SVETI FRANJO ASIÅ KI
1182. rodio se u Asizu 1202.-1203. Za vrijeme zatočeništva Franjo počinje razmišljati o novome stilu života 1205.“Idi, Franjo, i popravi moju kuću koja se ruši!” 1207. Pred biskupom Asiza biva razbaštinjen od zemaljskoga oca
1208. sluša u Porcijunkuli evanđelje o poslanju apostola i prepoznaje ga kao temelj svoga poziva 1209. dolazi u Rim gdje papa Inocent III. usmeno potvrđuje njegov način života i tako nastaje Red male braće 1211. u Porcijunkuli prima u svoje bratstvo Klaru i tako nastaje Red siromašnih gospođa – klarise 1212. Franjo s nekolicinom braće polazi u Siriju, ali se zbog “protivnih vjetrova” mora zaustaviti na našoj obali 1216. novi papa Honorije III u Peruđi odobrava Franji “Porcijunkulski oprost”
1219.-1220. Drugi put polazi u Siriju i pohađa Svetu Zemlju 1224. Na La Verni u rujnu Franjo prima svete rane
1225. zimi boravi u Sv. Damianu gdje vjerojatno sastavlja jedan dio “Pjesme stvorova” 1226. uvečer 3. listopada Franjo umire 1228. 16. srpnja Papa Grgur IX proglašava Franju svetim 1979. papa Ivan Pavao II. proglašava Franju zaštitnikom ekologa
PJESMA STVOROVA sv. Franjo Asiški Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri, tvoja je hvala i slava i čast i blagoslov svaki. Tebi to jedinom pripada, dok čovjek nijedan dostojan nije ni da ti sveto spominje ime. Hvaljen budi, Gospodine moj, sa svim stvorenjima svojim, napose s bratom, gospodinom Suncem: od njega nam dolazi dan i svojim nas zrakama grije. Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno, slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja. Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga, zahvaljujte njemu, služite njemu svi u poniznosti velikoj. Hvaljen budi, Gospodine moj, po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama. Njih si sjajne i drage i lijepe po nebu prosuo svojem.
Hvaljen budi, Gospodine moj, po bratu našem Vjetru, po Zraku, Oblaku, po jasnoj Vedrini, i po svakom vremenu tvojem, kojim uzdržavaš stvorove svoje. Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestrici Vodi, ona je korisna, ponizna, draga i čista. Hvaljen budi, Gospodine moj, po bratu našem Ognju, koji nam tamnu rasvjetljuje noć. On je lijep i ugodan, silan i jak. Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri i majci nam Zemlji. Ona nas hrani i nosi, slatk enam plodove, cvijeće šareno i bilje donosi. Hvaljen budi, Gospodine moj, po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje i podnose rado bijede života; blaženi koji sve podnose s mirom, jer ćeš ih vječnom okruniti krunom. Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri nam tjelesnoj smrti, kojoj nijedan smrtnik umaći neće. Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu; a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj, jer druga im smrt nauditi neće.
UÄ?enici 7. razreda