Jam broj 37 by Juraj Vuglac

JAM

37 lipanj 2013.

ČASOPIS UDRUGE ZA PROMICANJE HRVATSKE UMJETNOSTI I MEĐUKULTURNOG DIJALOGA JAM

JAM Glavni urednik: Juraj Vuglač Grafički urednik: Juraj Vuglač Fotografije: Juraj Vuglač Helena Kušenić Tekstove napisali: Helena Kušenić, Ana-Marija Vukres, Branimir Hrvoj, I. M, A. V, Juraj Vuglač ... izuzev citiranih tekstova koji se nalaze između navodnih znakova i nerijetko su pisani fontom italic. Hvala Wikipediji i Hrvatskom Jezičnom Portalu. Ako ikada budete pred propasti, stisnuti ćemo “share” za vaš spas! Posebna zahvala: Lektorici. Jer jer je otporna na moždane udare. Naslovna stranica: Ivan Oštarčević Časopis udruge JAM, broj 37, godina IV; sva prava su pridržana (c, r i tm). Ne kradite sadržaj jer ćemo postaviti redakcijski Nidstang u ime vaše obitelji, da nikada ne nađete dom dok ne napišete otkuda je sadržaj preuzet. Dodatne zahvale: Petra Gardijan na kasnoj obavijesti i Ana Anđal za programsku i moralnu podršku. 1

riječ urednika Da li vam je itko ovih dana spomenuo kako JAM ulazi u četvrtu godinu izlaženja? Ili da smo napokon prešli “magičnu” brojku od 100.000 čitatelja i pola milijuna pregleda; pola od toga tijekom posljednjih godinu dana? Vjerojatno ne. Prije nego što kažem veliko HVALA svim čitateljima, moram ipak napomenuti kako mi je drago što ima toliko ljudi koji čitaju časopis koji se bavi manje - više nepopularnom temom kao što je umjetnost i njezine varijacije. Svaki se mjesec svojski trudimo pružiti čitateljima barem malo guzica, cica i ekskluzive; tek toliko da se ne osjećaju potpuno strano dok čitaju časopis sa čijih stranica ne vrišti depresija i blaćenje svega što postoji. Također pretpostavljam da je poprilično teško snaći se među naslovima gdje vas ne bodu u oči ključne riječi kao što su “ekskluzivno”, “skandalozno” i “šokantno”. Jutros sam pročitao svaku od njih barem 4 puta u novom broju Jutarnjeg. Otkako smo postali nešto čitaniji, stalno me pitaju “a sa čime se još bavi udruga JAM? Što izdajete samo časopis ili radite još nešto?” To pitanje obično potakne pričanje klasične, tužne... pardon, ŠOKANTNE i EKSKLUZIVNE priče o SKANDALOZNOM organiziranju izložbi po Zagrebu. Na žalost, pokušali smo postići da umjetnici dobiju novac za to što su postavili svoje radove, što nam je bilo puno logičnije od toga da umjetnici plaćaju izlaganje, tako da možete pretpostaviti zašto smo se prestali baviti tim sportom. Također nas je ŠOKIRALA SKANDALOZNA nepravda kojom su bili dočekivani nepoznati umjetnici. Nakon što nas je prošao ŠOK(antno) odlučili smo još jednom, ovoga puta ozbiljnije, ući u organizaciju događanja koje ima za cilj EKSKLUZIVNO promicanje hrvatske umjetnosti i kulture tako da imamo čast ŠOKANTNO najaviti veliko događanje u HDLU od 13.7. do 13.8.2013. Dođite. Bit će zabavno. Želite sudjelovati? Javite nam se na udrugajam@gmail. com. UGODNO ČITANJE! JAM #37

lipanj 2013

Krunislav Stojanovski: Portreti

LAUBA Novi nestalni postav

Cinemagazin: Domaći film kao žanr

Bazaar u MSU

Vlado Franjević: Spirale

Coworking Behance portfolio reviews

Druga Afrika: Suvremeni dizajn u Africi

Coworking Coworking with bloggers

Izgledi Arkzina

ma-MUZE on the street

Vanja Trobić: Mjesta moći

JAM intervju: OKO

Mare Šuljak: The doorway

IRIS MIHATOV MIOČIĆ: Pisma Sestri

Marko Tadić: Borne by the birds

BEHIDE u Laubi

Peter Burr: Special effect

SEE: New pespectives

Tadej Pogačar: Veliki arhiv

Cash & Carry

CASH & CARRY

C C

mjesto: Akademija likovnih umjetnosti, Jabukovac 10, Zagreb web: www.alu.unizg.hr

ash & carry je od samih početaka zamišljen da sve posjetitelje uvede u svijet studenata Nastavničkog odsjeka ALU. Studenti su sami brinuli o organizaciji i na taj način svojem umjetničkom iskustvu pridodali i iskustvo kulturnog menadžmenta (za razliku od nekih koji se busaju titulom profesora). Nakon što napokon pronađete na kojoj stanici i gdje je točno taj Jabukovac, nakon kraće lutanja uličicama i šumarcima, dočekati će vas prekrasno zdanje iz osamdesetih godina. Polako ali sigurno došli ste u dvorište Jabukovca 10, i možete se donekle opustiti. Preporučamo pivu. Kada napokon uđete u prostore zdanja, primjećuje se krš i kaos na koji vjerojatno niste navikli osim ako ste stalni posjetitelj završnih izložbi studenata ALU. Ateljei su prepuni stvari, morate paziti da nešto ne srušite, da se ne zamažete i da se ne sudarite sa skulpturama. Vjerujte nam, imaju običaj napadati ljude. Lijepo je vidjeti prostore kako izgledaju dok se u njima radi, čime su posipani podovi, fotografije društva polijepljenih po vratima učionica (klasa), male skice koje će neko vrijeme ostati skrivene, sve čari radnog prostora i onoga što bi se nazvalo kreativnim neredom. Otvoreni razgovori sa studentima možda vas i nagovore da po pristupačnim cijenama nešto i kupite. Obožavamo Cash & carry! JAM #37

lipanj 2013

Cash & Carry

Dok su marljivi i marketinški nastrojeni kolege prodavali umjetnine po prostorijama Akademije, ostali su zgrabili svoju dozu alkohola i spustili se u park, gdje su se opuštali uz zvukove indie i manje indie grupa iz Hrvatske i uže okolice. Beogradski Threesome su nam pokazali da surf rock ne mora biti ubitačno dosadan već brz i žestok (urednički kudos bubnjarki!).

“Vidjela sam ga! Kist je stvarno bio ovako velik, zašto mi ne vjeruješ? Imao je drvenu dršku i gustu crnu dlaku, a boja se sa njega ispirala bez problema! Priča se da ga je koristio Bukovac, a njegov pradida ga je dobio od slavonskih šamana!” 4

Posjetitelji Cash & Carry-ja ove su se godine jedva suzdržavali da ne zgrabe umjetnine sa zidova, potrpaju ih u džepove i pobjegnu veselo kućama.

Marija Knezić iz Slap&stick nam pokazuje kako je brza na okidaču jednako kao što je brza u predstavljanju svojih radova, i to sa stilom: čak niti Clint Eastwood nije pucao sa bocom Ožujske u ruci! Nadamo se da će Marijin tržišni uspjeh potaknuti ostale studente na promišljanje kako unovčiti svoja znanja i talente! JAM #37

lipanj 2013

Cash & Carry

JAM #37

lipanj 2013

Cash & Carry

Prostorija u kojoj je vaš najdraži urednik shvatio da kist nije namijenjen svakoj ruci.

Autorica ponosno nosi tek prodanu sliku na pakiranje.

Šareni ljudi, alkohol i slike - tipičan radni dan na Jabukovcu.

Cash & Carry je najbolja prilika za kupnju slika zvijezda koje će tek biti otkrivene!

Detalj prostorije u kojoj se crtalo bez prestanka 24 sata! Bila je prepuna odličnih radova.

Jedna od slika izvješenih u hodniku pokazuje presjek likovne umješnosti mladih akademika.

JAM #37

lipanj 2013

LAUBAPOSTAV

NESTALNI

mjesto: Lauba web: www.lauba.hr

Laubi postav mijenjaju češće nego što neki ljudi mijenjaju čarape. Posjetitelji imaju jednaku reakciju na nove umjetnine kao što poznanici ljudi koji rijetko mijenjaju čarape sa veseljem primijete nedostatak mirisa koji označava svježi par čarapa na nogama njihovog najdražeg smrdljivka. Ljubitelji umjetnosti svaki puta prođu cijeli postav i sa zanimanjem gledaju ne bi li prepoznali neki novi izložak, dok se nerijetko pitaju koji je sretnik otkupio ili iznajmio (da, u Laubi se umjetnine mogu i iznajmiti) neko djelo. I ova verzija postava obiluje zanimljivim radovima, ali neće stajati predugo. Lauba 6.6. počinje slaviti dvije godine postojanja, te će nam upriličiti cijeli tjedan svakojakih kulturnih događanja koja preporučamo obvezno pohoditi. Sve počinje izložbom slovenskog redatelja Tomaža Pandura a završava velikim partijem 14.6, gdje će nas zabavljati ne više toliko mladi hrvatski DJ-i. JAM tim će pohoditi sva događanja ,te obećajemo da ćemo za ovu prigodu obući svježi par čarapa.

JAM #37

lipanj 2013

Lauba: novi nestalni postav

JAM #37

lipanj 2013

mjesto: MSU u Zagrebu web: www.facebook.com/bbaazzaaaarr

BAZAAR

D D

va puta godišnje imamo priliku posjetiti najveći DIY sajam na ovim prostorima koji se dići imenom Bazaar. Veličinom za sada ne može konkurirati Istanbulskom Kapalıçarşı, dok nevezanošću za mjesto održavanja više podsjeća na karavanu. Ovoga puta Bazaar je održan na platou MSU-a, čime je ova institucija prvi put ugostila nešto korisno, kreativno i suvremeno. Osim Trokutove brade u hrđavom kavezu, naravno. Ima li potrebe nabrajati sve igle i lokomotive koje smo tamo zatekli? Svaki put nas iznenadi sve veći broj kreativaca te rastući opseg proizvoda koji nastaju u kućnoj radinosti. Maštoviti nakit više nema smisla posebno naglašavati jer se čini da svaka osoba nemirnih prstiju i dovoljno slobodnog vremena posjeduje svoju manufakturu. Zato bismo naglasili sve veći broj mladih dizajnera koji dolaze prodavati svoje itekako nosive uratke po cijenama za svaki džep. 9

JAM #37

Jedini prigovor ide činjenici da su i dalje orijentirani na žensku modu, dok su muškarci osuđeni kupiti rabljene hlače ili mogu jednostavno svratiti da Avenue Mall-a koji se nalazi preko puta. Također nas je iznenadila i velika količina dječjih igračaka – čini se da su čak i djeca prestala pušiti „moraš skupit' sve“ linije proizvoda koje izbacuju nešto novo svakih 6 mjeseci. Pa kada ih stigneš sve skupiti? Pikachu? Neeeee! Najveći gubitnici ovog sajma su modni blogeri: našla ih se hrpa koji su maltretirali sve prisutne stalnim škljocanjem. Naravno, oni su pre cool da išta kupe: ionako sve vade iz ormara svojih roditelja. Većina prodavača se složila da će početi naplaćivati fotografiranje. Kako je XY rekla: „Zaradila bi više kao model nego da tu prodajem“. Na cijelo događanje psi su bili i više nego dobrodošli. Manjak mirišljavih mina svjedočio je o njihovoj dobroj odgojenosti. lipanj 2013

Bazaar

Krpene lutkice ove su godine bile postale neobično popularne među starijom gospodom koja voli nositi kućne ogrtače i tamne naočale.

Psi! Psi posvuda! Na svu sreću nitko nije pojeden, ali smo primijetili manjak mačaka u okolici MSU.

Sapuni i ostala sredstva koje čine čovjeka poželjnijim pripadnikom društva. 10

JAM #37

lipanj 2013

Bazaar

Satovi rađeni od starih (ima li uopće drugačijih?) ploča i dalje su odličan ulog!

Stvari je najlakše objesiti na štrik razapet između stolica: male kućne čarolije na djelu!

Baloni. Trebamo li reći išta drugo osim: baloni! I staviti uskličnik.

Ciklorama. Nikada nismo saznali da li se bave povrćem ili biciklima. 11

Jedan od boljih primjera izrade DIY nakita.

Moramo li naglasiti da smo bili primorani pojesti sve sa ovog štanda?

JAM #37

lipanj 2013

Bazaar

JAM #37

lipanj 2013

CO WORK ING

COWORKING: Behance portfolio reviews

behance portfolio reviews

mjesto: Pepermint web: http://coworking.hr

koliko ste ilustrator, dizajner, kipar ili umjetnik bilo koje druge vrste, najbolji način da netko vidi vaš rad jest staviti ga Internet. Kako je vjerojatnost da će netko slučajno nabasati na vašu stranicu vrlo mala, preporuča se staviti portfolio na mjesto predodređeno baš za to – čarape uvijek idu ladicu, košulje na vješalicu, a umjetnici svoj portfolio sve češće stavljaju na Behance. Ivan Orin Vrkaš i Bojan Opačak iz Rational International objasnili su nam zašto treba otvoriti portfolio na Behance-u, prednosti, mane, što napraviti i što ne napraviti. Na kraju se sve svodi na pregledavanje tuđih portfolija, ostavljanje komentara i lajkova te praćenje trendova. Sigurno se pitate koja je razlika između BEHANCE i ostalih društvenih mreža? Činjenica da tamo možete lakše doći do potencijalnih mušterija i na vizualno dojmljiv način predstaviti sebe, a što je još važnije, svoj rad. Na Coworkingu su se ovoga puta dijelile i nagrade: stručni timovi su pregledali portfolije sudionika i nagradili najbolje pregrštom nagrada u raznim kategorijama: Coworking Croatia dodijelio je nagradu za najbolji portfolio, portal Vizkultura za najbolji plakat, ZIP za najbolji UX/web dizajn i Rational International za mladu nadu. Mi, ostali smrtnici bez potrebe za portfolijom, imali smo priliku izaći iz pidžama i za promjenu raditi u normalnoj uredskoj atmosferi u kojoj na odlasku kažete BRB, a svi samo odzdrave. TLDR! 13

JAM #37

lipanj 2013

COWORKING: Coworking with bloggers

coworking with bloggers

B B

logeri su od samozatajnih pojedinaca prerasli u zvijezde koji određuju trendove, da bi u posljednje vrijeme zbog prevelikog broja ljudi u potrazi za svojih pet minuta slave putem bloga spali na predmet ismijavanja. „Imaš blog? Ima ga i moja mama. Piše o pranju dedinih pelena. Ima tri tisuće klikova dnevno i Pervol joj nudi sponzorstvo i mogućnost snimanja reklame. O čemu ti točno pišeš? Glazbi? Modi? Zakaj to jednostavno ne stavljaš na fejs? Ionako te nitko ne čita“. Šestero blogera,koje je Coworking tim pomno odabrao, predstavili su svoje blogove i podijelili iskustva: zašto su pokrenuli blog, gdje trenutno pronalaze inspiraciju, te kako blog održati kvalitetnim i relevantnim. Njihova imena i blogovi su: Ana Cvitaš – Dot That Spot, Tina Bačić – Style & Cofee, Jelena Iva Nikolić – Sjedi i jedi, Ivana Niskota – Style Tone Zagreb / Dekorum, Vlatka Požar – Visual diarrhe(a), i Srđan Sandić – Prodaja ega: Hiperinflacija emocija. Većinu navedenih blogova, unatoč različitim temama kojima se bave, veže pregledan dizajn, dobri tekstovi (samo su neki na engleskom jeziku) i prekrasne fotografija na kojima bi pozavidio i Goran Čižmešija. U Hrvatskoj se od blogginga (bloganja? Pisanja bloga?) ne može živjeti niti preživljavati, ali zato blog služi kao odličan portfolio na temelju kojega možete, kao putem Behance-a, predstaviti sebe i svoje djelo. Samo što ste u ovom slučaju prepušteni sami sebi glede marketinga i dostupnosti. Zlatno je pravilo: što više čitaš i lajkaš druge, to će drugi više čitati i dijeliti tvoj blog. Na taj način se dolazi do publike, a daljnju popularnost će na kraju ipak odlučiti kvaliteta.

JAM #37

lipanj 2013

maON THE MUZE STREET! mjesto: Koprivnica

„Mamuza je metalna naprava pričvršćena na jahačevu obuću, kojom jahač podbada konja.“ Za promjenu, malo ćemo se dislocirati i odjahati stotinjak kilometara od Zagreba do Koprivnice. Koprivnica vam je vjerojatno poznata kao sjedište velikog prehrambenog brenda, ali ove godine ona je postala i žarište Street art festivala koji je po prvi puta (nadamo se ne i zadnji!) održan tijekom svibnja. Buđenjem proljeća, probudila se i kultura uspavanoga grada. U suradnji s novootvorenim kulturno-kreativnim centrom Pixelom, kulturu su prodrmale upravo ma-MUZE! One, poput mamuza s početka priče, također podbadaju, žele reakciju, dinamiku, promjenu; ali one i „Zveckaju, sjaje, dolaze u paru, / pokreću maštu mladu i staru!“. Iza zanimljivog slogana i imena kriju se dvije muze: Maša Zamljačanec i Andreja Salajec koje kroz kreativan, edukativan i društveno angažiran program nastoje osvježiti i oživjeti kulturnu scenu grada.

JAM #37

lipanj 2013

ma-MUZE on the street!

treet art festival zamišljen je kao sklop neformalnih predavanja, gledanja filmova o interesantnim osobnostima svjetskog street arta (Basquiat, The Universe of Keith Haring...) i najzanimljivije – konkretnog djelovanja lokalnih autora na fasadama građevina. Krenulo je zanimljivim osvrtom Antonia Grgića na španjolske grafite i umjetnost ulica koja često nedvosmisleno i beskompromisno napada postojeću političku elitu, ulazi i aktivno sudjeluje u svim porama društva. Takva vrsta izražavanja u Španjolskoj je mnogo zastupljenija i razvijenija nego kod nas – pretpostavili bi da uvečer sa zatvaranjem trgovina, gradske ulice zamiru (a zabava se seli samo u noćne klubove), no upravo suprotno – tada i u rano jutro grad zaživi drugačijim sjajem, nastane ga neki novi, šareniji i veseliji stanovnici čije se obrise najčešće može susresti na roletama presvučenim preko vrata trgovina ili kvartovskih dućančića. O mariborskoj sceni progovorio je Dinko Šimac kroz krati dokumentarni film sugestivnog naziva „Hladan grad, tople boje“ u kojem opisuje svoja zapažanja i emocije kada šeta ulicama grada u kojem studira. U sivilu grada, među ljudima opterećenim brigama i strahovima koje vuku za sobom u oblicima teških gustih sjena, boje, oblici i zapisi na zidovima donose toplinu, živo(s)t pokrećući srce grada. Street art predstavlja „kreativno usmereno rešavanje situacije“ kako bi rekli naši susjedi. Naime, beogradsko udruženje KURS osnovala je 2010. godine grupa umjetnika sa željom poboljšanja uvjeta kulturne i umjetničke produkcije, očuvanja kulture i obrazovanja kao javnih dobara te pručavanja javnog prostora i djelovanja umjetnika u istom. Nastojali su i djelomično uspjeli prikupiti postojeću dokumentaciju o oslikavanju zidova te i dalje nastoje istaknuti murale kao brend Beograda i osvijestiti njihovu umjetničku vrijednost među građanima. Sarajevo je prošle godine također zabljesnulo na karti gradova koji imaju festival uličnog slikanja. Na Beton Festu održanom u lipnju sudjelovali su likovni umjetnici, studenti Akademije likovnih umjetnosti, učenici Srednje škole primijenjenih umjetnosti i svi koji su se odazvali pozivu na sudjelovanje. Prvotno su sudionici bili raspoređeni u timove, dok su drugi dan samostalno izrađivali 3D slike koje u svijetu postaju sve popularnije i možda najbolje prihvaćene od strane širokih masa jer su najintrigantnije. Zahvaljujući ovom festivalu, kulturna zbivanja su se barem na tren decentralizirala i doselila u manji grad željan, ali i žedan kulture. Koprivničke oronule fasade u svibnju su zaista procvjetale. maMUZE su se možda prikrale potiho, tajanstveno, ali su definitivno podigle mnogo prašine, i to one dobre – magične, stvaralačke prašine zbog koje jedva čekamo Street art festival 2014! Jiihaa! 16

JAM #37

lipanj 2013

OKO web: http://3oko.blogspot.com/ Predstavljamo prvi JAM intervju ikada! Sklonite žene, djecu zaključajte u podrum (zašto su uopće izvan njega?), sakrijte stoku i zapalite žetvu, jer je ovo prvi i posljednji put u povijesti časopisa da JAM napravi nešto smisleno i profesionalno. Zahvaljujemo umjetnici OKO na strpljenju i pregrštu dobre volje! 17

JAM #37

lipanj 2013

OKO: intervju

Street-art se na ulicama Zagreba počeo pojavljivati u prvim godinama 21. stoljeća. Filio je podigao prašinu, potom postao Puma 34 koji je prerastao u kolektiv čiji si i sama bila dio. Zašto si odabrala baš street-art kao način izražavanja? - Upisala sam Likovnu akademiju, tamo postaneš dio sustava, shvatiš kako stvari funkcioniraju: i prijave, i popunjavanje papirologije, i predaje mapa, i čekanje, izbor komisije... liste čekanja za galerije... Nekako je sve jako službeno i sporo. Na ovaj način, radiš koliko i kako želiš... A galerija je velika koliko i grad. Prepoznaju te po zanimljivom i lako pamtljivom pseudonimu OKO specifične tipografije. Što OKO predstavlja i označava? - OKO je nastalo kao simbol oka koje gleda iznutra, onaj osjećaj koji te vodi kroz život, instinkt kako li to već nazvati... Taj neki glas koji je uglavnom ionako uvijek u pravu. Što ili tko je tvoja inspiracija – grad, ljudi, socijalno-politička situacija, unutarnja osobna previranja… ? - Inspiracija mi je najčešće neki svijet mašte iz moje glave iako vjerujem da je to sve neki oblik podsvijesti... često šutim i samo promatram sve što se oko mene događa... Kaos, vijesti, ljudi, situacije… gomile informacija i buka svuda oko nas... Na neki način, moj mozak to sve procesuira u neke imaginarne situacije i bića. Kako odabireš mjesto oslikavanja? - Nemam pojma kako se to dogodi, hodam i osjetim da bi nešto bilo idealno za neko mjesto… ponekad “prepoznam” mjesto za nešto što sam već odavno zamislila, a ponekad me određeno mjesto ili površina inspirira da stvorim nešto novo. Dogodi li se da netko intervenira u tvoj rad ili ga uništi? Smeta li te to? - Događalo se da ljudi nadopisuju poruke na moje radove pa ponekad nastane čitava konverzacija, ne smeta me to. Nekako je živo… volim kad ljudi reagiraju, kad su slobodni. Iako se znalo događati da trgaju ili šaraju crteže, ali neka... svatko ima neke svoje razloge ili frustracije. Na meni je samo da se borim protiv svojih i da što više radim. 18

JAM #37

lipanj 2013

OKO: intervju

JAM #37

lipanj 2013

OKO: intervju

Na prošlogodišnjem Salonu mladih održanom u HDLU-u u Zagrebu osvojila si prvu nagradu (Čestitam) radom „Četiri šamana apokalipse“ koji prikazuje bajkovite čovjekolike životinje gigantskih razmjera – tko su oni? - Šamani su oni koji nas čuvaju, zato sam ih i nacrtala tako velike (oko 8 m visine), prikazuju četiri šamana – indijanskog, indijskog i afričkog šamana u njihovoj tradicionalnoj odjeći, ali i četvrtog, zapadnjačkog šamana u odijelu i kravati, ali zato on ima dvije štake da ga pridržavaju jer je pod utjecajem materijalnog svijeta ipak duhovno slabiji od ostala tri šamana. Što te ponukalo da zid koprivničke Srednje škole ukrasiš motivom jelena? - Odrasla sam na selu (Sv. Petar Čvrstec) kod bake, kuća je bila od blata i slame odmah na rubu šume pa, dok si dijete, djeluje nekako čarobno. Kad sam sjela u vlak za Koprivnicu, a tim putem (putem Križevaca) nisam išla nekoliko godina, nekako mi je bijeli jelen došao sam od sebe. Da vas čuva... jer je čaroban. Izjavila si kako uspijevaš preživjeti od vlastite umjetnosti – otkrij nam tajnu svog uspjeha! - Tajna, pa ne znam… pretpostavljam da imam sreće jer se ljudima sviđa moja estetika, pa nikad ne moram raditi kompromise oko svojih crteža, a sve ostalo je zapravo samo rad, rad i rad. Planovi za budućnost? - Evo baš spremam diplomski, bit će gotov za par dana... Onda par festivala, odraditi neke poslove i nakon toga put Londona… London iz nekog posebnog razloga ili... ? - Tamo imam prijatelje, neki oblik obitelji, sviđa mi se pojam da živim u gradu u kojem toliko tog ne znam, uzbudljivo je, svaki dan otkrivaš nešto novo… vrijeme je za neke nove poslovne izazove. Treba tako, stalno juriti negdje… Poruka za kraj ? -

The work you produce today will create your future.

JAM #37

lipanj 2013

Iris Mihatov Miočić

PISMA SESTRI

mjesto: galerija Inkubator web: www.irismihatovmiocic.webs.com

prvi tren vam se čini da ste ovu izložbu već vidjeli, a onda vam negdje daleko u primozgu zvoni da ste ju sigurno vidjeli. Mi vam kažemo da jeste! Sigurno jeste! Upravo gledate u fotografije, da fotografije, samo polako dalje čitajte tekst. Upravo gledate novinske fotografije koje ste sigurno vidjeli nekoliko puta što na raznim portalima, što u novinama(slike su zapravo jedina stvar koju čovjek u novinama još uvijek i gleda, op. ur.), što u raznim magazinima ili na natječajima a za najbolje fotografije. Iris se poslužila vašim primozgom i odlučila se malo s njim poigrati,pa sad patite. Neka se kotrljaju zupčanici i neka pokušaju dokučiti gdje se to sve vidjeli, da ne moraju pretjerano trošiti energiju na to što prikazuju. JAM #37

lipanj 2013

Iris Mihatov Miočić: Pisma sestri

Postoje dvije vrste umjetnika: oni koji žive umjetnost i oni koji odustanu nakon prvih neuspjeha. Iris pripada prvoj skupini: pokazala nam je da može odlično slikati i spojiti svoj rad sa aktualnom temom bez da se previše zadržava na “otkrivanju same sebe” . Radije je otkrivala sestru i vodila razgovor sa njom putem slika. Malo je sporije od pisanja SMS-a, ali je vizualno efektnije. Ines ima i poduzetničkog duha: vlasnica je firme Corytus koja se bavi prodajom rukom slikanih predmeta među kojima prednjače predmeti za djecu (onu najmanju): posteljina, dječje vreće za spavanja (roditelji će znati što je to), dok će odrasli uživati u ručno slikanim kožnim torbama.

JAM #37

lipanj 2013

BEHIDE

mjesto: Lauba web: www.manufakturist.com/work-behide.php

ako smo propustili trbušnu plesačicu koja je svojim plesom počastila otvorenja izložbe Nine Brkić u O'gradi i novog prostora galerije Remek-djela, odlučili smo pohoditi plesni performans u Laubi. Sam naziv nije nam ništa otkrio, a stvari nam niti poslije performansa nisu bile previše jasne, ali krenimo redom. Izložbeni prostori u Zagrebu su vrući. Ne znamo je li to zbog nedostatka klime, manjka novaca za klima uređaje, loših prozora ili očuvanja izložaka na određenim temperaturama, ali je rezultat bio grupno znojenje i bježanje od ostalih posjetitelja začepljenog nosa. Plesači su se nakon samo nekoliko minuta plesa počeli skidati. Uzrok tom činu bio je trostruk: zabaviti miješano muško – žensko gledateljstvo, koje je sa zanimanjem pratilo gibanja vitkih plesača (muškarca i žene); skidanje odjeće koja se od vrućine pretvorila u mokre krpe koje su sprečavale virtuoznost pokreta i na kraju zato što izvođenje performansa apriorno uključuje i golotinju ili barem izlaganje mnoštva kože gledateljstvu. Tek kasnije smo saznali da se radilo o predstavljanju „objekta“ iza kojega se sakrijemo kada se presvlačimo. Bio je na pozornici zatrpan krpama/odjećom te nam se nije činio toliko bitan u cijeloj prići. „Objekt“ je nastao suradnjom DIORALOP x manufakturist. Na hrvatskom se još zove i paravan, ali onda gubi dizajnersko-moderan prizvuk. Cijena mu je obavijena velom tajne, ali čini simpatičan dodatak svakoj spavaćoj sobi. JAM #37

lipanj 2013

BEHIDE

JAM #37

lipanj 2013

SEE new perspectives iz ugla balkanskih fotografa

mjesto: galerija Karas web: www.seenewperspectives.com

etnaest fotografa Balkanaca. Zvuči kao naslov holivudskog filma. Dobro, možda i ne ali barem ih je više od sedmorice veličanstvenih, dvanaestorice žigosanih i kolikovećgod Oceanovih. Ali osim očite brojčane premoći ovi mladi dobrorabitelji fotoaparata podarili su nam izložbu svojih foto-eseja. A to je za nasumičnog posjetitelja značilo: fotka s balkanskom tematikom popraćena kratkim citatom. Tako je. Budući da su ljudi vremenom postali alergični na čitanje ičega dužeg od Twitter ili SMS poruke, uz staru, poznatu „slika vrijedi tisuću riječi“, ovo je bila izložba za vizualne čitaoce, evolucijsko dostignuće dvadesetprvog stoljeća, poznato pod imenom homo illiteratus. Ono što je ovu izložbu činilo drugačijom od ostalih slične tematike je pristup dragom nam Balkanu. Svi znamo da nije da nam baš cvatu karanfili i maćuhice, ali konstantno prežvakavati napaćenost naših „svetih i hrabrih“ naroda više nikog ne zanima osim političare, koji, ironično, nikog ne zanimaju. Kratke crtice ispod fotki bile su mahom pune vjere u bolje sutra, ma kakvo god danas bilo. I to je pristup koji pozdravljamo. Ilitiga na balkanskom: „To te ja pitam buraz!“

JAM #37

lipanj 2013

SEE new perspectives: iz ugla balkanskih fotografa

Otvorenje izložbe pohodio je i Andrei Pungovschi koji se predstavio serijom fotografija na temu The Religion Card in Serbia. Na pitanje kako je došao do te teme objasnio je da je želio fotografirati nešto novo na području Balkana. Zemlje bivše Jugoslavije su mu se činile interesantnim, te ih je krenuo proučavati. Nakon kraćeg vremena došao je do zaključka da je na području ex-YU sve na neki način vezano uz vjeru. Trenutna zbivanja u Hrvatskoj samo pokazuju koliko je bio u pravu. Na području Srbije i Hrvatske Crkva još uvijek ima snažan utjecaj na mišljenje i volju naroda. Mi krivimo Turke i velika povijesna previranja, no do nedavno glavno je određenje nečije pripadnosti prostoru bila vjera, a ne nacija. Na zaostalim prostorima kao što je Balkan treba proći još neko vrijeme da se identifikacija sa određenom kulturom makne od vjere prema nacionalnim vrijednostima i obilježjima. Ne tvrdimo da su bolja. Samo drugačija. 26

JAM #37

lipanj 2013

Krunislav Stojanovski mjesto: Greta

Portreti

web: www.k-stojanovski.com/05kalevala.html

J J

Portret je umjetnički prikaz ljudske glave. U toku povijesti ljudski portret je bio ne samo jedan od prvih nego najvećim dijelom i jedan od najvažnijih likovnih motiva u umjetnosti.

este li možda bili u Greti? Jesi se vidio/la? Vjerojatno su to pitanja koja su odzvanjala zadnjih tjedana u Ilici. Na jednom zidu fotografije, portreti znanaca u krupnom kadru, a na drugom njihovi klonovi u grafičkom printu. Za neke bi mogli reći da nam se više svidjeli na fotografijama, dok su drugi bili puno simpatičniji u printu: iskrivljenih linija, u svim bojama, s puno više života u očima. Pravi zavodnici koji gledaju sa šarenog zida. Kad bi nas takve face gledale s televizije kad gledamo neki politički magazin, cijela ova situacija u državi bila bi manje apsurdna i poprimila bi pravo lice. Enes Quien piše da su portreti slikarev placebo: umjetnikova intimna i egzistencijalna kriza je promijenila diskurs portreta. Na hrvatski prevedeno: likovne terapije zaista pomažu! Nije li lakše staviti sve probleme na papir na način na koji samo vi razumijete nego plaćati milijune psihijatra koji će vam na kraju svega dati Prozak i poslati vas doma. Neki bi rekli da niti to nije loše, ali sa portretima možete biti sigurni ne samo u izlječenje već i činjenicu da ćete zabaviti portretirane. A, svi znamo da sreću treba širiti. Znaju i psihijatri, ali oni to rade u tabletama. JAM #37

lipanj 2013

Krunislav Stojanovski: Portreti

JAM #37

lipanj 2013

Domaći film kao žanr

V V

ećina gledališta, u stanju je da vam lako nabroji tipove (žanrove) filmova koje najčešće voli da gleda, pa neki tako navedu horore, ljubavne, drugi više vole naučnofantastične, komedije, domaće... Čekaj, zar ’domaći’ ne označava samo geografsku odrednicu? Ako progledamo kroz prste, možemo u ’domaće’ podvesti i filmove na istom jeziku ili one koji pripadaju istoj kulturi (koja nije oivičena političkim granicama), ali ipak - ’domaći film’ nikada ne možemo proglasiti žanrom. Nažalost, ovo uvek činimo. U filmskim školama nas uče da je za kvalitetnu žanrovsku diversifikaciju jedne kinematografije neophodna kontinuirana i obimna filmska produkcija. To je ono što nam u eks YU apsolutno nedostaje. Svi znamo da je broj ’domaćih’ filmova koji se snimi merljiv jedva desetinama, pa je celokupna produkcija države sa malim brojem naslova osuđena na zajedničko svrstavanje u žanr ’domaćeg’ filma. Moram priznati da čak i ja, kao urednik filmskog magazina, na festivalima određene filmove pogledam baš zato što su iz Hrvatske ili BiH ili iz Srbije. Ali, u svoju odbranu, reći ću da je ovo više potreba za upoznavanjem savremene domaće kinematografije, nego žanrovski odabir. Naravno, da nije sve beznadežno, pokazuju i uspešni domaći, žanrovski određeni, naslovi, poput horor filma Branka Schmidta „Ljudožder vegeterijanac“ ili svojevrsne white-trash ljubavno-porodične drame „Klip“ Maje Miloš. Jovan Vladimir Borka web: http://issuu.com/cinemagazin

JAM #37

lipanj 2013

Spiralni kanal: Zemlji s ljubavlju

SPIRALNI KANAL ZEMLJI S LJUBAVLJU

mjesto: Italija, Slovačka, Slovenija web: www.spiral-channels.net

eško je na razumljiv način objasniti projekt Spiralnih kanala. Gledajući fotografije finalnog produkta projekta, on je uvijek isti: spirala. Bilo da se radi o iskopanoj jami, crtežu u pijesku ili komadu plastike na podu, dokle god se radi o spirali, Vlado Franjević, voditelj i idejni začetnik projekta, zadovoljno će kimnuti glavom i reći: „Dobro je“. U projektu mogu sudjelovati svi kreativci, ne samo umjetnici. Ove godine Spirale se izvode u Slovačkoj, Sloveniji i Italiji pod zajedničkim nazivom „Spiralni kanal – zemlji s ljubavlju“. Tema oko koje će se vrtjeti ovogodišnje spirale su „Svijet na prodaju“. Prijave za sudjelovanje u projektu još uvijek traju, tako da ovim putem preporučamo da zaposlite svoje kreativne mozgove i smislite radove na temu svijeta koji se nudi na prodaju u nekom lokalnom šoping centru po pet kuna komad. Radovi se šalju e-mailom na adresu vlado@ highspeed.li do 31.8.2013. Projekt počinje u rujnu, tako da ne preporučamo čekanje posljednjeg trenutka. Prenosimo detaljan opis: „Prilozi koji stignu eventualno kasnije neće biti akceptirani, odnosno moći biti obrađeni i pripremljeni za projekt. Svaki dokument mora imati u naslovu ime i prezime autora (pseudonimi i izmišljena imena neće biti akceptirana) a pored toga i pojam „Italija 2013“! Svaki prilog u WORD dokumentu mora biti potpisan imenom i prezimenom autora koji time svjedoči da je isti tekst njegov ili njezin original i da se kao takav smije bez naknada koristiti za promociju ukupnog i općeg dobra. Pored toga, potrebno je ispisati točnu adresu autora (kako bi se istoj ili istom mogla kasnije poslati možebitna publikacija i s njegovim/ njezinim prilogom) i mail-adresu na osnovu koje će se odvijati korespondencija elektronskim putem između Vlade Franjevića i svakog sudionika ponaosob. Mail u kojem se nalaze prilozi za ovaj projekt nasloviti također OBVEZNO sa „Italija 2013“! Slanjem svojeg priloga izjašnjavate se da se isti, osim u gore navedenoj svrsi smije otisnuti na za tu priliku posebno pripremljen tekstil malog formata (ca. 18x25 cm) i u toj novoj dimenziji biti izložen u sklopu cijele akcije u Italiji.“ Sretno! 30

JAM #37

lipanj 2013

Druga Afrika suvremeni dizajn u Africi

mjesto: galerija ULUPUH web: http://tinyurl.com/kgr3bro

P P

Radove dvadeset dizajnera i dizajnerskih timova iz Južnoafričke Republike, Kenije, Tanzanije, Egipta, Zimbabvea, Nigerije i Namibije odabrala je autorica izložbe, dizajnerica Sanja Rocco, uz pomoć kolega Jacquesa Langea te Mohameda Jogiea iz Južnoafričke Republike.

oslali smo urednika na još jedno putovanje u središte Afrike! Ne, nažalost nismo, ali željeli smo. Uskoro otvaramo fond za dobrovoljne donacije i milodare. Ali zato, slijedeći staru arapsku poslovicu: „Ako neće brdo Muhamedu, Muhamed će brdu“, posjetili smo tjedan Afrike u Zagrebu. Ne, nije bilo majmuna (barem ne onih pravih), niti lavova po ulicama. Za zebre nismo sigurni. Tjedan Afrike u galeriji ULUPUH u Tkalčićevoj ulici donio nam je malo afričkog ugođaja u grad. Osim afričke muzike u galeriji su se mogli vidjeti radovi suvremenih umjetnika/dizajnera. Vrlo brzo smo shvatili da je ovo jedinstvena prilika upoznati se s Afrikom koju nemamo niti prilike niti mogućnosti vidjeti i da je sedam dana nedostatno da se predstavi tako bogata kultura. Drago nam je da su odustali od onih klišeja da nam pokažu špiljsku umjetnost i sva ta ostala s(cenzurirano – op.ur.). Ono što nas uvijek zanima je stvaranje u sadašnjem trenutku! Izložba je još jedan dokaz da Africi nije potrebna pomoć o kojoj će ovisiti već ona koje će Afrikance naučiti kako da pomognu sami sebi. JAM #37

lipanj 2013

Druga Afrika: suvremeni dizajn u Africi

JAM #37

lipanj 2013

JAM #37

lipanj 2013

Izgledi Arkzina

IZGLEDI ARKZINA

mjesto: galerija Nova web: www.whw.hr

Fanzin (eng. fanzine, hrvatski “glasilo fanova”) neprofesionalna je publikacija koju uređuju novinari-amateri, najčešće ljubitelji nekog književnog, glazbenog ili filmskog žanra. Izraz je izmislio Russ Chauvenet u listopadu 1940. godine te ga je prvi prihvatio znanstvenofantastični fandom, nakon čega se proširio dalje. Urednici fanzina najčešće rade kao volonteri, a fanzini su ili besplatni, ili njihova cijena pokriva troškove tiska.

jećate li se Arkzina? To je bio jedini časopis koji je tijekom turbulentnih devedesetih pratio svjetske trendove u politici, glazbi i kulturi. Prateći njihov rad možemo između ostalog vidjeti i kako su nastali hipsteri, kako su propali američka kultura i britanska glazba, te kako je već tada bilo očito a će Njemačka postati kulturni centar Europe i svijeta. Časopis je nastao davne 1991. Cilj Arkzina nije bio ponovno uspostavljanje najmrskije nam federacije republika, već su pisali protiv centralizma, rata, političkog elitizma i nasilja koje je uzelo maha u svim zemljama ex-YU osim Slovenije. To su i glavni razlozi zašto je pokojni Franjo dobivao napadaje epilepsije na sam spomen Arkzina. Iako je Arkzin počeo kao politički časopis s vremenom je postao glavno mjesto za objavljivanje svim podskupinama čiji se glas nije mogao čuti na HRT 1 i u Večernjem listu. Časopis se također bavio ispitivanjem uloge medija (HTV i Večernji su u to doba pisali ono što im je HDZ rekao), intelektualaca i marginaliziranih skupina mladih – da, pogodili ste, svega što nas je najmilija država naučila da je glupo i beskorisno, te da se trebamo kloniti takvih stvari. Jer su zle. Poslije čitanja ovog članka preporučam svom snagom lupiti glavom o stol. Ako se sjećate zašto ste to učinili, ponovite postupak. JAM #37

lipanj 2013

VANJA TROBIĆ

mjesto: galerija SC web: http://vanja-trobic.blogspot.com

s onu mjesta stranu moći zbilje

JAM #37

lipanj 2013

Vanja Trobić: Mjesta moći / s onu stranu zbilje

Marijana Paula Ferenčić spisateljica predgovora O Vanji smo pisali već nebrojeno puta. Da ne ponavljamo već rečena kuđenja i hvalospjeve, riječ ćemo prepustiti pametnijem umu. Tekst je preuzet iz najave izložbe, to jest „objave za medije“ koju su prenijeli svi kulturni i oni manje kulturni portali. Posjećenost je bila izrazito visoka. Kolika je za to zasluga ove najave? “Mit je osnova autoričina promišljanja, kao i u cijelom ciklusu Vizije donjeg svijeta. Donji svijet je mjesto u kojem je svaki korak u uozbiljenju stvarnosti ponavljanje istinskog čina kozmogonije arhetipskih obrazaca. Takvim ponavljanjem ukida se profano vrijeme i ulazi se u područje mitskog vremena. Mjesta moći sjecište su energetskih polja iz kojih čovjek crpi i akumulira životnu energiju iz prirode, ostvaruje svoju zbilju. Zbilja je, po autorici, tek individualni doživljaj i krojenje stvarnosti. U doticaju s primitivnim, iskonskim, primordijalnim oblicima i najneobičniji postupci predstavljaju napor da se ne izgubi kontakt s bitkom, u svrhu regeneracije vremena i povratka u primordijalno jedinstvo. Mjesta moći tako predstavljaju povratak prirodi – prirodnim resursima, organskim, analognim oblicima života – u izbjegavanju tehnofilijskog okruženja karakterističnog za suvremenog čovjeka.” 36

JAM #37

lipanj 2013

Mare Šuljak: The doorway

MARE ŠULJAK the doorway mjesto: galerija Nouvel Organon, Paris web: www.behance.net/maresuljak www.nouvelorganon.com

aša Kolanović o izložbi piše: „Radovima akrila na platnu (umjetnica valjda, op.ur.) vizualno evocira arhetipske slike djetinjstva, njegovu ljepšu stranu koja se u autoričinoj interpretaciji čini kao daleka i nepovratno izgubljena utopija... Umjetnica propituje sam vremenski odmak u percepciji bukoličkih slika djetinjstva, poput igre na dvorištu, obiteljskih prizora u sigurnosti dnevnog boravka, uličnih praksi kolektivnog igranja i sl. pri čemu su navedeni prizori lišeni konkretne oznake vremena, prostora i društvenog konteksta“ Gledajući slike kojima autorica priziva sjećanja na djetinjstvo možemo zaključiti da je odrasla u zatvoru ili je provodila dane čeznutljivo gledajući kroz ogradu parka ili svojeg ograđenog dvorišta djecu u igri. U svojoj frustraciji proizašle iz nemogućnosti sudjelovanja, ona ne pamti niti lica niti događaje, već samo činjenicu da ju roditelji nisu puštali van dok su se druga djeca zabavljala. Istraživanje „sebe“ putem umjetnosti često kao rezultat pruža odlične radove, ali ono što iz njih pojedinac iščita možda i nije za javnost. Ili želite da vaš psihijatar objavi razgovore sa vama kao knjigu? Uz izložbu neloših akrila na platnu autorica je predstavila i video The Dooray. Ivana Ognjanovac o videu piše: “U video The Doorway autorica se osvrće na događaje iz nedavne prošlosti koje ne idealizira i ne apstrahira nego doslovno statično emitira prizor nedostajanja osobe kojoj je namijenjen stolac na kraju hodnika. Nijemo promatranje prazne stolice sugerira isprva nedorečenost, iščekivanje, čuđenje. Prolaznost trenutka i prolaznost općenito kao i ljudska reakcija na prazninu – čežnja za ispunjenošću i težnja ka ispunjavanjem u ovom kontekstu neugodne praznine (emocijama, materijom, ...nadomjeskom ) ovim videom dobile su svoj hommage.” 37

JAM #37

lipanj 2013

Marko Tadić: Borne by the birds

MARKO TADIĆ borne by the birds

mjesto: galerija SC web: http://markotadic.blogspot.com

eukom i nestručnom oku moglo bi se učiniti kako su slike koje dolaze uz ovaj tekst najobičnije fotke, izmasakrirane filtrima Instagrama u namjeri da izgledaju retro, jer ove sezone retro je in, a kričave boje su out, uz dodatni bonus nasumičnih mrlja crnog markera. Tek tako kako bi se razlikovale od mora drugih dosadnih fotografija. Na svu sreću i nesreću odjednom – tu je JAM da vas pouči i uvede u podzemni svijet umjetnosti. Naime, radi se o nindžama. Sad me vidiš, sad me ne vidiš. Hop, na jednoj slici ti se činim kao balega na snijegu, na drugoj kao dimljeni pršut, na trećoj, heh, na trećoj me ne vidiš. I za razliku od kratkovidnih, maloljetnih čarobnjačića, nama ne trebaju bezvezna pomagala poput plašta nevidljivosti. Mi smo nindže. I odsad držimo monopol na crnu boju u umjetnosti. „Ali, gospon nindža, nas su učili da crna nije boja…“ „Tako je. Nije. Nisi vidio ništa. Ništa. Samo produži.“

JAM #37

lipanj 2013

PETER BURR special effect mjesto: Lauba web: http://specialeffect.peterburr.org

G G

urajući se kroz masu posjetitelja uspjeli smo vidjeti barem manji dio vizualno – zvučnog performansa Petera Burra. Ne, ne radi se o znanstveno fantastičnom filmu, koliko god nas je video neodoljivo podsjećao na ruske niskobudžetne SF filmove iz osamdesetih. Minus golotinja koje je za divno čudo nedostajalo, iako se radilo o performansu. Ili smo možda propustili taj dio jer smo se divili laserima i inim čudesima tehnologije kojima nas je Peter obasipao. Performans je inspiriran filmom Andreja Tarkovskog iz 1979. Film se zove Stalker (ljubitelji pucačina, prestanite vrištati od sreće – da, to je isti Stalker koji je inspirirao Ruse da naprave istoimenu hit – igru). U filmu dvojica muškaraca unajme vodiča da ih odvede do sobe koja može ostvariti želje (kao zlatna ribica, ali je soba). Soba se nalazi usred područja uništenog kataklizmom. U ovom slučaju publika traži blago, a Peter Burr je vodič. Film je ispresijecan eksperimentalnim reklamama koje služe izazivanju opeklina na mozgu.

JAM #37

lipanj 2013

Peter Burr: Special Effect

Peter Burr spremno pozira JAM timu ispred Laube, nakon kraćih prijetnji hladnim oružjem. Uspjeli smo pobjeći prije dolaska policije.

Ako ste propustili vizualno spektakularan performans koji je uključivao video, lasere i nemalo iritantne zvukove, možete ga pogledati na web stranici. Minus laseri, naravno. Uz to što izaziva rak očiju, stranica posjetitelju daje mnoštvo prilike za igru i razvijanje vlastite kreativnosti. Ne preporučamo nikome tko ne želi oboljeti od epilepsije. 40

JAM #37

lipanj 2013

Tadej Pogačar P.A.R.A.S.I.T.E. museum of Contemporary Art VELIKI ARHIV

mjesto: HDLU web: www.parasite-pogacar.si

elika izložba svačega koja nas je na trenutke nasmijala, rasplakala i zaprepastila. Vjerujte nam, ništa ne može zamijeniti onaj osjećaj kada vidite devetogodišnju curicu koja zuri u sliku na kojoj piše „The monument of unknown sex worker“ (*spomenik nepoznatom seksualnom radniku) i pita svoju mamu: „A što ovdje piše?“ I onda majka, crvena poput ruža za usne tranvestita sa obližnje fotografije (koji u ruci drži natpis „Stop the wars on whosres“ *zaustavite ratove protiv kurvi) počne nešto muljati o spomeniku nepoznatom... ratniku! Da, ratniku! Ali kćer se ne da. „Zašto tu onda piše seks?“. Majka se ne da više zbuniti i spremno odgovara: „ Trebalo je pisati keks, ali su se zabunili. Znaš, radnici u pauzi vole jesti kekse, pa su podigli spomenik radniku koji u pauzi jede kekse.“ „A zašto je tako oskudno obučen?“ , upita još uvijek zbunjena kćerkica? „Zato što mu je na radnom mjestu vruće.“ Na svu sreću, kćer tada primjećuje stolove sa Monopolyjem i spremno sjeda za stol. Majka je s olakšanjem slijedi, ali avaj! Kćer zbunjeno gleda u Monopoly i pita: „Mama, a što je to human trafficking?“ Trgovanje ljudima obuhvaća vrbovanje, prijevoz, transfer, pružanje utočišta i prihvat osoba pomoću prijetnje ili uporabe sile ili drugih oblika prinude, otmice, prijevare, zlouporabe ovlasti ili položaja bespomoćnosti ili davanje ili primanje plaćanja ili sredstava da bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, u svrhu izrabljivanja.

JAM #37

lipanj 2013

Tadej pogaÄ?ar i P.A.R.A.S.I.T.E. museum of Contemporary Art: Veliki arhiv

JAM #37

lipanj 2013

Časopis udruge JAM, broj 37, godina IV; sva prava su pridržana (c, r i tm). web: http://udrugajam.hr facebook: www.facebook.com/UdrugaJAM twitter: https://twitter.com/UdrugaJAM YouTube: www.youtube.com/user/udrugaJAM KONTAKT: udrugajam@gmail.com Zahvaljujemo svim suradnicima i tapšemo se po ramenu jer smo prešli brojku od 100.000 čitatelja. HVALA SVIMA! Obratite pažnju na festival koji organiziramo u, oko i ispred HDLU-a (Džamija, manje poznata pod imenom Trg Žrtava fašizma b.b.) od 13.7. o 13.8.2013!