ZAGREB KAO KNJIŽEVNA TEMA

ZAGREB KAO KNJIŽEVNA TEMA MARIJA JURIĆ ZAGORKA “KLOTRŠčAKA” AUGUST ŠENOA “BRANKA” MIROSLAV KRLEŽA “DJETINJSTVO” Korelacija knjižnice, hrvatskoga jezika i povijesti Nada Slišković

PORTRET MARIJE JURIĆ ZAGORKE

KNJIŽEVNICA MARIJA JURIĆ ZAGORKA (1873.-1957.)  “Spisateljica

Marija Jurić Zagorka rođena je u selu Negovec kraj Vrbovca. Bila je prva profesionalna novinarka i najčitanija hrvatska književnica. Uređivala je list Obzor, Ženski list i Hrvatica na poticaj biskupa Josipa Strossmayera. Izvještavala je o političkim zbivanjima te pisala povijesne romane.  Pravu čitateljsku afirmaciju počinje romanom Grička vještica objavljenom u sedam ciklusa:  Tajna krvavog mosta, Kontesa Nera, Malleus Haleficarum, Suparnica Marije Terezije I,II, Dvorska kamarila i Buntovnica na prijestolju, a potom piše romane:  Kneginja iz Petrinjske ulice (1910.), prvi hrvatski kriminalistički roman,  Kći Lotrščaka (1921.-1922.(, Gordana (1934.-1935.), Kamen na cesti (1937.), Kraljica Hrvata (1937.-1939.), Plameni inkvizitori, Republikanci, Vitez slavonske ravni, Roblje, Mala revolucionarka, Jadranka, posljednje djelo (11953.);  Autorica je i drama: Kalista i Doroteja (napisala s četrnaest godina), Filip Košenski i Evica Gupčeva.  U današnje suvremeno doba na ljetnoj pozornici zagrebačke Opatovine glumci glumačka družina Histrioni pod vodstvom Ivana Viteza izvode kazališnu predstavu “Kći Lotrščaka” prema Zagorkinom romanu. 

PREDSTAVA “KĆI LOTRŠČAKA” NA ZAGREBAČKOJ OPATOVINI

MARIJA JURIĆ ZAGORKA KĆI LOTRŠČAKA  “Čudesna

priča o zlatokosoj djevojci Manduši i postanku slavnog kraljevskog grada Zagreba sa sedam kula.”  Manduša je dijete Lotrščaka, tako su smatrali Gričani, budući da je kao malo dojenče ostavljena u kuli Lotrščak pored starog zvona. Postala je zvonarica srednjovjekovne kule Lotrščak još u doba prije 16.stoljeća.

MANDUÅ IN LIK

POVIJEST LOTRŠČAKA  “Drevna

kula Lotrščak kao simbol grada u srednjem je vijeku čuvala ulaz u grad.”  “Nalazi se na Gradecu, uz nekadašnja mala gradska vrata Dverce na Strossmayerovom šetalištu. Uz Kamenita vrata i Popov toranj smatra se do danas najbolje sačuvanim dijelom gradskog obrambenog sustava.  Lotrščak se isprva zvao kula od Dverci, a od 1646. kada je u njemu smješteno zvono, kula Lotrščak. Kula je po svom četvorinastom tlocrtu, po strukturi zidova i po proporcijama  romanički objekt. Svoj današnji izgled dobila je u 19.stoljeću nakon pregradnji koje je izveo arhitekt Kuno Waidmann. Kula je visoka 19 metara.  U Kuli je smješten Grički top, koji svakog dana pucnjem označava podne. Na vrhu se nalazi kupola s vidikovcem.  Kula Lotrščak zaštićeno je kulturno dobro Republike Hrvatske.”  (Ivelja-Dalmatin, 2006.: 80)  https://hr.wikipedia.org

KULA LOTRŠČAK

PREPLITANJE POVIJESTI I MAŠTE  Manduša

je kći turopoljskog plemića Malenice i njegove žene Marte.  Kanonik Šimun predstavi Mandušu kao nezakonitu dijete te je izloži u kuli Lotrščak.  Posvoji je Mikula Plemenščak.  Margareta Miličevićka optuži ga za neljudski čin pred slikom Bogorodice, pored Manduše.  Ptičar Boltek zaprosi Mandušu u osamnaestoj godini, ali raskine zaruke zbog crkvenih zakona.  Manduša spasi antikrista Divljana od smrtne presude obećavši mu da će mu postati žena.  Svećenik ih vjenča te oni odu s Griča.

PLEMIĆKE POVELJE TUROPOLJSKIH PLEMIĆA  Turopoljski

plemići dobiju od kralja plemićke povelje. Kaptolski plemići traže od njih da plaćaju desetinu, ali oni ne pristanu te ih ucijene za Divljanov život.  Knez Đuro Brandenburg želi od turopoljskih plemića izmamiti plemićke povelje.  Lukavčani, u službi Brandenburga koji u Lukavcu ima dvorac gdje živi Rosanda, zarate se s Turopoljcima.  Knežev podanik Rosacki kreće u potjeru za Divljanom, ali ga on svlada.  Manduša i Divljan sklone se u Pogledovićev dom.  Turopoljci prihvate Divljana kao kršćanina.  Mandušu otmu Lukavčani te zatoče u Brandenburgov dvorac, a kapelan Šimun je oslobodi te odvede u kulu gdje ostane zatočena.  Divljan oslobodi Turopolje od Lukavčana te oni ostave Lukavec i Turopolje.

ZAGREB – SLAVNI GRAD SA SEDAM KULA  Divljan

je nezakoniti sin kćerke plemića Tepečića i kanonika Šimuna.  Turci provale u Petrinju, napadnu Divljanovu majku koja si oduzme život. Divljana, desetogodišnjeg dječaka, odvedu u zarobljeništvo. On pobjegne, stigne u Turopolje i tu osnuje svoju vojničku četu.  Divljan svlada Šimuna i oslobodi Mandušu te odu na Grič.  Djelo završava pričom o mladom banu koji ožedni putujući gorom i spazi kraj vrela djevojku koju zamoli za vrč vode:  “Mandušo, zagrabi!” – reče mladi ban i ona zagrabi vrčem iz vrela, napoji bana i vrati mu snagu i život. On sagradi na brdu Griču slavni grad sa sedam kula, učini Mandušu svojom ženom. Po njoj dobi vrelo ime i grad se prozove Zagrebom. I svake večeri, kad zazvoni Lotrščak, digne se duh banice Manduše nad trornjevima grada Griča.

ZAMIŠLJENI INTERVJU S MARIJOM JURIĆ ZAGORKOM U KNJIŽNICI  “Tišina.

Jutro prolazi polako. Sjedim u knjižnici, a pogled mi je usmjeren knjizi. Čitam lektiru za 8.razred Marije Jurić Zagorke Kći Lotrščaka”.  “U mašti iskrsne slika djevojke Manduše u ružičastoj haljini. Zlatokose pletenice sjaje niz ramena kao da ih je splela od zlatnih sunčanih zraka. Pod njenom rukom zvono u kuli Lotrščak pjeva kao ptica u zraku. U mislima ugasi se lik gričke zvonarice, a pojavi lik književnice Marije Jurić Zagorke. Šapćem njeno ime ne vjerujući da je ona autorica povijesnog romana koji držim u ruci. Čini mi se da sanjam.”  “Što Vas je poticalo na književni rad?”  “Stalna književna inspiracija, težnja da živim vječno u svojim romanima, s novim generacijama.”  “Kako ste počeli svoj književni rad?”  “Počela sam pisati kao urednica lista Obzor, Ženski list i Hrvatica. Istraživala sam arhivske povijesne izvore i pisala povijesne romane: Gričku vješticu, Gordanu, Kći Lotrščaka, Plameni inkvizitori, Kraljica Hrvata, Vitez slavonske ravni, Republikanci, Mala revolucionarka i Jadranka.”  “Za što ste se zalagali kao novinarka u Hrvatskoj svoga vremena?”  “Zastupala sam ideju hrvatske opstojnosti, Hrvatskoga jezika, protiv mađarizacije i germanizacije.”  “Tko Vam je pomagao u radu?”  “Juraj Strossmayer poticao me u radu. Izvješćivala sam o političkim događajima.”  “Prenem se iz razmišljanja, otvorim oči i ugledam prazno mjesto na kojem je trenutak prije bila književnica.”  “Listam djelo Kći Lotrščaka. Mislim o lliku Manduše, zvonarice u kuli Lotrščak i postanku grada Zagreba.”  (Jurić Zagorka, 2006.: 9-10)

GRIČ U SREDNJEM VIJEKU

PORTRET AUGUSTA Å ENOE

VLAŠKA ULICA U ŠENOINO DOBA

KNJIŽEVNI RAD AUGUSTA ŠENOE (1838.-1881.)

Književnik August Šenoa osnivač je hrvatskog povijesnog romana.

Razdoblje od 1860. do 1880. u hrvatskoj književnosti nazivamo Šenoinim dobom.

Bio je gradski senator, gradonačelnik Zagreba i urednik Hrvatskoga narodnog kazališta svoga vremena. Značajna mu je komedija Ljubica.

Pisao je lirske i epske pjesme te stihove posvećene rodnom gradu u pjesmi Zagrebu.

U našu je književnost uveo povjestice kao oblik rodoljubne poezije u kojoj oživljuje prošlost i budi, kao i u romanima, nacionalnu svijest.

Autor je pripovijedaka iz suvremenog života: Prosjak Luka, Prijan Lovro, Ilijina oporuka, Karanfil s pjesnikova groba i drugih.

Poznat je kao pisac povijesnih romana iz hrvatske prošlosti: Zlatarevo zlato, Seljačka buna, Diogeneš, Čuvaj se senjske ruke , Branka , te feljtona, rasprava i kritika.

“Branka je roman lika ili karaktera u kojem je fabula svedena na praćenje određene životne epizode glavne junakinje djela.” (Šenoa, 2002.: 4)

DRAMA U ŠENOINO DOBA  “Izvedbom

Freudenreichove Crne kraljice 29.rujna 1960. počinju se dramske predstave u zagrebačkoj Drami izvoditi na hrvatskom jeziku.  Godine 1860. do 1861. konstituirao se ansambl Drame pod vodstvom Dimitrija Demetera i Josipa Freudenreicha.  Istodobno, mladi književni stvaralac August Šenoa oštro kritizira dramski repertoar kojim prevladavaju njemačke drame, zalažući se za slavenski, francuski i talijanski dramski repertoar.  Šenoa 1868. preuzima ulogu umjetničkog ravnatelja Drame.  Jača povezanost našeg kazališta i hrvatske književnosti, što rezultira plodnim i kontinuiranim razvojem hrvatske dramske književnosti.”  (https://ww.hnk.hr)

ZAGREBAČKO KAZALIŠTE SREDINOM 19.STOLJEĆA

ROMAN “BRANKA”  “Branka”

je roman lika koji prati odrastanje i školovanje učiteljice Branke u

Zagrebu.  Kao djevojčicu odgaja je baka jer joj je majka umrla, a otac poginuo kao dobrovoljac u građanskom ratu juga i sjevera Amerike. Djetinjstvo provodi u Vlaškoj ulici učeći sa zanosom kao idealistkinja.  U Učiteljskoj školi sprijatelji se s Herminom.  Kao mlada učiteljica odlazi u zagorsko selo Jalševo što je izazov njenog učiteljskog poziva.  Branka tu susreće učiteljicu i učitelja Šilića koji su moralno negativni likovi jer Branki otežavaju rad.  Svećenik i načelnik pomažu mladoj učiteljici da opstane u toj sredini kao i grof Belizar te na kraju bude njihovo vjenčanje.  Branka je moralno pozitivan lik, dočaran je njezin književni portret, psihološke osobine jer je uporna i ustraje u učiteljskom radu.  Razmišlja o svom odnosu prema drugim likovima te pokazuje socijalnu inteligenciju po kojoj je sociološki okarakteriziran lik.  Roman je poučan i poručuje da se treba izboriti za svoje mjesto učiteljice u seoskoj sredini u kojoj prosvjeta sredinom 19.stoljeća nije bila na visokoj razini. 

PLAKAT U KNJIŽNICI ROMAN LIKA

VLAK NA PARU U ZAGREBU 1862.

BRANKIN PUT ŽELJEZNICOM IZ ZAGREBA U JALŠEVO  Učiteljica

Branka otputovala je vlakom na paru sa zagrebačkog Glavnog kolodvora preko snježne ravnice.

Prijateljica Hermina doprati je do željezničke postaje.  “Ne treba ti pripovijedati kako mi je bilo pri duši kad sjedoh u željeznički coupe na zagrebačkom kolodvoru… Zvižduk parostroja probudi me, gvozdena zmija poče puhati, pomicati se, i zaleti se napokon kao strijela.  Gledah taj Zagreb, kanda ću ga popiti očima kad je izmicao ispred mojih očiju, svi oni tornjevi, oni mili brežuljci, koji naš Zagreb čine upravo rajem. Opraštala sam se s uzdahom od svakog grmečka…”  (Šenoa, 2013.: 36)

LIK UÄŒITELJICE BRANKE

KNJIŽEVNIK MIROSLAV KRLEŽA (1893.-1981.)  Miroslav

Krleža rođen je u Zagrebu gdje je završio pučku školu i nižu gimnaziju.  Najznačajniji je hrvatski pisac 20.stoljeća.  Uspješno se ogledao u svim književnim rodovima (lirici, epici, drami, književnoj kritici) kao i u filmskom scenariju.  Polazio je katehetsku školu u Pečuhu, a zatim vojnu akademiju Ludoviceum u Budimpešti.  U hrvatskoj književnosti javlja se već uoči I. svjetskog rata djelom “Hrvatski bog Mars”. Kasnije postaje profesionalni književnik.  Uređuje književne časopise Plamen, Danas i Književna republika.  Krajem 2.svjetskog rata osniva Leksikografski zavod koji danas nosi njegovo ime.  Pisac je drama ratne tematike “Kraljevo”, “U logoru” i “Vučjak”.  Ciklus drama o Glembajevima “Gospoda Glembajevi”, “U agoniji”, “Leda”, tematski je vezan uz obitelji hrvatskih poslovnih ljudi.  Autor je romana “Povratak Filipa Latinovića”, “Na rubu pameti”,”Banket u Blitvi” i “Zastave” i memoarske proze “Djetinjstvo”.  Značajne su mu pjesničke zbirke “Balade Petrice Kerempuha”, “Pjesme” I “Pjesme u tmini”.  Krležini polemički eseji su “Europa danas” i “Deset krvavih godina”.

PORTRET MIROSLAVA KRLEŽE

MEMOARSKA PROZA “DJETINJSTVO” (1952.)  “Djetinjstvo”

je intelektualna moderna proza u kojoj Miroslav Krleža iznosi misli, sjećanja, dojmove, maštu i ugođaje crkvenih oltara te ocrtava portret biskupa.  Početak proze:  “Odmah na početku mnogo slika. Lopte, mjesečine, vodoskoci u sjenama drvoreda, mačke i golubovi…”  “Godinama bio sam najvjerniji gitaraš mjesečine.”  “Čitavu problematiku prevladava djetinjstvo na jedan vrlo naivan način i igrom.”  “Čovjek nikada više neće biti u stanju da pojača ove prve dojmove iz djetinjstva, ushićenost ljepotom.”  “Jedne mjesečine nad malim njemačkim gradom sa visokim strmim krovovima i tornjevima nisam zaboravio do danas. Svibanjska mjesečina kad šume rascvjetani kesteni na noćnom vjetru.”  “Pristupalo se oltaru uzdignutih očiju, u staroj fratarskoj crkvi u prvome bljesku jutarnjeg lipanjskog sunca… desni je prozor otvoren – te se tamo vidi trokut plavog neba, sa cvrkutom lastavica.”  U autobiografskom djelu posvećenom djetinjstvu vjerno je ocrtao lik svoje bake Terezije Goričanec. Njezin vanjski portret upotpunio je doživljajima bakinog starinskog kajkavskog govora koji je ostvaren kao značajka kasnijih autorovih “Balada Petrice Kerempuha”.  Baka je udovica s jedanaestero djece (muž joj je poginuo u Dusseldorfu), a tijekom njegovog sprovoda u požaru joj je izgorjela kuća i stoka). Bila je starija žena, poznavala jr gatanje, predviđanje vremena po zbivanjima u prirodi (suncu, mjesecu, zvijezdama, lastavicama, mačkama, snovima, pticama.  (Krleža, 2006.: 1 -2)

CRKVA SV. FRANJE NA KAPTOLU

KARAKTERIZACIJA LIKOVA  Mladi

pisac Miroslav Krleža, odrastajući uz baku i ministrirajući u kaptolskoj crkvi, osmislio je cijeli svijet prvih spoznaja o svijetu, vjeri i ljubavi. To je značajna godina njegova djetinjstva, 1902.-1903., na Kaptolu.  Kao dječak opisuje svoju sobu. Njegova skromna baka darovala mu je ormar koji je iscrtao zemljopisnim kartama Zagorja i Krapine. U memoarima opisuje svoje osjećaje i životne spoznaje. Bio je sretan dok se igrao loptom, promatrao mjesečinu, konje i fijakere, ministrirajući u crkvi i učeći latinski od franjevaca.  Dječak je misaono i društveno predstavljen lik.  Terezja Goričanec je dječakova baka koju opisuje s puno ljubavi. Bila je mudra, religiozna žena.  Predočena je vanjskim portretom koji ocrtava njen fizički izgled.  “Imala je dugu kosu do koljena, crnu poput ebanovine, koju je češljala svako jutro i mazala miomirisnim uljima.”  Voljela je žestoke začine i mađarsku hranu. Često je palila mirisne piramide ambre i tamjana. Pisca je fasciniralo što je znala odrediti vrijeme za idući dan, promatrajući pojave na nebu. Skupljala je ljekovite trave, kadulju karanfil i pelin.  Kako je govorila kajkavskim govorom, pisac pamti njene narodne poslovice, primjerice kad ga je zastupala zbog neke pogreške:  “Gdo mladost, brez falinge zvariti kani,bolše da ni opal z matere.”  Bakin je lik dočaran monološki, misaono i portretiranjem, ocrtavanjem fizičkog izgleda.  (Krleža, 2006.: 50)

LITERATURA  Dalmatin-Ivelja,

A.(2006.): Zagreb, Turistička naklada, 80  Jurić-Zagorka, M.(2006.): Kći Lotrščaka, Školska knjiga, 9-10  Šenoa, A.(2002.): Branka, Naklada Fran, 4  Šenoa, A.(2013.): Branka, Školska knjiga, 36  Krleža, M.(2006.): Djetinjstvo, ABC naklada, 1-2;50  https://hr.wikipedia.org  https://www.hnk.hr