Aleksandar proba

Agentica mi je rekla da je to nemoguće i uputila me neka pročitam dijelove tiskane sitnim slovima na mojim dokumentima. Uzaludno sam piljio i na kraju otišao u drogeriju Boots i odabrao s hrpe naočala jedan par za čitanje za 7 funti 99 penija. Agentica je govorila istinu; morat ću putovati.

Utorak, 6. kolovoza Christian mi je (posramljeno) rekao kako je Cassandri potrebna moja tavanska soba.

Odlučila je otvoriti reinkarnacijski centar gdje će ljudi moći doći u dodir sa svojim bivšim inkarnacijama. Traži da iselim do polovice rujna. Nisam si mogao pomoći.

Prasnuo sam: »Vaša je žena glupa krava!« Christian mi odgovori: »Znam, ali nekoć je bila umiljato mače.« I tako, nemam posla, a kad se vratim s putovanja po Rusiji, neću imati gdje stanovati. <$TSpAbove=467;SpBelow=250>Četvrtak, 8. kolovoza = Poštovani gospodine Tydeman, zadnji put sam vam pisao da se ispričam što sam zagušio BBC-eve faksove svojim romanom od 700 stranica Gle! Ravna brda moga zavičaja. Vi ste mi ga (nakon stanovita vremena) vratili natrag s primjedbom, citiram: »Vaš je rukopis preplavljen suglasnicima, ali ste tanki na samoglasnicima, tanki do nepostojanja.« Siguran sam da će vam biti drago čuti da sam vratio samoglasnike na njihova mjesta i da sam proteklih godinu dana proveo prerađujući prvih šesnaest poglavlja, te bih vrlo cijenio vaše mišljenje o njima. Prilažem ih uz ovo pismo. Znam da imate puno posla, ali ovo vam neće oduzeti mnogo vremena. Možete ih čitati u BBC – evoj kafeteriji tijekom stanki za kavu, itd.

Bilježim se, gospodine, s poštovanjem, Vaš Adrian Mole 10:30 uvečer. Posljednji put sam bio kod Leonore. Otpustila me s mog položaja njenog klijenta. Prerano sam otkrio karte i izjavio joj ljubav. Ustvari, to nije bila izjava, nego više nešto kao proglas. Vjerojatno ju je čuo cijeli Oxford. Njezin muž je sigurno čuo, jer se pojavio u ordinaciji s kuhinjskom krpom u jednoj ruci i malim, plavim vrčićem u drugoj i pitao Leonoru je li sve u redu. »Hvala ti, Ferguse, dušo«, odgovorila mu je. »Gospodin Mole uskoro odlazi.« »Bit ću vani, ako me budeš trebala«, rekao je on i izišao, ostavljajući vrata odškrinuta.

Leonora je tada rekla: »Gospodine Mole, raskidam naš profesionalni odnos, ali prije nego odete htjela bih vas uvjeriti da su vaši problemi rješivi. »Vi previše očekujete od sebe«, rekla je, naginjući se suosjećajno prema naprijed. »Popustite malo uzde. Budite dobrostivi prema sebi. Govorili ste mi mnogo puta o svojoj zabrinutosti zbog gladi u svijetu, zbog ozonskog sloja, zbog beskućnika, zbog epidemije AIDS-a. To nisu samo vaši problemi. Brigu o njima dijele s vama senzibilni ljudi širom svijeta. Vi ne možete kontrolirati te žalosne situacije – osim da poklanjate novac u te svrhe. Međutim, nad svojim osobnim problemima: neuspjehom s romanom, neuspjehom sa ženama, tu ipak imate stanovitu moć kontrole.« Ovdje je stala i pogledala me kao da bi me htjela uzeti za ruku, ali nije. »Vi ste jedan naočit, zdrav mladić«, rekla je. »Nisam čitala vaš rukopis tako da ne mogu ništa reći o vašem literarnom daru, ali ono što znam to je da tamo vani postoji netko tko će vas usrećiti.«