Znanje i vjera

Stjepan Zimmermann ZNANJE I VJERA

Eseji Svezak 48

Recenzenti: doc. dr. sc. Daniel Patafta dr. sc. Petar Macut Korektura: Rudolf Ćurković Grafičko uređenje i oprema: Christian T. Belinc

Stjepan Zimmermann

ZNANJE I VJERA Priredio

Ivan Macut

Kršćanska sadašnjost Zagreb, 2020.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Denona d.o.o., Zagreb Naklada: 500 ISBN 978-953-11-1231-4 Tiskano u listopadu 2020.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001076867.

U vo d na s t u d i ja u ru ko p i s

»Znanje i vjera« Ukratko o Stjepanu Zimmermannu

Stjepan Zimmermann1 rodio se u Virovitici 1884. godine gdje je i završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Varaždinu i Zagrebu. Nakon gimnazije studira teologi‑ ju u Zagrebu. Tijekom teološkog studija razvija interes za filozofiju2. Čitajući filozofske tekstove različitih au‑ tora, Zimmermann na vlastitu inicijativu 1906. godine napušta bogosloviju te odlazi na Bečko sveučilište gdje se zadržao godinu dana, nakon čega se ponovno vraća u Zagreb te je 1907. godine zaređen za svećenika3. Nakon O Stjepanu Zimmermannu pisali smo detaljno u dvjema zaseb‑ nim studijama: Filozofija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Školska knji‑ ga, Zagreb, 2018.; Hrvatska filozofija od obnove Zagrebačkog sveučilišta do osnutka Nezavisne Države Hrvatske, Služba Božja, 2018.

2 Usp. Stjepan Zimmermann, Putem života. Autoergografija, Za‑ greb, 1945., str. 54–55.

3 Usp. Stipe Kljajić, Intelektualni i društveni angažman Stjepana Zimmermanna između dva svjetska rata (1918.–1941.), u: Časopis za su‑ 1

5

ređenja odlazi na poslijediplomski studij filozofije u Rim gdje je 1910. godine doktorirao iz filozofije.

Dvije godine nakon završetka doktorata Zimmer‑ mann postaje profesor na Nadbiskupskoj gimnaziji u Za‑ grebu. U godini završetka Prvoga svjetskog rata habilitira tezom iz filozofije pod naslovom Opća noetika. Te godine, nadalje, izabran je i za docenta na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te izvanrednog profesora na Kato‑ ličkome bogoslovnom fakultetu. Sljedeće godine već je redoviti profesor na Bogoslovnom fakultetu. Obnašao je sve najviše dužnosti, i na teološkom fakultetu i na Sveu‑ čilištu. U akademskoj godini 1919./1920. bio je prodekan, odnosno 1920./1921. dekan Bogoslovnog fakulteta u Za‑ grebu. Godine 1921. postaje redoviti član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. U akademskoj godini 1923./1924. obnašao je dužnost rektora Sveučilišta, a za‑ tim sljedeće godine vrši dužnost prorektora4.

vremenu povijest, 43 (2011.) br. 2, str. 556. Usp. S. Zimmermann, Putem života, str. 70.

4 Osnovne biografske i bibliografske podatke sadržava knjiga: Ivan Tadić, Filozofska misao Stjepana Zimmermanna. Izabrani vidovi s bibliografijom, Split, 2010., str. 9–24, te str. 151–199. O njegovu životu podatke možemo pronaći i u publikacijama: Ivan Čehok, Filozofija Stjepana Zimmermanna, Filozofska istraživanja, Zagreb, 1993.; Život i djelo Stjepana Zimmermanna, Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 5. listopada 2000. u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjet‑ nosti, Vladimir Stipetić (ur.), Zagreb, 2002.

6

Ovaj brzi profesionalni napredak pratio je i njegov odgovarajući intelektualni i znanstveni rad. Naime, od objavljivanja djela Opća noetika, u idućih šest godina obja‑ vio je djela: Ontološko­‑noetički problem u evoluciji filozofije (1919.), Kant i neoskolastika, I. dio (1920.), Kant i neoskola‑ stika, II. dio (1921.), Uvod u filozofiju (1922.), Temelji psiho‑ logije (1923.), Juraj Dragišić kao filozof humanizma (1923.), te, konačno, Kantov kriticizam u svjetlu savremene noetike (1924.)5.

U Kraljevini Jugoslaviji odlikovan je dva puta: Orde‑ nom Sv. Save 2. stepena i Ordenom Sv. Save 1. stepena s lentom i Belim orlovima6.

Možemo navesti i njegove radove objavljene u Bogoslovskoj smotri u samo nekoliko godina kako bismo pokazali njegov plodni znan‑ stveni rad: Znanje i vjera u Kantovoj filozofiji, 5 (1914.), br. 1, str. 17–30; Moral i religija u Kantovoj filozofiji, 5 (1914.), br. 2, str. 126–143; Moral i religija u Kantovoj filozofiji, 5 (1915.), br. 3, str. 274–293; Moral i religi‑ ja u Kantovoj filozofiji, 5 (1915.), br. 4, str. 373–388; O slobodnoj volji, 6 (1915.), br. 1, str. 37–54; O slobodnoj volji, 6 (1915.), br. 2, str. 153–173; O slobodnoj volji, 6 (1916.), br. 3, str. 232–253; O slobodnoj volji, 6 (1916.), br. 4, str. 343–363; Volja kao faktor u duševnom životu, 6 (1916.), br. 4, str. 390–399; Kantova i skolastička teorija uzročnosti, 7 (1916.), br. 2, str.

140–159; itd.

6 Usp. Petar Macut, Zimmermannova kritika režima Ante Pavelića – uzroci i posljedice, u: Intelektualci i rat 1937.–1947., Desničini susreti 2011., Drago Roksandić, Ivana Cvijović Javorina (ur.), Zagreb, 2012., str. 168.

5

7

Izuzevši nekoliko polemika koje je vodio tijekom tri‑ desetih godina7, sve do 1940. godine objavio je značajnija djela: Psihologiju za srednja učilišta (od 1927. do 1943. doži‑ vjela je ukupno četiri izdanja), Historijski razvitak filozofije u Hrvatskoj (1929.), Wundt u suvremenoj psihologiji (1932.), Temelji filozofije (1934.), Od materijalizma do religije (1935.), Filozofija i religija I. i II. (1936., 1937.), Religija i život (1938.), Bauer kao filozof (1939.) i Spoznaja istine (njemački 1940., hrvatski 1941.).

Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske Zimmer‑ mann je dobio i prvo zaduženje u novoj državi: postav‑ ljen je za predsjednika Povjerenstva za izradbu novoga sveučilišnog statuta. Povjerenstvo je odradilo svoj posao i izradilo novi Statut. Međutim, prilikom objave Statuta Zimmermann će podnijeti ostavku na dužnost i to nakon što je Ministarstvo bogoštovlja i nastave u gotovi Statut ubacilo paragraf 114 kojim se praktično ukida autonomi‑ ja Sveučilišta8. Nakon ostavke, Zimmermann nije pri‑ mao nikakva druga zaduženja koja su mu bila nuđena, Zbog polemike s Ramirom Bujasom našao se i na sudu 1932. go‑ dine, a polemizirao je i s Hijacintom Boškovićem u povodu njegove knjige o filozofiji spoznaje.

8 Tim su paragrafom Zakonske odredbe o Hrvatskom sveučilištu, dije‑ lovi koji se odnose na izbor i stalnost profesora suspendirane na 5 go‑ dina. U tom petogodišnjem razdoblju profesore imenuje Poglavnik (izvanredne i redovite profesore), a docente i ostalo osoblje ministar nastave/prosvjete. Usp. Alma Mater Croatica, 4 (1941.), br. 10, str. 132.

Odredba je proglašena u listopadu 1941. godine. Dva tjedna kasni‑ 7

8

B. totalitarni evolucionizam o čovjeku

U kritičkom rješavanju našeg pitanja treba pokazati kako je neodrživ filozofijski temelj ateističkog evolucionizma, koji podrijetlo čovjeka želi protumačiti bez Boga, samo na pretpostavci evolucije materije. Treba razmotriti vezu evolucije s materijom, da možemo razlikovati evolucio‑ nističku teoriju u materijalističkom smislu od one koja se ne osniva na materijalizmu.

Tko hoće eliminirati Boga u vezi s evolucijom, mora zastupati nazor da je sav svijet – i život u njemu i čovjek – nastao od bezpočetnog (»vječnog«) gibanja materije, koja je o sebi eksistentna (nužna). Ako je taj nazor neosnovan, naravno, ne može biti osnovana (opravdana, istinita) ni teorija evolucije ukoliko se na nj oslanja. U potvrdu toga nazora navode materijalisti neke razloge.

Da osim materije ne postoji ništa nematerijalno (du‑ hovno), imala bi dokazom biti činjenica da čovjek nije ka‑ dar znati za nešto nematerijalno, jer mu je sve znanje samo osjetilno. Međutim, to nije nikakva činjenica, jer je nasuprot činjenica (poznata iz psihologije i logike), da čovjek ima i sposobnost neosjetilnog, misaonog ili razumskog znanja.

To je činjenica od najdalekosežnijeg značenja, na njoj se osniva sve naše sustavno opravdavanje nazora što ga ovdje zastupamo. Materijalisti upravo zato i žele izjednačiti čo‑ vjeka sa životinjom, da ne moraju priznati razum kao neo‑ sjetilnu sposobnost znanja; kad bi naime bio čovjek samo osjetilne naravi, zaista se onda i ne bi svojevrsno razlikovao 347

od životinje. A zašto je materijalistima »potrebno« logički ne priznavati neosjetilnu sposobnost znanja? Iz dva razlo‑ ga: 1) čovjek je onda životinja, 2) ne može ništa znati o ne‑ čem neosjetilnom (nematerijalnom, duhovnom), pa sto‑ ga ni o Bogu. Ali sve ove kombinacije obara činjenica, da postoji razum. Priznati ga moraju materijalisti i kad su na prirodoznanstvenom području, jer i tu nije sve znanje osje‑ tilno, nego se služimo zaključivanjem, kojim u pojavnom svijetu (prirodi) upoznajemo zakone, dakle spoznajemo nešto neosjetilno. Zar je sposobnost zaključivanja (razum) nešto materijalno? Materijalist dakle, u prirodoznanstve‑ nom zaključivanju pili granu na kojoj sjedi: priznavajući samo materiju mora priznati nematerijalni razum. Prema tome, ne može ni tvrditi, da je našem znanju pristupačno samo što je osjetilno (materijalno). Sve kad bi i bilo tako da nismo kadri znati da li postoji nešto nematerijalno, ne‑ logički je tvrditi da de facto ne postoji (kao da bi slijepac, jer ne vidi boje, tvrdio da ih nema). Materijalist bi jedino smio logički reći da ne znamo da li postoji štogod nemate‑ rijalno ili ne postoji, morao bi postati agnostik (a ne ostati materijalist, koji ne priznaje nematerijalnu egzistenciju).

Dalje, ako je materijalist prepilio granu na kojoj sjedi samo napola, recimo, kad je morao priznati nematerijalni razum na prirodoznanstvenom području, dokraja ju sada pili, kad izriče neke tvrdnje o nematerijalnoj stvarnosti – na pr. da materija odvijeka eksistira, i da ne može ne eksistirati – dakle kada tvrdi što nije osjetilima spoznatljivo i što uopće nije predmet prirodoznanstvenog znanja, jer »prelazi« pri‑ 348

rodu, nije unutar granica prirodnih pojava. Materijalist, prema tome, zabacuje Boga jer priznaje samo materiju, njezinu nužnu i bezpočetnu eksistenciju, a to može pri‑ znavati jedino neosjetilnim spoznanjem, koga ne priznaje, i može priznati samo kao izvan­‑prirodoznanstvenu stvar‑ nost, a tvrdi da to priznaje kao prirodoznanac. Posve je da‑ kle jasno, da se materijalisti ne mogu s pravom pozivati na to da bi naša sposobnost bila samo osjetilna i kao takvoj da je nepristupačno nešto neosjetilno (nematerijalno) – i zato da ne eksistira ništa osim materije. Ta je argumentacija sa‑ svim neosnovana.

Ne manje je takva i druga argumentacija, koja isklju‑ čuje Boga na premisi da je sav svijet bezpočetna evolucija nužno eksistentne materije. Prvi je dokaz proti Bogu bio utoliko materijalističan, što se tvrdilo da je sva spoznajna sposobnost osjetilna (organska, vezana s materijom – ži‑ votinjska), i kao takova ne može priznati nešto nemate‑ rijalno (Boga): »dakle« eksistira samo materija. Drugi bi dokaz imao biti u tome, da se sav svijet dade protumačiti evolucijom materije: dakle ne treba priznati Boga u tu‑ mačenju svijeta. O tome ćemo raspravljati u vezi s doka‑ zivanjem o Bogu; samo ćemo još pokazati neosnovanost premise o evoluciji materije, kako tu premisu zastupaju materijalisti (jer u tu je premisu ukopčan i materijalistič‑ ki nazor o evoluciji čovjeka). Čovjek se – tako rezonira materijalist – razvio iz neke životinje, a jedne su se životinje razvile iz drugih, živo‑ tinjski organizmi iz vegetativnih, organska bića iz anor‑ 349

ganskih, jedna faza Zemlje iz druge, Zemlja iz sunčanog sistema, ovaj naš »svijet« (predmet prirodoznanaca) iz svemira, univerzuma, materije (odnosno sile, to pitanje sad ne dolazi u obzir); razvijanje svijeta nema početka, postoji odvijeka kao i materija, a ona postoji o sebi, ne‑ ovisno ili nužno (apsolutno). Iz ove se premise izvodi: nema Boga, koji bi bio uzrok materije i njezina razvoja (evolucije). Što ćemo na to? Odgovorimo postepeno! »Evolucija« znači: jedno nastaje iz drugoga. Vidjeli smo da sve u svijetu tako ne nastaje; čovjek ne nastaje iz (od) životinje, živo ne nastaje iz neživoga. Univerzalna (apsolutna, neograničena) evolucija ne stoji, nije istini‑ ta, neosnovana je – a materijalisti samo takvu zastupaju.

(Dade se opravdati evolucija nepotpuna, unutar nekih granica, među pojedinim vrstama.) To je jedno. Drugo: evolucija znači nastajanje novoga stanja, promjena. (Po‑ jam promjene nije istoznačan s pojmom evolucije.) U poj‑ mu evolucije uključeno je »mijenjati se«. Kad materijalist proglašava evoluciju univerzalnom, on time tvrdi da se sav svijet mijenja; – ne samo da postoje u fizičkom svijetu (pri‑ rodi) prirodoznancu pristupačne promjene, nego što god jest (osim fizičkog svijeta), jest promjenjivo. »Sav svijet« znači »što god jest« (univerzum), uključivši ovamo fizič‑ ki (pojavni) svijet. Namjesto »sav svijet« kažemo »mate‑ rija«: to je sve ili jedino šta postoji – i to je promjenjivo.

Kao jedino eksistentna, materija postoji nužno, a ujedno je promjenjiva. Može li to biti? Evo nas na terenu filozofije!

350

Sadržaj

UVODNA STUDIJA U RUKOPIS »ZNANJE I VJERA« . . . . . . . . . . . . . . . 5 Ukratko o Stjepanu Zimmermannu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Odnos Katoličke Crkve i komunističkog režima od 1945. do 1953. godine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Rukopis Znanost i vjera. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 Kratak prikaz sadržaja rukopisa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 I. dio: Jesmo li sposobni za znanstvene istine u pitanjima vjere? . . . . . . . . 17 II. dio: Sustavno rješenje spoznajnog problema. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 III. dio: Filozofijska orijentacija života. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 IV. dio: Završna razmatranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Izbačeni dijelovi Zimmermannova rukopisa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Kritika marksizma, dijalektičkog materijalizma kao ideologije te društvenih praksi toga vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 FILOZOFSKE REFLEKSIJE O SUVREMENOJ KULTURI (Kao »uvod« u knjigu) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 I. Dio

Jesmo li sposobni za znanstvene istine u pitanjima vjere?

1. Vjernici, filozofi, prirodoslovci. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 2. Prirodna znanost i metafizika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80 3. Neki prigovori prirodoslovaca proti metafizičkoj filozofiji. . . . . . . . . . . 102 4. Racionalno i iracionalno priznanje Boga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 5. Subjektivizam obilježuje novovjeku kulturnu i filozofijsku orijentaciju . . . 123 6. Agnostici ne priznaju znanstvenu (racionalnu) metafiziku, jer su pozitivisti i subjektivisti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 7. Skepsa i sloboda u znanosti i vjeri. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136 8. Vjera je ovisna o razumu i volji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144 9. Naš zadatak i njegovo značenje za život . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151

691

II. DIO

Sustavno rješavanje spoznajnog problema A. Objektivizam. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165

1. Sud je objektivno istinit kad se očituje neovisna (objektivna) stvarnost. . . 165 2. Objektivna je istina da eksistiraju moji doživljaji. . . . . . . . . . . . . . . . . . 173 3. Objektivna je istina da eksistiram ja kao doživljajni subjekt i uzrok Načelo protuslovlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179 4. Realno i idealno objektivne istine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183 5. Problem znanstvenih istina o realnim objektima. . . . . . . . . . . . . . . . . . 186 B. Intelektualizam i realizam – općenito nužni sudovi i izvansvjesna realnost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195

6. Općeniti pojmovi o usvjesno realnim objektima . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195 7. Realna vrijednost načela protuslovlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207 8. Načelo uzročnosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212 9. Da li eksistiraju izvansvjesni objekti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 220 10. Pojmovi o izvansvjesnoj realnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225 C. Metafizika Prekoiskustvena realna stvarnost . . . . . . . . . . . . . . . 234

11. Spoznaja neiskustvene (metafizičke) realnosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234 12. Znanstvena vrijednost metafizike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 245 III. Dio.

Filozofijska orijentacija života 1. Problemska situacija i novi zadatak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255 2. Kako eksistira organski život? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261 Napomena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 268 3. Samoniklost i evolucionistički monizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 276 4. Pitanje tjelesne evolucije čovjeka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 290 5. Prirodna znanost i filozofija o Bogu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 297 6. Pitanje duševne evolucije čovjeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 327 A. Kakav je naš razumno­‑voljni život? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 327 B. totalitarni evolucionizam o čovjeku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 347

7. Osjetilnost životinje i duhovnost čovjeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356 8. Besmrtnost duše. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 406 9. Dokazi da postoji Bog. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 463

692

Prvi dokaz:

Iz promjena u svijetu zaključujemo da postoji njihov uzrok, koji ima vlastitosti Boga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 467 Drugi dokaz:

Iz ovisnih uzrokovanja u svijetu zaključujemo da postoji neovisni uzrok s vlastitostima Boga. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 470 Treći dokaz:

Iz nenužne eksistencije zaključujemo da eksistira nužno biće – i to je Bog. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 472 Četvrti dokaz:

Iz ograničenih savršenosti zaključujemo da postoji neograničeno savršeno biće: Bog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 474 Peti dokaz:

Iz poretka u svijetu zaključujemo da postoji osobni (razumno­‑voljni) redatelj: Bog.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 475 Materijalistički monizam – teistički dualizam?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 482 Prirodoslovci i metafizika o Bogu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 489 »Vjera« i religija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 494 10. Filozofija i religija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 496 11. Koji je smisao života?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 529 12. Religijsko­‑moralni smisao života. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 564 IV. DIO.

Završna razmatranja 1. Životna alternativa: monizam­‑dualizam. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 617 2. Život u ideološkim suprotnostima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 626 3. Kulturna orijentacija naturalizma i idealizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 648 4. Idealistički smisao oblikovanja budućnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 673

693