Napisala
Karli Sorosijak

Ilustrovala
Luisa Uribe
Napisala
Karli Sorosijak
Ilustrovala
Luisa Uribe
Knjiga za sve ljubitelje mačaka i one koji će to tek postati – istinite priče iz života ovih čudesnih stvorenja
Mačkama, volonterima i osoblju
Good Mews Animal Foundation
K.S.
Morganu, Agati, Dini, Flori, Nini i Fergusu L.U.
Napisala Karli Sorosijak
Ilustrovala Luisa Uribe
Sa engleskog prevela Mirjana Popov-Slijepčević
Naslov originala
A World of Cats
Text Copyright © Carlie Sorosiak 2025
Illustrations Copyright © Luisa Uribe 2025
This translation of A World of Cats is published by arrangement with Nosy Crow Limited. Za izdanje na srpskom jeziku © Kreativni centar 2025
Urednik Maša Tomanović • Lektura Branka Tarbuk
Priprema za štampu Grafički studio Noname, Beograd Izdavač Kreativni centar, Beograd, Gradištanska 8
Tel.: 011 / 3088 446 • www.kreativnicentar.rs • e-mail: info@kreativnicentar.rs
Za izdavača mr Ljiljana Marinković, direktorka Štampano u Kini • Godina štampe 2025 • Tiraž 2000
Knjiga za sve ljubitelje mačaka i one koji će to tek postati – istinite priče iz života ovih čudesnih stvorenja
Ilustrovala Luisa Uribe
Prevela
Mirjana Popov-Slijepčević
LJUBAV PREMA MAČKAMA
DA LI SU MAČKE MALI LAVOVI
MACO, UĐI UNUTRA !
ZAŠTO TOLIKO VOLIMO MAČKE
VELIKE SPAVALICE, GIPKE ČISTUNICE
JEZIK, ZUBI I KVRŽICE ZA UKUS
ČEMU SLUŽE BRKOVI
ŠAPE I KANDŽE
ZAŠTO MAČJE OČI SIJAJU U MRAKU
KOLIKO DOBRO MAČKA OSEĆA MIRISE
SPORO ŽMIRKAJ, OPREZNO SE ŠUNJAJ
MJAU I PRRR
ŠTA MAČKA KAŽE
ŠTA MAČKE MISLE O NAMA
KOLIKO SU MAČKE PAMETNE
DA LI MAČKE IMAJU OSEĆANJA
I NAPUŠTENE MAČKE
RAZLIČITE VRSTE MAČAKA
VAU, VIDI OVU MAČKU !
PRVE RASE
DA LI STE VIDELI OVU MAČKU?
SVET MAČAKA
MAČKE U STAROM EGIPTU
PRIČE IZ DREVNE ISTORIJE
DA LI CRNE MAČKE DONOSE NESREĆU
DA LI MAČKE IMAJU DEVET ŽIVOTA
MAČKE SU ZAKON!
HRABRE MAČKE
MAČKE U NAUCI
MAČKE I KULTURA
MAČKE VELIKOG SRCA
POSLU S MAČKAMA ŠTA DA RADIŠ AKO NAĐEŠ NAPUŠTENU MAČKU
Koja je bila tvoja prva reč? Da li mama ili tata, pa-pa ili banana? Moja prva reč je bila maca. Moja opsesija mačkama traje još od ranog detinjstva.
Kada sam bila dete, moja porodica je imala predivnu dugodlaku sivu mačku po imenu Bejli, koja je bila veoma dobroćudna, toliko da nije čak ni miševe lovila. Naučila sam da je pažljivo i sa strahopoštovanjem mazim dok prede na tepihu u našoj dnevnoj sobi. Sećam se da sam provodila čitave dane prateći je po kući i gledajući kako maše svojim ogromnim pufnastim repom.
Kasnije sam upoznala Belu, koja je do dan-danas ostala najpametnija mačka koju znam. Mama i ja smo naišle na nju u privremenom smeštaju. Bela je tada uspela da otvori vrata sobe okačivši se na kvaku prednjim šapama – valjda je bila nestrpljiva da nas upozna. Osim inteligencije, ono što sam kod Bele prvo primetila bili su njeni prsti. Imala je po osam prstiju na svakoj nozi – umesto pet – pa su joj šape ličile na male krznene rukavice.
Ovo mi je odmah privuklo pažnju. Koliko polidaktilnih mačaka – što je naziv za mačke s viškom prstiju, kako sam ubrzo saznala – postoji u svetu? Kako je do toga došlo? I zašto nikada ranije za njih nisam čula? Istražujući, naučila sam mnogo o raznim vrstama mačaka, uključujući drevne egipatske mačke, one sa kovrdžavom dlakom i mačke koje glume u filmovima.
Mačke su često misteriozne – i dok vrebaju u zasedi, i kada im oči sijaju u mraku. Razumljivo je što imamo tako mnogo pitanja u vezi s njima. Neka od tih pitanja i dalje su bez odgovora, ali nauka nam svake godine otkrije nešto novo o našim predućim krznenim prijateljima.
Trenutno volontiram u azilu za mačke i stalno postavljam sebi pitanja: Koliko se ove mačke u azilu razlikuju od velikih mačaka koje možemo videti u divljini? Zašto mačji jezik podseća na šmirglu? Šta Patriot želi da mi kaže kada polako, pažljivo trepne? Ponekad sednem na pod i samo ih posmatram – Santjaga koji umilno mjauče, Kleopatru kako se oprezno šunja, Moglija koji obožava pernate igračke – razmišljajući o tome koliko su to kompleksna stvorenja. Što više saznajem o njima, više im se divim.
Čitajući ovu knjigu, otkrićeš da postoje zaista neverovatne mačke: hrabre mačke, divlje mačke, čak i mačka gradonačelnik. Upoznaćeš terapijske mačke, savršeno negovane mačke i mačke sklone pustolovinama. Svaka od njih pomoći će ti da saznaš nešto o zanimljivom životu naših mačjih prijatelja. Otkrićeš takođe da istorija čovečanstva –naša nauka, umetnost i kultura – od početka nosi na sebi tragove mačjih šapa.
Da li nekad razmišljaš o poreklu mačaka? Baš kao što ti imaš dedu, pradedu i čukundedu, tako ih imaju i mačke. Kada bismo se vratili 10,8 miliona godina u prošlost, sreli bismo najdaljeg pretka današnjih mačaka.
DREVNE MAČKE
Naučnici nisu sasvim sigurni kako je taj mačji praprapredak izgledao – veoma je teško pronaći fosile mačaka stare više miliona godina jer su njihove kosti bile mnogo manje od kostiju dinosaurusa – ali to stvorenje je verovatno bilo slično današnjem panteru. Zamisli veliku mačku glatkog tela, špicastih zuba i kao žilet oštrih kandži – pomalo nalik na lavove, tigrove i leoparde koje možeš da vidiš u divljini.
Tako je bilo na početku. Danas porodica mačaka (Felidae) ima 37 vrsta uključujući sve predstavnike, od krupne snažne pume do sićušne riđe pegave mačke koja ne teži više od 1,5 kilograma.
Jednu životinjsku vrstu čine životinje koje poseduju slične karakteristike i mogu da stvaraju zajedničko potomstvo. To je jedan od načina na koji naučnici grupišu životinje.
PREDAK MAČKE
MOĆNI PREDATORI
Nova istraživanja pokazuju da mačke vode poreklo od mnogo starijeg stvorenja.
Ovo je Diegoaelurus vanvalkenburghae, pre 42 miliona godina.
Svaka od ovih 37 vrsta mačaka je posebna i jedinstvena, a potiču iz raznih delova sveta. Kada je nivo mora opao, pre otprilike devet miliona godina, mnogo veće površine kopna su postale dostupne za život i mačke su spakovale kofere. Ne bukvalno, naravno! Neke su prešle iz Azije u Severnu Ameriku, druge u Afriku, a s vremenom se njihovo telo, kao i ponašanje, prilagođavalo novom okruženju.
Direktan predak domaće mačke – poznate i kao kućna mačka – došao je pre oko 3,4 miliona godina iz područja oko Sredozemnog mora. Ta divlja mačka, zvana Felis silvestris, bila je znatno sitnija od mnogih svojih rođaka, što se pokazalo veoma važnim za mačke mnogo, mnogo godina kasnije – kada su počele da se penju ljudima u krilo.
Dakle, da li je mačka na mom krevetu u suštini mali lav? Ili sićušni tigar? Ili omanji jaguar? Ona se razlikuje od njih u mnogo čemu. Na primer, lavovi mogu da riču zahvaljujući specijalnoj kosti koja podupire njihov jezik, dok naše mačke to ne mogu. Ali ako pogledate genetsku građu svih mačaka, videćete da je ona veoma slična. Genetska podudarnost između mačaka i tigrova iznosi 95,6 odsto.
Sitnije su građe.
Imaju izdužene zenice.
Krupnije su građe. Imaju uvlačive kandže.
Imaju okrugle zenice.
Same se čiste.
Love same.
Love u grupama. Igraju se!
MAČKA
Kako je došlo do toga da mačke, umesto po divljini, lutaju po našim sobama?
Kada su one prvi put načinile tako veliki skok?
Glavni krivac je miš. Stvarno je tako! Pre deset hiljada godina u Plodnom polumesecu – oblasti na Bliskom istoku gde je zemljište bilo posebno pogodno za gajenje useva – ljudi su se bavili poljoprivredom. Da bi imali gde da čuvaju žito, zidali su skladišta. A izvesnom glodaru, zvanom kućni miš, to se veoma sviđalo. Mali miš mogao je tamo unutra bogovski da se gosti.
Ali kućni miš nije bio jedini koji je tražio lak način da dođe do hrane. Felis silvestris lybica, divlji predak domaće mačke, takođe se šunjao oko ljudskih naselja. I tu je video nešto zanimljivo … sićušne miševe koji se vrzmaju po skladištima žita! Kao dobar lovac, mačka je pošla za njima.
Ljudi u Plodnom polumesecu bili su veoma zadovoljni. Divlje mačke su bile dovoljno vešte u hvatanju miševa, tako da je žito bilo sigurno, a istovremeno su bile dovoljno male da ne predstavljaju opasnost za ljude. Osim toga, bile su i ljupke.
Mačke su stalno dolazile, a ljudi su cenili njihov trud, pa su im verovatno zauzvrat davali ostatke hrane. Tako je počelo pripitomljavanje mačaka –proces pretvaranja divljih životinja u pitome.
Hiljadama godina kasnije to se dogodilo i u starom Egiptu. Pre oko 3.600 godina ista vrsta divlje mačke počela je da pomaže starim Egipćanima u borbi protiv gamadi. Škorpije, bežite! Zmije, sklanjajte se! Te napasti nisu mogle da se nose s mačjim kandžama i stari Egipćani su bili zahvalni svojim malim pomagačima.
Rimska vojska je vodila mačke na svoje pohode jer su one štitile hranu od štetočina. Mačke su putovale i brodovima sa Vikinzima (koji su živeli u Skandinaviji od 800. do 1050. godine nove ere). Ubrzo ih je bilo svugde.
Od dolaska u Plodni polumesec pa sve do pedesetih godina prošlog veka mačke su uglavnom živele napolju. Lutale su poljima i švrljale po selima. Ali danas, u većini zemalja, mačke ćemo najčešće naći kako tiho predu sklupčane u fotelji pored vatre ili kako dremuckaju u dnu kreveta, kraj čovekovih nogu.
Kako se to dogodilo? Kako su poljske mačke postale kućne mačke? U tome je ključnu ulogu imao toalet za mačke! Do pedesetih godina prošlog veka mačke su obično vršile nuždu iza žbunja – ili bilo gde u prirodi. Toalet za mačke, koji je 1947. osmislio jedan američki biznismen, omogućio je da se mačke veoma lako – i s mnogo manje nereda – drže u kući. Dok neke mačke više vole otvoren prostor i mirise prirode, druge su s velikim zadovoljstvom ušetale u dnevnu sobu: Hvala na pozivu, vrlo rado!
ZAŠTITNICE
U starom Rimu mačke nisu štitile samo zalihe hrane već i oklope. Oklop rimskog vojnika bio je napravljen od kože, pa bi ga pacovi rado grickali ako nije bilo mačaka u blizini…
Nemoguće je tačno izbrojati, ali prema nekim procenama na svetu postoji oko 700 miliona mačaka. To je mnogo mrdanja brkovima, mnogo mahanja repovima i jako mnogo predenja. Mačke srećemo gotovo svuda – i one su s vremenom uspostavile sa nama jedinstvenu vezu.
Na ostrvu Kipar, pre oko 9.500 godina, sahranjeni su jedno pored drugog čovek i mačka, a oko njihovih grobova razbacane su morske školjke. Ta dva groba – postavljena u istom pravcu – predstavljaju zaista značajno otkriće jer pokazuju koliko može biti duboka veza između čoveka i mačke. Taj čovek je verovatno mislio: Toliko volim svog prijatelja da želim da zauvek ostane kraj mene.
KRZNENE BEBE
Zašto je naša veza s mačkama tako snažna? Jedan od razloga je to što su stvarno slatke – i pomalo podsećaju na ljudske bebe. Mačke imaju ljupko okruglo lice i okrugle oči, a njuška im je mala kao dugmence. U jednom istraživanju mnogi ljudi su na pitanje Šta je slađe, mače ili beba? odgovorili da nema razlike. U stvari, mi imamo potrebu da negujemo mačke i mačiće baš kao što roditelji neguju svoju decu.
Mačke imaju običaj da nas prednjim šapama gnječe po stomaku kao da nešto mese. Tu naviku su stekle još kao mačići, kada su pritiskale mamu mačku u želji za mlekom. Po tome vidimo da one možda misle da su naše bebe. Čak i njihovo mjaukanje – upućeno ljudima – zvuči slično kao dečji plač.
ZAŠTO MAČKA MJAUČE?
Za razliku od ljudi i pasa, mačke nemaju čeoni mišić koji nabira kožu između obrva, pa nam je teško da protumačimo njihove izraze lica. Ali možemo da ih razumemo na mnogo drugih načina – na primer, putem njihovog mjaukanja! Mačići mjauču obraćajući se majci i tražeći hranu, dok se odrasle mačke mjaukanjem najčešće obraćaju ljudima. One veoma vešto pokušavaju da privuku našu pažnju zahtevajući da uradimo nešto važno: Čoveče, vreme je za doručak. Molim te, napuni mi činiju!
Mačke su naučile da njihovo zavodljivo predenje – kombinacija plača i prijatnog brujećeg predenja – može da nas natera da još brže reagujemo, verovatno zato što je manje iritantno od običnog mjaukanja.
Iako ne umemo da mjaučemo, mi ipak sve vreme pričamo svojim mačkama. Mačke obožavaju bebeće glasove – piskave, prijatne, koji ne zvuče preteće. Posebno obraćaju pažnju na više tonove jer su oni izvan standardnog opsega glasa prilikom govora. Kada koristimo bebeći govor, mačke znaju da se obraćamo baš njima.
VRATIO SI SE!
Nedavna studija je pokazala da većina mačaka ispoljava jaku privrženost svojim vlasnicima, baš kao što većina dece pokazuje privrženost roditeljima ili starateljima. To bi značilo da mačka obraća pažnju na to da li je neko izašao iz sobe, i potom s olakšanjem primećuje da se vratio nazad: Znala sam da ćeš se vratiti!
Od gotovo bezdlakog sfinksa do kratkonogog mančkina, sve mačke se po nečemu razlikuju. Neke imaju deblje repove, druge tanje, neke su duže i veće, a druge manje. Ali sve domaće mačke na planeti potiču od istog divljeg pretka i zato imaju neke zajedničke osobine.
Svaka mačka je prvo bila malo mače, pufnasta loptica koja je mjaukom tražila majčino mleko. Neki mačići ne progledaju duže od dve nedelje, dok drugi počnu da trepću već sa dva dana. Pošto spavaju i po 22 sata dnevno, dovoljno ojačaju pre nego što, sa tri ili četiri nedelje starosti, počnu da hodaju, skakuću i da se igraju.
Odrasle mačke takođe dugo spavaju, oko 15 sati dnevno. One su najaktivnije u zoru (rano ujutru) i u sumrak (pre nego što padne noć), a mnogo sna im pomaže da sačuvaju energiju za ta doba dana. Starijim mačkama može biti potrebno više sna.
Priča o mačkama stara je koliko i priča o našem svetu. Bile su poštovane kao božanstva, čuvale su žito od miševa, a onda su postale kućni ljubimci.
Na stranicama ove knjige saznaćeš sve o mačjoj prirodi, navikama, potrebama, različitim rasama, ali i o sujeverju koje se često vezuje za mačke. Upoznaćeš mornarske mačke, mačke plave krvi, terapijske mačke… Naučićeš kako da prepoznaš mačje emocije i raspoloženja. Ako poželiš da usvojiš mačku, znaćeš kako da se sprijateljite. A ako već imaš mačku – razumećeš je bolje i zavoleti još više!