5.
Dürnau, veduta a time i zapovjedništvo nad 16 pukovnija kojima je raspolagao prema prilikama i s kojima se u više navrata istakao. U vrijeme francuske službe rodili su se: Charlotte Christina 1636., Anna Katharina 1638., Adolf 1640. i Christoph 1641. Godine 1642., nakon osam godina provedenih u francuskoj službi, ali nezadovoljan ljudskim okruženjem, napušta službu i ide pregovarati u Ženevu. Htio je, navodno, stvoriti uvjete za povrat izgubljenih dobara u Švapskoj. U to se uplela Venecija koja je trebala tako sposobna zapovjednika, pa je osiguravši dobre ugovorne uvjete 14. prosinca 1642. (u svojoj 43. godini života) stupio u službu Mletačke Republike. Skrasio se u Padovi gdje su mu rođeni sinovi Maximilian 1645. i Hannibal 1648.
Obiteljski grb
18
BILTEN DRUŠTVA ZA OČUVANJE ŠIBENSKE BAŠTINE JURAJ DALMATINAC BROJ 7. - XII./2018.
Venecija se 1645. uplela u rat s Turcima. Casus belli bio je prepad na osmanski konvoj brodova koji je plovio iz Istanbula za Aleksandriju na hodočašće u Meku 28. rujna 1644., a izveli su ga Malteški vitezovi pored otoka Rodosa. Potom se njihova eskadra zaustavila na Kreti kako bi se opskrbila za daljnju plovidbu. Ovaj događaj bio je razlogom da sultan objavi rat Mletačkoj Republici. Taj je ratni sukob, vođen u razdoblju od 1645. do 1669. u širem prostoru otoka Krete (Candia), mletačkog najvećeg i najbogatijeg prekomorskog posjeda, poznat kao Kandijski ili Kretski rat. U njemu su sudjelovale i vojne postrojbe drugih europskih vladara (njemačke, francuske, papinske države), a nemali teret rata podnijeli su i južnoslavenski narodi pod mletačkim i osmanlijskim vrhovništvom. Ratne operacije vođene su na Kreti, na moru (Egejsko more) te u Dalmaciji. Osmanske snage iz Bosne napadale su mletačke posjede u Dalmaciji. Opsada grada Candije trajanjem je jedna od najdužih u poznatoj povijesti trajala je 21 godinu. Uz spomen Kandijskog rata u Dalmaciji redovito se navodi opsada Šibenika iz 1647. Šibenik je u to vrijeme bio najmnogoljudniji i svakako važan grad mletačke Dalmacije. Kako se činilo da je osmanski napad neminovan, a Venecija se nije osobito zabrinula za obranu, građani Šibenika su preuzeli inicijativu. Za dva mjeseca 1646. godine, na brdu iznad grada, sagradili su tvrđavu sv. Ivana. Zapovjednikom obrane Šibenika imenovan je barun Christoph Martin von Degenfeld. Turska opsada Šibenika trajala je mjesec dana (od 17. kolovoza do 16. rujna) 1647. godine. O ishodu je opsade odlučio siloviti juriš 8. rujna kojem su branitelji Šibenika odoljeli. Potom je 11. rujna u šibensku luku uplovio generalni providur Leonardo Foscolo. Pritisnuta i s morske strane, teškim topništvom s brodova, 16. rujna osmanska se vojska povukla. Degenfeld se istekom sedmogodišnjeg ugovora (1648.), ali i zbog lošeg zdravlja (giht - ulozi) povukao na svoje imanje u Eybachu u Njemačkoj. Venecija ga je više puta, ali bezuspješno, pozivala da se vrati u njenu službu. Ipak je za Republiku regrutirao oko 2.000 ljudi, koji su u jesen 1651. bez njega stigli u Veneciju. Venecija mu se odužila zlatnom medaljom sa zlatnim lancem - sveukupno 3 ½ funte zlata.8 Na medalji je utisnut natpis: Dalmatia Strenuus Tutata - Dalmacija odvažnošću sačuvana.9 Navodi se da mu je narod u 8 Funta je bečka težinska mjera (560.012 grama), a odgovara venecijanskoj libri (476.99 grama). Dakle radi se o 1.250.00 grama (1.25 kg) 9 Jedini poznati portret Christopha Martina izradio je Bartholomäus (Bartolomej) Kilian mlađi (1630. - 1696.): jedan iz obitelji Kilian koja je dala više generacija odličnih bakrorezaca. Bartolomej se rodio, radio i umro u Augsburgu. Presjek kroz njegovo djelo pokazuje razvoj osobnog stila – od barokne gustoće do decentnog i rafiniranog klasicizma. Degenfeldov portret stilom pripada baroknoj maniri. U godini Degenfeldove smrti (1653.) Bartolomej Kilian je imao 23 godine. Uzme li se u obzir činjenica da se prvi Kilianovi radovi datiraju u 1655., dakle, dvije