Pametne tehnologije - 49. dio Industrija 4.0 i roboti

Uredništvo časopisa Korak

Punih 12 godina s četiri broja godišnje donosimo Vam svježe informacije i tekstove iz našeg serijala „Pasivna kuća“. Bavimo se materijalima i strojarskim rješenjima za grijanje, hlađenje, ventilaciju, ... Radili smo i iskorake koji nemaju direktne veze s terminom „Pasivna kuća“, ali se bave vrlo interesantnim temama e-Mobilnosti, pametnim gradovima, temama kojima ćemo se također vrlo skoro vratiti, tako da smo odlučili serijal nastaviti pod izmijenjenim „light motivom“ – Pametne tehnologije... Ugodno vam čitanje ... Uredništvo časopisa Korak

Otac robotike Joseph F. Engelberger, vizionarski inženjer i poduzetnik koji je bio na čelu revolucije robotike, gradeći robote za upotrebu na montažnim trakama i potičući drugog, po imenu Seymour, za obavljanje poslova u bolnicama, smatra se ocem robotike. Engelberger je bio posvećen robotici od svojih ranih dana, šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je njegova tvrtka Unimation u Danburyju u saveznoj državi Connecticut, razvila Unimate, robotsku ruku koja će uvelike ubrzati industrijske proizvodne linije. Na temelju koncepata za programiranje strojeva koje je unaprijedio izumitelj George Devol, ruka je prvi put korištena u industriji lijevanja pod tlakom za čupanje novih dijelova iz kalupa. Prodajne vještine gosp. Engelbergera ubrzo su pronašle prihvatljivo tržište u automobilskoj industriji; General Motors, Ford i Chrysler počeli su favorizirati robote za proizvodnju 1970-ih i prigrlili su Unimate.

Našu povijest okarakterizirale su Industrijske revolucije. Prve tri su imale takozvani okidač u obliku nekog novog tehničkog izuma zahvaljujući kojem su pokrenuti novi procesi u industriji podigavši je na višu proizvodnu razinu.

Prvu industrijsku revoluciju je još u 18. stoljeću pokrenula energija vode i pare pomoću koje je omogućen viši stupanj mehanizacije. Parni strojevi su pokretali tkalačke strojeve, te je industrija bila daleko produktivnija, a s osjetno manjim brojem radnika. Došlo je do socijalnih nemira i otpuštanja radnika što je uzrokovalo njihov bunt te uništavanje takvih strojeva. Početkom 1800-ih Richard Trevithick je predstavio lokomotivu na parni pogon, a 1830. slične su lokomotive počele prevoziti teret (i putnike) između industrijskih čvorišta Manchester i Liverpool u Engleskoj. Do tada su brodovi i brodovi na parni pogon već bili u širokoj upotrebi, prevozeći robu duž britanskih rijeka i kanala kao i preko Atlantika.

Došlo je do ključnog napretka u komunikacijskim metodama, jer su ljudi sve više uviđali potrebu za učinkovitom komunikacijom na velikim udaljenostima. 1837. godine patentiran je prvi komercijalni telegrafski sustav, a brzina novih vlakova stvorila je potrebu za sofisticiranijim sredstvima komunikacije tako da je posebno razvijena željeznička signalizacija.

Iako su se mnogi ljudi počeli seliti u gradove iz ruralnih područja prije Industrijske revolucije, ovaj proces se drastično ubrzao industrijalizacijom, jer je uspon velikih tvornica pretvorio manje gradove u velike gradove tijekom desetljeća. Ova brza urbanizacija donijela je značajne izazove, jer su prenapučeni gradovi patili od zagađenja, neadekvatnih sanitarnih uvjeta i nedostatka čiste pitke vode.

Napredak u proizvodnji i proizvodnoj tehnologiji omogućio je široko prihvaćanje tehnoloških sustava poput telegrafskih i željezničkih mreža, opskrbe plinom i vodom i kanalizacijskih sustava, koji su ranije bili koncentrirani u nekoliko odabranih gradova. Ogromno širenje željezničkih i telegrafskih linija nakon 1870. omogućilo je neviđeno kretanje ljudi i ideja, što je kulminiralo novim valom globalizacije. U istom vremenskom razdoblju uvedeni su novi tehnološki sustavi, a najviše električna energija i telefoni. Druga industrijska revolucija nastavila se u 20. stoljeću ranom elektrifikacijom tvornica i proizvodnom linijom, a završila je početkom 1. svjetskog rata. Važnost alatnih strojeva za masovnu proizvodnju pokazuje činjenica da je u proizvodnji Forda Model T korišteno 32.000 alatnih strojeva, od kojih je većina bila napajana električnom energijom. Henry Ford je izjavio da masovna proizvodnja ne bi bila moguća bez električne energije jer je dopuštala postavljanje alatnih strojeva i druge opreme po redoslijedu radnog toka.

Poput prve industrijske revolucije, i druga je podržala rast stanovništva i vidjela je kako većina vlada carinama štiti svoje nacionalne ekonomije. Britanija je zadržala vjerovanje u slobodnu trgovinu tijekom cijelog tog razdoblja. Široki socijalni utjecaj obje revolucije uključivao je preorijentiranje radničke klase pojavom novih tehnologija. Promjene su rezultirale stvaranjem veće, sve profesionalnije, srednje klase, smanjenjem rada djece i dramatičnim rastom materijalne kulture utemeljene na potrošačima.

Treću industrijsku revoluciju obilježava uporaba elektroničkih i informacijsko-komunikacijskih sustava te njihovu široku primjenu automatizacije u proizvodnim procesima. Izum PLC (Programmable Logic Controller) – programabilni logički upravljački uređaj krajem 60-tih godina prošlog stoljeća uzima se kao početak te ere.

Digitalizacija proizvodnje prijelomni je val tehnoloških promjena koji završava industrijsku proizvodnju kakvu poznajemo. U tijeku je novo industrijsko doba, koju opisujemo kao Treću industrijsku revoluciju. Predstoji ogromna promjena. Trenutno digitalizacija stvara novi način razmišljanja među industrijskim planerima. Na svojim računalima dizajner i inženjer udružuju se kako bi stvorili trodimenzionalni objekt. Jedan od njih klikne na ispis, a u susjednoj sobi - ili možda sobi u drugoj zemlji – uključi se 3D printer. Sloj po sloj nastaje novi objekt. Umjesto tinte, pisač koristi materijale na bazi plastike ili najlona. Neke tvrtke i poduzetnici već proizvode konfekcijske cipele, posebne autodijelove i personalizirane iPhone navlake. Aditivna proizvodnja, pravi opis 3D ispisa, predvodi trenutnu revoluciju. Primjer kod proizvodnje čekića s drvenom drškom. Konvencionalna izrada bila bi daleko skuplja. Proizvođač bi morao izraditi kalup, lijevati glavu, obrađivati je i postavljati drvenu ručku. To je puno posla za jedan jedini objekt. Ako ih proizvedete tisuće, postižete ekonomiju razmjera. Tako djeluje masovna proizvodnja. Pojava 3D ispisa znači da je ekonomija razmjera mnogo manja.

Raširena i pametnija automatizacija još je jedan od katalizatora promjena. Sljedeća generacija robota jeftinija je i lakša za upotrebu. Mogu raditi s ljudima, umjesto da ih zamjenjuju. Ranije generacija robota izolirane su od ljudi iz sigurnosnih razloga; njihovi nepromišljeni pokreti predstavljaju sigurnosnu opasnost. Budući roboti bit će podešeni da služe ljudskim radnicima: dohvaćaju i prenose dijelove, drže i razvrstavaju predmete, čiste i tako dalje.

Jedna od posljedica Treće industrijske revolucije je da se broj radnika koji se zapošljavaju i dalje opada dok se produktivnost povećava. Više se posla obavlja ispred zaslona računala. Troškovi rada kao udio u ukupnim troškovima proizvodnje se smanjuju, što potiče tvrtke u zapadnom svijetu da vrate tvornice iz zemalja s niskim plaćama kako bi ostvarile smanjene troškove prijevoza. Revolucija koja je u tijeku omogućava tvrtkama da se brzo prilagode promjenama u lokalnom ukusu.

Digitalizacija također utječe na trening. Studenti mogu pokušati poboljšati svoje vještine u razvoju u virtualnom okruženju, a istovremeno imaju pristup svim relevantnim informacijama pritiskom na gumb. Porast digitalizacije utire put složenim simulacijama. Proizvodi dizajnirani i testirani na računalima uživat će u smanjenim razvojnim troškovima. Jeftini prototipovi proizvedeni aditivnom proizvodnjom potaknut će kreativna i odvažna rješenja.

Širina i raznolikost proizvoda koji se mogu ekonomično proizvoditi u manjim serijama, fleksibilnije i s manje radne snage povećavat će se jer aditivna proizvodnja uključuje nove materijale poput ugljičnih vlakana i nanotehnologije u proizvode.

Stručnjaci predviđaju da će se tradicionalna proizvodnja i masovna proizvodnja, u hibridnoj mješavini s novim tehnologijama, nastaviti dugi niz godina, posebno u velikim tvrtkama koje proizvode velike količine. Mnoga mala i srednja poduzeća iskoristit će nove mogućnosti jer se troškovi proizvodnje složenih članaka u malom broju smanjuju. jeku, nejasno je gdje se sada nalazimo. Mogući su kvantni skokovi kako sazrijevaju bio i nanotehnologija. Treća revolucija može uključivati baterije izrađene od virusa i nadgradnje od tankog lima metalnog papira.

Trenutno provodimo Četvrtu industrijsku revoluciju. To se odlikuje primjenom informacijskih i komunikacijskih tehnologija u industriji, a poznato je i kao “Industrija 4.0”.

Bazira se na razvoju Treće industrijske revolucije. Proizvodni sustavi koji već imaju računalnu tehnologiju prošireni su mrežnom vezom i tako reći digitalnim blizancem na Internetu. Oni omogućuju komunikaciju s drugim objektima i izlaz informacija o njima samima. Ovo je sljedeći korak u automatizaciji proizvodnje. Umrežavanje svih sustava dovodi do “cyber-fizičkih proizvodnih sustava” i stoga pametnih tvornica, u kojima proizvodni sustavi, komponente i ljudi komuniciraju putem mreže, a proizvodnja je gotovo autonomna.

Industrija 4.0 može postići nevjerojatan napredak u tvorničkim okruženjima. Primjeri uključuju strojeve koji mogu predvidjeti kvarove i pokretati procese održavanja samostalno ili samoorganiziranu logistiku koja reagira na neočekivane promjene u proizvodnji.

I ona ima moć promijeniti način na koji ljudi rade. Industrija 4.0 može povući pojedince u pametnije mreže s potencijalima učinkovitijeg rada. Digitalizacija proizvodnog okruženja omogućuje fleksibilnije metode za dobivanje pravih informacija pravoj osobi u pravo vrijeme. Sve veća upotreba digitalnih uređaja u tvornicama i na terenu znači da se stručnjacima za održavanje može pružiti dokumentacija o opremi i povijest servisa na vremenski način i na mjestu uporabe. Stručnjaci za održavanje žele rješavati probleme, a ne gubiti vrijeme pokušavajući pronaći potrebne tehničke informacije.

Ukratko, Industrija 4.0 promijenila je igru u industrijskim postavkama. Digitalizacija proizvodnje promijenit će način na koji se proizvodi i distribuira roba te kako se proizvodi servisiraju i pročišćavaju. Na toj osnovi može doista tvrditi da predstavlja početak četvrte industrijske revolucije.

stručni časopis o podnim oblogama, građevinskim tehnologijama i energetskoj učinkovitosti Tri su razloga zbog kojih današnje preobrazbe ne predstavljaju samo produženje Treće industrijske revolucije, već dolazak Četvrte i različite: brzina, opseg i utjecaj sustava. Brzina trenutnih otkrića nema povijesnog presedana. U usporedbi s prethodnim industrijskim revolucijama, Četvrta se razvija eksponencijalnim, a ne linearnim tempom. Štoviše, remeti gotovo svaku industriju u svakoj zemlji. Širina i dubina ovih promjena najavljuju transformaciju cjelokupnih sustava proizvodnje, upravljanja i upravljanja.

Mogućnosti milijardi ljudi povezanih mobilnim uređajima, s neviđenom procesorskom snagom, kapacitetom za pohranu i pristupom znanju, neograničene su. A te će se mogućnosti umnožiti nadolazećim tehnološkim probojima na poljima kao što su umjetna inteligencija, robotika, Internet stvari, autonomna vozila, trodimenzionalni tisak, nanotehnologija, biotehnologija, znanost o materijalima, pohrana energije i kvantno računanje.

Umjetna inteligencija već je svuda oko nas, od samovozećih automobila i bespilotnih letjelica do virtualnih pomoćnika i softvera koji prevodi. Posljednjih je godina postignut impresivan napredak, potaknut eksponencijalnim povećanjem računalne snage i dostupnošću ogromnih količina podataka, od softvera koji se koristi za otkrivanje novih lijekova do algoritama koji se koriste za predviđanje naših kulturnih interesa. U međuvremenu, tehnologije digitalne izrade svakodnevno komuniciraju s biološkim svijetom. Inženjeri, dizajneri i arhitekti kombiniraju računalni dizajn, proizvodnju aditiva, inženjerstvo materijala i sintetsku biologiju kako bi stvorili simbiozu između mikroorganizama, našeg tijela, proizvoda koje konzumiramo, pa čak i zgrada u kojima živimo.

Poput revolucija koje su joj prethodile, i Četvrta industrijska revolucija može povećati razinu globalnog dohotka i poboljšati kvalitetu života stanovništva širom svijeta. Do danas su oni koji su od toga najviše dobili, bili potrošači koji su si mogli priuštiti i pristupiti digitalnom svijetu; tehnologija je omogućila nove proizvode i usluge koji povećavaju učinkovitost i zadovoljstvo našeg osobnog života. Naručivanje taksija, rezervacija leta, kupnja proizvoda, plaćanje, slušanje glazbe, gledanje filma ili igranje igre - sve se to može učiniti na daljinu.

Međutim, dolazi i do nezadovoljstva potaknutog sveprisutnošću digitalnih tehnologija i dinamikom razmjene informacija koju tipiziraju društveni mediji. Više od 30 posto globalne populacije sada koristi platforme društvenih medija za povezivanje, učenje i dijeljenje informacija. U idealnom svijetu te bi interakcije pružile priliku za međukulturalno razumijevanje i koheziju. Međutim, one također mogu stvoriti i širiti nerealna očekivanja o tome što predstavlja uspjeh pojedinca ili skupine, kao i ponuditi mogućnosti za širenje ekstremnih ideja i ideologija. ne samo ono što radimo već i ono što jesmo. To će utjecati na naš identitet i sva pitanja povezana s njim: naš osjećaj privatnosti, naši pojmovi vlasništva, naši obrasci potrošnje, vrijeme koje posvećujemo poslu i odmoru te kako razvijamo svoju karijeru, njegujemo svoje vještine, upoznajemo ljude, i njegovati odnose.

Jedan od najvećih pojedinačnih izazova koje nove informacijske tehnologije predstavljaju je zaštita privatnosti. Instinktivno razumijemo zašto je to tako bitno, ali praćenje i dijeljenje podataka o nama presudan je dio nove povezanosti. Rasprave o temeljnim pitanjima poput utjecaja gubitka kontrole nad našim podacima na naš unutarnji život samo će se intenzivirati u godinama koje slijede. Slično tome, revolucije koje se događaju u biotehnologiji i umjetnoj umjetnosti, koje redefiniraju što znači biti čovjekom pomicanjem trenutnih pragova životnog vijeka, zdravlja, spoznaje i sposobnosti, primorat će nas da redefiniramo svoje moralne i etičke granice.

Na kraju se sve svodi na ljude i vrijednosti. Moramo oblikovati budućnost koja svima nama odgovara stavljajući ljude na prvo mjesto i osnažujući ih. U svom najpesimističnijem, dehumaniziranom obliku, Četvrta industrijska revolucija doista može imati potencijal „robotizirati“ čovječanstvo i tako nam oduzeti srce i dušu. Ali kao dopuna najboljim dijelovima ljudske prirode - kreativnosti, empatiji, upravljanju - može također podići čovječanstvo u novu kolektivnu i moralnu svijest koja se temelji na zajedničkom osjećaju sudbine. Na svima nama je osigurati da potonje prevlada.

Ideja o robotima vrlo je stara, a datira još od Leonarda da Vincija koji je na neki način predvidio moderne robote zamislivši model pokretnog stroja u obliku lava.

Sam termin robot skovao je 1921. češki dramatičar Karel Čapek, prema češkoj riječi robotnik koja se može prevesti kao rob, radnik i sl. Njegova drama ‘R.U.R.’ lansirala je uznemirujuću ideju o robotima kao umjetnim humanoidnim robovima koji se bune protiv svojih stvoritelja i poražavaju ih.

Prvi eksperimentalni primjerci robota napravljeni su na američkim sveučilištima četrdesetih godina prošlog stoljeća. Komercijalnu proizvodnju robota započeli su Amerikanci George Devol i Joseph Engelberger početkom 1960-ih. Engelberger je prvi počeo s prodajom Unimate industrijskih robota, a zbog toga je prozvan ocem robotike. Engelbergerovi roboti nisu pobudili preveliko zanimanje u domovini, no srećom je naišao na vrlo dobar prijem u Japanu, gdje je 1970. u funkciju ušao prvi industrijski robot koji je radio kao zavarivač u Nissanovoj tvornici. Tijekom sedamdese-

Industrija 5.0 trend je ove godine i temelji se na uključivanju više ljudske kreativnosti u samu proizvodnju koju do sada znamo i koji su proizvodi personalizirani, što omogućuje dobro korisničko iskustvo. Industrija 5.0 povezuje čovjeka s umjetnom inteligencijom i strojevima kako bi čovjek kreativno stvarao nove projekte, a strojevi smanjuju njegove pogreške i gubitke na minimum. Takva se suradnja pokazuje kao nova peta industrijska revolucija koja će promijeniti svijet nabolje za sva vremena.

Uzmemo li primjer trodimenzionalnog ispisa (3D), koji je jedna od glavnih atrakcija Industrije 4.0, to je tehnologija koja može učiniti gotovo sve, ispisuje cijele kuće i dijelove za strojeve. Zapravo ima samo nekoliko ograničenja u pogledu materijala, inače biste teoretski mogli tiskati i hranu koju neki već pokušavaju izmisliti.

Industrija 5.0 je nova era kojoj smo sada svjedoci i koja nastoji dizajnirati strojeve koji će služiti ljudima koji upravljaju i kreativno stvaraju nove projekte i nove poslovne modele, zajedno s novim načinima poslovanja i novcem.

Ako su prethodne generacije razvile vještine komunikacije i suradnje te fizičkog rada, nove generacije usredotočene su na olakšavanje automatiziranog rada kako bi život bio što ugodniji i kreativniji.

Međutim, nova era u industriji 5.0 nastoji povezati sve generacije svih dobnih skupina kako bi stariji ljudi mogli dijeliti svoja iskustva i vještine, a mlađi ljudi ideje i rad gdje će stroj u djeliću sekunde pronalaziti rješenje za složene probleme i situacije. To još ne može učiniti ni umjetna inteligencija. Da bi se to dogodilo, mi ljudi moramo doći do viših razina emocionalne inteligencije, jer ako se želimo povezati jedni s drugima, pa čak i sa strojevima, stvarno će nam trebati. Industrija 5.0 jedinstvena je prilika za to.

tih i osamdesetih robotika je strelovito napredovala zahvaljujući velikim investicijama automobilske industrije, no potkraj osamdesetih industrija je počela propadati. Zbog slabe isplativosti većina američkih proizvođača robota je propala. Jedina oaza robotike ostao je Japan, čije tvornice danas ‘zapošljavaju’ više od polovine svjetskih robota - više od 400.000.

Roboti su uređaji koji pomažu čovjeku u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, najčešće onih koje su čovjeku fizički teške, opasne ili neugodne te se pojavljuju kao ozbiljna radna snaga u Industriji 4.0. Robot je automatski upravljan, reprogramabilan, višenamjenski manipulator, s mogućnošću programiranja u tri ili više osi, koji može biti stacionaran ili mobilan za primjenu u industrijskoj automatizaciji. Ta definicija opisuje samo industrijske robote. Mobilni robot mobilan je i manipulativni fizički sustav koji se autonomno giba kroz nestrukturirani prostor, ostvarujući pritom interakciju s ljudskim bićima ili autonomno obavljajući neki posao umjesto njih. Proizvodnja robota uključuje znanja iz područja strojarstva, elektroenergetike, elektronike, automatike, računalstva, matematike, umjetne inteligencije, percepcije i neurologije.

Dokazano je da roboti poslodavcu predstavljaju manji trošak od klasičnog radnika, kako su u obavljanju rutinskih radnji najčešće točniji od čovjeka, da poboljšavaju kvalitetu proizvodnje te minimiziraju potrošnju različitih resursa i ne stvaraju otpad. Danas je robotika ključni pokretač konkurentnosti u velikim proizvodnim industrijama. Bez robota u radnim procesima, mnogi uspješni europski proizvođači ne bi se mogli natjecati na globalnom tržištu. U industrijama u koje su roboti već inkorporirani pojavljuje se potreba za novom ljudskom radnom snagom. Isto tako, u manjim tvornicama koje su ključne za proizvodnju i zaposlenost u Europi, javlja se potreba za robotima.

U najrazvijenijim zemljama robotika utječe na svaki aspekt rada i života, i ima potencijal pozitivno promijeniti živote, poslovne procese, povećati učinkovitost i razinu sigurnosti te osigurati bolju razinu usluga. Smatra se da će robotika postati okidač koji će potaknuti razvoj novih generacija autonomnih i kognitivnih uređaja, koji će svojim sposobnostima učenja neprimjetno komunicirati sa svijetom oko sebe i time omogućiti vezu koja danas nedostaje između digitalnog i fizičkog svijeta. Robotizacija će sljedećih desetak godina dovesti do dramatičnih promjena, koje će utjecati na konkurentnost neproizvodnih industrija poput agronomije, transporta, zdravstva i distribucije energenata.

U globalno konkurentnom okruženju, Europa se protiv istočnih ekonomija ne natječe samo s ekonomijama niskih plaća, već i s visokoautomatiziranim gospodarstvima. U usporedbi s ostalim zemljama, upravo su neke azijske zemlje uvele najveći broj robota u proizvodnju, poput Južne Koreje, Singapura i Japana. U borbi za konkurentnost, produktivnost i održivost, ali i kao sredstvo za rješavanje društvenih izazova, odlučujući faktor opstanka mogli bi postati upravo roboti. Zbog svega toga, EU je suočena s nužnošću pokretanja akcije širom europskog kontinenta, kako bi se iskoristila prednost koju danas ima u temeljnim multidisciplinarnim znanjima oko robotike, i kako bi proizvela kritičnu masu robota potrebnih da bi to vodstvo i zadržala.

Robotika je znanost koja se bavi projektiranjem, konstruiranjem i upravljanjem robotima. Čovjek je u tijeku svoje povijesti nastojao izraditi strojeve koji bi mu dostatnoj mjeri nalikovali.

Ne postoji jedinstvena definicija robota. Za robote nalik čovjeku moglo bi se reći da su ti strojevi koji potpuno ili djelomično zamjenjuju čovjeka u mnogim poslovima.

Industrijski robot je uređaj koji može manipulirati dijelovima, alatima, pomagalima te prilagodljivim promjenama programa obavljati različite proizvodne zadaće. Industrijski roboti poznatiji su pod nazivom “robotska ruka”.

Razvoj robota i robotike usko je povezan s razvojem računala i matematike, te mehanike elektrotehnike i elektronike... Industrijska revolucija potaknuta izumom parnog stroja dovela je do poboljšanja rada strojeva, a potom i do pojave automatskog upravljanja strojevima.

H. Ford u svojoj tvornici automobila 1914. godine uvodi montažnu vrpcu, koja omogućuje bržu izradu automobila (radnik se specijalizira za izradu/montažu samo jednog dijela automobila, ne mora znati sklopiti čitav auto).

Roboti prve generacije automatski ponavljaju zadani pokret, najbrojniji su u tvorničkim pogonima, njihov upravljački sustav lako se prilagođava ručnim operacijama, a upotrebljavaju se za prešanje, zavarivanje i sl.

Roboti druge generacije imaju mogućnost snalaženja u nepredvidljivim okolnostima radnog prostora - opremljeni su senzorima (osjetilima). Od senzora dobivaju informacije, snalaženje i postupci u radnom prostoru su programirani te se upotrebljavaju za rad na pokretnoj vrpci, montažnim operacijama, bojenju ...

Roboti treće generacije primjenjuju raznolike senzore i umjetnu inteligenciju, opremljeni su računalima i usavršenim programima, sposobni su prepoznavati okolinu, analizirati svoje učinke i učiti iz svojih pogrešaka, samostalno i inteligentno mijenjaju svoj način rada kako bi se prilagodili uvjetima rada i poboljšali radni učinak.