Ergović
NONSENSNI NESNOS
ISBN: 978-953-46366-2-6
Autor
Josip Ergović
Naziv knjige Nonsensni nesnos
Uređivanje i lektura
Marija Juračić
Ilustracija naslovnice
Josip Ergović
Grafički dizajn
Marija Juračić
Ilustracije
Dubravka Korči
Nakladnik
Vlastita naklada: Josip Ergović
Copyright © 2025. Sva autorska prava su pridržana.
Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni koristiti bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Knjiga je objavljena na platformi Issuu 2025. godine
ISBN: 978-953-46366-2-6
Na dvoru Modroga kralja
Nadrealna igra u dvije slike................24
Sam nos ide, Ulicama hoda; S rinčicom u nosu, To je zadnja moda.
NA NOS HODA HODAVDE
SVENOS
Odnos ide od nosa do nosa
Ponos je po nosu i po glavi
Prinos je pri nosu da se nōsa
Nanos je za na nos da se stavi
Zanos je za nosom da se gega
Nos mi kaže: “Pun mi je nos svega!“
PIJANO PIANISSIMO
Vivo je živo, kom` je i krivo
Vivace znan je kao živače.
Fortissimo je snažisimo
A Lentissimo sporisimo.
Staccato se cima, na štakama klima
Pianissimo, dotle, je nečujan svima.
Largo, Adagio, pa i Andante
Brži su jedva od stare kante.
Allegro brz je, al` ma non troppo.
Presto, Prestissimo ... Accelerando Brzaju, stružu pa ... Ritardando.
I tako nazad do Graave i Leento
Pa do L aa rr g h i sss ii m oo
Taj pravi je blento.
Forte je snažan i s puno force
Piano tih je, s više manjorce.
Pianoforte nije ni tiho ni glasno
To vam je klavir; je l`svima jasno?!
“To je priča bez kraja i konca za mašinu.“
NERIJEČ
Čudnih li riječi, lijepo vas molim; Pred svima njima Ja zbunjen stojim.
Slovo, al` i riječ, naše je A. Daleko to je od razuma. A je i veznik ... bezveznik O!
Ne ... O je prijedlog i predlaže ... što?
I U je prijedlog.
(Što radi tu I!?
Veže li nešto il` samo bdi?)
“Svi riječ smo i slovo, E je tek glas!
Velika razlika između nas.“
“Eeee, sveg` mi je dosta, samo da znaš!
Koga je briga za status vaš!“
Kazalište nije kāzalište
Govorilište ni prīčalište
Kazalište je pokāzalište: Nekad je i pjevalište,
Sviralište pa i plēsalište
Ponekad i šūtilište.
Kazalište smije
Bit` i prazno
Al` nikad
Isprazno.
KONAC
Konac je toliko simboličan da je postao dvoličan, Troličan, čak i dvjestoličan. Čovjek ga mrsi, povlači mu niti
I nikako da shvati: Konac želi samo koncem biti.
LETIMIČAN POGLED
Jedan pogled letimičan svratio na divan; a kad tamo, vidi pogled nacifran, atraktivan, magičan, dinamičan, biran i pomalo lascivan, riječju ... fantastičan!
Odmah do njeg` tu je pogled kivan, nasilan, živčan i netaktičan, ljubomoran, stravičan, faličan i ... pomalo pijan.
Dalje od njih razgovara jedan pogled praktičan, taktičan, apatičan, rekli bismo, zvaničan, s tri pogleda, s tri imena: Dogmatičan, Prozaičan i Pragmatičan.
Kud` će - šta će letimični mag slijedio trag je... pa na sag kad tamo sjedi mali vrag naivan i posve drag brižan, blag, simpatičan do uha sav nasmijan.
Pa divane svašta bogata im mašta.
AH I UH
Korio UH je uzdaha AHa Rad` teške inflacije “ah“ uzdāha.
AH je tad UHa, u istoj mjeri, ćušn`o za uho, u dobroj vjeri.
Dok su se AH i UH nemilo svađali, IH, EH i OH od smijeha su se valjali.
NONSENSNI NESNOS
Zanimljiva ovo pjesma je, da; Sazdana sva je od nonsensa!
Školjska je mȏrka; Sȃtni je zlāt; Svìrēlna drvara; `Odite spat`!
Vŕbna je tūža, Prízoran grôz; Jezičan Francuz; To glupo je skroz!
Stožasti jastog, stožeran s`tog; Bogovskih bogova božnat je... `ajd`, bog!
Rodnog mi roda i mene mog; Zaklinjem sad se u sebe svog!
Zgodna je zgoda; Nužno je zlo; Nesnosni nonsens sve vam je to!
ZANÃTA “TATA“
Ova je pjesma posvećena tati; Ne baš tati, već “Tata“ zanāti.
Zanāta je “Tata“ dragocjena vrlo
I bez mene to se do dva puta čulo. Nema tate bez “Tata“ zanātē.
Ma, šta mlatiš i laprdaš tamo?!
Istina je prava, sve i samo: Pravi tata upravlja zanātōm, dok zanāta ne upravlja tatom.
Pa ipak su tate više od zanātē!
HOPNI HOP
,,,
Cimni cim
I „ Klimni klim
I // ,,,Hipni hip
I // I// I
Skoči, zboči pa poskoči:
Hipni hip, hopni hop!
Zgrčka, zbočka i raznoška:
Cimni cim; klimni klim!
Hvataj zalet, krok na krok
Bočkaj zgrčno pa troskok!
Drž`se, ne daj; grêdu grêdaj:
Dajni vaj i vajni daj!
Ravno gledaj, korak gegaj
Pripreme za kroskok redaj!
Raznoži se, sunoži se
Pêtaj pête, založi se!
Cim, cim bok; s boka skok
Trčkaj, bočkaj pa naskok!
Sad odskoči skočni skok
Dočekaj se u doskok!
BIM BAM BUS
Je li ovo parni stroj?
Ne, ovo je neparni stroj na paru.
ŠILJILO, NEŠILJILO
Šīljilo ja, ne šīljilo
I opet sam Šiljilo.
IDU
Ide OSMAn SEDMAković i jaran mu ŠESToje
Ide PETka ČETVRTković
Idu uTROJE
NE
ne, nije to lako; lako to nije, ne biti dobrim pjesnikom; pjesnikom dobrim biti kriti se svojim jezikom; jezikom svojim se kriti piti života gorčinu; gorčinu života piti sniti sreće toplinu; toplinu sreće sniti
NEMOJMO
Nemojmo se ponavljati
Titikaka odsad Tika se ima zvati
Babaroga Baroga će biti
K`o kos kokos će se piti
U protivnom, prijetim gegenenetikom
Mamajonezom i sličnom fonetikom
OSJETI
Onjuši trpkost baršuna modrih tišina
Okusi usnama rumenilo tonova opojnosti
Dodirni tamu šapta mošusnih gorčina
Pogledaj ritam aroma trpke hrapavosti
Poslušaj vonj reskog uboda svjetlosti
Nonsensni čušpajz
“Em smrdi nit` miriše!“
AKO SE PRESTANEM
“Ako se prestanem prejedati slasticama, moj život će izgubiti smisao.
Ako se ne prestanem prejedati slasticama, moj smisao će izgubiti život.“
NE, NE, A DA
Ne boli Bol, k`o što boli bol; Ne svira Brač, k`o sto svira brač; Zato Odžak dimi više nego što dimi odžak.
***
M. Proust: “U trajanju sa izgubljenim vremenom“
***
Hej, Korono, ne vidim ti Ni zube ni zazubice
Ni očnjake ni bočnjake. Al` ti vidim podočnjake.
BICIKRKLJANAC
Jedan momak odlučio svojoj curi priuštiti vožnju bicikla na buri. Ne bi vožnja damu puno koštala, da se nije: sa sandalom i pedalom; zlatnom šnalom, guvernalom; masnim lancem, ogledalcem; cin-kočnicom, besposlicom; mnogom žbicom i bicikla sicom u jarak stropoštala.
***
Neopasna to je Bura
Ta tàmBura - kalàmBura
Više svírī, manje pírī
Pa veselje svuda šȋri: “Al` sam juče` jednu vr` oraja...
Suvu granu slomijo do kraja!“
`Aj, što sam sinoć jednu baš po danu;
Na astalu narib`o taranu!
Jedan, dva; Opsa - sa!“
***
popu bob ne nužno i bobu pop
Nebo je puno oblaka i prazno neba.
Nekad su tehnologije bile atraktivne; danas su interaktivne.
V. Nazor: “Galiotova plijesan“ - (Penicillium Chrysogaleum)
Trinaesto stoljeće spada u kasno srednjovjekovno tročetvrtinsko doba.
Paranormalne aktivnosti su nenormalne aktivnosti
koje s parom nemaju ama baš nikakve veze.
Dvostruka negacija je jednostruka dagacija.
Kontra i pro nisu isti na vlas
Kontrapost, dotle, je sav protiv nas
Rekontra kontri u sportu je spas
Kontrapunkt noti je suglasan pas
Kontrabas nije “protivan bas“
On nije drugo do ... kontrabas
“Ustrajte na svojim stajalištima ... čak i kad autobus kasni satima.“
K`o pijan plota
neki se drže zakona.
Drugi se puštaju zakona radi hvatanja zaklona.
Ja držim se krovova kad kiši
I časne riječi zadane Miši.
Držim se dalje od kriminala
Držim se prometnih pravila
Ne držim se baš za maršala. Kad vozim, držim se guvernala.
PEDAGOŠKA
Odrasli skloni su izlascima u kladionice, po dionice i u kuglane.
Na telki uvijek gledaju vijesti.
Na djecu viču: Sjesti i poriluk jesti!
Za djecu ulasci trajno su stanje u čokoladionice, sladoledionice i kolačane.
Nema vam boljeg mjesta za đaka
Od “čarnice slasti“ i kupovaonice igračaka.
KAKO UBIDAN PROVODI SVOJ GUBIDAN
Ponedjeljak dan je za gnjavit` djeda
Utorkom uvijek na baku se vreba
Srijedom su meta stričevi, ujne
Četvrtkom seka bježi iz kujne.
Petkom se ima tatu na salatu
Vikendom isto gnjavi salatu.
Al` svakog dana
Po noći, po danu
Voli se, voli i voli Mamu.
Uštipne bracu
Rasplače tētka pa Opet kreće sve ispočetka:
Ponedjeljak dan je za gnjavit` djeda
/Zbornik Nonsensna poezija i mudre koještarije, 2021/
Jedna klada kladala Pa kantatu skladala.
Puno je za jednu kladu I kladat baladu
Na dvoru Modroga kralja
Nadrealna igra u dvije slike
Prolog
Škripa za čuti je Cvrčka na dvoru modroga Smrčka:
„Na pir sad dođite trkom! Omastiti vama je brkom!“
Sjatilo na dvor se sve što drži do sebe:
Naočarka i Naočarko joj, bar; žlijezd Štitnjak i Štitnjača, par; Mrtvaci, živaci redom; pijani pijuni slijedom.
Crnodano njuši Mačak, išče ga njegov Svračak.
Mješte na mjestu da zgine, o`tle on smjesta izgine.
Eno nam Mrava i Puža, sjena im pričom se pruža.
Na kičmi nosi ga Mrav, ako i nije baš zdrav.
„Podbrusi petama, druže“, kazuje starina Puže.
„Ondje, pod livadu cvjetnu, gdje pruža se vrta Krt!“
„Obilaznicu uzet ću smjelu, nek` obiđem susjedu Jelu“, odgovara mladina Mrave iz sočne, skrletne trave.
„Umnih li trica mu, Cvrčče“, s trona će Modrina Smrčče.
„Zašto je modri Naš lav odjednom tako sad plav?“
„Poplavio, bi`će, je stoga što nema već zubala svoga.
Zgutala jučer ga noć; u krevet baš poš`o je poć`.“
Prva slika
Smrčak Kralj
Zašto si, Svirče, dosadan tako? Mis`o ti ide, al` baš, polako.
Prpošan treb`o bi bit`; istinu od mene skrit`.
Cvrčak
Ako i jesam skup, nisam baš sasvim tup
Oštrica moja je britka; ne uvijek sasvim čitka.
Smrčak Kralj
Dovoljno nije toj za ubit sav čemer moj!
Za strune svoje se boj!
Cvrčak /za sebe/
(Krutih li riječi, joj; strūna mi uzet će kroj!)
Smrčak Kralj
Dosadna ovo kūžna je jama, u kojoj vlada sumorna tama; Gomila klateži bez stida i srama Dok Svírac davi, tupi bez plama.
Gdje čar je strasti, gdje je tu drama!? Tek stara krama i pljesniva slama!“
Cvrčak /za sebe/
(Što si taj umišlja: da nije gljiva!?
Opet budala se nalila piva.
Gle, dolazi Puž nam, a s njim i Mrav, prigoda dobra za nastup prav.
Šljivaru Pužu, imućnom gavanu, mnoga je mrkva od lišća na tavanu.)
Smrčak Kralj
/Cvrčku, pokazujući na goste koji im prilaze/
Pauk i muha par? Preglupo nije l`to, zar!?
Cvrčak /za sebe/
(Ni blizu slici: gljiva k`o kralj!)
/Kralju/ Ako ništa, Modrosti... zalogaj je bar!
Smrčak Kralj
Mijenja ih gotovo svakoga dana, uglavnom služe mu kao ... banana!
Cvrčak
Modrina htjeli su reći... hrana!?
Smrčak Kralj
Htio sam reći to što sam rek`o
Pazi da ne bi jezik opek`o.
`Ko je tu lȕda, `ko je tu Kralj!?
Budi bar malo zābavan... daj!
Cvrčak /Muhi i Pauku/
Prija l`vam život na dlakavoj nozi!?
Klanjam se Muhi i njezinoj pozi
Želim joj život bajan... u prozi!
Smrčak Kralj /Cvrčku/
(Uvrijedio muža si tom svojom dramom Mog`o bi dijelit` sudbinu s damom.) ***
Cvrčak /klanja se Pužu koji nailazi/
Starino Pužu, prečasni... s njive, Kako jesenas su rodile... šljive?
/Šapuće, pokazujući krišom na Kralja iza sebe/ (... I gljive!?)
Puž /ljutit prilazi; za njim i Mrav; Smrčku Kralju/
Lȕda ti opet loše je pila, Zabavna nikad nije ni bila!
Smrčak Kralj /Pužu i Mravu/
Ah, Puž i paž mu; doličan par! Dobro nam došli u naš dar-mar!
Puž
Naslinih govor ... za Kralja, zna se
Na listu loze bonitetne klase!
Monokl-rožnjak, tu ponad glave, Smućen je skrletom iz medne trave!
Mrave, priteci; donesi list; od sluzi mokar; Od gadosti čist!
Mrav
Nema ga, gazdo; vinski je list iš`o vam u tek; Gric, gric pa ... slist!
Cvrčak
/Pokazuje Smrčku Kralju gusara Svračka/
Gledajte Svračka, piratsku koku;
Toka na toku, limen po boku; Pola mu krila; povez na oku. Limenom nogom snažnije gazi; Dvoranom kruži elipse po stazi.
Ako još malo ubrza trk, Vrtjet će sobom po sobi k`o zvrk!
Svračak /prilazi Cvrčku/
Vidjeste negdje li mojega Māčka?
Kad jednom nađem ga, bit će k`o praćka!
A i ti Lȕdo, dobro sam čuo, mog`o bi dobit jednu za uho!
Cvrčak
Krivo razumjeli, bi`će, ste mene. Nema mi draže od Vaše tu sjene; K`o kruh bez soli ... il` pivo bez pjene!
Smrčak Kralj /Cvrčku/
Dobar si, Svirče, nastavi tako;
Umirat` nećeš naskroz polako!
Nisi ti tek od rođenja smeten; Spora mi modrih ... pravi si kreten!
Cvrčak /za sebe/
Za uhom Kralju Zaušnjak stoji, Zaušno, zdušno ... nešto mu broji. Nadam se, moju sudbinu ne kroji.
Zaušnjak, Kužnjak i slične pošasti Uživaju u Gljive najviše počasti!
Može l`se zamislit` gnusnije gadosti
Od, takve bagre, morbidne radosti!?
Morat ću smjesta ne biti glup, Osnovat` „Svirčevih fanova klub“!
Cvrčak /Smrčku Kralju/
Crvljiv k`o nikad i ikada prije
Crv zaljubljen tako bio još nije!
Krahlini, šabesa ni sva nebesa Ne mogu suzbit` tolikoga stresa!
Primilo to ga za sutonskog plesa
Da baš u Lutku se zatelebesa!
Bez rukē, nogē i s glave pola,
Od pete do šeste sasvim je gola. Okreće okom, kūmi ga, māmi: Lutka
“Dođi mi, Crve; bit ćemo sami!“
Cvrčak
Gmiže Crv, pluta, kroz Lutku luta Gubi pa opet pronalazi puta. Ni kosē u nje nit imalo mesa, Što traži tamo, crvljiva blesa!? Šupljinōm gumenom ruje, paluca; A Lutka mijauče:
Lutka
Baš me goluca!
Cvrčak
Prilazi savjetnik, Zaušnjak dični Namah me nešto štrecnu u kičmi!
Zaušnjak
Poručuje kralj ti ... naređuje toga Uvjetni bezuvjet, inače noga: “ “Drži se striktno zanata svoga!“
Cvrčak
Zapovijeda, dakle: “Ne čini to!“ Svoj zanat ne radit, nije li zlo?
Zaušnjak
Sporicu Kraljevnu dobit ćeš k tom Da učiš je časnom pozivu svom.
Cvrčak /za sebe/
(Učiti “pudlicu“ svojemu znanju Kad uzme mi mjesto, da izgubim hranu!?)
Zaušnjak
Štitnjak i Štitnjača, dragocjen soj, Nadgledat će napredak tebi i njoj.
Cvrčak /za sebe/
(Osudu smrtnu mi... tvoj novi kroj.)
/Tiho pjevuši/
Gljiva je poslala kēra Da uplaši svojega pēra.
Zaušnjak
Molim?
Cvrčak
Odgovor moj je “molim“; Tom` prilažem pitanje “molim“? Na usluzi spreman ja stojim.
Zaušnjak /zbunjen odmahuje/
Kraljevno, dođite... vaš Učo je tu! Ja sad vas napuštam ... u dobru, ne zlu.
Sporica Kraljevna
Govore, kažu ... ptiče je mačku... Serviralo baš k`o gumenu praćku!
Cvrčak
Māčka!?
Sporica Kraljevna
Pronašlo ga je na garaži
Izvalio bio se, kao na plaži.
Cvrčak /za sebe/
(Dražesnog bića li, jao i joj!
Kako da provedem sad naum svoj?!
Modrica preslatka, od gljive soj
Kuku i lele, i baš moj broj!)
Sporica Kraljevna
Mrmljate stalno... boli vas što?
Cvrčak
Ne boli, Kaljevno... proći će to!
Sporica Kraljevna
Sporica, za vas sam ... On leti baš...
Cvrčak
Tko leti, Sporice? ... Učo sam Vaš.
Sporica Kraljevna
Pa, Māčak ... /za sebe/ (Drage li bene...
Ne vidje nikad li taj mlade žene?)
/Cvrčku/ Slušate Vi li, uopće, mene!?
Cvrčak /za sebe/
(O, i te kako ... samo da znaš! Pozorno promatram lik ti i glas. Nožicu slatku, taj vitki stas.)
Sporica Kraljevna
Kad odrastem vezana bit ću za tlo Znate li kako strašno je to!?
Cvrčak
Dragi bit s vama će za vrijeme to.
Sporica Kraljevna
Za vrijeme ... koje!?
Cvrčak
Za vrijeme ... svo!
Sporica Kraljevna
Tješite sada vi samo mene
Dok sami skakat ćete kraj svoje žene.
Cvrčak
Svako je vrijeme za neki rad
Možete letjeti!? Letite sad!
Sporica Kraljevna
Zaleti zalet, odskoči skok; Već smo u zraku, hop, hop i HOP!
Cvrčak i Sporica /skaču i lete zajedno/
Letimo zajedno, ijuu i fijuu
Oblaci zeleni nama se smijuu!
Oblaci
Cvrčak i Sporica zaljubljen par Kad budu se vjenčali, dobit će dar!
Sporica Kraljevna /u obrušavanju/
Zeleni oblaci loši su proroci Truleži gljivama pravi su obroci.
Ne možeš pobjeći od sebe sama
Koliko god se pravila dama.
Cvrčak
Za prvu lekciju bilo je dosta Vratimo sad se u jamu kraj mosta.
Ne treba svakome albatrosa let I cvijet ... sav nekome može bit svijet.
Štitnjača /Štitnjaku/
Dobro je uči, nevježa nije; `Ko zna što u tom se momku još krije.
Štitnjak
A meni kao da vrijeme je stalo Pripazi, ženo, oddrijemat ću malo. “Hrrrk... brrrrr... ronf... hrrrr!“
Cvrčak
Ujutro sutra, u osvit zore, Dok svjetlost i tama za prevlast se bore
Obucite kaljače, čizme, gamaše Podanike obići mi ćemo Vaše.
Sporica Kraljevna
Ako baš moram ... sve mi je pravo, Do sutra, Učo, i vama zdravo.
Sjena Prva
U sam cik zore dobra je zgoda Događa sve se ... čak i nezgoda.
Sjena Druga
Jurim i hrlim, u žurbi žurim Silama tame vijest da doturim!
Cvrčak /gospođi Štitnjači/
Ružne se sjene oko nas viju Sumnjive tajne od mene kriju.
Štiti nas, Štitnjačo, sad beri brigu, Zaštiti Sporicu, spriječi intrigu!
Štitnjača
Pijunā kolone, topovi čak Čekaju spremno na moj znak.
Cvrčak
Bojim se, samo, da vojsci bijeloj
Skakačā, laufera, Kraljevni smjeloj
Ne ispriječi Crnog Kralja se bat Jutrom u zoru ... u rani sat.
Na pomolu, gōspo, nama je rat!
Druga slika (U zoru)
Cvrčak
Gumena čizma ovdje se nosi; Strūnā mi, Kraljevno... pa Vi ste bosi!? /za sebe/ (Al` srebrne alge tu su, u kosi.)
/Kraljevni/
Tamo je kaljuža, blato do zglavka!
/za sebe/ (Gdje ćete bosi, Kraljevno slatka!?)
Sporica Kraljevna
Čuh li to dobro ... rekoste: “Slatka!?“
Cvrčak
Loše ste čuli me ... rekoh: “Do zatka!“
Sporica Kraljevna
Gljiva sam, Ûčo ... taj kȃl mi prija; Od njega tijelo i duša mi klija. Ne treba meni národa mito; Susrest ću s njima se inkognito.
Cvrčak
Gle, pijana Bukara stolom se klȃti; Oslonac traži u praznoj flaši.
Da s ruba past`će, tog` sad se plaši.
Bukara
Prazna si, Flašo, od ikakve strasti;
Nema već u tebi ni kaplje časti; Ljubavnog oslonca ni zrnca slasti!
Flaša
Puna sam rakije dobra ti bila; Spjev`o si pjesmu mi: “O, Flašo mila!“
Bukara /pada sa stola/
“Oo ... ooopss!“
Sporica Kraljevna
O, jadni stvore ... teško ste pali!
Imate veeeliku kvrgu na glavi.
Jeste li dobro? Recite: “Aaa“!
Jezik vam obložen ... skroz do grla!
Cvrčak /za sebe/
(Sumnjam da to je od dobrog štīva.)
Bukara
Niti od lijekova: rakije ... piva!
Hvala ti Sporice, živa mi bila; Najdraža meni si od sviju gljiva!
Cvrčak
Pijanduro - Bukaro, sad na stol praši; Ispričaj odmah se gospođi Flaši!
Nije to način; nije to štih
Tako najednom promijenit` stih!
Bukara
Šta zvrnda ovaj i tu mi broji; Kao de netko njega se boji!?
Cvrčak
Razmisli bolje, tvrde ti kože, Flaša se uvijek napunit` može!
Bukara
Nije to ludo ... što zbori taj ... Idem ispričat`se; Lutko... baj-baj!
Sporica Kraljevna /osvrće se/
Tu k`o da pala je atomska bomba!?
Hlače /Cipeli/
Progled`o eto si na sve tri rupe!
Cipela /Hlačama/
Gle, `ko se javlja, vidim ti dupe!
Staklena Tegla /Loncu/
Zagoren starac i prostāk ti si Smrdljivi rezanac s ručke ti visi!
Lonac /raskalašeno se smije/
Možda sam prostak, možda sam laik Ti, ako padneš, bit ćeš ... mozaik!
Bukara /Flaši, pripito nježno i razdragano/
Flašice moja, rubina si kruna Dobro mi došla... sad vina puna!
Flaša /Bukari/
Bolje te našla, ... nezasitna Bukaro; Života mojeg zapeta kuburo!
Bukara
Piše da ovo vino je suho, Vidi mi oko da sve je mokro.
/umače prst u svoju bukaru/
Dobri moj Bōgo ... i Babarōgo u suhom vinu plivat` bi` mog`o!?
Sporica Kraljevna
Trebalo ovdje bi uvesti reda Sramota jedna... kako izgleda!
Cvrčak
Tko će i kako uvesti reda Tamo gdje uvijek je vladala bijeda!?
Poklopci, lonci, bicikla zvonci
Rajngle pa tegle i stare pegle Žlice i viljuške, slomljene škare...
Sporica Kraljevna
Pokrpat` valja, izvit` nogāre Ne trebaš za to velike pare
Tek malo dara i puno māra!
Rezervne dijelove, krpe na tūru
Mjeriti svakome temperaturu Nabacit`, po potrebi, novu glazuru.
/Lutki/
Ostavit` prostor kod ruke ću šlica Crvu... da uđe, nek te golica.
Lutka
Mijauu!
Policijski Automobil Igračka
Iii-uuu-iii-uuu-iii-uuu ...dojava hitna: Svi u sklonište, objava bitna! Dolaze psi ... sad skrijte se svi!
/Dok likovi, kaotično bauljajući, u panici traže skrovište... na scenu, dahćući i cvileći, ulijeću divovske noge i gubice pasa s isplaženim jezicima. Uz izobličeni zaglušni cvilež pozornicu oblijeću raznobojna titrajuća kaotična svjetla. Psi njuškaju uokolo i šapama ruju po tlu. Sve to traje tek nekoliko sekundi. Zatim odlaze, u trku, munjevito kao što su se i pojavili. Likovi se, polako i mučno, izvlače iz svojih skrovišta, razderani, polomljeni, oštećeni, prljavi i skrhani./
/Cvrčak se, poput kakvog golijata-zombija, izvlači iz blata, osovljuje se na noge pa pomaže Sporici da ustane. Leđima okrenuti publici, oni stoje zagrljeni, uz romantični finale patetičnog muzičkog krešenda, promatrajući pun mjesec iznad ruševnog visećeg mosta u dnu scene./
Cvrčak /svečano/
Sutra je novi dan.
Bukara
/gurka Flašu, dok ona pridržava njegovu napol odlomljenu ručku/
Sutra je petak... dan za metak!
Lutka
Miiijaaauuu... mijauuuuu... mijauuuuu!
ZAVJESA
ISBN: 978-953-46366-2-6