Park prirode Biokovo Park prirode Biokovo je jedan od 11 parkova prirode u Republici Hrvatskoj i obuhvaća istoimeni planinski masiv Biokovo. Parkom prirode proglašen je 1981. godine, s površinom od 195,5 km2 . Park se administrativno nalazi u Splitsko-dalmatinskoj županiji i obuhvaćaju ga općine Brela, Baška Voda, Tučepi, Podgora, Zagvozd, Zadvarje i Šestanovac. Najviši vrh parka Sveti Jure s 1762 metra nadmorske visine ujedno je i najviši vrh planine Biokovo te treći najviši vrh u Hrvatskoj.
izvor Jablan, nadalje putem od zaseoka Žlib-Veliko brdo do sela Makar i ispod strmca sela Kotišina, do zaseoka Potpeć-Tučepi, zatim podnožjem strmca do ruba šume Staza, pa sjevernim rubom šume do vrgoračke ceste i nadalje vrgoračkom cestom do Gornjih Igrana, pa cestom do Kozice, zatim na sjeverozapad cestom do Zagvozda, gdje skreće put prema Dedićima i Lončarima do kapele Sv. Stjepana, pa na kotu 306, zatim na zaselak Čikeš, preko kote Sedlača (278) na kote Strigovo (398) i Kute ravnom linijom na početnu točku prijevoja U sastavu Parka nalazi se Botanički vrt Kotišina, koji je la (382), [1] Dubci. utemeljio dr. fra Jure Radić, te zidine velikog Kaštela. Biokovo se ističe izraženim krškim reljefom. Na tom se području nalazi velik broj špilja i jama te ponikava, škrapa i kamenica. Neka od glavnih obilježja Parka prirode Biokovo su jama Amfora (−788 m) te najdublja jama na Biokovu jama Mokre noge (−842 m)[2] i mnoge endemične biljne i životinjske vrste te značajna paleontološka nalazišta. Uz prekrasne krajobraze i vidikovce, u parku se nalaze i posebni geomorfološki rezervati i posebni rezervati šumske vegetacije bukve i jele te autohtone šume crnog dalmatinskog bora.
2 Geografska obilježja
Za zaštitu i održavanje parka, 1998. godine je osnovana Javna ustanova Park prirode Biokovo.[3] Godišnje planinu posjeti oko 50.000 turista.
1
Granice parka Planina Biokovo iz zraka
Planina Biokovo je dio planinskog masiva Dinarida. Najviši vrh planine je Sveti Jure visok 1762 metra. Do vrha na kojem se nalazi i televizijski odašiljač vodi Biokovska cesta duga 23 km. Sama planina je tik uz more i dijeli obalni pojas i Dalmatinsku zagoru.[4] Glavno obilježje planine je njezina impozantna visina i strmo uzdizanje s obalne strane. Samo podnožje središnjeg dijela Biokova ima blagi pad prema moru do 300 metara nadmorske visine, nakon čega se izdižu preko 1000 metara visoke stijene.[5] Predio Biokova se po sastavu stijena može podijeliti u tri kategorije: priobalni pojas, centralni gorski hrbat i biokovsku zagoru. Priobalnim pojasom dominiraju naslage iz perioda tercijara i kvartara, a uz obalno područje je Makarska i Biokovo rasprostranjen fliš. Centralni gorski hrbat izgrađuju stijene iz mezozoika, pretežito vapnenačke stijene. BiokovGranica parka prirode ide cestom od prijevoja Dubci na ska zagora je karakteristična po debelim serijama fliških Jadranskoj magistrali do Novaka, zatim podnožjem strm[4] sedimenata. ca do zaseoka Bartulovići, putem do sela Topići i sjeverno od kamenoloma do starog sela Bast, preko Smokvine na Osobitost Parka prirode Biokovo su brojni krški oblici 1