Page 1

Mod dIKTANI JESE T NI va

Broj 16/ BESPLATAN PRIMJERAK BROJ 16/listOpad 2011.

ž je u no da dob no!

leonarda boban

imiDŽ sarkozyjevih

iza pozla∆enih vrata elizejske pala»e

ENoLoGIJA

Koja hrvatska vina imaju svjetski potencijal

kuhanje me veseli više od mode

plus

jamie bell ana jelušić luka belani


Zdrava navika

s naglaskom na D

Očekujete više?

Pridružite se našoj Facebook stranici

Dukat trajno mlijeko od sada s vitaminom D!

NOV ŠTED A NJA D PROTUO EK T

Jedinstvenom kombinacijom do dvostruke sigurnosti. DUO PROTEKT - štednja i osiguranje Samo iz Zabe stiže sjajna i povoljna ponuda kreirana upravo za Vas, u vrijeme kad Vam je sigurnost na prvom mjestu. Saznajte više na www.zaba.hr ili nazovite 0800 00 24 Vaše omiljeno Dukat trajno mlijeko od sada ima dodatnu vrijednost! Zahvaljujući dodatku vitamina D, koji pomaže vezivanju kalcija u kosti, iskoristivost kalcija u mlijeku raste. Na taj način Dukat trajno mlijeko potiče rast vašeg djeteta i još bolje brine za zdravlje vaše cijele obitelji!

Svaki dan je novi izazov. Izaberite partnera kojem vjerujete.


sadržaj

Afterwork&Retreat 34 Moda

Jesen je tu, stigle su kiše, a uskoro će i snijeg. Kako da se odjenemo, utoplimo i što ugodnije osjećamo

42 Društvo

48 Hrvatska vina – Graševina i malvazija osvajaju svjetske vinoteke

Minutes 05 Blog

Tina Puhalo Grladinović podsjeća (nas) da je posao samo jedan dio našega života i da mu ne trebamo robovati

06 Profil

Jamie Bell mladi je i samozatajni glumac kojeg slava još nije uzela ‘pod svoje’... Koliko dugo će tako ostati?

13 Travel&Culture

Premijere, izložbe, koncertiu krugu od 500 km Lijepe Naše... Što čekate?

18 2nd Life

Dok čeka da zdravlje presudi o nastavku skijaške karijere, Ana Jelušić vrijedno studira i radi u marketingu

20 Knjiga

Prvijenac Vanesse Diffenbaugh ‘Jezik cvijeća’ podsjeća nas na divan način komunikcije, na koji u modernom dobu u kojem živimo često zaboravljamo

24 Mlad&Uspješn Kantautor iz Križevaca Luka Belani novo je lice na glazbenoj sceni. Hvali ga ne samo publika nego i kritika

Potraga za smislom života i (samo)bitnošću stara je koliko i ljudski vijek. Kako naći svoje sretno mjesto pod suncem

53 À la carte

Poznati restoran Le Bistro Eplanade u vrhu je domaće, ali i gastronomske scene EU

58 Body&Soul

Želite li se riješiti križobolje, stresa, viška kilograma – vježbajte Medical Yogu

Time Management 26 Istraživanje

08

Cool place: Cušpajz – mala zalogajnica finih zalogaja

Fitness industrija u svijetu bilježi trend rasta. Hrvatska zaostaje. Istražujemo zašto kod nas ‘pomodarstvo’ zvano vježbanje nije (više tako) u modi

30 Imidž

Koliko će dolazak bebe pomoći Sarkozyjevima da povrate poljuljani imidž uspješnog para iz Elizejske palače

56

Wellness: Dubrovnik, Hvar ili Mali Lošinj! Izaberite i uživajte! in&out 2011./listopad

3

Coverstory: LeonarDa boban Naša poznata dizajnerica Leonarda Boban nedavno je iglu zamijenila kuhačom. Na mjestu gdje je prije imala butik otvorila je simpatičnu zalogajnicu Cušpajz. Sama smišlja recepte, kuha i, kako nam otkriva u intervjuu, uživa više nego ikada prije (pročitajte na str. 8).


IN&OUTPREPORUKE

Bijeg od svakodnevice Nakon komercijalnog uspjeha novog Citroëna C4 proizvedenog u više od 100.000 primjeraka od lansiranja na tržište prije godinu dana, marka upotpunjuje svoju gamu s ponudom CITROËN C4 AIRCROSS. Spajajući dizajn i inovativnu tehnologiju, novi SUV prilagođava se suvremenom načinu života koji uključuje bijeg od svakodnevice. Nova silueta crpi inspiraciju iz umijeća marke, povezujući pogon terenskog vozila s udobnošću i užitkom u vožnji limuzine. Ovisno o motorizaciji, vozilo ima pogon na dva i četiri kotača, C4 AIRCROSS kreće u prodaju krajem prvog polugodišta sljedeće godine i zauzet će svoje mjesto među liderima u segmentu na području emisije CO2.

Protiv starenja SKIN VIVO UNIFORMITY, Biothermov ovlaživač s reverzibilnim djelovanjem uklanja dobro poznate znakove starenja (bore, gubitak gustoće i čvrstoće) te vidno pomlađuje kožu. Sadrži jedinstvenu kombinaciju aktivnih sastojaka čije dvostruko anti-ageing djelovanje štiti DNK i potiče ekspresiju staničnih gena

Za iskusne profesionalce Canon je predstavio model EOS-1D X, svoj digitalni SLR (DSLR) fotoaparat nove generacije. EOS-1D X nudi dosad neviđenu kombinaciju brzine, razlučivosti i kvalitete slike te ga je nemoguće nadmašiti kada je riječ o snimanju nevjerojatnih fotografija i Full HD videozapisa. Bez obzira na to snima li se u

studiju, na sportskom terenu ili negdje drugdje, taj je model idealan za doslovno svakoga profesionalnog fotografa. Novi model na tržište izlazi kao glavni model u Canonovoj liniji DSLR fotoaparata. Tako desetu generaciju Canonova profesionalnog sustava obilježava dosad najnapredniji model EOS-a.

PERFORMANSE BEZ PREMCA Canonov fotoaparat otkriva nove mogućnosti za profesionalne fotografe

PRVE DNEVNE POSLOVNE NOVINE U HRVATSKOJ

Izdavač: Dnevnik d.o.o. Oreškovićeva 6H/1 10000 Zagreb Telefon: 01/6326-000 E-mail: redakcija@poslovni.hr Uprava: Darko Markušić, Boris Trupčević, Jasna Zemljić Prokurist: Iva Zanoški Tisak: Tiskara Vjesnik, Slavonska avenija 4, Zagreb Glavni urednik: Darko Markušić Urednica priloga: Lidija Šeatović

4

in&out listopad/2011.

Prodaja oglasa: Jasna Bibić Suradnici: Josipa Ban, Ana Crnković, Marija Birtić, Marija Crnjak, Tena Džodan, Mara Han, Vid Jeraj, Katarina Lisek, Silvana Menđušić, Luka Nerkel, Saša Paparella, Majda Žujo Grafička priprema: Redpoint: Predrag Vučinić, Lidija Stanko Fotografije: Pixsell, Fotolia Lektura: Iva Udiković In&Out je izdanje Poslovnog dnevnika


(minutes)

STATUSI Reese Witherspoon

Važno je ostati svoj

Predstavljanjem novog proizvoda za prikupljanje sredstava za borbu protiv nasilja u obitelji, posebno dizajnirane narukvice, tvrtka Avon nastavlja kampanju “Progovori protiv nasilja u obitelji”. Zaštitno lice ove humanitarne kampanje je glumica Reese Witherspoon. Inače, kataloškom prodajom posebnih Avonovih proizvoda od 2008. prikupljeno je više od 30 milijuna dolara u 50 zemalja svijeta za borbu protiv nasilja u obitelji.

... kaže Tina Puhalo-Grladinović, voditeljica Korporativnih komunikacija kompanije Starbev Group. Ne treba se poistovjećivati s poslom. Treba se prisjetiti da je on samo dio našeg života

Ljudi često zaboravljaju da ih već sutra na poslu može zamijeniti netko drugi. I? No big deal!

Jo Nesbø

Prošli je tjedan objavljen prijevod svjetskog bestselera “Spasitelj”, vodećega svjetskog pisca krimića i najprodavanijeg autora hrvatskog izdavača Znanje. Jo Nesbø tematizira hrvatsku sadašnjost i noviju prošlost, a dio radnje romana odvija se u Zagrebu i Vukovaru za vrijeme opsade grada u Domovinskom ratu. Jedan od glavnih likova je vukovarski branitelj, a roman obiluje i drugim likovima hrvatskog podneblja.

Usred WMF-a koji se prije nekoliko tjedana održao u Rovinju novinarka Poslovnog dnevnika predložila mi je da napišem blog! Naravno da sam ponudu odmah prihvatila i, iskreno, svih ovih dana svako malo me “kopkalo” o čemu bih mogla pisati jer gotovo svaki dan donosi neku novu inspiraciju. Na kraju se pokazalo da sam ideju dobila upravo inspirirana događanjima u Rovinju gdje inspiracije za analize društvenih i tranzicijskih fenomena iskaču iza svakog ugla. Ljudi su prečesto impresionirani titulama i pozicijama koje obnašaju ili s kojima su suočeni. A sve je tako relativno. Tijekom života kao tajnica sam kuhala kavu direktoru i prema potrebi čistila štenge od snijega, za vrijeme faksa sam tijekom ljetnih praznika u Tupelu, naselju koje je sat vožnje udaljeno od Memphisa i koje bi se teško moglo nazvati gradićem, radila na kontroli kvalitete muških sakoa. Danas radim puno odgovorniji posao, ali sam ista osoba kao i onda kada sam sa stotinjak tipičnih američkih južnjakinja u tvorničkoj hali plesala na Achy breaky heart, pjesmicu pjevača Billyja Raya Cyrusa koji je mojim simpatičnim kolegicama bio vrlo seksi. Ljudi zaboravljaju da ih već sutra u njihovim ulogama može sasvim solidno zamijeniti netko novi. No big deal! Ništa drastično se neće dogoditi. Taj stav ih koči i onemogućuje u stvaranju kvalitetnih dugoročnih odnosa koji su bazirani na fer i korektnom, pa čak nerijetko i na prijateljstvu. Moji odnosi s ljudima s kojima surađujem nisu puko formalni jer jednostavno nisam osoba koja pati od formalnosti, tako ne funkcioniram. I u svom privatnom, pa i poslovnom okruženju, suradnicima nastojim pristupiti prijateljski, iskreno, ljudski, s osjećajem i uvažavanjem. I to neovisno je li riječ o novinarima, kolegama, nadređenima. Ta se ljudska dimenzija, primjećujem oko sebe, poprilično izgubila, a meni je tako važna. Kad bolje razmislim, upravo ona čini razliku. I konačno, spoznaja najvrednija od svih za mene je da ja nisam moj posao, kao što ni moj posao nisam ja. On je samo dio mene.

in&out 2011./listopad

Anamarija AsanoviÊ Mlada dizajnerica pokorila je modni svijet, zaposjela hrvatske medije, a sada postaje i HTC ambasadorica moćnog i elegantnog HTC Rhymea. Oboje su se uspješno predstavili publici na modnoj pisti, odnosno reviji dizajnerice, koja se održala na ovosezonskom HTC Cro A Porteru.

5


(minutes)

PROFIL S POVODOM JAMIE BELL Od baletana do legendarnog strip-junaka

Tajanstveni

‘stripjunak’ PIŠE: JOSIPA BAN/VLM

I

ako je svoju prvu i za sada najpoznatiju ulogu dobio još kao 14-godišnjak u filmu “Billy Eliot” (i to u konkurenciji od 2000 dječaka), i danas kao 25-godišnjak iza sebe ima bogatu filmsku karijeru s obzirom na to da je snimio dvadesetak filmova, no za Jamiea Bella teško možemo reći da je planetarno popularan. Na pitanje koliko će to promijeniti glavna uloga koju mu je Spielberg dodijelio u najnovijem filmu “Avanture Tintina” najbolji odgovor daje on sam: “Nimalo, ipak riječ je o animiranom filmu u kojem posuđujem glas legendarnom Hergeovu reporteru.” No čini se da mu to nimalo ne smeta. Dapače. I dalje ima menadžera i agenta iz početničkih dana karijere te može slobodno izaći van i zabavljati se s prijateljima bez škljocanja aparata i najezde agresivnih “paparazza” oko sebe. A počelo je sve slično kao i u “Billy Eliotu”. Jamie, koji je odrastao bez oca i zaljubljen je u balet, glumi dječaka Billyja koji je pak odrastao bez majke, također zaljubljenog u balet. Zanimljivo je da sve njegove uloge imaju zajedničku točku – odrastanje sa samo jednim roditeljem. Čak i uloga u Tintinu ne razlikuje se u vezi s tim. U filmu se roditelji uopće ne spominju. Kako je njegova glumačka karijera započela neuobičajeno rano, tinejdžerske dane provodi kao nomad seleći se neprestano zbog potreba snimanja. Ipak, nakon kraćeg vremena provedenog u New Yorku odlučuje ipak “korijenje pustiti” u Los Angelesu gdje živi protekle tri godine. Obožava sportske priče i kaže da bi, da nije uspio u glumi, sigurno bio sportski novinar. Kako bilo da bilo, ova se godina čini udarnom za Jamiea. Izlaze četiri njegova filma, prvi je “The Eagle”, a zatim slijedi “Tintin”, koji ćemo uskoro gledati i u našim kinima. Nekako smo sigurni da će ipak, htio on to ili ne, uskoro izaći iz (svojevoljne?) anonimnosti.

6

in&out listopad/2011.


(minutes) Film

Priredio: Igor SaračevIć

VRIJEME JE NOVAC

R: Andrew Niccol GL: Amanda Seyfried, Justin Timberlake, O. Wilde Priča: U budućnosti ljudi prestaju stariti nakon 25. godine, ali nakon toga moraju zaraditi svoje vrijeme na ovome svijetu – tko ostane bez novca, mrtav je. Siromašnog Willa Salasa (Timberlake) jedne večeri zadesi neočekivana sreća: neki bogataš daruje mu sve svoje vrijeme. Novopečeni bogataš Will ne mora se više brinuti za to da će mu vrijeme isteći, no uskoro će imati mnogo razloga da strahuje za život. Ukratko: Redatelj Niccol, poznat po kultnom SF filmu “Gattaca” (te kao scenarist “Trumanova showa” s Jimom Carreyjem), još je jedanput osmislio priču s i te kako intrigantnom premisom, foršpan djeluje obećavajuće pa se čini da možemo očekivati vrlo zanimljiv film. U kinima od: 27. listopada

Slika iranskog društva NADER I SIMIN SE RASTAJU (Jodaeiye Nader az Simin)

Režija: Asghar Farhadi Uloge: Peyman Motiva, Leila Hatami, Sareh Bayat U kinima: od 7. studenoga

D

rama “Nader i Simin se rastaju” iranskog redatelja Asghara Farhadija svakako je jedan od najboljih filmova koji su ove godine stigli na naš kinorepertoar. Odmah je važno istaknuti kako nije riječ o egzotičnom art filmu, nego o uzbudljivoj priči sa situacijama koje su univerzalno prepoznatljive. O tome kako je riječ o filmu koji doista komunicira s najširim krugom gledatelja svjedoči podatak da je Farhadijevo djelo u francuskim kinima pogledalo više od 850.000 gledatelja. Film se osim toga može podičiti naslovom pobjednika ovogodišnjeg festivala u Berlinu, a među brojnim ostalim priznanjima koja je osvojio valja istaknuti i Zlatnu arenu u međunarodnoj konkurenciji na ljetošnjem festivalu u Puli. “Nader i Simin se rastaju” priča je o supružnicima čiji brak dolazi u krizu kad trebaju donijeti odluku hoće li otići iz Irana kako bi osigurali bolji život svojoj 11-godišnjoj kćeri Temeh. Problemi počinju kada se Nader (Peyman Moaadi) predomisli jer ne želi napustiti oca koji boluje od Alzheimerove bolesti. Kako bi mogla otići iz zemlje, Simin (Leila Hatami) traži razvod, ali

AVANTURE TINTINA

sud joj ga odbija dati pa ona seli kod roditelja, dok Temeh ostaje živjeti kod oca. Nader unajmljuje siromašnu mladu ženu Razieh (Sareh Bayat) da mu pomogne oko brige za oca, ne znajući da je ona trudna. Nakon nekoliko dana između Nadera i Razieh dođe do svađe i on je izbaci iz stana; ona nakon toga pobaci pa njezin suprug Hodjat podiže tužbu protiv Nadera. Tijekom procesa otkrivaju se brojne neočekivane stvari... Kroz majstorski konstruiranu priču punu snažnih dramskih momenata, koja se po napetosti može mjeriti i s mnogim holivudskim trilerima, redatelj Farhadi daje bogato razrađen presjek suvremenoga iranskog društva, obilježenog nejednakošću između spolova i procjepom između modernog i tradicionalnog, svjetovnog i religioznog. Farhadi je pravi majstor karakterizacije likova, a glumci odreda sjajno koriste priliku da dočaraju tako složene karaktere. Ukratko, “Nader i Simin se rastaju” film je koji bez ikakve dvojbe zaslužuje sva priznanja i preporuke i svakako ga vrijedi pogledati.

sJAJnI gLUMcI Odlično interpretiraju iransku svakodnevicu i težak život

R: Steven Spielberg Glasovi: Jamie Bell, Andy Serkis, Daniel Craig Priča: Nakon što od uličnog prodavača kupi maketu broda “Jednorog”, koji je u nerazjašnjenim okolnostima potonuo u 17. stoljeću, mladi novinar Tintin upada u velike nevolje. Naime, te makete pod svaku cijenu želi se domoći opaki Sakharine, koji ne bira sredstva kako bi ostvario svoj naum pa odluči oteti Tintina. Ukratko: Na prvoj u planiranoj seriji ekranizacija stripova iz serijala belgijskoga autora Hergéa udružio se impresivni autorski tandem: režiju potpisuje Steven Spielberg, a jedan od producenata je Peter Jackson. Zadivljujuća animacija u 3D tehnici (najboljoj viđenoj nakon Cameronova “Avatara”) i uzbudljiva priča čine ovaj film vrhunskom zabavom za sve generacije. U kinima od: 7. srpnja

VELIKA KRAĐA NEBODERA

R: Brett Ratner GL: Ben Stiller, Eddie Murphy, Matthew Broderick Priča: Kada se ispostavi da je Arthur Shaw, naizgled simpatični bogataš nastanjen u velikom njujorškom neboderu zapravo veliki prevarant poput Bernieja Madoffa, skupina ljudi koji obavljaju različite poslove u tom neboderu, a koji su također postali žrtve Shawovih makinacija, odlučuju se na veliku pljačku njegova stana. Ukratko: Već sama ideja akcijske komedije o osveti financijskim mešetarima zasigurno će privući velik broj gledatelja, a uz zvjezdani tandem Stiller-Murphy kao adut filma svakako treba istaknuti da je suautor scenarija Ted Griffin, u čije prethodne uspjehe pripada poznati hit o velikoj pljački – “Oceanovih jedanaest”. U kinima od: 4. studenoga

in&out 2011./listopad

7


(minutes)

cool places

MU∆KAM, KUHAM I ... UŽIVAM Na mjestu na kojem je nekada imala butik Leonarda Boban otvorila je restorančić pod nazivom Cušpajz. Želite li pojesti dobar grah s repom i rebarcima ili minestrone sa špekom, Lea će vam ih sama skuhati i poslužiti PIŠE: MARIJA CRNJAK snImIo: ANtoNIo BRoNIĆ/PXL

Nakon što je u utorak u podne kod Leonarde Boban u Cušpajzu pojeo grah s repom i rebarcima, gost koji je tu jeo prvi put vratio se za nekoliko minuta s nekoliko kitica cvijeća. Podijelivši ih ženama koje su se pobrinule za njegov ručak, zahvalio je gazdarici što je otvorila “to divno mjesto”. Nažalost to nismo uspjeli snimiti, no pomalo staromodna i romantična gesta odgovorila je na naše prvo pitanje Leonardi koja je nedavno modu zamijenila kuhanjem variva i gustih juha, pri čemu je i dalje ostala besprijekorno dotjerana ispod kuharske pregače. Kako se i zašto moda pretvorila u ćušpajz?

Ovo je divno, imam prisniji odnos s ljudima, i mnogo iskreniji. U modi svi prate nekakve trendove. Bez obzira što sam gradila svoj stil, uvijek sam se morala podvrgavati nekakvim stilovima koje diktiraju mediji i osobe iz javnog života... ovo je iskrenije i ljepše. Imam kuharicu koja sa mnom kuha, dvije cure koje su prije radile u dućanu – sad su konobarice i svima nam je ovaj novi posao jako interesantan. Razgovaramo s gostima i prolaznicima koji nam otkrivaju svoje ideje i  gastronomske želje...

8

in&out listopad/2011.


(minutes) LJUBAV PREMA KUHANJU Kao i u modi, i u kuhinji Lea radi sve sa stilom

in&out 2011/listopad

9


(minutes)  Što i kako kuhate? Svaki dan su na meniju tri nova ćušpajza, dva mesna ili riblja te jedan vegetarijanski. Danas imamo grah s repom i rebarcima, minestrone sa špekom i ćušpajz od patliđana. To su cjeloviti obroci koji su zasitni i mislim da su cjenovno prihvatljivi. Ne koristimo brašno ni zapršku, kao ni slatko vrhnje, sva gustoća dolazi od povrća. Mislim da to ljudi vole. Tko smišlja recepte?

Ja smišljam recepte, mućkam i uživam. Oduvijek sam voljela kuhati. Kad sam bila slobodna, doma sam kuhala dva puta dnevno. Otkako sam otvorila Cušpajz, doma uglavnom kuham samo večeru jer sam tu do popodne, a vikendima obvezno doma moram raditi tortice od žganaca i štapiće od prepečenog povrća kao u Cušpajzu.

cool places takav koncept u Zagrebu baš i ne postoji. U Kakvi su daljnji planovi, planirate li rasti s restoranu morate provesti neko vrijeme, če- ovim konceptom? kate konobara, hranu, kavu, račun... tu ljudi Osim što planiramo uvesti dostavu i otvoriti web-stranicu, nemam planova dođu, hranu odmah dobiju jer je već za rast iznad ovih okvira. S mokuhana, plate i odu. Zato lokal i nije dom sam krenula u tom smjeru velik, nema potrebe za zadržavanje, i shvatila da rast pokvari priču i nekoliko stolova je dovoljno. Jedino ubije čari. Želim biti prisutna i se nadam da ćemo s Gradom moći u modi postići dogovor da bolje uredimo sam ‘mora- kvalitetno raditi. terasu. la’ pratiti I restoran Boban vam je konkurencija...

Ma nije, mi čak i surađujemo, ako se ljudi zapričaju i ostanu kod nas, ja im pozovem konobara iz kavane Boban da im donesu kavu ili što već žele. Cušpajz je uostalom poslovna jedinica Bobana, oni su meni dali dio kuhinje.

Dakle, gazdarica sama kuha, niste jedna od onih koja samo dođe po zaradu?

Ma ne, stalno sam tu, i moram priznati da to ljude iznenađuje. Jedan par koji sam upoznala ljetos priznao mi je da su prije nego što smo se upoznali, dok su prolazili pored Cušpajza, konstatirali kako su “Bobani išli na foru pa su u restoranu zaposlili konobaricu koja sliči na Leonardu”.

trendove i stilove. Kuhati je ljepše, iskrenije i interesantnije

U Milanu sam živjela od 20. do 30. godine i to je grad koji je moj san, Italija je mjesto koje me neizmjerno privlači. Tamo sam se počela baviti modom, u Milanu se živi ležernije, ljudi su manje ljuti. Iako vlada veći kaos pogotovo u prometu, ove svakodnevne stvari su nekako dostupnije, bilo da su to aktivnosti za djecu ili namirnice za kuhanje. Međutim, mog je muža vukao taj tradicionalni duh i stoga ostajemo u Hrvatskoj.

Biste li od Cušpajza mogli živjeti? Što je isplativije u Zagrebu, restoran ili moda?

Mislim da bi s Cušpajzom mogla zaraditi za neki normalan i skroman život. U Zagrebu, zapravo u cijeloj Hrvatskoj teško se može živjeti od mode, prošla su vremena kad su vlasnici butika hodali s vrećama punim novca.

neuoBIčajen KonCepT Cušpajz nije velik, ali je zato uređen s puno ljubavi i stila. Nema potrebe za zadržavanjem. Ljudi dođu i odmah dobiju već kuhanu hranu. Još samo da bolje uredim terasu, i to će biti to, kaže Lea Boban

Ima li Cušpajz uopće konkurenciju kao koncept brze hrane koja se ne svodi na krumpiriće, pizzu...

Uokolo ima odličnih restorana, ali zapravo

10

in&out listopad/2011.

Izjavili ste u nekoliko navrata da je Milano grad u kojem želite živjeti, a onda otvorili restoran u Zagrebu. To znači da ostajete tu?


(minutes) Glazba

neuništivi soul-rocker Lenny nastavlja putem prijašnjih uspješnica

Tyler the Creator, ‘Goblin’ Xl RecoRdinGs, 2011.

ljubav, rat, vjera u život i pjesme za predsjednika Lenny Kravitz, ‘Black and White America’, 2011.

A

Preslušao: vid jeRaj/vlM

merički soul-rocker Lenny Kravitz na svom se novom albumu “Black and White America” opako nadovezuje na prijašnji “It is Time for a Love Revolution” iz 2008. godine. Gitara kao jedini iskreni posrednik, u promicanju tematike ljubavi, rata, vjere i života, ali i partnerica koja ga nikad neće iznevjeriti, a opet joj ne mora biti vjeran, u nekolicini je pjesama pojačana putenošću brass-sekcije. Naslovna stvar, sjajan komad plesnog soul-funka, nudi opća mjesta repertoara Marvina Gayea, Curtisa Mayfielda i Stevieja Wondera, vrelo s kojeg se Kravitz napaja kao autor s kompleksom tinejdžera. Već sljedeća “Come on and

Get it” koketira s neprežaljenim klasikom “Superstitious” potpuna je potvrda statusu otrova za žene, ali je i mamac na olaku usporedbu s Peppersima. Kravitz kakvog znamo s početka karijere odvažnim jaukanjima javlja se tek u “In the Black”, na treću, sa stihom “I Know that it is the Dawning, I Fall in Love each Morning” iako Princeovu auru najlakše posvaja kad koketira sa seksploatacijskom ikonografijom. A opet, “Liquid Jesus”, otpjevana u cijelosti u falsetu, opet je naklon Mayfieldu, a i lijepa posveta šamponu za tijelo prožeta transcendencijom. Zabilježivši karikaturalno gostovanje Jay Z-ja i DJ Militaryja u “Boongie Drop”, među 16 novih pjesama tu je i “Life Ain’t Ever Been Better Than it is Now”, s moćnom funkbaštinom koja skriva stihove o razdvajanju svjetla od mraka, kao i “Dream” pjevana uz solo-piano, koje su rođene da postanu hitovi. Album je pojačan i bonus verzijom od šest dodatnih pjesama s politizirajućom poentom “Leaders of Tommorow” za predsjednika Obamu.

in&out 2011./listopad

Tyler Okonma, 20-godišnji producent i glazbenik iz Kalifornije, tek što je najavio treći album za sljedeću godinu, već je skupio optužbi za mizoginiju i homofobiju više od svojedobno Eminema. S “jebslogom” na jeziku i raskošnim psovkama učestalim poput interpunkcije, zlobnom ironijom Tyrell isijava sve ono što već godinama razne socijalne službe kažu da se ne smije. Pripadnik je generacije koja je izgubila sve i zauzvrat dobila mogućnost izbavljenja kroz studije na otplatu s kamatama. Kroz refren izrazito brutalne pjesme “Radicals” napada školski sustav, tradiciju i religiju, a baš poput sitnih slova u ugovoru izričito upozorava “SAD bijelih protestanata da je sadržaj pjesme fikcija i da za njega ne želi odgovarati”. U spotu za pjesmu “Yonkers” pojavljuje se u negativu, uz ritam usporen do dubstepa, opija se i povraća, a svoj pledoaje završava vješanjem. Stilski su mu sve podloge abrazivne, ispovjednim solilokvijima podsjeća na Rakimov “18 Letter”, povratnički album stare iskusnjare old school hip-hopa iz 1997. godine, dok je u smislu strukture na strofe i refrene također prilično tradicionalan kad to želi biti. Jako zanimljivo!

Peach Pit, ‘doviđenja u calGaRyju’, aquaRius RecoRds, 2011. Sedamnaest godina staža po zagrebačkim klubovima i status lokalne legende koja se u svom radu nadahnjivala filmovima iz art-opusa Petera Jacksona, Fritza Langa i dvojca Bunuel-Dali, za koje su skladali originalnu glazbu, prošli su kroz noise-, post- i math-rock faze te oscilirali između trija i kvarteta, instrumentalni sport-rock trio Peach Pit objavljuje CD u Hrvatskoj, kasetu u Japanu i LP u Austriji za isti album. Iako im je ime, a i naslov albuma referencijalan koliko je i smog glavna referencija za Zagreb, odsvirali su pjesme u kojima slušatelj može istraživati izljeve svježih glazbenih ideja. Rock što je nekad bio, bliži publici nego policama dućana, ovdje nalazimo kroz vrlo uspjeli tretman tradicionalnih žanrova nepretenciozno prerušenih u nešto sasvim novo. Ili barem dosad nečuveno. Za naznaku kako je ipak riječ o koketiranju s pop-kulturom, bend daruje priču “Nindža odelo” Danijela Belea, otisnutu na unutrašnjoj strani korica.

11


(minutes)

travel& Culture

Kulturna zbivanja u krugu od 500 km... Kamo izaći navečer, bilo da putujete poslom, bilo da vodite obitelj na izlet... Dobru zabavu! prireDila: MArA HAN/VLM

Budimpešta VRAni KonJi

Neobična, a ipak tipično mađarska tema izložbe. Nacionalna izložba o konjima obilježava cijelu drugu polovicu 2011. godine u prostorima Mađarskog muzeja poljoprivrede. Životinje na kojima su njihovi davni preci dojahali iz azije, posijali užas među prije doseljenim narodima i, konačno, zauzeli panonsku nizinu, Mađari i danas iskreno poštuju. Na njima je osvojena pobjeda protiv Osmanlija, na njima je zasnovana poljoprivredna proizvodnja i transport. izložba “Konji” multimedijalnim pristupom dočarava sav “rad i rat” te plemenite životinje, a uz razgledavanje možete se okušati i u simuliranom galopu. info THE HORSE – NATIONAL HORSE EXIBITION Do kraja siječnja 2012. Muzej mađarske poljoprivrede – Magyar Mezogazdasagi Muzeum Dvorac Vajdahunyad Varosliget 14

rock-posteri Dio su iznimno utjecajnog razdoblja sićušnog segmenta pop-kulture 20. stoljeća

ZLATno DoBA PoSTERA

rAMMsteiN Zvijezde specifično njemačkog smjera industrijskog metala

iznimno utjecajno razdoblje sićušnog segmenta pop-kulture 20. stoljeća. pod nazivom “Zlatno doba rock-postera” krije se izložba psihodeličnih postera nastalih uglavnom na području američke Zapadne obale, točnije San Francisca. posteri su prikazani dijelom kao arbitri ukusa niza generacija, ali i kao neizravni “potomci” grafičkih tradicija središnje europe.

info FROM SAN FRANCISCO TO WOODSTOCK – THE GOLDEN AGE OF AMERICAN ROCK POSTERS 1965-1971 Do 31. prosinca Kogart Haz andrassy utca 112

MADE in GERMAnY

Germani vladaju peštanskim pozornicama u studenom. Slavni interpreti pop-glazbe u gregorijanskim obradama nastupaju početkom mjeseca, slijede ih najveće zvijezde specifično njemačkog smjera industrijskog metala, najpoznatiji bend s oznakom Neue Deutsche Härte. info GREGORIAN 2. studenoga Budapest Congress Center GreGoriAN poznati interpreti pop-glazbe u gregorijanskim obradama u pešti

RAMMSTEIN – MADE IN GERMANY 11. studenoga

in&out 2011./listopad

13


(minutes)

Venecija

travel& Culture julian schnabel 40 odabranih djela moguće je vidjeti u Museo Correru ljubav venezije i egipta Možete vidjeti na izložbi Venezia e L’egitto u Duždevoj palači

AMERIKANAC U VENECIJI

Četrdeset djela odabranih iz duge i plodne umjetničke karijere Juliana Schnabela, američkog slikara i kipara. Veliki kreativac, neponovljiva umjetnička pojava, snažna osobnost koja ne skriva utjecaj Pollocka, El Greca, Giotta, Goye ili Picassa na svoj rad.

INfo:

JULIAN SCHNABEL. PERMANENTLY BECOMING AND THE ARCHITECTURE OF SEEING Do 27. studenoga Museo Correr

NERASKIDIVA VEZA

Kleopatra je zavela Cezara, a istu očaranost iskusio je najprije Rim, a potom i cijeli Zapad. Očaranost Egiptom. Veza Venecije i Egipta traje gotovo dvije tisuće godina i sada se javno objavljuje kroz izložbu u Duždevoj palači. Od drevnih arheoloških nalaza preko prijenosa tijela sv. Marka iz Aleksandrije u Veneciju u 9. stoljeću, snažnih trgovačkih i diplomatskih veza koje nikada nisu prekidane, pa sve do prvih venecijanskih arheologa amatera i rađanja egiptologije.

INfo:

VENEZIA E L’EGITTO Do 22. siječnja 2012. Duždeva palača/Palazzo Ducale

Novi Sad Dušana Kovačevića, u režiji mlade Maje Grgić, a Mileva Marić Einstein, srpska matematičarka i supruga Alberta Einsteina, protagonistica je opere “Mileva” u režiji našeg Ozrena Prohića.

PREMJERNI NASLoVI

Svježe renovirano Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu u novoj je sezoni predstavilo prva dva INfo: premijerna naslova. Crna komedija “Urnebesna trageDušan Kovačević dija” djelo je najvećega živućeg srpskoga komediografa URNEBESNA TRAGEDIJA Režija: Maja Grgić Uloge: Marija Medenica, M. Petrović, Aleksandra I. Pleskonjić

urnebesna tragedija Crna je komedija najvećega živućeg srpskoga komediografa Dušana Kovačevića

AlEKSANDRA VERBAlOV MIlEVA libreto: Vida Ognjenović Režija: Ozren Prohić Srpsko narodno pozorište Pozorišni trg 1

14

in&out listopad/2011.

mileva Opera u režiji našeg Ozrena Prohića o poznatoj srpskoj matematičarki i Einsteinovoj supruzi


(minutes)

Ljubljana PRAZNIK ZA UŠI

Koncerti klasične glazbe – glazba njemačkog baroka, Beethovenova Missa Solemnis, Mozart, Bartok, Dvorak te nastup Estelle Morente, umjetnice koja je riječima kritike “ponovno stvorila flamenco”, a široj će publici možda najpoznatija biti njezina pjesma “Volver” iz istoimenoga Almodovarova filma. I naravno, “oldy but goldy” – sir Elton John, jedan od najvećih živućih pop-starova.

INfo:

ESTELLA MORENTE – FLAMENCO CONCERT 5. studenoga Cankarjev dom EMERSON STRING QUARTET (SAD) Koncert klasične glazbe 8. studenoga Cankarjev dom

estrella morente Umjetnica koja je ponovno stvorila flamenco gostuje u Cankarjevu domu

oldy but goldy Sir Elton John jedan je od najvećih živućih pop-starova

ELTON JOHN 11. studenoga Center Stožice COLLEGIUM VOCALE GENT (NIZOZEMSKA) L. van Beethoven: Missa Solemnis in D Major 12. studenoga Cankarjev dom MUSICA CONCERTANS (SLOVENIJA) Kantate i sonate njemačkog baroka 16. studenoga ZRC Novi trg 2

vizualne komunikacije Bienale radova iz područja grafičkog dizajna

Do 26. studenoga Narodna galerija Prešernova cesta 24

PRAZNIK ZA DUŠU

Ispunjava želje zahtjevnije filmske publike, predstavlja izbor iz svjetske filmske produkcije, informira o pobjednicima najvažnijih filmskih festivala, a još i otvara vrata mladima, obrazuje, komunicira s alternativcima. Ljubljanski međunarodni filmski festival (LIFe).

PRAZNIK ZA oČI

Odabir najboljih radova i dizajnerskih rješenja iz protekle dvije godine radi uspostavljanja kriterija izvrsnosti u toj mladoj, no iznimno utjecajnoj grani umjetnosti. Uz prigodnu izložbu slovenski će biennale vizualnih komunikacija odabrati i nagraditi autore najboljih radova s područja grafičkog dizajna.

INfo:

22. LJUBLJANSKI MEDNARODNI FILMSKI FESTIVAL (LIFe) Od 9. do 20. studenoga Kinodvor, Kino Šiška, Kolosej, Cankarjev dom

INfo:

5th SLOVENIAN BIENNIAL OF VISUAL COMMUNICATION

life Izbor iz svjetske filmske produkcije u Cankarjevu domu do 20. studenoga

in&out 2011./listopad

15


(minutes) za početak 14. izdanja Padova Jazz Festivala legendarni kvartet ‘Manhattan Transfer’

Padova GLAZBENA LEGENDA X2

Nije prvi put da se nastupi dviju glazbenih legendi poklapaju, ni u koncertnim, a još manje u studijskim prilikama, no ipak je njihova zajednička turneja velika vijest. “Never Ending Tour” Boba Dylana neraskidivo je povezana s Markom Knopflerom; obojicu prate njihovi bendovi, a Dylan će na ovoj turneji proslaviti sedamdeseti rođendan.

INfO:

NEVER ENDING TOUR – BOB DYLAN, MARK KNOPFLER 9. studenoga Palasport Arcella

ZA PRAVE JAZZ-ZNALCE

dupli užitak Zajednička turneja dviju glazbenih legendi: Dylana i Knopflera

Četrnaesto izdanje Padova Jazz Festivala otvara se glamuroznim eventom – nastupom legendarnoga kvarteta “Manhattan Transfer”, međunarodnih zvijezda neupitna sjaja iako pripadaju već nestajućim skupinama vokalnih izvođača. Uz njih nastupaju i Petra Magnoni, Gino Paoli i Benny Golson.

IfNO:

PADOVA JAZZ FESTIVAL Od 15. do 19. studenoga Gran’ Teatro, Teatro Verdi, Hotel Plaza

travel& Culture

SIMBOLIKA

Prijelaz stoljeća, nemir potrage za novim smislom umjetnosti, snaga snova i nesvjesnog, duša, zagonetke života… sve su to odrednice simbolizma, snažnoga umjetničkog pokreta s početka 20. stoljeća uz koji obično povezujemo imena slavnih Francuza ili Austrijanaca. Odjek tog pokreta u Italiji tema je izložbe u padovanskoj palači Zabarella, koja uz djela slavnoga Klimta i von Stucka predstavlja manje poznate talijanske simboliste.

INfO:

IL SIMBOLISMO IN ITALIA Do 12. veljače 2012. Palazzo Zabarella

Sarajevo NAJBOLJA IMENA SVJETSKOG JAZZA

Glazbenici sa svih strana svijeta – Henderson Berlin Super trio, Kudsi Erguner, trio Rosenberg, Dave Holland i niz drugih redom vrhunskih izvođača – prvih su dana studenog u Sarajevu. Uz slogan “Najbolji jazz je tamo gdje ga najmanje očekujete” organizatori festivala pozivaju na Jazz Fest Sarajevo.

INfO:

za ljudska prava Festival koji promovira građanski aktivizam i angažman, nakon Sarajeva kreće dalje

JAZZ FEST SARAJEVO Od 1. do 6. studenoga

LJUDSKA PRAVA HOĆU

Udruga građana i istoimeni filmski festival. Najširi mogući raspon društveno važnih tema posredovanih najpopularnijim i najmoćnijim medijem – filmom. Festival koji promovira građanski aktivizam i angažman, koji nakon završetka sarajevskih projekcija kreće dalje sa specijaliziranim programom za mlade s područja cijele BiH.

INfO

PRAVO LJUDSKI – 6th HUMAN RIGHTS FILM FESTIVAL Od 9. do 14. studenoga Zmaja od Bosne 8

16

in&out listopad/2011.

najbolji jazz je tamo gdje ga najmanje očekujete Slogan je Jazz Fest Sarajeva. To dokazuje i gostovanje Kudsi Erungera (gore)


(minutes)

BeË

snaga mode Simbioza mode i fotografije u središtu bečke Kunsthalle

SVJETSKA PRAIZVEDBA

Poetska i satirička studija intimnog života jednog od najvećih ruskih pisaca Nikolaja Gogolja, čiji su posljednji dani protekli u mahnitom odbacivanju prethodnog života. Progonjen demonima podzemlja i demonima svojih literarnih likova, Gogolj će se izgladniti do smrti. Svjetska praizvedba opere “Gogolj” najavljena je 15. studenoga, a skladateljica i autorica libreta je slavna ruska skladateljica Lera Auerbach.

Info:

Lera Auerbach GOGOL Dirigent: Vladimir Fedosejev Redateljica: Christine Mielitz Uloge: Martin Winkler, Otto Katzmeier, Ladislav Elgr, Natalija Ušakova THEATER AN DER WIEN Od 15. studenoga Linke Wienzeile 6

Info:

VIENNA ART WEEK 2011 Od 14. do 20. studenoga

PRIJESToLnICA PSIHoAnALIZE

S motom “Odrazi stvarnosti” (Reflecting Realty) bečki će Tjedan umjetnosti obuhvatiti nove multidisciplinarne komunikacijske strategije, naglasiti razmjenu između umjetnosti i znanosti i podsjetiti da je Beč svjetska prijestolnica psihoanalize. Beč je uobičajeno u vrijeme tjedna umjetnosti pupak svijeta za ravnatelje muzeja, kustose, kritičare, autore, no i “običnim” se posjetiteljima nude neočekivane galerijske upoznajte ture, posjeti umjetničkim umjetnost ateljeima, muzejima i ... a gdje drugdje izložbenim prostorima. nego u Beču?

MoDnI DIKTAT

Sraslost ili simbioza mode i fotografije u središtu su pozornosti bečke Kunsthalle. Simbolička snaga mode, mijena “idealnog” tijela, ideali ljepote i društvene promjene, trendovi i komunikacija. Kao i strategija modnih editorijala, modne fotografije i industrije u posljednjim desteljećima.

Info:

odraz stvarnosti Moto je bečkog Tjedna umjetnosti koji se održava od 15. studenoga

VANITY Fashion/Photography from the F. C. Grundlach Collection Do 12. veljače 2012. NO FASHION, PLEASE! Photography between Gender and Lifestyle Od 10. studenoga do 22. siječnja 2012. KUNSTHALLE WIEN Museumsplatz 1

Beograd BALET I oPERA Dvije nove, svježe kazališne produkcije teatra Madlenianum. Početak sezone obilježila je praizvedba baleta “Praznik ljubavi” inspiriranog romanom Teodore Sujić “Capsella Bursa Pastoris”, s vječnom i baletu tako dragom jednostavnom pričom o dvoje mladih u proljeću. Krajem listopada ovo je kazalište predstavilo novi naslov, opernu premijeru Leoncavallovih “Pajaca”.

Info:

PRAZNIK LJUBAVI Koreograf: Ivica Stjepanović Ruggiero Leoncavallo PAJACI Dirigent: Stanko Jovanović Redatelj: Jurij Aleksandrov Scenograf i kostimograf: Vjačeslav Okunjev TEATAR MADLENIANUM Glavna 32, Zemun

praznik ljubavi Praizvedba baleta u beogradskom teatru Madlenianum obilježava početak sezone

pajaci Opernu ‘sezonu’ Madlenianuma otvorili su početkom listopada Leoncavallovi ‘Pajaci’ (slika gore)

in&out 2011./listopad

17


(minutes)

2nd life

AnA Jelušić

Otkrivam Ëari obiËnog života Dok čeka da zdravlje ‘kaže’ svoju zadnju vezano uz nastavak sportske karijere, Ana Jelušić ne gubi vrijeme. Studira i radi u marketingu PIŠE: MAJDA ŽUJo fotografIjE: PiXseLL

S

amo te obrana diplomskog rada dijeli od diplome. Jesi li zadovoljna odabranim studijem? Jesi li se našla u tome? Da, uskoro ću diplomirati i zadovoljna sam prije svega jer su mi na fakultetu omogućili da studiram prilagođavajući ispite i predavanja svojim sportskim obvezama. S druge strane smjer koji sam izabrala je vrlo prilagodljiv različitim poslovima u sportu, a to je smjer kojim bih voljela ići. U posljednje vrijeme si surađivala s agencijom Digitel, a moglo te se vidjeti i na nedavno održanom Weekend Media festivalu. Što točno radiš za njih i kako je došlo do te suradnje? U Premisi sam radila na projektu Weekend Media festivala, i to mi je poslužilo kao svojevrstan uvod kako bih mogla raditi na promotivnm aktivnostima za svjetski skijaški kup Snježna kraljica. Do suradnje je došlo nakon što sam se interesirala za rad na Weekendu jer sam željela steći iskustvo na jednom takvom projektu. taman sam bila i pri kraju s fakultetom, nisam skijala pa je tajming bio odličan. Ove ćeš se godine, dakle, na Snježnoj kraljici naći na drugoj strani, onoj organizatorskoj. Koliki ti to izazov predstavlja? Veliki je to izazov s obzirom na to da mi se perspektiva kompletno promijenila, ali taj neki drugi dio sporta mi je oduvijek zanimljiv. Pružila mi se prilika da ove godine vidim kako sport izgleda iz organizacijske perspektive i nisam puno razmišljala. a opet, mislim da svojim insajderskim iskustvom mogu svakako biti od koristi onima koji nikada nisu imali

18

prilike iskusiti sportsku stranu cijele priče. Planiraš li se možda ozbiljnije baviti PR-om? Za sada je to odličan način da ne razmišljam previše o propuštanju sezone, a pri tome naučim nešto novo i steknem nova iskustva. Što i kako dalje, razmišljat ću na proljeće. Gdje se vidiš profesionalno u budućnosti? Pa svakako u sportu, ali ne na terenu. rad na organizaciji Snježne kraljice moj je prvi korak u tom nekom smjeru. Voljela bi se iskušati u različitim područjima prije nego što odlučim čime ću se stvarno baviti nakon skijanja. Kada bi pokretala svoj biznis, što bi to bilo? teško mi se za sada zamisliti kako samostalno nešto otvaram. Želja mi je prvo naučiti posao, a onda možda jednoga dana naučeno iskoristiti da bih započela nešto svoje. U svakom slučaju, bio bi to nekakav sport, da li komunikacija, event management, novinarstvo... Ima vremena za solo karijeru. Za sada mi se ne žuri. Bi li se možda poput Janice upustila u otvaranje kozmetičkog salona ili slično? Za sada nemam takvih ambicija, ali drago mi je da je janica našla nešto što je zaokuplja.

in&out listopad/2011.

a i ne škodi kada ti frendica ima salon, nikada ne znaš kada ti hitno može zatrebati kozmetičarka. Nekada ti je velik uzor bio Alberto Tomba, imaš li sada nekog uzora u poslovnom svijetu? Nisam o tome još razmišljala. Nekako sam sebi još sportaš i uzori su mi i dalje sportaši. Možda ću za nekoliko godina, kada se ozbiljnije bacim u biznis, imati bolji odgovor na ovo pitanje. U svakom slučaju, uzor su mi ljudi koji se svaki dan bude s osmijehom i idu na posao. ja sam tu privilegiju imala godinama pa bih voljela da tako bude i dalje bez obzira kamo me život usmjeri. Pisala si i blog, jesi li se pronašla u pisanju? Bi li se tome voljela malo više posvetiti? Blog je bio dobar način da ljudima pokušam dati malo drukčiju perspektivu nekih naših sportskih događaja ili općenito sporta. tek su mi 24 godine, a sport živim već skoro 20. Volim misliti da imam što reći na tu temu pa uživam u mogućnost da to podijelim s onima koje to zanima. Nedostaje li ti adrenalin s natjecanja? Nedostaje. to mi zapravo najviše nedostaje iz skijanja. Malo stvari u životu ima taj intenzitet.


(minutes)

MANEKENSKE PROPORCIJE Zahvaljujući prirodi i sportu, zbog svog atraktivnog izgleda rado je zovu na primanja, revije... (slika dolje)

Uzor su mi ljudi koji se svaki dan bude s osmijehom i idu na posao. Ja sam tu privilegiju imala godinama pa bih voljela da tako bude i dalje...

Slobodno vrijeme TREBA IMATI SAN Ana je ostvarila velike uspjehe u svojoj dvadesetogodišnjoj karijeri. No, jesu li oni najveći ispred nje? (slika dolje)

PUTOVANJA.... Obožavam putovati pa koristim svaki slobodan trenutak kako bih negdje otputovala. Tražim najbolji ‘deal’ na avionske karte i idem... Fascinira me ta neka sloboda koju samo putovanja pružaju, i to što čovjek može biti bilo tko kada je na putu. Volim upoznavati nove ljude i kulture, a i cijeli sam život nekako na putu pa mi je to pakiranje i kretanje valjda u jednom trenutku ušlo pod kožu Za sada nemam većih planova oko putovanja, možda skoknem koji vikend do Lošinja udahnuti dobrog zraka, ali za sada je to to. UVESELJAVA ME... Otkrivati čari normalnog života, popodnevne kave s prijateljima, ne znati gdje će me život odnijeti... Velika je to bila promjena, mogla sam sjesti i očajavati nad situacijom ili pokušati iz nje izvući nešto pozitivno. Odlučila sam se za ovo drugo. U životu ima puno gorih stvari od ovoga što se meni dogodilo.

in&out 2011./listopad

Što ti najteže pada otkad si prestala profesionalno skijati? Bila sam vrlo mirna sa svojom odlukom o prestanku skijanja. Uzela sam u obzir apsolutno sve faktore pa sam znala što očekivati nakon te odluke. Pokušala sam se baciti na posao i ne dopustiti glavi da previše razmišlja o tome što bi bilo. Ipak, najviše mi fali ta skijaška sredina, ljudi koji su mi tijekom godina postali obitelj. I natjecanja i putovanja naravno. Kolike su šanse da se vratiš profesionalnom skijanju? Sve će ovisiti o zdravlju. Nažalost, odluku da stanem na loptu nisam donijela ja već zdravlje, pa će tako ono odlučivati i o povratku. Baviš li se rekreativno još kojim sportom? Trčim, vozim bicikl i konstantno sam u nekom pokretu. Iako ne skijam, nisam prestala biti sportaš i voljeti sport. Kako najčešće provodiš vrijeme? Trenutno radeći, nova sam u tome pa sam se potpuno posvetila kako bi pohvatala što više što brže.

19


(knjiga)

Glas POtlaČeniH Mammy, poznata Scarlettina sluškinja (desno) i 'sluškinja' Aibileen (lijevo)

Crvena ruža simbol je ljubavi. Purpurni ružini cvjetovi znak su potpune opčaranosti, a donositelj ciklame nada se da će biti voljen. Nadahnuti prvijenac ‘Jezik cvijeća’ spisateljice Vanesse Diffenbaught podsjeća nas na divan način komunikacije, na koji u modernom dobu često zaboravljamo Piše: katarina lisek/VlM

“Živite, vjerujte, ne čekajte duže, već uberite danas života ovog ruže”, kaže prekrasan stih francuskoga renesansnog pjesnika Pierrea Ronsarda. S obzirom na drevnu i snažnu simboliku ružinog cvijeta, nesporno je da svi znaju da je crvena ruža simbol ljubavi. No ako slučajno na dar dobijete purpurne ružine cvjetove, znajte da je muškarac koji vam ih je darovao potpuno opčaran vama. Prelijepe žute ruže u našem narodnom predanju znače ljubomoru, ali i nevjeru. Dobijete li pak ciklame, nježni donositelj osjeća plahu nadu da biste ga mogli

20

in&out listopad/2011.

zavoljeti. A sve moguće nijanse cvjetnih poruka ne bi nam danas bile jasne da se viktorijansko doba, vrijeme ukočene etikete i prigušene erotike, nije detaljno i pasionirano bavilo cvijećem. Razmjena poruka cvijećem bila je, dakle, silno popularna u 19. stoljeću, naročito nakon što je knjiga Charlotte de Latour “Le Langage des Fleurs” 1819. potakla val floralnih rječnika koji su preplavili Europu i obje Amerike. Jedna od najpoznatijih takvih knjižica u viktorijansko doba bio je “Language of Flowers” s ilustracijama Kate Greenaway, koji je mlada američka književna autorica Vanessa Diffenbaugh otkrila sa 16 godina te je nadahnuta njome napisala svoj roman prvijenac “Jezik cvijeća”, koji je sredinom rujna izašao i na hrvatskom jezikom, u izda-


interes izdavača Debitantski rukopis Vanesse Diffenbaugh vrlo je brzo postao književni fenomen jer su se svjetski izdavači doslovno nadmetali tko će ga prvi objaviti

nju Znanja. Knjizi je pridodala i Victorijin rječnik cvijeća, nazvavši ga prema svojoj glavnoj junakinji, u kojem je iz različitih izvora prikupila i osuvremenila značenje pojedinih cvjetova. MOJ ŽIVOT U TVOJIM RUKAMA

Dio inspiracije za priču o napuštenoj djevojčici koja odrasta u sirotištu i emocionalno je gotovo autistična jest autoričin višegodišnji rad s nezbrinutom djecom kao udomiteljice. Osnovala je i udrugu Camellia Network, koja se bavi pomaganjem djeci iz udomiteljskih obitelji da lakše nađu svoje mjesto u društvu. Ni naslov udruge nije nimalo slučajan jer značenje kamelije je – moj je život u tvojim

in&out listopad/2011.

21


(knjiga) rukama. Vanessa Diffenbaugh rođena je u San Franciscu i odrasla u gradiću Chico, u Kaliforniji. Nakon završetka studija kreativnog pisanja i pedagogije na Sveučilištu Stanford predavala je umjetnost i pisanje mladima iz socijalno ugroženih sredina. Ona i njezin suprug roditelji su troje djece: najstariji Tre’von (18) bivši je štićenik doma za napuštenu djecu, kojeg je ovaj bračni par udomio, pohađa New York University, uz potporu stipendije Gates Millennium. “Jezik cvijeća” (The Langauge of Flowers, 2011.) Vanesse Diffenbaugh već je kao debitantski rukopis postao književni fenomen jer je izazvao silno zanimanje svjetskih izdavača da se samo u Britaniji za njega nadmetalo devet vodećih kuća, a pobijedio ugledni Macmillan. Slične su reakcije bile i drugdje, američka prava prodana su Random Houseu za rekordnih milijun dolara, talijanski izdavač Garzanti roman je objavio čak tri mjeseca prije nedavne američke premijere pa se već tjednima ne skida s vodećeg mjesta ljestvice najprodavanijih knjiga u toj zemlji.

Viktorijanski jezik cvijeÊa služio je za izražavanje osjeÊaja: kozja krv znaËila je predanost, azaleje prolaznu strast, a crvene ruže ljubav

PRILIKA ZA SREĆU

Victoria Jones, glavna junakinja “Jezika cvijeća”, mlada je djevojka bez roditelja, koja djetinjstvo i ranu mladost provodi u udomiteljskim obiteljima i ustanovama za nezbrinutu djecu. Zatvorena poput pupoljka, ne može pokazati i primiti osjećaje, a na nerazumijevanje okoline odgovara povlačenjem u danas gotovo zaboravljeAko vam se sviđa BRŠLJAN, i volite ni jezik cvijeća. Potom kuće oko kojih se obavija, svakako ste se i sama, poput cvijeta, vjerna osoba. U Americi, možemo slobodno reći, bršljan ima snažnu asocijaciizuzetno polagano otvara ju na obrazovanje jer se grupa najstarijih svijetu, obećanju ljubavi najuglednijih sveučilišta zajedničkim ne sreće i mogućnosti imenom nazivaju još i Ivy League, jer su da otkrije i preboli svoju njihove prelijepe stare zgrade zarasle obiteljsku povijest. često u bršljan. DALIJA zrači dostojanstvom, cvijet BUGENVILIJE simbolizira Vanessa Diffenbaugh je strast, GARDENIJE profinjenost, a pišući u tekst pretočila GERBER veselje. GLADIOLA je opasna; pregršt lijepih emocija Victorijin rječnik kaže – gladiolom ćeš u Victorijinu pomajku/ mi probosti srce. GLICINIJA vam uviudomiteljicu, jer i sama jek želi dobrodošlicu pa ne čudi da se ulica u kojoj žive junakinje slavne serije ima takvo životno isku“Kućanice” zove Aleja glicinija (Wisteria stvo. Lane). IMELA poručuje da nadilazite sve Viktorijanski jezik cvijeprepreke, JASMIN pokazuje vašu privržeća služio je za izražavanje nost, a JORGOVAN prve osjećaje ljubavi. osjećaja: kozja krv značiKAKTUS je drugo ime za žarku ljubav, la je predanost, azaleje KADULJA vam želi dobro zdravlje i dug život, dok su KOPRIVE okrutne prolaznu strast, a crvene ruže, naravno, ljubav. No Victoria Jones njime se uglavnom služila kako bi izrazila osjećaje poput zbunjenosti, tjeskobe, agresije i osamljenosti. Nakon djetinjstva provedenoga po brojnim sirotištima teško ostvaruje bliske odnose, a cvijeće i njegovo značenje jedina joj je veza s vanjskim

Mali rječnik cvijeća

22

in&out listopad/2011.

svijetom. Napunivši osamnaest godina, Victoria mora napustiti dom za nezbrinute te spava u jednom od gradskih parkova San Francisca u kojemu sadi svoj maleni vrt. Nakon što mjesna cvjećarka prepozna njezin talent, Victoria otkriva svoj dar za pomaganje drugima uz pomoć odabira prikladnoga cvijeća. Nakon susreta s tajanstvenim prodavačem na veletržnici cvijeća odjednom uviđa što joj je u životu čitavo vrijeme nedostajalo. Postupno se zaljubljujući, prisiljena je suočiti se s bolnom tajnom iz vlastite prošlosti i odlukom vrijedi li izložiti opasnosti sve kako bi dobila drugu priliku za sreću. MIRISI I OKUSI

Victoria je autistična, na prvi pogled grubijanka, koja strahuje od emocija, i ta ja “fasada” toliko snažna da na trenutke podsjeća na Lisbet Salander, junakinju triler-trilogije Stiega Larssona, koja je svoj emocionalni kaos posložila u neviđenu tjelesnu borbenu spremnost i hakersko velemajstorstvo. Victoria je katkad borbena poput Lisbet, ali i krhka i poetična poput glavne junakinje romana “Čokolada”, bestselera prema kojem je snimljen i film. Za razliku od oblika i mirisa cvijeća – koji Victoriji nadomješta sve emocije – u romanu Joanne Harris to su predivni okusi čokolade koja je s dodacima mnoštva mirodija tvorila slastice i kolače koji su liječili duše bolesne od patnje, poniženja i nedostatka ljubavi. (a bogme i jesu ako ih dirate nezaštićenih ruku). Poruka LOTOSA je neiskvareLiterarno, roman Vanenost, a LOPOČA čisto srce. LOZA pak sse Diffenbaugh sigurno simbolizira izobilje – što je sasvim logičnije remek-djelo, ali to no jer su još u razdoblju antičke grčke nije ni važno. Gotovo bi kulture Dionizijeve gozbe bile znak se moglo reći da je riječ o bogatstva i užitka. LJILJAN, čest znak kraljevskih dinastija, poetičnoj self-help knjizi simbolizira kraljevsko veličanstvo, dok u kojoj se neće prepoznaje LJUBIČICA lijep znak skromne, ali ti samo mladi ljudi bez velike vrijednosti. MAĆUHICA kaže: roditelja, koji su odra“misli na me”, MAGNOLIJA predstavlja sli bez stvarne topline dostojanstvo, a MAHOVINA majčinsku ljubav koja je čvrsto vezana za dijete doma, već i svi mi koji u kao i mahovina za drvo. ORHIDEJA zrači određenim situacijama, a profinjenom ljepotom, a OLEANDER baš katkad i ključnim razdoi nema najljepšu poruku – “čuvaj se”. bljima života ne možeRUŽE su posebna priča: crvena znači mo izraziti niti primiti ljubav, purpurna opčaranost, ružičasta gracioznost, narančasta fascinaciju, emocije. tamnocrvena nesvjesnu ljepotu, a žuta Također ova knjiga može nevjeru. I napokon, TREŠNJIN CVIJET u biti ohrabrenje za sve svojoj krhkoj ljepoti predstavlja nestalroditelje koji imaju pronost, TUBEROZA opasne užitke, TULIblema s teškim odrastaPAN ljubavnu izjavu, a nježna i simpatična TRATINČICA nedužnost. njem svoje djece, s razdobljima bunta, pa i nasilja, te potpunog zatvaranja i nerazumijevanja. Kako kaže slogan “Jezika cvijeća” – “svatko može izrasti u nešto prekrasno”. Dodajmo, svatko može propupati u predivan cvijet bez obzira na prepreke i, naravno, pod uvjetom da mu okolina pomogne.


(minutes)

pamćenje kroz stoljeća Frances A. Yates, ‘Umijeće pamćenja’, Jesenski & Turk, 2010.

O

rganizirano skladištenje velikih količina informacija bio je problem s kojim su se suočavali već i antički govornici, a kako se ne bi služili izvanjskim pomagalima ili zapisima, doskočili su tom problemu tzv. umijećem pamćenja. Svakako najvažnija disciplina govorništva, bez koje nikad ne bi bilo dobrih političara, ali ni biznismena, ponovno se pojavljuje u renesansi, a granice je pamćenju ništila uporabom asocijativ-

nih slika. Izum se pripisuje pjesniku Simonidu s Keja, cijenio ga je Aristotel, a najvažniji priručnik napisao je stanoviti Tullius, dok se kralju Mitridatu pripisuje da je tim umijećem ovladao sa svih 22 jezika naroda kojima je vladao. Kompozicija memorijskih “šalabahtera” je erotična u suvremenoj kognitivnoj znanosti, barem pojedincima kojima su gadgeti stavili čitav svijet pod jagodice prstiju, a žudnja je tu veliku konstrukciju pošto-poto probaviti i kao iskustvo ili barem simulaciju. Yates kao eminentna britanska povjesničarka umjetnosti metodi je pristupila iskustvom istraživačice gnostičkih predaja Giordana Bruna te je

važne uloge Od rimskih papa do Williama Shakespearea u knjizi britanske povjesničarke umjetnosti

“svoje” umijeće iznova otkrila u epohi renesanse pod okriljem hermetičke i mističke tradicije. Pisanjem su joj se te studije i prethodna istraživanja počela povezivati u koherentnu cjelinu te je uočila umijeće kao izvidnicu današnjih mentalnih mapa. Oživjevši likove smionih izumitelja koji su čitav fond tada optjecajnog znanja pokušavali opredmetiti u konkretne makete i takvima ih “posvetiti” lokalnim vladarima, uočavamo koju su ulogu i koje pozicije pri tome zauzele konkretne instancije, od rimskih papa do Williama Shakespearea. “Umijeće pamćenja” komad je prijevodne književnosti koji se ne dešava baš svake godine. (vj)

Knjige

Pročitao: VID JERAJ/VLM

Paulo Coelho ‘ALEph’, VBZ, 2011.

Davor Hrvoj ‘JAzz VIbRAtIons’, MenART, 2011.

Autor Coelho [ko’elju], koji je krajem devedesetih u nas ušao na velika vrata, vraća se romanom koji balansira između self-helpa i dnevnika pisanog u realnom vremenu, bez editiranja unatrag. Glavni junak je pisac kojeg njegov duhovni učitelj isprovocira da ide do kraja te se on otputi na veliku promotivnu turneju Europom i Rusijom bez prevelikog planiranja unaprijed doživljavajući zenovsko “putovanje u put”. Dojam bliskosti s čitateljem ostvaruje i zahvaljujući dojmu koji je prigodom izjave o “Alkemičaru” istaknula Nina Badrić – da na svakoj stranici otkriva neku veliku životnu istinu. Bio je to hit-roman koji se odvija u Andaluziji i koji je dio hrvatske kritike proglasio sotonističkim, dok je ovo roman za malograđane koji ne razlikuju Buddhu od Isusa, ali su im puna usta vjere. U mekom uvezu i prelomljen za kiosk-estetiku ponavlja onu premisu da je velikih pisaca danas puno, ali da je kvalitetnih šuftera zapravo vrlo malo.

Deset godina nakon “Jazz Reflections”, knjige intervjua antologijske džezkreme, zagrebački je džez-kritičar te radijski i TV-urednik Davor Hrvoj objavio i njezin svojevrsni nastavak. U nizu razgovora s umjetnicima sustavno suočenima s nizom kompleksnih životnih situacija i socijalnih pedigrea, Hrvoj sustavno rezerviranom i pedantnom metodom te velikane improvizacijskog izraza probuđuje i promovira u govornike autobiografe koji će čitatelja iznenaditi svojom humanističkom jednostavnošću i skromnošću. Već epizoda u kojoj brazilski gitarist Vinicius Cantuaria pripovijeda kako mu je kao dječaku, sudioniku uspjeha Pelea i Garrinche, životni san bio postati nogometašem Dinama iz generacije šezdesetih vrijedna je atrakcija, a kamoli kad bi se pobrojile sve one ovdje zabilježene, koje govore o napregnutoj kulturnoj dinamici koja se svakodnevno već čitavo stoljeće odvija između Europe i Amerika.

in&out 2011./listopad

23


minutes mladi&uspješni

Iako je album ‘Changing Chapter’ u prodaji tek nekoliko mjeseci, do kraja godine planiram snimiti još jedan, također na engleskom. Nemam u planu izdati album na hrvatskom, ali tko zna

24

in&out listopad/2011.


Slamam žice na gitari da nas puste sa ‘stagea’ Otkad se pojavio na sceni, Luka Belani osim simpatija publike osvaja i nevjerojatnu naklonost glazbenih kritičara koji ga opisuju kao jednog od najperspektivnijih autora domaće kantautorske scene PIŠE: MAJDA ŽUJO

snImIo: DAvOr višnJić/pxl

D

vadesetčetverogodišnji Križevčanin Luka Belani upravo se vratio s turneje po Njemačkoj gdje je s bendom svirao u desetak gradova, od Hannovera, Bielefelda preko Kiela do Hamburga. “Turneja je prošla odlično. Bila je to druga turneja u Njemačkoj ove godine, ali prva s kompletnim bendom”, zadovoljan je Belani dodavši kako su mu se na turneji kao članovi benda pridružili Marko Levanić na basu i Dave Cartello na bubnjevima. Dojmovi se još nisu ‘Jedan od dražih mi je iz Vervea u slegli, a Luka već u planu ima Bielefeldu s ove turneje. Tamo smo svirali novu turneju po Njemačkoj, jednu od naših najtiših električnih svirki, i to u travnju, kada namjerava ali smo energijom bili toliko fokusirani da je svirati u još više gradova. Belani publika odlično reagirala. Morao sam slomiti se glazbom ne bavi odnedavno, s žicu na gitari da se uspijemo maknuti sa njom živi gotovo cijeli život, pristagea’, kaže Belani. Također mu je je svega zahvaljujući majci koja je nedavno održan nastup u Hamnastavnica klavira. I sam je završio burgu jedan od onih koje srednju glazbenu školu, ali kao klinac će pamtiti nije previše razmišljao o tome da će mu glazba jednoga dana postati profesija. “Iako nisam o tome razmišljao, vjerujem da mi je netko onda rekao da ću svirati i putovati s bendom i snimati svoje albume, pristao bih odmah”, kaže, no priznaje da je kao mali ipak htio biti redatelj. Luka je možda izabrao teži put do šire publike – nije se pojavio ni u jednom “reality talent showu”, koji bi mu zasigurno omogućio instant-popularnost, svoje pjesme piše na engleskom, a njegov glazbeni izričaj nije uobičajen među masom. Svoja dva albuma (“B side of my mind”

DrAGi nASTUpi

in&out listopad/2011.

2009. i “Changing Chapters” 2011.) odlučio je financirati sam, uz pomoć roditelja, ali i zahvaljujući privatnoj tvrtki za oglašavanje u glazbi koje je vlasnik. Čak i onda kada mu je bilo teško i kada bi pomislio da sve što radi nema smisla, nije posustajao. “Nikad nisam izgubio vjeru, ali faze preispitivanja su normalne i potrebne. Samo iz toga proizlazi već puno inspiracije za pjesme”. Budući da mu je baviti se glazbom i snimiti album bio cilj na koji se fokusirao, kaže da se ničega nije morao posebno odricati ili barem nema takav osjećaj. “Fakultet mi se na periode nije baš sviđao, a materijalno se uvijek najprije ulagalo u instrumente, opremu i snimke”, kaže, ali unatoč pauziranju na fakultetu zaradio je diplomu prvostupnika antropologije i povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na ovoga mladoga glazbenika najviše su utjecali legendarni Niel Young, Jack Kerouac, Charles Bukowski i Jim Jarmusch, a inspiraciju za svoje melodične “indie-rock” pjesme nalazi u prošlosti, svakodnevici ili budućnosti. Iako kao prvi nastup pamti onaj kada je sa šest godina na klaviru zasvirao u svojoj glazbenoj školi od tada se mnogo promijenilo. Klavir je zamijenio gitarom, a nastupe u školskim dvoranama, zamijenili su klubovi i kafići po Hrvatskoj, Njemačkoj ili Velikoj Britaniji. Nakon povratka u Zagreb za Belanija slijedi kratak odmor od svirke, ali ne i od posla jer će se u pauzi baciti na bukiranje koncerata koje bi trebao održati do kraja godine po Hrvatskoj i regiji.

25


Fotolia

26

in&out 2011./listopad


(case study)

S S E A J N I T R I F ST U P D N I nau no ost č i l i l opr naža p ne tska ašto a r g rva o z e k js No H ili sm i r t us rast. straž d n i eži a. I e g no o bilj toljeć m i aln g s m b ovo o o t l e j g vi oja ova s a l ih k end a d la ijetk ih tr v a z d r žnij e j ja a je o ajva o k i edn od n z i r k ija j og j o k str jedn s j i c indu ju n a n ss aćen fi oč fitne u pr t a un dila, taje za zaos Piše: majda žujo FOTOGRAFiJe: FoToLIa

rema analizama GIA (Global Industry Analysts koja prati kretanja u svim industrijskim granama industrije), vježbanje je postalo jedan od najvažnijih trendova 21. stoljeća, a do 2015. to će tržište samo u SAD-u premašiti vrijednost od 10,5 milijardi dolara. Vježbanje je postalo popularno među svim generacijama, grupama, spolovima te socijalnim i ekonomskim kategorijama, a osnovni razlog globalnog rasta je povećanje svijesti o zdravlju te sve veća pozornost koja se daje poboljšanju načina života, ali i njegovoj promociji u javnosti. Neki će reći da je odlazak u fitness centre pomodarstvo, no to pomodarstvo mnoge rješava zdravstvenih, ali i psiholoških problema, jer osim što se pokazalo da je redovito vježbanje najbolji lijek protiv ubojice broj jedan u zapadnome svijetu – bolesti srca i krvožilnog sustava, istraživanja pokazuju da vježbanje otklanja depresiju, a dokazano pali u borbi protiv stresa.

IN&out 2011./listopad

27


(FitnESS) Čitajući svjetske analize i predviđanja, čovjek bi pomislio kako u trendovima sigurno ne zaostaje ni Hrvatska. Pa ipak se i u nas više nego ikada prije promovira važnost zdrave prehrane, zdravog života, pa tako i zdravog vježbanja. Tako je i ovo trebala biti lijepa priča o tome kako je i u Hrvatskoj fitness industrija jedna od rijetkih na koju kriza nije toliko utjecala i kako sve više Hrvata odlazi u fitness centre. No Hrvatska, čini se, ne prati svjetske trendove, a često viđene brojke onih koji se bave vježbanjem više su želja ili možda potreba nego stvarnost. DOMAĆA REALNOST

Razlozi lošeg stanja u hrvatskoj fitness industriji su mnogi. Sa strane korisnika tu su svakako financijski problemi, ali i nedovoljna osviještenost važnosti vježbanja. Prema riječima Saše Mejovšeka, voditelja FirstFitness&SQUASHtower centra, Hrvatska još nije prepoznala važnost aktivnog vježbanja u svrhu očuvanja zdravlja i prevencije bolesti koje nastaju zbog loše prehrane, neaktivnosti i stresa na poslu i svakodnevnom životu. “U vrlo kratko vrijeme Hrvatska je zasjela na žalosno četvrto mjesto najdebljih nacija Europe, a debljina zahvaća sve mlađu populaciju”, tvrdi Mejovšek dodajući kako se Hrvati sve lošije hrane pa u svoju prehranu sve češće uvrštavaju brzu hranu, gazirane sokove, slatkiše, proizvode od bijelog brašna i slično. Takav nezdravi način života ne prati veću potražnju za adekvatnom fizičkom aktivnošću, a u odnosu na zapadne zemlje najmanji postotak ljudi bavi se bilo kojim oblikom rekreacije. Stoga dok se u svijetu fitness centri rapidno otvaraju, u Hrvatskoj se zatvaraju. “Prema mojoj procjeni, u Hrvatskoj ima oko 150 fitness centara, ne uključujući fitnesse u hotelima”, tvrdi Alen Kovač, voditelj prodaje u tvrtki Florida wellnes, koja se bavi opremanjem fintess centara. Kako kaže, u Hrvatskoj tek oko 2,5 posto (!) ljudi vježba u centrima, dok su vani te brojke od 6,5 pa do 17 posto. Problem je i taj što je u Hrvatskoj malo centara za

FITNESS OPREMA

osim fitness centara i kompanije koje se bave proizvodnjom ili distribucijom fitness opreme u svijetu bilježe rast. iako ni u tom slučaju situacija u nas ne prati trendove pa su mnogi zastupnici opreme propali, neke naznake oporavka ipak su vidljive. “trenutna situacija je loša, no gledajući treći kvartal u prodaji fitness opreme, za nijansu je bolji od prošlogodišnjeg. Godina 2011. je malo bolja od prethodne, ali je 35 posto lošija od 2008.”, tvrdi Kovač. Dodaje kako se godišnje u Hrvatsku uveze oko dva milijuna eura vrijednosti opreme, no ako se računa i jeftina kineska roba koja se može naći na policama svih sportskih trgovina, onda se ta brojka udvostručuje.

28

in&out 2011./listopad

vježbanje koji se mogu uspoređivati s centrima vani i koji mogu ponuditi potpunu uslugu. Tek ih je petnaestak, kaže Kovač, koji bi mogli stati uz bok bilo kojem wellnessu i fitnessu u svijetu. “Kaskamo 10 godina za svijetom”, kritičan je. Najveći bum fitness industrije u Hrvatskoj dogodio se 2008., a za distributere fintess opreme 2006. i 2007. bile su izrazito uspješne jer su se tada otvarali najveći i najpoznatiji fitness centri, no onda je uslijedila kriza. “Mislim da je kriza u 2009. i 2010. prepolovila industriju”, tvrdi Kovač. MNOŠTVO PROBLEMA

Osim krize vlasnike centara pogađaju i drugi problemi. Mejovšek smatra da je oprema skuplja nego u zapadnim zemljama, a kreditni uvjeti su nepovoljniji. Zbog toga je teže opremiti novi centar, zamjene sprava nakon nekoliko godina su neisplative, skupi su servisi i rezervni dijelovi, a i ulaganja u marketing su mala pa je logično da nema pomaka. K tome, uza sve te probleme, centara je previše u odnosu na broj ljudi koji vježba. “Kada bi postotak ljudi koji vježba bio sličan onom u zapadnoj Europi, bilo bi prostora za još centara. Ovako svi zarađuju relativno manje”, misli Mejovšek. Drugi problem je, kaže, nelojalna konkurencija – mnogo je centara koji iznajmljuju prostor po nekoliko sati na dan po raznim vrtićima, školama, stanovima, ne izdaju račune, zapošljavaju na crno. Problem je i s kadrovima kojih je tako puno, a konkurenciju im stvaraju samoprozvani profesionalci. “Profesionalni treneri se educiraju na Kineziološkom fakultetu, no godišnje s fakulteta izlaz više diplomiranih studenata nego što se otvara radnih mjesta tako da postoji suficit kadrova”, napominje Mejovšek dodajući kako im na ruku ne ide to što po centrima rade osobe bez fakulteta koje su završile jedan ili dva vikend-tečaja ili su se, nakon što su nekoliko godina vježbali, proglasili trenerima. To je naravno i pitanje regulative koja u Hrvatskoj nije jasna – ne postoje precizirane zakonske norme o tome tko se i na koji način fitness djelatnošću može baviti, ne postoji čvrsta organizacija koja će postaviti i promovirati standarde struke, nema kategorizacije centara kao što je to slučaj u zapadnim zemljama, a nema ni komisija koja će određivati poštuju li se standardi ili ne. Ipak, vlasnici centara nadaju se boljem, a postoje i inicijative nekih udruga da se više aktiviraju i da sami reguliraju tržište koje će poslovati prema europskim i svjetskim standardima. “Svi prognoziraju dobru budućnost jer je fitness industrija u Hrvatskoj na nižoj razini u odnosu na Europsku uniju, znači trebala bi se razvijati u sljedećih pet godina”, misli Kovač, ali dodaje da će to ovisiti i o standardu, ali i bankama koje su vrlo nefleksibilne. “Imamo kontakte velikih franšiza inozemne fitness industrije koje su zainteresirane za ulazak na naše tržište, a polako nam dolaze i poznati lanci hotela koji nude potpunu uslugu wellnessa. Znači da bi trebalo biti bolje”, zaključuje.


Mnogi će reći da je odlazak u fitness centre pomodarstvo. No istraživanja dokazuju da je vježbanje izuzetno bitno u borbi protiv stresa

BUDUĆNOST (IPAK) NIJE TAKO CRNA

Unatoč stagnaciji industrije trendovi u vježbanju sve se više prate. Na tržištu je sve veći broj različitih sprava za vježbanje, grupni programi su sve raznovrsniji, a sve je traženije vježbanje uz profesionalnih trenera. Svakako je primjetno kod grupnih programa da se sve manje žena odlučuje za programe koji uključuju koreografiju, što je dugo bio trend. “Od grupnih programa sve su traženiji programi visokog intenziteta i bez plesnih koreografija – razni oblici ‘drillova’, ‘extream workouta’, ‘tabata’ i slični”, kaže Saša Mejovšek dodajući kako se oni koji su željni nešto slabijeg intenziteta vježbanja ili oni kojima zdravlje ne dopušta takav trening uglavnom odlučuju na neku formu pilatesa ili na ples na šipki – pole fitness. U svakom slučaju, žene preferiraju vježbanje u grupama, dok su muškarci više vjerni spravama u teretani ili vježbaju s utezima.

in&out 2011./listopad

29


(image)

LA DOLCE VITA NA FRANCUSKI NAČIN Sarkozy je svojim imigrantskim porijeklom, suprugom fotomodelom, skonošću za Montblanc naliv-pera i kubanske cigare bio ‘ratoboran’ političar koji je obećao da će oživjeti Francusku. No njegova je popularnost trenutno na dnu. Pridošla prinova, slažu se analitičari, neće mu puno pomoći da zadrži poziciju... PIŠE: silvana menđušić/vlm fotografIjE: pixsell

Zamislite na trenutak daleki listopad 2031. godine: mlada mademoiselle Giulia Sarkozy, rođena 20. listopada 2011. kao prva “bébé” u Elizejskoj palači, slavi dvadeseti rođendan, a njezina joj mama Carla pripovijeda kako je izgledao ovaj naš svijet u vrijeme kad se rodila. “Ti si se, ‘ma chérie’, rodila, a sljedećeg je dana u pokušaju bijega ubijen Moamer Gadafi. U gotovo svim medijima na svijetu objavljena je snimka na kojoj se vidi kako libijski pobunjenici vuku mrtvo Gadafijevo tijelo po

30

in&out listopad/2011.


ljubav ne poznaje granice Bruni je bila na naslovnici Voguea, a Sarkozy Economista, prikazan kao patuljak ispod gigantskog Napoleonovog šešira

in&out 2011./listopad

31


kako želi mir i diskreciju, dok je istodobno u trudnoći dala najviše intervjua dosada. Sva su njezina pojavljivanja bila brižljivo osmišljena: primjerice, odlazak u dizajnerskoj haljini na susret s građanima u Elizejskim vrtovima, ili prilikom predavanja stipendija za dobrotvornu zakladu ili u širokoj vesti dok trči na brzinsku pizzu sa svojim prezaposlenim suprugom. Ili pak dok zabavlja novinare pričom da baš čita francuske drame iz sedamnaestog stoljeća s visoko podignutim nogama, ili da ju je Sarkozy osvojio poznavanjem latinskih naziva cvjetova i bilja u Elizejskom vrtu. A sve to s očitom namjerom da se popravi Sarkozyjev imidž slikom da je predani obiteljski čovjek uoči najtežih izbora u njegovoj karijeri. POLJULJaNI IMIDŽ

SINDROM MARIJE ANTOANETE Carla Bruni je Francuzima erotična i egzotična, polutalijanka, dobrodošla je kao ‘kraljica iz druge zemlje’. Istodobno je prebogata za zemlju u kojoj ima puno siromašnih i u kojoj se sustav javnog zdravstva urušava. Nije popularna jer je prebogata, prelijepa. Kod nje ima svega previše. Dio je međunarodnog jet-seta, koji ima kuće i dvorce diljem svijeta i njezin životni stil neoprostiv je prosječnom Francuzu

ulicama Sirta. Tata je za to vrijeme u Frankfurtu s njemačkom kancelarkom Angleom Merkel pokušavao spasiti eurozonu. Istodobno se pripremao za nove izbore, ali nije slutilo na dobro jer nije u anketama baš stajao najbolje u to vrijeme. Ispitivanja javnog mijenja govorila su da je najnepopularniji predsjednik u poslijeratnoj Francuskoj. Bila si druga najvažnija vijest dana na naslovnicama, a komentatori su pisali analitičke tekstove o tome koliko će tvoje rođenje pomoći tvom tati u predsjedničkim izborima zakazanim za sedam mjeseci.” Francuske će novine tako zabilježiti da je sigurno Carla Bruni-Sarkozy sretna što je trudnoći došao kraj. Ona je oduvijek vodila uzbudljiv život: bila je supermodel, folk-pjevačica,

32

sada je prva dama, i u trudnoći se dosađivala. “Najiskrenije, ne mogu više”, rekla je nekoliko dana prije poroda prva dama, a prenio britanski Guardian. “Cijeli dan ili sjedim ili ležim. Ne smijem piti ni pušiti. Jedva čekam da s tim završim.” Bruni je zaključila da nije dosta samo njoj, nego i francuskoj javnosti. “Ne zanima to više Francuze”, zaključila je, paradoksalno, u jednom od bezbrojnih intervjua koje je davala u očekivanju odlaska u rodilište. Francuzi su doista iscrpljeni trudničkom trakavicom, a Carla Bruni je također navodno rekla prijateljima kako joj je neugodno zbog novinarske kolonije koja je danima kampirala pred privatnom klinikom u kojoj je rodila. Prvoj dami su se smijali i zadirkivali je zbog stalnih iskaza

in&out listopad/2011.

Nicholas Sarkozy (56) otac je dvoje odrasle djece i tinejdžera iz dva prethodna braka. Odnedavna je i djed. Ali on razumije važnost koju mladolikost ima za poželjan imidž političara. Fotografije s bebom u naručju mogu biti važne za obnavljanje popularnosti među biračima uoči izbora sljedeće godine. Njegova je popularnost trenutno na dnu – toliko niska da čak i njegovi desničari razmišljaju je li on pravi kandidat za sljedeće izbore. Ispitivanja javnog mijenja objavljena nekoliko sati prije nego što je njegova supruga rodila otkrila su da bi Sarkozy sljedećeg svibnja mogao svoj ured prepustiti u ruke novoizabranoga predsjedničkoga kandidata, socijalista Françoisa Hollandea. Beba, upozoravaju francuski analitičari, neće pomoći Sarkozyju. Naime, Francuzi imaju vrlo različite poglede na to koliko bi njihovi političari trebali plasirati u javnost svoju privatnost i ne vole kad se privatno i javno miješa. Sarkozy je to učinio na početku svog mandata i nije se pokazalo dobrim. Raditi spektakl od svoga privatnog životan nije nešto što se sviđa francuskom biračkom tijelu. Nije prvi put Nicolas Sarkozy doznao da će mediji njegovo miješanje državničkih i bračnih dužnosti uspoređivati sa sapunicom, ili kako bi Francuzi rekli – “téléromanom”. Sarko je, drže, sklon nepotrebnim melodramama u svom životu još otkako je u svibnju 2007. pobijedio na izborima. Najprije je bilo riječi o razvodu s drugom suprugom Ceciliom Ciganer-Albeniz, zatim su krenule glasine da se s glamuroznom bivšom ministricom pravosuđa Rachidom Dati konzultira češće o pitanjima srca nego države, a taj je dojam pojačavalo uporno odbijanje ministrice Dati da otkrije im oca svoje jednogodišnje kćeri. Potom je svijet šokirao udvaranjem Carli Bruni, koja mu je postala treća supruga unatoč ozbiljnoj razlici od 13 godina i još ozbiljnijoj razlici u visini. Ljubavna priča Nicolas-Carla intrigirala je javnost. Ali kao kod najboljih ljubavnih romana njihova je veza nerijetko nametala pitanje: što ona


(image) radi s njim? Nisu samo znatiželju draškale očite razlike u vanjštini: Bruni je krasila naslovnicu Voguea, a Sarkozy je na naslovnici Economista prikazan kao patuljak ispod gigantskoga Napoleonova šešira. Ipak, kad su se Carla i Nicolas upoznali jedne fatalne večeri 2007., privukli su poput magneta jedno drugo. Nakon niza ljubavnika, uključujući Micka Jaggera, Erica Claptona i filozofa Raphaëla Enthovena, Bruni je objavila svoju namjeru da bude s čovjekom čija je energija, izjavila je, “jaka poput nuklearne”. (Sarkozy je tada imao na raspolaganju više od 350 nuklearnih bojevih glava!) Bio je to spoj iz neba: nakon mjesec dana već su pozirali za Paris Match u Elizejskoj palači. Sarkozyjeva je popularnost rasla, a, iako je na izborima dobio 53 posto glasova, činilo se da mu se sviđa njegov novi status “celebrityija”, a mediji su ga prikladno nazvali “predsjednik bling-bling”. Neki su Sarkozyjevu spremnost da javnosti pokaže svoj privatni život dočekali dobrodošlicom jer su smatrali to znakom nekih novih vjetrova jer su prethodni francuski predsjednici obično kultivirali patricijski status i njegovali distanciju. Sarkozy, sa svojom suprugom supermodelom i svojim imigrantskim porijeklom, sklonošću za Montblanc naliv-pera i kubanske cigare, bio je dah svježeg zraka – ratoboran političar koji je obećao da će oživjeti Francusku. Za njega su, drže neki francuski komentatori, privatni i javni život bili u istoj torbi i on je obje strane koristio da bi manipulirao slikom o sebi. Ali za druge je Sarkozyjeva strast prema reflektorima bila znak strašne želje za pozornošću koja se činila neprimjerenom u državi koja se ponosi svojim strogim zakonima o zaštiti privatnosti i strogom odvojenošću privatnog i javnog života. “Francusko društvo vrlo je podijeljeno kad je riječ o tome kakav je Sarkozy: mnogi ga ljudi kritiziraju kako nije dovoljno predsjednik, kako nije dovoljno tajanstven, da se previše pokazuje. Oko Sarkozyja nitko nije neutralan”, napisala je dopisnica Timea iz Pariza.

je usporedila predsjednika s prvoklasnim afganistanskim heroinom (iako stihovi puno bolje zvuče na francuskom). Posljednja stvar koju je Sarkozy trebao bila je knjiga koja govori o tome što se stvarno događa iza pozlaćenih vrata Elizejske palače. U neautoriziranoj biografiji “Carla – A Secret Life”, koju potpisuje novinarka Besma Lahouri, prikazana je kao pustolovka opsjednuta novcem i slavom, nezajažljiva žderačica muškaraca koja će na ljetovanje sa suprugom na francuskoj rivijeri navodno pozvati trojicu svojih bivših ljubavnika ili izjaviti da joj je monogamija strašno dosadna. Nije bio problem što je bogata talijanska bivša manekenka, koja se okrenula folk-popu, hodala u jednom razdoblju svog života s Mickom Jaggereom (navodno je zbog nje htio ostaviti Jerry Hall što je ovu dovodilo do ludila) i Ericom Claptonom. Okolnosti njezina braka sa Sarkozyjem radile su protiv nje samog početka. U jesen 2007. godine njegova se obožavana Cecilia konačno razvela od Sarkozyja. Neki

Tvrdila je da njezina uloga nije politička, ali je utjecala na neke odluke svog muža, primjerice, drakonski, ali neuspješan zakon protiv ilegalnog skidanja glazbe i filmova. U Iranu su je nazvali prostitutkom nakon što se pobunila zbog kamenovanja jedne tamošnje preljubnice. Napale su je Berlusconijeve novine rugajući joj se da je glumila Majku Terezu nakon potresa u L’Aquili. Samo nekoliko mjeseci nakon ženidbe čak je 55 posto Francuza smatralo da je Sarkozy novom suprugom poboljšao svoj imidž. Diplomati su se slagali. Francuski predsjednik vodio je Bruni u susrete s drugim državnicima kad je želio osigurati prodaju oružja, posebice u Brazilu i Indiji gdje Carlu popularni tisak obožava. aMERIčKI SaN

U prijašnjem braku Sarkozy je htio da njegova bivša žena Cecilia bude kao Jackie Kennedy. Nicholas Sarkozy uvijek se vidio u JFK-pozi, primjerice, dok mu se oko nogu igraju djeca, on rješava svjetske krize. “Baš kao što ste voljeli Jackie Kennedy, tako će vam se dopasti i moja supruga Cecilia”, usporedio se s američkim uzorom u vrijeme kampanje. Tada nije upalilo. S Carlom uz njega, odjevenu u elegantne komade i s dizajnerskim torbicama pod rukom (koje su sve prazne, jednom je objasnila), slika se činila savršenom. Bruni ima aristokratsko porijeklo i daleko je bogatija od svoga muža, a njezino obrazovanje u švicarskim internatima dolazi do izražaja na službenim večerama. U djetinjstvu ju je majka pijanistica budila u njihovoj torinskoj vili svirajući Mozartov “Turski marš”. Ona dolazi iz tako luksuznog života da je Sarkozy odabrao da žive u njezinu pariškom domu umjesto u Elizejskoj palači. Fotoreporteri očajavaju zbog njezina discipliniranog profesionalizma koje je naučila tijekom manekenske karijere: u nezgodnim i teškim situacijama ona šarmantno nagne glavu i nasmiješi se prisilivši svog supruga na njegov slavni ukočeni osmijeh. I istodobno ne govori ništa. Nema stava! Sada ističe, kako se i očekivalo, da će podržati svog supruga u utrci za drugi mandat 2012. godine, a s novorođenom bebom pokušava dovršiti svoju medijsku ofenzivu šarmom. U intervjuima koje je prva dama davala u vrijeme trudnoće, nastojala se prikazati osobom koja je nakon dva razvoda donijela sreću i smirenje preopterećenom predsjedniku, a Sarkozy je početkom godine sažeo kako vidi svoj život s njom: dva mandata kao predsjednik, a zatim “La Dolce Vita”.

formula uspjeha: s elegantnom carlom uza se, s bebom u naručju, sarkozy se čini idealan predsjednik

‘PODRŠKa’ SUPRUGE

Možda je najveću štetu za njegov ugled bio osjećaj javnosti da on stvari ne uzima dovoljno ozbiljno: promijenio je neke od ključnih stavova svoje politike, primjerice one o mirovinskim reformama i dobi za umirovljenje. Njegova je supruga malo toga učinila da pomogne toj slici kad je objavila album pjesama uključujući i pjesmu u kojoj priznaje da je imala više od 30 ljubavnika te onu u kojoj

mirniji tip bi u tom razdoblju nakon teškog razvoda vjerojatno bio u krevetu do ponoći, ali Sarkozy je molio prijatelje da organiziraju večere i zabave samo da ne misli na razvod. Jedne je večeri upoznao Carlu. Vjenčali su se za manje od tri mjeseca. Bio je to njegov treći brak, a njezin prvi. Prva bračna noć u prostorijama palače Versailles potaknula je francusku javnost da je počne uspoređivati s Marijom Antoanetom, kao još jednu strankinju opsjednutu modom koja je udana za nepopularnog šefa države. Nisu je obožavali, ali njezina je priča intrigirala. Uzela je francusko državljanstvo, odbacila talijansku putovnicu tako da može glasovati na izborima za svog supruga desničara. Nedavno se odrekla svojih mladenačkih ljevičarskih ideala koje je valjda prije pokupila družeći se s glazbenicima. Izjavljivala je da je njezin muž inteligentan kao da ima “pet ili čak šest mozgova”, a njega je potaknula da citira Nietzschea i nosi Proustove knjige.

in&out 2011./listopad

33


giorgio armani

(moda)

Udob 1.

34

in&out listopad/2011.

giorgio armani

dior homme

iceberg

marc jacobs

Muški dio populacije razveselit će ovosezonski dizajnerski “naputak”: prije svega udobno! Armani je skrojio hlače koje više podsjećaju na donji dio trenirke, a gornji dijelovi (sakoi, majice, košulje) konkuriraju udobnosti pletenine. Must have su lagani materijali, ugodni za nošenje tijekom dugotrajnih poslovnih sastanaka i putovanja. Marc Jacobs predlaže “hrabru” kombinaciju s cipelama tenisicama.


(moda )

2.

3.

obnon 1. Gant, 2245 kn 2. New Yorker, 79 kn 3. Paul Smith, 95 € (mrporter.com) 4. Marc by Marc Jacobs, 425 € (mrporter.com) 5. Gant, 520 kn 6. Brioni, 133 € (mrporter.com) 7. Canalli, 69 € (mrporter.com) 8. H&M, 349 kn 9. New Yorker, 199 kn 10. Massimo Dutti, 249 kn

4.

5.

8.

6.

7. 10. 9.

in&out 2011./listopad

35


iceberg

(moda)

Udobn 1.

Kreirajući odjeću za (poslovnu) ženu, kreatori su ove sezone bili osobito pažljivi želeći što više “olakšati” dug boravak u uredu i trčanje sa sastanka na sastanak. Tommy Hilfiger dizajnirao je jednostavno, klasično, sivo odijelo sa sakoom na dvoredno kopčanje i dugim, elegantnim hlačama koje će odlično pristajati na svaku obuću. Marc Jacobs svoju je ženu obukao u zagasitocrveni baršun, apsolutni hit kada je u pitanju boja i materijal.

36

in&out listopad/2011.

marc jacobs

michael kors

tommy hilfiger

5.


3.

2.

bnona 1. H&M, 349 kn 2. H&M, 99,90 kn 3. Burberry, 995 â‚Ź (net-a-porter.com) 4. Donna Karan, 115 â‚Ź (net-a-porter.com) 5. Stella McCartney, Maria, 2750 kn 6. Massimo Dutti, 240 kn 7. Massimo Dutti, 349 kn 8. Diesel, 1690 kn 9. Acne, Maria, 4410 kn 10. Max&Co, 1250 kn

7.

4.

9.

6.

8.

10. in&out 2011./listopad

37


missoni

(moda)

Plete 1.

Muška pletenina ove je sezone dobila geometrijske oblike: ravne linije, kockice, rombove, trokute. No ako su uzorci ‘strogi’, pojavni oblici su stvoreni za ugodu: pletenina je doživjela transformciju u jakne, kapute, majice. Muške kreacije Donatelle Versace podsjećaju na Kraftwerk, utemeljitelje elektroničkog popa. ‘Robotski’ izgled nadopunite crnim hlačama klasičnog kroja i kožnim gležnjačama.

38

in&out listopad/2011.

marc jacobs

missoni

versace

5.


(moda )

3.

2.

tenon

4.

6. 7.

1. Smog, 119 kn 2. Replay, 2645 kn 3. H&M, 99,90 kn 4. H&M, 229 kn 5. H&M, 59,90 kn 6. H&M, 149 kn 7. Dolce&Gabbana, 425 â‚Ź (mrporter.com) 8. New Yorker, 55 kn 9. H&M, 99,90 kn

9. 8.

in&out 2011./listopad

39


iceberg

(moda)

Pleten 1.

Krupno pletivo, jednobojno ili s uzorcima marširalo je ove sezone dizajnerskim pistama. Naglasak je na krupnije pletenoj maksivesti inspiriranoj škotskim i irskim tehnikama pletenja. U elegantnijoj (a opet nosivoj) varijanti linija Sportmax talijanskog brenda MaxMara predlaže kombinaciju sa suknjom i visokim potpeticama za (dodatni) seksi look. Naravno u obzir dolaze i hlače: prema “preporuci” Jil Sander uskih nogavica. Zato zagrijte se “stilom” od glave do pete!

40

in&out listopad/2011.

altuzarra

jil sander

sportmax

5.


(moda )

3.

2.

enona

4.

6. 7.

1. Amisu, 229 kn 2. H&M, 99,90 kn 3. Gant, www.gant.com 4. Mango, 399 kn 5. Diesel, 1850 kn 6. H&M, 59,90 kn 7. Gant, www.gant.com 8. Azzedine Alaia, Maria, 8990 kn 9. Mango, 399 kn

9. 8.

in&out 2011./listopad

41


(društvo)

Potraga za izgubljenim smislom Svakoga se dana izlažemo burzi procjene vrijednosti vlastitog ja. Pri tome smo svjesni da nas okružuju osobe koje su postigle neizmjerno više od nas. Što danas uopće znači biti dobar odvjetnik, liječnik, nastavnik ako postoje ljudi poput Larryja Pagea ili Marka Zuckerberga?

piše: mara han/vlm fotografije: fotolia

“Nebitan si!” ležerno je unjkao Branislav Radonić, tj. Brandon, učinivši svoj stav, odnosno tu znamenitu rečenicu neformalnim zaštitnim znakom ovogodišnjeg Big Brothera. “Nebitan si!” odzvanjalo je mjesecima nakon Big Brothera, što je omogućilo dugotrajne “analize” o pravom pobjedniku i formalno proglašenoj pobjednici šoua. Nebitno je naizgled potezati “yesterday news”, proljetni televizijski projekt usred mračne jeseni i tamo neke zvjezdice već zaboravljenog Big Brothera. No Brandonove riječi nose opasnu težinu ozbiljnog proročanstva. On je, sasvim slučajno doduše, “detektirao” jedan od ozbiljnijih problema suvremenog doba i osjećaj koji polako postaje planetarna frustracija koja zahvaća sve nas, ljude za koje je znanost već pronašla novu klasifikaciju i novo ime – Homo Globalis. Formalno i neformalno premreženi, povezani, informirani, educirani, dostupni i mobil-

42

ni unutar globalno funkcionalne ljuske osjećamo se blijedima, irelevantnima, nevidljivima: ukratko – mi smo nebitni. Učiniti “nebitnog” nacionalnom ili u slučaju posljednjega RTL-ova projekta zvijezdom šire regije doista može moći samo televizijski “reality”. Uspjeh takvih programa krije se upravo u činjenici da pomoću njih sasvim prosječni ljudi postaju polubogovi. I to na način na koji “uspjeh” ostvaruju sasvim malena djeca – samom činjenicom da postoje, da jesu. Za takve programe ne postoji trening, naobrazba, tečaj, nikakva se specifična znanja ne zahtijevaju od ljudi koji u njima sudjeluju. Gledatelji s jedne strane uživaju dajući “bezveznjacima” zvjezdani status, dok s druge strane njihova frustracija stalno raste jer su, naravno, svjesni činjenice da sami NISU na tome mjestu gdje slava nastaje. značajni DRUGi

“Značajni drugi” je stara psihološka kategorija, oznaka za grupu ljudi koji određuju samopoštovanje svakoga pojedinog čovjeka, u odnosu na njih mjerimo vlastitu vrijednost. Nekoć su to bili naši prijatelji, profesori, rođaci, šarmantni kolege. Još prije toga bili su suplemenici. U

in&out listopad/2011.


(društvo)

in&out 2011./listopad

43


oba slučaja “značajni drugi” brojili su desetak do najviše tridesetak duša. A onda su se otvorila vrata pakla. Kontekst usporedbi eksplodirao je i obuhvatio gotovo cijeli planet, svaki se čovjek danas nalazi u situaciji da vlastitu vrijednost, uspješnost, ostvarenost uspoređuje doslovno s ostatkom čovječanstva i neizbježnim osjećajem da je ta bitka unaprijed izgubljena. Novi čovjek, Homo Globalis, živi u kulturi koja slavi spektakularna postignuća i propovijeda da je baš sve moguće. Prva zapovijed globalnog doba je Nikeov slogan “Just Do It!”, a kao lijek za nagriženo samopoštovanje nudi se pop-duhovnost i bujica recepata iz kojekakvih self-help priručnika. Ustvrdio je to izraelski psiholog Carlo Strenger, predavač na Sveučilištu u Tel Avivu, u svojoj novoj knjizi “Strah od beznačajnosti: Potraga za smislom u 21. stoljeću” (“Fear of Insignificance: Searching for Meaning in the Twenty-first Century” u izdanju Palgrave Macmillana). “Svakoga se dana izlažemo burzi procjene vrijednosti vlastitog ja, s ocjenama koje osciliraju iz sata u sat”, kaže dr. Strenger. “Pri tome, bez obzira na to čime se bavimo, stalno smo svjesni da nas okružuju osobe koje su postigle neizmjerno više od nas. Što danas uopće znači biti dobar odvjetnik, liječnik, nastavnik ako postoje ljudi poput Larryja Pagea ili Marka Zuckerberga?” Suvremeni mediji tek su dio referencija s kojima moramo baratati. Zavodljivost reality programa krije ozbiljnu regresiju koja je u konačnici uvredljiva za odgovornu i slobodnu odraslu osobu – činjenicu da samim postojanjem zaslužujemo priznanje ili pak iluziju da s titulom “celebrityja” osvajamo i besmrtnost. No projekti poput Big Brothera kriju tek dio problema, samo jedan aspekt prijetnji samopoštovanju suvremenog čovjeka. Onaj drugi dio također pripada suvremenim tehnologijama, tvrdi Carlo Strenger, a možda je i opasniji jer je naizgled objektivan i precizan jer barata brojkama. Formula tada glasi: “Trebam izračunati, trebam se egzaktno uvjeriti da moj život ima smisla, da sam u potpunosti ostvaren čovjek, a to ću učiniti najobjektivnijim mogućim sustavom usporedbe.”

Pisac i javno angažirani intelektualac Carlo Strenger, predstojnik Katedre za kliničku psihologiju na Sveučilištu u Tel Avivu, jednako je poznat i kao javno angažirani intelektualac, filozof i kao psihoanalitičar te novinski kolumnist lista Haaretz, koji još nazivaju i “izraelskim NY Timesom”. Autor je sedam knjiga, a svjetsko ime počinje stjecati početkom stoljeća kada svoj znanstveni interes usmjerava na proučavanje utjecaja globalizacije na osobnost. U djelu “Designed Self” (2004.) ustvrdio je da generacija X doživljava vlastito ja kao beskonačan eksperiment, a njezina očekivanja uključuju profesionalni uspjeh, seksualne eksperimente te trajne izmjene životnog stila i fizičkog izgleda. Bez tabua, iskorijenjena iz tradicionalnih kulturnih uporišta, generacija X svoje temelje nalazi u pop-kuturi. U novoj Strengerovoj knjizi “Fear of Insignificance” definiran je nastanak nove vrste – Homo Globalisa, bića određenog infoteinment okruženjem, duboko nesigurnog i nestabilnog.

HOMO GLOBALIS

Brojke na bankovnom računu, egzaktno mjerljivo bogatstvo samo su dio tog “objektivnog” pristupa jer Homo Globalis barata nizom novih tehnoloških pomagala koja nude precizne brojke. Jednako su mu važne i one tisuće “prijatelja” s društvenih mreža, važan je i broj rezultata koje ispisuje, primjerice, Google kada pretražujete samog sebe. Najsenzacionalnije je, naravno, dospjeti među prvih stotinu “najutjecajnijih ljudi svijeta” u izboru magazina Time.

44

in&out listopad/2011.


(društvo) Golema spoznajna snaga koju suvremene tehnologije nude je, prema riječima profesora Strengera, jako osakatila našu krhku duhovnu snagu. Svjesni smo kako naše perspektive, naš izbor, naš život čine samo jednu od milijardi mogućih života i izbora, a s obzirom na broj sudbina i rezultata s kojima se uspoređujemo, i prije kraja te “analize” jasno nam je da smo potpuni luzeri. Ako je davno vrijedilo da “slap i naša kap pomaže tkati”, u globalnom je potopu naša kap doprinosa doista sasvim nevažna. Upravo je u ovom trenutku profesor Strenger kategoričan: sukob i/ili usporedba s ostalima NIKADA nam neće dati odgovor na najintimnija egzistencijalna pitanja niti će nam odrediti važnost u svijetu. Odlučno od-

Čovjek se danas nalazi u situaciji da vlastitu vrijednost uspoređuje doslovno s ostatkom čovječanstva cijeNa slave Homo Globalis slavi spektakularna postignuća i propovijeda da je sve moguće

stranjujući medijske i mrežne iluzije, trebamo promatrati smjer i dosljednost naših života procjenjujući, kada analiziramo vlastito postojanje, koliko naša iskustva čine smislenu cjelinu. Drugim riječima, trebamo odrediti omjer truda i napora uloženog u postignuće vanjskih ciljeva s osnovnim crtama naše osobnosti. Besmisleno je da osoba visokih moralnih načela pokušava uspjeti u funky-blue-velvet– gangsta granama novog biznisa – gađenje i stid koje će osjećati prema sebi “pojest” će i neutralizirati sva teško stečena materijalna i statusna postignuća. Blaga, neodlučna, altruistična osoba ne treba tražiti samoostvarenje u nabrijanim, natjecateljskim zvanjima, bolje je zapravo u tom slučaju imati posao a ne karijeru, a svoje potencijale razviti u intimnom krugu ili intimnom, hobističkom stvaralaštvu. Važnost JEDInKE

Najjednostavnije je možda, tvrdi dr. Carlo Strenger u pitanjima najveće egzistencijalne strave 21. stoljeća – straha od beznačajnosti, poslužiti se primjerima iz svijeta likovnih umjetnosti. “Promatrajući Chagallovu ili Picassovu sliku, nitko se ne pita koja je od njih ‘bolja’, a na taj način treba promatrati i sebe – naša kvaliteta i naša važnost proistječu iz sklada neponovljivo jedinstvene cjeline. Još su bolji primjer Rembrandtovi autoportreti koje je slikao u različitim razdobljima svoga života, ali uvijek na iznimno objektivan ili realističan način. Njegovo lice na kasnijim radovima pokazuje znakove fizičkog propadanja, vidimo gorčinu nakupljenu oko usana ili umor u očima. A te su slike ipak nevjerojatno lijepe. Rembrandt je stvarao ljepotu i smisao promatrajući samog sebe na vrlo objektivan način. A to zapravo možemo učiniti svi mi.”

Naša kvaliteta i važnost proistječu iz sklada neponovljivo jedinstvene cjeline

in&out 2011./listopad

45


Fotolia

(promo)

Kako mirišu svjetske metropole?

Jeste li se ikada zapitali kako miriše London ili Pariz? Ili New York i Milano za vrijeme najvažnijih modnih revija na svijetu? Kako miriše lepršavost i blještavilo?

U

Saponiji znaju kako. Njihova linija omekšivača za rublje Ornel Fashion inspirirana je upravo najpoznatijim modnim revijama i gradovima koji su postali sinonim za globalna modna zbivanja. New York tako miriše na voćne note koje se isprepleću s aromatičnim mirisima anisa i cedra s neodoljivim tonovima jasmina, ruže i ylanga, a miris mošusa i sandalovine predstavlja Milano. Ornel Fashion Pariz mirisat će na naranču s toplim tonovima mošusa u osnovi, a London na ruže i svježe ljubičice upotpunjen slatkim notama vanilije i karamele. Saponia već 35 godina razvija i plasira na tržište omekšivače pod robnom markom Ornel. “Ugrađujući sve svoje znanje i trud u razvoj oplemenjivača, kontinuirano se radi na razvoju novih proizvoda koji potrošačima uvijek iznova pružaju mekoću i dugotrajan miris”, kaže Tihana Kostenko, pomoćnica direktora marketinga. Jedna od njihovih najuspješnijih linija oplemenjivača je upravo Ornel Fashion koju je na tržište lansirana 2009. godine s kojom su doživjeli pravi uspjeh kod potrošača.

Kažu kako je svaki miris pravo malo remek-djelo za sebe i naglašavaju kako osmišljavanju mirisa prethodi pomno osmišljena priča koja stoji iza svake linije oplemenjivača. Iz njihove bogate ponude izdvaja se i nova linija Natural

&sensitive u dvije mirisne varijante. “U toj smo liniji povezali sve odlike koje potrošači od Ornela očekuju: mekoću rublja, uvijek nov i privlačan miris i, što je posebno bitno za ovu liniju, neškodljivost za osjetljivu kožu”, objašnjava Kostenko. U svim njihovim omekšivačima inovativan je inkapsulirani miris koji se ugrađuje zajedno s mirisnom kompozicijom. Posebnost kapsula je u tome što prežive cijeli proces pral Više omekšivača učinit će vašu robu nja i pucaju tek u fazi glačanja mekšom i mirisnijom i nošenja rublja. Na taj način Istina je da će miris biti intenzivniji, ali ne onako kako ste zamislili. Upute o rublje je duže vremena midoziranju postoje s razlogom jer će vas u protivnom od prejakog mirisa zaboljeti risno, pa čak i onda ako glava, a roba će biti jednako mekana kao da ste stavili i odgovarajuću dozu. rublje ostaje u ormaru. l Odjeća se neće oprati dobro u hladnoj vodi Kapsule tad miruju, ali Netočno. Mnogi odjeću ne peru u hladnoj vodi jer misle da nije higijenski i da neće skinuti se ne umanjuje njihovo mrlje i zmazanoću. Nekada je sastav deterdženata bio drukčiji i rublje se pralo samo u toploj djelovanje. vodi. Danas su deterdženti drukčijeg sastava i sasvim sigurno će vaše rublje biti oprano i u hladnoj Kažu da odijelo ne vodi. Hladna voda je prihvatljivija i s ekonomskog i energetskog stajališta jer štedite energiju i čini čovjeka i da naša resurse. Neke je stvari čak i bolje oprati u hladnoj vodi, ali donje rublje, čarape i ručnike bolje je prati u toploj vodi. osobnost ne ovisi o odjel Bolje je staviti više deterdženta ako je rublje jako uprljano ći koju nosimo, ali ona Nikako nije preporučljivo jer to ne znači da će se roba bolje oprati. Na kraju ćete ponavljati je ipak dio nje. Odjećom ciklus ispiranja jer odabrani program neće moći isprati toliku količinu deterdženta, a moguće je moguće izraziti kako je i da će vas svrbjeti koža od doticaja s deterdžentom. Kod onih osjetljivijih može doći i se osjećamo i kakvi smo, a do alergije. često može utjecati i na naše l Odjeća se stisne prilikom pranja svakodnevno raspoloženje. Ako nije riječ o osjetljivim materijalima, kao što je vuna koju je potrebno Zbog svega toga nije svejedno prati na posebnom programu, odjeća se neće stisnuti u pranju. kako će ona mirisati.

TOČNO/NETOČNO

Naime, to se događa u mašini za sušenje.

46

in&out listopad/2011.


Fotolia

48

in&out 2011./listopad


(EnoLoGiJA)

Graševina i malvazija osvajaju strane vinoteke

Svjetski stručnjaci hvale dva najpoznatija hrvatska bijela vina, šansu daju i teranu, pošipu te plavcu. ozbiljna izvozna ofenziva HGK tek počinje, ambiciozni članovi udruženja vinarstva osmislili su strategiju, a kao cilj postavili da Hrvatska za 10 godina izvozi 15 milijuna litara kvalitetnog vina Piše: saša paparella/VlM

FOTOGRAFiJe: pIXsell

D Hrvatska vina u svijetu nazivaju ‘najbolje čuvanom tajnom’

o prije koju godinu u zapadnim se zemljama hrvatsko vino prodavalo uglavnom gastarbajterima. Glavna izvozna uzdanica bile su Dalvinove etikete s motivima staroga kraja i imenima kao što su Jure i Bepo, a za sadržaj je malo tko mario. Do stranih kupaca takva vina, srećom, nisu dolazila, pa je i njihov izvoz bio simboličan i ograničen na dućane za “naše ljude” skupa s lozovačom i Vegetom. Tek prije godinu dana napokon je došlo do zaokreta u pravcu sustavnog brendiranja Hrvatske kao vinske zemlje; pri HGK je osnovano Udruženje vinarstva koje je okupilo sve najvažnije domaće proizvođače. Udruženje, preko kojeg su vinari postali kreatori svoje sudbine, napravilo je strategiju za izgradnju Hrvatske kao brenda vinske zemlje i osmislilo promotivne aktivnosti. Napravili su prvi, vrlo važan korak u brendiranju i za hrvatska su vina uspjeli zainteresirati strane “opinion makere”. Ambicioznim članovima Udruženja cilj je u idućih deset godina podignuti izvoz vina sa sadašnjih 12

in&out 2011./listopad

milijuna na 42 milijuna dolara, s prosječnom stopom od 20 posto rasta godišnje. Izgradnja tržišta teče sporo, no prvi rezultati su tu – primjerice, u Veliku Britaniju gdje ih donedavna nije bilo ni u tragovima sada se izvozi 20-ak hrvatskih vinara. “Brendiranje zemlje kao proizvođača visokokvalitetnih vina je dugoročan posao, ali smo sigurni da je to dobar i isplativ put. Hrvatski su vinari deseljećima spavali, nisu se zamarali izvozom jer je raspadom jugoslavenskog tržišta prestao masovni uvoz iz drugih republika pa su kod kuće mogli prodati što god bi proizveli. Državne institucije nisu upoznavale ostatak svijeta s činjenicom da je Hrvatska vinska zemlja i vani smo dugo ostali nepoznati. Prvi je iskorak napravljen tek prije dvije godine na talijanskom Lago di Comu, svjetskom simpoziju najvažnijih osoba u vinarstvu, tzv. Wine Davosu, gdje smo predstavili hrvatska vina za koja ti ljudi nisu znali da postoje. Tada smo se počeli izvlačiti iz sive zone vinskim znalcima potpuno nepoznatih zemalja”, kaže vinski stručnjak Saša Špiranec, predsjednik Odbora za markting, sajmove i međunarodnu suradnju Udruženja vinarstva. Okupljene znalce trebalo je uvjeriti da probaju hrvatska vina i potom osluškivati

49


(EnoLoGiJA) što misle o njihovu potencijalu. Kad su ih napokon probali, reakcije su bile odlične i uslijedili su redom afirmativni tekstovi. Steven Spurrier, počasni urednik Decantera i glavni organizator World wine awardsa, kao i njegov kolega Oz Clarke, izdavač najprodavanijega svjetskog vinskog vodiča, nazvali su hrvatska vina “izuzetno zanimljivima”. Anthony Rose, predsjednik Decanterove komisije, naziva ih “skrivenim draguljima”, a Joanna Simon, autorica važnih knjiga o vinu, “najbolje čuvanom tajnom”. Clarke je pak rekao da Hrvati rade najkvalitetniju graševinu, sortu koja se pod raznim imenima uzgaja u svim zemljama srednje Europe. Također je rekao da je Istra drugi najbolji svjetski “terroir” za merlot, bolji je samo Bordeaux iz kojeg sorta potječe. Sada kad su najvažniji svjetski stručnjaci počeli dolaziti, oni će dalje širiti priču, a stratezi hrvatskog vinarstva kreću na sommeliere u restoranima – jer oni odabiru vina – te uvoznicima i distributerima. Da bismo došli do uha krajnjeg potrošača, treba proći niz godina, dug je put da stranci nauče izgovarati imena hrvatskih vina. dobri, ali nepoznati

“Vrlo je važno što su nam tako dobri poznavatelji potvrdili da, iako smo i dalje relativno anonimni, imamo kvalitetu i šansu afirmirati se u svijetu. Njihove reakcije daju nam vjeru. Puno smo jači po kvaliteti nego što smo poznati jer smo bili neaktivni u marketingu. Pobudili smo interes i sada ga moramo opravdati kvalitetom i cijenom, ne samo da probaju nego i kupe naše vino, uvoze ga i stavljaju na svoje vinske karte. Sad se cijelom sektoru vraća što smo posljednjih godina puno ulagali i od loših vina iz socijalizma počeli raditi jako dobra. Danas naša vina imaju realan izvozni potencijal. A ono što je možda najvažnije je da su i Clarke i Spurrier dali priznanja uglavnom našim autohtonim sortama i potvrdili da je to naš glavni adut. U prvom redu graševina i malvazija, u drugom plavac mali i teran, a u trećem pošip i babić. Eto to je naša priča”, ističe Špiranec. Zbog tih se posebnih sorti Hrvatska može cjenovno kvalitetnije pozicionirati. Strancima je nova, egzotična i originalna i nije još jedan u nizu proizvođača cabernet sauvignona. “Ako nam uspije brendiranje, riješit ćemo egzistenciju vinogradarstva, kojim se u Hrvatskoj bavi 17.000 obitelji. Izvozni efekt je izvanredan jer u ovom slučaju ništa ne uvozite, a izvozite finalni proizvod, obogaćen dodanom vrijednošću”, naglašava Špiranec. Kaže da je cilj izvesti 25 posto od ukupne domaće proizvodnje te za deset godina izvoziti 15 milijuna litara kvalitetnog vina. Za sada se hrvatska vina najviše izvoze u regiju, ponajprije u BiH, a potom u Njemačku. Stratezi hrvatskog vinarstva buduća su tržišta podijelili po prioritetima. Osim zemalja regi-

50

je u prvom su redu dva tržišta čiji “opinion makeri” kreiraju mišljenja za cijeli svijet – Velika Britanija i SAD. Slijede zemlje s razvijenom vinskom kulturom, a nisu proizvođači niti su predaleko – Beneluks, Skandinavija, te Poljska i Rusija. U trećem su redu dalekoistočne zemlje, iznimno velik potencijal, ali budžet promotorima tamo ne dopušta nastup; u zadnjem su redu one zemlje koje i same proizvode vino. Ambiciozna vinarska ekipa ne misli stati na Udruženju vinara. Od Ministarstva poljoprivrede su prije godinu dana zatražili da donese uredbu o osnivanju agencije za marketing vina koja bi bila financirana dijelom od samih vinara, a dijelom od nadležnih institucija i postala bi ključna točka u afirmaciji vina na domaćoj i inozemnoj sceni. Ideja je da se za promociju vina u Hrvatskoj i inozemstvu novac skupi tako što bi vinari davali po 15 lipa od svake od 60 milijuna boca koliko ih se godišnje proizvede u Hrvatskoj. Na tih bi se devet milijuna kuna dodalo još toliko od Ministarstva poljoprivrede, dodatnih deset posto dali bi Hrvatska gospodarska komora i Ministarstvo turizma i konačan bi budžet bio oko 20 milijuna kuna. “Takva mala i učinkovita agencija, koju bi kontrolirali vinari i institucije i koju bi neovisno vodili profesionalci, pokazala bi se kod nas najuspješnijim izvoznikom poput sličnih agencija s Novog Zelanda, Čilea, Portugala, Austrije i Australije, te presudnim korakom u afirmaciji zemlje kao vinske regije. Preuzeli smo njihov

način promoviranja i stvaranja budžeta. Austrija, doduše, troši pet puta više od našega planiranog budžeta, a Australija pet puta više od Austrije, no za nas je tih 20 milijuna kuna sasvim dovoljno za postavljene ciljeve”, kaže Špiranec. Od resornog ministarstva je za sada stigla samo načelna podrška, a u međuvremenu je Udruženje, zahvaljujući HGK koji je logistički i financijski popratio projekte, odradilo niz aktivnosti brendiranja zemlje na tržištima Njemačke, Velike Britanije, SAD-a, Bosne i Hercegovine i Srbije. “Srećom imamo neke ljude priznate u Engleskoj i SAD-u koji tamo zastupaju naše interese. Uz naš mali nukleus profesionalaca na dnevnoj bazi, tu su još i resursi Komore, Hrvatske turističke zajednice, Ministarstva vanjskih poslova; nemamo namjeru trošiti novac na otvaranje svojih ureda”, napominje Špiranec.

Donedavno inozemni stručnjaci nisu znali da Hrvati proizvode vino, a sada nas zasipaju pohvalama

Hrvatska – zemlja vina

Želimo li doći do izvoznog potencijala, moramo Hrvatsku učiniti poznatom, što se dijelom već postiglo zahvaljujući turizmu. “Naša je zemlja u svjetskom vinarstvu premala da bi se posebno brendirale Dalmacija ili Slavonija. Hrvatska raznolikost stilova i sorata strahovito nam diže imidž kod poznavatelja. Istodobno je to poteškoća jer je lakše prodavati jednu stvar nego deset raznih”, priznaje Špiranec.

in&out 2011./listopad

imidž ovisi o velikim vinarijama

“Nama izvoz svih ovih godina pada, 2002. je bio nekoliko puta veći nego sada, ali je financijski efekt bio jednak jer smo prije izvozili bazna vina vrlo niske kvalitete. U 2010. smo uvezli vina u vrijednosti 21 milijun dolara, a izvezli u vrijednosti 12 milijuna dolara. Prosječna cijena uvozne butelje vina bila je 1,1 dolar, dok je prosječna izvozna cijena 4,7 dolara. Dakle, uvozimo vrlo jeftina vina, a izvozimo visoko-

Saša Špiranec: Naši vinari dugo su spavali, tek sada krećemo u izvoznu ofenzivu


kvalitetna koja postižu dobru cijenu. Upravo je to naš cilj jer jedino promocija kod kuće i izvoz visokokvalitetnih vina omogućuju stabilnu egzistenciju proizvođačima. Hrvatska nije zemlja jeftinih vina, i to ne treba biti, premali smo da bismo to dopustili. U utakmicu sa zemljama proizvođačima iznimno jeftinih vina poput Makedonije, Bugarske ili Moldavije nemamo namjeru ulaziti”, naglašava naš sugovornik. U zaštiti domaćeg tržišta od lošega uvoznog vina spominje primjer Velike Britanije u kojoj se ne plaća carina u postotku, već je uveden fiksni, jednaki namet na sva vina, što destimulira uvoz jeftine robe. Nerijetko se čuju kritike kako je hrvatska proizvodnja vina premala za izlazak na svjetsko tržište na kojem svaki pojedini veliki vinar proizvede više nego cijela Hrvatska. Koliku bi proizvodnju domaći vinar trebao imati da bi se mogao baviti izvozom? “Za izvoz nema limita, neke boutique-vinarije izvezu samo nekoliko paleta godišnje, druge idu malo šire. Mi jesmo mali i nikada nećemo biti Australija ili Francuska, uvijek ćemo ostati tržišna niša, i to je odlično, jer je puno manji stres. Neki cijenjeni međunarodni vinari već stoljećima rade po 20.000 boca godišnje, primjerice Burgundija je poznata po izuzetno malim posjedima gdje svatko radi vino pod svojom etiketom, a prema vani organizirano nastupaju kako bi smanjili troškove marketinga. I mi imamo boutique-vinarije koje proizvode 20.000 do 40.000 boca godišnje. Potom imamo obiteljske, srednje velike vinarije kapaciteta više od 150.000 boca, takvih ima barem 20: Matuško, Madirazza, Kozlović, Matošević, Coronica, Fera vino, Krauthaker, Galić, Kalezić... Napokon, postoje i vinari s više od milijun boca kao što su Badel, Kutjevo, Vinoplod i Plenković. “Iznimno je važno da su nam te velike vinarije kvalitetne jer zbog njihova znatna udjela na tržištu ovisi hoće li konačan imidž biti pozitivan. Oni su ključni za trajnu izgradnju povjerenja. Primjerice, ne tako davno Belje je, pod bivšim vlasnikom i etiketom Einhellig, proizvodilo najgore vino na tržištu koje ste mogli kupiti u svakom supermarketu. Danas su, pod novim imenom i vlasnikom, jako dobri. I drugi rade sjajan posao. Badel je, unatoč svim svojim problemima, stvorio odlični Korlat”, hvali Špiranec. “Želimo li stvoriti novu vinarsku politiku, moramo obrazovati ljude, ugostiteljima treba objasniti da vino može biti puno bolji izvor prihoda nego što je sada. Tretman vina u našim restoranima je neprofesionalan. Mnogi će radije prodati vrč stolnog vina po 50 nego butelju kvalitetnog po 120 kuna, a imaju i osoblje koje ne zna ništa o vinu pa izbjegava takve razgovore s gostima. Time su vlasnika lišili profita, a kupca dobrog iskustva. Konobare treba sommelierski obrazovati, a i oni sami će shvatiti da time dobivaju dodatno zvanje, manje riskantno i

in&out 2011./listopad

51


(EnoLoGiJA) bolje plaćeno”, ističe naš sugovornik. Damir Horvat, suvlasnik lanca vinoteka Dobra vina, smatra da za ozbiljniji inozemni nastup vinar mora imati proizvodnju od barem pola milijuna boca. Samo za pokrivanje domaćih restorana i vinoteka, dakle bez supermarketa, trebalo bi godišnje 60.000 boca. Međutim, upozorava na jedan drugi problem, a taj je da je nagrađena vina katkad teško nabaviti za domaće tržište, a kamoli za izvoz. “Nedavno smo u suradnji s Decanterom pokušali u našem lancu vinoteka predstaviti vina koja je ta revija nagradila i time se priključiti akciji koja se ove godine provodi u 40 zemalja svijeta. Iako nam je Decanter nudio nagrađena strana vina, inzistirali smo da se predstave samo hrvatska vina s Decanterovom medaljom, a njih je ukupno 54 u kategoriji mirnih i suhih vina; slatka vina ne možemo stavljati u naše vinomate zbog količine neprovrelog šećera. Malo smo se zaletjeli, od proizvođača smo jedva uspjeli skupiti 16 nagrađenih vina iako smo im obećali besplatnu promociju. Objasnili su nam da nemaju svoja vina pa se postavlja pitanje koji je uopće smisao dobivanja tih nagrada”, pita se Horvat. Kaže da se od međunarodno nagrađenih vina uvijek mogu nabaviti samo ona iz podruma Plenkovića, Krauthakera i Agrokora. Koja hrvatska sorta ima najbolju perspektivu: graševina, malvazija, plavac ili teran? Ili možda neka manje poznata sorta poput crljenka i zelenca? “Najviše se može napraviti s bijelim vinima, pogotovo s graševinom. Ta je sorta vani prepoznata, a unatoč njezinoj srodnosti s laškim rizlingom slavonski je ‘terroir’ čini posebnom; iako u originalu nije naša autohtona sorta, ima svoju priču i perspektivu. Od nje se može raditi stolno, kvalitetno i vrhunsko vino, predikatno, možete imati kasnu ili ledenu berbu. Osim toga nije ograničena na Slavoniju jer se vrhunska radi i na Plešivici, dakle ne samo u ravnici, već i na brežuljcima”, napominje Horvat. “Što se malvazije tiče, s njom se posljednjih

Vina u hrvatskim restoranima skupa su koliko i sav domaći turizam “Hrvatska su vina i dalje u restoranima preskupa. Dobro ide prodaja otvorenih vina i piva. Ne može se vino koje u vinoteci košta 25 kuna u restoranu naplaćivati po 125 kuna. Kod nas se počelo pisati o vinu i vino je ‘in’, no i dalje je nerealno skupo, uključujući graševine koje se u dućanima prodaju po 100 kuna. Za taj novac Portugalci nude dobro vino u finom restoranu. Pokazat ćemo da se to može i kod nas drukčije raditi, i to u našem wine-baru koji otvaramo početkom studenog”, kaže Damir Horvat. Međutim, druga dvojica naših sugovornika s tim se, u javnosti prihvaćenom stavom o preskupim domaćim vinima, ne slažu. “Taj je mit o navodno previsokim cijenama vina u restoranima u najvećem broju površno i neupućeno zaključivanje. Cijene u restoranima uglavnom proizlaze iz viših proizvođačkih cijena, a ne iz nekih specijalnih ili pretjeranih marži restorana. Kako tržište postupno regulira cijene vina iz podruma, tako ih slijede i korekcije u restoranima. Promjene se već događaju, no ima još puno prostora i za bolju ponudu pristupačnijih vina”, kaže Boris Ivančić. Naš treći sugovornik, Saša Špiranec, napominje da su u dobrim londonskim restoranima marže tri do pet puta. Dodaje da uz tu taktiku množenja s određenim koeficijentom postoji još jedna strategija – wine-barovi i prema vinu orijentirani restorani imaju fiksnu naknadu, odnosno uslugu serviranja vina (corkage), koja je obično između 10 i 15 eura po boci, pri čemu jeftinija vina lošije prolaze. “Koliko je Hrvatska skupa kao destinacija, Boris Ivančić: Za cijene toliko nam je skupa i gastronomija, tu vina vina nisu odgovorni uopće ne odskaču”, tvrdi Špiranec. vlasnici restorana, nego vinari

godina dobro radilo, no ta je sorta relativno ograničena. Puno se napredovalo i s pošipom. Plenković je za svoj pošip dobio nagradu na Decanteru, ta bi sorta po uspjehu mogla biti naša nova malvazija, ali im je i boljka ista – tu nema puno prostora za eksperimente.” Damir Horvat: Najprodavaniji u trgovini je Tomićev plavac obični jer je lagan

Nagrade osvajaju uglavnom Slavonci i Istrani, najviše Decanterovih zlata Zagorcu Bodrenu

Sudeći po reklamama u hrvatskom tisku, domaći se vinari vole pohvaliti nagradama prestižnih magazina o vinu ili vinskih akademija. Koje je hrvatsko vino najnagrađivanije? “Najviše inozemnih nagrada dobili su Belje, Iločki podrumi, Kutjevo, Agrolaguna i Badel. Od malih vinara najnagrađivaniji je Bodren, dobio je niz Decanterovih zlata. Kozlović je nedavno osvojio 95 bodova, što nijedan drugi domaći vinar nije uspio. Puno nagrada dobili su i Krauthaker, Bolfan, Istrani Degrassi i Matošević, a iz Dalmacije Gracin”, kaže Saša Špiranec. Damir Horvat napominje kako je jako bitno i tko ocjenjuje vina. Primjerice, 2009. je slovenski sudac hrvatskim vinarima dao cijeli niz Decanterovih medalja, no lani je glavni u ocjenjivanju bio madžarski sudac pa su dobro prošla samo slatka vina.

52

in&out 2011./listopad

moramo raditi laganije plavce

A što je s crnim sortama, plavcem malim i teranom? “Plavac ne možemo prodati jer stranci ne traže takav tip vina. Osim toga preskup im je, bez obzira koliko cijena bila opravdana teškim uvjetima uzgoja takvog vinograda. Nije dovoljno da je vino autohtono pa da bude i dobro. Najprodavaniji u trgovini je Tomićev plavac obični jer je lagan”, objašnjava Horvat. Navodi i druge pozitivne primjere, recimo Ernesta Tolja, koji je od dingača napravio jako dobar rose. “Takva vina mogu ići uz jelo. Tek na kraju se ponudi čaša teškog plavca za gušt. Ako ste u dobrom ambijentu pojeli nešto ukusno, poželjet ćete ga kupiti i imati kod kuće, možda u nekom hladnijem okruženju gdje će to vino dobro odgovarati. Kad u Istri uz ombolo popiješ dobar teran, misliš da je najbolji na svijetu. Izvoz vina treba počivati na prodaji vina strancima u ugostiteljstvu, ta grana mora ponuditi pristojna vina po prihvatljivoj cijeni.


(À la carte) uGODaN aMBIJeNT Bilo da ste sami i morate se koncentrirati na posao ili uz slasne zalogaje odrađujete sastanak s poslovnim partnerima

Standardno

vrhunski U Le Bistrou nema šanse da vam neko jelo ‘dosadi’. À la carte ponuda mijenja se sezonski, a osvježava mjesečno... pravi užitak za poslovno okruženje

PIŠE: Luka NerkeL SNIMIO: ŽarkO BaŠIĆ/PXL

N

epretenciozan, diskretan, topao i uvijek vrhunski, Le Bistro je važna lokacija zagrebačkoga poslovnog okruženja, bilo da je riječ o trenucima koncentriranja i planiranja vlastitih aktivnosti, bilo da ste svoje vizije i strategije odlučili podijeliti s partnerima i klijentima ili ste se pak odlučili opustiti uz prijenose utakmica nakon posla. Esplanade, vječni “bastion” najboljeg što nudi građanski život u središtu Zagreba, u svakom trenutku nudi mnogo gastronomskih, ali i svih drugih “savoir vivre” izazova, bilo da je riječ o njegovu restoranu Zinfandel, terasi Oleandar, lounge-baru Esplanade 1925 ili Le Bistrou, drugom hotelskom restoranu koji nudi izvrsna, “konkretna” jela, koja su redovito senzibilizirana sa sezonom, a cijenom su konkurentna s mnogim drugim gradskim točkama niže urbane, gastronomske i stilske evolucije – dnevni meni od tri slijeda i čašom vina iznosi 140 kuna. U Le Bistrou zbilja nema šanse da vam

neko jelo “dosadi”. À la carte ponuda se mijenja sezonski, ali i mjesečno je dodatno osvježena različitim drugim projektima u koje se bistro uključuje. Trenutačno je to EU Gourmet Experience tijekom kojeg se predstavljaju karakteristična jela zemalja Europske unije u suradnji s Vladinim tijelima i veleposlanstvima zemalja koje sudjeluju u projektu, idući mjesec je to Mađarska, a u prosincu Portugal. Blagdani također imaju svoje karte iznenađenja. U ovaj “karusel”

uključena su naravno i vina, uskoro je to, jasno “beaujolais”. Tu su i tematski tjedni poput nedavnih tjedna kestena, organske hrane ili buče. Ovaj put u Le Bistrou smo s à la carte menija probali blok Foie Gras, jelo koje raspamećuje svojom sljubljenošću s kuhanim sezonskim voćem. Vrčić sa sitno sječenom hobotnicom poslužen na istom tanjuru nije samo reminiscencija na ne tako davno prošlo ljeto, nego i uvertira za veličanstveni nastavak. Bio je to najslasniji rižoto na bijelo s krupno ribanim tartufima, čiji okus na jeziku traje i traje. Doista pravo otkriće! Fleksibilni kuhari ekipi za susjednim stolom isto su jelo poslužili s tikvicama; personalizirati svoj jelovnik, doživjeti da vas vide, zatražiti i dobiti ono što želite još je jedan od eu-MeNI neusporedivih užitaka Puding od riže, koji se ovdje sreću, baCreme Catalan s rem u Zagrebu. Zatim karameliziranom glazurom... trlja od kamena, na fantastično! tajanstvenoj posteljici od bijelog umaka koji uzdiže moć njezina okusa, ali istodobno je čini neodoljivo veselim jelom – hrabri “složenac” baš u maniri Esplanadina šefa Jefferaya Vele.

in&out 2011./listopad

53


150 godina tradicije

Badel 1862

promo

Franjo Pokorny

Badelu 1862 d.d. tradicije ne nedostaje. Sto pedeset godina, kroz tri stoljeća, Badel 1862 znači vrhunsku ponudu jakih alkoholnih pića, vina i bezalkoholnih pića. Badel 1862 ponosi se svojom tradicijom, jer iza nje stoji iskustvo najsposobnijih u toj specifičnoj hrvatskoj proizvodnji. Svoj ponos tradicijom trajno je utkao i u svoj naziv dodavši mu godinu osnutka - 1862. Time nije samo odao počast jednom od svojih utemeljitelja, već se i nedvosmisleno odredio kao kuća duge tradicije.

Danas je Badel 1862 lider na hrvatskom tržištu jakih alkoholnih pića i jedan od lidera u vinarstvu jer je svoj današnji proizvodni portfelj, koji je utemeljen na proizvodima iz 150-godišnje tradicije, stalno prilagođavao suvremenim potrebama potrošača, slijedeći suvremene marketinške trendove, ali uvijek uvažavajući tradiciju.

Od Pokornyia do Badela 1862 Franjo Pokorny jedan je od utemeljitelja današnjeg Badela 1862. Isprva je posve sam proizvodio jaka alkoholna pića, pakirao ih i distribuirao trgovinama. Ubrzo je proširio svoja tržišta u brojnim srednjoeuropskim zemljama, a svojim je likerima, naročito Pelinkovcem, osim značajnijih europskih metropola opskrbljivao i carski francuski dvor Napoleona III. Tvornica Arko, čiji počeci sežu u 1867. godinu, postala je

Već 150 godina na ovim područjima uživa se u pelinkovcu. Badel Pelinkovcu. I ne samo na ovim područjima. "…fini proizvodi nisu samo u našoj domovini obljubljeni, već osim francezkog dvora, ima znatne naručbine u Hamburg, Peštu, Beč i Njemačku…" Ovako se pisalo u 19. stoljeću o uspjesima tvornice likera Franje Pokornyja. Kad je Franjo Pokorny 1862 napravio svoj prvi pelinkovac rekao je da je proizveden vrhunski liker „u kojem će uživati gospoda i pravi znalci“. Badel Antique Pelinkovac proizvodi se danas po originalnoj, najstarijoj, recepturi u arhivu Badela 1862, u ograničenim količinama. Proizvodi se po tajnoj recepturi prirodnim postupkom maceracije odabranog ljekovitog bilja, među kojima dominira pelin. Nakon destilacije u bakrenim kotlovima… ostalo je tradicionalna, tajna, tehnologija.


cijenjenim imenom u proizvodnji konjaka, pjenušca, ruma, rakije, likera i dugih pića. Patria je osnovana 1886. godine i isticala se bogatom ponudom probranih alkoholnih pića posjedujući vlastitu pecaru, no bavila se i proizvodnjom voćnih sokova. Glavni proizvod Patrije bio je Patria brandy medicinal, koji je svojom omiljenošću nadživio tvrtku. Ukazom tadašnje vlasti, u Zagrebu se 1950. godine osniva Marijan Badel, tvornica likera i rafinerija alkohola. Četvrt stoljeća poslije Marijan Badel, spaja se s poduzećem “Vinoprodukt” koje je u svojem vlasništvu imalo većinu vinarija diljem Hrvatske. Ponuda jakih alkoholnih pića jačana je bogatim vinskim asortimanom pa je ovaj poslovni potez Badel učinio nezaobilaznim čimbenikom u hrvatskom gospodarstvu. Činjenica je da je gotovo cijelu svoju povijest Badel 1862 bio simbol kvalitete jakih alkoholnih pića. Objedinjavanjem vinarija s cjelokupnoga vinorodnog područja Hrvatske Badel 1862 danas je jedan od kreatora vinske karte Hrvatske. Ostvarena je i poslovno tehnička suradnja s proizvođačima vina duge tradicije PZ Svirče, Svirče. No temelj bavljenja vinima Badela 1862 bili su i bit će vlastiti vinogradi i podrumi u Daruvaru, Križevcima, Benkovcu i Nespešu, a podiže i nove vinograde tako da je u Korlatu, pokraj Benkovca podigao 100 ha novih vinograda, čija vina odmah nakon izlaska na tržište osvajaju prestižne međunarodne nagrade.

Povijest protkana uspjesima Međunarodni uspjesi nisu bili rijetka pojava u povijesti Badela 1862. Franjo Pokorny još je krajem prošlog stoljeća bio jedan od najvećih hrvatskih izvoznika, a njegova su pića bila cijenjena i u najviđenijim europskim društvenim krugovima.I danas proizvodi Badela 1862 redovito nižu uspjehe i osvajaju najviše nagrade i priznanja (Monde Selection, Vinalies Internationales u Parizu, Decanter World Wine Awards iz Londona, MUNDUSvini, Vinitaly iz Verone), pri čemu su samo vina osvojila više od 35 medalja u posljednjih desetak godina. Vina Badela 1862 redovito zauzimaju svoja mjesta i u publikaciji pod nazivom "1000 Vins du Monde" (Tisuću vina svijeta) koju izdaje Francuska unija enologa. Linije proizvoda s tradicijom kroz tri stoljeća su upravo oni proizvodi koji su svojom kvalitetom izborili svoju dugovječnost, potvrđujući se stalno na tržištu. Jedine promjene su dizajn i suvremena proizvodna tehnologija. Badel prima Brandy, Badel Pelinkovac gorki, Badel stara šljivovica, Cherry Brandy samo su neki od tradicionalnih proizvoda. Oni su ostali lideri na tržištu upravo zbog svoje kvalitete, a kvaliteta je i nit vodilja svim novim proizvodima Badela 1862.

FRANJO POKORNY još je potkraj 19. stoljeća bio jedan od najvećih hrvatskih izvoznika, a njegova su pića bila cijenjena u najuglednijim europskim krugovima

POČECI ZAGREBAČKE TVORNICE Arko sežu u 1867. godinu, a 83 godine poslije u zagrebu se utemeljuje “Marijan Badel”, tvornica likera i rafinerija alkohola

PONUDA PIĆA ojačana je i bogatim vinskim asortimanom, ali Badel se pamti i po proizvodnji Nare, prirodnog voćnog napitka od naranči

LINIJE PROIZVODA s trostoljetnom tradicijom proizvodi koji su kvalitetom izborili svoju dugovječnost.

SEDAMDESETIH GODINA “Marijan badel” spojio se s Vinoproduktom i kompaniju obogatio brendom Zrinski, starim dobrim vinjakom koji oplemenjuje i hrabri


(wellness)

Odmor za dušu i tijelo Želite li se u kišnim i hladnim danima počastiti dobrim wellness tretmanom, spojite ugodno s korisnim! Otputujte na naš krasni Jadran i razmazite se u nekom od vrhunskih hotela PIŠE: marija crnjak

Iako većina hotela u Hrvatskoj, s izuzetkom onih u glavnom gradu te termama na kontinentu, zimi zatvara svoje vrata, neki od hotela na Jadranu ipak nude dobar provod na moru i tijekom kasne jeseni te zimi. Dio hotela ostaje otvoren samo do božićnih i novogodišnjih blagdana, dok uglavnom hoteli s pet zvjezdica s wellnesss ponudom goste dočekuju čitave zime. Hoteli su pritom odlučili iskoristiti ili šarm svojih destinacija ili pak vlastite usluge koje jamče odmor i uživanje.

DUBROVNIK

56

Jadranski luksuzni hoteli već tradicionalno nekoliko objekata iz grupacije ostavljaju otvorenima i zimskim gostima. Dok se hotel Dubrovnik Palace i hotel Bellevue zatvaraju od studenog do veljače, hotel Excelsior će biti otvoren cijelu zimu te je za to razdoblje pripremio niz prigodnih paketa. Paket Dubrovnik spa za 282 eura po danu za dvije osobe uključuje dva noćenja za dvije osobe u odabranoj sobi, košaru sa svježim sezonskim voćem i bocu vode u sobi pri dolasku, Excelsior Vital Menu doručak u sobi svako jutro te ekskluzivne spa tretmane u renomiranom Comfort Zone Spa – aromasoul-masažu, aromasoul-ritual scrub, pristup hotelskim spa&wellness sadržajima, kasni check-out. Romantičan bijeg u Dubrovnik u Excelsioru za 223 eura za dvije osobe uključuje tri noćenja u odabranoj sobi, romantičnu dobrodošlicu u sobi pri dolasku, buket cvijeća, pjenušavo vino i voće u čokoladi, doručak u sobi svako jutro, ekskluzivni spa tretman za dvoje. in&out listopad/2011.


MALI LOŠINJ

Prednosti destinacije za svoje je jesenske i zimske pakete iskoristila lošinjska hotelska tvrtka Lošinj hotels&villas, čiji hotel Aurora ostaje otvoren cijele zime te nudi različite paket-aranžmane: Mediteransku jesen, Okuse i mirise Lošinja, Romantični paket, kao i wellness programe, te ima poseban program za božićne i novogodišnje blagdane. Aurora je i ove jeseni organizirala besplatan autobusni prijevoz Zagreb – Mali Lošinj za svoje goste. Također je pripremljen poseban program za Božić kao i za doček Nove godine. Osim wellness ponude hotel Aurora za svoje svečarske goste pripremio je razgledavanje Malog Lošinja i posjet Lošinjskom muzeju, upoznavanje lošinjskog bilja s izradom herbarija, šetnju “Stazama lošinjskih kapetana” te bogat dječji program s božićnom radionicom, Danom dupina i izradom brodica od naplavina. Dio programa izložbenog je karaktera, a posvećen je maslinovom ulju i miomirisnom lošinjskom bilju.

HVAR

Iako je put do otoka zimi “trnovit” zbog lošijih prometnih veza, Sunčani Hvar ipak dio svoje ponude produžuje izvan ljeta, čemu ide u prilog činjenica da je ipak riječ o otoku s najviše sunčanih dana u Hrvatskoj. Dani Wellnesa u Hvaru, koji traju do 30. studenoga, stoga su avantura koja bi se mogla dobro isplatiti. U dva luksuzna hotela Sunčanog Hvara, Adriani i Amfori, očekuje vas poseban spa menu, sensori glow, ulaz na bazen hotela Adriana te spa poklon-kupon u iznosu od 30 eura. U paketu “Uplovite u jesen – Aktivni odmor u Hvaru” u cijenu sobe uključeno je trosatno jedrenje. Dnevne cijene soba kreću se od 136 do 197 eura po osobi.

in&out listopad/2011.

57


(BODY&SOUL) Joga nije alternativa medicini. Kao zdravstveno-terapijski sustav odavno je prihvaćena od Svjetske zdravstvene organizacije

PRAKTICIRANJE JOgE Koncentracija na pojedine dijelove tijela, duboko i pravilno disanje, opuštanje, relaksacija...

Jogom do zdravlja Priredila: ANA CRNKOVIĆ

K

arakteristične tegobe modernoga poslovnog čovjeka očituju se u bolovima u leđima i kralježnici, nervozi, nesanici, glavoboljama i višku kilograma. Budući da su uredski poslovi uglavnom vezani za višesatno sjedenje pred računalom, nije dalek put od navedenih tegoba do najučestalije bolesti modernog doba: bolesti sjedenja, odnosno nekretanja. Zato je bilo koja vrsta (kontinuirane) rekreacije potrebna. Predlažemo Medical Yogu.

Što je medical yoga?

Za ugodnu relaksaciju i rekreaciju KOME JE NAMIJENJENA? Medical Yoga “oslobođena” je misticizma i religijske obojenosti, a namijenjena je preventivno onima koji traže zdravu i ugodnu rekreaciju i relaksaciju. Program Midical Yoga koncipiran je za zaposlene osobe srednjih godina, izložene suvremenom, urbanom tempu života, stresovima... ZA ŠTO JE IDEALNA? Program je idealan za osobe srednjih godina i starije, ali ga zbog izvanrednog djelovanja na opće zdravstveno stanje, osvježenje organizma, pamćenje i energiju sve više prihvaćaju mladi, posebno studenti i sportaši.

Program Medical Yoga je sustav rekreacijske joge nastao u Japanu pažljivim odabirom zdravstveno najučinkovitijih vježbi i tehnika drevne indijske hatha-joge. Vježba asana osnova su programa. Odabire ih liječnik na temelju provjerene tisućgodišnje prakse i suvremenih znanstvenih ispitivanja.

KAKO IZGLEDA VJEŽBANJE Sat počinje s “tri minute teorije” o aspektima zdravog života, pravilne prehrane, života u duhu joge i sl. Zatim slijedi oko 45 minuta vježbanja koje obuhvaća izvođenje osam različitih zdravstveno-terapijskih jogijskih asana. Zadnjih 10-12 minuta rade se vježbe opuštanja, disanja ili meditacije. Prakticirati Medical Yogu može se i individu-

58

in&OUt listopad/2011.

alno. U tom se slučaju izrađuju programirani (ciljani) setovi vježbi ili seanse meditacije izravno usmjereni na uklanjanje određenih fizičkih ili psihičkih problema, a posebno na eliminiranju nervoze, nesanice, glavobolje, problema s probavom, cirkulacijom i slično. KONCEPT VJEŽBANJA Ne podrazumijeva podjele na stupnjeve (početne, napredne). Nema tečajeva u klasičnom smislu, dakle ograničenog razdoblja “tečaja”. Medical Yoga je koncept permanentnog vježbanja tijekom cijele godine (života), pri čemu se u programu izmjenjuju jednostavnije i složenije vježbe, različiti ciklusi temeljnih i dodatnih vježbi i slično. CIJENA U Zagrebu se programi Medical Yoge izvode na šest lokacija. Mjesečna članarina (koja pokriva četiri termina tjedno) kreće se od 200 do 250 kn, ovisno o lokaciji na kojoj se vježba. INFO Sve informacije mogu se dobiti na telefon 01/2431681 i 01/2430-458, odnosno na www.medicalyoga.com.


Zdrava navika

s naglaskom na D

Očekujete više?

Pridružite se našoj Facebook stranici

Dukat trajno mlijeko od sada s vitaminom D!

NOV ŠTED A NJA D PROTUO EK T

Jedinstvenom kombinacijom do dvostruke sigurnosti. DUO PROTEKT - štednja i osiguranje Samo iz Zabe stiže sjajna i povoljna ponuda kreirana upravo za Vas, u vrijeme kad Vam je sigurnost na prvom mjestu. Saznajte više na www.zaba.hr ili nazovite 0800 00 24 Vaše omiljeno Dukat trajno mlijeko od sada ima dodatnu vrijednost! Zahvaljujući dodatku vitamina D, koji pomaže vezivanju kalcija u kosti, iskoristivost kalcija u mlijeku raste. Na taj način Dukat trajno mlijeko potiče rast vašeg djeteta i još bolje brine za zdravlje vaše cijele obitelji!

Svaki dan je novi izazov. Izaberite partnera kojem vjerujete.


Mod dIKTANI JESE T NI va

Broj 16/ BESPLATAN PRIMJERAK BROJ 16/listOpad 2011.

ž je u no da dob no!

leonarda boban

imiDŽ sarkozyjevih

iza pozla∆enih vrata elizejske pala»e

ENoLoGIJA

Koja hrvatska vina imaju svjetski potencijal

kuhanje me veseli više od mode

plus

jamie bell ana jelušić luka belani

In&Out,16  

In&Out,16,broj

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you