MEDIJSKA PISMENOST U DIGITALNOM DOBU
medije. U okviru ove komponente možemo govoriti o kompleksu potrebnih znanja i vještina, od tehničkih kompetencija, estetsko-kreativnih, semiotičkih, socijalno-interaktivnih, do sigurnosnih znanja. Sve to je bitno imajući u vidu da je potencijal za uključivanje u medijsku proizvodnju znatno povećan. Prosječan računar i prateća oprema obično uključuju programske pakete koji će dopustiti manipulaciju slikom, zvukom, kreiranje web-stranica, videa, montažu i slično. S mobilnim telefonom na svakom mjestu i u svakom trenutku svi mogu postati prenosioci vrlo atraktivne medijske poruke. Krajnji rezultat i zadnji element medijske pismenosti jeste participacija i djelovanje u društvu, odnosno omogućiti građanima da budu aktivni i sudjeluju u javnoj sferi. Postati aktivni sudionik u javnom životu je nemoguće bez medija, pa se tradicionalnom trojstvu u medijskoj pismenosti dodaju elementi refleksije i djelovanja. Ne gubeći iz vida da je u praktičnom smislu nemoguće ovako striktno podijeliti elemente medijske pismenosti i da se oni nadovezuju i zavise jedan od drugog, posebnu pažnju ćemo posvetiti upravo ovom najvišem nivou medijske pismenosti – sposobnosti korištenja medija za aktivno sudjelovanje u društvu kao uvjetu funkcioniranja savremenog demokratskog sistema. Za demokratsko sudjelovanje građana potreban je pristup informacijama, vještine kritičkog mišljenja i samoizražavanja. Istvoremeno, pravo na pristup informacijama i sloboda izražavanja su i temeljna ljudska prava. Putem medija, medijski pismen pojedinac je u mogućnosti da dobije informacije, ali on putem medija ima i mogućnost da izrazi svoje mišljenje. Zbog toga višedecenijske rasprave o pitanju svrhe medijskog obrazovanja u sami vrh su stavljale cilj omogućavanja aktivnog sudjelovanja građanstva u demokratskom društvu. Medijsko obrazovanje se vidi kao ključ novog kozmopolitskog građanstva, koje osnažuje svjesnu stranu ljudskog bića, jača ljudski humanizam, ljudsko dostojanstvo, toleranciju, poštivanje raznolikosti u globalnoj javnoj sferi. Publika – različiti ljudi različito razumiju i doživljavaju istu medijsku poruku. Realnost je onakva kakvo joj značenje mi damo. (Lorimer, 1998).
26