Page 1

Edward Lear Knjiga besmislica


Edward Lear Knjiga besmislica Naslov izvornog izdanja BOOK OF NONSENSE S engleskoga preveo MATE MARAS Ilustracije EDWARD LEAR Izdavač ŠARENI DUĆAN Biblioteka VINKO I ZVONKO 07 (210) CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN


Edward Lear

Knjiga besmislica


(0) Bio jedan stari Dodo Dodole, Radio je stvari koje djeca vole; Knjigu im pisao I crteže risao, Baš je bio smiješan taj Dodo Dodole.


Knjiga besmislica

Umjesto predgovora

(Autobiografsko pismo i pjesma autora) Draga moja F., Želim ti poslati, prije nego što napustim Englesku, bilješku ili dvije o raznim publikacijama koje sam spominjao – lošim i dobrim, i svakovrsnim – te o njihovim datumima, da bi ih na taj način mogla uvrstiti u lijepu uspomenu na mene u slučaju da ostavim kosti u Palmiri ili negdje drugdje. U najmanju ruku, ako čovjek čini išta tijekom čitava života sa svojim dijelom nevolje, i to usput bude na korist drugima, pojedinosti takve nevolje i koristi mogu biti poznate točno ili pak suprotno. Rođen sam 1812. (12. svibnja), i počeo sam crtati, za kruh svoj svagdanji, oko 1827., ali pravio sam samo čudne skice – i prodavao ih po cijeni koja je varirala između devet penija i četiri šilinga: bojeći grafike, zastore, lepeze; neko vrijeme praveći morbidne crteže bolesti za bolnice i neke doktore medicine. Godine 1831., preko gospođe Wentworth, zaposlio sam se u Zoološkom društvu, te sam 1832. objavio Porodicu 5


Edward Lear

psittacidae, prvu potpunu knjigu obojenih crteža ptica tako velika formata u Engleskoj, koliko znam – osim ako Audubonova nije prije gravirana. Indijski fazani J. Goulda bili su započeti u isto doba, i nakon malo vremena on me zaposlio da nacrtam mnoge europske ptice, dok sam gospođi Gould pomagao u svim njezinim crtežima prednjih planova, što svatko može začas vidjeti ako baci pogled na Gouldove europske ptice i kljunaste tukane. Od 1832. do 1836., kad mi se zdravlje prilično pogoršalo, mnogo sam crtao kod grofa od Derbyja; i seriju mojih crteža objavio je dr. Gray iz Britanskog muzeja – ta je knjiga sada rijetka. Također sam litografirao mnoge različite predmete te veliku seriju Testudinata za gospodina (sada profesora) Bella; i napravio sam crteže za Bellove Britanske sisavce (British Mammalia) te za dvije ili više knjiga Prirodoslovčeve knjižnice za urednika W. Jardinea, a te su knjige bile o papigama i, mislim, majmunima, te o nekim mačkama. Godine 1835. ili ’36., dok sam bio u Irskoj i na Jezerima, sve više su me privlačili pejzaži, a kad se 1837. otkrilo da mi se zdravlje iz mjeseca u mjesec sve više pogoršavalo zbog klime, otišao sam u inozemstvo, provodeći zime u Rimu do 1841., kad sam došao u Englesku i objavio knjigu litografija pod naslovom Rim i njegova okolica. Vrativši se u Rim, posjetio sam Siciliju i velik dio južne Italije, i nastavio 6


Knjiga besmislica

praviti crteže kredom, iako sam 1840. naslikao svoje prve dvije slike u ulju. Davao sam također satove crtanja u Rimu i mogao sam vrlo udobno živjeti. Godine 1845. opet sam došao u Englesku, a 1846. dao sam nekoliko lekcija kraljici Viktoriji, kad je Njezino veličanstvo vidjelo rad koji sam objavio te godine – pejzaž iz pokrajine Abruzzi i još jedan iz Rimske države. Godine 1847. prošao sam cijelu južnu Kalabriju i opet obišao Siciliju, a 1848. potpuno sam napustio Rim. Putovao sam zatim na Maltu, u Grčku, Carigrad i na Jonske otoke; te na planinu Sinaj i u Grčku drugi put 1849., vraćajući se u Englesku te godine. Cijelu 1850. posvetio sam vlastitom usavršavanju u crtanju figure i nastavio slikati u ulju do 1853., objavivši u međuvremenu, godine 1849. i 1852., dvije knjige pod naslovom Dnevnici jednog pejzažista, u Albaniji i Kalabriji. Prvo izdanje Knjige besmislica (Book of Nonsense) izašlo je 1846., litografirano na paus-papiru. Godine 1854. posjetio sam Egipat i Švicarsku, a 1855. Krf, gdje sam proveo zime 1856.-57.-58., posjetivši Atos, te poslije Jeruzalem i Siriju. U jesen 1858. vratio sam se u Englesku, a zime ’59. i ’60. proveo sam u Rimu. Godine 1861. cijelu sam zimu ostao u Engleskoj i slikao cedrove Libanona i Masade, da bih u ožujku 1861., poslije smrti moje sestre, otišao u Italiju. Dvije 7


Edward Lear

sljedeće zime – ’62. i ’63. – proveo sam na Krfu, a na kraju potonje godine objavio sam Vidike na Jonskim otocima. Godine 1862. objavljeno je drugo izdanje Knjige besmislica, vrlo prošireno, i sada je njezina naklada u šesnaestoj tisući. Oh, dobijesa! Tvoj iskreno, Edward Lear.

8


Knjiga besmislica

Baš je lijepo znati gospodina Leara! Tolike je krasne napisao knjige. Neki misle da je ćudljiv, bez obzira, Ali drugi misle da je drag, bez brige. Njegov duh je stvaran, i pomalo tužan, Dugačak mu jako nos, i njim se diči; U licu je ipak više-manje ružan, A brada mu sasvim na vlasulju sliči. Ima oči, uši, i deset prstiju, Ako računate i obadva palca; Najbolje je nekoć pjevao od sviju, Ali sad je poput svakog tupoglavca. U naslonjač dubok ponosito sjeda, Iz kristalne čaše crno vino pije; I knjige na zidu ukočeno gleda, Ali nikad, nikad, nikad pijan nije. Često je u društvu laika i klera, Na njemu odijelo uvijek visi prešir-oko, glava, trbuh, savršena sfera, Viteški mu stoji strahobalan šešir. 9


Edward Lear

Kad u šetnji nosi vodostalno bijelo, Za njim trče mala djeca i galame: »Onaj stari Englez luduje zacijelo, Po gradu se opet skita bez pidžame!« Plače pokraj mora, plače navrh brijega, I posvuda vuče gladna mačka Fossa; Palačinke s lukom kupuje za njega, Čokoladne crve i mlijeko od kosa. Govori španjolski, samo malko mljašće, Rijetko kada pivo đumbirovo bira; Prije nego prođe zemno hodočašće, Baš je lijepo znati gospodina Leara!

10


Knjiga besmislica

(1) Bio jedan čovjek silno bradat. »Tomu sam se mogao i nadat! Kvočka i ševe mlade I sove gnijezda grade – – U mojoj bradi!« reče čovjek bradat.

11


Edward Lear

(2) Jedna mlada dama iz Fulhama Imala je vezice na cipelama. U klompama voljela ići, Oko nje šareni psići; Pa u šetnju često dama iz Fulhama.

12


Knjiga besmislica

(3) Jedan je starac nosa duga Rekao: »Tko se meni ruga Da imam dugi nos, Vara se – tek je kos!« Znamenit čovjek nosa duga.

13


Edward Lear

(4) Bio jedan star čovjek na brijegu, Nikada na miru, po kiši i snijegu; Gore-dolje stalno korača, S bakinom haljinom iznad hlača – Ona je krasila starog čovjeka na brijegu.

14


Knjiga besmislica

(5) Nosila neka žena šeširić za sreću, A vrpcu joj razvezale ptice što slijeću; Al ona kaže: »Nema štete! Sve ptice koje zrakom lete Na moj šeširić slobodno nek slijeću!«

15


Edward Lear

(6) Živjela mlada osoba u Zaragozi; »Ja ću te spalit!« baka joj se grozi. Al ona mačku dovlači: »Nju spali ti na lomači, Najgroznija si starica u Zaragozi!«

16


Knjiga besmislica

(7) Bio jedan starac u državi Čile, Sve gluposti i nevolje njemu mile; Na stubište je sjeo, Jabuke i kruške jeo, Taj nerazumni starac iz države Čile.

17


Edward Lear

(8) Bio jedan stari čovjek s gongom, Vazdan bubnja i udara nogom. »Gdje je zakon?« ljudi zbore. »Dosta, stari gnjavatore!« Izlupali oni jadnog starca s gongom.

18


Knjiga besmislica

(9) Bila jedna starica iz Amsterdama, Klanjala se kao dvorska dama: Vrtjet bi se stala Dok se ne bi ukopala; To je muÄ?ilo puÄ?anstvo Amsterdama.

19


Edward Lear

(10) Bio čovjek na drvetu, vele; Užasno se gnjavio zbog pčele. Pitali ga: »Pčela zuji?« On odvrati: »Strašno huji! Uistinu to je zvijer od pčele!«

20


Knjiga besmislica

(11) Bijaše jedan starac s frulom, A njemu zmija pod cokulom; On danonoćno svira I ne da zmiji mira; Pobježe zmija od starca s frulom.

21


Edward Lear

(12) Bijaše jedna žena mlada, Šiljasta joj jako brada; Naoštriti je dade, Jer harfu još imade; Sada joj napjeve svira brada.

22

Knjiga besmislica 22  
Knjiga besmislica 22  
Advertisement