50 anđela za dušu

Anselm Grün dus √ u za 50 andela

metanoja 154

Prijevod:

Pavao m adžarević

Redaktura: stella Tamhina

Lektura: Ivanka Bilić

Korektura: m aja Petranović

Prijelom: Christian T. Belinc

Grafički uredila i opremila: m arija Jurišić

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d.o.o., z agreb, marulićev trg 14

Za nakladnika: stjepan Brebrić

Tisak: denona d.o.o., z agreb

Naklada: 2000

isbn 978-953-11-1218-5

Tiskano u siječnju 2020.

cip zapis dostupan u računalnome katalogu nacionalne i sveučilišne knjižnice u z agrebu pod brojem 001050255.

A z

5. izdanje

naslov izvornika:

Anselm Grün, 50 Engel für die Seele

© Verlag Herder Freiburg im Breisgau 12. Auflage 2004.

© za hrvatski prijevod: Kršćanska sadašnjost d.o.o., z agreb, 2004.

Uvod

Kad danas uporabimo riječ »duša«, puno toga se pokrene. r iječ ima povijest punu značenja koja nije istoznačna za sve koji ju slušaju. Tu postoji Platonov nauk o duši; on vidi besmrtnu dušu u suprotnosti prema smrtnomu tijelu. Tu je biblijski vidik duše koji označuje čovjekov život i životnost. u činu stvaranja Adamu se udahnjuje dah života (Post 2,7). duša je za stari zavjet dah života i životna snaga. Tek ona čini čovjeka potpuno čovjekom. novi zavjet vidi dušu ( psyche) često kao sliku čovjekovu. danas egzegeti prevode grčku riječ psyche često sa »život«. Psyche nije moguće osigurati. stječe ju se jedino ako ju se izgubi (m k 8,35). Ali je ljudi ne mogu ni ubiti (mt 10,28). d ušu ( psyche) kao stvarno »ja«, kao čovjekovu nutrinu, kao pravu jezgru osobe treba spasiti. Augustin ne želi znati ni za što drugo nego za Boga i za dušu. duša za njega ima nedokučivu dubinu. Ona je mjesto na kojemu je čovjek otvoren za konačnu i odlučujuću stvarnost. Prema Augustinu potreban je čitav život da se istraži tajnu duše. z a dugo vremena postalo je mjerodavno gledanje

Tome Akvinskoga, koji govori o duši kao o forma corporis, kao o principu oblikovanja tijela. z a Tomu duša ima uvijek blizak odnos prema tijelu.

nezamisliva je bez tijela. Ona se i nakon smrti želi ponovno izraziti u tijelu. u naše se vrijeme prije svega C. G. Jung bavio fenomenom du še. On nekim škola ma psi hologije predbacuje da su one »psihologija bez duše«. z a du šu ka že: »duša kao odraz svijeta i čovjeka toli ko je bogat stvo obli ka da ju se može promatrati i prosuđivati s beskonačno mnogo stra na.« On razmatra imena koja su ra zličiti jezici dava li ovomu fenomenu. m isli da du ša dola zi od gotskoga saiwala , a znači: »pokretan, ša rolik, prelijevajući«. du ša je »pokretačka si la, vjerojat no život na snaga«.

Grčka riječ psyche može značiti »leptir«. Ali je poveza na i sa psychein: »dahnuti, disati«. latinska riječ za dušu, anima, dola zi od grčke riječi anemos: »vjetar«. dušu se, da kle, uvijek gleda usko poveza nu s disa njem. Ona je za neke na rode nevid ljiv dišni organ. duden izvodi njemačku riječ duša (Seele) od »ona koja potječe od mora«. duša je prije čovjekova rođenja bi la očito u moru i ona mo se vraća na kon smr ti.

narodna umjet nost često pri ka zuje dušu kao pticu (Seelenvogel ) koja bježi iz smrt noga čovjekova tijela. u kršćanskim pri ka ziva njima Krist prihvaća dušu koja se rastaje od tijela kao ma lo, u bijelo odjeveno dijete.

Pogledamo li povijest religija, predodžbe o duši temelje se na čežnji za ek sta zom, za nadrastanjem sa ma sebe, na težnji za besmrt nošću i na iskustvu da postoje i druge vrste spoznaje i gleda nja osim onih ra zu ma i pa meti.

uza sve govorenje o duši nejasnoća ostaje. Pojam nije moguće jasno definirati. Ali to nije niti potrebno. upravo ono neuhvat ljivo izaziva da se nasluti bogatstvo ljudske duše. Hera klit, jedan od pr vih grčkih fi lozofa (oko 500. prije Krista), ka že o duši: »Granice duše ne možeš ispitati putujući, ma kar sva ki put prehodao.« danas je »duša« za nas dobi la jedan novi zvuk. Prvo, psi hologija se iscr pno ti me bavi la i ot kri la mnoge dušev ne smet nje. drugo, da nas pod dušom misli mo čovjekovu jedinstvenost, njegovu nutrinu, di menziju drukčiju od one ostva rivoga. Kad u ovome smislu govorimo o duši, poziva mo se na nutarnje čovjekovo dostojanstvo, na njegovo srce, na nutarnje područje, na kojemu vladaju mašta i kreativ nost, na kojemu se još zna sa njati. duša, to su nježni nutarnji poticaji koje ima mo. duša nas oslobađa svijeta sva kod nevice. možemo se povući u svoju dušu kad tr pimo zbog bezdušnosti društva. Bezdušni su ljudi oni koji žive sa mo na površini, koji nemaju dubine, koji sa mo funkcioniraju. s njima nije moguće razgova rati. Od njih struji hladnoća. s druge pak stra ne ka žemo za nekoga da je »duša od čovjeka«, da je vjerna i dobra duša. Kad žena u domu širi dobro ozračje, na ziva mo ju »dušom kuće«. Ali ima mnogo domova koji su osta li bez duše, prazni, hlad ni i odbojni. Čeznemo za dobrom dušom s kojom možemo govoriti. Ali kat kad uza lud tra žimo dušu s kojom nas povezuje duševno rodbinstvo. Osjeća mo se sa mi samcati, napušteni od svih. Američki savjet nik u poduzet ništvu secretan govori da nas o pojmu Soul­Management:

»menad žerstvu duše«. On pod shvaća tim da upravitelj daje poleta duši svojih surad ni ka, umjesto da se prema poduzeću od nosi kao prema stroju. Tko daje poleta duši svojih su rad ni ka, stva ra ozračje kreativ nosti, hu mora, čovječnosti i život nosti u kojemu se ljudi osjećaju ugod no.

duša nas povezuje s Bogom. Ta ko to gleda ne sa mo grčka fi lozofija. Gotovo sve religiozne predaje uvjerene su u to da nas duša otva ra za Boga. duša nam poka zuje da smo kao ljudi uronjeni u božansko korijenje, da u svojoj nutrini ima mo udio na božanskoj na ravi ka ko to izra žava druga Petrova posla nica (2 Pt 1,4). A Pr va Petrova posla nica obećava nam da ćemo po Kristu postići cilj svoje vjere: »spasenje duša« (1 Pt 1,9). Vidjeti spasenje duša »čak je čežnja anđela« (1 Pt 1,12). Ta ko pisac Pr ve Petrove posla nice vidi poveza nost između anđela i duše. Anđeli bi rado vidjeli spasenje duše. nji hova je želja da se duša spasi, da bude cjelovita, da ne izgubi svoj sjaj, nego da se poka že ona kvom kakva je stvorena. Anđeli daju duši poleta da ra zvije bogatstvo svojih sposobnosti. Anđeli nas dovode u dodir s našom dušom, da se u svojoj duši osjeća mo ugod no, da u njoj budemo kod kuće, da se ponov no nasta nimo u svojoj duši, a ne u hlad noj vanjštini da našnjih betonskih pustinja. Anđeli štite dušu. raskri ljuju zaštit nički svoja kri la da ju ne rane bezdušne i nečovječne tendencije. Anđeli bdiju nad našom dušom da nas ona može odu hoviti, da može razviti svoje spasonosno i oživljavajuće djelova nje na naš ljudski bitak. Anđeli uvode u ra zličite stavove u kojima se duša izra žava. Oni bude život

koji se krije u duši. Oni dovode do izražaja potencija l ljudskih mogućnosti. Anđeli nas upućuju na nutarnje bogatstvo koje je skriveno u na ma. Oni daju poleta na šoj duši da bi u svemu što či ni mo sudjelovala i naša duša. Kad naša duša ima poleta, tada možemo dati poleta i duša ma ljudi oko nas. Tada nastaje zajedničko treperenje i mi se osjeća mo u najdubljoj nutrini poveza ni s ljudima. mitologija često prikazuje dušu kao ženu. nije slučajnost da se duša latinski kaže anima, nasuprot animus: »hrabrost, snaga«. Očito se dušu gleda lo kao nešto nježno i dragocjeno, što se mora zaštititi kao i ženu, koja je u mitovima izložena mnogim opasnostima i ugrožena od razbojnika i tirana. Žena poma že muškarcu koji vrlo često samo luta uokolo i upušta se u vanjske borbe da bi ponov no došao u dodir sa svojom dušom. duša u slici žene znači: profinjeno i nježno razmišljanje, razmišljanje srca, a ne samo razumsko, a hladno argumentiranje. duša znači maštovitost, kreativ nost, otvorenost za božansko, tihe poticaje, spontanost, intuiciju.

u našemu bezdušnom svijetu tako je uvjet za naše zdravlje da opet dođemo u dodir s našom dušom. I nasta lo bi novo zajed ništvo, kad bismo duši u na ma da li više prostora, kad bismo više vjerova li pobuda ma duše.

za naš du hov ni put neophod no je da iznova otkrijemo svoju dušu. Jer, a ta ko govori već Grgur iz nise, Bog se želi roditi u ljudskoj duši. A učitelj eckehart govori o temelju duše na kojemu se događa rađa nje Boga u na ma i vodi nas do na šega neta knuta i neiskva rena »ja«.

luka, Grk, pripovijeda nam prispodobu u kojoj žena predstavlja dušu. I poka zuje nam u ovoj prispodobi ka ko možemo doći u dodir sa svojom dušom. To je prispodoba o bezbožnome sucu i udovici u lk 18,2-8: »u nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije ma rio. u tom gradu bijaše i neka udovica. dola zi la k njemu i moli la: ’Obrani me od mog tu žitelja!’ no on ne htjede zadugo. napokon reče u sebi: ’Iako se Boga ne bojim nit za ljude ma rim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obra nit ću je da vječno ne dola zi mučiti me.’ nato reče Gospodin: ’Čujte što govori nepravedni sudac!

neće li onda Bog obra niti svoje izabra ne koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar nji hovu?

Ka žem vam, ustat će žurno na nji hovu obra nu. Ali kad sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji.’«

Ovu prispodobu moguće je tumačiti na različite načine. moguće je ženu gledati kao sli ku napad nute kršćanske zajed nice na kraju 1. stoljeća ili kao tip čovjeka koji nema animus, koji se ne može opirati, koji je bez zaštite izložen napadima neprijatelja i nema oblasti kojoj bi se mogao obratiti. Ali udovica može biti i sli ka duše. Kao što se osobe u tu mačenju sna gleda kao dijelove vlastitoga »ja«, ta ko bi udovica, neprijatelj i sudac mogli biti dijelovi naše psi he. udovica tada predstavlja dušu. duša, to su nutarnji poticaji, to je osjećaj da ima mo božanski sjaj, da ima mo jedinstven poziv i posla nje, da smo nešto posebno. duša obu hvaća najdublje osjećaje za koje smo sposobni, u koji ma se izra žava na ša jedinstvenost. duša je – ta ko nam govori prispodoba – ugrožena od neprijatelja. neprijatelj, to mogu

biti modeli života u koje uvijek iznova upada mo, koji nam priječe živjeti iz svoje duše. To mogu biti naše pogreške i slabosti koje nas tište. To mogu biti i ljudi koji nas hoće iskoristiti i zloporabiti, koji nam na meću svoje sli ke i si lom stežu u za nas pretijesan steznik, Prokrustovu postelju u kojoj propada mo. Grad u kojemu živimo naša je sva kod nev na stvarnost, svijet našega rada, naših od nosa, to je naša obitelj, naš krug prijatelja. Osim neprijatelja, tu postoji i sudac. sudac ka že za sebe: »Boga se ne bojim, nit za ljude marim« (lk 18,4). sudac predstavlja vlastiti »nad-ja«. To je strogi »nad-ja« komu nije do toga da na ma bude dobro. On je sa movoljan i okrutan. Hoće nas mučiti i poniziti. »nad-ja« se ne boji ni Boga. sa ma sebe čini idolom, najvišom instancijom. A ova je instancija nemilosrd na. njoj je sa mo do vlastitoga preživljavanja a ne do dobra duše. »nad-ja« se ne osvrće na potrebe duše. ne poštuje naše dostojanstvo. Prezire ljude, bezdušan je, ubija dušu. Ovaj nutarnji sudac govori duši u na ma: »ne umišljaj si da si nešto posebno. Jed nostav no se pri lagodi. zadovolji se s onim što jest. Više od toga ne postoji. Izbij si iz glave svoje gluposti. Život je, eto, ta kav. Više od toga nema. Ti nisi ništa. ne možeš ništa. Život ti ni kada neće biti uspješan. To je ta ko. moraš se s time pomiriti. ne pitaj za smisao svoga života. smisla nema.«

udovica, na izvan, nema ni ka kva izgleda. nema lobija koji bi ju zastupao. Bez zaštite je izložena neprijatelju. Bori se, doduše, za sebe i svoje pravo na život. Ali sudac ne ma ri za pravo. Postupa sasvim sa movoljno. no, udovica ne popušta. I doga-

đa se neočekiva no: slaba udovica pokreće sudca da joj pribavi pravo jer se on, ja ki muška rac, plaši da bi udovica u svojoj upornosti mogla doći i opa liti mu zaušnicu. Isus, dakle, ka že da je molitva put da se duši pribavi pravo pred neprijateljem i da se liši moći bezbožnoga suca. u molitvi dola zimo u dodir sa svojom dušom. Tu nutarnje slut nje duše dobivaju pravo. Tu se naša duša uspravlja. Osjećamo da smo nešto posebno i jedinstveno, da smo božanski, da ima mo udjela na božanskoj na ravi, da ima mo širok obzor, božanski sjaj koji nam nit ko ne može uzeti. duša nas uči da se u našoj nutrini krije neizmjerivo bogatstvo mogućnosti.

za Isusa je molitva put da dođemo u dodir sa svojom dušom i osna žimo ju pred si la ma i moćima ovoga svijeta. Isus govori o nepresta noj molitvi. Tko je u molitvi, taj je u kontak tu i sa svojom dušom. du hov ni put je put duše. za Augustina moliti znači: doći u dodir s čežnjom duše. Kad molim, osjećam da pred oči ma nemam vanjsko činjenje, uspjeh i neuspjeh, uspjele i neuspjele od nose. u meni je jedan drugi svijet, božanski svijet, u kojemu je moja duša kod kuće. Ondje mogu sta novati, ma kar mi ljudi ovdje osporava li moje pravo sta nova nja. Ondje mogu živjeti, ma kar me ovdje neprijatelji ugrožava li. Ondje moja duša cvjeta. I nit ko ju više ne može obrezati ni ogra ničiti.

Po tradiciji anđeli našoj duši pribavljaju pravo. Oni nam u snu pred oči stavljaju ša reni lo naše duše, otkrivaju nam vlastite mogućnosti. san od nas tra ži mnogo više nego što često sami u svjesnome svijetu možemo vjerovati. u snu možemo letjeti, tu

se pretva ra mo u životinju i opet u čovjeka. Tu umiremo, a živi smo. Tu možemo kat kad vidjeti Božje svjetlo. Anđeli štite našu dušu. Anđeli nas uvode u tajnu duše. Oni nam predstavljaju nutarnji prostor u na ma. umjet nost dušu i anđele često pri ka zuje na sličan način. Ona ima osjećaj za to da su anđeli tijesno poveza ni s dušom. Anđeli su, normalno, isto ta ko nevid ljivi kao i duša. Ali ih se može iskusiti kao i dušu. Oni su od drukčije građe nego vid ljivi svijet. Ispu njuju našu čežnju za ek sta zom, za drugim i dubljim pogledom na stvarnost. Anđeli predstavljaju snage naše duše, nutarnje izvore iz kojih mora mo crpsti da bismo opsta li na životu. Oni opisuju mogućnosti koje se na la ze spremne u našoj duši da bismo ra zvi li ono bogatstvo života koje nam je na mijenjeno. Anđeli nas uvode u kreposti koje treba naša duša kako bi bi la pri klad na za zadaću da autentično predstavi našu osobu. To i znači riječ »krepost«, da smo kao ljudi sposobni, da ra zvija mo ljudsku valja nost, da i proširujemo snage koje su u na ma. Kreposti nam omogućuju da u ovome svijetu budemo valjani. Osposobljuju nas za obavlja nje zadaće u svijetu. Kreposti ne moramo naporno postizati snagom vlastite volje. Anđeo nas prati i upućuje nas u umijeće življenja, u stavove koji ra zvijaju naše čovještvo. Anđeo osjeća što upravo treba mo. On je u dodiru s našom dušom. daje joj ono što ju upravo hra ni, što upravo treba da dobro svlada sljedeću etapu života.

u ovoj knji zi predstavljam 50 anđela koji nas uvode u bogatstvo naše duše. neka nas oni pota knu da ra zvijemo sposobnosti položene u našu dušu.

mnogobrojne mogućnosti naše duše ne možemo sve odjed nom živjeti. Ali možemo svoju pozornost za neko vrijeme obratiti na neki vidik naše duše. u knjizi »50 anđela za godinu« nisam mogao opisati sve stavove koji duši čine dobro. I u ovoj će knjizi čitatelju ili čitateljici nedostajati neke kreposti koje su im posta le važne. Ovo su anđeli koji su meni pa li na um. A nadam se da će i tebi, draga čitateljice i dragi čitatelju, činiti dobro. Pedeset anđela želi nam pomoći da razvijemo mnoge strune naše duše. Anđeli nam poka zuju da bogatstvo svoje duše ne možemo do kraja razviti vlastitim naporima. za to treba mo anđela, Božjega glasni ka. sam Bog mora nam u anđelu poslati svoju mi lost, svoga duha, da bi duša u na ma ojača la, da ne bismo živjeli bez duše, nego da svoj život i ovaj svijet obli kujemo pola zeći od nutarnjega prostora naše duše.

Knjiga »50 anđela za godinu« pota knu la je mnoge ljude na osobne rituale. Jedan je bračni par sva ke subote navečer naslijepo otvorio jed no poglavlje knjige. Anđeo na kojega su pritom naišli pratio ih je zatim tjedan da na. drugi su svakoga jutra izvu kli jed noga anđela koji ih je pratio preko da na. Ta ko i tebe ova knjiga želi pozvati na to da ra zviješ rituale koji će ti pomoći da raširiš bogatstvo svoje duše i da se raduješ ša reni lu i raznovrsnosti svoga života. Bog te nije preskromno zamislio. stavio je uza te mnoge anđele koji te hoće uvesti u tajnu života. »50 anđela za dušu« opisuje daljnje stavove u koje nas anđeli hoće uvesti da bismo raširi li potencijal svoje duše. Pouzdaj se u to da i tebe prati anđeo i da ti je uvijek poslan onaj

anđeo kojega upravo trebaš. možeš otvoriti knjigu i čitati anđela na kojega na iđeš. Ili možeš na kar te ispisati anđele i zatim izvući jed noga i dati svojim prijateljima i prijateljica ma da i oni izvu ku jed nu kar tu s anđelom. Pouzdaj se u to da susrećeš anđela koji te iza ziva upravo u tvojoj situaciji i vodi te da lje. Ako vjeruješ svomu anđelu, ot krit ćeš tko si zapravo i za što si sposoban. Vjeruj sa momu sebi da si vrijedan i jedinstven, da imaš široke obzore i božanski sjaj duše.

1. Anđeo mi r A svi

čeznemo za mirom. Ali često ne na la zi mo puta koji vodi do mira. Tu treba mo anđela mira koji će nas uvesti u tajnu mira, koji će nas nemirne ljude umiriti i da rovati nam nutarnji kao i vanjski mir. mir nije jed nostav no ostva riv, nego je uvijek dar s kojim čovjek mora odgovorno postupati. Kad nas prati anđeo mira i našemu životu da ruje zadovoljstvo i pomirenje, tada i sa mi mora mo postati anđeli mira za druge. Isus na ziva bla ženima mirotvorce koji su posta li anđeli mira u ovome svijetu. Kad razmišlja mo o tajni mira, tada ima smisla propitati jezik. u hebrejskomu se govori o šalom.

Kad se pozdravlja, poželi se drugomu šalom. Šalom izriče sve što čovjek treba za život: mir, pu ninu života, zdravlje, sreću, zadovoljstvo. Grci prevode hebrejsku riječ šalom s eirene. To znači blagostanje, ali i mir, mir duše. mir je za Grke sta nje spokoja. nema svađe. u ta kvu sta nju mira i spokoja

čovjek može graditi osigura nu egzistenciju i doći do blagosta nja. Eirene je poveza na i sa skladom. sve skupa je sklad no i sve pristaje zajed no. Ako je sve za čovjeka u skladu, tada može sklad no živjeti u suglasnosti sa svojim srcem, ali i u skladu sa svo-

jom braćom i sestra ma. Tada nastaje sklad srdaca i sklad no suzvučje vanjskih od nosa.

l atinska riječ za mir pax dola zi od pacisci, a znači: voditi rasprave, za ključiti spora zum, sklopiti ugovor. mir za r imlja ne nastaje dok zajed no razgova raju i usuglašuju zajed nička pravi la. u savezu koji se sklapa, obvezuju se oba par tnera da će se držati zajed ničkih dogovora. Ovdje je istaknut va žan vidik mira. mora se međusobno razgova rati da bi nastao mir. Tko potisne svoje osjećaje, može doduše držati vanjski mir; ali njegove će se potisnute agresije kad-tad javiti i ugroziti nutarnji mir. neizrečeni osjećaji blokiraju nas i međusobno dijele. mir za r imlja ne ni kada nije bio idealno sta nje koje je jed nostav no tu. To se sta nje mora lo postići sjedinjujući se zajednički na istim principima. miru je, da kle, potreban rad i napor. I potrebna mu je jasnoća. mir nastaje jedino ako jedan drugoga sluša, ako ga čuje i ako u zajed ničkome sluša nju nasta ne kompromis s kojim svi mogu dobro živjeti. ni kada nema idealna mira, nego uvijek sa mo relativan mir koji nastaje između dva čovjeka ili dvije skupine. mir (njem. Frieden) povezan je s riječju slobodan (njem. frei). slobodan se izvodi iz indogermanskoga korijena: štititi, poštedjeti, rado imati, voljeti. slobodne su one osobe koje se voli i stoga štiti. To su prijatelji oko kojih se postavlja zaštitni bedem, koje se ograđuje. mir je zaštićeno područje na kojemu se zadržavaju slobodni ljudi i prijateljski susreću jedni druge. Ali mir je povezan i s prijateljstvom i ljubavlju. Germani su ima li vlastita iskustva s mirom. Oni su štitili svoje prijatelje braneći jedan prostor u koji

ne može prodrijeti nijedan neprijatelj. Ogradili su ga, postavili oko njega ogradu. Ondje su mogli mirno skupa živjeti i jedni druge voljeti. ni za Germane mir nije jednostavno tu. mora ga se zaštititi. mora se za njega zauzeti. mora ga se braniti. ne postoji samo mir među ljudima nego i nutarnji mir, mir duše. Ovdje se radi o tome da zaštitimo nutarnji prostor naše duše i ne pustimo da neprijatelji naše duše u njega prodru. za pr ve monahe bijaše najvažnija zadaća izboriti nutarnji mir. To se događa lo na dva načina: jednom, štiteći prostor duše od provalnika, od strastvenih misli koje hoće zaposjesti čovjeka. drugi se put sastojao u tome da se strasti doduše pripustilo, ali se s njima pregovara lo i razgovara lo. Htjelo se istražiti njihove namjere i iskoristiti snagu koja se u njima na lazila. na ovaj su način od neprijatelja nastaja li prijatelji. strasti su služile duši i njezinu nutarnjemu miru. One su ih štitile, umjesto da se protiv njih bore. monasi su upoznali strasti i sprijateljili se s njima. na ovaj su način mogli živjeti bez straha. I bili su slobodni od mehanizama projekcija preko kojih nastaju tolika neprijateljstva. Jer su poznava li strasti u svome srcu, nisu ih više projicira li na druge. Tko ne poznaje sama sebe, otkriva svoje nesvjesne emocije i potrebe u drugima i ondje se bori protiv njih. Ta ko nastaje neprijateljstvo i mržnja. samo onaj tko živi sa sobom u miru, može stvarati mir i prema van. Tko sama sebe mrzi, širi mržnju i oko sebe. A tko je u sebi podijeljen, dijeli i ljude oko sebe.

Biblija zna da čovjek po sebi nije sposoban za mir sa sobom, sa stvorenjem i s ljudima. stoga se

sam Bog mora umiješati. On ša lje svoga sina, Isusa Krista, veli koga mironosca. lu ka, grčki evanđelist, naviješta Isusa kao onoga koji, drukčije od Augusta, cara mira, donosi mir čitavu svijetu, bez oružja, jedino svojom ljubavlju. Kad se rodio, anđeli su navijesti li svijetu mir na zemlji. Anđeli su nam otvori li oči za mir koji mi sa mi ne uspijevamo stvoriti. Ali anđeli nisu sa mo navjestitelji mira nego nam i donose mir. umjet nost je na mostovima i trgovima često pri ka ziva la anđele mira. da štite grad ili zemlju i osiguraju im mir. Ali anđeo mira odgovoran je ne sa mo za zemlju nego se brine i za tvoj nutarnji mir. Želi te sačuvati od toga da sklapaš la žan mir, jef tin kompromis. Anđeo mira hoće ti otvoriti oči za to da je mir moguć jedino ondje gdje svi sudionici primjereno dola ze do riječi i gdje se poštuju nji hove potrebe. mir koji traje mora voditi računa o istini. On ne poznaje ni pobjed ni ke ni pobijeđene. Anđeo mira hoće da budeš u skladu sa sobom. I on hoće stvoriti mir za sve ljude, mir koji ujed no znači sklad, blagozvučje, dobro osjeća nje, zadovoljstvo, slobodu, ljubav i sreću.

Želim ti da vjeruješ anđelu mira, da se daš od njega pozvati i razgova rati s neprijatelji ma svoje duše, razgova rati sa strancima i nepoznatim ljudima oko sebe, da bi mogao za ključiti spora zum koji traje. sa mo ta ko može nastati mir, prostor ljubavi i slobode, u kojemu nastaju blagosta nje i dobro osjeća nje, u kojemu si u skladu sa sobom i čitavim stvorenjem, u kojemu već odzva nja nešto od sklada raja u tvome svijetu.