Relatio Finalis - Zaključno izvješće biskupske sinode Svetome Ocu Franji (D-172)

Dokumenti 172 XIV. OPĆA REDOVITA SKUPŠTINA BISKUPSKE SINODE

RELATIO FINALIS ZAKLJUČNO IZVJEŠĆE BISKUPSKE SINODE SVETOM OCU FRANJI POZIV I POSLANJE OBITELJI U CRKVI I SUVREMENOM SVIJETU

XIV. opća redovita skupština Biskupske sinode

•

RELATIO FINALIS ZAKLJUČNO IZVJEŠĆE BISKUPSKE SINODE POZIV I POSLANJE OBITELJI U CRKVI I SUVREMENOM SVIJETU KRŠĆANSKA SADAŠNJOST

Dokumenti

172

Prijevod s talijanskoga: ROMAN KARLOVIĆ Jezična lektura i korektura: KARMELA PROSOLI Prijelom: CHRISTIAN T. BELINC

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Izdaje se s dopuštenjem crkvenih vlasti.

Tisak: Grafički zavod Hrvatske d.o.o., Zagreb Naklada: 1000 ISBN 978-953-11-1020-4 Tiskano u srpnju 2016.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000938155.

XIV. OPĆA REDOVITA SKUPŠTINA BISKUPSKE SINODE

RELATIO FINALIS ZAKLJUČNO IZVJEŠĆE BISKUPSKE SINODE SVETOM OCU FRANJI POZIV I POSLANJE OBITELJI U CRKVI I SUVREMENOM SVIJETU

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2016.

Naslov izvornika: XIV Assemblea Generale Ordinaria, Relazione finale del Sinodo dei vescovi al Santo Padre Francesco. La vocazione e la missione della famiglia nella Chiesa e nel mondo contemporaneo © Libreria Editrice Vaticana, 2015. © za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, 2016.

K R AT I C E

Drugi vatikanski koncil, Dekret Apostolicam actuositatem (18. studenoga 1965.)

AG Drugi vatikanski koncil, Dekret Ad gentes (7. prosinca 1965.)

CiV Benedikt XVI., Enciklika Caritas in veritate (29. lipnja 2009.)

DCE Benedikt XVI., Enciklika Deus caritas est (25. prosinca 2005.)

EG Papa Franjo, Apostolska pobudnica Evangelii gaudium (24. studenoga 2013.)

EN Bl. Pavao VI., Apostolska pobudnica Evangelii nuntiandi (8. prosinca 1975.)

EV Sv. Ivan Pavao II., Enciklika Evangelium vitae (25. oĹžujka 1995.)

FC Sv. Ivan Pavao II., Apostolska pobudnica Familiaris consortio (22. studenoga 1981.)

GS Drugi vatikanski koncil, Pastoralna konstitucija Gaudium et spes (7. prosinca 1965.)

KKC Katekizam KatoliÄ?ke Crkve (15. kolovoza 1997.)

LF Papa Franjo, Enciklika Lumen fidei (29. lipnja 2013.)

LG Drugi vatikanski koncil, Dogmatska konstitucija Lumen gentium (21. studenoga 1964.)

AA

5

LS MI MV NA RM VS

6

Papa Franjo, Enciklika Laudato si' (24. svibnja 2015.)

Papa Franjo, Motuproprij Mitis Iudex Dominus Iesus (15. kolovoza 2015.)

Papa Franjo, Bula Misericordiae Vultus (11. travnja 2015.)

Drugi vatikanski koncil, Deklaracija Nostra aetate (18. studenoga 1965.)

Sv. Ivan Pavao II., Enciklika Redemptoris missio (7. prosinca 1990.)

Sv. Ivan Pavao II., Enciklika Veritatis splendor (6. kolovoza 1993.)

UVOD

1. Mi, oci, okupljeni na Sinodi oko pape Franje, zahvaljujemo mu što nas je sazvao da zajedno s njim i uz njegovo vodstvo promislimo o pozivu i poslanju obitelji u današnjem vremenu. Podastiremo stoga krotko, svjesni ograničenja našeg rada, plodove tih razmatranja pred papu Franju. Možemo ustvrditi da smo uvijek imali u vidu obitelji ovoga svijeta, s njihovim radostima, nadama, bolima i tjeskobama. Kristovi učenici, naime, znaju da »nema ničega uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu. Njihova se naime zajednica sastoji od ljudi koje u Kristu sjedinjene vodi Duh Sveti u njihovu hodu prema Očevu kraljevstvu; oni su primili poruku spasenja koju valja iznijeti pred svakoga. Zbog toga ta zajednica stvarno doživljuje samu sebe prisno povezanom s ljudskim rodom i njegovom poviješću« (GS 1). Zahvaljujemo Gospodinu na nesebičnoj vjernosti kojom se brojne kršćanske obitelji odazivaju tom pozivu i poslanju, pa i kad ih muče zaprjeke, nerazumijevanje i svakojake patnje. Tim se obiteljima Crkva obraća riječima ohrabrenja jer ona, sjedinjena sa svojim 7

Gospodinom i upirući se o djelo Duha, zna da čuva riječ istine i nade koju treba uputiti svima. Na to je podsjetio papa Franjo na slavlju kojim je otvorio posljednju postaju ovoga sinodalnog hoda, posvećena obitelji: »Bog nije stvorio ljudsko biće da bi tugovalo i samovalo, nego za radost, da podijeli svoj put s drugom osobom da ga ona nadopuni [...]. To je isti onaj naum što ga Isus [...] sažima riječima: 'Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo' (Mk 10, 6–8; usp. Post 1, 27; 2, 24).« Bog »sjedinjuje srce jednog muškarca i jedne žene koji se ljube, i spaja ih u nerazrješivo jedinstvo. To znači da svrha bračnog života nije samo u tom da zauvijek žive zajedno nego i da se zauvijek ljube! Na taj način Isus iznova uspostavlja izvorni, prvotni poredak stvari. [...] Tek u svjetlu ludosti Isusove besplatne pashalne ljubavi možemo razumjeti ludost jedinstvene, besplatne bračne ljubavi usque ad mortem« (Homilija na misi u prigodi otvaranja Sinode, 4. listopada 2015.).

2. Budući da čovjek u okrilju obitelji iskusi tolike radosti i kušnje, ona je za njega prva i osnovna »škola čovječnosti« (usp. GS 52). Unatoč znacima krize u koju je zapala obitelj kao ustanova, ipak još uvijek, u najrazličitijim okruženjima, mladi naraštaji njeguju želju za osnivanjem vlastite obitelji. Crkva svojim golemim iskustvom na području čovječnosti, vjerna svo8

jem poslanju, s čvrstim uvjerenjem naviješta »evanđelje obitelji« koje je primila po objavi Isusa Krista, koje su bez prijekida naučavali oci, duhovni naučitelji i crkveno učiteljstvo. Obitelj zadobiva osobitu važnost kad je razmotrimo u odnosu na hod Crkve: »Tolika je bila ta ljubav da je [Bog] počeo hoditi s čovječanstvom, počeo je hoditi sa svojim narodom, dok nije dozrio čas da mu pruži najveći znak svoje ljubavi: vlastitog Sina. Kamo ga je, pak, poslao? U palaču? Grad? Poduzetničke vode?

Poslao ga je u obitelj. Bog je ušao u svijet u obitelji. A to je mogao samo zato što je toj obitelji srce bilo otvoreno za ljubav, jer je držala vrata otvorenima« (Franjo, Govor na molitvenom bdjenju tijekom Svjetskog susreta obitelji, Philadelphia, 26. rujna 2015.). Obitelji današnjeg doba poslane su stoga biti »učenici misionari« (usp. EG 120). U tom smislu, obitelj treba ponovno otkriti samu sebe kao neophodan čimbenik evangelizacije.

3. Papa je pozvao Biskupsku sinodu da razmotri stvarno stanje današnjih obitelji. »Već je i convenire in unum oko rimskog biskupa događaj milosti, u kojem se biskupska kolegijalnost očituje u zajedničkom hodu duhovnog i pastoralnog razlučivanja« (Franjo, Govor na molitvenom bdjenju tijekom priprave za Izvanrednu sinodu o obitelji, 4. listopada 2014.). Tijekom dvije godine održane su Opća izvanredna skupština (2014.) i Opća redovita skupština (2015.), koje su u vjernosti evanđelju preuzele zadaću osluhnuti Božje znakove i 9

znakove ljudske povijesti. Sinodsko izvješće (Relatio Synodi) plod je prvoga sinodalnog okupljanja, na kojem je u znatnoj mjeri sudjelovao Božji narod. Tri su pretpostavke nadahnule našu raspravu i promišljanje. Kao prvo, osluškivanje stvarnog stanja današnjih obitelji iz očišta vjere, koje pazi na složenu igru svjetla i sjene u tom stanju. Kao drugo, pogled uprt u Krista, da s novom svježinom i oduševljenjem promislimo objavu prenošenu u vjeri Crkve. Kao treće, razmatranje u Duhu Svetom, da razlučimo puteve crkvene i društvene obnove u zalaganju za obitelj, utemeljenu na ženidbi između muškarca i žene. Kršćanski navještaj o obitelji uistinu je radosna vijest, jer obitelj nije samo pozvana odazvati se na suvremena pitanja nego Bog poziva baš nju da uvijek nanovo osvijesti svoju vjerovjesničku samosvijest. Sinodalna skupština tim je bogatija zbog sudjelovanja parova i obitelji u raspravi koja ih se izravno tiče. Imajući na umu dragocjeni plod prethodne skupštine, posvećene izazovima koji prate današnje obitelji, na ovom skupu uprli smo pogled u poziv i poslanje obitelji u Crkvi i suvremenom svijetu.

10

I. DIO

CRKVA OSLUŠKUJE OBITELJ

4. Otajstvo stvaranja života na zemlji ispunja nas čudom i strahopoštovanjem. Obitelj utemeljena na ženidbi između muškarca i žene čudesno je i nezamjenjivo mjesto osobne ljubavi, u kojem se prenosi život. Ljubav se ne svodi na trenutačni privid, nije sebi svrhom, nego traži pouzdanost osobnoga »ti«. U uzajamnom obećanju ljubavi, u dobru i zlu, ljubav traži životnu dosljednost do smrti. Osnovna želja za uspostavom jake obiteljske mreže pune ljubavi među naraštajima očituje se kao važna stalnica, neovisno o kulturnim i vjerskim međama i društvenim mijenama. U slobodi onoga »da« koje muškarac i žena razmijene za cijeli život, uprisutnjuje se i doživljava Božja ljubav. Za katoličku vjeru ženidba je sveti znak u kojem se odjelotvoruje Božja ljubav prema njegovoj Crkvi. Kršćanska je obitelj utoliko, u svojstvu »kućne Crkve«, sudionica življene Crkve.

Bračni par i njegov bračni život nisu apstraktne zbiljnosti, nego vazda nesavršeni i ranjivi. Upravo zato nužna je volja za obraćenje, oprost i novi početak. Kao pa11

stiri, dužni smo skrbiti se o obiteljskom životu. Želimo osluhnuti životnu stvarnost obitelji i izazove s kojima se suočava, te ju savjetovati evanđeoskim pogledom punim ljubavi. Želimo ju osnažiti i pomoći joj da preuzme svoje poslanje u današnjem vremenu. Vodeći se Božjim milosrđem, želimo predana srca savjetovati današnje obitelji u njihovim brigama te ih ohrabriti i u njima pobuditi nadu.

I. poglavlje

OBITELJ U KULTURNO-ANTROPOLOŠKOM KONTEKSTU Društveno-kulturni kontekst 5. Krotki spram zahtjevâ Duha Svetoga, pristupamo današnjim obiteljima u njihovoj raznolikosti, znajući da »Krist, novi Adam [...] potpuno otkriva čovjeka njemu samom« (GS 22). Osvrćemo se zato na suvremene izazove koji utječu na brojne vidove ljudskog života.

Svjesni smo osnovnog smjera u kojem se kreću antropološko-kulturne promjene, zbog kojih se pojedinci u osjećajnom i obiteljskom životu više ne mogu, kao nekoć, osloniti na društvene poveznice. S druge strane, treba podjednako razmotriti razvojne crte onoga očajničkog individualizma koji izopačuje obiteljske sveze i omogućuje da prevlada predodžba o subjektu koji sebe 12

izgrađuje prema vlastitim prohtjevima i obezvrjeđuje svaku svezu. Pod tim mislimo na majke i očeve, djedove i bake, braću i sestre, užu i širu rodbinu, kao i na sveze koje ženidba stvara između dviju obitelji. Ipak, nemojmo smetnuti s uma ni životnu stvarnost koju i danas vidimo svuda oko sebe: čvrstoća obiteljskih sveza i dalje svuda održava svijet na životu. I dalje svjedočimo živom zalaganju za dostojanstvo svih osoba – muškaraca, žena i djece – te etničkih skupina i manjina, kao i zalaganje za pravo svakoga ljudskog bića na odrastanje u obitelji.

Vjernost častimo kako zaslužuje tek ako jasno iznesemo stajalište o vrijednosti obiteljskog života, osobito uzdajući se u svjetlo evanđelja, koje se očituje i u drugim kulturama. Svjesni smo znatnih promjena koje današnja kulturno-antropološka mijena izaziva u svim vidovima ljudskog života, te smo i dalje čvrsto uvjereni da je obitelj Božji dar, mjesto na kojem On objavljuje moć svoje spasonosne milosti. I u današnje vrijeme Gospodin poziva muškarca i ženu na ženidbu, savjetuje ih u njihovu obiteljskom životu i pruža sebe kao neizreciv dar; to je jedan od onih znakova vremena koje je Crkvi dužnost ispitati i tumačiti ih »u svjetlu evanđelja tako da uzmogne odgovoriti na vječna ljudska pitanja o smislu sadašnjeg i budućeg života te o njihovu međusobnom odnosu, i to na način kako odgovara svakom pojedinom naraštaju. Stoga je potrebno spoznati i razumjeti svijet u kojem živimo, njegova očekivanja, težnje i često dramatičan značaj« (GS 4).

13

Vjersko okruženje 6. Kršćanska vjera snažna je i živa. Gdjegdje u svijetu, doduše, vidimo da se znatno suzilo mjesto vjere u društvenom prostoru, što utječe na obiteljski život.

Ta težnja protjeruje vjersku dimenziju u osobni i obiteljski krug te može biti zaprjeka svjedočenju i poslanju kršćanskih obitelji u današnjem svijetu. U društvenim okruženjima uznapredovala blagostanja, ljudima prijeti opasnost da polože svaku nadu u očajničku potragu za društvenim uspjehom i gospodarskom dobrobiti.

U drugim krajevima, loši učinci nepravedna svjetskog gospodarskog poretka navode ih na vjerske izražaje pod utjecajem sektaških i radikalnih vrsta ekstremizma.

Spomenimo i skupine nadahnute vjersko-političkim fanatizmom, često neprijateljski nastrojene spram kršćanstva. Takve skupine narušavaju mir, siju razdor i šire nasilje te obiteljskom životu nanose golemu patnju i bijedu. Crkva je pozvana biti savjetnicom vjerskog života u obitelji kako bi ga usmjerila prema njegovu evanđeoskom smislu.

Antropološka mijena 7. U različitim kulturama međusobni odnosi i pripadanje važne su vrijednosti koje oblikuju pojedinčevu samosvijest. Obitelj pojedincu omogućuje samoostvarenje i doprinos sazrijevanju drugih u njegovu širem 14

krugu. Kršćanska i crkvena samosvijest, primljena krštenjem, cvate u ljepoti obiteljskog života. U današnjem društvu primjećujemo mnoge izazove, koji se u raznim krajevima očituju u različitoj mjeri. U nekim kulturama mnogi mladi osjećaju određenu odbojnost spram konačnih obveza u osjećajnim odnosima te često odlučuju živjeti zajedno bez ženidbe, ili s drugom osobom održavaju neobvezne, povremene odnose. Pad rodnosti uzrokuju razni čimbenici, među kojima se ističu industrijalizacija, seksualna revolucija, strah od prenapučenosti, gospodarske teškoće i razvitak kontraceptivnog i pobačajnog stajališta. Potrošačko društvo može i odvratiti osobu od odluke rađanja samo zato da zadrži slobodu i svoj stil života. Neki katolici osjećaju da im je teško slijediti nauk Katoličke crkve o braku i obitelji te u njemu ne nalaze odgovor na pitanje po čemu je Božji stvaralački naum za njih dobar.

U nekim krajevima ženidbi je sve manje, dok rastave i razvodi više nisu rijetkost.

Kulturna protuslovlja 8. Kulturni uvjeti koji utječu na obitelj u širokim svjetskim područjima pružaju protuslovnu sliku, na koju golem utjecaj imaju i sredstva društvenog priopćivanja. Brak i obitelj tako uživaju veliku čast te još uvijek prevladava predodžba o obitelji kao pouzdanoj luci, u kojoj pojedinac postiže najdublji osjećaj zadovoljstva.

15

No ta slika gdjekad poprima i crte pretjeranih očekivanja i, primjereno tomu, prekomjernih međusobnih zahtjeva. Napetosti što ih stvara pretjerana očajnička individualistička kultura posjedovanja i užitka dovode do gibanja netrpeljivosti i nasilništva u obitelji. Spomenimo u tom okviru i određeno viđenje feminizma, koje osuđuje majčinstvo kao izgovor za izrabljivanje žena i zaprjeku njihovu cjelovitom samoostvarenju. Bilježimo i rastuću težnju gledanja na začeće kao puko sredstvo samopotvrđivanja, koje treba priskrbiti svim sredstvima.

Vrlo važan suvremeni kulturni izazov proistječe iz »rodne« ideologije, koja niječe naravnu razliku i uzajamnost između muškarca i žene. Ta ideologija zamišlja društvo bez razlika između spolova, čime dokida sam antropološki temelj obitelji. Pokreće obrazovne nacrte i zakonodavna usmjerenja kojima promiče poimanje osobne samosvijesti i osjećajne bliskosti, koji su korjenito odcijepljeni od bioloških razlika između muškarca i žene. Ljudska se samosvijest tako predaje u ruke individualističkom izboru, koji se s vremenom može i mijenjati. Nasuprot tomu, u viđenju vjere ljudske spolne razlike u sebi nose sliku i priliku Božju (usp. Post 1, 26–27). »To nam govori da nije tek muškarac po sebi Božja slika, niti je tek žena po sebi Božja slika, nego su muškarac i žena, kao par, Božja slika [...] Možemo ustvrditi da, bez uzajamnog obogaćivanja u tom odnosu – u misli, djelima, osjećajima i radu, pa i vjeri – njih dvoje ne mogu do kraja ni razumjeti što znači biti muš16

karcem i ženom. Moderna i suvremena kultura otvorila je nove prostore, nove slobode i dubine kojima obogaćuje naše shvaćanje tih razlika. No unijela je i mnoge dvojbe i silnu sumnju. [...] Otklanjanje razlika [...] jest problem, a ne rješenje« (Franjo, opća audijencija, 15. travnja 2015.).

Sukobi i društvene napetosti 9. Osjećajnoj i duhovnoj kakvoći obiteljskog života znatna su prijetnja porast sukobâ, osiromašenje sredstava i migracijski procesi. Nasilni vjerski progoni, osobito progoni kršćanskih obitelji, razaraju čitave predjele našeg planeta i pokreću seobe prognanika i nepregledne valove izbjeglica koji stvaraju velik pritisak na mogućnosti prihvatnih zemalja. Obitelj u takvim kušnjama vrlo često bude iskorijenjena te se jedva drži na okupu.

Vjernost kršćanâ njihovoj vjeri, te njihovo strpljenje i privrženost zemljama podrijetla u svakom pogledu zaslužuju divljenje. Nastojanja svih odgovornih političara i vjerskih službenika da šire i štite kulturu ljudskih prava još su nedostatna. Valja poštovati i slobodu savjesti te promicati skladan suživot svih građana, utemeljen na građanstvu, jednakosti i pravednosti. Breme nepravednih gospodarskih i društvenih politika, pa i u društvima blagostanja, teško utječe na uzdržavanje djece i skrb o bolesnima i starima. Gdjegdje ta društvena protuslovlja i nelagoda koju izazivaju u obiteljskom životu izlaze 17

na vidjelo u alkoholizmu, narkomaniji i ovisnosti o kocki. Zgrtanje bogatstva u rukama nekolicine i prenamjena sredstava koja bi trebalo uložiti u obiteljski naum, u mnogim krajevima sve više osiromašuju obitelj.

Krhkost i snaga obitelji 10. Obitelj, temeljna ljudska zajednica, u današnjoj je kulturnoj i društvenoj krizi oslabljena i krhka te stoga bolno pati. Unatoč tomu, ona pokazuje da umije iz sebe crpsti snagu da doskoči neprikladnim i neodgovornim ustanovama na području odgoja, kakvoće društvenih sveza i skrbi o najranjivijima. Stoga je posebice nužno prikladno vrjednovati snagu obitelji da ju podupremo u njezinoj slabosti. Ta snaga u biti izvire iz moći obitelji da ljubi i pouči druge kako ljubiti. Koliko god ranjena bila, obitelj uvijek umije sazrijevati polazeći od ljubavi.

II. poglavlje

OBITELJ U DRUŠTVENO-GOSPODARSKOM OKRUŽENJU Obitelj kao nezamjenjiv resurs društva 11. Obitelj je »škola bogatije čovječnosti« i »temelj društva« (GS 52). Skup rodbinskih odnosa onkraj uže 18

obiteljske jezgre pruža dragocjenu potporu u odgoju djece, prijenosu vrjednota, očuvanju sveza među naraštajima i obogaćivanju življene duhovnosti. U nekim krajevima ta danost duboko je ukorijenjena u širu društvenu kulturu, dok drugdje na izgled postupno blijedi.

Dakako, u doba jako razmrvljenih životnih okolnosti, kakvo je naše, mnoge razine i preljevi odnosa među članovima uže i šire obitelji često su jedine preostale poveznice pojedinca s obiteljskim podrijetlom i svezama.

Potpora koju pruža obiteljska mreža još je nužnija u okolnostima kad pokretnost zbog radnih obveza, seobe, prirodne i društvene nepogode te bijeg iz svoje zemlje ugrožavaju čvrstinu rodbinske jezgre.

Politike u korist obitelji 12. Vlast mjerodavna za skrb o općem dobru treba osjećati dužnost ozbiljnog zalaganja za obitelj kao bitno društveno dobro. Upravljanje građanskim društvom treba osjećati dužnost uspostaviti i promicati obiteljsku politiku koja podupire i ohrabruje obitelji, ponajprije one u najtežim okolnostima. Nužno je konkretnije prepoznati blagotvorni učinak nadoknade koji obitelj ima u okruženju suvremenih »sustava socijalne pomoći«, jer ona preraspodjeljuje sredstva i ispunjuje potrebne zadaće radi postizanja općeg dobra, te pridonosi uravnoteženju loših učinaka, izazvanih društvenom nejednakošću. »Obitelj zaslužuje posebnu pozornost mjerodavnih 19

za opće dobro, jer je temeljna stanica društva koja čuva čvrste sveze zajedništva, na kojima se zasniva ljudski suživot te, rađajući i odgajajući djecu, jamči obnovu i budućnost društva« (Franjo, Govor u zračnoj luci El Alto u Boliviji, 8. srpnja 2015.).

Samoća i neizvjesnost 13. U kulturnim okruženjima u kojima sebični životni stilovi oslabljuju međuljudske odnose, samoća je sve raširenije stanje. Često tek Božja nazočnost podupire osobe koje se suočavaju s tom prazninom u životu.

Opći osjećaj nemoći pred tjeskobnom društveno-gospodarskom zbiljom, rastuće siromaštvo i neizvjesnost radnog mjesta sve češće sile ljude da traže posao daleko od obitelji kako bi ju uzdržavali. Ta nužnost uzrokuje dugotrajne odsutnosti i razdvajanje, koji oslabljuju obiteljske odnose i udaljuju članove obitelji. Dužnost je vlasti uspostaviti zakonske i radne uvjete koji mladima jamče budućnost i pomažu im ostvariti naum osnivanja svoje obitelji. Korupcija, koja gdjegdje podriva i javne ustanove, iznutra načinje pouzdanje i nadu novih naraštaja, i ne samo njih. Očite su loše posljedice tog manjka pouzdanja: od demografske krize do teškoća u stjecanju naobrazbe, od teškog prihvaćanja začetog života do držanja starijih osoba bremenom, sve do širenja osjećajne nelagode, koja se gdjekad izlije u nasrtljivost i nasilje.

20

Gospodarstvo i jednakost 14. Tvarni i gospodarski uvjeti dvojako utječu na obiteljski život: ili pridonose njezinu rastu i omogućuju joj da procvate, ili koče njezin puni razvitak, njezino jedinstvo i zajedništvo. Gospodarski pritisci sprječavaju pristup nekih obitelji naobrazbi, kulturnom životu i aktivnom sudjelovanju u društvu. Gospodarski sustav suvremenog svijeta pritom uspostavlja različite oblike društvene isključivosti. Obitelji osobito trpe zbog teškoća vezanih uz rad. Mladima se ne pružaju brojne mogućnosti, a ponuda rada izrazito je izbirljiva i neizvjesna.

Radni dan traje dugo te ga često otežava nužnost dugotrajnog prijevoza do radnog mjesta. To sprječava članove obitelji da se okupe zajedno s djecom kako bi svakodnevno njegovali svoje odnose. »Rast u jednakosti« traži »odluke, planove, mehanizme i procese koji su posebno usmjereni prema boljoj raspodjeli prihoda« (EG 204), kao i cjelovitu promidžbu potreba siromašnih, kojoj konkretni učinci trebaju biti cilj. Obiteljskom životu treba prikladna obiteljska politika kao uvjet skladne i dostojanstvene budućnosti, vrijedne življenja.

Siromaštvo i isključenost 15. Pojedine društvene i vjerske skupine posvuda su na društvenom rubu: migranti, Romi, beskućnici, izbjeglice i prognanici, nedodirljivi pojedinci u kastinskom 21

sustavu te oni koji su pogođeni bolestima s društvenom stigmom. I nazaretska Sveta obitelj gorko je iskusila rubnost i odbacivanje (usp. Lk 2, 7; Mt 2, 13–15).

U tom pogledu, Isusova riječ o posljednjem sudu ne ostavlja nikakve sumnje: »Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!« (Mt 25, 40). Gospodarski sustav suvremenog svijeta stvara nove oblike društvene isključivosti, koji siromašne često sklanjaju od očiju društva. Nadmoćna kultura današnjice i sredstva društvenog priopćivanja tu nevidljivost samo još produbljuju. To je zato što se »u tom sustavu čovjek, ljudsko biće, izbacuje iz središta i zamjenjuje ga nešto drugo. Jer se idolopoklonički klanja novcu. Jer je nehaj sad globalan!« (Franjo, Govor pred sudionicima svjetskog susreta narodnih pokreta, 28. rujna 2014.). Pritom posebice zabrinjava stanje djece, nevinih žrtava isključivosti zbog koje su ona istinska »društvena siročad« i tragično doživotno obilježeni.

Ipak, unatoč silnim tegobama koje muče mnoge siromašne i rubne obitelji, one se trude živjeti dostojanstveno u svojem svagdanjem životu, uzdajući se u Boga koji nikoga neće razočarati niti napustiti.

Ekologija i obitelj 16. Slijedeći pobudu papinskog učiteljstva, Crkva potiče novo dubinsko promišljanje smjera u kojem se razvija svjetski sustav. Iz tog očišta, ona sudjeluje u raz22

vitku nove ekološke kulture u misli, politici, obrazovnim nacrtima, životnom stilu i duhovnosti. Budući da je sve dubinski povezano, kao što kaže papa Franjo u enciklici Laudato si', valja dubinski promisliti različite vidove »cjelovite ekologije«, koja ne uključuje tek dimenziju okoliša u užem smislu, nego i ljudsku, društvenu i gospodarsku dimenziju, u svrhu održivog razvitka i očuvanja stvorenja. Obitelj je umnogome sastavni dio ljudske ekologije te je, primjereno tomu, treba prikladno zaštititi (usp. Ivan Pavao II., Centesimus annus, 38).

Po obitelji smo, naime, dio svekolikoga stvorenja, iz nje na osobit način pridonosimo promicanju ekološke skrbi, u njoj učimo što je tjelesnost i ljubavni jezik razlike između muškarca i žene, i s njom surađujemo u Stvoriteljevu naumu (usp. LS 5, 155). Svijest o tome traži pravo obraćenje, koje valja odjelotvoriti u obitelji. U njoj se »stječu prva znanja o tome kako pokazati ljubav i poštovanje prema životu; uči se pravilnom korištenju stvari, redu i čistoći, poštovanju lokalnog ekosustava i skrbi se za sva stvorenja. Obitelj je mjesto cjelovite izgradnje, gdje se svladavaju različiti, duboko međusobno povezani, vidovi osobnog sazrijevanja« (LS 213).

23

Dokumenti III. 172poglavlje OBITELJ, UKLJUČENJE I DRUŠTVO Treća dob

30 kn

17. U ključne i najprječe zadaće kršćanske obitelji pripada čuvanje sveze među naraštajima radi prijenosa vjere i temeljnih životnih vrijednosti. Većina obitelji poštuje osobe treće dobi, okružuje ih ljubavlju i vidi ih kao blagoslov. Osobito valja cijeniti rad obiteljskih udruga i pokreta koji promiču interese osoba treće dobi u duhovnom i društvenom pogledu, pogotovo kad surađuju sa svećenicima u pitanjima duhovne skrbi.

U nekim okruženjima osobe treće dobi drži se bogatstvom jer su jamstvo čvrstine, trajnosti i skupnog pamćenja obitelji i društava. Nasuprot tomu, u vrlo industrijaliziranim društvima sve je više osoba treće dobi, a rodnost opada, pa prijeti opasnost da ih se počne shvaćati kao teret. Spomenimo i da skrb koju zahtijevaju često njihove voljene stavlja na tešku kušnju. »Starije su osobe oni muškarci i žene, očevi i majke koji su prije nas boravili na našem putu, u našem domu, našoj svagdanjoj borbi za dostojan život. Od tih muškaraca i žena toliko smo primili. Starac nije stranac. Starac smo mi: uskoro, ili u doglednoj budućnosti, svakako neizbježno, premda na to ne mislimo. Ako se naučimo ISBN 978-953-11-1020-4 lijepo postupati prema starijima, tako će ljudi jednom 24