Gdje je Bog?

-XOLiQ &DUUyQ

$QGUHD 7RUQLHOOL

*GMH MH %RJ" .UåþDQVND YMHUD X GRED YHOLNH QHL]YMHVQRVWL

. UåþDQVND VDGDåQMRVW

POL A ZIŠTA

88

R A ZGOVOR I • S V J E DOČ A NST VA

12

Prijevod Roman Karlović Lektura Zvonimir Prosoli Korektura Tihomir Hadži-Boškov Prijelom Marijan Tkalec Oprema Tomislav Alajbeg

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Grada Zagreba.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Denona d.o.o., Zagreb Naklada: 1000 isbn 978-953-11-1379-3 Tiskano u listopadu 2020. cip zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001077550.

J U LI Á N C A R RÓN • A N DR E A TOR N I EL LI

Gdje je Bog? Kršćanska vjera u doba velike neizvjesnosti

K R Š Ć A N S K A S A DA Š N JO S T ZAGR EB, 2020.

Naslov izvornika: Julián Carrón – Andrea Tornielli, Dov’è Dio? La fede cristiana al tempo della grande incertezza © 2017 – EDIZIONI PIEMME Spa, Milano www.edizpiemme.it © za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2020.

Četiri dana odvažnih pitanja Andrea Tornielli

Je li još uvijek moguć susret s Bogom u ovo naše doba, u ovom »protočnom društvu« u koje smo uronjeni? Jesu li sekularizacija i odbacivanje kršćanstva, ta današnja obilježja nekoć kršćanskog Zapada, znamen kraja vremenâ ili oni predstavljaju tek svršetak jednog razdoblja i početak drugoga? Je li pluralističko i relativističko društvo neprijatelj protiv kojega se trebamo boriti podizanjem brana i zidova te dograđivanjem utvrda na brdima kako bismo se oduprli njegovim napadima, ili ono može postati za nas još jednom prigodom za naviještanje evanđelja na nov način? Govori li nam svršetak kršćanske civilizacije, odnosno teškoća s kojom nalazimo zajednički nazivnik između »vrjednota« i »naravnog« morala, da iskren dijalog između vjernika i nevjernika više nije moguć ili, pak, zahtijeva 5

Četiri dana odvažnih pitanja

od nas da započnemo dijalog u novim okvirima? Zašto papa Franjo, na tragu svojih prethodnika tijekom posljednjih pedeset godina, toliko ističe milosrđe? Jesu li nam potrebni neki preduvjeti da uzmognemo susresti Krista na našem putu, kao što se to prije dvije tisuće godina događalo ljudima koji su ga susretali po galilejskim selima?

Je li susret s njim plod marketinških strategija, konačni ishod promišljenog pristupa koji treba provesti u djelo kao priručnik s točnim uputama, ili dar čiste milosti, koji nam kao takav ne pripada ni prije ni poslije? Je li Crkva društvo »savršenih«, koje neprestano sudi svemu i svakomu, podižući pritom svakog dana invektive protiv modernog doba i zanoseći se žalom za prošlosti, ili Crkvu čine kršćani koji, ponajprije, vide sami sebe kao sirote grješnike, kao nesretnike koje je Bog pomilovao te se, i sami trebajući svakog dana oproštenje i milosrđe, katkad osvrnu takvim milosnim pogledom na »druge«, kako svoje bližnje tako i one udaljene, ne držeći se nikad boljima i uspješnijima?

Kako je, dakle, pozvan živjeti čovjek koji vjeruje u Isusa danas, kad je suočen sa stanjem koje u nekim pogledima sve više sliči okolnostima s početaka kršćanstva?

Don Julián Carrón već dvanaest godina djeluje na čelu pokreta »Comunione e Liberazione«. Zapala ga je zahtjevna zadaća da posvjedoči o don Luigiju Giussaniju, koji je – unatoč tomu što nije namjeravao »ništa osnivati«, nego je samo želio iznova postaviti u prvi plan ključne sastavnice kršćanstva i pripadnosti Crkvi – udahnuo život jednom pokretu koji je, sa svoje strane, kao i sve nove udruge, u javnosti potaknuo (i još uvijek izaziva) raspravu. Riječ je o 6

Četiri dana odvažnih pitanja

dobro ustrojenom pokretu o kojem se govori, kako u njegovim početcima tako i danas.

Držao sam da bi bilo zanimljivo povesti razgovor s tim španjolskim svećenikom – koji je rođen među estremadurskim višnjicima i kojemu je Giussani, na opće iznenađenje, u posljednjem razdoblju svojega života odlučio povjeriti vodstvo pokreta – ne toliko s ciljem da ga suočimo s najtrnovitijim i najdubljim temama iz života pokreta »Comunione e Liberazione«, odnosno općenito života Crkve (kojih svakako neće nedostajati u ovoj knjizi, u kojoj namjeravamo postaviti i dobiti i nekoliko neugodnih pitanja i odgovora), nego ponajprije zato da nam iznese pogled svojega pokreta na povijesni trenutak koji upravo proživljavamo, kako bismo pokušali razumjeti, po mogućnosti jednostavnim rječnikom i bez namjere da »propovijedamo obraćenicima«, u čemu se sastoji bitna jezgra kršćanstva, pri čemu se želimo posebno osvrnuti na dinamiku kojom se kršćanstvo kao takvo dosad priopćivalo, odnosno dinamiku kojom se ono priopćuje u današnje vrijeme.

Ova knjiga, koja je sastavljena u obliku razgovora, plod je četiriju dana ispunjenih dijalogom koji se odvijao u velikoj dvorani na posljednjem katu Instituta Svetog Srca u Milanu, s pogledom na istočnu zaobilaznicu i uz lagano podrhtavanje poda pri svakom prolasku teških kamiona.

Bila je to dvorana za sastanke kao i svaka druga, s uobičajenim namještajem. Tek mi je posljednjeg dana našeg druženja don Julián rekao da je u toj sobi zadnje mjesece svojega života proživio i ondje umro don Giussani, kojemu je, zbog Parkinsonove bolesti, bila potrebna posebna njega.

7

Četiri dana odvažnih pitanja

U razgovoru s Carrónom više smo se osvrtali na početke kršćanstva nego što smo raspravljali o početcima njegova vlastitog pokreta. Točnije, vraćali smo se na evanđeoske pripovijesti. Jer upravo u tome, u ponovnom otkrivanju ishodišta, koje danas produbljujemo i živimo, nalazimo odgovor na pitanje kako danas trebaju svjedočiti oni koji vjeruju u Krista.

Nasuprot nekima koji drže da svakoga dana treba naći nekog »neprijatelja« na kojeg ćemo se moći okomiti u ime kršćanskih vrjednota, dakle, nasuprot ljudima koji smisao postojanja, kako se čini, vide samo u mogućnosti pružanja otpora, čine mi se iznimno važnima riječi što ih je don Giussani izgovorio u kolovozu 1982. godine osvrćući se na pokret »Francuska akcija« koji je predvodio Charles Maurras, koji je početkom dvadesetog stoljeća htio reformirati svijet uime kršćanskih vrjednota. Giussani je tada primijetio: »To nije bila vjera. Vjera je samo ovo: (...) energično otvaranje jednoj Prisutnosti«, Kristovoj prisutnosti. »Temeljna zaprjeka stalnoj uspostavi te« svijesti »nastaje (...) iz neizvjesnosti opstanka, to jest iz duboka straha koji nas navodi da tragamo za potpornjem u vlastitim izražajima«, u vlastitim ostvarajima kakvi se očituju u »kulturi, odnosno organizaciji. (...) Posrijedi je neizvjesnost opstanka, dubinski strah koji nas navodi da vlastito uporište, razlog vlastite suvislosti, nalazimo u stvarima koje se proizvode u krilu kulture, odnosno putem organizacije. Na taj način cjelokupna kulturna djelatnost, kao i sveukupni rad na organizaciji ne postaju izrazom jednoga novog lika, novog čovjeka. Kad bi oni predstavljali izraz novog čovjeka, 8

Četiri dana odvažnih pitanja

mogli bi i izostati, u slučaju da u danim okolnostima nisu mogući, ali taj čovjek i dalje bi mogao stati na vlastite noge.

Nasuprot tomu, vidimo da mnogi naši ljudi, koji su nazočni ovdje među nama, ne bi mogli stati na vlastite noge kad bi te sastavnice izostale, zato što više ne bi shvaćali zašto su uopće tu, ne bi znali na strani čega stoje: jer takvi uopće 1 ne mogu stajati, takvi nemaju suvislosti«. Tomu bih još samo dodao: da takvi nemaju »neprijatelja«, odnosno da nemaju braće u vjeri protiv kojih će svakog dana kretati u boj, ne bi više znali koja je svrha njihova postojanja.

U svojoj knjizi Kršćanska pustolovina Emmanuel Mounier predvidio je sljedeće: »Vratar povijesti neće slušati 2 vaše dokaze, nego pogledati vaša lica.« Pa čak i prije tog »vratara povijesti«, ljudi s kojima se svakoga dana susrećemo u većoj mjeri gledaju lica kršćana nego što slušaju njihova predavanja o nauku, prepoznajući u kršćanima ljudsko suživljavanje i iskreno suosjećanje ljudi koji su spremni prigrliti drugoga bez osuđivanja, zato što sa svoje strane također bivaju neprestano prigrljeni, odnosno primaju oprost.

Razgovor koji čitatelj može pronaći na sljedećim stranicama ne predstavlja knjigu o povijesti pokreta »Comunione e Liberazione« (jer takvih već ima), kao ni životopis don Juliána Carróna (kojemu u ovoj prigodi zahvaljujem što je prihvatio moju zamolbu te nije izbjegao odgovoriti ni 1

L. GIUSSANI, Uomini senza patria (1982 – 1983), BUR, Milano, 2008., 96 – 97.

2

E. MOUNIER, L’avventura cristiana, LEF, Firenca, 1951., 9.

9

Četiri dana odvažnih pitanja

na jedno od pitanja koja sam mu postavio), a isto tako nije ni knjiga o njegovu pokretu. Nasuprot tomu, ova knjiga je pokušaj (koliko je, pak, uspio, o tome neka presudi čitatelj) da postavimo, odnosno potaknemo nekoliko pitanja kako bismo otkrili, ili još jednom iznijeli na vidjelo, one sadržaje i one posebne dinamike koji čine kršćanstvo, i to tako da preispitamo mogu li ti sadržaji i dinamike, i na koji način, još uvijek biti zanimljivi, odnosno iznova posvjedočeni u društvu koje, doduše, još nije poslijekršćansko, ali je već odavno na putu da takvim postane.

10

Sadržaj

SA DR ŽAJ

Č E T I R I DA N A ODVA Ž N I H P I TA N J A

Andrea Tornielli stranica 5

1.

SUSR ET S BOGOM DANAS Kad sekularizacija postane prigodom stranica 11

2.

K AMEN ZLA I MILOSR ĐE Kad naravni zakon prestane biti samorazumljiv stranica 51

3.

EGZEGET MEĐU VIŠNJICIMA U ESTR EMADURI Od župe do studija aramejskog jezika u evanđeljima stranica 95

237

Sadržaj

4. »STVAR NI« POKR ET I PR EDODŽBA O NJEMU Karizma i opasnost od zatvaranja u sebe stranica 133

5.

U DRUŠTVU PAPÂ Pokret Comunione e Liberazione i crkvena vlast stranica 191

238

&LMHQD NQ ,6%1