sam to puta vidjela u filmovima. Ne može biti teško. Biceps mi gori od umora dok pokušavam držati ruku mirnu, ali se ne čuje spasonosni klik. Okov se ne otvori. Povlačim ruku niz lanac sve dok ne stignem do okvira kreveta, pa prstima prođem preko rezbarenoga dijela. Pokušavam rasklimati drvo na dijelu kroz koji je provučen lanac. Nije tako čvrst kao noge. Rezbarijaje najslabiji dio kreveta. Možda mi uspije slomiti drvo. Odvučem se prema uzglavlju, legnem na leđa, ruke stavim uz tijelo, podignem koljena i udahnem duboko kao da se pripremam za novi položaj u jogi. Zatim iz sve snage s oba stopala udarim u drvo i vrisnem od bola koji mi dopre sve do kukova. Mislim da će mi opet pozliti. Drvo se nije slomilo - nije čak ni napuklo. Okrenem se na bok i pričekam da me prođe mučnina. Naćulim uši, očekujući da ću čuti ljutite korake na stubištu, ali je u kući tiho. Jedini zvuk koji razaznajem je lupanje moga srca u grudima. Prekrijem ga s obje ruke kao da tješim malu preplašenu životinjicu. Skvrčim se u loptu. Ne znam je li to zbog stresa ili je posljedica alkohola i tableta za spavanje, ali kapci su mi teški i utonem u nemiran san.
Premda je svjetlost žarulje mutna zbog dima i čađe, svejedno me probudi. Zatrepćem i skvrčim se u loptu. - Napravila sam ručak - kaže Anna i stavi pladanj pored kreveta, pa se odmakne prije nego što se uspravim. - Anna - zakreštim. Ne mogu ni govoriti. Grlo mi je upaljeno od sveg onog vikanja. Molim te, pusti me. - Pašta - kaže ona kao da me uopće nije čula. - Što hoćeš od mene? Kako si znala da sam ovdje? - Bila sam sinoć kod Lexie. Spavala sam u Charlieinoj sobi. Slijedila sam te doma. - Lexie ti je dala ključ od kuće? - Ne. Susjeda me je pustila. Rekla sam joj da sam njezina nećakinja. Rekla je da sam nevjerojatno slična obitelji. - Anna malo podigne pa spusti kosu. - Što ti misliš? Meni se to čini prekratkim. - Mislim da si luda. Pusti me - odgovorim joj i mlitavo povučem lanac. - Još ne. - Djed me očekuje danas na večeri - pokušam blefirati. - Ako se ne pojavim, znat će da nešto nije u redu. - Stvarno? Kimnem. - Baš zanimljivo. - Izvuče moj mobitel iz džepa. - Budući da leži bolestan u krevetu i misli da si ti još uvijek u Londonu. - Esmée... - ...misli da si kod bake i djeda.