NOVI ZAKON O MIRNOM RJEŠAVANJU SPOROVA

Iako bez sumnje postoje oni koji pravdu žele istjerati na sudu, medijacija olakšava cijeli proces za obje strane. Upravo zato što obje strane u njemu sudjeluju dobrovoljno, jer imaju kontrolu nad svim njegovim segmentima, a jednako ga tako mogu i prekinuti u bilo kojem trenutku

Sam pojam mirnog rješavanja sporova definira se široko i obuhvaća medijaciju, zakonom uređene pregovore i druge alternativne načine rješavanja sporova. Pokušaj mirnog rješenja spora postaje procesna dužnost stranaka prije pokretanja parničnog postupka radi naknade štete i izričito se propisuje da troškovi medijacije koja nije dovršena sklapanjem nagodbe ulaze u parnične troškove, a rok za rješenje spora je 60 dana. Sudovi će i dalje tijekom cijelog postupka moći uputiti stranke da spor pokušaju riješiti mirnim putem. U postupku medijacije stranke sporazumno imenuju medijatora, a ako se ne postigne dogovor stranke mogu zatražiti da Centar, institucija za medijaciju ili treća osoba imenuje medijatora.

Predlagači novog zakona smatraju da će novi sustav mirnog rješavanja sporova doprinijeti snažnijoj uporabi medijacije. Prijedlog zakona definira da je medijacija svaki postupak, bez obzira na to provodi li se u sudu, instituciji za medijaciju ili izvan njih, u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor uz pomoć jednog ili više medijatora koji strankama pomažu postići nagodbu, bez ovlasti da im nametnu obvezujuće rješenje. Medijator je osoba koja na temelju sporazuma stranaka provodi postupak medijacije.

Ovim Prijedlogom Zakona o mirnom rješavanju sporova uvode se neke novine u postojeći način i strukturu mirnog rješavanja sporova koji se u Republici Hrvatskoj, ali i cijelom svijetu, provodi već godinama. O tome kako točno medijacija funkcionira, koje su njezine prednosti i tko najčešće poseže za time, saznajte u nastavku.

Medijacija se sada može pokrenuti prije samog sudskog spora, tijekom trajanja sudskog spora, ali i po okončanju istog. U Republici Hrvatskoj medijacija se može provesti pri sudovima ili pred centrima za mirenje Hrvatske udruge za medijaciju, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke komore, Hrvatske odvjetničke komore, Hrvatskog ureda za osiguranje i drugim institucijama koji imaju centre za medijaciju, ali i pred svim registriranim medijatorima u Republici Hrvatskoj koji su kao takvi evidentirani u Registru medijatora.

Medijator je osoba koja raspolaže certifikatom za ovlaštenog medijatora i znanjima potrebnima za rješenje konflikta stečenim na edukaciji za medijatora. Uz medijatora, obje strane u sporu također aktivno sudjeluju u postupku pronalaženja načina rješenja spora.

TAJNOST POSTUPKA

Sve što su stranke saznale u medijaciji ostaje tajno i ne može se kasnije koristiti u sudskom sporu te se u postupku medijacije ne sastavlja zapisnik. Medijator održava sastanke najčešće zajednički s objema stranama koje, naravno, mogu imati i svoje punomoćnike odnosno odvjetnike kao savjetnike, no medijator može odrediti i provođenje odvojenih sastanaka sa svakom stranom posebno, a odluka ovisi o medijatoru i njegovoj percepciji o potrebi održavanja istih, što je najčešće slučaj kada, pogotovo na početku medijacije, strane još nisu u mogućnosti komunicirati o predmetu spora. Strane u medijaciji imaju priliku pred medijatorom i drugom stranom u sporu ispričati svoju priču i ono što je njima važno u sporu te uz pomoć medijatora tražiti i pronaći mogućnosti koje bi dovele do rješenja spora zaključenjem nagodbe, što najčešće nije slučaj u sudskim sporovima u kojima vrlo često ne dolaze do izražaja pravi interesi strana u sporu. U postupku medijacije strane ne prepuštaju odluku o svom sporu nekom trećem, već rješenje svog spora same traže i nalaze u pregovorima. Strane potpuno samostalno, naravno uz pomoć medijatora koji je tu za njih i uz njih, odlučuju na koji rezultat žele pristati. Također, ako je stranama u medijaciji potrebna stručna pomoć pojedinog vještaka ili stručnjaka iz nekog specijaliziranog područja, mogu ga angažirati, a sve to u svrhu što boljeg sporazuma.

Nagodbom postignutom u medijaciji suprotstavljene strane u potpunosti rješavaju sporni odnos. Nagodba zaključena u postupku medijacije je ovršna isprava te u slučaju da jedna strana ne ispuni nagodbu, ista se može i prisilno izvršavati. Međutim, nagodbe postignute u medijaciji vrlo rijetko se prisilno izvršavaju upravo zbog činjenice da su zaključene kao rezultat rješenja koje su kreirale i pronašle same strane i oko njega se suglasile.

Iako bez sumnje postoje oni koji pravdu žele istjerati na sudu, medijacija olakšava cijeli proces za obje strane. Upravo zato što obje strane u njemu sudjeluju dobrovoljno, jer imaju kontrolu nad

Pokušaj mirnog rješenja spora postaje procesna dužnost stranaka prije pokretanja parničnog postupka

Nagodbom postignutom u medijaciji suprotstavljene strane u potpunosti rješavaju sporni odnos svim njegovim segmentima, a jednako ga tako mogu i prekinuti u bilo kojem trenutku.

Strane u potpunosti kontroliraju rješenje spora i o njihovom sporu ne odlučuje nitko drugi. U većini slučajeva to se rješava u samo nekoliko sastanaka održanih u postupku medijacije, dok s druge strane sudski sporovi traju i po nekoliko godina s neizvjesnim izgledima za uspjeh. Jednom trgovačkom društvu ili drugom poslovnom subjektu ništa ne znači pravomoćna presuda u njegovu korist kojom je drugoj strani naloženo plaćanje iznosa dugovanja, kamata i troškova, ako je druga strana u međuvremenu prestala postojati ili ima blokirane račune, što je čest slučaj. Danas brzina poslovanja istodobno zahtijeva i brzo rješavanje sporova nastalih između trgovačkih društava, a upravo tu brzinu i dinamiku im pruža medijacija. Također, medijacija je tajan postupak pa ga često koriste trgovačka društva kada ne žele međusobne konflikte iznositi u sudskim postupcima izloženim javnosti. Pri tome za medijacijom ne posežu samo velika trgovačka društva. Medijacija je rješenje za male i velike poduzetnike. Medijacija i velikim i malim poduzetnicima pruža brzo i učinkovito rješenje spora, pruža mogućnost da sami nađu rješenja spora i time zadrže kontrolu nad sporom i poslovanjem, sve to uz očuvanje tajnosti podataka. Novi prijedlog Zakona o mirnom rješavanju sporova s nekim svojim novim rješenjima može pružiti dodatne modalitete za efikasan i poslovni način rješavanja sporova. Naime, upravo medijacija može i male i velike poduzetnike spasiti od financijske propasti, kao i od potpunog gubitka suradnje s poslovnim partnerom s kojim su do trenutka nastanka konflikta i pravnog spora bili u uspješnom poslovnom odnosu. Praksa pokazuje da često nakon medijacije poduzetnici nastavljaju suradnju s drugom stranom, što u slučaju vođenja sudskog spora nikako ne bi bio slučaj. Zaključno, medijacija ima brojne prednosti od kojih su najbitnije da stranke dobrovoljno pronalaze rješenje nastalog problema odnosno spora, da same biraju medijatora kao osobu koja će im pomoći u pregovorima, da na taj način same upravljaju vlastitim sporom, da se primjenjuje puna tajnost postupka te da se rješenje ponekad postiže i na samo jednom, a najčešće na nekoliko sastanaka. Kao što je spomenuto na početku, za ovim se postupkom može posegnuti u bilo kojoj fazi spora, no često se kao najbolje rješenje predlaže problem riješiti prije nego uopće dođe do sudskog spora. Ne uspiju li se sukobljene strane dogovoriti, uvijek im ostaje rješavanje spora pred sudom.