čarolija / stvaraoci za decu umetnosti crtanja. Ilustracijom kao profesijom, kad je u pitanju naša zemlja, najviše se može baviti u sferi dečje literature.
da maštaju
Šta je teže – raditi za odrasle ili za decu? U ovom trenutku, na početku karijere – podjednako je teško. Što se tiče dece, tu svakako leži veća odgovornost. Kad su u pitanju odrasli, tu se već radi o publici koja je podeljena na raznorazne žanrove. Mislim da pojedini žanrovi zaista podrazumevaju zrelost u shvatanju i primeni ideja i veštine, koje treba dostići kroz iskustvo. Trudim se da i ono što radim za decu ne bude isuviše pojednostavljeno i banalno. Trudim se da ponudim sadržajnost. Sa druge strane, činjenica je da postoje autori, u literaturi, stripu, ili filmu koji su jednostavno vrlo uspešno stvarali i stvaraju u skladu sa onim što njihova duša nalaže da je neophodno, a onda se pojavi neko i kaže: „Hej, to je za decu“ ili: „Hej, to nije za decu.“
Kako si se opredelio za likovnu umetnost? Mogu reći, u šali, i da se dobrim delom umetnost opredelila za mene! Ne u smislu da sam odrastao u umetničkoj porodici, situacija je zapravo suprotna, niti da jako verujem u značaj talenta kao jedinog faktora koji određuje put stvaraoca. Naklonost likovnoj, odnosno primenjenoj umetnosti stvarala se ujednačenom linijom. Kao dete, voleo sam da crtam, poput većine. Međutim, ta potreba da značajne trenutke ili posebne motive iz stvarnosti, a i mašte, zabeležim crtežom i ponesem sa sobom, zadržavala se kroz dalje odrastanje i uz podršku roditelja i nastavnika. Umetničko školovanje je predstavljalo logičan nastavak svega toga.
Kako si počeo da crtaš i slikaš za decu?
Aleksandar Zolotić
Nagrada Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije (ULUPUDS) za najbolju ilustraciju na 57. Sajmu knjiga u Beogradu, održanom u oktobru ove godine, dodeljena je Aleksandru Zolotiću za knjigu “Astronomija” autora Nikole Božića, u izdanju Kreativnog centra. Ova vest zainteresovala nas je za ovog mladog ilustratora pa smo se potrudili da za prvi sledeći broj porazgovaramo sa njim o utiscima povodom ove značajne nagrade, i još ponečemu... Razgovarala: Jovana Papan
64
roditelj & dete novembar 2012
Kad pokušam da se prisetim svojih ranih radova, siguran sam da bi oni i dalje bili zanimljivi sadašnjoj deci. Dakle, to je bilo preplavljeno likovima iz mašte, u najrazličitijim šašavim situacijama, likovima inspirisanim junacima iz crtanih filmova i knjiga, scenama iz akcionih filmova, i tome slično. U toku srednje škole i prvih godina fakulteta našao sam se u novoj stvaralačkoj fazi, u kojoj se okrećem ozbiljnijim motivima, mnogi bi rekli „mračnijim“, a koje bi malo ko namenio deci. Vraćanje crtanju za decu je nekako došlo tokom fakultetskih godina, u skladu, i prvenstveno, sa razvojem sopstvene ličnosti ka pozitivnijem i otvorenijem, a i onda sa jasnijom vizijom na koji način se može živeti od
Da li u radu na knjigama za decu konsultuješ i same čitaoce, tj. decu? Isprobao sam to jednom, te ne mogu reći da generalno koristim tu varijantu. U suštini, u proces mog rada, po navici, imaju uvid jedino uredništvo izdavačke kuće i moji ukućani. Međutim, kako budem postajao okruženiji decom u porodičnom smislu, verujem da ću sve više i više to praktikovati, s obzirom na to da to može da posluži kao sigurna smernica do cilja, tj. kvalitetne dečje knjige.
Zapravo, Nikolu sam upoznao na ovogodišnjem Sajmu knjiga, kada je knjiga premijerno prikazana. Saradnja je postojala, ali se odvijala preko dojava iz uredništva, što je po meni sasvim u redu. To važi i za svaku knjigu koju sam do sad ilustrovao. Međutim, „Astronomija“ je specifična, jer je u pitanju naučni tekst, koji je bio podložan izmenama da bi što jasnije dejstvovao u skladu sa ilustracijama. Tekst je praćen i interesantnim dodacima i vežbama koji tu nauku približavaju deci kroz svakodnevne pojave, te je bilo u svačijem interesu da ilustracije budu pažljivo proverene i tačne, da jasno komuniciraju sa decom, što je jednako zahtevalo i mišljenje autora i urednika.
Šta za tebe znači nagrada koju si osvojio za ilustrovanje ove knjige? Znači da treba da nastavim da se bavim ilustracijom sa istim žarom. Gledam na to kao na značajno ukazivanje pažnje na moj rad, uverenje da me on može negde odvesti. Pružajući mi priliku za rad na njoj, urednici su stavili veliki izazov pred mene, što zbog važnosti knjige, broja ilustracija, vremenskog roka... Nagrada je, naravno, jedna od potvrda dobro obavljenog zadatka i motiv da svakoj narednoj knjizi prilazim sa još više samopouzdanja. Svako isticanje važnosti ilustratorske profesije je bitno i daje pozitivan doprinos u ovoj situaciji, kad u Srbiji krug primene ilustracije nije baš mnogo širok.
Koliko ti znače saveti iskusnijih autora, i drugih ljudi sa kojima sarađuješ tokom rada na knjigama? Tokom rada na prethodnim knjigama, saveti koje sam dobijao su uglavnom stizali iz same izdavačke kuće. Naravno, volim da čujem i da pročitam savete sa raznih strana! Značajne ideje i razmišljanja deluju pokretački i dodatno ulivaju tu stvaralačku snagu. To je prosto neophodno. Međutim, pri samom radu se trudim da zadržim sopstveni pečat, bez obzira na koji način stil i tehnika rada morali da se prilagode. Savete i predloge koji stižu iz uredništva smatram vrlo korisnim; tvrdim da su u izvesnim trenucima knjige postajale bolje upravo uz tu vrstu pomoći.
Kako je izgledala saradnja sa Nikolom Božićem na knjizi „Astronomija“? Divno! Savršeno! Tokom stvaranja „Astronomije“ nismo se nit' čuli, nit' videli, he he! novembar 2012 roditelj & dete
65