JEZIK I PRIOPĆAVANJE - FONEM I NJEGOVA OBILJEŽJA, DIOBA FONEMA, FONETIKA, I FONOLIGIJA
-Jezik-je jedinstveno sredstvo sporazumjevanja. Jezik je apstraktan sustav znakova i pravila po kojima se ti znakovi kombiniraju. On je zadan i određen za sve pripadnike iste jezične zajednice, a ostvaruje se govorom i pismom. -Priopćavanje-osnovna uloga jezične djelatnosti je priopćavanje obavjesti (komunikacija). Da bi se dva člana jezične zajednice mogla sporazumjeti potrebno je da se poruka prenese od govornika do slušatelja. Prenošenje poruke od govornika slušatelju naziva se priopćajni (komunikacijski) kanal . Smetnje koje nastaju u prenošenju poruke i ugrožavaju sporazumjevanje nazivamo bukom u priopćajnom (komunikacijskom) kanalu -Fonem-je najmanja jezična jedinica koja nema svoje značenje, ali ima razlikovnu ulogu. Fonemi su bitni za značenje po tome što svojim udruživanjem stvaraju veće jezične jedinice i razlikuju njihova značenja. U riječima buka i muka glasovni su nizovi b-u-k-a i m-u-k-a. -Alafon-je izgovorna varijanta fonema koju uvjetuju: okolina u kojoj se nađe glas u riječi ; pojedinac , njegovi fizički uvjeti, raspoloženje, životna dob itd. -Fonetika-je lingvistička disciplina koja proučava artikulacijska i akustička svojstva glasova. -Fonologija-je lingvistička disciplina koja proučava funkcionalna svojstva fonema. GLASOVNE PROMJENE; JEDNAČENJE SUGLASNIKA PO ZVUČNOSTI I MJESTU TVORBE
-Jednačenje suglasnika po zvučnosti-kada se nađu dva suglasnika različita po zvučnosti jedan pokraj drugoga, radi lakšeg izgovora izjednačuju se tako da oba postanu ili zvučni (z) ili bezvučni (b). U pravilu uvijek drugi suglasnik djeluje na prvog. Vrabac > vrabca >vrapca z<—b bb top > topđžija > tobđžija b<—z zz -Jednačenje po mjestu tvorbe- provodi se samo 4 suglasnika: s, z, m, h. s>š bijesan >bjesnji>bješnji nositi>nosnja>nošnja z>ž kazniti > kažnjiv >kažnjiv paziti > paznja >pažnja -Kada se n nađe ispred b ili p zamjenjuje se s m (obrana>obranbeni>obrambeni,
zelen>zelenbać>zelembać) -Glas h zamjenjuje se s glasom š ispred č i ć MORFEM I NJEGOVA OBILJEŽJA - MORFEMI PO ZNAČENJU I POLOŽAJU; MORFEMSKA ANALIZA
-Morfem-najmanji odsječak riječi kojemu je pridružen kakav sadžaj -Djeljenje riječi na morfeme naziva se morfemska analiza ( pod+ stan+ar+sk+i, pod je prefiks, stanje korijen ,arje sufiks, skje sufiks, i je nastavak) -Dvije su vrsta morfema od kojih se riječi sastoje : korijenski i afiksahu -Svaka riječ ima korijenski morfem ( glav-a, zemlja-a). On sadrži leksičko značenje riječi. Korijenski se morfem naziva i leksički morfem
KATEGORIJE VRSTE RIJEĆI - PROMJENJIVE I NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI
-PROMJENJIVE VRSTE RIJEČI -Imenice-su riječi kojima se imenuju bića, pojave, osjećaji. Prema značenju imenice se dijele: l.opće-koje služe kao ime za skup bića,predmeta i pojava koji imaju neke zajedničke osobine 2.vlastite-koje služe kao ime pojedinom čovjeku, životinji,stvari,pojavi itd. -Pridjevi-su riječi koje pobliže označavaju imenice, tj. pridjevi su riječi koje izražavaju različite osobine, stvari i pojava. -Zamjenice-su riječi koje zamjenjuju imenice ili upućuju na ono što je označeno imenicom. -Brojevi-riječi kojima se izriče koliko čega ima ili koje je što po redu.Brojevi koji izriču točnu količinu čega zovu se glavni brojevi: jedan, dva, tri,.... Brojevi koji izriču koje što po redu zovu se redni brojevi: prvi, drugi, treći.... -Glagoli-riječi kojima se izriče radnja, zbivanje ili stanje. -po značenju razlikuju se: glagoli radnje, zbivanja i stanja -NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI -Prilozi- su nepromjenjive vrste riječi koje se dodaju najčešće glagolima za označavanje mjesta, vremena, načina, uzroka, svrhe i količine radnje -Prijedlozi- su nepromjenjive riječi koje služe da bi se pokazali odnosi među bićima, stvarima i pojavama -Veznici-su riječi koje povezuju dvije riječi ili dvije rečenice -Usklici-su nepromjenjive riječi kojima se izražava neki osjećaj , raspoloženje, doziv ili zvuk prirode -Čestice- su riječi koje služe samo za oblikovanje ili preoblikovanje rečeničnog ustroja i za isticanje ili davanje drugačijega značenja pojedinim riječima. IMENICE - GRAMATIĆKE KATEGORIJE RODA, BROJA I PADEŽA
-Rod- je gramatička kategorija koja se očituje u slaganju imenica s pridjevskim riječima, može biti muški, ženski i srednji. -Broj-je morfološka kategorija po kojoj se razlikuje jedan primjerak onoga što imenica znači (jednina) od više primjeraka onoga što imenica znači (množina) -Padež- je morfološka kategorija koja izriče različite odnose onoga što riječ znači prema sadržaju rečenice. Ti se odnosi izriču padežnim nastavcima i naglaskom. Po odnosu prema ostalim riječima u rečenici padeži mogu biti zavisni i nezavisni. Nezavisni su padeži nominativ i vokativ, a zavisni genitiv, dativ, akuzativ, lokativ, i instrumental. Njima se izriče povezanost onoga što znači njihova osnova s drugim riječima u rečenici. Promjena riječi po padežima naziva se deklinacija ili sklonidba. l.NOMINATIV-tko? Što? Nominativ je padež subjekta 2.GENITIV-koga? Čega? 3.DATIV-komu? čemu? 4.AKUZATIV-koga? što? 5.VOKATIV-oj, ej 6.LOKATIV-(o) komu? (o) čemu? 7.INSTRUMENTAL (s) kim? (s)čim? PRIDJEVI; ROD, BROJ, PADEŽ I STUPANJ PRIDJEVA
-Pridjevi- su riječi koje pobliže označavaju imenice, tj. pridjevi su riječi koje izražavaju različite osobine, stvari i pojava. Po značenju pridjevi se dijele na: opisne, gradivne i posvojne. -Opisni ili kvalitativni pridjevi-označavaju kakvo je što. -Gradivni ili materijalni pridjevi- označavaju čije je što. -Posvojni ili posesivni pridjevi-označavaju čije je što. -Gramatička obolježja pridjeva-rod, broj i padež -Određenim pridjevom-se predmet indetificira, utvrđuje se koji je. -Neodređenim pridjcvom-se predmet kvalificira, uvrđuje se kakav je. -Komparacija pridjeva-neki predmeti mogu imati istu osobinu u većoj ili manjoj mjeri od ostalih. U komparaciji razlikujemo tri stupnja: pozitiv,komparativ, superlativ. -Rod- je gramatička kategorija koja se očituje u slaganju imenica s pridjevskim riječima, može biti muški, ženski i srednji. -Padež- je morfološka kategorija koja izriče različite odnose onoga što riječ znači prema sadržaju rečenice. Ti se odnosi izriču padežnim nastavcima i naglaskom. Po odnosu prema ostalim riječima u rečenici padeži mogu biti zavisni i nezavisni. Nezavisni su padeži nominativ i vokativ, a zavisni genitiv, dativ, akuzativ, lokativ, i instrumental. Njima se izriče povezanost onoga što znači njihova osnova s drugim riječima u rečenici. Promjena riječi po padežima naziva se deklinacija ili sklonidba. l. NOMINATIV-tko? Što? Nominativ je padež subjekta 2.GENITIV-koga? Čega? 3.DATIV-komu? čemu? 4. AKUZATIV-koga? što? 5.VOKATIV-oj, ej 6.LOKATIV-(o) komu? (o) čemu? 7.INSTRUMENTAL (s) kim? (s)čim?
ZAMJENICE - ROD, BROJ I PADEŽ ZAMJENICA
-Zamjenice su riječi koje zamjenjuju imenice ili upućuju na ono što je označeno imenicom. Zamjenice se dijele po funkciji i po značenju. Po funkciji se razlikuju: • imeničke - koje zamjenjuju imenicu i odgovaraju na pitanja tko? što? (Tko je uhvatio vidru? Ja. Što radiš? Ništa..) • pridjevske - koje zamjenjuju pridjeve, u rečenici dolaze kao dodatak imenicama i odgovaraju na pitanja koji? čiji? kakav? kolik? (Čija torba leži na podu? Moja torba leži na podu. Kakvu boju voliš? Ovakvu boju volim. Kolika je riba uhvaćena? Tolika je riba uhvaćena.) Po značenju zamjenice se dijele na: lične (osobne), posvojne, povratne, povratno- posvojne, pokazne, upitne, odnosne i neodređene. LIČNE (OSOBNE) ZAMJENICE -ja, li, on (ona, ono), mi, vi oni (one, ona) Lične (osobne) zamjenice zamjenjuju lica, osobe; označavaju odnos sudionika u razgovoru. Promjena ličnih (osobnih) zamjenica jednina N
ja
ti
on
ona
ono
G
mene, me meni, mi mene, me
tebe, te tebi, ti tebe, te
njega, ga njemu, mu njega, ga, nj
nje, je njoj, joj nju, je, ju
njega, ga njemu, mu njega, ga, nj
meni mnom, mnome
tebi tobom
njemu, njem njim, njime
njoj njom, njome
njemu, njem njim, njime
D A V L I
/
ti
/
/
množina N
mi
vi
G
nas
vas
D
nama, nam
vama, vam
A
nas
vas
oni (one, ona) njih, ih njima, im njih, ih
V
/
vi
/
L
nama nama
vama vama
njima njima
I
Naglašeni oblici upotrebljavaju se kad se lice naročito ističe (Mene su zvali, a ne tebe.) i kad je ispred zamjenice prijedlog (Stani pokraj mene, a ne pokraj njega.). Nenaglašeni oblik zamjenice ona u akuzativu jednine najčešće glasi je (Svi je tuku.), ali ako se ispred tog oblika nade slog je, bilo kao pomoćni glagol ili završni slog neke druge riječi, treba upotrijebiti ju (Uzela ju je. Kupuje ju.) Uz prijedloge kroz, nad, pod, pred i uz akuzativ jednine zamjenice on može glasiti i nj, ali tada prijedlog dobiva navezak -a (kroza nj, nada nj, preda nj, uza nj). POVRATNA ZAMJENICA
/
Povratna zamjenica sebe zamjenjuje sve lične (osobne) zamjenice kada se označuje da radnja ne prelazi na drugoga, nego se vraća na subjekt. Promjena povratne zamjenice
N G D
/ sebe, se sebi, si
A V L I
sebe, se / sebi sobom
POSVOJNE ZAMJENICE Posvojne zamjenice označavaju kojoj osobi što pripada. One zamjenjuju posvojne pridjeve i odgovaraju na pitanja čij?. čija? čije? Posvojne zamjenice su: moj, tvoj, njegov, njezin {njen), naš, vaš, njihov. Promjena posvojnih zamjenica
jednina N G
moj mojeg(a), mog(a)
moja moje
moje mojeg(a), mog(a)
D
mojem(u), mom(e)
mojoj
mojem (u), mom(u)
A
moju
moje
V L
mojeg(a), mog(a) (moj za neživo) moj mojem(u), mom(e)
moja mojoj
moje mojem(u), mom(e)
I
mojim
mojom
mojim
množina N
moji
moje
G
mojih
D
mojim(a)
moja
A
moje
moje
moja
V
moji
moje
moja
L
mojim(a)
I
mojim(a)
Pokazne zamjenice odgovaraju na pitanja koji? kakav? kolik? (ovakav, ovolik, takav, tolik, onakav, onolik) NEZAVISNO SLOŽENE REČENICE
NEZAVISNO SLOŽENE REČENICE Rečenice sklopljene nizanjem bez veznika zovu se bezvczničkc ili asindetske nezavisno složene rečenice. {Nebo se zastrlo oblacima, more je crno.) Rečenice sklopljene pomoću veznika zovu se vczničke ili sindetske nezavisno složene rečenice. (Bilo je lijepo vrijeme pa sam otišao u šetnju.) Bezvezničke rečenice obično se nazivaju rečeničnim nizom, a vezničke po značenju vezni¬ka mogu biti sastavne, rastavile, suprotne, isključne i zaključne rečenice. REČENIČNI NIZ Rečenični niz je nezavisno složena rečenica u kojoj su nanizane rečenice bez veznika. (Dajte mu zraka, dim će ga zagušiti.) SASTAVNE REČENICE Sastavne rečenice su nezavisno složene rečenice u kojima se surečenice povezuju u cjelinu zbog nekog zajedništva. Vezuju se sastavnim veznicima i, pa, te, ni, niti. (Okrenuo se i otišao u suprotnom smjeru. Zatvorio sam prozor te se nanovo vratio u krevet. Naslonila sam se na zid i zatvorila oči. Niti je koga ubio, niti je što ukrao.) RASTAVNE REČENICE Rastavne rečenice su nezavisno složene rečenice kojima se izriče da radnja jedne surečeni¬ce isključuje radnju druge, tj. da se vrši samo radnja jedne surečenice. Rastavne se rečenice povezuju veznikom ili. (Ili grmi ili se zemlja trese. Ili jesmo ili nismo.) SUPROTNE REČENICE Suprotne rečenice su nezavisno složene rečenice u kojima se sadržaj jedne surečeniee suprostavlja sadržaju druge surečenice. Suprotne rečenice obično se povezuju veznicima a, ali, nego, no, već. (Drugi i treći dan prođoše, a moj mučitelj još uvijek nije dolazio. Umrije¬ti na ovom svijetu nije ništa nova, ali ni živjeti baš nije novije.) ISKLJUČNE(IZUZETNE)REČENICE Isključne (izuzetne) rečenice su nezavisno složene rečenice u kojima se iz sadržaja jedne rečenice isključuje dio sadržan u drugoj rečenici. U isključnim rečenicama veznici su samo, samo što, jedino, jedino što, tek. (Njegovo lice bilo je mirno samo su mu oči sijevale. Svi su jurnuli naprijed jedino je ona ostala na mjestu. Ništa se ne čuje jedino što se sova ponekad oglasi.) ZAKLJUČNE REČENICE Zaključne rečenice su nezavisno složene rečenice u kojima sadržaj druge surečenice proiz¬lazi kao zaključak sadržaja prve surečenice. U zaključnim rečenicama veznici su dakle,
stoga, zato. (Radili smo pošteno, stoga nas treba i nagraditi. On je mudar čovjek, dakle zaslužuje veću pažnju. Bio si dobar, zato ćeš ići u kino.) ZAVISNO SLOŽENE REČENICE
ZAVISNO SLOŽENE REČENICE U zavisno složenoj rečenici jedna je surečenica dio gramatičkog ustroja druge surečenice. Surečenica koja drugoj služi kao dio gramatičkog ustroja zove se glavna rečenica. Sureče¬nica koja o glavnoj ovisi zove se zavisna rečenica. Glavna rečenica ne prethodi uvijek zavisnoj. Kada zavisna stoji ispred glavne, rečenica je u inverziji. zavisna rečenica glavna rečenica Iako bijaše siromašna, odijevala se prilično. Budući da je zavisna rečenica dio gramatičkog ustroja glavne rečenice, zavisno složene rečenice po toj se svojoj gramatičkoj ulozi razvrstavaju na subjektne, predikatne, objektne, atributne i adverbne. PREDIKATNE REČENICE Rečenica koja se odnosi prema glavnoj kao dio predikata zove se predikatna rečenica. (Ja sam koji jesam. On ti je da ga boljeg na kraju svijeta nećeš naći. Grad više nije stoje nekad bio.) SUBJEKTNE REČENICE Zavisna rečenica koja služi glavnoj kao subjekt zove se subjektna rečenica. Subjektna rečenica uvijek odgovara na pitanja koja se postavljaju za subjekt: tko? što? (Nije se rodio tko bi svijetu ugodio. Tko nije pelin gutao, taj ne zna što je radost. Glavno je daje koliba gotova.) Prema značenju zavisne rečenice subjektna rečenica može biti izrična ili odnosna. Izrična rečenica izriče nečiju misao, osjećaj ili volju. Službu veznika imaju riječ/ da, kako, gdje, a zavisna rečenica dopunjuje glagole izricanja, mišljenja, osjećaja i htijenja. (Govorilo se da od svega toga neće biti ništa. Vidjelo se kako je sve to samo izlika. Zahtijevalo se od nas da priznamo.) Odnosna rečenica izriče se zavisnom rečenicom koja se odnosi na neku riječ u glavnoj rečenici ili na cijelu surečenicu, a službu veznika najčešće imaju odnosne zamjenice. (Tko zakasni neka malo pričeka. Neka bude što biti ne može.) OBJEKTNE REČENICE Zavisna rečenica koja se prema predikatu glavne rečenice odnosi kao objekt zove se objektna rečenica. Objektna rečenica uvijek odgovara na pitanja koja se postavljaju za objekt koga?
što? (Učit ću ih kako se hvataju ribe. Sad si na svoje oći vidio koga u kući hraniš. Nikad nisam doznao što se točno dogodilo.) U vezničkoj službi dolaze u objektnim rečenicama odnosne zamjenice, mjesni, vremenski, načinski i uzročni prilozi, veznik da i prilog neka. ATRIBUTNE REČENICE Zavisna rečenica koja pobliže označuje imenicu ili koju drugu riječ što vrši službu imenice zove se atributna rečenica. Atributne rečenice uvijek odgovaraju na pitanja koja se postavljaju za atribut: koji? kakav? čiji? kolik? (On je imao dušu koja je razumjela drveće i životinje. Gledao je brod koji se približavao luci. Svaki čovjek ima neku sklonost koja se prije ili kasnije pretvori u prokletstvo.) ADVERBNE REČENICE Zavisne rečenice koje dopunjuju glagol glavne rečenice služeći mu kao pnložne oznake zovu se adverbne ili priložne rečenice. MJESNE REČENICE Zavisna rečenica koja dopunjuje glagol glavne rečenice kao oznaka mjesta zove se mjesna rečenica. Službu veznika u mjesnim rečenicama vrše mjesni prilozi gdje, kamo, kuda, otkuda, odakle, dokud, dokle. (Idi kamo ti je naređeno. Gdje nema svjetlosti, svi nam se predmeti čine crni.) VREMENSKE REČENICE Zavisna rečenica koja dopunjuje glagol glavne rečenice kao oznaka vremena zove se vremenska rečenica. Službu veznika u vremenskim rečenicama vrše vremenski prilozi kad, otkad, otkako, dokad, pošto, veznik dok, zamjenica čim i skupovi riječi prije nego, tek što, istom potom i dr. (Gnjavi otkako je došao. Najveća je zima kad se sunce rađa.) UZROČNE REČENICE Zavisna rečenica koja dopunjuje glagol glavne rečenice kao oznaka uzroka zove se uzroč¬na rečenica. Službu veznika u uzročnim rečenicama vrši veznik jer, prilozi kako i kad, zamjenica što i skupovi riječi budući da, zato što, zbog toga što, s obzirom na to što. (Uviđao je sve to Mika jer nije bio prazne glave. Budući da svi nisu mogli govoriti u isti čas, nastade uzbuna.) NAMJERNE REČENICE Zavisna rečenica koja označava namjeru s kojom se vrši radnja u glavnoj rečenici zove se namjerna rečenica. U vezničkoj službi dolaze u namjernim rečenicama da, kako, neka. ne bi, samo da. Namjerne rečenice odgovaraju na pitanja: radi čega? zašto? s kojom svrhom? s kojom namjerom? (Krade svjetlo bogovima da bi ga dao ljudima. Žurno sam je prekinuo da ne bi zakomplicirala priču.) POGODBENE REČENICE
Zavisna rečenica kojom se izriče pogodba ili uvjet potreban da se izvrši radnja glavne rečenice zove se pogodbena rečenica. Službu veznika u pogodbenim rečenicama vrše veznici ako, da, prilozi kad, li, ukoliko i skupovi samo ako, samo da, samo kad. Razlikuju se tri vrste pogodbenih rečenica: 1. stvarne pogodbene rečenice - sadržaj glavne rečenice ostvaruje se ako se ostvari uvjet sadržan u pogodbenoj rečenici. Veznici: ako, ukoliko. {Ako vam prodamo zemlju, morate poštivati vodu.) 2. moguće pogodbene rečenice - moguće je ostvarenje sadržaja glavne rečenice ako je moguće ostvarenje sadržaja zavisne rečenice. Predikat zavisne uvijek je u kondicionalu i počinje veznikom ako. {Ako bi se javili, posjetili bismo ih.) 3. nestvarne ili irealne pogodbene rečenice - da je moguća pogodba, bilo bi moguće i ostvarenje sadržaja glavne rečenice. Te rečenice najčešće u zavisnoj surečenici imaju sadašnje ili prošlo vrijeme i veznik da, a.u glavnoj kondicional, sadašnji ili prošli (I. ili II.). (Da postoji čudo, ja bih ti vjerovao.) NAČINSKE REČENICE Zavisna rečenica koja dopunjuje glavnu rečenicu kao oznaka načina zove se načinska rečenica. Službu veznika u načinskoj rečenici vrše riječi kako, kao što, kao da, koliko god. nego, nego što, nego da, negoli, no što, no da. (Govori kao daje glumac. Pao je polako kao što pada stablo.) POSLJEDIČNE REČENICE Zavisna rečenica koja dopunjuje glavnu rečenicu da bi označila posljedicu onoga što se izriče u toj rečenici zove se posljedična rečenica. Posljedične rečenice odgovaraju na pitanja kako? koliko? (Tako se jako smijao da su mu potekle suze. Toliko ga je ganula njezina priča da dugo nije mogao progovoriti.) DOPUSNE REČENICE Složena rečenica u kojoj se dopušta sadržaj glavne rečenice iako se tome protivi sadržaj zavisne rečenice zove se dopusna rečenica. U dopusnim rečenicama dolaze veznici iako, makar, premda, mada i složeni veznički izrazi ako i, ma kako, ma koliko, uza sve to što, pored toga. {Iako je dugo boravio u tuđini, nije zaboravio svoj jezik. Sad tek živim makar možda mrijem.) JEZIČNI SUSTAVI I JEZIČNI ZNAK
-seimologija - znanost koja se bavi znakovima i sustavima znakova -jezik -sustav jezičnih znakova -sustav konvencionalnih (dogovorenih) znakova koji služe za sporazumjevanje -hiperonim - nadređena riječ (npr. životinja) -toponim - podređena riječ (npr. pas) -kohiponim - supodređena riječ (npr. pudlica) -jezik služi za sporazumjevanje pa je zbog tog komunikacijski sustav -jezik kao apstraktan izvor znakova ostvaruje se u govoru
-govor je konkretno ostvarenje jezika do kojeg dolazi kada govornik želi što priopćiti slušatelju -jezik se sastoji po popisa (riječnika) i propisa (gramatike) -riječnik -popis jezičnih znakova -gramatika - skup pravila koja dopuštaju kombiniranje tih znakova -jezični znak je složen i sastoji se od označenika (označenoga) i označioca (označitelja) -označenik -dio jezičnog znaka koji izražava njegovo značenje -označilac -dio jezičnog znaka koji se sastoji on slijeda glasova koji tvore morfem, riječ ili skup riječi -veza između označenika i označioca je prozvoljna -leksem - riječ -leksik (riječnik)—ukupnost riječi jednog jezika -po stupnju određenog svojeg značenja riječi se djele na punoznačne riječi (punoznačnice) ili nepunoznačne riječi (nepunoznačnice) -punoznačne riječi -imaju leksičko i gramatičko značenje -punoznačne riječi -imaju samo gramatičko značenje -lingvistika ili jezikoslovlje - znanost koja proučava jezik -leksikologija -jezikoslovna grana koja ne proučava riječi samo kao opis leksičkih jedinica, već proučava i odnose među tim jedinicama -leksikografija - bavi se rječnicima -semantika -proučava značenje pa se djelomično preklapa sa leksikologijom SINONIMIJA I SINONIMI
-sinonimija -semantički odnos između dvaju ili više leksema koji pripadaju istoj vrsti riječi, imaju različiti izraz i jednak sadržaj -potpuni sinonimi- riječi koje imaju isto značenje (npr. biblioteka-knjižnica) -djelomični sinonimi- riječi koje imaju slično značenje (npr. glup-lud) -prema zamjenjivosti mogu biti:-bliskoznačnice (sinonimi zamjenjivi u nekim kontekstima) -istoznačnice (sinonimi zamjenjivi u svim kontekstima) -prema pripadnosti standardnom jeziku: -standardnoj ezični sinonimi (pripadaju standardnom jeziku, npr tuga-žalost) -nestandardnoj ezični sinonimi (ne pripadaju standardnom jeziku,npr kulja, top, komadsinonimi za negativnu ocjenu) ANTONIMIJA I ANTRONIMI
-antonimi riječi suprotnog značenja -antonimija -pojava suprotna od sinonimije -antonime djelimo: -s obzirom na vrstu riječi nosioca antonimne opreke npr. imenice: muškarac-žena pridjevi: dobar-loš glagoli: ulaziti-izlaziti prilozi: brzo-sporo prijedlozi: na-pod -s obzirom na tvorbenu strukturu -netvorbeni ili pravi antonimi
-tvorbeni ili nepravi antonimi -s obzirom na broj članova antonomnog niza -dvočlani -tročlani -višečlani -oksimoron -stilska figura utemeljena na odnosu autonimnosti, figura proširenja pojma njemu suprotnim pojmom (npr. mladi starac) HOMONIMIJA I HOMONIMI
-homonimija (istoimenost) - dvije ili više riječi imaju isti označilac -polisemija (višeznačnost) -ista riječ ima dva ili više značenja -homografi - riječi koje se isto pišu, a raziličito izgovaraju -homofoni - riječi koje se isto izgovaraju, a različito pišu (npr. Višnja-žensko ime, višnjavoće) -razlikujemo četiri načina postanka homonimije: -glasovne promjene -tvorbeni postupci -raspad polisemije -posuđivanje iz stranih jezika VREMENSKA RASLOJENOST LEKSIKA
- pokazuje kako se leksik razvijao u povijesnim tjekovima, kako je pratio povjesna, društvena i kulturna zbivanja AKTIVNI LEKSIK -čine ga riječi koje su česte u uporabi - povratnice ili oživljenice - riječi došle iz pasivnog leksika jer su jedno vrijeme bile namjerno zamjenjene drugima (npr. putovnica,tisuća) - pomodnice -riječi koje se pojavljuju iz pomodnih potreba (npr. šminker,šuškavac) - novotvorenice (noelogizmi) -novostvorene riječi koje nastaju iz društvenih i komunikacijskih potreba - individualne novotvorenice - novonastale riječi od strane pojedinca: pisca, znanstvenika PASIVNI LEKSIK- čine ga riječi koje su rijetke u uporabi - historizmi —riječi koje nisu u čestoj uporabi jer su se izmjenile društveno-povijesne okolnosti (npr. ban, kmet, mjesna zajednica) - arhaizmi -zastarjele riječi - izrazni arhaizmi - riječi kojima je zastario izraz - sadržajni arhaizmi - riječi kojima je zastario prijašnji sadržaj - tvorbeni arhaizmi — riječi kojima je zastarjela tvorbena sastavnica PODRUČNA RASLOJENOST JEZIKA
- pokazuje kako je jezik rasprostranjen na određenom prostoru - lokalizmi -riječ poznate na najmanjem prostoru, mjesnom govoru (npr. gospar u Dubrovniku)
- regionalizmi -riječi koje se upotrebljavaju na velikom djelu nekog narječja, ali ne na njegovom čitavom području - dijalektalizmi -riječi proširene na cijelom području nekog narječja (čakavizmi,kajkavizmi,štokavizmi) FUNKCIONALNA RASLOJENOST JEZIKA
- pokazuje kako je jezik raspoređen u funkcionalnim stilovima - standardni jezik uređenje normom, tj pravilima i propisim - zbog svog funkcionalnog ograničenja sve se riječi ne ponavljuju jednako često u svakom kontekstu - izbor riječ ivisi o funkciji teksta - stil -način pisanja odnosno izbor jedne od više mogućnosti za izricanje istog sadržaja - stilistika -proučava funkcionalni stranu uporabe jeziočnih jedinica - kolokvijalizmi -riječi koje se često pojavljuju u razgovornom stilu, a ne bi se pojavile u biranom jeziku (npr. kužiš) - žargon -jezik zatvorene skupine - vulgarizmi -prostačke,nepristojne riječi - najvažniji funkcionalni stilovi su: -književno umjetnički -publicistički -znanstveni -administrativni -razgovorni LEKSIKOGRAFIJA
- leksikografija - znanost o rječnicima - leksikograf- stručnjak koji sastavlja liječnik - vrste leksikografije: -enciklopedijska - proizvod je enciklopedija i leksikon -jezična - proizvod je riječnik - riječnik - ustrojen popis leksičkih jedinica s obavjestima o svakoj od njih,usmjeren je na riječi a ne na pojmove - encikolpedija - pojmovno usmjeren priručnik većeg opsega koji daje sustavan pregled svih skupina ljudskog znanja (opća enciklopedija) ili pojedine skupine ili područja (stručna ili specijalna enciklopedija) - leksikon -pojmovno usmjeren priručnik manjeg opsega RJEČNICI JEZIČNI- obrađuju jezik
ENCIKLOPEDIJSKI -obrađuju izvanjezični svijet PO SADRŽAJU -sustavno i sveobuhvatno obrađuju sve POSEBNI ILI grane ljudskog znanja ili samo pojedini dio OPĆEJEZIČNI -obrađuju opće uporabne riječi SPECIJALNI i običnije stručne nazive -obuhvaćaju pojedini leksički sloj ili nazivlje struke ENCIKLOPEDIJE LEKSIKONI PO OPSEGU -opsežne -sažetiji od mali ili džepni srednji enciklopedija
veliki
OPĆI leksikoni i enciklopedije daju obavjest o svim područjima ljudskog znanja
POSEBNI leksikoni i enciklopedije koje daju obavjesti o pojedinim ljudskim znanjima
PO BROJU JEZIKA KOJE OBUHVAĆAJU jednojezični
dvojezični
višejezični
HRVATSKA LEKSIKOGRAFIJA 15.st - Nicollo Roccabonella - Liber de simplicibus — rukopisni slikovni arapsko-grčko-latinskohrvatsko-njemački riječnik 16.st -Faust Vrančić -Dictinionarium quinque nobilissimarum europe linguarum —latinskotalijansko-njemačko-hrvatski-mađrski riječnik -Jeronim Megiser - Dictinionarium quinque linguarum -njemačko-latinsko-talijansko hrvatski riječnik 17.st -Jakov Mikalja - Blago jezika slovinskoga - hrvatsko-latinsko-talijanski riječnik -Juraj Habdelić — Dictionar ili reci slovenske zvekšega vkup ze brane, u red postavljene, i didačkemi zlahkotene - hrvatksko-latinski riječnik 18.st -Ardelio Della Bella —Dizionario italiano. latino. illyrico -talijansko-hrvatsko-latinski riječnik -Ivan Belostenec - Gazophylacium -latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski riječnik –Franjo Sušnik i Andrija Jambrešić - Lexicon latinum — latinsko-hrvatsko-njemačkomađarski riječnik -Ivan Tanzlinger Zanotti, rukopisni rije čnik s naznačenim trima godinama redakcije 1679., 1704. i 1732 - talijansko-hrvatsko-latinski riječnik -Pavao Ritter Vitezović, rukopisni riječnik u dva sveska; prvi dio tog rječnika (hrvatskolatinski) se izgubio, a drugi dio - Lexicon latino-illyricum —latinsko-hrvatski leksikon –Adam Patačić -rukopisni rječnik —Dictionarium latino-illyricum et germanicum — latinskohrvatski rječnik 19.st -Joakim Stulli -Lexicon latino-italico-illyricum (1801.) -Rječosložje iliričko-italijansko-latinsko (1806.) -Vocabolario italiano-illyrico-latino (1810.) -Ivan Mažuranić i Jakov Užarević - Deutsch-illiricshes Worterbuch -Richter- Bllmann-Frolich - Ilirsko nemacski i nemascsko-ilirski Rukoslovnik -Bogoslav Sulek -Njemačko-hrvatski rječnik-Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenog nazivlja -Dragutin Parić - Rječnik hrvatsko-talijanski - Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika