__MAIN_TEXT__

Page 1


IZDAVAČ Društvo za kulturu i suživot s prirodom – KNEJA

w. http://kneja.hr | w. http://pikaiprijatelji.com | @. info@kneja.hr | t. 091/6865-525 Kneja je udruga iz Čakovca čija je svrha djelovanja poticanje ljudi na kvalitetan i održiv suživot s prirodom, promocija načela samoodrživih životnih zajednica te promocija samoodrživog i ekološko prihvatljivog razvoja kroz edukacijske i praktične sadržaje. AUTOR (osim "Upute za sadnju stabala") Tony Andersen @. 10.000trees@gmail.com Arhitekt iz Copenhagena sa iskustvom učitelja permakulture posljednjih dva desetljeća diljem svijeta. Jedan je od vodećih permakulturnih stručnjaka u Europi. Vodeći je predlagatelj strategija bioregionalnog razvoja i urbane ekologije te je osnivač 4 moralne djelatnosti. UREDNIK Igor Lesar – Ajgour @. igor@kneja.hr Rođen 1977. u Čakovcu. Aktivan je građanin, djeluje u udruzi Kneja kao aktivist i voditelj projekata. ILUSTRACIJE Ivan Gregov (osim ako nije drugačije navedeno) @. gregov@zelena-akcija.hr Rođen 1973. godine u Splitu, akademski slikar i oblikovatelj. Djeluje kao likovni umjetnik, permakulturist i aktivist. STRUČNA SURADNICA Sunčana Pešak @. suncana.pesak@gmail.com Rođena 1980. u Zagrebu. Djeluje kao permakulturna dizajnerica i aktivistica u nekoliko udruga u Hrvatskoj. PRIJEVOD Saša Šopar, Nataša Kikanat, Janja Ikić LEKTURA Jasenka Pešak, Ana Marija Unković GRAFIČKA OBRADA Renata Domazet – Mukica @. prijelom.mukica@gmail.com

Tiskanje ove publikacije omogućeno je temeljem financijske potpore Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva u skladu s Ugovorom broj 421-02/08-PP-4/21. Mišljenja izražena u ovoj publikaciji su mišljenja autora i ne izražavaju nužno stajalište Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva.

Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva http://zaklada.civilnodrustvo.hr Otisnuto na recikliranom papiru | Prosinac 2009.


RIJEČ UREDNIKA Igor Lesar - Ajgour

Kako bi predstavili i zainteresirali vas za permakulturu i permakulturna rješenja za koja, mi permakulturisti vjerujemo da mogu zaustaviti klimatske promjene i doprinjeti stvaranju boljeg suživota na Zemlji, donosimo vam ovu malu knjižicu u kojoj su prikazani praktični odgovori na klimatske promjene. Klimatske promjene uzrokovane sve većom koncentracijom stakleničkih plinova u Zemljinoj atmosferi globalni su problem, a oni koji se i danas usuđuju (omamljeni kratkoročnim povlasticama), svojevoljno, unatoč mišljenjima tisuća znanstvenika, zanijekati tu istinu, preuzimaju najveći dio odgovornosti. Politikanstvo, tj. politika koja je u odnosu prema prirodi vođena od strane nesavjesnih pojedinaca/ki, bili oni članovi svjetskih i/ili lokalnih vlada, profitnih i/ili neprofitnih organizacija i/ili tvrtki – potpuno je zanemarila osnovna prirodna načela, oglušila se na upozorenja i poruke laika koji su vidjeli što se događa te čak i negirala upozorenja znanstvenika. Zbog ljudske pohlepe, iskrivljenog ega, predrasuda i očekivanja – Zemlja se našla u jednom nezahvalnom, izmučenom i izmrcvarenom stanju. Zemlja je živi organizam, pokušajmo tako sagledati priču. U problemima kojima smo se kao civilizacija našli nema ničeg erotskog, zapravo gotovo da možemo biti sigurni kako idemo u propast – a kakav smo samo dom dobili! U jednom od mnogih dokumentarnih filmova koji su se posljednjih godina pojavili sa željom poticanja globalnih aktivnosti u svrhu zaustavljanja klimatskih promjena – filmu DOM (Home) rečeno je, a to potvrđuju i permakulturisti diljem svijeta, da imamo još samo deset godina za promjenu svijesti, ponašanja, navika i djelovanja. Ukoliko svi zajedno ne učinimo konkretne korake (sadnja stabala, smanjenje potrošnje, promjena navika i ponašanja, prelazak na obnovljive izvore energije i dr.) šansa da se za samo deset godina nađemo na nepoznatom terenu je – stopostotna. Što točno znači nepoznati teren otkrijte u ovoj knjižici. Kako u ovom priručniku, tako i u našim dosadašnjim izdanjima koja su uz tiskane verzije dostupni i na internetskim stranicama http://pikaiprijatelji.com, donosimo niz praktičnih rješenja kao odgovor permakulture na klimatske promjene. Više ne postoji ni jedan jedini izgovor za nedjelovanje. Znamo sve o problemima, razlozima tih problema te znamo i rješenja tih problema. Krenimo odmah! Posebice pozivamo odgovorne ljude u nadležnim državnim, regionalnim i lokalnim institucijama, tijelima i odborima da svakako promisle o sadržaju ove knjižice i svojim zalaganjem te odlukama doprinesu što boljoj provedbi aktivnosti koje mogu zaustaviti klimatske promjene. Svi mi trebamo biti dio željene promjene! Zahvaljujem prekrasnim ljudima koji su omogućili stvaranje ove knjižice posvetivši puno svog dragocjenog vremena crtanju, prijevodu, preslagivanju rečenica, prijelomu – Ivanu, Sunčani, Ana Mariji, Saši, Nataši, Janji, Jasenki i Mukici. Posebice zahvaljujem svom učitelju i prijatelju, Tony Andersenu koji nas je sve motivirao svojom životnom filozofijom – permakulturom!


www.sandiegohomeopathy.com


PREDGOVOR Ivan Gregov

Knjižica koju držite u ruci nije bilten kakve eko-udruge. Njezin autor je vremešni danac iz radničke četvrti Copenhagena, arhitekt po obrazovanju, rijedak primjer "zelenog" stare generacije koji živi to što zagovara, permakulturist koji često opservira jasnije i dublje od stručnjaka za klimu ili ekologiju. U njoj je skicirao svoje razmišljanje o "pitanju od milijun dolara" (ili problemu od mnogo milijardi dolara - bilo bi točnije reći), onom na koje danas svi tražimo odgovor, poput kakvog kamena mudraca. Ili još bolje rečeno - poput šifre koja zaustavlja otkucavajuću tempiranu bombu u nekom trileru: kako zaustaviti klimatske promjene? Tony Andersen nema mnogo sličnog sa luckastim penzionerskim izumiteljima koje viđamo u "Globalnom sijelu". On se služi načinom razmišljanja posuđenim iz permakulture: može li se Planet sagledati kao permakulturni projekt, kao naše dvorište? Recimo kao teren na kojemu su prirodni procesi narušeni, i kojem bi netko pristupio koristeći permakulturne metode, potičući prirodu da se zacjeli i ponovno pruži uvjete za život stanovnicima toga terena. Andersen vjeruje da može. Permakulturist od ranih osamdesetih, bio je tzv. druga generacija, koja je učila od pokretača permakulture. Dok su Bill Mollison i njegovi kolege polako odlazili u mirovinu, Andersen je devedesetih bio jedan od nastavljača edukacije, držeći nebrojene tečajeve širom Europe. Desetljeće kasnije postao je rado priman gost u Nepalu, Indiji i Brazilu, radeći sa lokalnim ljudima u njihovim specifičnim uvjetima, uvijek iznova prilagođavajući principe permakulture svakom posebnom terenu, klimi i ljudskim potrebama tih osiromašenih i devastiranih područja. Uvjeren sam da je Andersen zapravo jednako učio od domaćina u tim zemljama, koliko i oni od njega kao instruktora. Danas običava reći da još jedino ljudi iz Trećeg svijeta mogu spasiti Svijet. Spomenimo i da ćemo ovim izdanjem ujedno zaokružiti 15 godina podučavanja Tony Andersena u Hrvatskoj. U svojem sedmom desetljeću Andersen vidi daleko i oštro. Primjećuje ono što mnogima koji se bave problemom klime izmiče. Svijet se koprca u pokušajima ograničavanja ispuštanja ugljik-dioksida, na žalost zapanjujuće neuspješno. No Danac primjećuje: samo ograničavanje emisije ne može biti dovoljno i neće natjerati kola koja jure nizbrdo da preokrenu smjer. U trenutku dok ova knjižica ide u tisak, na pomolu je velika klimatska konferencija u Copenhagenu, u organizaciji Ujedinjenih Naroda. Andersen je prilikom organiziranja permakulturnog sastanka u Brazilu došao na ideju: dovesti predstavnike raznih zemalja na sasvim horizontalnoj "grassroots" osnovi, posebno one iz Trećeg svijeta, da razviju rješenja za klimatski problem, neovisno od pritiska razvijenih zemalja i političkih ograničenja svojih vlada, neovisno od industrijskih lobija i trgovine kvotama CO2. Neka glas dobiju oni najugroženiji; možda najbolje ideje ponude oni čija polja više ne rode pšenicom i oni čije pragove već zapljuskuju valovi. (Ovdje se moram sjetiti da valovi povremeno potope i pra-


gove kuća duž hrvatske obale.) Projekt je nazvan Klimaforum09, i nudi pandan UN-ovoj konferenciji, po mnogima konferenciji čiji je ograničen doseg unaprjed zacrtan. Jedan od radnih priručnika Klimaforuma biti će i Andersenov tekst. U ovoj knjižici ponuđen je jednostavan princip o kojem su permakulturisti razmišljali u vrijeme kada su problem klime mogli primijetiti samo oni doista oštrog vida. (I sada, dvadesetak godina kasnije, ima još mnogo onih koji se pretvaraju da ga ne vide, dok je narastao na veličinu planine pred našim nosom.) Možemo li se protiv klimatskog urušavanja boriti onim što je permakultura radila cijelo vrijeme - sadnjom trajnica? Ni jedan prijedlog nije previše nemoguć kada se nađemo u očajnoj situaciji. Pitanje je samo hoćemo li primijetiti da je situacija očajna. I ova knjižica, i klimatska konferencija koja je njezin indirektan povod, padaju na kraj 2009. godine. Desetljeće zaključujemo postajući svjesni da se oceanske struje polako zaustavljaju, da ispuštanje CO2 ima apsolutnu povratnu spregu, da borealne šume (ekvivalent džungle na sjevernoj hemisferi) počinju umirati. U ovom desetljeću znanost je već nekoliko puta revidirala prognoze klimatskog kolapsa - svaki puta na gore. Te prognoze pokazuju što će se dogoditi u 21. stoljeću, istom onom čije smo prvo desetljeće već potrošili, ne postižući apsolutno ništa. Tik - tak.


STRATEGIJA 10.000 STABALA praktični odgovor na klimatske promjene Permakultura je strategija dizajna veza i kombinacija četiriju osnovnih prirodnih elemenata koje podupiru i razvijaju održive organizacije. To je strategija za rast i strukturiranje biljnih sustava, a time i obnovu prirodnih resursa.

1. UVOD Tijekom rasprava Međunarodne Permakulturne Mreže na 8. međunarodnoj permakulturnoj konvergenciji (IPC 8) u Brazilu, odlučili smo formulirati strategiju za nastalu situaciju klimatskih promjena. Sve je to predstavljeno u pamfletu INPERMCOU - na internetskoj stranici www.inpermcou.org. Inicijativa se, kao i niz odluka, donesenih na IPC 8, održane u Brazilu, u lipnju 2007., temelji na sadašnjim i budućim klimatskim uvjetima planete. Na konferenciji je odlučeno da Međunarodna Permakulturna mreža treba razviti strategiju ublažavanja najgorih posljedica klimatskih promjena. Uvidjeli smo da je to neophodno, osobito uz prepoznavanje straha da se na Konferenciji Ujedinjenih Naroda o klimatskim promjenama u Kopenhagenu 2009. vjerojatno neće iznijeti nijedan značajan prijedlog kako bi se spriječili, ili bar djelomično umanjili, štetni razvoji globalne klimatske i ekološke situacije. Jedan od najvažnijih čimbenika u sadašnjem neizmjernom i prijetećem razvoju je smanjenje vezivanja atmosferskog ugljika, zbog slabljenja sustava njegovog vezivanja u stablima i tlu te zbog smanjenja sposobnosti oceana da upijaju CO2. Prvi problem nastao je zbog krčenja šuma i industrijalizirane poljoprivrede, a drugi zbog slabljenja oceanskih struja. Stoga, u skladu sa strateškim permakulturnim razmišljanjima, nastojanja će prije svega biti usmjerena na izgradnju novih i raznovrsnih sustava vezanja atmosferskog ugljika (sekvestracije ugljika) - te na sjedinjavanje tih strategija kao dijela globalnih nastojanja.

Permakultura Permakultura je ekološka teorija analize, planiranja i dizajniranja koja, za razliku od mnogih drugih ekoloških pristupa, zahtijeva poboljšanja u korištenju prirodnih resursa. Drugim riječima, stanje plodne zemlje, opskrba pitke vode, zaklon od vjetra i akumulacija energije unaprijedili bi se nakon pripreme i provedbe Permakulturnog projekta. Organizacije uključene u razvoj i administraciju projekta trebale bi posjedovati osobine i biti strukturirane na takav način da osiguraju njegovu dugoročnu održivost.

9


STRATEGIJA 10.000 STABALA Permakultura je organizirana kao strategija koja osigurava, ne samo (ponovnu) obnovu prirodnih resursa, već ona povećava sigurnost dobivanja hrane za one koji su uključeni u projekt. To se postiže kroz mnoštvo različitih tipova inovacija karakterističnih za permakulturne projekte, na primjer sadnja: uzastopna izrada šumskih vrtova, voćnih šuma i šuma arašida, agrošumarstvo, šume za pribavljanje resursa i divljih šuma. To je upravo ta osebujna karakteristika koja čini osnovu našeg uvjerenja da su permakulturne strategije primjenjive u sadašnjoj situaciji - jer one pridonose vezivanju atmosferskog ugljika (sekvestraciji ugljika), a u isto vrijeme osiguravaju sigurnost dobivanja hrane za lokalno stanovništvo.

Klimatske promjene Više nema sumnje da se klima mijenja. No, još uvijek postoje sporovi o opsegu te promjene. Tumačenja se razlikuju od onih kojima je postulat da je smanjenje emisije CO2 dovoljno za spašavanje situacije tijekom sljedećih nekoliko desetljeća, do onih koji tvrde da su emisije već toliko uznapredovale da je topljenje ledene kape na sjevernoj i južnoj polutki neizbježno. Posljedice toga koje će tek uslijediti su nepovratni procesi koji će promijeniti život na zemlji, kakav danas poznajemo. Svi stručnjaci se, međutim, slažu da se uzrok može izravno pripisati stakleničkim plinovima u atmosferi. To prvenstveno uključuje CO2 i metan, jednako kao i sve veće količine vodene pare, te sve elemente koji su izravno vezani na cikluse ugljika i vode u biosferi, šumama, rastu biljaka i algi.

Spremnik ugljika Osim prekomjernog korištenja fosilnih goriva, uzroci promjene klime se mogu pripisati i istodobnom uništavanju Zemljinih struktura i mehanizama koji su zaduženi za prikupljanje ugljika. To uništavanje uključuje principe sasijeci-i-spali i druge oblike uništavanja šuma, kao i neizravne posljedice povećanja temperature. U najznačajnije takve posljedice spada topljenje sloja permafrosta i slabljenje struja dubokih mora. Kao što je istaknuto u posljednjoj seriji izvještaja, između ostalih i onog od NASA Goddard Instituta, nije dovoljno samo zaustaviti emisiju stakleničkih plinova. Ako nije pronađen način da se smanje sve veće količine stakleničkih plinova u atmosferi, neizbježan je i vrlo vjerojatan nekontroliran i nepovratan razvoj događaja. Ono što je potrebno je osnivanje niza struktura za vezivanje atmosferskog ugljika (sekvestraciju ugljika), za zamjenu i moguću obnovu onoga što je izgubljeno - na primjer, sadnjom novih stabala i zaštitom preostalih šuma i močvara.

Više od 10.000 stabala po osobi kroz životni vijek Kao što je već rečeno, najvažniji elementi apsorpcije ugljika su povezani sa biljnim sustavima, bilo da su oni fosilni podzemni oblici, kao što su nafta, prirodni plin i ugljen, ili kao šuma, tla i alge. Osim velikih razmjera smanjenja potrošnje fosilnih goriva, područja na koja možemo imati najizravniji utjecaj su sadnja stabala i poboljšanje tla. Kako bi se postigao značajan utjecaj, potrebna je opsežna sadnja niza nasada, kao i opća i globalna strategija u svim područjima u kojima postoji opasnost krčenja šuma, ili je ona vjerojatna u budućnosti. Već se na 4. Međunarodnoj Permakulturnoj Konferenciji u Nepalu 1991. raspravljalo o ideji sadnje stabala - 10 000 stabala po osobi. Na tekućim razinama populacije to znači sadnju 50.000.000.000.000 stabala tijekom sljedećih devedeset godina. Možemo zamisliti kako se to odvija na područjima koja će biti poplavljena dizanjem razine mora u idućih nekoliko stoljeća. Na ovaj način poplavljeno drveće će osigurati trajno vezivanje atmos-

10


STRATEGIJA 10.000 STABALA ferskog ugljika (sekvestraciju ugljika). Dodano ovom, sadnja šuma temeljena na permakulturnim principima ne samo da služi kao skladište ugljika - ona također predstavlja temelj proizvodnje hrane za lokalno stanovništvo. Napomena: Detaljne informacije o projektu 10 000 stabala nalaze se u poglavlju GLOBALNA SADNJA na str. 17.

Manje od 1 tonu CO2 po osobi godišnje Kako bi uravnotežili situaciju na globalnoj razini, moramo ne samo kreirati procese skladištenja ugljika, već moramo smanjiti naše ispuštanje plinova u tragovima u atmosferu. U ovom trenutku to je od osobite važnosti jer oceani pokazuju znakove gubitka kapaciteta apsorpcije CO2 i jer se događa otapanje područja permafrosta ispuštajući njihove uskladištene stakleničke plinove – CO2 i metan. slika1 mjetnički prikaz 1 tone CO2

Iskustva permakulturnih projekata u Europi, Sjevernoj Americi i zemljama u razvoju pokazuju da je moguće promijeniti stavove ljudi. Na primjer, korištenjem alternativnih /odgovarajućih tehnologija i primjenom strategije bioregionalizma u proizvodnji kao i u potrošnji; trebalo bi biti moguće smanjiti naše emisije CO2 na manje od 1 tone po osobi godišnje, i to bez gubitka komfora. Za promjenu tekućeg modela pretjerane potrošnje energije temeljene na ugljiku, korištenje takve energije trebalo bi oporezivati do stupnja koji će prisiliti ljude na promišljanje o svom životnom stilu i na prilagođavanje svog ponašanja. Oporezivanje treba izračunati na nacionalnoj osnovi i sredstva od poreza uplaćivati u međunarodne fondove za gore spomenute permakulturne projekte 10.000 stabala.

UN Konferencija o klimatskim promjenama 2009. / COP 15 U prosincu 2009., Kopenhagen će biti domaćin UN Konferencije o klimatskim promjenama koja ima izraženu svrhu utvrđivanja ciljeva i smjernica budućeg razvoja, nakon isteka Protokola iz Kyota u 2012.

11


STRATEGIJA 10.000 STABALA Do toga vremena, izjave o stanju planeta bit će najvjerojatnije još više zastrašujuće nego su sada, a nadamo se da će otvorenost prema inicijativama poput ove opisane biti veća, koja će tada izgledati kao očigledan način otklanjanja prijetnji stanju naše planete, a možda i našem vlastitom postojanju. U skladu s navedenim, dajemo pet sljedećih prijedloga: 1. Donošenje odluka o stvaranju spremnika ugljika, određivanje kategorije korištenja zemljišta kojima će biti izdvojena područja namijenjena isključivo vezivanju atmosferskog ugljika na stalnoj osnovi, te isključenje tih područja iz svih oblika izrabljivanja i trgovine. 2. Poticanje država na stvaranje zakona kojim/a bi se, ako je potrebno, osnažila eksproprijacija(izvlaštenje) područja za tu svrhu u skladu s međunarodnim kvotama. 3. Donošenje odluke o postavljanju međunarodnog sustava za oporezivanje više od 1 tone CO2 po osobi godišnje, te uspostava fonda stabala za ostvarivanje projekta 10 000 stabala po osobi. 4. Raspravljanje i sastavljanje prijedloga za prezentaciju kao politike za ratifikaciju u UN-u na sljedećoj Konferenciji o klimatskim promjenama (COP 16) 2012. godine. 5. Pokretanje permakulturnih centara poduprtih pristojbama plaćenih u odnosu na stvarni omjer ispusta CO2 po osobi - sukladno stvorenom fondu preko nacionalnih i međunarodnih organizacija.

Permakulturna mreža Permakultura je 1970-tih godina razvijena u Australiji, kao odgovor na već tada aktualno ubrzanje širenja pustinja. Ona se razvijala iz strategije za "Permanentnu agrikulturu" do strategije za "Permanentnu kulturu" koja obuhvaća sve vrste ljudskih obitavališta. Od tada, pokret se proširio diljem svijeta, i danas se sastoji od projekata utemeljenih u resursnim centrima, u svakom dijelu svijeta i u svakoj klimatskoj zoni. Mreža je ujedinjena kroz 72-satni Tečaj permakulturnog dizajna koji ima istu jezgru nastavnog plana gdje god se održavao, i kroz regionalne, nacionalne i međunarodne godišnje i polugodišnje konvergencije. Na posljednjoj konvergenciji održanoj u Brazilu u lipnju 2007. odlučeno je da se premjere svi kreirani centri kao i oni koji imaju regionalne, obrazovne i tehničke kapacitete. Prema prvim procjenama, globalno postoji oko 300 resursnih centara koji imaju kapacitet redovitog održavanja tečajeva i mogućnost organiziranja na regionalnoj razini, kao i nebrojeni centri s potpuno razvijenom permakulturnom proizvodnjom hrane, gospodarskim sustavima i modelima naseljavanja. Iskustvo pokazuje da će se takvi centri, s obzirom na kontinuirano povećanje gospodarskih resursa, moći udvostručiti svakih četiri do pet godina, i tako će se tijekom 50 godina više od 100 000 centara proširiti diljem svijeta - svaki s procijenjenim kapacitetima za sadnju oko 500 000 stabala.

12


STRATEGIJA 10.000 STABALA

2. TRENUTNA SITUACIJA Klimatska situacija izgleda kao da je zapravo izvan kontrole.

Na permakulturnim tečajevima govorimo o pet katastrofa: 1. uništavanju površinskog sloja tla 2. prekomjernoj potrošnji energije 3. onečišćenju zraka 4. uništavanju žive vode 5. slomu struktura odlučivanja (vlade, parlamenti i sl.) i socijalnih organizacija Posljednje je daleko najgore, jer ono nas sprječava u poduzimanju odgovornih, stvarnih i djelotvornih odluka kako bi promijenili naš razoran smjer. Zbog toga postoji potreba za formiranjem posebnog tijela pri UN-u koje će biti u mogućnosti reformirati strukture za donošenje odluka u pitanjima okoliša i klimatskih problema. Temelj takvog tijela mora biti izvan struktura slobodnog tržišta i ono mora imati direktan pristup svim vladama i lokalnim vlastima za postavljanje strateških smjernica lokalnog razvoja i upravljanja. Problem s pregovorima o odgovarajućim mjerama na COP 15 pokazuje sve navedene slabosti trenutačnih struktura koje se temelje na pretežno nacionalnim interesima i odlukama političkih stranaka, s većinskom moći koncentriranom u upravama slobodnog tržišnog gospodarstva. 13


STRATEGIJA 10.000 STABALA Ova politički strukturirana društva dovela su nas do situacije u kojoj smo sada – okolišne i klimatske katastrofe koja se razvija na cijeloj planeti. Razina CO2 u atmosferi povećala se 220 do 390 ppm (dijelova na milijun) tijekom posljednjih sto godina. Trenutačni godišnji porast dosegnuo je 2.1 ppm godišnje, i on eksponencijalno raste - što znači da će u sljedećih 30 godina ta razina porasti do 440 ppm, a do kraja stoljeća do više od 550 ppm. Dodano ovom, preliminarni rezultati norveškog izvješća iz Bjerknesscentereta u Bergenu pokazuju da će sposobnost apsorpcije CO2 biti smanjena za 25% zbog smanjenog kapaciteta u oceanima i zbog uništavanja šuma. Nadalje, ispuštanje plinova u tragovima iz umirućih sjevernih (borealnih) šuma koje sadrže 22% ukupnog zemljinog ugljika i velike količine metana - može rezultirati otpuštanjem 500 Gt ugljika u atmosferu. Procijenjeno je da bi u slijedećih 30 godina otpuštanje moglo biti oko 20% veće uslijed stope izumiranja šuma, što znači da će od početnih 100 Gt ugljika finalno biti ispušteno 500 Gt CO2. Sadašnje emisije su oko 30 Gt CO2 godišnje, tako da možemo očekivati buduće godišnje povećanje od barem 3 Gt CO2 godišnje, što je 10%, a usljed progresivnog ubrzanja možda i do 20-30% tijekom ovog desetljeća. Ako se uništavanje šuma i morskih struja nastavi, čini se mogućim da u sljedećim stoljećima možemo doći do 700 ppm. UN-ovo izvješće iz 2007. govori o slomu gotovo svih ekoloških sustava i biomase na planeti, kao rezultat porasta temperature. * Povećanjem od 2.4 °C, koje se događa na 390 ppm (što smo već postigli) - izvještaj kaže da će se Grenland i slični ledenjaci urušiti, a koraljni grebeni izumrijeti, a to se već događa. * Povećanjem od 3.4 °C, što korelira do 420 ppm, amazonske šume će se slomiti uslijed katastrofalnih požara i pretvoriti će se u pustinju. * Povećanjem od 4.4 °C, što se događa na 450 ppm, razina mora će porasti za pet metara. * Na 5.4 °C nestati će sav led na zemlji i razina mora će porasti za 70 metara. Poljoprivreda kakvu poznajemo biti će uništena. * Na 6.6 °C oceanske struje neće postojati i more će izumirati uz otpuštanje ogromne količine metana. Većina života na Zemlji će izumrijeti. Ovi scenariji pokazuju da će, ako se emisija plinova u tragovima ne zaustavi i ako se ne uspostavi mehanizam za izvlačenje onih koji su već u atmosferi, rezultati biti katastrofalni - ne samo za temperaturu nego za sve aspekte okoliša. Na znanstvenoj konferenciji u Londonu u rujnu 2009. bilo je predviđanja promjena koja pokreću geologiju Zemlje – ti ekstremi taložiti će konstantne oluje, tsunamije, velika klizišta, potrese i vulkanske aktivnosti – stvarajući Zemlju nepogodnom za život. Ta situacija pokrenuti će se brzorastućim i nekontroliranim sadržajem plinova u tragovima. To se također dogodilo u Paleozoiku prije 200-400 milijuna godina. Utjecaj na ekološke sustave planete u to vrijeme je dizanjem temperatura i visokim sadržajem CO2 pokrenuo raznolikost i rast biljaka – rezultirajući rastom golemih šuma koje su stvarale fosilna goriva koja mi danas iskorištavamo. Ono što trebamo učiniti je duplikat ovog ekološkog rješenja, jer to je isto ono što nam je dalo našu cijelu biosferu: čista voda, plodno tlo, zdrav zrak i kroz biljke: energiju i hranu koja nam je potrebna. Ukoliko ne želimo da situacija izmakne kontroli, moramo smanjiti naše ljudske emisije na 1 tonu CO2 po osobi prije 2025. i prije nego se dostigne razina od 440 ppm.

14


STRATEGIJA 10.000 STABALA

3. ŠUME Šume imaju višestruke funkcije koje su stvorile biosferu planete. Stvorile su plodno tlo, čistu vodu, zdravu klimu i ujedno proizvode materijal, gorivo i hranu. Dakle, kao reakciju na sveopće uništenje tih osnovnih ekoloških resursa moramo početi ispočetka – i ovog puta moramo to učiniti savjesno! Mnogo se razgovara o izumima i razvoju mehaničkih sredstava za izvlačenje plinova u tragovima iz atmosfere, no njihovom primjenom nastati će dva problema: mehanički znači uz korištenje još više energije (što je nedopustivo), a uz to, takva mehanička stredstva ne daju cijeli spektar mogućeg ekološkog obnavljanja. Pa, pogledajmo šume. Ovo su osnovni elementi permakulturne strategije i stoga su osnovni elementi globalnog razvoja permakulturnih projekata tijekom posljednjih tridesetak godina u svim klimatskim i zemljopisnim zonama svijeta. Sada, kada je glavni fokus na promjeni klime, možemo početi s gledanjem na popravljanje ugljičnih kapaciteta. Prirodni način pohranjivanja ugljika u tlu je pomoću biljnih sustava. To je ono što se dogodilo u svim dijelovima svijeta. Tablica 1 prikazuje raspodjelu različitih biomasa na svijetu i kako je ugljik raspoređen u biljkama i u tlu. Tako to izgleda u starim šumama. Novozasađenim šumama potrebne su godine kako bi došlo do regeneracije: u tropima 60-70 godina, u kontinentalnoj šumi 100-150 godina, u sjevernim (borealnim) 200-300 godina s listopadnim stablima (crnogorica za sada ubrzano umire). Travnjacima će trebati nekoliko stotina godina i ovisit će o velikim stadima biljojeda. Zbog toga je potrebno masivno pošumljavanje u sljedećih 90 godina (strategija od 10 000 stabala) koje se može nositi s još uvijek povećanim oslobađanjem plinova u tragovima u atmosferu. U kontekstu permakulture radimo samo do određene mjere s punim šumskim kompleksima zbog toga što uključujemo raznovrsne biotope, poljoprivredne sustave i naselja. Ta načela trebaju biti smjernice za pošumljavanje, osiguravanje pozitivnog utjecaja na izvore hrane, energetske potencijale, osiguravanje vodnih resursa i povećanu kontrolu vjetra i klimatskih uvjeta. Strategije razvijene u permakulturi kombiniraju različite sustave u jedinstven dizajn, određen prema lokalnim uvjetima i sposobnosti ljudi koji su uključeni u društvene organizacije. Dakle, u permakulturnim projektima uzimamo u obzir činjenicu da izračuni vezivanja atmosferskog ugljika potražuju dvostruko veće područje od obično potrebnog za šume u umjerenim sustavima radi toga što su potencijali u tropima veći, a u sjevernim područjima manji. Zbog toga koristimo veće područje kao opći kalkulator za naše strategije klimatskih promjena. U tipičnim kontinentalnim šumama, ukupna zaliha ugljika je 15.300 tona/km2 od čega je 5.000 tona u vegetaciji, a 10.000 tona se nalazi u tlu. Za pohranjivanje trenutačne godišnje emisije CO2 (približno 30 biliona tona (Gt), što je ekvivalent 8.1 biliona tona ugljika) trebamo šumom pokriti površinu od 535,163 km2 (površina Francuske). Prema izvještaju IPCC iz 2000. godine koji se bavi korištenjem zemljišta, promjenom korištenja zemljišta i šumarstvom, predstavnici biomase iz različitih geografskih ekoloških zona prikazani su u sljedećim tablicama. Pretpostavka je da se 20 posto globalne pustinje i polupustinje (0.9 x 109 ha) može pretvoriti u šumu, (potencijal pohranjivanja 110 Gt ugljika/ha), a ukupno 100 Gt C moglo bi se pohraniti (sekvestirati).

15


STRATEGIJA 10.000 STABALA tablica 1: Raspodjela različitih biomasa na svijetu i raspored ugljika u biljkama i u tlu

Zalihe ugljika (Gt C) Biomi

Površina ( 109 ha)

Vegetacija

Tlo

Ukupno

Tropske šume

1,76

212

216

428

Šume

1,04

59

100

159

Sjeverne šume

1,37

88

471

559

Tropske ravnice

2,25

66

264

330

Ravnice

1,25

9

295

304

Pustinje/polupustinje

4,55

8

191

199

Tundre

0,95

6

121

127

Močvare

0,35

15

225

240

Nasadi

1,60

3

128

131

15,12

466

2011

2477

Ukupno:

Ove brojke odražavaju činjenicu da se u prvih 10% njihova životnog ciklusa, šumski ekosustavi razviju sami. Neki prežive, a neki odumru. Na taj se način prikuplja samo mala količina ugljika. U sljedećoj fazi, fazi mirovanja, slijedećih 80% od gore navedenih, životni vijek je u rastu do zrelog stanja. Nakon toga, kada su šume dostigle zrelost, imaju tendenciju uspostavljanja ravnoteže, kad starije biljke počinju umirati i prirodni proces mirovanja usporava. Stoga, možemo predložiti strategiju sadnje šuma koja bi se uhvatila u koštac s ukupnim iznosom CO2 u atmosferi. Prema gornjim podacima, moramo skupiti 60-70 Gt CO2 godišnje (što je više nego što činimo sada), 30 do 40 Gt u sljedećih 30 godina, a ostatak u sljedećih 50. To znači sadnju šuma na površini od 1.600.000 km2 - a, u skladu s permakulturnim strategijama kojima zahtijevamo i dostupnost hrane, potrebna je površina od 3.200.000 km2. Ukoliko situaciju želimo promijeniti unutar sljedećih 90 godina, moramo posaditi 10.000 stabala po osobi i spasiti sve postojeće šume i močvare od uništenja.

4. OPOREZIVANJE Osim stvaranja procesa za izdvajanje plinova u tragovima iz atmosfere, još uvijek moramo zaustaviti zagađenje koje proizvodi čovjek, uglavnom s CO2 iz fosilnih goriva, industrijske poljoprivrede i krčenja šuma. Problem kontrole tih uzroka emisije CO2 čini se golemim, i ne izgleda da ima ikakvu priliku u svjetlu postojećih političkih struktura odlučivanja. U postojećem sustavu kredita i kvota u otvorenim tržišnim ekonomijama gotovo je nemoguće kontrolirati ili čak izračunati zagađenje, a postoji nekoliko primjera prijevara i krivih proračuna. Manje složen, manje skup i manje vremenski zahtjevan sustav bio bi porezni sustav, koji bi oporezivao svaku emisiju CO2, izračunatu za broj građana/stanovnika diljem zemlje. Porez se može postaviti kao cijena tone CO2 koja prelazi više od jedne tone po osobi godišnje koji bi trebao biti nacionalno reguliran na način da politički sustav o tome donosi odluku. Za tvrtke i međunarodni transport porez bi se primijenio na svaku tonu emisije CO2. Što se tiče eksploatacije resursa, krajnji potrošač morao bi platiti cijenu ili porez od iskorištenja - a ne zemlja ili regija koja posjeduje resurs. 16


STRATEGIJA 10.000 STABALA

5. FINANCIRANJE Prihod koji dolazi od tih poreza mogao bi biti podijeljen u dva dijela. Nacionalni, koji bi trebao biti rezerviran za obnovu održivog energetskog sustava, razvoj ekološki prihvatljivih prometnih sustava i sl. Druga polovica prihoda bila bi uplaćena u globalni fond pod kontrolom UN-a koji će ulagati u održivi razvoj u područjima najviše pogođenim klimatskim promjenama – u pošumljavanje i osiguravanje hrane. Ukoliko jednu tonu ugljičnog dioksida plaćamo 100 eura, na 50 Gt CO2 ispusta na globalnoj razini to znači ukupno 5.000 milijardi eura godišnjih ulaganja. Prema procjenama Europske unije, iznos od 100 milijardi godišnje predstavljati će pravednu naknadu za zemlje u razvoju. Primjerice, u Danskoj bi to značilo da će građani plaćati 1.000 eura po osobi za pet milijuna stanovnika i potrošnju od 11 tona CO2 po osobi godišnje. Od ukupno pet milijardi eura polovina se plaća u nacionalni fond za održivi razvoj, a druga polovina u međunarodni investicijski fond za pošumljavanje i sigurnost hrane. To je isti iznos u eurima koji Danska danas investira u zemlje u razvoju.

6. ORGANIZACIJA Očigledno je da trenutačno dominantne političke i strukture odlučivanja nisu u mogućnosti riješiti krizu koja je pred nama. U ovo stanje nas je doveo globalni karakter i struktura otvorenog sustava slobodnog tržišta te narav ekonomije, stoga trebamo iz temelja promijeniti taj sustav. Učinci klimatskih promjena i neravnoteže u ranijim globalnim kretanjima imaju različite posljedice u različitim područjima. Stoga je od ključne važnosti da za svaku buduću odluku strukture odlučivanja (vlada, parlament, i sl.) budu regionalno bazirane, radeći u suradnji s lokalnim stanovništvom uključujući ih u provedbu, kontrolu i praćenje razvoja sukladno njihovim lokalnim bioregionalnim okolnostima. Kako bi se to postiglo, regionalni centri morati će biti sposobni za istraživanje, analizu i planiranje potencijalnog razvoja okoliša. Te regionalne centre treba otvarati unutar lokalnih struktura odlučivanja (vlada, parlament, i sl.) i treba uključivati odredbe za obrazovne, socijalne i zdravstvene usluge. Nadalje, ti regionalni centri trebat će uspostaviti biljne rasadnike, izgraditi svoje kapacitete kako bi zadovoljili zahtjeve obimne sadnje i druge ekološke inicijative diljem cijelog ekološkog, strateškog spektra. Postoje već mnoge nevladine organizacije za zaštitu okoliša i permakulturne projekte koje će moći ispuniti te zadaće - čim prime odgovarajuću financijsku potporu. Dosad se aktivnostima tih postojećih centara upravljalo u bliskoj suradnji s lokalnim stanovnicima i raznim vrstama potpore, ali uglavnom iz volonterskih grupa i drugih organizacija. Njihova snaga je pokazati svojim istraživanjima i razvojem posla da te stvari mogu biti učinjene. Njihov glavni izazov je uvijek bio nedovoljno i/ili nepravilno financiranje, što im otežava dugoročna planiranja i pridobivanje drugih lokalnih i/ili regionalnih skupina te njihovo uključivanje u gospodarske strukture. Posebna snaga permakulturnih projekata je u tome što ih vode ljudi koji su završili Tečaj Permakulture. Tečaj ljudima pruža sustav dizajna i znanje o ekološkim osnovama, odnosno eko-pismenosti, što rezultira znanjem o tome kako dizajnirati održive sustave. Permakultura pokazuje ljudima kako to učiniti i ujedno im daje alate upravljanja provedbom dizajna prvenstveno preko lokalnih i bioregionalnih struktura. Adekvatna financijska potpora može biti uvedena postupno, omogućujući tim pionirskim organizacijama širenje djelatnosti, pokretanje tečajeva o svim gore navedenim temama, pokretanje projekata agrošumarstva te uključivanje drugih ljudi u široj bioregiji, osnivajući time više centara i

17


STRATEGIJA 10.000 STABALA više projekata. To će biti dio šireg programa obuke lokalnih zajednica, kako bi one imale kapacitet za poduzimanje akcija. Inicijativu za nove projekte trebaju poduzimati lokalni stanovnici, organizirani u novim centrima. Do pokretanja tih novih aktivnosti u takvim razmjerima, procjenjeno je da bi trebalo biti moguće posaditi više od polovice od 10.000 stabala po osobi kroz životni vijek do 2025. godine.

7. STRATEŠKI PRISTUP Što se strategije pošumljavanja tiče, područja u kojima je došlo do krčenja šuma prirodno će se fokusirati kao polazište. Sljedeći prioritet su obalna područja niža od pet metara nadmorske visine, gdje je porast razine mora neizbježan. Obzirom da će šume u tim područjima biti pokrivene vodom, masovno pošumljavanje će na tim mjestima stvoriti trajnu pohranu ugljika. Prioritet pošumljavanja imaju područja umirućih borealnih (sjevernih) šuma i sjeverne tundre i to iz razloga kako bi se izbjeglo oslobađanje golemih količina ugljika i metana koji su vezani u njihovom tlu. Otvorena polja, rubna polja poljoprivrednog zemljišta i grmovite polupustinje područja su s velikim potencijalom upravljanja. Unutar posljednjih 30 godina permakultura ima uspješna iskustva pošumljavanja u svim ovdje spomenutim područjima i biomima. Potrebna je radikalna promjena u politici kako bi se tijekom čovjekovog životnog vijeka postigao cilj sadnje 10.000 stabala. Uz promišljanje o prioritetima, promjenu razumijevanja društva, zajednice i njezinog razvoja – potrebno je u proces sudjelovanja i kreiranja javne politike uključiti lokalno stanovništvo. Ovo će rezultirati osnovnom promjenom dosadašnjih društvenih obrazaca (paradigmi) kroz decentralizaciju, međusektorsku suradnju i administraciju, uspostavu bazične umjesto parlamentarne demokratske strukture te prirodno kreiranje životnih područja (bioregija) i njihovih autonomija. Stoga, ukoliko želimo barem započeti kontrolu klimatske krize, mi – Ujedinjeni narodi svijeta svijesni navedenih problema sada moramo odlučiti da sljedeće dvije godine točno istražimo sadašnju situaciju. Konačno, moramo se pozvati na odluku da se u 2012. godini, po isteku Protokola iz Kyota, povodimo prema novoj paradigmi svjetskoga poretka.

8. INPERMCOU – Međunarodno permakulturno vijeće Za sastavljanje međunarodnog tijela za aktiviranje i provedbu ovdje spomenutih ciljeva postoje formirana permakulturna vijeća. Ta se permakulturna vijeća sastoje od domaćina posljednjih šest Međunarodnih permakulturnih konferencija kojima se pridodaju nadolazeće Međunarodne permakulturne konferencije. To su: * * * * * *

18

1991. u Nepalu, Prem Thapa – npg@wlink.com.np 1993. u Copenhagenu, Tony Andersen – vestergror@dk-online.dk 1996. u Australiji, Pat Dare – bpdare@iinet.net.au 2005. u Hrvatskoj, Tony Andersen, trenutno Tajništvo VesterGror – vestergror@dk-online.dk 2007. u Brazilu, Ali Sharif – ahmadalisharif@yahoo.com 2009. u Malawi, Mugove Walter Nyika – zipscope@yahoo.co.uk


GLOBALNA SADNJA Podrijetlo ideje Razvoj globalnih klimatskih uvjeta povezan je s više čimbenika: * masovnom emisijom ugljikovog dioksida (CO2) nastalom usljed izgaranja fosilnih goriva, * aktivnostima sunčevih pjega, promjenama u oceanskim strujama i njihovim slabljenjem te * promjenama u načinu korištenja zemljišta (krčenje i degradiranje šuma te širenje pustinja). Obzirom na brojnost uzroka koji utječu na pogoršanje stanja okoliša, popravak tog stanja mora sadržavati više rješenja. Na četvrtoj Međunarodnoj permakulturnoj konvergenciji (IPC) u Nepalu 1989. godine zaključili smo da bi, ukoliko razvojem želimo postići bolje klimatske uvjete, održati i obnoviti ekološke resurse, svaki čovjek na planetu trebao posaditi 10 000 stabala. Prema izvedenim kalkulacijama, kad bi svaka osoba posadila 10 000 stabala, to bi bilo dovoljno za zaustavljanje procesa globalnog zatopljenja. Ukoliko se pripremi tlo i ako su mladice dostupne iz lokalnih rasadnika, to i nije tako teško kao što zvuči. Dvije osobe mogu posaditi 500 stabala u jednom danu. Dakle, u 40 dana moglo bi se posaditi 10 000 stabala po osobi. Za 90 godina to bi moglo značiti 50 000 milijardi stabala, ako bi se sadilo na području od 50 milijuna km2.

U sadnji stabala trebalo bi se voditi permakulturnim principima kako bi se osigurao pozitivan utjecaj na resurse hrane, energetske potencijale, osiguranje vodnih resursa, kontrolu klimatskih uvjeta i vjetrova. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti principu zoniranja - od šumskog vrta (zona 1), agrošumarstva (zone 2-3), šume za korištenje resursa (zone 4) i napokon divljine/prirodne šume (zona 5). Šume su veliki spremnici za pohranu ugljika. Uzmimo tipičnu umjerenu šumu, ukupna pohrana ugljika u njoj je 15 300 tona po km2 od čega je 5 000 tona u vegetaciji, a 10 000 tona je sadržano u zemlji. Kako bi se "neutralizirala" godišnja emisija CO2 od oko 30 milijardi tona (što je ekvivalentno 8.1 milijardi tona ugljika), trebalo bi pošumiti područje od 535 163 km2 (površina Francuske), međutim, zahvaljujući oceanima koji vežu i pohranjuju pola te količine, ostaje područje od 260 000 km2, otprilike veličine Novog Zelanda. U tablicama koje slijede prikazani su reprezentativni biomi iz raznih geografskih ekoloških zona, preuzeti iz izvještaja Međunarodnog panela o klimatskim promjenama (IPCC) iz 2000. godine o korištenju zemlje, promjeni načina korištenja i šumarstvu. Kada bi se sklopio dogovor da se 20% pustinjskog i polupustinjskog terena (0.9x109 ha) pretvori u šume (to je potencijal za vezanje 110 tona ugljika po hektaru) moglo bi se vezati i pohraniti ukupno 100 gigatona ugljika.

19


GLOBALNA SADNJA

Dominantni staklenički plinovi: CO2 i metan Najvažniji staklenički plin je ugljikov dioksid – CO2. Od industrijske revolucije njegov se sadržaj u atmosferi povećao za 37%, s 280 na 383 ppm (dijelova na milijun) zbog izgaranja ugljena i nafte (3/4) i promjena načina korištenja zemlje (1/4). Drugi po važnosti je metan, čiji se sadržaj povećao za 151% od industrijske revolucije. Ta se dva plina prirodno pojavljuju u atmosferi. Prirodni izvori ugljikovog dioksida su fotosinteza, vulkani i oslobađanje nafte iz sedimentnih stijena, dok većina metana potječe od npr. polja riže i stoke.

Ciklus ugljika Atom ugljika (C) jedinstven je u svojoj sposobnosti da se veže u lance. Broj kemijskih supstancija sastavljenih od ugljika daleko je veći od ijedne druge komponente. Ovo je naravno razlog zašto je baš ugljik ta "tvar života". Mreža života na površini planeta kroz geološka je razdoblja stvorila atmosferu, zahvaljujući tome što biljke proizvode kisik u zamjenu za CO2 (fotosinteza). To fascinantno recikliranje atoma ugljika može se svesti na dva ciklusa - biokemijski i geokemijski. U ovom trenutku povijesti, ljudske aktivnosti imaju znatan utjecaj na biokemijski ugljkov ciklus, uglavnom zbog krčenja šuma za potrebe poljoprivrede. No, utjecaj na geokemijski ciklus još je i veći zbog crpljenja, rafiniranja i izgaranja fosilnih goriva. Oba uzroka – nestanak šuma i izgaranje fosilnih goriva - uzrokuju nakupljanje CO2 u atmosferi i oceanima.

Spremišta ugljika U atmosferu se, dakle, ispušta ugljik u obliku ugljičnog dioksida (CO2), ali moguć je i suprotan proces. Ugljik se može apsorbirati i vezati u razna spremišta kao što su biosfera, atmosfera, tlo, kontinenti, oceani i sedimentne stijene.

a) Biosfera Sva živa bića sadrže neki omjer ugljika u obliku organske tvari. Živi organizmi, dakle, funkcioniraju kao spremišta ugljika. Biljke koje rastu na površini planeta najvažniji su spremnici ugljika. Svekoliko održavanje biomase vezano je uz fotosintezu. Biljke uzimaju svjetlo i CO2 i sintetiziraju spojeve ugljika (kao što je na primjer celuloza) i kisik. Tijekom noći biljke konzumiraju nešto ugljikohidrata disanjem i ispuštaju CO2. Ostatak ugljikohidrata služi za njihov rast i stvara zalihe ugljika. Kad život završi, u prisutnosti kisika dolazi do raspadanja, kad nastaje CO2 koji se ispušta u atmosferu. U biosferi je prisutno kratkoročno i dugoročno pohranjivanje CO2. Valja uzeti u obzir da se poljoprivredni proizvodi u najvećoj mjeri dobivaju od jednogodišnjih kultura, dok šume mogu biti stare i do 10 000 godina.

b) Tlo Gnjiljenje nekih dijelova mrtvih biljaka spor je proces koji povećava količinu organske tvari u tlu. Kad se organska tvar raspada, hranjive tvari koje nastaju koriste biljkama u razvoju. No suvremena poljoprivreda osiromašuje tlo jer je unos organske tvari (npr. komposta) u tlo neznatan. Farmer koji se koristi kemijskim hranjivim tvarima, u tlo dodaje samo hranjive tvari za biljke. Tlo degradira čime u proizvodnji bilja dolazi do stagnacije biljaka ili čak do njihova smanjivanja. Tlo je najveći spremnik ugljika na površini planete. Neka staništa nemaju dovoljno kisika za dovršavanje oksidacije organske tvari te dolazi do pohranjivanja ugljika. U geološkoj perspektivi to vodi pojavi nafte i plina. Kroz takve duge periode 20


GLOBALNA SADNJA velika količina organskog materijala u obliku nafte i plina, koji su sastavni dijelovi sitnozrnih sedimenata (silt i glina), počinju migrirati prema gore pri porastu temperature na oko 150 °C, (oko 1-2 km dubine). tablica 2: Spremišta ugljika: Glavna spremišta ugljika u globalnom ciklusu (1)

Ugljik

Gt (1015 g) Atmosfera Ocean Biomasa na kontinentima Tlo

Ugljik

740

750

38 000

38 000

550

600

1 600

1 500

Biomasa u oceanima

3

Sedimenti u oceanima

6 000

Fosilna goriva

5 000

Sedimentne stijene/ vapnenac

(2)

Gt (1015 g)

50 000 000

Izvor(1): Killops 1993. Izvor(2) Thilde Bech Bruun, Geografski institut, Sveučilište u Kopenhagenu

c) Oceani Morska voda također ima kapacitet za skladištenje CO2, zahvaljujući živim organizmima u vodi i ugljičnom dioksidu iz atmosfere koji se otapa u vodi. Količina CO2 u atmosferi zapravo je samo pola očekivane, zbog apsorpcije CO2 u oceane. Uloga oceana kao privremenog spremnika u ciklusima CO2 vrlo je kompleksna i znanje o tomu je ograničeno jer je tu na djelu kompleks simultanih mehanizama. U vodi CO2 lako formira ugljičnu kiselinu, ali pH u moru je oko 8.4 pa se formiraju karbonatni ioni koji se zajedno s kalcijem i magnezijem talože u obliku vapnenca i dolomita. Tako dolazi do dugoročne pohrane CO2. U svakodnevnom životu primjećujemo da visoka temperatura dovodi do taloženja vapnenca u posudama. Vruća voda ne može sadržavati toliko CO2 koliko hladna, pa voda postaje zasićena kalcitom/vapnencem. Na površini planeta, tj. na kontinentima, kiselost kiše (zbog apsorpcije CO2 čime nastaje ugljična kiselina) ispire vapnenac, što također uzrokuje emisije CO2. Globalno zatopljenje vodi porastu temperature u oceanima, što smanjuje topivost CO2, ali s druge strane povećava taloženje vapnenca. Unos CO2 smanjuje i pH morske vode, čineći je kiselijom i nepovoljnom za organizme koji se koriste vapnencem za svoju izgradnju. Proučavanje struja u sjevernom Atlantiku, praćenje smrzavanja oceana i posljedica porasta temperatura, pokazalo je da Golfska struja slabi, uzimajući u obzir i rezultate danske ekspedicije "Galathea 3" da je došlo do poremećaja i slabljenja globalnih oceanskih strujanja – ukazuje nam da je sposobnost oceana za apsorbiranje CO2 bitno narušena (smanjena).

d) Sedimentne stijene Živi organizmi trebaju kalcij i karbonat za izgradnju svojih kostura te imaju sposobnost crpljenja tih tvari iz morske vode. Koraljni grebeni važan su spremnik CO2. U tropskim krajevima, zbog visokih temperatura, morska je voda prezasićena kalcij-karbonatom pa dolazi od stvaranja anor-

21


GLOBALNA SADNJA

22


GLOBALNA SADNJA ganskog vapnenca, a vapnenac osigurava dugoročno pohranjivanje CO2. Drugi spremnici u kojima se dugoročno pohranjuje CO2 su, naravno, ugljen, nafta i plin.

e) Fosilna goriva Organsku tvar ugrađenu u sedimente na dnu oceana polako prekrivaju novi sedimenti. Brzina taloženja u oceanima je oko 1 mm godišnje. Tako u milijun godina nastane 1 km sedimenata. Pod utjecajem topline i promjena u tlaku dolazi do promjena u organskoj tvari čime nastaju nafta i plin. Iako su ti sedimenti nataloženi duboko u Zemlji, dugoročnim procesima savijanja slojeva dolazi do kontakta tih sedimenata i atmosfere, pri čemu se ugljik oslobađa i oksidacijom odlazi u atmosferu u obliku CO2. Ugljen većinom nastaje od vegetacije u močvarama jer se u njima stvaraju anaerobni uvjeti. Ključni problem je taj što je čovjek ubrzao proces oksidacije fosilnih goriva za više milijardi puta bušenjem Zemljine kore kako bi izvukao "crno zlato" na površinu. Brzina iskapanja nafte je puno puta veća od brzine kojom se organska tvar taloži u oceanskim sedimentima. To stvara neravnotežu.

f) Atmosfera Atmosfera je globalno odlagalište CO2. Struje vjetrova osiguravaju ravnomjernu distribuciju CO2 diljem planeta. Iako SAD emitira četvrtinu sveukupne količine CO2, to pogađa sve nas – CO2 je uistinu globalan. Razlaganje organske tvari povećava količinu CO2, dok gradnja nove organske tvari konzumira CO2. Konstantna lokalna ili globalna količina biomase ne povećava niti smanjuje sveukupni sadržaj CO2 u atmosferi. No, sječa šuma radi stvaranja prostora za ljude i naše aktivnosti, znatno je pridonijela porastu sadržaja CO2 u atmosferi, čak i ako je prostor posječene šume iskorišten za uzgoj biljaka. Kapacitet za skladištenje CO2 i biomasa polja riže ili kukuruza daleko je manja od kapaciteta šume. Ipak, iskorištavanje dugoročno pohranjenog ugljika iz polja nafte i plina je glavni uzrok porasta CO2 u atmosferi.

Popravljanje stanja u permakulturnom kontekstu Ovdje ćemo se usredotočiti na promjenu načina korištenja zemljišta i povećanje vegetacije stabala, a nećemo razmatrati korištenje alternativnih izvora energije, transporta i smanjenja potrošnje fosilnih goriva. Tablica u nastavku je iz izvješća IPCC-a iz 2000. godine o korištenju zemljišta (izvor: http://www.grida.no) u kojoj su navedene zalihe ugljika u različitim ekološkim zonama/ područjima. tablica 3: Globalne zalihe ugljika u vegetaciji i tlu u različitim biomima

Globalne zalihe ugljika (Gt C)

Područje (109 ha)

Vegetacija

Tlo

Ukupno

Tropske šume

1,76

212

216

428

Šume umjerenog klimatskog pojasa

1,04

59

100

159

Sjeverne šume

1,37

88

471

559

Tropske travnate površine

2,25

66

264

330

Biomi

23


GLOBALNA SADNJA Travnate površine umjerenog klimatskog pojasa

1,25

9

295

304

Pustinje/polupustinje

4,55

8

191

199

Tundre

0,95

6

121

127

Močvare

0,35

15

225

240

Oranice UKUPNO

1,60

3

128

131

15,12

466

2011

2477

Globalne zalihe ugljika u vegetaciji i tlu u različitim biomima. Godišnja emisija ugljika izvedena iz izgaranja fosilnih goriva i promjene korištenja zemljišta je oko 8,1 gigatona ugljika. Podaci su iz izvješća IPCC-a, http://www.grida.no/climate/ipcc/land_use/index.htm Najveća vegetacijska zaliha ugljika nalazi se u kišnim šumama, dok je stalna zaliha vegetacije na oranicama vrlo niska. Bilo bi razumno odlučiti se za rješenje nulte godišnje emisije ugljika, npr. hvatanjem tj. neutraliziranjem CO2 stablima. No, budući da se ne želimo natjecati sa poljoprivrednicima za obradivu zemlju, sljedeći primjer se odnosi na uspješan pristup s agrošumarstvom na rižinim poljima u Bangladešu. S gustoćom od 100 stabala po hektaru i uz pravilno obrezivanje, zabilježeno je smanjenje od samo 5% u prinosu riže. Nadalje, poljoprivrednicima je postalo dostupno drvo za gradnju i za ogrjev, a kravlji izmet je mogao biti vraćen na polja, povećavajući tako plodnost tla, umjesto da se koristi kao gorivo. Mjerenje pokazuje godišnju akumulaciju biomase od 1,05 m3/ha nakon šest godina starosti sastojine pod nasadom gmeline (Gmelina arborea). Riječni crveni eukaliptus (Eucalyptus camaldulensis) akumulira 3,5 m3 godišnje, a kasija (Cassia siamea) 0,9 m3 godišnje, oboje nakon devet godina starosti. (Hocking, 1998. i http://pers.com). Budući da je monokultura nepoželjna, u dolje navedenoj tablici korištena je prosječna akumulacija od 1,82 m3/godišnje. Rezultati su 1,132 kg CO2 po hektaru i 11,32 kg CO2 po stablu, uz pretpostavku da je gustoća svježeg drveta ili biomase oko 0,85 g/cm3, sadržaj vode 50% i da je sav ugljik u obliku škroba (C6H12O6) - primarni proizvod fotosinteze. To rezultira neutralizacijom od 3.1 kg ugljika za svako stablo godišnje tijekom razdoblja od devet godina. tablica 4: Godišnje povećanje biomase kod različitih vrsta drveća u Bangladešu

volumen

Težina suhog drva

Ugljikohidrata u drvetu

Ugljika u drvetu

Pohranjivanje po hektaru

Pohranjivanje po stablu

m3/ha

kg

kg

kg

CO2 , kg

CO2, kg

Gmelina arborea

1,05

446,3

446,3

178,5

654,1

6,5

Eucalyptus camaldulensis

3,5

1487,5

1487,5

595,0

2180,3

21,8

Cassia siamea

0,90

382,5

382,5

153,0

560,6

5,6

Prosjek

1,82

772,1

772,1

308,8

1131,7

11,3

Vrsta stabla

24

Godišnje povećanje


GLOBALNA SADNJA Wuppertall Institut procjenjuje da se u Danskoj održivim šumarstvom godišnje proizvede 4,9 m3 drveta na hektar površine (Bćredygtig Danska, 1995). Drugim riječima, to je godišnji prirast biomase u šumi. Dakle, ako zasadimo šumu na goloj zemlji u Danskoj, CO2 će biti zaustavljen u količini ekvivalentnoj 4,9 m3 godišnje, tijekom perioda dok ona potpuno ne naraste. Koristeći se istom pretpostavkom u vezi s količinom vode, količina CO2 "uhvaćenog" šumom je prikazana u tablici 5. tablica 5: Godišnji prirast na hektar zemljišta u održivom šumarstvu u Danskoj

Biomasa

Ugljikohidrati

Ugljik

CO2

kg/ha

kg/ha

kg/ha

tona/ha

2082,5

2082,5

833

3,05

svježa

suha

m3/ha 4,9

Hektar šume djeluje kao odvod za 0,83 tona ugljika

Ugljični poljoprivrednik Kyoto protokol UN-a o klimatskim promjenama iz 1997. godine utvrđuje međunarodnu politiku za smanjenje emisije ugljika i povećanja odvođenja ugljika kako bi se ograničile klimatske promjene. To uključuje financijske i tehnološke transakcije u projekte i inicijative upravljanja zemljom (kroz šumarstvo i poljodjelstvo) za odvajanje i zaštitu zaliha ugljika mehanizmom čistog razvoja (Clean Development Mechanism, CDM) i mehanizmima "korištenja zemljišta, promjene korištenja zemljišta i šumarstva". CDM nudi vladi ili poslovnim subjektima mogućnost ulaganja u projekte pohranjivanja ugljika na drugim mjestima i time im omogućuje da oduzmu na taj način pohranjen ugljik od svog emisijskog proračuna. Bi li na taj način bilo moguće platiti poljoprivrednicima iz zemalja u razvoju da se bave organskim uzgojem?

Kapacitet skladištenja u tlu Donosi li budućnost takvog poljoprivrednika čija je glavna djelatnost "uzgoj ugljika" za novac iz industrijaliziranog svijeta, a da mu je pritom uzgoj hrane sekundarni cilj? Koliko se ugljika zapravo može vratiti natrag u tlo? Unutar posljednjih 150 godina povećanje ugljika u atmosferi je 176 gigatona, slično kao 645 gigatona ugljičnog dioksida, ili oko 100 ppm ugljičnog dioksida. Ukupni globalni sadržaj ugljika u biomasi je oko 550 gigatona, a u tlu 1600 gigatona. Kako bi povećali globalnu biomasu za 32% poljoprivrednici bi trebali saditi šume, preorijentirati se na organski uzgoj, direktnu sadnju bez obrade tla, agrošumarstvo ili slične metode kako bi povećali organsku tvar globalnog tla na 11%. Tipično tlo u Terai (nizina Nepala) sadrži oko 1,2% organske tvari, pa bi poljoprivrednik trebao samo povećati taj sadržaj na 1,33%, što se može postići koristeći se zelenim gnojivom (Sesbania rostrata) sljedećih osam godina.

25


GLOBALNA SADNJA

Mogući pozitivni učinci:

Mogući negativni učinci:

* Poljoprivrednici plaćeni za prijelaz s poljoprivrede visokih ulaganja na organski uzgoj. * Poboljšana sigurnost hrane i povećana plodnost tla pospješuju veću održivu proizvodnju. * Potrošnja kemijskih gnojiva će opasti, a kako je tvornička proizvodnja energetski visoko zahtjevan proces, uštedjet će se mnogo energije. * Svjetski kapacitet zaliha tla je više nego dovoljan.

* Uništavanje prirodnih šuma zbog stvaranja brzorastućih nasada šuma. * Poljoprivrednici koji se bave organskim uzgojem prelaze na poljoprivredu visokih ulaganja, kako bi dobili novac za ponovni prelazak na organsku proizvodnju. * Dvojba između obradive zemlje i zemljišta za šumarstvo. * Teško je i skupo kontrolirati poboljšanje kvalitete tla i možda čak 30% tog novca odlazi na administraciju/kontrolu. Tisuće hektara moralo bi biti pod istim metodama upravljanja tlom kako bi praćenje bilo isplativo. * Potrošnja fosilnih goriva i dalje će se povećavati. Ništa neće ostati za buduće generacije. * Potrošnja fosilnih goriva i dalje će biti visoka na sjevernoj polutci.

Promjena načina korištenja zemlje je i put prema odvođenju ugljika. Iz tablice 6, prema količini ugljika po površini utvrđeno je da se najviše vegetacije nalazi u tropskim šumama, a nakon njih u sjevernim šumama. Najosiromašeniji biomi su pustinje/polupustinje i oranice. Najveće zalihe ugljika nalaze se u tlima močvara i sjevernih šuma, dok se u pustinjama i oranicama nalazi najmanje zaliha ugljika. Zanimljiva je i činjenica da je ukupna zaliha ugljika u tropskim kišnim šumama i u travnatim površinama umjerenog pojasa slična. tablica 6: Zalihe ugljika u biomima u odnosu na područje

Zalihe ugljika Biomi

Područje (Mha)

Vegetacija kg/m

26

2

Tlo

t/ha

kg/m

2

Ukupno t/ha

kg/m2

t/ha

Tropske šume

1,76

12,0

120,5

12,3

122,7

24,3

243,2

Šume umjerenog klimatskog pojasa

1,04

5,7

56,7

9,6

96,2

15,3

152,9

Sjeverne šume

1,37

6,4

64,2

34,4

343,8

40,8

408,0

Tropske travnate površine

2,25

2,9

29,3

11,7

117,3

14,7

146,7

Travnate površine umjerenog klimatskog pojasa

1,25

0,7

7,2

23,6

236,0

24,3

243,2

Pustinje/polupustinje

4,55

0,2

1,8

4,2

42,0

4,4

43,7

Tundra

0,95

0,6

6,3

12,7

127,4

13,4

133,7

Močvare

0,35

4,3

42,9

64,3

642,9

68,6

685,7

Oranice

1,60

0,2

1,9

8,0

80,0

8,0

81,9

Ukupno

15,12


GLOBALNA SADNJA Kao i kod primjera "od pustinje do šume", napuštena se polja mogu pretvoriti u travnjake ili šume. Zaštita močvarnih područja i stvaranje močvarnih staništa također zahtijeva veću pozornost.

Potreba za strategijom i suradnjom Kako bi se krenulo naprijed, potrebno je razviti strategiju i odrediti posebna ciljna područja u suradnji s nevladinim organizacijama i vladinim institucijama te najvažnije, u suradnji s ljudima koji žive u području intervencije. Participativnim pristupom s lokalnim poljoprivrednicima preuzima se vodeća uloga u osnivanju rasadnika i poboljšanju upravljanja tlom. Preporuča se i osnivanje bioregionalnih mreža. S dosadašnjim razvojem situacije nije moguće zaustaviti velike civilizacijske slomove, ali moramo pokušati ublažiti razvoj i pokušati preokrenuti negativne trendove. Jedna od takvih stvari bilo bi smanjenje sveukupne potrošnje do oko 25% stvarne razine i povećanje šumskog zemljišta od 200% i to najviše na rubnim područjima, na površinama pod grmljem te obalnim područjima od 0 do 7 metara nadmorske visine - prije nego što se zbog podizanja mora pretvori u močvare, a time i "zaključa" ugljik.

27


"U ovom trenutku sudbina civilizacije visi na jezičku vage. Načinu kojim smo do sada mjerili utjecaje klimatskih promjena nedostajao je vrlo bitan dijelić sveukupne slike. Opasno smo blizu točke preokreta u cjelokupnom klimatskom sustavu. Ovo je točka bez povratka nakon koje su uistinu katastrofične promjene neizbježne. Promislite o ovome ovako: u posljednih tri milijuna godina, klima našeg planeta je uvijek bila u jednom od dva stabilna stanja, male promjene u solarnoj aktivnosti gurkale su nas iz jednog stanja u drugo. Kada smo u hladnom stanju, naš planet prolazi kroz ledeno doba. Kada smo u toplijem, klima planete je u stanju vrlo sličnom sadašnjem, i takva je bila tijekom cijele povijesti čovječanstva. Problem je u načinu korištenja fosilnih goriva koji nas gura sve dalje i dalje od našeg stabilnog stanja sve do najveće padine brijega. Točka preokreta je točka prijelaza vrhunca brijega, kada više ne moram gurati naš planet prema jednom puno vrućem mjestu. Sam će se početi kotrljati. Točka preokreta postoji zbog niza pozitivnih sprega u klimatskom sustavu mehanizama koji mogu višestruko uvećati ljudske utjecaje na zatopljenje te dovesti do kotrljajućih promjena." – Leo Murray, 2007. godine

"Ako se svi zajedno pokrenemo postoji šansa da izađemo na kraj s ekološkom krizom bez tragičnog završetka. No dopustimo li da se taj fenomen prikrije, znanstvenici tvrde da će svaki pojedinac na Zemlji, bio on bogat ili siromašan, religiozan ili ne, dolazio s istoka ili zapada, sjevera ili juga – platiti težak danak. Oni koji se i danas usuđuju, svojevoljno, unatoč mišljenjima tisuća znanstvenika, zanijekati tu istinu, preuzimaju najveći dio odgovornosti. Svi mi, Hrvati, Francuzi, Kinezi, Arapi, Židovi, dolazimo iz iste ljudske obitelji i ekološka kriza mora nas potaknuti da to napokon shvatimo i da se prestanemo razjedinjavati, sukobljavati i svađati zbog stvari koje su, gledane iz svemira, potpuno beznačajne. Jer dok se ne dokaže suprotno, samo na planetu Zemlji, u bespuću kozmosa, postoji život. I to bismo čudo trebali održati, a ne uništiti." – Nicolas Hulot, 2009. godine

"Dok sam išla na posao htjela sam poslušati vijesti, pa sam svratila u trgovinu da kupim radio. Našla sam mali, slatki zeleni radio za četiri dolara i 99 centi. Stajala sam u redu pred blagajnom i čudila se kako je moguće da tako mali iznos pokrije sve troškove potrebne da bi taj radio dospio do mene. Metal je vjerojatno izvađen iz nekog rudnika u Južnoj Africi, nafta s naftnog polja u Iraku, plastiku su vjerojatno napravili u Kini, a možda je cijeli uređaj sastavio 15-godišnji klinac u nekoj meksičkoj slobodnoj zoni. 4,99 dolara ne bi platilo čak ni zakup prostora na polici trgovine u kojoj je čekao da ga kupim, a kamoli troškove plaće frajera koji mi je pomogao da ga odaberem ili višestruka putovanja brodom preko oceana ili kamionom, koja su se sigurno morala dogoditi da bi radio stigao u moj grad. Tako sam shvatila da nisam platila taj radio. Tko je onda platio? Pa, neki su ljudi platili gubitkom baze prirodnih resursa. Neki gubitkom čistog zraka, odnosno sve većim brojem oboljelih od astme i raka. Klinci u Kongu platili su svojom budućnošću - 30 posto njih mora napustiti školu kako bi radilo u rudnicima koltana, metala kojeg ugrađujemo u elektroničke uređaje koje ćemo jednom baciti. Neki su platili time što si sami moraju pokriti zdravstveno osiguranje. Svi su, u cijelom lancu, na ovaj ili onaj način doprinjeli da bih mogao dobiti radio za 4,99 dolara. A nijedan od tih doprinosa nije zabilježen - ni u jednoj poslovnoj knjizi." – Annie Leonard, 2008. godine

"Za samo 200.000 godina čovjek je poremetio krhku Zemljinu ravnotežu koja traje četiri milijarde godina. Globalno zatopljenje, ugroženost vrsta, smanjenje energenata: čovjek ugrožava vlastite životne uvjete. Do kraja stoljeća neumorna potrošnja iscrpit će sve prirodne izvore. Ali prekasno je za pesimizam. Imamo svega deset godina za promjenu trenda. Moramo postati svjesni svoje bezobzirne eksploatacije Zemljinih darova i promijeniti način života." – Yann Arthus-Bertrand, 2009. godine

28


UPUTE ZA SADNJU STABALA

Arboretum Opeka, Vinica - foto, Kneja

"Najbolje vrijeme za sadnju stabala bilo je prije 20 godina. Sljedeće najbolje vrijeme je sad." Anonimna Izvori: * http://www.ecokids.ca & http://www.americanforests.org

29


UPUTE ZA SADNJU STABALA

1. Zašto saditi stabla? Sadnja stabala je najraširenija i najomiljenija aktivnost pomaganja Zemlji. Makedonci su nedavno, na primjer, zasadili 8 milijuna stabala! Sadnja je način povezivanja sa Zemljom i doprinos budućnosti. Jednostavan čin sadnje stabla pomaže okolišu na brojne načine. Stablo… ...filtrira zagađenje iz zraka ...pomaže reciklirati vodu ...sprječava eroziju tla ...radi sjenu ...pruža zaklon od vjetra ili kiše ...pruža dom životinjama ...pruža hranu ljudima, biljkama i životinjama ...pruža zanimljiv, umirujuć okoliš za učenje djeci i cijeloj vašoj zajednici ...može biti izvrsna sprava za gimnasticiranje ...i još mnogo toga! Bez stabala ne bi bilo života na ovoj Planeti!

2. Početak – osnove sadnje stabala Isplanirajte sadnju

Odlučite zašto želite saditi stabla (što se nadate postići) i koga želite uključiti u ovaj projekt. Neka se svi uključe od samog početka. Odredite kratkoročne i dugoročne ciljeve. Štedite novac! Odaberite prikladno mjesto

Ispitajte tlo. Neko drveće raste bolje u suhom, pjeskovitom tlu, dok drugo raste bolje u vlažnom tlu. Svaka vrsta drveća ima svoje potrebe. Provjerite pH (kiselost) tla, salinitet, kvalitetu tla itd. Napravite kartu

Nacrtajte kartu izabranog mjesta te označite gdje će stabla biti posađena. Ako imate priliku, pitajte krajobraznog arhitekta/icu ili šumara/ku da vam pomogne pri odabiru mjesta sadnje. Odaberite vrstu stabala

* Izaberite stabla koja su prikladna vrsti tla u koje ćete saditi (to će smanjiti posao održavanja, kao što je dodatno zalijevanje i dohranjivanje). * Izaberite vrste koje su domaće u vašem području, jer su one najbolje prilagođene lokalnoj klimi i tlu, bujaju bez kemijskih sredstava, pružaju hranu i zaklon divljim životinjama i predstavljaju dio vašeg prirodnog okoliša * Uglavnom se više preporučuju zimzelena stabla nego listopadna, jer je veća vjerojatnost da će preživjeti, a zahtijeva i manje njege. * Iako mlado drveće s razvijenim korijenjem ima veće šanse za preživljavanjem, djeci je lakše saditi mladice i nisko grmlje.

Pripremite mjesto sadnje

Možda će trebati očistiti mjesto, prekopati zemlju, pokositi travu, ukloniti korov, označiti zonu gdje treba posaditi stabla ili napraviti neke druge stvari kako biste pripremili prostor za veliki dan sadnje.

30


UPUTE ZA SADNJU STABALA

3. Dan sadnje Pripremite alat

* Lopate za kopanje rupa i kante za nošenje sadnica i vode. * Prikladna obuća i odjeća. Napomena: za najprikladniji dan sadnje možete konzultirati Mjesečev sjetveni kalendar! Budite mudri vrtlari

RADITE POLAKO. Ne žurite posaditi stotine stabala - bolje je pažljivo posaditi i dobro zbrinuti nekoliko stabala. Počnite od malog i praktičnog, pa postepeno dodajte više stabala. Ružno, pusto, neiskorišteno, asfaltno mjesto vašeg školskog dvorišta (ili javne površine) s vremenom možete preobraziti u mjesto ljepote, inspiracije i učenja.

4. Kako zasaditi mladicu

* Iskopajte dovoljno široku i duboku rupu da pokrije svo korijenje. * Držite mladicu pri dnu stabljike pazeći da ne oštetite koru.

31


UPUTE ZA SADNJU STABALA * Položite korijenje u prirodni položaj. Ne savijajte ga. * Izvadite kamenje i grančice iz rupe (one stvaraju zračne jastučiće koji isušuju korijenje). * Pokrijte zemljom. Ne zakapajte grančice ili lišće te ne ostavljajte nimalo korijenja na zraku. * Čvrsto pritisnite zemlju prstima da odstranite zračne jastučiće. * Prekrijte tlo oko stabla malčem za 50% više od širine grana na stablu (krošnje), te 5-10 cm debljine sloja. Tanki sitni komadići drveta i komadići borove ili cedrove kore su odličan malč, kao i hrastovo lišće i borove iglice.

5. Briga za stablo Mlado stablo treba njegovati tri do pet godina nakon sadnje. Stablo koje raste treba hranjive tvari, vodu, sunce i mjesta za rast. Možete pomoći zalijevanjem, čupanjem korova, dodavanjem komposta tlu i malčiranjem uz deblo te zaštitom stabla od životinja i vremenskih prilika. Sastavite raspored sadnje i zadataka održavanja.

6. Sadnja koja počinje od sjemena Sadnja biljaka iz sjemena vrlo je ugodno iskustvo, mnogo lakše nego što mnogi ljudi misle. Prednost je i ta što se tom metodom štedi novac koji bi se utrošio na kupovinu već naraslih biljaka. Preporučujemo da počnete sa sijanjem u zatvorenom. To osigurava sjemenu najbolje uvjete za klijanje i nećete morati brinuti o korovu. Većina ljudi nema staklenik, ali gotovo svatko ima osunčanu prozorsku dasku čime možete osigurati idealno mjesto za sjetvu. Najbolje je posijati sjeme u sterilnu mješavinu koju možete nabaviti u biljnoj ljekarni. Osnovno pravilo bilo bi da posijete sjeme na dubini dvostrukog promjera sjemena. Neko sjeme treba svjetlost da proklije i treba ga smjestiti na površinu zemljane mješavine. Održavajte zemlju vlažnom, ali ne mokrom i nikad ne dopustite da se isuši. Ručna špricalica je najbolja za to. Uglavnom svo sjeme će proklijati na prosječnoj sobnoj temperaturi od 18-21 °C. Budite strpljivi jer će neko sjeme proklijati za nekoliko dana dok će drugom trebati nekoliko tjedana.

7. Kako posaditi veliko stablo * Izaberite stablo visoko barem 1,5-1,8 m prema standardima uzgoja. * Izaberite mjesto sa dovoljno mjesta da korijenje i grane mogu doseći punu veličinu. Izbjegavajte nadzemne i podzemne instalacije. * Pripremite područje sadnje toliko duboko koliki je korijen i na površini tri do pet puta njegovog promjera razmekšajte zemlju. Iskopajte rupu u sredini područja i smjestite korijenje u ravnini sa razinom zemlje. * Pomoću vode izravnajte zemlju oko stabla i uklonite zračne jastučiće u području sadnje. * Poduprite stablo samo ako se ne može samo održati na vjetru. * Prekrijte cijelo područje s 5-7 cm sloja malča, ali ne unutar 15 cm od debla.

http://arborday.org

32


UPUTE ZA SADNJU STABALA

8. Kako posaditi mladicu u zatvorenom prostoru - ako vremenske prilike onemogućavaju sadnju na otvorenom * Smjestite mladicu u posudu duboku najmanje 15 cm i sa nekoliko drenažnih rupica. * Rasporedite zemlju oko mladice potpuno pokrivajući rub korijena. * Dobro zalijte nakon sadnje i smjestite mladicu u svijetlu sobu, najbolje direktno na sunce. * Održavajte vlagu zalijevanjem onoliko koliko je potrebno i presadite ju na otvoreno kada to vremenske prilike dopuste.

9. Uštedite energiju – pametna sadnja Sadnjom stabala oko vaše kuće sačuvati ćete energiju i smanjiti troškove komunalnih računa. Tri dobro postavljena listopadna (bjelogorična) stabla na istočnoj, južnoj i zapadnoj strani vašeg doma zaklonit će ga od ljetnog sunca i smanjiti troškove hlađenja od 10 do 50 posto, a zimi će, kada otpadne lišće, pustiti sunce da uđe u kuću i grije vas, dok će stepenasti redovi zimzelenog drveća na sjeverozapadnoj strani kuće (ili na strani na kojoj puše najviše zimskih vjetrova) zakloniti kuću od jakih vjetrova i smanjiti trškove grijanja.

Eko selo Gyűrűfű, Mađarska - foto, Kneja

33


Davne 1992. godine, djevojčica čije je ime Severn Suzuki na velikoj konferenciji za zaštitu Zemlje (The United Nations Conference on Environment and Development - UNCED) održane u Riu de Janeiru obratila se brojnim političarima, poslovnim ljudima, novinarima i predstavnicima profitnih i neprofitnih organizacija. Govorila je šest minuta i za to kratko vrijeme utišala je cijeli svijet. Nakon njezinog govora mnogi su istovremeno pljeskali i plakali. Severn je, koja je tada imala samo trinaest godina i koja je na toj konferenciji predstavlja svoju generaciju, govorila o potrebi mijenjanja životnih navika odraslih! Danas, sedamnaest godina kasnije zapravo se ništa u svijetu odraslih nije promijenilo, zapravo, postalo je još gore! Promatrajući i slušajući djecu i mlade oko sebe, možemo primijetiti da je poruka koju nam je uputila Severn i danas, uoči nove UN-ove konferencije u Kopenhagenu (United Nations Climate Change Conference - COP15) itekako aktualna! Jednostavno, ukoliko se ne želimo naći na nepoznatom terenu i strepiti što će biti sa nama i našom djecom, SVI MI moramo ODMAH početi djelovati i spasiti planetu ZEMLJU!

Pozdrav! Ja sam Severn Suzuki i govorim u ime udruge ECO, Udruge djece za zaštitu okoliša. Mi smo grupa dvanaestogodišnjaka i trinaestogodišnjaka koji pokušavaju nešto promijeniti. Vanessa Suttie, Morgan Geisler, Michelle Quigg i ja. Sami smo skupili sav novac potreban da bismo došli ovamo, da bismo putovali pet tisuća milja do ovog mjesta kako bismo vama, odraslima, rekli da morate promijeniti vaše navike. U mom današnjem dolasku ovamo ne postoji skriveni cilj - ja se borim za svoju budućnost. Izgubiti svoju budućnost nije isto što i izgubiti na izborima ili izgubiti nekoliko bodova na burzi. Ovdje sam kako bih govorila u ime svih budućih generacija. Ovdje sam kako bih govorila u ime djece koja diljem svijeta umiru od gladi i čiji plač nitko ne čuje. Ovdje sam kako bih govorila u ime nebrojenih životinja koje umiru na ovom planetu jer više nemaju kamo otići. Sada se bojim izaći na sunce zbog ozonskih rupa. Bojim se udisati zrak jer ne znam koje se kemikalije nalaze u njemu. Nekad sam s tatom išla u ribolov u Vancouveru, mjestu koje je moj dom, sve dok prije par godina nismo našli ribu punu karcinoma. A sada slušamo o životinjama i biljkama koje izumiru svakog dana, nestajući zauvijek. U svom životu sanjala sam o tome da vidim velike čopore divljih životinja, džungle i kišne šume, pune ptica i leptira, ali sada se pitam hoće li one uopće postojati kako bi ih moja djeca mogla vidjeti. Jeste li se vi morali brinuti zbog takvih stvari kad ste bili mojih godina? Sve se ovo događa pred našim očima, a mi se ponašamo kao da imamo sve vrijeme svijeta i sva rješenja. Ja sam samo dijete i nemam sva rješenja, ali želim da shvatite da ih nemate ni vi. Ne znate kako da popravite rupe u našem ozonskom omotaču. Ne znate kako da vratite losose natrag u našu mrtvu rijeku. Ne znate kako da vratite životinje koje su sad već istrebljene i ne možete vratiti šume koje su nekoć rasle na mjestima gdje su danas pustinje. Ako ne znate kako to popraviti, molim vas, prestanite uništavati! Ovdje ste vi možda izaslanici svojih vlada, poslovni ljudi, organizatori, novinari ili političari, ali uistinu - vi ste majke i očevi,


sestre i braća, ujne i ujaci i svatko je od vas nečije dijete. Ja sam samo dijete, ali znam da smo svi mi dio iste obitelji, koja broji pet milijardi - zapravo, broji trideset milijuna vrsta! A granice i vlade nikad to neće promijeniti. Ja sam samo dijete, ali znam da smo svi zajedno u tome i da bismo trebali djelovati kao jedan jedinstven svijet sa jednim jedinstvenim ciljem. U svojoj ljutnji ja nisam slijepa i u svom strahu se ne bojim reći svijetu kako se osjećam. U mojoj zemlji, mi stvaramo toliko mnogo otpada - kupujemo i bacamo, kupujemo i bacamo, kupujemo i bacamo. I usprkos tome, sjeverne zemlje ne žele dijeliti sa siromašnima. Čak i kad imamo više nego što nam je dovoljno, mi se bojimo dijeliti, bojimo se dati dio našega bogatstva. U Kanadi živimo životom povlaštenih - u obilju hrane, vode i skloništa. Imamo satove, bicikle, računala i televizijske aparate... Mogla bih nabrajati dva dana. Prije dva dana u Brazilu bili smo šokirani nakon druženja s djecom koja žive na ulicama. Jedno nam je dijete reklo ovo: «Volio bih da sam bogat. A kada bih bio bogat, dao bih svoj ovoj bolesnoj djeci hranu, odjeću, lijekove, sklonište i ljubav i pažnju.» Ako je dijete na ulici koje nema ništa spremno dijeliti, zašto smo mi koji imamo sve i dalje tako pohlepni? Ne mogu prestati razmišljati o tome da su to djeca mojih godina i da takvu ogromnu razliku čini mjesto na kojem ste rođeni. I ja bih mogla biti jedno od te djece koja žive u favelama Ria. Mogla bih biti dijete koje umire od gladi u Somaliji ili žrtva rata na Bliskom istoku... ili dijete koje prosi u Indiji. Ja sam samo dijete, ali znam: kad bi se sav novac koji se troši na ratove trošio na nalaženje odgovora na probleme našeg okoliša, okončavanje siromaštva i sklapanje dogovora, kakvo bi prelijepo mjesto bila Zemlja. U školi, čak i u vrtiću, učite nas kako da se ponašamo u svijetu. Vi učite nas da se ne tučemo sa drugima, nego da rješavamo stvari. Da poštujemo druge. Da počistimo nered iza sebe. Da ne povrjeđujemo druga bića. Da dijelimo, da ne budemo pohlepni. Zašto onda vi činite stvari za koje nama govorite neka ih ne činimo? Nemojte zaboraviti zašto pohađate ovakve konferencije i za koga to činite! Mi smo vaša vlastita djeca. Vi odlučujete u kakvom ćemo svijetu mi odrastati. Roditelji bi trebali moći utješiti svoju djecu i reći im: «Sve će biti u redu... Nije kraj svijeta. I radimo najbolje što možemo.» No mislim da nam to više ne možete govoriti. Nalazimo li se mi uopće na listi vaših prioriteta? Moj tata uvijek kaže: «Ono si što činiš, ne ono što govoriš.» Znajte, zbog onog što vi radite ja plačem noću. Vi, odrasli, govorite da nas volite, ali ja vas izazivam - molim vas, neka vaše djelovanje bude odraz vaših riječi. Hvala vam. Severn Suzuki


“Najbolje vrijeme za sadnju stabala bilo je prije 20 godina. Sljedeće najbolje vrijeme je sad.” Anonimna

Profile for Pika Knejina

10000 stabala - ponuda za praktično rješenje klimatskog problema  

Knjižica koju držite u ruci nije bilten kakve eko-udruge. Njezin autor je vremešni danac iz radničke četvrti Copenhagena, arhitekt po obrazo...

10000 stabala - ponuda za praktično rješenje klimatskog problema  

Knjižica koju držite u ruci nije bilten kakve eko-udruge. Njezin autor je vremešni danac iz radničke četvrti Copenhagena, arhitekt po obrazo...

Profile for kneja
Advertisement