Organizacijski oblici rada predviđeni programom tjelesno-zdravstvene kulture u dječjim vrtićima temelje se na kontinuiranom, osmišljenom zadovoljavanju dječjih prirođenih potreba za kretanjem. Provode se kroz: jutarnje vježbanje, satove tjelesnozdravstvene kulture, mikropredah, šetnje, izlete, ljetovanja, zimovanja. Rane motoričke aktivnosti čine temelj za razvoj osnovnih pokreta i prirodnih oblika kretanja. Osnovne pokrete čine tri skupine pokreta (Vasta i suradnici, 1998), i to: KRETANJE, ODRŽAVANJE RAVNOTEŽE, BARATANJE PREDMETIMA. Osnovni pokreti važni su za daljnje sportske aktivnosti i vještine. Ravnoteža, koordinacija, snaga, brzina, gipkost, motoričke su sposobnosti koje određuju kakvi će pokreti biti. Iako su motoričke sposobnosti na neki način određene nasljednim čimbenicima, one jednako tako ovise i o uvjetima u kojima dijete odrasta (materijalna sredina, socijalna okolina). Stoga na motorički razvoj možemo utjecati i kontinuirano ga pratiti već u najranijoj predškolskoj dobi. Dječji organizam ima posebnu sposobnost prilagodbe i to treba iskoristiti i pravilnom primjenom tjelesno-zdravstvenog odgoja djelovati na rast i razvoj djeteta. Da bi smo lakše shvatili ulogu i zadaće tjelesno-zdravstvenog odgoja nužno je podsjetiti se na pojmove tjelesni odgoj, sport, djelatni odmor-rekreacija. Tjelesni odgoj treba započeti vrlo rano. Iz te činjenice proizlazi naša važna i odgovorna zadaća. Zato je bitno naglasiti da se tjelesno-zdravstveni odgoj mora integrirati u sve segmente odgojno–obrazovnog procesa, koji osim djeteta mora uključiti i odgojno-obrazovni proces odraslih (roditelji, odgojitelji, društvo u cjelini). Dakle naša djelovanja s jedne strane moraju biti usmjerena na dijete i sve njegove potrebe važne za njegov cjelovit razvoj, a s druge strane na odrasle. Djetetu treba omogućiti da u jednom poticajnom okruženju stječe pozitivne navike i vještine korisne za nastavak zdravog načina življenja. Odrasli pri tom moraju svoja znanja htjeti i znati pretočiti u svoja uvjerenja. Samo tako mogu biti modeli ispravnih i pozitivnih navika i ponašanja. Jačati tijelo i postići skladan rast i razvoj tijela, postići gipkost i usklađenost pokreta, pravilan rad krvožilnog i dišnog sustava, te jačati otpornost, osnovne su zadaće tjelesnog odgoja. Ono što je ovdje važno naglasiti je osjetljivost dječjeg organizma na podražaje. Izrazitu osjetljivost pokazuje svaka stanica i tkivo u doba rasta i razvoja. Stoga podražaji koje upućujemo tjelesnim vježbanjem moraju biti kratki, učestali, primjereno snažni, te postupno sve snažniji. Samo na taj način pozitivno djeluju na rast i razvoj djeteta. Tjelesni odgoj utječe na pravilan razvoj i oblikovanje koštanog, vezivnog i mišićnog tkiva. Od davnina su poznati povoljni učinci kretanja i tjelesnog vježbanja na ljudski organizam. Zato se i danas koriste kao učinkovite metode u prevenciji dječjih i mladenačkih deformacija (spušteni stopalni svodovi, iskrivljene noge, iskrivljena kralježnica) i liječenju mnogih psihosomatskih poremećaja i oboljenja (gojaznost, pothranjenost, Dijabetes, Epilepsija, Astma). SPORT I REKREATIVNI PROGRAMI I dok je sport uvijek samo natjecanje, rekreativni programi temelje svoje zadaće na razonodi, zabavi u funkciji poboljšanja i održavanja psihofizičkih, radnih i obrambenih sposobnosti. Iako se i u sportu i u rekreaciji primjenjuju isti oblici pokreta namjena im nije ista, što stvara bitnu razliku. Kako je predškolsko doba ranog razvoja djeteta prednost bi svakako trebalo dati tjelesnom vježbanju i rekreativnim programima. Dječji vrtići stoga svoja djelovanja na području tjelesno-zdravstvene kulture moraju usmjeriti na provedbu onih tjelesnih aktivnosti koje pridonose pravilnom
61