MJESE^NA REVIJA ZA HRVATSKE ZAJEDNICE U SVIJETU MONTHLY MAGAZINE FOR CROATIAN COMMUNITIES ABROAD REVISTA MENSUAL PARA LAS COMUNIDADES CROATAS DEL MUNDO
BR./NO. 3 O@UJAK/MARCH 2006. 10 KN
ISSN 1330-2140
UVODNIK
H
MI u svibnju ove godine obilje`ava 55 godina kontinuiranoga djelovanja. Na njezinom ~elu smjenjivale su se mnoge osobe iz onda{njega i sada{njega javnoga i politi~koga, a kasnije du`nosni~koga `ivota ~ijim imenovanjem je vlast nastojala provoditi svoju politiku prema iseljeni{tvu. Ravnateljicom HMI postala je 1. o`ujka 2006. Katarina Fu~ek, prof., ~iji `ivotopis i razgovor s njom donosimo u ovom broju Matice. Razvidno je da se radi o osobi s bogatim dru{tveno-politi~kim, ali i menad`erskim anga`manom i iskustvom {to je posebno va`no kako bi ova ku}a na{la svoje pravo i stabilno mjesto u modernom ustrojavanju Hrvatske. Stoga `elim toplu dobrodo{licu i puno uspjeha na{oj ravnateljici u ovom izuzetno te{kom i zahtjevnom poslu. Dodajmo tome i podatak kako je profesorica Fu~ek prva `ena na ~elu HMI u povijesti. Uza sva uzbu|enja koja su pratila smjenu na ~elu ku}e, na{a redakcija marljivo je radila kako bi pripremila jo{ jedan broj va{e omiljene Matice, bogate brojnim kvalitetnim prilozima. Te{ko je izdvojiti ne{to po-
sebno, jer svaki je prilog na svoj na~in poseban, a lepeza ponude {iroka. Spomena vrijedan je svakako posjet zagreba~koga gradona~elnika g. Bandi}a SAD-u i Kanadi
i tamo{njem iseljeni{tvu o ~emu je rije~ u razgovoru za Maticu. Nekoliko povratni~ko-gospodarstvenih pri~a (K. Star~evi} i N. Bajalo), smatram, realno oslikavaju temu.
U ovom broju vi{e smo prostora posvetili hrvatskom {portu s obzirom na OI, ali i na inicijativu HNS-a i iseljenih Hrvata za njihovo europsko i svjetsko nogometno prvenstvo, te sve ve}i zamah koji dobivaju dolaze}e prve Svjetske {portske igre iseljenika, u organizaciji HSK-a, uz supokroviteljstvo Hrvatske matice iseljenika. No, kao i uvijek, glavna ste nam tema vi, dragi ~itatelji, odnosno va{a tradicionalna okupljanja u misijama, domovima i drugdje. Kao {to sam vi{e puta ponovio, vidim ulogu Matice kao ~uvara zajedni{tva domovinske i iseljene Hrvatske. Zato nastojimo, rije~ju i slikom, pokazati ta dva njena lica, dvije tako razli~ite ali i tako bliske sredine. Naravno, vrijeme ide. Sve se mijenja, ljudi i obi~aji, jedna i druga Hrvatska. Mi }emo nastojati, iz broja u broj, pratiti te promjene. U tome nam i vi sami mo`ete pomo}i, na {to vas poziva i na{a ravnateljica, i to svojim prijedlozima i prilozima, suradni{tvom. Budimo dakle i dalje zajedno, jer samo tako mo`emo u punini vr{iti svoje domoljubno poslanstvo za budu}e nara{taje. Urednik
EDITORIAL
D
ear reader, The CHF in May of this year will mark its 55th year of uninterrupted activity. Many have stood at the helm of the organisation, people then and now active in public and political life, through whose appointment government has endeavoured to implement its policy towards the emigration. As of March 1st the newly appointed CHF Director is Prof. Katarina Fu~ek. In this issue of Matica magazine we bring you an interview and her biography. Clearly, Mrs Fu~ek has a wealth of experience behind her in social and political affairs, and experience in management vital if our House is to find its true and constant place in modern Croatia. I wish our new Director therefore, a warm welcome and plenty of success in this exceptionally demanding and difficult work. Mrs Fu~ek is also the first woman to stand at the head of the CHF in its long history. 2
With all of the excitement that follows change of guard at the helm of our House, our editorial staff has been hard at work putting together another issue of your favourite magazine Matica, again featuring many excellent contributions. It s not easy to put the spotlight on anything in particular, as each contribution is special in its own way and the range is wide. Certainly, the visit of Zagreb Mayor Mr Milan Bandi} to the USA and Canada and our emigrants there is noteworthy. We bring you an interview on that visit in this issue. There are a few stories on the subject of repatriate-entrepreneurs (K. Star~evi} and N. Bajalo) that we feel paint a realistic picture. In the wake of the Winter Olympics we ve dedicated more space to Croatian sport in this issue, at the initiative also of the Croatian Football Federation and emigrant Croatians in the build-up to the World Soccer Cup and the preparations, under full steam, of the upcoming First World Emigrant Sports Games, organised by the Croatian World Congress
and co-sponsored by the Croatian Heritage Foundation. But, as always, the top theme is you, our dear readers, and the traditional gatherings in Catholic missions, Croatia Houses and elsewhere. As I ve said many times, I see the role of the Matica as a guardian of the unity of the Homeland and Emigrant Croatia. Let s keep at it therefore, showing these two faces through words and pictures, two very diverse and yet very familiar backgrounds. Time, of course, passes. Everything changes, the people and the traditions, both faces of Croatia. We shall do our best, from issue to issue, to keep up with these changes. You too can help us in this, as our new Director has pointed out, with your suggestions, contributions and collaboration. Let s continue to nurture our bonds, because only in this way can we fully carry out our patriotic mission to future generations. The Editor
Nova ravnateljica HMI Katarina Fu~ek str. 4
HMI u svijetu i domovini
Katarina Fu~ek, ravnateljica HMI str. 4 XII. Dani Hrvatskoga pu~koga teatra u Hercegovcu str. 21 Natje~aj »Zlatna ribica« str. 39 Vrijedna donacija za Muzej hrvatskog iseljeni{tva str. 8
Hrvati u svijetu
mjese~na revija HRVATSKE MATICE ISELJENIKA Godi{te LVI BROJ 3/2006. RAVNATELJICA HMI Katarina Fu~ek GLAVNI UREDNIK Nenad Zakarija UREDNI[TVO novinarke: Ivana Rora, @eljka Le{i} lektorica: Diana [imurina-[oufek tajnica: Snje`ana Rado{ Zagreb, Trg Stjepana Radi}a 3 p.p. 241 10002 Zagreb, Hrvatska Telefon: +385 (1) 6115-116 Telefax: +385 (1) 6110-933 E-mail: matica(matis.hr Web: www.matis.hr GODI[NJA PRETPLATA (zra~nom po{tom) SAD 40 USD, Kanada 55 CAD, Australija 55 AUD, Novi Zeland 40 USD, Ju`na Afrika 40 USD, Ju`na Amerika 40 USD (obi~nom po{tom) Zemlje EU 25 EUR, Hrvatska 100 KN DEVIZNI RA^UN BROJ: 702000-VAL-9100000-132344-273 kod Privredne banke Zagreb, Ra~kog 6 @IRO RA^UN ZA UPLATU U KUNAMA: 2390001-1100021305 Hrvatska po{tanska banka PRIPREMA Kolumna d.o.o., Zagreb TISAK Vjesnik, Zagreb NASLOVNICA Jugo u Opatiji
Hrvati u BiH str. 14 Iz povijesti lobiranja za Hrvatsku str. 26 Mjesec folklora za Hrvate New Yorka str. 28 Hrvatski bal i promocija knjiga u Zürichu str. 32 O. Ivica Kecerin iz Mississauge str. 34 I. Hrvatske svjetske igre promovirane u JAR str. 42 Lynne Zdunich Yelich, zastupnica u kanadskome parlamentu str. 44 Eugen Duvnjak mladi tenor u usponu str. 61
Crkva u Hrvata
15. Festival misijskih folklornih skupina u Njema~koj str. 29 Razgovor s vl~. A. Kutle{om, ravnateljem Du{obri`ni{tva za Hrvate u inozemstvu str. 10 Obnova sveti{ta Sv. Ive u Podmila~ju str. 12 Izdava~ka djelatnost hrvatskih `upa i misija u iseljeni{tvu (2) str. 58 ^etvrta knjiga o kardinalu Kuhari}u u hrvatskome iseljeni{tvu str. 60 Stepin~evo u Düsseldorfu i Munchenu str. 36
[kolstvo, znanost i kultura
Prof. dr. Ivan \iki}, ugledni Hrvat u svjetskoj znanosti str. 18 Kipar Petar Bari{i} ponovno me|u iseljenicima str. 24
Knjiga Paula Katan~i}a »Dagbok« str. 38 Predstavljanje knjige »Buntovnici iz Villefranchea« str. 48 Promocija knjige »Srebrna kola, zlaten kota~« str. 50 Osvrt na Mihanovi}ev »Polji~ki Parnas« str. 54 Presti`na nagrada »Grbavici« str. 52 Meteorologija na kajkavskome str. 63 Iseljeni~ko-povratni~ka pri~a »Pet ku}a« str. 56
Gospodarstvo
Tax system in Croatia str. 9 Povratnik Karlo Star~evi}, vlasnik pivovare »Li~anka« str. 22 Akademska slikarica Kornelija Neli Bajalo str. 30
Ba{tina
[eherezadina dubrova~ka bajka str. 40
Aktualnosti/Doga|anja
Gradona~elnik Milan Bandi} s Hrvatima u SAD i Kanadi str. 6
Obljetnice
2006. godina Nikole Tesle str. 16 50. godina Povijesnoga muzeja Istre str. 51
In memoriam
Sje}anje na vl~. Lazara Ivana Krmpoti}a str. 46 George Jureti} (1908.-2005.) str. 64
[port
Matej Mami}, miljenik berlinske ko{arka{ke scene str. 72 Nogometno prvenstvo sve}enika str. 71 XX. Zimske olimpijske igre u Torinu 2006. str. 75 Mjese~ni pregled najva`nijih zbivanja str. 78
Pisma uredni{tvu str. 66
3
PROFESORICA KATARINA FU^EK, NOVA RAVNATELJICA HMI
ISELJENICIMA SE MORA PRI]I S POSEBNOM OZBILJNO[]U I SENZIBILITETOM
Dragi na{i ~itatelji, budite i dalje s nama. I dalje razmi{ljajte o Hrvatskoj. Hrvatska je sada moderna suverena zemlja koja sigurno ima svoju budu}nost u kojoj bi bilo po`eljno sudjelovati bez obzira da li u njoj `ivite. Puno Hrvata nakon odre|enog vremena provedenog vani `eli se vratiti i mi u Hrvatskoj `elimo da taj povratak bude u skladu s o~ekivanjima, ali isto tako da tu ljubav prema domovini prenesete na svoje potomke, na generacije koje dolaze poslije nas, jer to je ono najva`nije {to }e nas kao Hrvate o~uvati Razgovarao Nenad Zakarija Snimio @or`i Paro
U
srijedu, 8. o`ujka izvr{ena je primopredaja ravnateljstva Hrvatske matice iseljenika izme|u dotada{njeg ravnatelja g. Nikole Jelin~i}a i nove ravnateljice g|e. Katarine Fu~ek. Naime, Vlada je na sjednici, 15. velja~e 2006., uputila prijedlog Upravnom odboru HMI da se g|a. Fu~ek imenuje ravnateljicom HMI umjesto dotada{njeg ravnatelja g. Nikole Jelin~i}a, a Upravni odbor je potvrdio odluku. Zamolili smo g|u. Fu~ek za kra}i razgovor, ~emu se ona rado odazvala: Kako ste prihvatili ovaj novi izazov u Va{em bogatom radnom `ivotopisu koji nije bio posebno povezan s iseljeni~kom problematikom? Pa ba{ ste dobro rekli. Svaki izazov je posebno motiviraju}i i ba{ iz tog razloga imam osje}aj da }e me dodatno okupirati i dati dodatnu energiju da na najkvalitetniji na~in shvatim i pri|em ovom poslu kako bi, {to je mogu}e vi{e, obogatila djelatnost Hrvatske matice iseljenika. Prije svega iz razloga {to je iseljeni{tvo jedan od va`nih ~imbenika za hrvatsku dr`avu, ne samo u povijesti, nego i u budu}nosti. ^esto se spominjalo da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja koja ima tako rasprostranjeno iseljeni{tvo i mislim da se toj populaciji mora pri}i s posebnom ozbiljno{}u i s posebnim senzibilitetom. Ti ljudi su odrasli i `ivjeli u razli~itim kulturama, oboga4
}ivali ih i uzimali u svoj svjetonazor druge kulture s kojima su podizali kvalitetu svojeg `ivota. Na taj na~in doprinosili su i samoj Hrvatskoj svojim kreativnim pristupom i razmi{ljanjem u cilju napretka i boljitka. U tom smislu `elim i dalje nastaviti na produbljivanju tih mostova i svih spona koje su i prije vezale domovinsku i iseljenu Hrvatsku i pro{iriti to mo`da nekim novim detaljima, koji se ti~u prije svega `ivota u Hrvatskoj, i informacijama koje }e iz tog razloga biti korisne za na{e ljude. Moramo znati da su pred Hrvatskom sada drugi izazovi i drugi ciljevi a i te ciljeve
moramo razumjeti, moramo ih podr`ati, moramo izgra|ivati Hrvatsku kao dru{tvo i zajednicu koja }e se, i mo`e se, ravnopravno uklju~iti u zajednicu europskih naroda. Kakvu ulogu vidite za HMI, kako u ustrojstvu suvremene hrvatske dr`ave tako i u odnosu prema iseljeni{tvu? Hrvatska matica iseljenika u razdoblju pred kojim se nalazimo sigurno ima jednu od va`nih uloga. Me|utim, ta uloga }e se prije svega o~itovati u potpori kulturnoj suradnji na projektima na{ih iseljenika u kojima se njeguje, ~uva identitet prije svega preko jezi-
ka i kulturnog stvarala{tva op}enito. To je posebno zna~ajno s obzirom na dolaze}e procese globalizacije koji velikim dijelom ne mogu na pravi na~in prihvatiti potrebu malih naroda i potrebu posebnog pristupa upravo onome {to }e i dalje odr`ati te narode, kao i njihov identitet u prostorima u kojima jesu. To {to `ivim u Hrvatskoj, {to sam odrasla u Hrvatskoj i {to nemam iskustva s iseljeni{tvom mo`da je moja prednost. Ne zna~i da ih ne}u razumjeti, da ih ne}u podupirati, nego }u im mo`da dati i kvalitetniju informaciju ili smjernicu... Matica je prije svega prva i glavna institucija u kojoj na{i iseljenici mogu zatra`iti informaciju, pomo} ili bilo {to drugo {to bi im tog trenutka trebalo ili koristilo. Mo`da je prerano govoriti o godi{njem Programu rada koji ste dobili u naslije|e, ali }e na{e ~itatelje svakako zanimati vidite li neke mogu}e bitnije promjene? Mislim da nije prerano. Mo`da ja ovog trenutka ne mogu u}i u detalje, ali bit stvari je da }e se Program nastaviti iz razloga {to je veliki dio kontinuiteta u odre|enim programima, a iz povratnih informacija vidimo kako postoji i interes za njih. Bilo bi {teta ne nastaviti tamo gdje je stvarno interes i gdje su postignuti rezultati. Program HMI treba oboga}ivati vode}i ra~una o sredstvima. Me|utim, to su programi za koje mogu biti zainteresirane institucije i zajednice izvan same Hrvatske matice iseljenika gdje tako|er treba potaknuti pojedine ljude, ukazati na potrebu uklju~ivanja u Program i na potporu. Nakon povratka u Hrvatsku, obilaze}i razna ministarstva kao novinar, uo~io sam da postoji slaba me|usobna povezanost raznih ministarstava kad je o iseljeni{tvu rije~, a isto tako i ona s Maticom. Smatrate li da }e jedna od Va{ih du`nosti biti upravo na tom polju? Pretpostavljam da su ljudi iz iseljeni{tva zainteresirani za razli~ite povratni~ke, poduzetni~ke i druge programe, za koje bi trebali dobiti potpunu informaciju. Normalno da je internet sredstvo preko kojeg to mogu dobiti. Postoje stranice Vlade i ministarstava na kojima se mogu detaljno pro~itati ti programi. Me|utim, to ljudi trebaju znati i mi }emo tako|er izvidjeti sve mogu}nosti da uka`emo na potrebu i druk~ijeg informiranja ili druk~ijeg sagledavanja stvari i problema koji proizlaze iz nedovoljne informacije te se na taj na~in uklju~iti, potaknuti rje{avanje gdje god je to mogu}e. Prirodno je da su i na{a ministarstva zainteresirana, pogotovo u kontekstu razvitka Hrvatske i gospodarskog programa u kojem je akcent na izvozu. U tom smislu na{e institucije, Vlada, Hrvatska gospodarska komora, pa i tvrtke tra`e prostor da
promoviraju svoje hrvatske proizvode. Mislim da Matica s obzirom na veze, koje nisu samo one sa sunarodnjacima, nego su multiplicirane preko na{ih Hrvata u druge institucije u zemljama u kojima oni `ive, mo`e u~initi puno i na tragu potpore upravo promoviranju hrvatskog gospodarstva, turizma, kulture, jednako tako na kvalitetan na~in ali i u koordinaciji s institucijama koje postoje u Hrvatskoj.
@IVOTOPIS
Osobni podaci: Ro|ena: 11. travnja 1957. u Ferdinandovcu Obrazovanje: 1972. zavr{ila osnovnu {kolu u Ferdinandovcu 1976. zavr{ila gimnaziju op}eg smjera u \ur|evcu 1978. zavr{ila studij hrvatskog jezika na PA u Zagrebu 1988. diplomirala kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Strani jezici: engleski Kretanje u karijeri: Od 1.o`ujka 2006. ravnateljica HMI 2003. 2005. zastupnica u Hrvatskom saboru 2002. 2003. savjetnica u Hrvatskom saboru 2000. 2001. pomo}nica direktora u GZH 1994. 2000. zastupnica u Hrvatskom saboru i direktorica JP »Narodne novine« 1992. 1994. potpredsjednica Sabora RH 1991. 1992. predsjednica SO Vara`din 1979. 1991. rad u nastavi hrvatskog jezika Javne du`nosti koje trenutno obna{a: potpredsjednica Skup{tine Grada Zagreba predsjednica Kluba gradskih zastupnika HDZ-a Znam iz povratnih informacija koje dobivam iz inozemstva da ljudi zaista, po~ev{i od dobivanja najosnovnijih dokumenata nadalje, zovu, raspituju se.. Iako ministarstva imaju svoje internet stranice, Vi znate da to ~esto na{im ljudima vani nije dostupno ili im nije razumljivo. Informacija je sada najve}a vrijednost za brzo i kvalitetno djelovanje i, kao {to sam ve} rekla, Matica tu mo`e puno u~initi. Mi }emo
pronalaziti prostore kako s kvalitetnom informacijom do}i do Hrvata izvan Hrvatske. [to mislite o ~asopisu Matica? Matica kao list sigurno je vi{e od samog lista. To je i simbol i ove ku}e i zapravo samog pojma iseljena Hrvatska. Puno ljudi je sentimentalno vezano za nju. Za puno njih je to mo`da jedini spoj s domovinom, i to je ne{to {to je vrlo, vrlo va`no, {to treba uva`avati i {to treba dobiti jo{ ve}u te`inu. Normalno da su tu i drugi mediji koji preuzimaju ulogu pisanih ~asopisa, odnosno glasila. Me|utim, oni to nikada ne mogu zamijeniti do kraja, i bez obzira na svu tehnologiju Matica }e i dalje ostati. Uva`avat }emo sve prijedloge koji bi mogli pro{iriti sadr`aj i obogatiti list. I u tom kontekstu bit }e nam drago da nam se iseljenici {to vi{e javljaju, i ne samo da ka`u da su zadovoljni, ve} i s nekim svojim prilozima koje }emo sa zadovoljstvom uvrstiti. Sigurno da je to i jedna kvalitetna mogu}nost predstavljanja na{e knji`evnosti, na{e publicistike, na{e kulture koja ne mo`e dobiti u svjetskim i drugim listovima jednaku pozornost. Ovom prigodom zahvaljujem svima koji su ulo`ili puno truda, u svom ure|iva~kom i novinarskom radu, da Matica bude takva kakva jest, da se odr`i na razini jednog ozbiljnog lista sa {irokim spektrom priloga i interesa. Va{i prvi dojmovi na ovom radnom mjestu? Prvi dojmovi su mo`da i glavni dojmovi. ^ovjek obi~no i postupa po dojmovima. To su impresije na temelju kojih kasnije odre|ene stvari razra|uje{ i donosi{ zaklju~ke. Mogu re}i da sam zadovoljna. Zadovoljna prije svega djelatno{}u koja je {iroka, velikom brigom za iseljenike, i jednim visoko stru~nim i profesionalnim profilom zaposlenih u HMI. Treba ih koristiti u tom stru~nom i profesionalnom smislu na pravi na~in, jer mogu dati puno. Iskustvo je vrlo, vrlo vrijedno i dalje ga treba koristiti u cilju razvitka i oboga}ivanja programa. I na koncu ovog na{eg prvog i, nadam se, jednog u nizu budu}ih razgovora nekoliko rije~i poruke na{im ~itateljima Hrvatima diljem svijeta! Dragi na{i ~itatelji, budite i dalje s nama. I dalje razmi{ljajte o Hrvatskoj. Hrvatska je sada moderna suverena zemlja koja sigurno ima svoju budu}nost u kojoj bi bilo po`eljno sudjelovati bez obzira da li u njoj `ivite. Puno Hrvata nakon odre|enog vremena provedenog vani `eli se vratiti i mi u Hrvatskoj `elimo da taj povratak bude u skladu s o~ekivanjima, ali isto tako da tu ljubav prema domovini prenesete na svoje potomke, na generacije koje dolaze poslije nas, jer to je ono najva`nije {to }e nas kao Hrvate o~uvati. 5
GRADONA^ELNIK MILAN BANDI] S HRVATIMA U SAD-u I KANADI
POVIJESNI I KORISNI SUSRETI ZAGREBA^KOGA GRADONA^ELNIKA
»Na{i su iseljenici proteklih godina pokazali kako se voli i poma`e domovina. Mislim da bi oni tome trebali u~iti nas. Stoga mi je `elja da tu ljubav prenesu i na mlade nara{taje i da zajedni~ki gradimo i unaprje|ujemo zajedni~ku nam domovinu«, rekao je gradona~elnik Bandi}
Napisala @eljka Le{i} Foto-dokumentacija Poglavarstva
Z
a nedavnog posjeta Sjevernoj Americi zagreba~ki gradona~elnik imao je niz susreta s uva`enim politi~arima, ali i s hrvatskim iseljenicima koje je pozvao na ulaganja u domovinu te, {to je osobito va`no, obe}ao djelotvorniju suradnju gradskih vlasti. Kakve dojmove gradona~elnik nosi s puta doznat }ete u razgovoru koji je odmah po dolasku dao za na{ mjese~nik Matica. [to za Vas zna~i putovanje po Americi i Kanadi? Kakvi su dojmovi nakon povratka? Kao {to znate, povod je bilo sudjelovanje na Molitvenom doru~ku kod ameri~kog predsjednika Busha i sastanak s gradona~elnikom Washingtona Antonyjem Wiliamsom. Me|utim, glavni cilj mog odlaska preko »velike bare« bio je susret s na{om iseljeni~kom zajednicom. Sretan sam {to sam prvi gradona~elnik hrvatskoga glavnog grada koji je u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj u zadnjih 16 godina pohodio Ameriku i Kanadu. Posebno mi je drag posjet hrvatskoj zajednici u Pittsburghu, koja je okupljena oko Hrvatske bratske zajednice, ~iji sam ~lan. Tako|er moram spomenuti drage mi susrete s Hrvatima u Torontu, Niagara Fallsu, Missisuagi, Ottawi i Montrealu. Sve su to bili iznimno dirljivi trenuci. Kako bi ~ovjek zavolio domovinu treba oti}i jedno vrijeme `ivjeti izvan nje. Tek tada mo`e shvatiti koliko je lijepa, koliko je uljudna, koliko je topla, koliko je prekrasna... Na{i Hrvati u Americi su toga svjesni i oni `ive negdje izme|u stare i nove domovine. ^esto je to te`ak kri`. To su ljudi koji u svojem pam}enju nose hrvatsku metropolu kao svoj glavni grad, ali i ljudi koji su lojalni i izvrsni ~lanovi zajednica u kojima `ive. Bili su to 6
emotivni susreti ali i susreti na kojima se razgovaralo o zajedni~koj suradnji, na interesnim osnovama. Kako Vas se dojmio susret s predsjednikom Bushom na Molitvenom doru~ku? Moram priznati da je godilo biti u dru{tvu izabranih 550 ljudi iz cijeloga svijeta i vi{e od sat i pol dru`iti se i razgovarati s gradona~elnikom glavnog grada vode}e svjetske sile. Taj doga|aj ima veliku simboli~nu snagu, ali i prakti~nu dimenziju. Susreo sam se i razgovarao s mnogobrojnim uglednicima iz svijeta. Poziv u Washington do`ivio sam kao svojevrsno priznanje.
Sastanak s gradona~elnikom Washington DC-a Anthonyjem Williamsom, 1. velja~e 2006.
Budu}i ste prvi zagreba~ki gradona~elnik kojega su primili gradona~elnici Washingtona i Pittsburgha, kakav je bio susret s gradona~elnicima, o ~emu ste razgovarali i sto ste s njima konkretno dogovorili u vezi suradnje? Uistinu, prvi sam gradona~elnik Zagreba kojeg je primio gradona~elnik Washingtona. U Pittsburghu je prije mene bio jedino moj prethodnik Ivo Latin, prije 26 godina, ali nikada nije za`ivio kvalitetan odnos s tim gradom. S gradona~elnicima sam razgovarao o mogu}nostima suradnje na{ih gradova, prije
svega u pogledu razmjene iskustava upravljanja gradovima, urbanizma, gospodarske i kulturne suradnje. U ime na{ih gra|ana, uputio sam pozive gradona~elnicima da posjete Zagreb, a prvi korak u suradnji bit }e posjet g. Williama Hempubryja, direktora washingtonskog kongresnog centra i jednog od najbli`ih suradnika gradona~elnika, na Dan Zagreba. Zajedno s njime sti}i }e i nadbiskup Washingtona, kao posebni gost nadbiskupa Bozani}a. Vjerujem da }e se suradnja uspje{no nastaviti na politi~kom ali i kulturnom polju. Vjerujem da imamo {to pokazati svijetu a isto tako {to i nau~iti od tog razvijenog zapada. Vjerujem kako su Vam u posebnom sje}anju ostali susreti s na{im iseljenicima. Kako Razgledavanje prostora Hrvatske bratske zajednice u pratnji Bernarda Luketicha, predsjednika HBZ-a
U Niagara Fallsu: Vesela Mr|en Kora~, veleposlanica RH u Kanadi, gradona~elnik Milan Bandi}, gradona~elnik Niagara Fallsa Ted Salci, pro~elnik zagreba~kog GU za kulturu Pavle Kalini}, Nevenka Adria Zovko, Odsjek za me|ugradsku i me|unarodnu suradnju i europske integracije Grada Zagreba, Mario Livaja, generalni konzul, 5. velja~e 2006.
ste do`ivjeli susret s njima i o ~emu ste najvi{e razgovarali? Kao {to sam rekao, to su susreti koji se pamte. Dirljivo je vidjeti ljude koji su morali iz politi~kih ili ekonomskih razloga napustiti Hrvatsku a cijelo vrijeme `ive za nju. Mnogi od njih su sudjelovali na razli~ite na~ine u stvaranju, obrani i izgradnji Republike Hrvatske. Ponosni su na svoju domovinu, ali `ive daleko od nje. Ona je danas slobodna i svakim danom napreduje. Me|utim, svjesni smo da ne mogu u`ivati u njezinim ljepotama, o kojima svakodnevno slu{aju i u doma}im medijima. Pitanje povratka nije jednostavno... Ono ovisi o mnogobrojnim prilikama, obiteljskim obvezama i sl. Ali ti ljudi sve ~e{}e posje}uju domovinu, borave u njoj, sura|uju na ekonomskom planu i sl. U `elji da nam do-
movina bude jo{ bolja i uspje{nija, oni upu}uju i kritike i otvoreno iznose ~ime nisu zadovoljni. U mnogome sam se slo`io s njima. Uvjeren sam da zajedni~kim snagama, idejama i iskustvom mo`emo posti}i ~uda i od Hrvatske stvoriti dr`avu po mjeri svih njezinih gra|ana i svih Hrvata diljem svijeta koji su na nju ponosni. Prigodom susreta s iseljenicima pozvali ste ih na ulaganja u domovinu. Kakve su bile njihove reakcije, kakva su bila naj~e{}a pitanja u vezi ulaganja u domovinu? Iseljenike sam pozvao da posjete Zagreb i pridonesu razvoju na{eg grada ste~enim znanjem i iskustvom. Istovremeno sam iseljenike izvijestio o reformi uprave u Gradu Zagrebu i novom efikasnom poslovanju te im zajam~io maksimalnu efikasnost i brzinu u rje{avanju birokratskih zapreka. Dio njih je ve} ulo`io u Hrvatsku, pa konkretno i u Zagreb, i sretni su zbog toga te mogu svjedo~iti svojim iskustvom drugima. Mnogi od njih imaju odre|eni kapital i razmi{ljaju o ulaganjima u Hrvatsku. Od njih smo ~uli da je u nekim segmentima poslovanja puno isplativije ulagati u Hrvatskoj nego u Americi ili Kanadi. Mi smo im ponudili dokumentaciju
o na{im projektima i predstavili im mogu}nosti ulaganja i povratka u Zagreb i Hrvatsku. Hrvatska je danas sigurna zemlja pred kojom su goleme mogu}nosti. Zagreb je stvorio institucionalne pretpostavke za funkcioniranje tr`i{ta kapitala. Stvorili smo preduvjete da ljudi mogu sigurno plasirati svoj kapital i realizirati dividendu, odnosno profit. Na{im poslovnim ljudima Amerike i Kanade, ali i kolegama u poglavarstvima tamo{njih gradova rekli smo kako }e prioriteti Zagreba u idu}e ~etiri godine biti izgradnja dje~jih vrti}a, osnovnih {kola, domova za starije, javnih gara`e itd. Mislim da u tim projektima mogu prona}i svoj interes. U roku od tri mjeseca jaka gospodarska delegacija Grada Zagreba posjetit }e Washington a doma}ini }e im biti prvi ljudi grada. Uspostavili smo vi{e nego dobru suradnju i mislim da smo na pravom putu ne samo zbog emotivnog i dirljivog susreta s na{im ljudima u Americi i Kanadi nego u razmjeni iskustava u upravljanju javnim poslovima osam gradova koje smo posjetili u Americi dva grada, u Kanadi {est gradova. Planirate li mo`da posjetiti i ostale hrvatske zajednice u izvandomovinstvu i kakvi su Vam planovi? Iskreno govore}i, rado bih posjetio i ostale hrvatske zajednice ne samo u SAD-u i Kanadi ve} i Australiji pa i drugim kutovima svijeta gdje `ive Hrvati. Te{ko je nabrojati gdje nas nema. Me|utim, mnogobrojne obveze u gradu ne daju mi ba{ puno prostora za putovanja. Ipak }u se potruditi i dati sve od sebe da se osobno susretnem barem s nekim hrvatskim zajednicama. [to `elite gospodine gradona~elni~e, poru~iti iseljenicima diljem svijeta? Na{i su iseljenici proteklih desetlje}a pokazali kako se voli i poma`e domovina. Mislim da bi oni tome trebali u~iti nas. Stoga mi je `elja da tu ljubav prenesu i na mla|e nara{taje i da zajedni~ki gradimo i unaprje|ujemo zajedni~ku nam domovinu. 7
VRIJEDNA DONACIJA ZA MUZEJ HRVATSKOGA ISELJENI[TVA
PROJEKT POVIJESNE I NACIONALNE VA@NOSTI
Dva ulja na platnu s potpisom, bez naslova, priznatoga hrvatskoga umjetnika koji je `ivio i radio u iseljeni{tvu, Kristiana Krekovi}a, postat }e dijelom fundusa Muzeja hrvatskoga iseljeni{tva Napisala Ivana Rora Snimio @or`i Paro
R
avnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Branko Franceschi, 13. o`ujka u prostorijama Hrvatske matice iseljenika uru~io je vrijednu donaciju dvaju umjetni~kih djela Kristiana Krekovi}a voditeljici projekta Muzeja hrvatskog iseljeni{tva, Ljerki Galic. Mi, muzeolozi volimo darivati umjetni~ka djela muzejima u osnutku, jer nas svaka takva inicijativa iznimno veseli. Djela istaknutoga iseljeni~kog slikara Kristina Krekovi}a na{em muzeju u Rijeci darovala je njegova supruga prije nekoliko godina. No mi{ljenja sam da mu je mjesto ovdje me|u drugim hrvatskim iseljenicima koji }e kroz muzej ispri~ati svoje povijesno vrijedne i zanimljive iseljeni~ke pri~e naglasio je Franceschi. Dva ulja na platnu s potpisom, bez naslova, priznatog hrvatskog umjetnika koji je `ivio i radio u iseljeni{tvu, Kristiana Krekovi}a, postat }e tako dijelom fundusa Muzeja hrvatskog iseljeni{tva. Ovaj projekt koji je inicirala Hrvatska matica iseljenika od povijesne je i nacionalne va`nosti za hrvatski narod. Zato ga zasigurno moramo realizirati na razini visokih institucija hrvatske dr`ave, jer radi se o povijesti hrvatskog iseljeni{tva koji je bitak ~imbenik u razvoju i modernizaciji hrvatske dr`ave zaklju~ila je ravnateljica HMI Katarina Fu~ek. Kristian Krekovi} (1901. 1985.), istaknuti hrvatski umjetnik, ro|en je u selu Koprivna (na rijeci Bosni, izme|u Doboja i Modri~e) u Bosni i Hercegovini, u obitelji {umara iz Like, odakle Krekovi}i ina~e potje~u. Dje8
tinjstvo i mladost proveo je u Maglaju i Tuzli. Umro je u Palma de Mallorci, gdje se nalazi njegova znamenita galerija. Studirao je u Be~u i Parizu, a ve} godine 1928. postao je ~lanom francuskog Dru{tva likovnih umjetnika. Iste godine nagra|en je zlatnom medaljom u Bordeauxu na izlo`bi me|unarodne umjetnosti, za djelo Pari`anka sa psom. Tijekom Krekovi}eve prve izlo`be u Be~u (ne kasnije od 1925., u vrijeme dok je bio jo{ student na Akademie der Bildenden Künste), njegov rad su s najve}im pohvalama ocijenili poznati likovni kriti~ari A. F. Seligmann i dr. Ankwicz-Kleehoven. Prema rije~ima Ljerke Galic, voditeljice projekta Muzeja hrvatskog iseljeni{tva,
Ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Branko Franceschi, ravnateljica HMI Katarina Fu~ek i Ljerka Galic, voditeljica projekta Muzeja hrvatskog iseljeni{tva prigodom primanje donacije
ovom donacijom zapo~inje prikupljanje muzejske gra|e koja }e za po~etak biti pohranjena u Hrvatskoj matici iseljenika, dok se ne odlu~i o kona~noj lokaciji Muzeja. Za Muzej je predvi|eno oko 1500 kvadratnih metara prostora. Mi bi voljeli da to bude u sklopu na{e ku}e, kamo iseljeni{tvo ve} godinama dolazi. No, kako }e se taj problem rije{iti vidjet }emo. Bitno je da je inicijativa krenula i da su napravljeni prvi sigurni »muzejski« koraci rekla je g|a Galic.
TAX SYSTEM IN CROATIA (PART TWO)
V
CROATIA YOUR CHOICE FOR BUSINESS
alue-added Tax (VAT) Value-added tax (VAT) is paid by: an entrepreneur that delivers goods or provides services; importer; a domestic entrepreneur for services provided by an entrepreneur domiciled abroad. An entrepreneur whose annual amount of delivered goods and services (after reducing it by the amount of non-taxable deliveries) was not higher than HRK 85, 000 in the last calendar year is not subject to VAT. Also, he/she/it is not allowed to specify tax amounts in his/her/its invoices and may not deduct the tax charged by other entrepreneurs. The tax base in this case is the charge for delivered goods or services. The tax rate is 22% and 0%. The VAT rate is 0% for: all types of bread; all types of milk; professional, scientific, artistic, cultural and educational books, students books (pedagogy and education: primary, secondary and university education) printed on paper or on other text carriers, including CD-ROMs, video and audio tapes; medications specified in the Decision on Listed Medications by the Croatian Institute for Health Insurance; surgically implanted products (heart valves, artificial joints, etc); scientific periodicals; public motion picture presentation services; services pertaining to organized tourist stays paid by bank transfers from abroad (accommodation or bed and breakfast, half or full board in all types of commercial facilities, agency commission for the mentioned services, tours, bus and boat transfers)*.
Tax exemptions in Croatia lease of residential premises; services and delivery of goods by banks, savings banks, savings and loan cooperatives, insurance and reinsurance companies; organisation of games of chance in gambling establishments and game parlours; betting; services and goods delivered in private practices by medical doctors and dentists, nurses, physical the rapists and biochemical laboratories; medical treatment services in healthcare institutions; services and delivery of goods performed by social welfare institutions; services and delivery of goods performed by child and youth welfare institutions, institutions of higher education and students halls of residence, students restaurants and similar facilities; services and delivery of goods by religious communities; services and delivery of goods by public cultural organisations;
VAT TAX RATES IN CROATIA: 22% 10% 0% From January 1 2006 tax rate for these services is 10%
trade in gold ingots conducted by the Croatian National Bank, in domestic and foreign payment instruments, securities; trade in financial claims, securities and company holdings; membership fees for associations established under special regulations, on condition that the membership fee has been set according to criteria equal for all members; delivery of goods or services by an association, on condition that the volume of deliveries within one year does not exceed HRK 85, 000. Exemptions for imports temporary imports exempted from import duties and final humanitarian aid imports excluding petroleum and refined petroleum products, tobacco and tobacco (CROATIA IN FOCUS, January/February 2006.) 9
VL^. ANTE KUTLE[A, RAVNATELJ DU[OBRI@NI[TVA ZA HRVATE U INOZEMSTVU
»O^E NA[...« SE MOLI NA ONOME JEZIKU NA KOJEMU GA MAJKA NAU^I
»Sada je na pomolu novi izazov. Upitan je opstanak manjih misija i vjerojatno slijede njihova priklju~enja ve}im centrima. Sve}enicima se tako pove}ava prostor i upitno je kako odgovoriti pastoralnim potrebama«, kazao je vl~. Kutle{a
Napisao i snimio Adolf Polegubi}
V
l~. Antu Kutle{u, sve}enika Mostarsko-duvanjske biskupije biskupi iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine imenovali su ravnateljem du{obri`ni{tva za Hrvate u inozemstvu. Vl~. Kutle{a slu`bu je preuzeo 1. srpnja 2005. od banjalu~kog sve}enika mr. Pere-Ivana Grgi}a. U razgovoru je posebno govorio o va`nosti te slu`be za du{obri`ni~ko djelovanje me|u Hrvatima katolicima u inozemstvu, a osvrnuo se i na druga va`na pitanja. Za po~etak, vl~. Kutle{a, predstavite se na{im ~itateljima? Ro|en sam 1949. u Prisoju kod Tomislavgrada. Nakon osnovne {kole u rodnom mjestu, sjemeni{nu gimnaziju zavr{io sam u Splitu, a studij teologije u Sarajevu. Za sve}enika Mostarske biskupije re|en sam 1975. u Rimu. Od rujna 1976. nalazim se u Njema~koj, djeluju}i kao `upni vikar i voditelj jedne njema~ke `upe. Od 1. prosinca 1978. bio sam voditelj Hrvatske katoli~ke misije u Braunschweigu. U slobodno vrijeme volim {port, osobito nogomet. Kako do`ivljavate slu`bu ravnatelja za hrvatsku pastvu u inozemstvu? Ja je do`ivljavam kao vezu izme|u pastoralnih djelatnika i potreba inozemne pastve te domovinskih (Hrvatske i BiH) (nad)biskupa i redovni~kih poglavara, kao poveznicu iseljene i domovinske Crkve. Onoliko koliko je mogu}e da domovinska Crkva odgovori potrebama na{ih misija u svijetu. (Nad)biskupi i redovni~ki poglavari su oni koji stavljaju sve}enike, redovnike i redovnice na raspolaganje za inozemnu pastvu, a ravnatelj bi to trebao dalje koordinirati. Uvijek u suradnji, naravno, kako s 10
pastoralnim djelatnicima tako s njihovim poglavarima. Koje su najva`nije to~ke Va{ega petogodi{njeg programa? Program se temelji na odrednicama crkvenih dokumenata. Npr. u »Pastorali migratorum cura« (PMC) se ka`e: Pastoral mora »biti uskla|en sa zahtjevima vremena« (I 6), tj. »prilago|en razli~itim prilikama«, (I 12). »Zbog toga se nitko ne mo`e otrgnuti tom kakvog na~ina mora biti slu`ba koju Crkva nudi du{ama: naime stalno prilago|ena i primjerena zahtjevima iseljenika«, (I 12). »U do{obri`ni{tvu useljenika tijekom du`eg vremena potvrdili su se odgovaraju}i oblici i putovi, no razumije se samo po sebi da se oni moraju uskladiti s okolnostima i s mjesnim obi~ajima kao i s obi~ajima i o~ekivanjima vjernika koji su u pitanju«, (IV 13). Svi koji preuzimaju `upni~ku slu`bu voditelja misija, kao i pastoralni suradnici, znaju program, a to je: navije{tanje Isusa Krista i evan|eoskih vrijednosti svijetu, ~ovje~anstvu, ~ovjeku i truditi se to `ivjeti. Treba raditi na tome kako zadr`ati misije i razumjeti njihove potrebe. Koliko i kako }e to biti mogu}e, vrijeme }e pokazati. Ne bismo smjeli ~ekati da to drugi rije{e prije nas. I kad bi sve misije opstale, upitno je mo`emo li i dobiti zamjenu za pastoralne djelatnike koji prestaju sa slu`bom. Jedan od razloga je potreba sve}enika i u domovini (HR i BiH) jer ni tamo nema vi{e »vi{ka«. Prije nego ste po~eli obna{ati slu`bu ravnatelja bili ste voditelj HKM Braunschweig u Njema~koj, a brojne ste godine proveli i na drugim slu`bama u Njema~koj. Koliko }e Vam to iskustvo pomo}i u obna{anju te odgovorne i zahtjevne slu`be u Crkvi? Misiju Braunschweig vodim punih 27 godina. [to se ti~e iskustva njema~kih `upa, moram re}i da je kod njih to dobro organizirano i raspodijeljeno po razli~itim skupinama prema svrsi posla. Ima kod njih tako|er onoga {to se ne mo`e primijeniti na na{e pastoralno djelovanje. Ipak, dosta toga trebalo bi koristiti. U tih nekoliko godina imali smo zajedni~ka liturgijska slavlja, kao Veliki petak i uskrsno bdijenje, i to dvojezi~no. Na`alost, ovaj vid inkulturacije nije ba{ za`ivio. Meni se ~ini da upravo taj oblik inkulturacije u skoro vrijeme treba o~ekivati. Osobito se to odnosi na manje misije. I misije i mjesna Crkva trebaju se pripremiti za primanje i promjene. U na{im misijama diljem svijeta zamjetna je visoka starosna dob sve}enika, a tako|er i njihov nedostatak? To je to~no. Upravo radi toga spominjem inkulturaciju. Ona se ne smije dogoditi ishitreno, brzo, neodgovorno. Niti sa strane na{ih misija, niti sa strane mjesne Crkve. Treba ra~unati i s posljedicama! Ja
bih rekao, neka priprema te~e tamo gdje mora i sve dok voditelj misije mo`e pastoralno djelovati, tj. do njegova odlaska, zbog starosti ili drugih razloga. Kako sam ~uo u ovo kratko vrijeme slu`be ravnatelja: domovinska Crkva (HR i BiH) nema dovoljno sve}enika da bi mogla uvijek dati adekvatnu zamjenu. Ve} ima nekoliko misija koje nemaju sve}enika. Neki sve}enici mole za zamjenu. Ali i mjesne Crkve postavljaju uvjete, pa makar se radilo o zamjeni dosada{njeg `upnika. Oni `ele da novi sve}enik preuzme i mjesnu `upu. Izgleda da nas to ne}e mimoi}i. Probleme }emo rje{avati onako kako budemo mogli i znali. U na{im misijama su i vjernici druge i tre}e generacije koji su potpuno integrirani u zemljama u kojima `ive. Stoje li na{e misije u svijetu pred druk~ijim pastoralnim izazovima? Hvala Bogu da je tako, a hvalu zaslu`uju sve}enici i svi pastoralni te socijalni djelatnici. Osobito roditelji i obitelji, pa i cijela zajednica koja to zajedni{tvo `ivi i poti~e. Me|utim, ja bih rekao da smo mi u Crkvi previ{e optere}eni tom integracijom, gdje se tko treba integrirati, osobito pripadnici katoli~ke vjere. Bez obzira o kojoj se generaciji radi, »O~e na{...« se moli na onome jeziku na kojemu ga majka nau~i. I to je tako, samo treba imati majku i oca koji to mole. Na{e misije su stalno pred nekim izazovima. Sjetimo se biv{ega politi~kog sustava. Sve je bilo pod prismotrom udba{kih konzulata: sve}enici, pastoralni i socijalni djelatnici, pa i vjernici. Vjernici osobito dolaskom na »urlap«. Biti vjernik zna~ilo je, s jedne strane, trpjeti strah i silu, a s druge, integraciju, da ne ka`em asimilaciju. Ipak, na{ narod je izdr`ao. Sada je na pomolu novi izazov. U kojoj je mjeri hrvatska inozemna pastva prioritetna na{oj domovinskoj Crkvi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini? Iskreno re~eno, ja mislim da je svakom (nad)biskupu prioritetno pastoralno zbrinuti sve `upne potrebe u svojoj biskupiji. Za svoju (nad)biskupiju je i odgovoran. A drugo {to i kako se mo`e. Lako bi bilo da ima dovoljno sve}enika. U pastoralu nekih biskupija u domovini ve} ima sve}enika stranaca jer nema dovoljno Hrvata. Nitko nije kriv nama sve}enicima, koji smo djelovali u misijama, {to nismo mogli prona}i i odgojiti nasljednike u na{im zajednicama u dijaspori? Nerazborito bi bilo tra`iti krivca isklju~ivo u ovom sekulariziranom i industrijaliziranom svijetu. S druge strane, treba razumjeti da obitelji s jednim ili dvoje djece ne govore ili vrlo rijetko svojoj djeci o duhovnom zvanju. Kako i bi kad imaju jedinca ili jedinicu!? A nekada su roditelji s brojnijom djecom razgovarali pa malo i upu}ivali, raspore|uju}i djecu u razli~ita
zvanja. Molili su i ~inili zavjete za duhovna zvanja svoje djece. Na ovom planu svakako bismo trebali vi{e raditi pa }e, vjerujem, Bog potaknuti one koji trebaju preuzeti misijsku zada}u a na{a domovinska Crkva pomo}i }e da se potrebe rije{e. Kako gledate na budu}nost hrvatskih katoli~kih misija u svijetu? Ja sam ipak optimisti~an. Na{e misije ipak nisu prolazne ni privremene, barem one ve}e. Vjerujem da }e i mjesna Crkva voditi brigu o tome. Pastoralnu skrb imaju i drugi narodi. Unato~ krizi sve}enika, i njema~ka Crkva vodi pastoralnu brigu za svoje sunarodnjake u svijetu. Svaki ~ovjek `eli slaviti Boga na svome jeziku, u svojoj tradiciji i vlastitoj kulturi. To pripada identitetu ~ovjeka. Za takozvane »gastarbajtere« uvijek su tra`eni sve}enici na materinskom jeziku. Tako se ra|a »misija« gdje se njeguje vjera i vlastita kultura. Nadam se da }e na{e misije, njeguju}i identitet, ostati ~lanovi mnogojezi~ne i vi{ekulturalne Crkve. Vjerujem da }e na{e misije i dalje voditi na{i sve}enici zajedno s pastoralnim suradnicima pa i socijalnim radnicima. Mo`da se ne{to preoblikuje, ali ono najva`nije }e ostati. Ako `elimo sa~uvati identitet, trebamo imati misije kako bismo mogli prakticirati vjerski `ivot i njegovati vlastitu kulturu. Kamo god krenete, vidjet }ete da su misije najotvoreniji prostor za du{u hrvatskoga ~ovjeka. Va{a poruka ~itateljima? Svi smo mi odgovorni kako organizirati i o~uvati sve ono {to se desetlje}ima stvaralo i njegovalo. Vrijeme donosi probleme i promjene. Opstanak misija i rje{enje problema jest stalna tema prigodom na{ih zajedni~kih susreta. Doskora, status misija je bio dosta razli~it od biskupije do biskupije. Sada je to, ~ini se, sve ujedna~enije. I za kraj: »Nije va{e znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego, primit }ete snagu Duha Svetoga, koji }e si}i na vas, i bit }ete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji, i sve do kraja zemlje« (Dj 1, 8). Molitva je stalna zada}a Crkve. Treba prizivati Duh Bo`ji koji nije ba{ svaki dan buran i rasko{an kao na Duhove. Crkva koja mu zahvaljuje za snagu, mora ga stalno i prizivati. Prisutnost Duha Bo`jega moramo svakodnevno svjedo~iti i ra~unati s Njegovim razumijevanjem na{e molitve i govora. Tamo gdje na{ govor nai|e na zapreke govorit }emo srcem. ^uvat }emo svoj identitet i prava. A tamo gdje ne prihvate rije~, govorit }emo srcem i radom, i nogama i rukama, kao {to su ~inili na{i ljudi, ~esto uspje{no, iako nisu poznavali ni ljude, ni zemlju ni jezik. Neka nas Duh Bo`ji vodi u svim govorima i razgovorima i neka nam jezike ne pomrsi. 11
OBNAVLJA SE NAJSTARIJE SVETI[TE U BiH
SVETI IVO POBIJEDIO PET TONA EKSPLOZIVA
Kada su se vratili u oslobo|eno Podmila~je, do~ekala ih je hrpa usitnjena kamenja na jednom mjestu, a kilometar oko mjesta gdje je nekada bila crkva sve je bilo sravnjeno sa zemljom. Ljudi koji su ~istili ru{evine micali su kamen~i} po kamen~i} ne vjeruju}i da }e ispod te gomile na}i i{ta neo{te}eno, a kamoli cijelo Napisala Ivana Rora Foto arhiv HMI
T
oga dana zemlja je podrhtavala kao da je potres, slapovi Plive od detonacije su nakratko presu{ili, a iz velikog crnog oblaka puna pra{ine od ostataka sveti{ta iznad opkoljena grada sipila je crna ki{a. Svjedo~ili su to ljudi koji su se 1. o`ujka 1993. godine zatekli u opkoljenom Jajcu, od Podmila~ja udaljenom samo {est kilometara. Srpske snage su u zavjetnu crkvu, `upni ured i susjedne objekte postavili pet tona eksploziva, koji je tu crkvu iz 14. stolje}a, najstariju na ovom podru~ju, sravnio sa zemljom. Kada su se prognani Hrvati vratili u oslobo|eno Podmila~je, do~ekala ih je hrpa usitnjena kamenja na jednoj hrpi, a kilometar oko mjesta gdje je nekada bila crkva sve je bilo sravnjeno sa zemljom. Ljudi koji su ~iCrkva se obnavlja, no bez potpore bosanskohercegova~kih vlasti Sveti{te u Podmila~ju nakon »prolaska« srpskih vojnih snaga
stili ru{evine micali su kamen~i} po kamen~i} ne vjeruju}i da }e ispod te gomile na}i i{ta neo{te}eno, a kamoli cijelo. No ~udo se dogodilo. Na{li dva kamena kipa svetog Ivana Krstitelja posve neo{te}ena, kao i dio oltara na koji se stavlja za hodo~a{}a. Ti kipovi sada su ispred ulaza 12
u obnovljenu crkvu. Prema rije~ima podmila~kog `upnika fra Zorana Mandi}a, koji sa svojim `upljanima ve} godinama obnavlja to do temelja poru{eno sveti{te u Bosni i Hercegovini, doga|aj iz rata, kada su dva kamena kipa ostala neo{te}ena pod udarom razorne eksplozije, smatra tek jednim u nizu ~uda {to su se tijekom stolje}a doga|ala u tom najstarijem bosanskohercegova~kom sveti{tu. Hodo~asnici koji se zavjetuju svetom Ivanu ^udotvorcu svjedo~e o brojnim ~udima {to su im se dogodila nakon {to su godinama obilazili to sveti{te i molili se ba{ tome svecu.
Vjernici svjedo~e o ~udima koja su im se dogodila na zagovor svetoga Ive. Prije dvije godine jedna vjernica svjedo~ila je da je nakon hodo~a{}a u Podmila~je i zavjeta svetome Ivi posve ozdravila. Ovo je mjesto molitve i mira koji mogu prona}i svi koji do|u u Podmila~je. Ovamo ne hodo~aste samo kr{}ani nego i vjernici drugih vjera koji na ovome svetom mjestu mogu prona}i mir u nevoljama {to ih mu~e isti~e `upnik Mandi}, koji je uz pomo} Uskopaljske zajednice u Zagrebu i pjeva~a Marka Perkovi}a Thompsona, Miroslava [kore i Mate Buli}a, na nedavno odr`anom koncertu, prikupio sredstva za obnovu ovog sveti{ta.
HRVATI U SVIJETU ^ILE: HRVATI U VLADI
J
Tri kuma za Podmila~je Pet tona eskploziva nije uni{tilo dva kipa svetog Ive
Tri kuma za Podmila~je: Trojica kumova Thompson, [koro i Buli} nakon podosta vremena opet su zapjevali zajedno 21. velja~e na velikoj pozornici Doma sportova u Zagrebu. Sa svojim prijateljima Dra`enom Ze~i}em i Barunima nastupili su na dobrotvornom koncertu »Zajedno«, koji su Uskopaljska zajednica u Zagrebu i Narodni radio organizirali za pomo} u gradnji sveti{ta Svetog Ive u Podmila~ju kod Jajca. Taj je spektakl samo po~etak velike humanitarne akcije koju su Thompson i ostali pjeva~i rado prihvatili. Objeru~ke sam prihvatio ideju organizatora i nazvao svoje prijatelje koji su me podr`ali i uklju~ili se u tu akciju. Uostalom, ovaj koncert je ostvarenje moje pjesme »Lijepa li si«, koja promovira zajedni{tvo Hrvata, a na njoj su nastupili isti izvo|a~i rekao je nakon koncerta Marko Perkovi} Thompson. Ilija @uljevi}, nekada{nji ministar u HercegBosni, osmislio je cijelu akciju, a na to ga je potaknula ~injenica da je sveti{te Svetog Ive u Podmila~ju jedno od najve}ih hodo~asni~kih mjesta u BiH. Obnova crkve po~ela je odmah nakon rata, a do sada su zavr{eni grubi gra|evinski radovi. Sagra|ena je u izvornom obli-
ku, kakva je bila jo{ u 14. stolje}u, a godinama poslije rata prikupljana je dokumentacija o njoj. Ina~e, u zavjetnoj crkvi ~uvan je i ~udotvorni kip svetog Ive, koji narod {tuje i obilazi na golim koljenima, na taj na~in zavjetuju}i se svetom Ivi za svoje potrebe. Niti jedna institucija Bosne i Hercegovine do sada nije pomogla u financiranju obnove te crkve i sveti{ta u Podmila~ju kod Jajca. U svojoj radosti gradnje ove crkve ipak nailazimo na velike financijske pote{ko}e. Do sada nismo dobili od dr`ave nikakvu financijsku pomo}, nego smo prisiljeni tra`iti i moliti ljude, pojedince i razli~ite institucije, za pomo} u gradnji istaknuo je fra Zoran Mandi}, `upnik iz Podmila~ja. U Jajcu svi vjeruju da }e im prihodi s koncerta uvelike pomo}i. Akciju treba nastaviti i dalje uz o~ekivanu potporu bosanskohercegova~kih vlasti jer hrvatski narod je tamo bitan konstutivan ~imbenik. Ili }e mo`da Srbi ustvrditi da se sveti{te u Podmila~ju sru{ilo samo od sebe, pa }e po tko zna koji put oprati ruke od odgovornosti. No, povratnici u Jajce dobro znaju tko je ru{io njihov grad i zatirao sve {to je hrvatsko, naravno ne {tede}i ni vjerske ku}e i zavjetna okupljali{ta. Ovaj je koncert, osim pomo}i za obnovu sveti{ta, dobar podsjetnik na sve nepravde koje su se u BiH dogodile. Ipak, ~ini se da se malo prebrzo zaboravljaju po~injeni srpski zlo~ini i to sve u ime su`ivota i ulaska u EU. Nije li to malo previsoka cijena?
o{ jedno lijepo priznanje za Hrvate u svijetu sti`e nam, ovaj puta iz dalekog ^ilea. Novoizabrana predsjednica ^ilea socijalistkinja Michelle Bachelet u svojoj je vladi predstavila i dvoje ^ileanaca hrvatskog podrijetla. To su Ingrid Antonijevic kojoj je predsjednica povjerila Ministarstvo gospodarstva, te Martín Zili}, novi ministar obrazovanja. Ingrid Antonijevic ~lanica je Stranke za demokraciju (PPD), ima 53 godine, a diplomirala je na Fakultetu ekonomskih znanosti ^ileanskog sveu~ili{ta. Poznata je kao prva ravnateljica dr`avne banke BancoEstado, radila je i kao predsjednica korporacije Aire Libre, a ima i veliko iskustvo u upravljanju tvrtkama iz privatnog sektora, me|u kojima je i Korporacija televizije ^ileanskog sveu~ili{ta. Dr. Martín Zilic Hrepic, ugledni kirurg, direktor poznatog Biotehnolo{kog centra Sveu~ili{ta u Concepciónu dobio je Ministarstvo obrazovanja kojemu je i u dosada{njoj vladi povjeren va`an zadatak uvo|enja zemlje u novu obrazovno-tehnolo{ku eru 21. stolje}a. Demokr{}anin Zilic (58) bio je i direktor regionalne klini~ke bolnice u Concepciónu, a u tom je gradu 2004. uspio organizirati Globalni biotehnolo{ki forum, unato~ pritiscima da se taj veliki znanstveni skup prebaci u Santiago. Zanimljivo je da je novoizabrana predsjednica ^ilea svoju vladu sastavila od 10 ministara i 10 ministrica. Naime, Michelle Bachelet je odr`ala predizborno obe}anje i u svoj kabinet uvrstila 10 `ena. Ovaj kabinet predstavlja povijesni korak za ^ile i odra`ava ravnopravnost `ena i mu{karaca, kako sam i obe}avala u predizbornoj kampanji, rekla je Bachelet koja }e preuzeti vlast 11. o`ujka. Prva `ena na ~elu te zemlje, izabrana kao kandidatkinja lijeve koalicije Concertacíon. Zanimljivo je i da je novi dr`avni tajnik postao 42-godi{nji odvjetnik Ricardo Lagos Weber, sin sada{njeg predsjednika Ricarda Lagosa Escobara i dalje vrlo popularnog me|u ^ileancima. 13
HRVATI U BOSNI I HERCEGOVINI
Pi{e Ivan Zlopa{a
HO]EMO LI BIRATI IZME\U ASIMILACIJE I ISELJAVANJA?
P
i{u}i knjigu Politi~ka sudbina Hrvata u BiH, koja je sredinom pro{le godine iza{la iz tiska, nedvosmisleno sam naglasio kako po meni postoje samo tri temeljne mogu}nosti budu}eg ustroja BiH. Te mogu}nosti su BiH kao unitarna dr`ava, kao dvojna (kon)federacija te kao savezna dr`ava koju bi tvorile tri savezne jedinice. Radi se naravno o bo{nja~kom konceptu, bo{nja~ko-srpskom konceptu te na koncu i o konceptu BiH kao dr`ave tri jednakopravna i ustavotvorna naroda. Posljednja mogu}nost je naravno jedino prihvatljivo rje{enje ~ijom bi provedbom bila zajam~ena jednakopravnost sva tri naroda a sada{nja dr`ava-protektorat mogla bi na ovaj na~in postati samoodr`iv me|unarodni pravni subjekt. Svi ostali prijedlozi, po mom dubokom uvjerenju, nisu ni{ta drugo nego izvedenice, odnosno takti~ke varijante, izvedene od jedne od ove tri mogu}nosti. Tu u prvom redu mislim na koncept multietni~kih regija kojega smatram prijelaznim oblikom ka unitarnoj dr`avi, do~im dosljedna kantonizacija ~itave BiH u budu}nosti mo`e dovesti do jedne od ve} navedenih temeljnih mogu}nosti a to je BiH kao savezna dr`ava s unutarnjom arhitekturom sli~noj onoj kakvu imaju druge vi{enacionalne dr`ave poput Belgije ili [vicarske. Unitarna dr`ava kao bo{nja~ki primarni cilj: Unitarna, odnosno centralizirana, BiH s dvije razine vlasti, dr`avnom i op}inskom, bo{nja~ki je primarni politi~ki cilj; a potpuno neprihvatljiv Hrvatima i Srbima. I unato~ deklarativnoj potpori odre|enih me|unarodnih krugova jednom ovakvom projektu, koji umnogome podsje}a na projekt Benjamina Kallaya s konca 19. i po~etka 20. stolje}a, smatram kako je mogu}nost ovakvog raspleta situacije nemogu}a. I to upravo zbog ~injenice kako kod Srba, ali i Hrvata, postoje odre|eni strahovi od bo{nja~ke dominacije koju podgrijavaju otvorene poruke bo{nja~kih politi~ara o dr`avnoj naciji. Jo{ u vrijeme ratnog vihora, odnosno po~etkom 1993. godine, Haris Silajd`i} u javnost 14
je plasirao ideju o BiH kao dr`avi multietni~kih regija. Obrazla`u}i taj prijedlog Silajd`i} nije niti poku{avao skriti kako je spomenuti koncept upravo prijelazno rje{enje ka unitarnoj dr`avi, odnosno nacionalnoj dr`avi bo{nja~kog naroda. Isti prijedlog po drugi je put u javnost plasiran po~etkom 2001. godine, u vrijeme djelovanja Hrvatskog narodnog sabora, a svoju je posljednju reinkarnaciju do`ivio po~etkom pro{le godine, odnosno u vrijeme otvaranja najnovijih pregovora o ustavnim promjenama. Ono {to je najve}i dio hrvatske javnosti u BiH promatrao s velikom dozom zabrinutosti svakako je pojava da je jedan, istina manji, dio stranaka s hrvatskim predznakom ovakav Silajd`i}ev koncept prihvatio. Me|utim, istovremeno nisu odgovorili na upit: — Na koji na~in misle za-
{tititi interese hrvatskog naroda u tim multietni~kim regijama pa tako i u ~itavoj BiH? Strah od srpsko-bo{nja~ke nagodbe: Sada{nje stanje, odnosno postojanje dvoentitetske dr`ave, neizdr`ivo je za hrvatski narod u BiH. Zahvaljuju}i Washingtonskom i Daytonskom sporazumu, odnosno mnogobrojnim revizijama ovog posljednjeg, dr`avu BiH danas tvore dva gra|anska entiteta. Republika Srpska kao nacionalni ekskluzivitet srpskog naroda i Federacija BiH koja je u posljednjih nekoliko godina preoblikovana u bo{nja~ki gra|anski entitet. Zahvaljuju}i tim revizijama i odlukama koje je nametnula me|unarodna zajednica mimo i protiv postoje}ih sporazuma, Bo{njaci imaju apsolutnu vlast u Federaciji BiH. Kao posljedicu ovakvog razvoja situacije imamo dana{nji polo-
`aj hrvatskoga naroda za koji se ne mo`e kazati ni{ta drugo osim da je lo{iji od pozicija bilo koje europske manjine. Danas su Hrvati drugorazredni narod u oba entiteta Bosne i Hercegovine. Hrvatskom narodu je uskra}eno pravo na vlastiti radijski i televizijski program, obrazovanje na hrvatskom jeziku, suodlu~ivanje u gospodarskom razvoju a na pragu smo i gubitka prava na izbor vlastitih zastupnika u zakonodavnu i izvr{nu vlast. U takvoj situaciji stiglo je i Mi{ljenje Venecijanske komisije od 12. o`ujka 2005. godine o ustavnoj situaciji u BiH i ovlastima visokog predstavnika. Prema navodima izre~enim u tom dokumentu, me|unarodni su se eksperti pod krinkom racionaliziranja administrativnog aparata otvoreno zalo`ili za ga{enje deset `upanija u Federaciji BiH. Iz jednog ovakvog mi{ljenja nije se mogao izvu}i zaklju~ak kojim }e pravcem i}i daljnja budu}nost BiH. Ve}ina analiti~ara na{la se pred dvojbom koja se ogleda kroz upit: Ho}e li uskoro do}i do razmjene Republike Srpske za Kosovo, ili }e Srbi i Bo{njaci zajedni~ki tra`iti rje{enje unutar BiH? Naravno, bez sudjelovanja politi~kih predstavnika hrvatskog naroda u BiH. Pregovori o ustavnim promjenama koji su se pod dirigentskom palicom ameri~ke i britanske diplomacije posljednjih desetak mjeseci odvijali u okviru ameri~kog »Instituta za mir« pokazali su stvarni cilj. Spomenuti cilj svakako je dono{enje novog Ustava BiH. Naime, postdaytonska BiH ni danas nema Ustav. Na snazi je Aneks 4. Daytonskog sporazuma koji nikada nije slu`beno preveden na bilo koji od tri slu`bena jezika u BiH, niti je kada usvojen u dr`avnom parlamentu. Nametanjem razli~itih odluka, kao i dono{enjem ~itavog niza zakona protivnih tom dokumentu s ustavnom snagom, BiH se na{la u potpunom pravnom kolapsu. Dok na jednoj strani dva entiteta imaju ustave na drugoj strani problem je dr`ava-protektorat bez ustava ali sa zakonskim aktima i rje{enjima protivnim Daytonskom sporazumu. Stoga, uop}e ne iznena|uje {to su prije nekoliko dana ~elni ljudi stranaka s bo{nja~kim i srpskim predznakom, uz asistiranje ameri~kih i britanskih diplomata, dogovorili koncept ustavnih promjena bez nazo~nosti politi~kih predstavnika hrvatskog naroda. Na taj na~in BiH je uveden u fazu bo{nja~ko-srpske nagodbe. Ovakva nagodba donesena je na {tetu hrvatskog naroda a pred hrvatske sudionike u pregovorima stavljena je te{ka zada}a odabira izme|u teksta bo{nja~ko-srpske nagodbe ili sna`no izre~enog odbacivanja ovog sporazuma. Hrvatski konsenzus o budu}nosti BiH: Sastanci stranaka s hrvatskim predznakom na temu ustavnih promjena traju od svibnja pro{le godine. Zahvaljuju}i medijskim natpisima, pa i izjavama nekih strana~kih ~elnika u javnosti je stvorena percepcija kako ta zasjedanja nisu polu~ila nikakav rezultat. Me-
|utim, istina je puno druga~ija. Dva dokumenta koja su ~elnici stranaka s hrvatskim predznakom potpisali na tim sastancima dovoljan su primjer koji dokazuje hrvatski konsenzus. Naime, »s ciljem osiguravanja potpune jednakopravnosti Hrvata s druga dva konstitutivna naroda«, ~elnici stranaka s hrvatskim predznakom potpisali su, na sastanku odr`anom 10. listopada 2005. godine u organizaciji HDZ-a BiH, zaklju~ak u kome su »istaknuli svoju opredijeljenost za dono{enje novog Ustava BiH u parlamentarnoj proceduri, konsenzusom sva tri naroda i uz pomo} me|unarodne zajednice, na na~elima koji funkcioniraju u vi{ejezi~nim i vi{enacionalnim decentraliziranim zapadnoeuropskim dr`avama«. U sklopu spomenutog zaklju~ka tako|er je nagla{eno »kako je mi{ljenje Venecijanske komisije od o`ujka 2005. godine o ustavnoj situaciji u BiH i ovlastima visokog predstavnika, koje je ponu|eno kao temelj za predstoje}e ustavne promjene u BiH, potpuno neprihvatljivo za hrvatske politi~ke stranke i udruge u Bosni Hercegovini«. Na koncu ovog zaklju~ka, kojeg su potpisali predstavnici svih stranaka s hrvatskim predznakom, nagla{eno je kako je potrebno »dosljedno i nu`no ustrajati na ustavnom na~elu jednakih prava tvorbenih, konstitutivnih naroda, kako u pogledu zastupljenosti u institucijama BiH, tako i u na~inu odlu~ivanja i glede administrativno teritorijalnog ustroja BiH«. Drugi zna~ajan korak u definiranju ustavne pozicije hrvatskog naroda u BiH svakako je izjavakoju su potpisali strana~ki ~elnici na sedmom sastanku odr`anom 25. sije~nja 2006. godine. U spomenutoj izjavi iskazana je suglasnost u ocjeni »da je sada{nja dvoentitetska podjela, kao i svaki oblik unitarne dr`ave, poguban za opstanak hrvatskog na-
roda u BiH«. »Pobolj{anje trenuta~ne ustavne pozicije hrvatskog naroda je iznimno ozbiljan proces od ~ijeg }e ishoda ovisiti politi~ka sudbina Hrvata ali i druga dva naroda i svih gra|ana u BiH«, ka`e se tako|er u spomenutoj izjavi. Uvidom u spomenute dokumente postaje vidljivo da unutar politi~kih stranaka s hrvatskim predznakom i unato~ druga~ijim tvrdnjama, postoji vrlo visok stupanj suglasja u ocjeni sada{njeg stanja ali i o budu}em unutarnjem ustroju BiH. Ovakva situacija svakako ide na ruku predstavnicima koji sudjeluju u pregovorima, i to iz jednostavnog razloga {to su ovim dokumentima u potpunosti definirani njihovi pregovara~ki stavovi. Postojanje dva ovakva dokumenta ujedno je i ~vrsta brana bo{nja~ko-srpskoj nagodbi ali i posljednja nada hrvatskom narodu u BiH u pobolj{anje trenuta~ne ustavne pozicije. Ukoliko bi hrvatski pregovara~i, kojim slu~ajem, ipak stavili svoj potpis na tekst bo{nja~kosrpske nagodbe o ustavnim promjenama onda bi zasigurno BiH bila podijeljena izme|u Bo{njaka i Srba a oko pola milijuna Hrvata, koliko prema procjenama danas nakon svih progona `ivi u BiH, bilo bi stavljeno pred odabir izme|u iseljavanja i asimilacije. Stoga, hrvatskim pregovara~ima treba dati punu potporu u provo|enju zaklju~aka stranaka s hrvatskim predznakom. Uz kazano, svaki pojedinac koji ima mogu}nost lobiranja i kojemu je uistinu stalo do fizi~ke opstojnosti hrvatskog naroda u BiH, treba djelatno pomo}i. Jednakopravnim narodom mo`emo opstati samo otvaranjem usporedih pregovora i postizanjem suglasja s druga dva naroda, o potpunoj ravnopravnosti kako na dr`avnoj, tako i na srednjoj razini vlasti. 15
IN CROATIA 2006 THE YEAR OF TESLA
GREAT INVENTOR HONOURED BY HIS NATIVE COUNTRY Ingenious, visionary mind, a man ahead of his time, whose ideas world hasn t still fully realized, words are in which Prime Minister Ivo Sanader described Nikola Tesla. Making reference to experts, PM Sanader added that it is speculated that the question of wireless energy transmission was resolved in legacy of Nikola Tesla.
I
n memory of the great inventor, Croatian Government pronounced year 2006 the year of Nikola Tesla. Croatian inventor, electro-technician and physicist Nikola Tesla was born in Smiljan, not far from He went to high school and studied engineering in He also studied in Prag, from where he went to Budapest and took employment in Central telegraph office of Hungarian government. He actively participated in engineering the first telephonic centre in that city. From the highest significance for the history of electrotehnics is that in Budapest Tesla found the principle of nattily magnetic field. By this ingenious discovery Tesla will enable the making of first electro motors of alternating current, and thus it s appliance in the widest range. In aspiration to give effect to his discovery in practice, Tesla moves to Paris and takes employment in Edison s company centre for Europe, where he gains great reputation. In 1884, Tesla moves to New York and works for Edison s laboratory. But, in order to apply his system of alternating current, as appose to system of direct current which was applied by Edison, Tesla cancels cooperation with Edison and starts independent work. In 1887 Tesla founds his own laboratory, which was followed by registrations of his patents to protect his system of production, transmission and usage of alternating current. 16
He realized his inventions in the field of poly phase systems of transmitting electric energy, elaborated the effective method of usage of alternating current, effectuated the principle of rotating magnetic field and perfected induction motor. George Westinghouse, well known American manufacturer and inventor, repurchased Tesla s patents, and his project, based on Tesla s inventions, won the tender for building the most modern and the biggest hydraulic central of that time Niagara Falls hydraulic central, which also marks final victory of Tesla s alternating current system. Today, besides the central, there is a monument to the famous genius. On the peak of his fame and success, Tesla doesn t except the position in Westinghouse s factory, but continues further researches in his own laboratory in New York. In 1889 he constructs his first generators for high frequented electricity, that way gaining very high voltages, and this part of electrotechnics will dominate further Tesla s work. In that, up to then entirely unknown and unexplored, field, Tesla will reach genius inventions, which are used today as a base for many fields of electrotehnics (electro medicine, radiotechnics and radar-technics...). In 1895 fire destroyed Tesla s laboratory, and all devices and machines in it, as well as notes and technical documentation, which brought Tesla almost at the beginning, and stopped or even completely di-
sabled development of his innovations. However, Tesla managed to overcome this tragedy, and in 1899 and 1900 built his new laboratory in Colorado, in which he experimented with his strongest transformers. He built a model of a ship, which he controlled from distance by electromagnetic waves. After returning from Colorado, he built giant radio station on Long Island, which was supposed to make contact with all parts of the world. However, Tesla s ultimate goal was to achieve wireless transmission of energy. Due to lack of financial funds in 1906 he was forced to stop working on that project. That was also his only idea which he wasn t able to effect in practise. Nikola Tesla s life journey was ended in 1943 in New York. (CROATIA IN FOCUS, January/February 2006)
HRVATSKA, 2006. GODINA NIKOLE TESLE
RODNA ZEMLJA ODAJE PO^AST VELIKOME IZUMITELJU »Domi{ljat, vizionarskoga uma, ~ovjek ispred svojega vremena ~ije ideje svijet jo{ nije do kraja ostvario...«, rije~i su to predsjednika Vlade Ive Sanadera dok opisuje Nikolu Teslu. Osvr}u}i se na stru~njake, premijer Sanader dodao je da postoji mi{ljenje kako naslije|e Nikole Tesle sadr`i odgovore na pitanje be`i~noga prijenosa energije
U
spomen na velikoga izumitelja, hrvatska je Vlada 2006. godinu proglasila Godinom Nikole Tesle. Hrvatski izumitelj, elektrotehni~ar i fizi~ar Nikola Tesla ro|en je u Smiljanima, nedaleko od Gospi}a, 10. srpnja 1856. Poha|ao je srednju {kolu i studirao in`enjerstvo u Grazu (Austrija). Tako|er je studirao u Pragu otkuda je oti{ao za Budimpe{tu gdje se zaposlio u Sredi{njemu telegrafskome uredu ma|arske vlade. Aktivno je sudjelovao u in`enjerskome dijelu posla oko izgradnje prve telefonske centrale u tome gradu. Od izrazite je va`nosti za povijest elektrotehnike ~injenica da je Tesla u Budimpe{ti otkrio na~elo rotacijskoga magnetskoga polja. Tim domi{ljatim otkri}em Tesla }e omogu}iti stvaranje prvih elektromotora napajanih izmjeni~nom strujom, a time i njihovu uporabu u mnogim podru~jima. U nadi da }e njegov izum imati u~inka u praksi, Tesla se seli u Pariz gdje je primljen u sredi{nji europski ured Edisonova poduze}a u kojemu stje~e velik ugled. Godine 1884. Tesla se seli u New York gdje radi u Edisonovu laboratoriju. Me|utim, da bi primijenio svoj sustav izmjeni~ne struje, za razliku od sustava jednosmjerne struje kojom se koristio Edison, Tesla prekida svoju suradnju s Edisonom i po~inje raditi samostalno. Godine 1887. Tesla osniva vlastiti laboratorij, nakon ~ega je patentirao svoje izume ne bi li za{titio svoj sustav proizvodnje, prijenosa i uporabe izmjeni~ne struje. Svoje je izume ostvario na polju polifaznih sustava prijenosa elektri~ne energije, elabo-
rirao u~inkovito kori{tenje izmjeni~ne struje, primijenio na~elo rotacijskoga magnetskoga polja te usavr{io indukcijski motor. George Westinghouse, poznati ameri~ki industrijalac i izumitelj, otkupio je Tesline izume te je njegov projekt, temeljen na tim izumima, pobijedio na natje~aju za izgradnju najnaprednije i najve}e hidroelektrane onoga vremena hidroelektrane na Nijagarinim slapovima, {to tako|er ozna~uje kona~nu pobjedu Teslina sustava izmjeni~ne struje. Danas, pored centrale, stoji spomenik poznatomu geniju. Na vrhuncu slave i uspjeha, Tesla je odbio polo`aj u Westinghouseovoj tvornici te nastavio svoja istra`ivanja u vlastitome laboratoriju u New Yorku. Godine 1889. dovr{ava svoje prve visokofrekvencijske generatore stvaraju}i vrlo visok napon ovaj oblik elektrotehnike i ubudu}e }e dominirati Teslinim radom. Na tome, dotad posve nepoznatome polju, Tesla }e ostvariti genijalne izume koji su u upotrebi i danas kao temelj mnogim podru~jima elektrotehnike (elektromedicini, radiotehnologiji, radaru...). Teslin je laboratorij poharan po`arom 1895. godine zajedno sa svim ure|ajima i strojevima koji su se u njemu nalazili, kao i bilje{kama te tehni~kom dokumentacijom. To je Teslu vratilo natrag na po~etak te zaustavilo ili posve onemogu}ilo daljnji razvoj njegovih izuma. Tesla je, me|utim, prebrodio ovu tragediju te je 1899. i 1900. sagradio nov laboratorij u Coloradu, gdje je vodio pokuse s dosada naja~im transformatorima.
Sagradio je model broda kojim je daljinski upravljao koriste}i se elektromagnetskim valovima. Po povratku iz Colorada sagradio je ogromnu radijsku postaju na Long Islandu koja je trebala ostvariti vezu sa svim dijelovima Zemlje. No, Teslin je kona~ni cilj bio ostvariti be`i~ni prijenos energije. Nedostatak novca natjerao ga je 1906. da prekine taj projekt. To je ujedno jedina ideja koju nije uspio provesti u praksu. @ivotni je put Nikole Tesle zavr{io 1943. u New Yorku. (CROATIA IN FOCUS, sije~anj/velja~a 2006.) 17
PROF. DR. IVAN \IKI], UGLEDNI HRVAT U SVJETSKOJ ZNANOSTI
ZNANSTVENI IDEALISTI DRU[TVO POKRE]U NAPRIJED Stvaranjem novih, molekularno ciljanih, tzv. pametnih lijekova zna~ajno }e se pobolj{ati kvaliteta i du`ina `ivota osoba koje boluju od tumora i na taj na~in omogu}iti da se tumori prihvate kao kroni~na, a ne smrtonosna bolest
Napisala Ksenija Erceg
P
rof. dr. Ivan \iki}, Zagrep~anin koji je kao apsolutni odlika{ 1991. diplomirao na Medicinskom fakultetu u rodnom gradu, doktorirao molekularnu biologiju u New Yorku, radio na ~uvenom {vedskom Ludwigovom institutu za istra`ivanje tumora, a ve} je nekoliko godina (najmla|i) redoviti profesor na Medicinskom fakultetu Sveu~ili{ta J. W. Goetha u Frankfurtu, jedan je od najpresti`nijih na{ih znanstvenika u svijetu. Sigurno i najperspektivnijih, jer tek mu je 39 godina, a ve} je u najuglednijim svjetskim ~asopisima objavio sedamdesetak radova koji su citirani vi{e od tri tisu}e puta! K tome je i me|u najmla|im ~lanovima EMBO-a (Europske organizacije za molekularnu biologiju), u probranom dru{tvu koje ~ini i 36 dobitnika Nobelove nagrade. Krajem protekle godine istra`iva~ki tim kojemu je \iki} na ~elu (12 mladih znanstvenika iz 8 zemalja, uklju~uju}i i Hrvatsku, s 4 kontinenta) do{ao je do uzbudljivog otkri}a o tome kako se stanica {titi od nastanka tumora i kakva je pritom uloga malog proteina ubikvitina u sprje~avanju rasta tumora, ali i u nastanku i razvoju neurodegenerativnih bolesti i procesa starenja. Svjetska znanost okarakterizirala je to otkri}e kao jedno od najzna~ajnih za 2005. godinu, rad je odmah objavljen u presti`nom ~asopisu Science, a o \iki}u i njegovim suradnicima raspisali su se i doma}i i strani mediji. Veliko priznanje na{em je znanstvenom ugledniku nedavno stiglo iz SAD-a.. Ameri~ka asocijacija za istra`ivanje raka AACR, ina~e najstarija organizacija posve}ena borbi protiv te bolesti, dodijelila mu je nagradu za izvanredna dostignu}a u istra`ivanju raka; u svjetskom znanstvenom mi18
ljeu to je nejpresti`nije priznanje znanstvenicima do 40. godine `ivota koji se bave spomenutim istra`iva~kim podru~jem. Valja dodati da je Ivan \iki} prvi Hrvat, i prvi Europljanin dosad koji je dobio tu nagradu. Nema tome dugo da je prof. \iki} boravio u Zagrebu gdje je, u predahu putovanja izme|u Njema~ke i SAD-a, za sveu~ili{nu i za {iru javnost odr`ao dva zanimljiva predavanja naslovljena »O ljubavi za znanost i hrabrosti«. Treba re}i i to da \iki}a, osim njegove znanstveni~ke izvrsnosti, krasi jednostavnost, iskrenost, otvorenost i dobrohotnost naspram onih koji ga slu{aju. I za doma}e prilike gotovo nezamisliva koli~ina lijepih rije~i zahvale i podr{ke svom suradni~kom timu koje izgovara u gotovo svim prilikama. Znanost tra`i hrabrost i vjeru: Ivan \iki} je i izvanredni profesor na Medicinskom fakultetu u Splitu i voditelj (budu}ega) Laboratorija za molekularnu biologiju tumora pri Mediteranskom institutu za istra`ivanje `ivota (MedILS-u) koji uskoro u splitskoj vili Dalmacija otvara vrata znanstveni~koj eliti svijeta. Je li danas, u vremenu svakovrsnih olako obe}anih brzina, istinska i posve}ena ljubav za znanost sama po sebi ve} hrabrost? U suvremenom stilu `ivota, gdje materijalnost pre~esto dominira nad osobnim potrebama kakve su sre}a i zadovoljstvo pojedinca, uistinu je hrabrost posvetiti se profesiji poput znanosti zbog ljubavi, a ne zbog op}e prihva}enih nov~anih ili inih materijalnih razloga. @elio bih napomenuti da je znanost, ba{ kao i `ivot, ogromna sloboda koja tra`i odgovornost i poduzetnost, fleksibilnost i otvorenost novim idejama, hrabrost i vjeru, te predan rad prepun problema i te{ko}a gdje ne postoji utabana staza i osiguran uspjeh. Mali je broj znanstvenika koji usprkos svim preprekama ustraju u onome {to vole, oni su zaljubljenici u znanost koji nepokolebljivo nastavljaju istra`ivati na sebi svojstven i originalan na~in. Takvi znanstveni idealisti jesu onaj kota~ koji pokre}e dru{tvo ogromnim koracima naprijed, a uglavnom su vrlo jednostavni i skromni ljudi, koji su svu kompleksnost struke sveli na ljubav i predanost. Upravo o takvim primjerima govorio sam nedavno na predavanjima u Zagrebu, u dva navrata: u Nacionalnoj i sveu~ili{noj knji`nici i na Tribini grada Zagreba. Mo`ete li »neznanstvenim« jezikom ~itateljima pojasniti zna~aj malog proteina ubi-
MEDITERANSKI INSTITUT ZA ISTRA@IVANJE @IVOTA NE]E PRORADITI DO KRAJA GODINE
ZBOG BESPARICE RADMANOV MedILS ODGA\A PO^ETAK RADA
A
kademik Miroslav Radman zapao je u financijske probleme i ne mo`e prona}i sredstva kako bi Mediteranski institut za istra`ivanje `ivota MedILS po~eo s radom. Otkad je Radmanu na uporabu po~etkom sije~nja predan kompleks biv{e vojarne u sklopu Vile Dalmacije, koji je Institutu ustupio Grad Split na 40 godina, a u kojeg je dr`ava ulo`ila oko 36 milijuna kuna, karizmati~ni hrvatski znanstvenik iz dana u dan odga|a rok po~etka rada jer niti jedan laboratorij jo{ nije opremljen.
Financijski problemi: Iako je u po~etku tvrdio da su sredstva odavno osigurana, te da je dr`ava ta koja zavla~i zbog sporosti obnove kompleksa, Radman se prvi put javno suo~io s ~injenicom da hrvatski gospodarski subjekti, a ni pojedinci, nisu voljni ulagati novac u znanost. »Istina je, MedILS ima financijskih problema. Ali Bo`e moj, `ivimo u dr`avi u kojoj je takvo {to svakodnevica za ve}inu gra|ana pa ni Radman ovaj put nije izuzetak«, potvrdio je akademik Vlatko Silobr~i}, predsjednik Upravnog odbora MedILS-a. Prema njegovim rije~ima, Radman je upravo na slu`benom putu u inozemstvu, gdje }e poku{ati uvjeriti neke uglednije donatore da mu daju sredstva za rad. Hrvatkvitina u stanici, i kako se to znanje mo`e koristiti u antitumorskoj terapiji? Ubikvitin je mali protein uklju~en u brojne funkcije u na{im stanicama putem razgradnje drugih proteina (za to otkri}e tri znanstvenika iz Izraela i SAD-a dobili su Nobelovu nagradu iz kemije 2004 godine). Me|utim, nova otkri}a ukazuju da ubikvitin isto tako djeluje i kao signal u stanici koji je neophodan za imunolo{ki odgovor, popravak o{te}enja u genima, patogenezi neurodegenerativnih bolesti, procesima starenja i razvoju tumorskih oboljenja. Upravo u nedavnom radu u ~asopisu Science opisali smo ulogu ubikvitina kao signala za{titnika stanice koji je uklju~en u popravak o{te}enja gena. Ukoliko se ta o{te}enja ne poprave, dolazi do njihova nakupljanja {to naposljetku uzrokuje razvoj tumora. Upravo molekularno razumijevanje uloge ubikvitina u tim procesima predstavlja osnovicu za osmi{ljavanja no-
ska, ka`e Silobr~i}, jo{ nema kulturu doniranja za znanost pa kad se s takvim upitom obrati pojedincima, naj~e{}i odgovor je da nemaju novaca. »Hrvati, a posebno gospodarstvenici ne razumiju za{to bi uop}e trebali investirati u znanost i na koji na~in im se taj novac mo`e vratiti. Donacije raznih zaklada ne samo da se tretiraju kao porezne olak{ice, ve} je izuzetno korisno biti donator u pojedinim projektima, posebice u onima koja donose neke nove spoznaje. Svi ~asopisi koji objavljuju neke znanstvene radove uvijek isti~u tko je donator i tako se vrlo brzo mogu roditi neke nove veze i poznanstva me|u ljudima koji se bave businessom«, kazao je Silobr~ki} za Poslovni dnevnik. Ipak, dodaje, banke i pojedine udruge prepoznale su ozbiljnost MedILSa pa }e institut najvjerojatnije zapo~eti raditi do kraja godine, a ne u lipnju kako je u po~etku najavljivano. Znanstveni skup: Tamo }e uskoro biti organizirani i znanstveni skupovi, a kao najinteresantniji Silobr~i} je ocijenio skup na kojem }e se okupiti svi znanstveni novinari, a }e nazo~it}e mu i poznati ameri~ki redatelj Steven Spielberg. (Poslovni dnevnik, 6. o`ujka 2006.)
vih dijagnosti~kih i terapeutskih metoda protiv tumora. Rekli ste da ne o~ekujete pronalazak lijeka koji bi izlije~io tumore, ali u doglednoj budu}nosti postoji velika mogu}nost za lijekove kojima bi se tumori mogli tretirati kao kroni~na, a ne smrtonosna bolest? Kao {to nismo prona{li ni lijek za sve upalne bolesti, isto tako bit }e nemogu}e prona}i super lijek za sva tumorska oboljenja (to je vi{e od 150 razli~itih bolesti!). Me|utim, naglasio sam da ve} danas postoje novi lijekovi koji omogu}avaju da se pojedini tumori lije~e vrlo efikasno. Tumori kao kroni~na, a ne smrtonosna bolest Stoga napredak znanosti i suradnja izme|u lije~nika i bazi~nih znanstvenika pru`a nadu da }e se stvaranjem novih, molekularno ciljanih, tzv. pametnih lijekova zna~ajno pobolj{ati kvaliteta i duljina `ivota 19
obespravljena zemlja iz koje se masovno odlazilo zbog neima{tine.
osoba koje boluju od tumora i na taj na~in omogu}iti da se tumori prihvate kao kroni~na, a ne smrtonosna, bolest. Zbog ~ega je nemogu}e prona}i jedinstveni lijek ili terapiju koji bi potpuno rije{ili pitanje nastajanje tumora i njegovu smrtonosnost? Uspjeh suvremene medicine le`i u individualnom pristupu dijagnostici i terapiji. To zna~i da svaki pojedinac, pa tako i svaki tumor, ima svoje specifi~ne karakteristike, te da se vremenom tumori mijenjaju temeljem zakona Darwinove evolucije. Primjerice, primarni tumor i metastatski tumor kod iste osobe nisu identi~ni i ne mogu se lije~iti na isti na~in. Opis klasika hrvatske knji`evnosti Dragutina Tadijanovi}a koji je rekao: »Svi smo mi jednaki, ali nismo isti. To je tajna i individualna je.« slikovito opisuje taj evolucijski odnos tumora i njegova »doma}ina«. Je li skori po~etak rada MedILS-a u Splitu velik doprinos demokratizaciji znanstvene kulture u Hrvatskoj? Volio bih vjerovati da jest, i da }e MedILS uspjeti u toj nezahvalnoj zada}i. Poznavaju}i ljude uklju~ene u projekt MedILS-a, posebice njihovu ljubav za znanost, siguran sam da }e mladi studenti mo}i u~iti na principima koji vrijede u uspje{nim znanstvenim zajednicama. Stoga me uistinu `alosti da jedna grupa pojedinaca, kojima ne odgovaraju novi standardi u radu s mladim znanstvenicima, poku{ava napraviti sve ne bi li zaustavila taj projekt. Duboko vjerujem da }e kriti~na javnost u Hrvatskoj prepoznati da je MedILS uistinu projekt za Hrvatsku, i da }e stvaranjem uspje{nog MedILSa najvi{e koristi imati 20
upravo gra|ani Hrvatske. Primjerice, Hrvatskoj su neophodni vrhunski znanstveni centri koji su u stanju konkurirati i dobiti nekoliko milijuna eura iz znanstvenih fondova Europske zajednice. Ukoliko nemamo takvih centara, izgubit }emo i onih 4 milijuna eura koje Hrvatska pla}a EU kao ulaznicu na to tr`i{te. ^emu, osim medicini, u~ite svoje studente u Splitu? U~im ih cijeniti istinu, moral i radne navike, te ustrajati u borbi za spomenute principe. Tako|er im poku{avam usaditi kriti~nost i komunikativnost u znanstvenim diskusijama, ali i osje}aj odgovornosti za istinito preno{enje znanstvenih informacija u dru{tvo putem medija. Upravo objektivno informiranje i obrazovanje javnosti o mogu}nostima i ograni~enjima suvremene znanosti jedan je od vode}ih izazova i u zemljama Europske zajednice. Koliko i kako na{i ugledni znanstvenici u svijetu mogu pomo}i da Hrvatska zaista, a ne samo deklarativno, krene putem dru{tva znanja i izvrsnosti kao jedinih pravih preduvjeta boljoj sutra{njici? Mogu pomo}i svojim aktivnim radom i preno{enjem svojih znanja i iskustava na mlade generacije studenata i znanstvenika u Hrvatskoj. Me|utim, to su pre~esto pojedina~ni napori koji stoga imaju ograni~eni u~inak na dru{tvo. Za hrvatske je prilike izvrstan primjer Irske koja je, deklariranjem znanosti kao prioriteta i potom fokusiranjem svojih kapaciteta na razvoj tehnologije, danas jedna od zemalja EU s najvi{im `ivotnim standardom. Pritom treba podsjetiti na ~injenicu da je prije nepunih dvadesetak godina Irska bila
Nobelovci u Cavtatu Razlog brzog unaprje|enja kvalitete `ivota u Irskoj ne treba tra`iti isklju~ivo u kapitalu koji je ulo`en u irsko gospodarstvo, nego prije svega u ~injenici da je u Irskoj kroz to vrijeme uspje{no stvoreno dru{tveno i kulturno okru`je koje poti~e toleranciju i otvorenost prema Europi i svijetu, gdje se naposljetku principi kompetitivnosti, kvalitete i mjerljivih rezultata o~ituju u svakodnevnom `ivotu gra|ana. Isto tako, jedan od bitnih razloga za{to je Irska napravila tako brzi pomak, zasigurno je i ~injenica da je irska vlada uspjela anga`irati veliki broj vrhunskih stru~njaka iz njihovog iseljeni{tva. Kako ste osmislili ovogodi{nji me|unarodni znanstveni simpozij u Cavtatu krajem svibnja? Ideja organiziranja znanstvenih konferencija u Cavtatu kao mjestu okupljanja vode}ih svjetskih znanstvenika i studenata iz Hrvatske i susjednih zemalja potekla je sasvim spontano od moje supruge Inge, tako|er znanstvenice. Cilj je bio omogu}iti direktni prijenos znanja vode}ih svjetskih stru~njaka studentima. Do sada smo organizirali ~etiri konferencije na kojima je sudjelovalo vi{e od tisu}u sudionika, a me|u predava~ima su bila i ~etiri dobitnika Nobelove nagrade. Peta dubrova~ka konferencija pod naslovom FEBS konferencija o prijenosu signala odr`at }e se 26. 05.-01. 06. 2006. godine; medu 30 predava~a sudjeluju i dvojica dobitnika Nobelove nagrade Jean Marie Lehn i Aaron Ciechanover. Svi detalji mogu se prona}i na http://www.dubrovnik-conference.org/. Osim znanstvenih tema, jedan dan bit }e posve}en komunikaciji znanstvenika i dru{tva. Cilj te sekcije je podu~avanje znanstvenika o zna~aju iskrene prezentacije znanosti za {iru javnost. Na konferenciju su pozvani profesionalni znanstveni novinari (HTV-a, BBC-a, znanstvenih ~asopisa, te iz drugih hrvatskih medija i novina) koji }e intervjuirati i snimati mlade znanstvenike, a nakon toga }e svi zajedno slu{ati odgovore i u~iti iz vlastitih primjera. Posebnu pa`nju posvetit }emo istinitom i dosljednom prezentiranju znanosti, zanemaruju}i svoj vlastiti znanstveni rad i fokusiraju}i se isklju~ivo na neutralnost i ~injenice. Na taj na~in stvaraju se novi nara{taji europskih znanstvenika za koje vjerujemo da }e biti nosioci komunikacije izme|u moderne znanosti, koja donosi brojne nove izazove, i dru{tva u cjelini.
ODR@ANI XII. DANI HRVATSKOGA PU^KOGA TAETRA U HERCEGOVCU
PREDANI ^UVARI MATERINSKOGA JEZIKA I KULTURE
Na ovogodi{njim Danima hrvatskoga pu~koga teatra mnogobrojni posjetitelji mogli su vidjeti ~etiri pu~ke predstave. Posebnim amaterskim izri~ajem publici su se predstavili: Hrvatsko kulturno umjetni~ko dru{tvo »Ljutovo« iz Ljutova (Srbija i Crna Gora), Filmsko-kazali{na udruga »Lipa« iz Ora{ja (BiH), Kazali{te »Petar Hektorovi}« iz Starog Grada na Hvaru i »Pu~ka scena« Hrvatske ~itaonice Hercegovac
Napisala Ivana Rora Foto-arhiv HMI
D
ani pu~kog teatra u Hercegovcu ve} dvanaest godina okupljaju zaljubljenike u »daske koje `ivot zna~e«, kazali{tarce amatere koji mudrost narodnog duha njeguju na razli~itim stranama, neki u Hrvatskoj a neki daleko od domovine. Stotinjak izvo|a~a pristiglo je u Hercegovac i ove godine, a svima onima koji njeguju hrvatsku rije~ i narodne obi~aje svojih predaka. Hercegovac je dao priliku da svoja uprizorenja poka`u velikom broju ljudi koji sa zanimanjem prate predstave. No, nisu predstave najva`nije. Kad se ugase svjetla pozornice, otvore se srca, ra|aju se prijateljstva i suze zaiskre u o~ima na spomen onoga {to Hrvati iz na{ih manjinskih zajednica, Srbije i Crne Gore te Hrvatske do`ive u Hercegovcu. Dvanaesti dani pu~kog teatra okupili su, od 3. do 5. o`ujka, u Hercegovcu stare prijatelje, ali i neke nove kazali{ne amaterske skupine. Neki govore jezikom koji je ve} te{ko razumljiv, ali se trude odr`ati hrvatsku rije~ i nakon pet stolje}a `ivota izvan matice domovine. Poseban zna~aj Dana hrvatskog pu~kog teatara je okupljanje hrvatskih amaterskih skupina izvan domovine koje svojim stvarala{tvom doprinose o~uvanju hrvatske rije~i i kulturne ba{tine. Svima koji su do sada sudjelovali i na bilo koji na~in doprinijeli odr`avanju ovog festivala zahvaljujemo za doprinos i njegovanje materinskog jezika i kulture. Festival je manifestacija na kojoj se razmjenjuju iskustva, daju sugestiju i dru`i. Zbog toga i nema natjecateljski karakter istaknuli su organizatori iz Hrvatske ~itaonice Hercegovac. Suorganizator ovog ve} tradicionalnog projekta amaterske kazali{ne kultu-
Detalj s predstave Kazali{ta »Petar Hektorovi}« iz Staroga Grada na Hvaru Nives Antoljak, voditeljica programa HMI prilikom zatvaranja XII. dana hrvatskoga pu~koga teatra u Hercegovcu
re je Hrvatska matica iseljenika, dok su pokrovitelji Ministarstvo kulture RH, Bjelovarsko bilogorska `upanije i Op}ina Hercegovac. Na ovogodi{njim Danima hrvatskog pu~kog teatra mnogobrojni posjetitelji mogli su vidjeti ~etiri pu~ke predstave. Posebnim amaterskim izri~ajem publici su se predstavili: Hrvatsko kulturno umjetni~ko dru{tvo »Ljutovo« iz Ljutova (Srbija i Crna Gora), Filmsko-kazali{na udruga »Lipa« iz Ora{ja (BiH), Kazali{te »Petar Hektorovi}« iz Starog Grada na Hvaru i »Pu~ka scena« Hrvatske ~itaonice Hercegovac. Predstave Vlast, Daleko nam sala{, Mamica je umrla dva puta i Hamlet u selu Mrdu{a Donja prikazale su izvrsnu amatersku glumu, te
veliki trud i entuzijazam koji je u njih ulo`en. Gledatelji u Hercegovcu bukvalno nisu ni u pauzama napu{tali dvoranu Dru{tvenog doma gdje se Festival odr`ao. Mje{tani s ponosom govore o Danima pu~kog teatra, jer je Hercegovac postao prepoznatljiv upravo po ovoj manifestaciji utemeljenoj danas davne 1995. godine. 21
POVRATNICI-PODUZETNICI: KARLO STAR^EVI], VLASNIK PIVOVARE »LI^ANKA«
SVJETSKO PIVO IZ LI^KOGA SELA
Lika bi trebala ostati u hrvatskom vlasni{tvu, ponajprije mislim na gospodarske potencijale. Dr`ava bi trebala podupirati sposobne a ne podobne, a to je najsigurniji put povratka na{ih ljudi iz iseljeni{tva i najbolja investicijska motivacija. Duboko sam uvjeren da Hrvati izvan domovine imaju kvalitetne radne navike kao i pozitivan odnos prema nacionalnom bogatstvu, {to bi njihovim povratkom posebno do{lo do izra`aja, na radost i dobrobit pojedinca ali i dr`ave Napisao Mirko Kalanj
K
uloarska pri~a zbori o podsmijehu nekih gra|ana »metropole«, ~ak i onih poodrijetlom iz Like, na sam spomen Velebitskog piva iz Donjeg Pazari{ta, u pro{lom desetlje}u, kad je proizvodnja tog piva krenula. A evo, ima ne{to vi{e od dvije godine da ga je Oxford proglasio drugim pivom na svijetu (!) u konkurenciji svijetlih piva! Na{i »urbani hoh{tapleri« ka`u kako Li~ani nose kape da im »ne{to ne padne na pamet«, a poznato je kako na pamet mo`e sva{ta pasti! S kapom ili bez nje, kad pameti ima. A omaje kod na{ih ljudi u obilju! U`ivamo u Stelli, Heinekenu i Becks u a svojega se vrhunskoga piva sramimo. Povratniku iz Njema~ke Li~aninu Karlu Star~evi}u u `ivotnoj i poslovnoj pri~i je to pivo proizvod volje, umije}a i srca. Pri~u o krasnarskoj velebitskoj travarici ili siru {kripavcu ostavljamo za neku drugu zgodu, ali ostajemo u Lici, kr{noj, ponosnoj i juna~koj zemlji Japoda i Ilira, nakon kojih »do|o{e Li~ani«, koji su stolje}ima odolijevali i krvlju branili svoju hajdu~ku i vu~ju postojbinu i od Turaka i od Srba. Donje Pazari{te bilo je i ostaje sinonim nepokorenog hrvatstva, vi{e sela i zaselaka podno Velebita, udaljenih od Gospi}a ili Peru{i}a 20-tak kilometara, povezanih neko} makadamskom cestom, danas asfaltom, gdje konjske zaprege i seoske postaje birtija ustupi{e mjesto autima. Od Gospi}a ili Peru{i}a za nekih pola sata sti`e se u `ivopisne i prelijepe pazari{ke krajolike. Ne treba ih opisivati, treba ih jednostavno vidjeti! 22
K. Star~evi} u pogonu svoje pivovare
Ono {to rije~ima nedostaje, ne izmi~e oku. Mjesto susreta i razgovora lako smo dogovorili: Stara po{tarica u Kranj~evi}evoj, u vlasni{tvu Nikole Jurkovi}a iz Peru{i}a. Ostali smo vjerni Velebitskom pivu, nedostatak vremena odnio nam je ku{anje li~kih specijaliteta u kr~mi koja je otvorena daleke 1929. godine pod imenom »K staroj po{tarici«, da bi kao »Stara po{tarica« za`ivjela 10. listopada 1987. na stoti ro|endan Zvonimira Rogoza. Nakon vi{e godina provedenih na radu u inozemstvu, vratili ste se u srce Like, u Donje Pazari{te. Kako je nastala ideja o otvaranju pivovare? Rekao bih da sam odgojen kao privatni gospodarstvenik a ne kao yugo ili manager novijeg kova, ma {to pod tim podrazu-
mijevali ili time ne{to prikrivali ili pokrivali. Prvotna ideja mi je bila revitalizirati poljoprivredu i vratiti se na selo, to selo o`ivjeti, a to se mo`e jedino kvalitetnom proizvodnjom: pored je~ma i hmelja mojoj pivovari je potrebna i kvalitetna voda, koje hvala Bogu imamo u izobilju iz izvora Ri~ine na obroncima Velebita. Proizvodimo pivo na neobra|enoj prirodnoj izvorskoj vodi, bilo da je rije~ o Kasa~kom pivu na koje smo posebno ponosni, ili drugim vrstama piva koja su postala hrvatski brand, i koja je prepoznalo i Oksfordsko sveu~ili{te, koje je prije ne{to vi{e od dvije godine na{em svijetlom pivu dodijelilo va`no priznanje mjesto drugoga na svijetu! Potrebno je napomenuti, Oxford ocjenjuje samo ona piva koja su u prodaji, koja konzumiraju potro-
{a~i. A na otvaranje pivovare nagovorili su me ~e{ki pivari kojima je bila poznata kvaliteta li~ke vode. Va{e Velebitsko pivo ubire najvi{a svjetska priznanja, dok je u isto vrijeme relativno nepoznato na doma}em tr`i{tu na kojem dominiraju uglavnom strana piva, zvu~nijeg imena od kvalitete? Mi i nismo u{li u posao da bi konkurirali velikima, nego s ciljem da proizvedemo ne{to prepoznatljivo hrvatsko i mislim da smo u tome uspjeli. Dali smo na{oj pivarskoj proizvodnji novu kvalitetu i prepoznatljivost, i mogu re}i, oxfordsko priznanje sve je iznenadilo, osim nas u Donjem Pazari{tu! Strogo se dr`imo bavarskog zakona o ~isto}i piva iz 1516. godine, od kuhanja pa do zrenja i stavljanja u prodaju. Nema aditiva i konzervansa! Jedino tako mogli smo posti}i svjetsku razinu kvalitete na{eg piva. Name}e se misao kako bi Liku, osim je~ma kojim je donekle zasijana, trebalo usmjeriti i na sadnju hmelja? Ideja je odli~na, no kako i koliko }e biti ostvarena vidjet }emo. Priznanje da proizvodimo hrvatsko pivo svjetske klase govori da je na{ optimizam opravdan, no potrebno je tako|er napomenuti, iz nekih subjektivnih ili objektivnih razloga, zasad radimo s tre}inom kapaciteta. Kako je li~ka voda jedna od najkvalitetnijih na svijetu, a ona je, uz je~am, hmelj i kvasac, ono {to ~ini na{e pivo, mogu re}i ovo je tek po~etak. Dana{nji kapacitet je oko 3 milijuna litara piva godi{nje, gdje su ograni~avaju}i faktori stru~na radna snaga i pone{to kapitala. Imamo potrebu za kadrovima tehni~kih, elektrotehni~kih i prehrambeno-tehnolo{kih profila. [to bi po Vama trebalo u~initi da Lika ne ostane samo na prirodnim ljepotama i obe}anjima politi~ara, na ratnom gospodarskom i demografskom opusto{enju? Lika bi trebala ostati u hrvatskom vlasni{tvu, ponajprije mislim na gospodarske potencijale. Dr`ava bi trebala podupirati sposobne a ne podobne, a to je najsigurniji put povratka na{ih ljudi iz iseljeni{tva i najbolja investicijska motivacija. Duboko sam uvjeren da Hrvati izvan domovine imaju kvalitetne radne navike kao i pozitivan odnos prema nacionalnom bogatstvu, {to bi njihovim povratkom posebno do{lo do izra`aja, na radost i dobrobit pojedinca ali i dr`ave. U proteklih osam godina rada Va{a pivovara »Li~anka« dokazala se kvalitetom svoga piva, no kako stoje stvari s trgovanjem, odnosno promid`bom i mre`om do-
stave, sna`nijim iskorakom na doma}e tr`i{te? Mo`da zvu~i neskromno ali na{em proizvodu nije potrebna reklama. Distribucija, odnosno prodor na tr`i{te ovisi o koli~ini proizvodnje: mi selektivno opskrbljujemo potro{a~e, i to je razlog za{to nismo vi{e zastupljeni na doma}em tr`i{tu. Mnogo sam radio i nau~io u iseljeni{tvu, pa biram ono {to je najbolje, a tako|er i najkorisnije hrvatskoj proizvodnji. Godinama su na li~kom tr`i{tu pi}a dominirale velike tvornice, Karlova~ko pivo posebice. Vi ste tek »novodo{li« proizvo|a~, pa kakva je situacija danas, postoji li nelojalna konkurencija? Jasno je, na primjer, da Zagreba~ka pivovara ima vode}u ulogu u Hrvatskoj, no moram re}i da mi nismo konkurenti. Velebitsko pivo te`i ulozi dopunjavanju pivarske ponude, a u tome uspijevamo. Kako komentirate re~enicu-Hrvatska je jaka onoliko koliko su jaka njezina rubna podru~ja, me|u koja se ~esto svrstava i Liku? Rubna podru~ja uglavnom postoje na papiru ili u izjavama, iz osobnog iskustva mogu re}i kako slu`e vlasti za dnevno-politi~ke potrebe. Zapad poznaje neke druge relacije robe, tr`i{ta i kapitala: kao povratnik ulo`ili ste svoj kapital u Hrvatskoj, kakva su Va{a iskustva nakon povratka i otvaranja pivovare? Zapadne banke i administracija prate i zainteresirane su za svoje proizvo|a~e u bilo kojem obliku i na vi{e razina: moram na`alost re}i, kod nas je jo{ uvijek, ponekad vidljiva onolika zainteresiranost za poduzetnika kolika je »provizija«. No, kako mi iz iseljeni{tva nismo nau~ili davati provizije, eto izvora nesporazuma i problema u privatnom poduzetni{tvu. Tu je i sporost administracije, usudio bih se re}i i
zavist pred uspjehom. Zvu~i oporo, no novac i kapital se ula`u tamo gdje donose dobit! Kad se to razvija u strogom okviru propisa, onda se dobit {iri na cijelu zajednicu. Poslovna filozofija vrlo je jasna i tu ne bi trebalo biti nesporazuma do kojih na`alost ponekad dolazi. Nakon skoro tri desetlje}a iseljeni~kih godina i iskustava, pitanje za kraj glasi: {to je odlu~uju}e u povratku ljudi iz iseljeni{tva i kako privu}i nova ulaganja i projekte, konkretno u raseljenu i napu{tenu Liku? Dobrim dijelom na ovo pitanje ve} sam odgovorio, no jo{ bih podvukao neizbje`nu potrebu moralne katarze, od lokalne do dr`avne razine. Jo{ uvijek smo robovi navika iz socijalisti~kog sustava koji, dakako, odgovara neradnicima i prodava~ima magle. Tu je i tzv. tranzicija koja je u svim zemljama u toj fazi iznjedrila svoje lopove, zatim biv{i ili sada{nji udba{i, koji `ilavo i prikriveno, ali uporno, dr`e svoje pozicije i ko~e svaki sna`niji iskorak i pozitivne promjene. Ostaje ~injenica, uni{tena je stara proizvodnja i osiroma{eni su ljudi, pa u tom kontekstu do`ivljavam i Liku, koja ima velike potencijale uz jedan uvjet: o{tro protiv korupcije, a gospodarstvo povjeriti onima koji znaju, mogu i `ele. A vjerujte mi, i u toj sferi `ivota veliku ulogu trebali bi odigrati i neoptere}eni i kvalitetni intelektualci. Nije dovoljno samo kaskati za najnovijom tehnologijom, s njom treba makar ukorak i}i, ali i pojmovi u dru{tvu moraju biti jasni. To je jedini put kojim bi Hrvatska trebala i morala krenuti, i tek tada bit }e odaslana prava poruka na{im iseljenicima. Uvjeren sam da bi Lika u takvim uvjetima mogla postati jedna od najbogatijih regija u Europi, a ne raseljena, napu{tena i zapu{tena kakva je danas. Gdje na svijetu postoje takav zrak i voda, takva zemlja, pa blizina svim velikim odredi{tima, ta zdrava hrana ili prirodne ljepote? 23
KIPAR PETAR BARI[I] PONOVNO ME\U ISELJENICIMA
PUSTI ME DA PRO\EN U ^ILEU KA I U SPLITU!
»Multimedijalni projekt »Pusti me da pro|en« inspiriran je poznatom splitskom kaletom istoga imena. Bit }e to skulptura od bra~koga kamena »pra}ena« tonskim zapisom s lica mjesta, dakle zvukovima i glasovima Splita koje }emo »prenijeti« na{im iseljenicima u ^ile, neka se }ute ka da su doma«, ka`e Bari{i}
Napisala Ksenija Erceg
C
rkva svetoga Leopolda Bogdana Mandi}a u Melbourneu, podignuta trudom i marom na{ih iseljenika, hvaljena sa svih strana i isticana kao uzor skladne sakralne arhitekture dana{njice, ove godine bilje`i dvije skromne, ali drage obljetnice. Pro{lo je 10 godina od prvih dogovora o ure|enju njene unutra{njosti, i 5 godina od posve}enja i otvorenja. Me|u hrvatskim umjetnicima koji su sudjelovali u njenom ure|enju posebno mjesto zauzima poznati i priznati akademski kipar Petar Bari{i}-izradio je oltar, krstionicu, propovjedaonicu, svetohrani{te, raspelo, kip pripadaju}ega sveca, kamenice za svetu vodu, svije}njake... i priskrbio si superlativne ocjene i crkvenjaka, i povjesni~ara umjetnosti i vjernika. Bari{i}, ina~e docent na zagreba~koj Akademiji likovnih umjetnosti, (nagra|ivan jo{ kao student na toj istoj Akademiji!), sa oko stotinjak grupnih i pedesetak samostalnih izlo`aba, s ve}im brojem nagrada, prisutan svojim radovima u raznim javnim prostorima, sudionik mnogih kiparskih simpozija, kle{e u kamenu, tesari u drvu, radi u gipsu, odliva u bronci... Ima u njegovu radu i te`ine i lako}e, i ludi~kog i »napetijeg« rukopisa kojeg je kritika ocijenila kao »iznimnu razinu kreativnosti i sposobnost nadila`enja svih stilskih modela i {ablona«, pozicioniraju}i ga u sam vrh suvremene hrvatske skulpture. S nesmanjenim odu{evljenjem Petar Bari{i} i danas govori o »australskom iskustvu«, i s velikim zanosom sprema se nastaviti suradnju s na{im iseljenicima, ponovno u Australiji, ali i u Ju`noj Americi. S iseljenicima ga, ka`e, ve`u tople uspomene i niti jedno lo{e iskustvo. A na{e iskustvo s Bari{i}em potvrdilo je poznate »glasine« da je uz kiparsku vrsnost, ovaj Vrli~anin sa zagreba~kom adresom i vrstan kuhar. 24
Vele~asni Josip Vranje{ pravi ~ovjek Bo`ji: Jedno mo`emo jam~iti iz njegova se ateljea nikako ne mo`e oti}i ni gladan, ni `edan, ni nevesel. To mo`da nije osobito va`an podatak za povijest umjetnosti, ali za kvalitetu njegova ljudskog autorstva svakako jeste. ^ega se danas najvi{e i najradije sje}ate iz onih godina kad je suradnja s iseljenicima tek zapo~ela? Sje}am se prvog susreta s vele~asnim Josipom Vranje{om u mom zagreba~kom atelijeru, pamtim otvorenost, srda~nost i spontanost koju je pokazao u po~etnim razgovorima o mom umjetni~kom interveniranju u crkveni interijer, a takav je bio i u svim kasnijim kontaktima. Ta jednostavnost i toplina valjda su bili presudni da se ve} nakon mjesec dana na|em u Australiji, na »licu mjesta« i da vrlo brzo dogovorimo budu}u suradnju. I kao {to me odmah odu{evio vele~asni Josip,
ve} me pri prvom posjetu odu{evila i Australija, a tako je bilo i u sljede}ih nekoliko navrata kad sam tamo boravio po mjesec-dva u kontinuitetu. Mislim da }e mi Australija ostati do`ivotna fascinacija. Kao i vele~asni Josip Vranje{... O njemu bismo mogli razgovarati satima, ima toliko toga po ~emu je izuzetan i kao ~ovjek i kao sve}enik. U najljep{em smislu rije~i ~ovjek Bo`ji! A koliko ste se i kako dru`ili s na{im iseljenicima... Najkra}e re~eno, koliko god su mi to dopu{tale obveze oko ure|enja crkve i na najbolji, najprijateljskiji mogu}i na~in. S ogradom i isprikom {to ne mogu nabrojiti sve drage ljude koje sam susretao, spomenut }u samo nekoliko njih. Primjerice, obitelji Kre{e Hrsti}a, Jadrana Deli}a, Johna Mikuli}a, Drage Sabljaka, Rudija Horvata, Nikole Babi}a, Drage i Biserke [efer, Jo{ka Topi}a... Svi oni
i toliki drugi koji bi zavrijedili poseban ~lanak, plijene neobi~nom srda~no{}u i dobronamjerno{}u. Usudio bih se re}i da jednostavno zra~e ~istom ljubavlju za sve nas koji dolazimo iz daleke domovine. Pokazuju skoro djetinju radoznalost za svaku na{u rije~ pretvaraju}i tako razdaljinu me|u nama u ~udesan osje}aj bliskosti koji pamtite jo{ dugo nakon odlaska s tog dalekog kontinenta. Crkva koja prima ljude u naru~je Je li istina da je crkva laskavo nazvana »muzej suvremene hrvatske sakralne umjetnosti«? Ve} je puno komplimenata stiglo s raznih adresa. I od stru~ne javnosti, tj. kriti~ara i, {to mi je osobito drago, od tzv. obi~nih ljudi zbog kojih crkva uostalom i postoji. Na posve}enju crkve nadbiskup Melbournea Denis Hart rekao je doslovce da je ta na{a crkva najljep{a katedrala izgra|ena u Australiji u posljednjih pedesetak godina. S osobitim ganu}em i ponosom pamtim njegovu tada{nju re~enicu: »Tko danas u Australiji ne bi po`elio biti Hrvat!« Mirno mogu re}i da mi je to njegovo iskreno divljenje jednako laskavo kao i naziv koji ste spomenuli u pitanju. Rekli ste da sura|uju}i na ure|enju crkvene unutra{njosti niste htjeli »proma{iti stolje}e«; sude}i po koli~ini iskazanog divljenja, sve ste pogodili! I da smo htjeli, nismo mogli napraviti proma{aj. Ve} na prvi pogled crkva me odu{evila arhitektonskom jednostavno{}u i istodobno moderno{}u koja je jezik 21. stolje}a. Jako je va`no {to sam crkvu vidio jo{ dok je bila u izgradnji i do`ivio prostor na pravi na~in jer sam poslije u Hrvatskoj mogao kontemplirati, ma{tati, igrati se zamislima znaju}i da }e pasti na plodno tlo. Sretna je okolnost da je crkveni odbor na ~elu s vl~. Josipom prepoznao moj autorski rukopis, naravno i mojih kolega Josipa Botterija Dinija, Zlatana Vrkljana, Kuzme Kova~i}a, Vatroslava Kuli{a. Kuli{ je s majstorom fotografije Fedorom Vu~emilovi}em upravo sada u Melbourneu; postavlja drugi mozaik u crkvi, a Fedor snima nove fotografije za veliku monografiju o crkvi koju se spremamo objaviti. Spomenutoj ekipi kanimo jo{ pridru`iti velike hrvatske umjetnike Mariju Ujevi} Galetovi} i Zlatka Kesera. To bi onda zaista mogao biti Muzej suvremene hrvatske sakralne umjetnosti, dodu{e u iseljeni{tvu, ali kako je iseljenika gotovo jednako kao i nas u domovini, eto lijepe spone za sve nas, ma gdje `ivjeli! Canberra kao djelo hrvatskoga znanja [to suvremeni umjetnici mogu ponuditi dana{njoj sakralnoj umjetnosti? Odgovor mo`da nudi izlo`ba »Novija sakralna umjetnost« u zagreba~koj Galeriji Klovi}evi dvori koja donosi niz kvalitetnih autorskih rje{enja na tu temu. Drago mi je da je me|u njima i svetohrani{te iz na{e crkve u
Melbourneu predstavljeno onako kako je jedino i moglo biti fotografijom, jer se naravno nije moglo prenositi u Zagreb. Izlo`ba je mogu}i putokaz mnogima koji danas odlu~uju o sakralnoj umjetnosti bez dovoljno znanja, odgovornosti i osjetljivosti pa suvremene crkve ~esto odi{u neskladom i neukusom. @ao mi je {to nakon svih pohvala crkvi u Melbourneu nitko u Hrvatskoj nije na{ao za shodno ni konzultirati me, a kamoli dogovoriti konkretnu suradnju. Ima nas koji bismo sigurno imali {to ponuditi recentnoj sakralnoj umjetnosti, ali nas na`alost valjda zbog obilja vlastitih znanja ne trebaju!? Pa ste se Vi ponovno okrenuli Australiji, imate i neke zanimljive prijedloge za Canberru... Pa, to je zapravo stara ideja. Nakon otvorenja crkve svetog Leopolda Bogdana Mandi}a tada{nji veleposlanik u Australiji Mladen Ibler pozvao nas je u goste u Canberru gdje je reprezentativno i rasko{no zdanje na{eg veleposlanstva. Na dru`enju u Hrvatskom klubu ~uo sam inspirativan podatak: Canberru kao suvremeni grad s otprilike 400 tisu}a stanovnika u 70% udjelu izgradili su Hrvati! Taj neobi~an »slu~aj«, jedinstven mo`da i u svjetskim razmjerima, ponukao je gradsku vlast na zanimljivu ideju: predlo`ili su hrvatskoj zajednici u Canberri da nekim spomeni~kim obilje`jem »osiguraju« trajni podsjetnik na tu raritetnu ~injenicu. Odmah sam zamislio veliku konstrukciju (sli~nih tamo ve} ima) kao gra|evinski skelet, ujedno i skulpturalno rje{enje, kojeg bismo postavili na povr{ini jednog od mnogobrojnih gradskih jezera. No}u bi ga osvjetljavali reflektori postavljeni u vodi kako bi se dobila igra svjetla i magi~nost prizora. Danju bi se, s obzirom na materijal od eloksiranog aluminija, zrcalio na povr{ini vode i ostavljao dojam kao da levitira, lebdi na povr{ini jezera. Unato~ mojoj umjetni~koj zaigranosti (kojoj su pripomogli i Canberra i spomenuti podatak o udjelu Hrvata u njenom izrastanju), unato~ po~etnoj dobroj volji na{ih iseljenika, evo ni nakon nekoliko godina ni{ta se nije po~elo doga|ati.
Oltar u crkvi Sv. Leopolda Bogdana Mandi}a u Sunshineu (Melbourne)
Nima Bra~a do ^ilea! Bude li vi{e sre}e, odnosno vi{e sluha za »izvedbene aktivnosti«, mo`da na{ sljede}i posjet Australiji pokrene stvari u zami{ljenom pravcu. [to trenutno spremate u Hrvatskoj, a {to izvan domovine? Upravo mi je u Gradskom muzeju u Bjelovaru otvorena izlo`ba »Slo`enice« kao dio ve}eg projekta koji povezuje 8 hrvatskih gradova, a izlo`beni postav prilago|ava se zadanim galerijskim prostorima. U pripremi je i respektabilan katalog koji prati cjelokupni projekt. [to se ti~e me|unarodne suradnje, opet sam me|u na{im dragim iseljenicima, ovaj put na drugom kraju svijeta. Drago mi je da ba{ u Matici mogu najaviti projekt »Pusti me da pro|en« koji bi se trebao dogoditi u ^ileu, a mogu}e su tri lokacije: Santiago de Chile, Punta Arenas i Antofagasta. Tamo gdje ima najvi{e na{ega svijeta... Naime, poznato je da su sva tri grada naseljena impresivnim brojem na{ih ljudi, osobito Bra~ana. Projekt je inspiriran poznatom splitskom kaletom istoga imena »Pusti me da pro|en«, {irokom ~ak 78 cm! Zami{ljen je multimedijalno: najprije skulptura na~injena kao prolaz kroz koji se, ba{ kao i u splitskoj kaleti, tiskaju ljudi, i istodobno se cijelo vrijeme »vrti« tonski zapis zvukovi uli~ne svakodnevice snimljeni na licu mjesta, u Splitu, i prene{eni u ^ile. Sve {to u gradu pod Marjanom govori, {ap}e, piva, be{tima, {to se glasa, smije, grinta, a znamo da tu svi imaju ne{to za re} i oglasit i ljudi, i ptice, i cvr~ci, i kampaneli, i fetivi i fure{ti, i obi~ni svit i umjetni~ki s Peristila i Splitskoga ljeta, i ma{ke i pasi... svi protagonisti gradske svakodnevice }e se nasnimit i pu{tat na{ima u ^ile. Neka slu{aju i gu{taju u materinjem govoru! I neka neprispodobivi bra~ki kamen iz kojeg }e se graditi skulptura, ba{ kao {to je u ono davno doba od njega nikla Pala~a i poslije se rodio grad, bude trajni spomen, podsjetnik Bra~anima u ^ileu da su i tamo svoji na svome kamenu! A s obzirom na to koliko je Bra~ana na Bra~u, a koliko u ^ileu, moglo bi se re}i i nima Bra~a do ^ilea! 25
IZ POVIJESTI LOBIRANJA ZA HRVATSKU
DRUGA BOJI[NICA
Posebno te{ke bitke i okr{aji vodili su se u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama i Kanadi gdje je djelovala razgranata jugoslavenska (srpska) promid`ba, potpomognuta utjecajnim medijima i krugovima u SAD-u, kojima je bilo u interesu a nekima je i danas da se odr`i vi{e-manje status quo u ovom dijelu Europe Napisao Branko Han`
Z
na se ali, na`alost, premalo da su se bitke za slobodnu i suverenu hrvatsku dr`avu, uz bitke na doma}im boji{nicama, odvijale i na boji{nicama izvan Hrvatske, u iseljeni{tvu, gdje su se Hrvati, pojedinci ili skupno, okupljeni u svojim udrugama, istaknuli visokom svije{}u i ljubavlju prema domovini, shva}aju}i da je u pitanju opstojnost naroda u kojem su nikli i koja se mora braniti svim sredstvima. U tom su smislu hrvatski iseljenici diljem svijeta pru`ili domovini veliku pomo}, materijalnu, u novcu, kojim se, izme|u ostalog, unato~ embargu na uvoz oru`ja u Hrvatsku, ono ipak, uz rizik i visoke cijene, nabavljalo, ali i pomo} u drugom obliku, jednako tako va`nom, koja se, o~itovala u svestranom lobiranju za Hrvatsku u jednom od najte`ih razdoblja njezine povijesti. Ostav{i gotovo sama u toj te{koj i neizvjesnoj borbi, prema kojoj su se velike svjetske sile pona{ale nehajno iako su mogle sprije~iti ili barem ubla`iti velika zla i nevolje {to ih je prouzro~ila velikosrpska agresija hrvatskom i drugim narodima na podru~ju biv{e Jugoslavije, od kojih se i danas te{ko oporavljaju. Hrvati u iseljeni{tvu su odmah shvatili da se borba za Hrvatsku mora voditi, ne samo s pu{kom u ruci, nego i rije~ju upu}enoj svima onima, koji su zahvaljuju}i svojoj mo}i i dosljedno tome svojim ulogama u rje{avanju razli~itih pitanja na svjetskoj sceni, mogli, ali nisu, povu}i odlu~ne poteze koji bi zaustavili velikosrpski imperijalisti~ki pohod na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu i sprije~iti stravi~ne tragedije naroda na prostorima raspale Jugoslavije. Ta rije~, utkana u tisu}e i tisu}e cirkularnih pisama i apela upu}enih uredni{tvima renomiranih novina, istaknutim pojedincima, ~lanovima pojedinih vladaju}ih struktura, prominentnim publicistima koji su utjecali na javno mnijenje, 26
Vladimir P. Goss (pravo ime Vladimir Gvozdanovi}), povjesni~ar umjetnosti i pisac (r. Zagreb, 3. 1. 1942.)
politi~arima koji su imali va`nu ulogu u krojenju suvremenog svijeta po mjeri velikih sila, upozoravaju}i ih na iskrivljenu sliku Hrvatske i Hrvata kao genocidnog naroda, na razne neistine koje su se {irile u svijetu o Domovinskom ratu, razotkrivaju}i pravu istinu o njegovu obrambenom, a ne osvaja~kom karakteru kojemu je cilj bio etni~ko ~i{}enje. Pisma (cirkularna pisma, flyeri, leci, kompjutorski crte`i) slali su se promptno na tisu}e odredi{ta, jer da se to propustilo u~initi la`i i krivotvorine mogle bi biti prihva}ene kao istine. »Trebalo je reagirati odmah, i to ne samo pojedina~no nekim napisom u novinama ili jednim pismom ili predstavkom nekom senatoru ili kongresmenu, ili pismom ili ~lankom nekom uredniku lokalnih novina, nego istovremeno stotinama pisama s raznih strana, jer u demokracijama broj ima svoje
zna~enje, a onda i djelotvoran u~inak«. (V. P. Goss) Ta druga boji{nica, puna svojevrsnih te{kih i upornih bitaka za priznanje i samostalnost mlade hrvatske dr`ave, odigrala je, dakle, nadasve va`nu ulogu u najnovijoj povijesti hrvatskoga naroda. Posebno te{ke bitke i okr{aji vodili su se u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama i Kanadi gdje je djelovala razgranata jugoslavenska (srpska) promid`ba, potpomognuta utjecajnim medijima i krugovima u SAD-u, kojima je bilo u interesu a nekima je i danas da se odr`i vi{e-manje status quo u ovom dijelu Europe, {to }e re}i da se odr`i Jugoslavija ili neka sli~na tvorevina koja se ba{ tako ne bi morala zvati ali koja bi u biti bila ne{to sli~no biv{oj Jugoslaviji (za vrijeme Domovinskog rata jo{ se nije in publico politicis govorilo o Zapadnom Balkanu). No, treba odmah re}i da je za lobiranje trebalo mnogo novca i mnogo po`rtvovnog rada, a novac se za tu svrhu nije uvijek lako pribavljao, i da je golem posao oko organiziranja slo`enih mehanizama lobiranja ~esto spao na le|a jednoj osobi kao {to to navodi Boris Petrovchich (Los Altos Hills, Ca) u drugom od dvaju svezaka naslovljenih »Hrvatski lobi za ljudska i nacionalna prava, lipanj 1985 srpanj 1989. Los Angeles (Croatian lobby for human and national rights, July 1985 August, 1089 activities). U dva oma{na sveska skupljena su pisma, predstavke, o~itovanja itd. toga lobija koji se nazivao Human rights in Yugoslavia, upu}ena na stotine i stotine adresa u SAD-u, u ~emu su svojim doprinosima sudjelovale i druge hrvatske udruge koje su se bavile razli~itim pitanjima i problemima ljudskih i narodnih prava, kao na primjer Northern California s alliance for justice in Yugoslavia, Concord; American Croatians for human and national rights, Fort Lee; Hrvatsko narodno vije-
}e; Hrvatska bratska zajednica, itd. ili pojedinci iz tih udruga (Joseph Vrbi}, Vinko Ku`ina, Veljko Ma{ina urednik »Zajedni~ara«, Mate Me{trovi}, Tomislav Suni}, I. Vu~i}evi} i dr.). Hrvatski lobi kojega je poslove vodila po`rtvovna Marija Levi} za ~iji rad B. Petrovchich ne nalazi dovoljno pohvalnih rije~i prednja~io je u toj vrsti zalaganja za dobrobit Hrvatske, ukazuju}i na povrede ljudskih i narodnih prava u biv{oj Jugoslaviji. Unato~ te{ko}a koje su pratile rad hrvatskog lobija Ljudska prava u Jugoslaviji lobi je uspje{no funkcionirao ~etiri godine dok se nije utrnuo zbog nesta{ice novca. »Za nadati se je pi{e Petrovchich u istom svesku da }e iseljena Hrvatska ve} jednom i uskoro shvatiti da bez novca nema ni politike pa ni hrvatske politi~ke borbe za ljudska i narodna prava.« Dokumente o radu hrvatskoga lobija Ljudska prava u Jugoslaviji sabranih u ve} spomenutim svescima, Petrovchich je darovao Nacionalnoj i sveu~ili{noj knji`nici zajedno sa svojom zbirkom knjiga i ~asopisa. O radu druge skupine Hrvata koji su u SAD-u lobirali za Hrvatsku svjedo~i bogata arhivska gra|a koju je skupio neumorni protagonist »Washingtonske fronte« dr. Vladimir Peter Goss. Zbirka dokumenata {to ih je prikupio dr. Goss kao »koordiniraju}i urednik AMAC-a«, odnosi se na razdoblje neposredno prije i za vrijeme Domovinskoga rata te na po~etke rata u BiH (1990-1993). Promptni i odgovorni rad urednika i koordinatora »ratnih« podviga na Washingtonskoj fronti tra`io je golemu energiju i ustrajnost u ~emu se dr. Goss nije {tedio znaju}i da se radi o opstanku ili propasti Hrvatske i hrvatskoga naroda {to bi bez sumnje imalo sudbonosnih odraza i na iseljenu Hrvatsku. Svoju golemu zbirku razli~itih dokumenata, svoj »Ratni arhiv«, koji sadr`i svjedo~anstva o jedinstvu Hrvata kad je u pitanju bila zajedni~ka domovina, dr. Goss je, na preporuku dr. I. ^izmi}a, darovao Nacionalnoj i sveu~ili{noj knji`nici, u kojoj se ~uva u trezoru Knji`nice. U svojoj knjizi »Hrvati u Americi« (Zagreb, 1997) profesor G. J. Prpi} napominje da je dr. Goss svojim po`rtvovnim radom zadu`io naciju: »Zaslu`uje ve}u pa`nju svojih zemljaka« ka`e Prpi}. »Washingtonska fronta« je u neku ruku bila nastavak borbi koje su zamrle utrnu}em lobija Ljudska prava u Jugoslaviji tako da u najodsudnijim danima novije hrvatske povijesti nije nastalo zati{je na drugoj boji{nici nego se borba nastavila, i to uspje{no. U ovom kratkom prikazu potpore ameri~kih Hrvata domovinskoj Hrvatskoj i njezinoj
borbi za opstanak valja spomenuti i dr. Antu ^uvala, odnosno njegovu knjigu »Removing the mask: letters and statements concerning Croatia and Bosnia-Herzegovina, 1989-2000 (Skidanje maske: pisma i izjave koje se odnose na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, 1989-2000. Chicago, 2000) u kojoj je skupio pisma i izjave {to ih je razli~itim povodima upu}ivao na adrese svjetski poznatih novina i ~asopisa te istaknutim pojedincima kao {to su {efovi dr`ava, generalni tajnik UN i dr., upozoravaju}i ih na prave uzroke kolapsa Jugoslavije i na sudbonosne doga|aje i probleme koji su slijedili poslije njezina sloma u rje{avanju kojih su velike sile vodile vi{e ra~una o vlastitim interesima nego o interesima onih za koje su, tobo`e, iskazivale veliku brigu. Dr. ^uvalo misli da uzroci raspada SSSR-a i Jugoslavije se`u u pro{lost daleko prije pada Berlinskog zida, tj. da su multinacionalne dr`ave pod komunizmom poput spomenutih dr`ava ve} od njihovih po~etaka nosile u sebi sjeme svoje vlastite propasti. Posebno je upozoravao na neodr`ivost relativisti~ke teze po kojoj su svi u ratnom sukobu na Balkanu jednako krivi ({to se i danas poku{avaju nametnuti kao povijesna istina neki mo}ni krugovi u svijetu, neskloni Hrvatskoj i Hrvatima, pa i sam Haa{ki tribunal, na koju se tezu s hrvatske strane ne uzvra}a s dovoljno rezolutnim odgovorima). Dr. ^uvalo upozorava kako je takva interpretacija doga|aja posljedica primjene dvostrukih mjerila pri ocjenjivanju ljudi i doga|aja na prostorima biv{e Jugoslavije kojima se `eli sugerirati da je raspad Jugoslavije i stvaranje novih dr`ava na njezinu nekada{njem tlu fatalna grje{ka. Zato se Hrvatskoj ne mo`e oprostiti olujni Bljesak i blje{tava Oluja, iako su obje vojnoredarstvene akcije bile posve legalni potezi hrvatske dr`ave u obrani vlastita teritorija. Bilo je, dakako, jo{ lobisti~kih akcija i intervencija pojedinaca i zajednica Hrvata u iseljeni{tvu, u Americi i drugdje u svijetu, koje bi se mogle navesti kao primjer patriotskog altruizma, a ali je za prisje}anje na tu vrstu njihova neprocjenjiva doprinosa i potpore domovinskoj Hrvatskoj dovoljno navesti samo nekoliko primjera s napomenom da su i one akcije koje ovdje nisu spomenute a ima ih, hvala Bogu, podosta jednako va`ne i da }e one jednom, kad se bude pisala povijest sudjelovanja iseljenih Hrvata u Domovinskom ratu, biti op{irno opisane i vrjednovane. Va`no je da ih se nikada ne zaboravi. Hrvati su, naime, skloni zaboravu.
HRVATI U SVIJETU SAD: LIN\O NA TURNEJI
N
a prvoj ameri~koj turneji po SAD-u folklorni ansambl »Lin|o« je u Chicagu odr`ao dva izuzetno uspje{na i posje}ena koncerta u St. Scholastica Academy i Chicago Cultural Centru, izvode}i pjesme i plesove iz svih krajeva Hrvatske. U organizaciji Hrvatske turisti~ke zajednice, tambura{ke plesne skupine »Hrvatska loza«, Hrvatskog kulturnog centra u Chicagu, GK RH u Chicagu, te uz pomo} i na inicijativu hrvatske zajednice Chicaga, uz medijsku potporu dvotjednika »Croatian Chronicle« iz New Yorka organizirano je gostovanje za 52 ~lana folklornog ansambla »Lin|o« po SAD-u. U okviru vi{ednevne turneje, od 16. do 26. velja~e, u petak, 17. velja~e, Lin|o je nastupio u Milwaukeeju u dvorani Greenfield High School pred oko 250 gledatelja, a u organizaciji tog nastupa sudjelovala je udruga hrvatskih dru{tava. U Chicagu je FA Lin|o imao dva koncerta, 18. velja~e, u dvorani St. Scholastica Academy pred prepunom dvoranom koja ima oko 700 mjesta i koja je odu{evljeno pljeskom pratila izvedbu plesova i pjesama iz svih krajeva Hrvatske. U dvosatnom nastupu vi{e od 40 plesa~a FA Lin|o izveli su sljede}e plesove: lin|o, plesovi Baranje, vrli~ko kolo, valpova~ki plesovi, starogradski plesovi, bunjeva~ki plesovi, me|imurski plesovi, plesovi iz Zapre{i}a, istarski balun, {oka~ki plesovi, a izme|u svaka dva plesa izvedena je glazbena to~ka s dvije klapske pjesme. Ansambl je nastupao u bogatim no{njama odre|enog kraja ~iji su ples i pjesma izvo|eni. U utorak, 21. velja~e, u Chicago Cultural Centru, koji je smje{ten u strogom centru grada, Lin|o je imao besplatan koncert u dvorani Cassidy, koja ima oko 300 mjesta i koja je bila prepuna, a s obzirom na veliki broj posjetitelja nije bilo mogu}e u dvoranu primiti sve zainteresirane. Posjet Lin|a Chicagu popratio je dnevni list Chicago Sun-Times, te je ansambl imao snimanje u`ivo za lokalni TV kanal WGN, koji ima vi{emilijunsku publiku. Ansambl Lin|o tijekom boravka ugostila je i tambura{ko-plesna skupina Hrvatska loza koja je u nedjelju, 19. velja~e, u Hrvatskom kulturnom centru organizirala ru~ak za Valentinovo, a gdje je ansambl kratko nastupao kao i na sv. misi u Hrvatskoj katoli~koj misiji Bl. Alojzije Stepinac. U ponedjeljak, 20. velja~e, u organizaciji Hrvatske dopunske {kole Kardinal Stepinac i hrvatske katoli~ke `upe Sv. Jeronima ~lanovi ansambla odr`ali su radionicu za u~itelje folklornih grupa iz Chicaga, a u utorak 21. velja~e Generalni konzulat RH u Chicagu priredio je prijem za sve ~lanove ansambla. 27
MJESEC FOLKLORA ZA HRVATE NEW YORKA
MLADI ^UVAJU BA[TINU
»Velika je i hvalevrijedna `elja svih koji su sudjelovali u probama da, unato~ ~injenici {to su ro|eni i odgojeni u SAD-u, sa~uvaju hrvatske plesove, otrgnu ih od zaborava i prenesu na mla|e, te tako odr`e i prenesu hrvatstvo na svoju djecu«, kazao je splitski voditelj FA »Jedinstvo« Be{lija Napisala Ru`ica Mika~i}
N
a poziv Hrvatske katoli~ke misije u Astoriji u New Yorku, u sije~nju ove godine, u jednomjese~nom posjetu tom gradu i hrvatskim iseljenicima boravio je voditelj plesnog ansambla Kulturno-umjetni~kog dru{tva »Jedinstvo« iz Splita Mario Be{lija, koji je bio gost vele~asnog Roberta Zubovi}a. Na preporuku Branke Bezi}-Filipovi}, voditeljice splitske podru`nice Hrvatske matice iseljenika, splitski voditelj folklornog ansambla stigao je u New York kako bi tamo{nje zaljubljenike u hrvatski folklor podu~io nekim novim plesnim koracima. Cijeli mjesec radio je svakodnevno sa ~lanovima Hrvatske ru`e, Hrvatskog plamena i Jadranskih valova i bio prezadovoljan njihovom »Jadranski valovi«
`eljom i voljom da nau~e ne{to novo iz bogate hrvatske folklorne ba{tine. Iako su u grupama djelovali i mla|i i stariji ~lanovi, hrvatskoga podrijetla, Be{lija ka`e kako nitko nije izostajao i kako su i vi{e od sat vremena nave~er putovali do mjesta odr`avanja proba. Svladali su u tih mjesec dana neke od baranjskih i ka{telanskih plesova. ^lanovi tih kulturno-umjetni~kih skupina ve} su i prije u~ili neke plesove s podru~ja Me|imurja, Zagorja i sli~no, pa im je pomo} i stru~ni savjet vrsnog voditelja KUD-a Jedinstvo bio od veli28
»Hrvatska ru`a«
ke pomo}i. »Velika je i hvalevrijedna `elja svih koji su sudjelovali u probama da, unato~ ~injenici {to su ro|eni i odgojeni u SAD-u, sa~uvaju hrvatske plesove, otrgnu ih od zaborava i prenesu na mla|e, te tako odr`e i prenesu hrvatstvo na svoju djecu, ro|enu i odgojenu u SAD-u«, ka`e Be{lija. A najvrjednije {to hrvatska iseljeni~ka zajednica ima jesu djeca koja su ro|ena u SAD-u, ali su na hrvatskom jeziku s razumijevanjem pratila sve upute Maria Be{lije u svladavanju novih plesnih vje{tina. Prezadovoljan doma}inima i njihovim gostoprimstvom, zahvaljuje se posebno g|i. Filipovi}-Bezi}, vele~asnom Zubovi}u te svima koji su mu bili na usluzi tijekom posjeta New Yorku i vjeruje da }e ih tamo uskoro ponovno posjetiti, ali s kompletnim ansamblom Jedinstva koji vodi. Mario Be{lija je, ina~e, vode}i plesni ansambl KUD-a Jedinstvo iz Splita tijekom proteklih godina osvojio vrijedna me|unarodna priznanja na svjetskim festivalima folklora, pa je tako u riznicu tog najstarijeg i najtrofejnijeg hrvatskog KUD-a donio nove plakete i medalje iz Italije, Turske i [panjolske, a nastupali su i u Francuskoj i Njema~koj.
15. FESTIVAL MISIJSKIH FOLKLORNIH SKUPINA U NJEMA^KOJ
POVEZNICA S TRADICIJSKOM KULTUROM DOMOVINE
Nije lako niti jednostavno daleko od domovine okupljati mlade ljude i odr`avati rad folklornih skupina. To je dugotrajan i vrlo zahtjevan proces, kroz koji je najva`nije motivirati ~lanove folklornih skupina i usa|ivati im ljubav prema hrvatskoj tradicijskoj kulturi i hrvatskim korijenima u okru`ju sna`nih asimilacijskih `ivotnih prilika
Napisala Srebrenka [eravi} Snimio Adolf Polegubi}
U
subotu, 25. velja~e ove godine u mjestu Heusenstamm pokraj Offenbacha odr`an je jubilarni, petnaesti po redu Hrvatski folklorni festival na kojem je nastupilo petnaest folklornih skupina hrvatskih katoli~kih misija iz Njema~ke. Festival je organizirao Hrvatski du{obri`ni~ki ured iz Frankfurta a/M. u suradnji s Hrvatskom katoli~kom misijom iz Offenbacha i uz medijsko pokroviteljstvo »Ve~ernjeg lista«. Tog subotnjeg poslijepodneva dvorana Kulturno-{portskog centra Martinsee u Heusenstammu bila je popunjena do posljednjeg mjesta. Gotovo dvije tisu}e gledatelja s pozorno{}u je pratilo program i ovacijama pozdravljalo nastup svake pojedine skupine. Nakon hrvatske himne i uvodnog nastupa doma}ina, folklorne skupine HKM Offenbach, mogli smo ~uti Slu`bu rije~i koju je izrekao dr. Adolf Polegubi}, glavni urednik ~asopisa »@iva zajednica«. Slijedili su pozdravni govori. Nazo~nima su se obratili generalni konzul RH u Frankfurtu g. Petar Uzorinac, voditeljica Odsjeka za folklor Hrvatske matice iseljenika Srebrenka [eravi}, prof. i fra Josip Bebi}, voditelj Hrvatskog du{obri`ni~kog ureda u Njema~koj koji je na kraju i slu`beno otvorio Festival. Nastupile su folklorne skupine hrvatskih katoli~kih misija iz Düsseldorfa, Ludwigsburga, Koblenza, Stuttgarta (Zentrum i Bad Cannstatt), Hannovera, Mülheima, Wiesbadena, Frankfurta, Kölna, Balingena, Sindelfingena, Duisburga, Münchena i Offenbacha predstaviv{i brojne hrvatske plesove, pjesme i no{nje iz svih krajeva Lijepe na{e. Premda je vrijeme priprema za ovogodi{nji festival ovaj put bilo kra}e nego {to je to uobi~ajeno, prosudbena komisija koja je pratila nastupe svih skupina zaklju~ila je da je program bio u cje-
lini vi{e nego dobar, da su folklorne skupine pokazale napredak u odnosu na pro{lu godinu, da su se dobro i kvalitetno pripremile i s velikom voljom i `arom otplesale vrlo lijepe folklorne koreografije. Nije lako niti jednostavno daleko od domovine okupljati mlade ljude i odr`avati rad folklornih skupina. To je dugotrajan i vrlo zahtjevan proces, kroz koji je najva`nije motivirati ~lanove folklornih skupina i usa|ivati im ljubav prema hrvatskoj tradicijskoj kulturi i hrvatskim korijenima u okru`ju sna`nih asimilacijskih `ivotnih prilika. Voditelji skupina susre}u se s brojnim stru~nim izazovima, s problemima pronala`enja i postavljanja koreografija, nabavljanjem odgovaraju}ih narodnih no{nji i glazbala, notnog materijala, nedostatkom svira~a. Upravo stoga tu je uvijek bila, a i danas jest, neprocjenjivo korisna uloga hrvatskih katoli~kih misija koje ve} godinama u okrilju Crkve okupljaju hrvatsku mladost u folklornim i
Fra Josip Bebi} s predstavnicima svih folklornih skupina po zavr{etku festivalskoga programa
tambura{kim skupinama, pru`aju}i im prostore za vje`banje, anga`iraju}i i {koluju}i stru~ne voditelje i koreografe, poma`u}i u pribavljanju narodnih no{nji i glazbala i organizaciji koncerata i gostovanja. Hrvatske katoli~ke misije sna`no su utjecale i na me|usobno povezivanje hrvatskih folklornih skupina u iseljeni{tvu daju}i im osje}aj zajedni{tva i pripadnosti, pru`aju}i im zadovoljstvo i svijest o tome da je bavljenje hrvatskim folklorom ~vrsta poveznica s domovinom i njezinom narodnom kulturom, s vlastitim korijenima. Hrvatski folklorni festival u Heusenstammu potvrdio je sve ove vrijednosti. Za po`eljeti je jo{ mnogo takvih festivala i zajedni~kih dru`enja mladih u hrvatskom iseljeni{tvu, ovako lijepih i sadr`ajnih, emocijama ispunjenih programa. 29
POVRATNICI-UMJETNICI: AKADEMSKA SLIKARICA KORNELIJA NELI BAJALO IZ VRGORCA
O^ARANA DALMATINSKOM ZAGOROM
U radu njeguje sve {to je tradicionalno, autenti~no, a istodobno vrijedno, korisno, `ivotno. Takvu je mo`emo »~itati« i na njezinim toplim uljima na platnu, s kojima je do sada sudjelovala na vi{e od 30 samostalnih i kolektivnih izlo`aba Napisao i snimio Nedjeljko Musulin
V
rgorac Akademska slikarica Kornelija Neli Bajalo se nakon 15-godi{njeg rada u Belgiji (Bruxellesu) vratila rodnoj kolijevci, svom Vrgorcu i Tinovu gradu, podno Matokita gdje je s ljubavlju nastavila raditi, stvarati i `ivjeti. Poznata je i u turisti~kom miljeu potvrdiv{i se, ne samo kao direktorica vrgora~ke Turisti~ke zajednice, nego i kao pokreta~ mnogih projekata i kao pouzdana organizatorica gotovo svih aktivnosti; promicateljica prirodnih ljepota i nemale kulturnopovijesne ba{tine i tradicije rodnog kraja. Oni koji ju poznaju, i s njom sura|uju, isti~u kako bi Korneliji dan bio kratak kad bi imao i 36 sati. U radu njeguje sve {to je tradicionalno, autenti~no, a istodobno vrijedno, korisno, `ivotno. Takvu je mo`emo »~itati« i na njezinim toplim uljima na platnu, s kojima je do sada i sudjelovala na vi{e od 30 samostalnih i kolektivnih izlo`aba. »Dok sam se {kolovala i radila u Bruxellesu, obi{la sam mnoge europske zemlje, osobito one na proputovanju Hrvatska-Belgija i muzeje, ne samo u metropolama. Zapravo, u Belgiji sam `ivjela u dva navrata u razdoblju od 1974. do 1984. te od 1991. do 1996. godine. U potonjem razdoblju sam ~esto dolazila u Hrvatsku, u svoj rodni Vrgorac, kamo sam se kona~no i zauvijek vratila. Naime, moj mu` je Belgijanac, afri~kog podrijetla, kojega sam upoznala u Makarskoj. S njim sam se i sprijateljila, zaljubili smo se i vjen~ali. Iz sretnog braka imamo dvoje krasne djece. Zajedno smo krenuli u Belgiju gdje je krenuo novi `ivot, i obveze. U Bruxellesu sam upisala studij na Akademiji lijepih umjetnosti koju sam zavr{ila, dakako, usput ra|aju}i i podi`u}i djecu. Iz Belgije sam se vratila u domovinu 1996. a taj je korak definitivno u~inio i moj suprug koji je kvalitetan i uspje{an glazbenik. Odlu~ili smo kako se vi{e ne}emo 30
Kornelija Neli Bajalo u Vrgorcu
vra}ati u Belgiju, gdje smo prodali su svoju imovinu, te smo u Mimicama pokraj Omi{a kupili ku}u. Tako sam ostvarila snove iz svoje rane mladosti«, iskreno }e Kornelija Neli Bajalo. Isti~e kako ju sve ve`e za Vrgorac, grad gdje svoj dom i roditelje na Bajalovoj glavici nikad nije napustila, niti ~ak svih onih 15 godina dok je `ivjela u Belgiji, dodaju}i kako im je najmanje triput godi{nje dolazila iz Bruxellusa. Voli re}i kako ju najvi{e zanimaju vrgora~ki krajobrazi, ali ju gotovo o~arava i cijela
Dalmatinska zagora, posebice etnografsko bogatstvo. »Srce me vodi svim do svih mjesta i ljudi, kulturno-povijesnih spomenika u vrgora~kom, odnosno dalmatinskozagorskom krajoliku. Osim svojih dnevnih obveza i zadataka, ovdje u TZ radim po cijele dane. Tu sre|ujem podatke i informacije razli~itih tematskih podru~ja, od kulturne ba{tine do obi~aja i tradicije. Drugi dio mog posla je onaj operativni vezan za radno mjesto direktorice TZ, a na tu du`nost sam imenovana 1999. godine. Malo vremena mi ostane za obitelj i slikanje, moje velike ljubavi. Zato katkada slikam i no}u«, veli Neli. Napominje kako joj je prva zada}a bila i ostala turisti~ki promicati vrgora~ki kraj, na~initi program rada i odrediti prioritete; obi}i i registrirati vidikovce, utvrde i kule, polja, vrta~e, brda, putove, izvori{ta, rijeke, prirodne i kulturno-povijesne spomenike, crkve i kapele, groblja; zabilje`iti zanimljivosti, obi~aje, no{nje, gospodarske i kulturno-prosvjetne djelatnosti... Rije~ju, prikupiti sve {to bi koristilo turizmu ne samo tog podneblja. »Vrgorac je turisti~ki najvi{e krenuo zahvaljuju}i ugostitelju Zvonku Pervanu, vlasniku hotela »Prvan« i etno-sela u Kokori}ima, ~emu je dosta pridonijela i na{a TZ koja uspje{no razvija ruralni turizam privatni smje{taj gostiju u malim ugostiteljskim gospodarstvima. Uspjehe posti`emo u avanturisti~kom tipu turizma (alpinizam, veslanje, biciklizam, pje{a~enje...). Na{ je program uvr{ten u turisti~ke prospekte, ali jo{ ne toliko koliko to zaslu`uje Vrgorac i njegov kraj. Sve govori kako smo, uz ugostiteljstvo, ipak, zaokru`ili ponudu turizma avanturisti~kog tipa. Jo{ nismo zadovoljni ni brojem stranih gostiju makar ih je svake godine sve vi{e, najvi{e Francuza, ali dolaze i Englezi, Nijemci, Norve`ani, Irci, [ve|ani... Strani turisti se zanimaju i za stare
zanate(zidare, klesare, kova~e, ku}nu radinost...); stare napu{tene kamene ku}e i naselja kakvih je mnogo u ovom kraju«, pri~a Kornelija Neli Bajalo, koja u {ali ka`e: »Gospodarska je zaostalost na{a prednost.« Gospo|a Kornelija u ovogodi{njoj turisti~koj sezoni o~ekuje neusporedivo vi{e stranih gostiju nego 2005. koji }e imati {to vidjeti u Vrgorcu i okolici Tinova grada. Naime, u tijeku je realizacija triju najatraktivnijih projekata vezanih uz kulturno-spomeni~ko naslije|e. To se prvenstveno odnosi na dovr{etak prilaza atraktivnoj srednjovjekovnoj tvr|avi »Gradina« koja je zalaganjem Ministarstva kulture, splitskog Konzervatorskog zavoda i gradskih vlasti u minulom desetlje}u do`ivjela gotovo sveobuhvatnu sanaciju. Kornelija Neli Glavna ulica u selu Godinju Selo Godinj
kog turizma za {to postoji veliki interes stranih turista«, jo{ je jedan va`an projekt TZ Vrgorac, koji je tako|er osmislila slikarica Kornelija Neli Bajalo, ba{ kao turisti~ku manifestaciju »Tradicionalni dani bikle Biklijada« u Vrgorcu, gdje se redovito svake godine odr`ava i knji`evno-kulturna manifestacija »S Tinom u Vrgorcu«. Vije}e vrgora~ke TZ je pokrenulo jo{ jedan projekt, a rije~ je o spomen-podru~ju od mjesta Prapatnica, Stilja prema Turi}ima, koji se zatim u podno`ju sjeverne strane brda Matokita ve`e na Zavojane. Taj je prostor oduvijek bio zanimljiv za povjesni~are, arheologe i etnografe, a odnedavno i za turisti~ke djelatniBajalo smatra kako bi, ure|enjem gradskog parka u Vrgorcu, bilo nu`no osposobiti sadr`aje koji su ga zajedno s bogatstvom raslinja do prije 20-ak godina ~inili prirodnom oazom i svjetskim fenomenom. »Ure|enje Zavi~ajnog muzeja grada Vrgorca svakako je projekt koji vi{e ne bi smio ~ekati, to vi{e {to je Kapetanovi}a kula ili poznatija kao Tinova kula ve} definirano mjesto za budu}u zavi~ajnu zbirku. Ne bi bilo nikakvih smetnji kada bi se po~eli prenositi eksponati. Revalorizacijom tih triju projekata Vrgorac bi kona~no dobio sadr`aje koje zaslu`uje i koji pripadaju urbanoj sredini«, ocjenjuje Kornelija Neli Bajalo. Izra`ena je dr`avna potpora da se Pr`ina kula u Kokori}ima stavi pod za{titu. U njoj je 1772. godine bio ugo{}en talijanski putopisac Alberto Fortis i tu prvi put zapisao pjesmu o Hasanaginici. Vrgora~ka TZ je predlo`ila da se upravo u kuli kokori}kog vojvode Antuna Prvana Pr`e odr`i i znanstveni skup na temu »Hrvatska kulturna ba{tina u djelima Alberta Fortisa«, te da se izna|e mogu}nost i na~in osiguranja sredstava za ure|enje staze kojom je hodio taj slavni putopisac: od mora preko Drveni~kih stina, odnosno Rili}a.
U Vrgorcu je obnovljeno i pro~elje `upne crkve Navje{tenja Bla`ene Djevice Marije pa je taj objekt dobio novi sjaj, a taj je projekt budno pratila ing. Anita Gamulin iz splitskog Konzervatorskog zavoda. Na vrgora~kom prostoru je jo{ jedno selo, Veliki Godinj u Donjim Ra{}anima, progla{eno etno-naseljem, ~ije vi{estoljetno postojanje i arhitektura urbanog tipa govori o kulturnim vrijednostima i kvaliteti `ivljenja njegovih stanovnika jo{ prije nekih 400 godina. »Autenti~na ljepota Velikog Godinja, koje je smje{teno na sjevernoj strani Biokova u Parku prirode, uz biv{u Napoleonovu cestu [estanovac-Vrgorac, te programom »Vinski put«, gotovo su idealni sadr`aji za to etnoselo. Ina~e, sve smo poduzeli da se Veliki Godinj za{titi i kao kulturni spomenik, te smo i prigodnim fotografijama uputili na njegovu gotovo urbanu arhitekturu, atraktivnu ljepotu i o~uvanost. To smo etno-selo uvrstili i u izletni~ke programe. To je vlasnike tamo{njih ku}a potaknulo i na turisti~ko promi{ljanje, a ideja je da se to naselje zadr`i u svom prvotnom obliku u kojemu bi gosti mogli prona}i kompletan sadr`aj i oblik seoskog `ivljenja. Ujedno bi bio sastavnim dijelom avanturisti~-
Putokaz na vrgora~ku utvrdu Gradinu
ke, one koji registriraju i prikupljaju narodno kulturno blago, te ga pokazuju turistima. »^im u Vrgorac do|u skupine Francuza svojim vozilima, ukratko ih upoznamo i putokazima, a opskrbimo i auto-kartama, te ih same uputimo cestom, primjerice, na Prapatnice, Stilja, Turi}e. Sami se spuste i u Zaviojane, zatim posjete i razgledaju etno-selo Veliki Godinj. Tako im pro|e jedan izletni~ki dan, zatim drugi dan obilaze}i Buninu, Vrgora~ko-neretvansko polje... Svugdje ih ~eka zdrava hrana i svje`i napici. I svime su zadovoljni«, tvrdi Kornelija Neli Bajalo. 31
HRVATSKI BAL I PROMOCIJA KNJIGA U ZÜRICHU
HRVATSKA MLADOST ODU[EVILA HRVATE U [VICARSKOJ
Vikend 8./9. velja~e Hrvatska kulturna zajednica u [vicarskoj obilje`ila je svojim tradicionalnim Hrvatskim balom i predstavljanjem nekoliko kvalitetnih knjiga i njihovih autora Napisao i snimio Nenad Zakarija
U
sve~ano ukra{enoj, prekrasnoj dvorani Lake Side Casino Zürichhorna u subotu, 8. velja~e odr`ano je tradicionalno godi{nje okupljanje Hrvata i njihovih {vicarskih prijatelja pod nazivom Hrvatski bal* koji priprema Hrvatska kulturna zajednica u [vicarskoj. Program ve~eri, uz kratku pozdravnu rije~ predsjednika HKZ-a, Ivana Matari}a, dopredsjednice g|e. Dunje Gaupp te ~lanice Nadzornog odbora g|e. Franjice Kos bio je ispunjen nastupom gostiju iz Hrvatske: [portskoplesne udruge Feniks iz Osijeka i sastava Quattro Band tako|er iz Osijeka. Mladi gosti iz domovine odu{evili su sve nazo~ne cjelove~ernjim programom. Bogatstvom kostima i izborom glazbe i plesa do~arali su nam sceHrvatski bal u Zürichu [PU Feniks iz Osijeka zajedno s gostima izvodi jedan od modernih plesova
ne od be~koga valcera, countryja, charlestona, latino ritma pa do rock and rolla, hiphopa i drugih suvremenih izvedbi. Poseban pljesak dobili su plesni par Alen i @ana svojim umjetni~kim plesnim izvedbama, kojima su potvrdili ugled koji ve} sada posti`u i na svjetskim natjecateljskim podijima. Dodajmo da je skupina Feniks osvojila tre}e mjesto na European Open natjecanju u plesu odr`anom pro{le godine u Linzu. Plesne to~ke dopunjene glazbenim programom izvrsnog Quattro Banda, uz koji su i mnogi gosti zaplesali sve do jedan sat ujutro, zaista su bili pravo osvje`enje i inovacija u ~esto standardnim programima sli~nih okupljanja me|u iseljenim Hrvatima. Uz ve} spomenute goste iz Hrvatske, balu su na poziv organizatora nazo~ili novinarka i autorica Vi{nja Stare{ina 32
i glavni urednik ~asopisa Matica Nenad Zakarija. Sutradan, u nedjelju 19. velja~e u Hrvatskoj katoli~koj misiji u Joni, nedaleko Züricha, veliki broj Hrvata okupio se na svetoj misi koju je slu`io `upnik o. Mi}o Pinjuh, a koncelebrirao fra [imun [ito ]ori} Za tu prigodu autobusom je stigla i velika skupina mladih iz `upe Solothurn koju vodi fra [ito. Oni su nastupili u pjevanoj misi koja je do zadnjeg mjesta ispunila crkvu St. Franziskus. Misi je, uz ve} spomenute goste iz domovine, nazo~io i veleposlanik RH u [vicarskoj dr. sc. Mladen Andrli}. Nakon mise u crkvenoj dvorani odr`ano je predstavljanje knjiga. Najprije je glavni urednik Dru{tvenih obavijesti g. Osvin Gaupp predstavio knjigu fra [ite ]oriFra [imun [ito ]ori} s mladima iz njegove `upe u Solothurnu Dr. [imun [ito ]ori}, Vi{nja Stare{ina i ing. Osvin Gaupp na predstavljanju knjiga
}a S one strane granice, a zatim je voditeljica programa Dunja Gaupp najavila i domovinsku go{}u, autoricu Vi{nju Stare{inu. Ona je predstavila dvije svoje knjige: Vje`be u laboratoriju Balkan i svojevrsni nastavak, najnoviju, Ha{ka formula, ~iji je urednik otac Janice i Ivice, ina~e zaljubljenik u pisanu rije~, istinu i pravdu, kako re~e autorica, g. Ante Koste-
li}. Nakon op{irnog izlaganja iz kojeg smo saznali u kakvim uvjetima su se knjige stvarale, kako i za{to su nastale, te kako su (ne)primljene u javnosti, pogotovo onoj medijskoj, autorica je odgovarala na mnoga pitanja brojne publike, no brzi ru~ak i povratak gostiju za Hrvatsku okon~ao je taj zanimljivi razgovor.
Op{irnije o ovim i drugim doga|anjima u hrvatskoj zajednici u [vicarskoj mo`ete ~itati u idu}em broju Matice, no svakako valja pohvaliti organizatore, a uz HKZ sudjelovali su i Hrvatski svjetski kongres CH/FL, HKM Solothurn i Hrvatska zajednica Jona, ne samo zbog odli~ne organizacije nego i zbog same ideje dovo|enja hrvatske mladosti iz domovine (njih ~etrdesetak) me|u svoje sunarodnjake, pa i vr{njake u [vicarskoj. Dodajmo da su svi gosti bili smje{teni privatno kod raznih obitelji, pa su se tu stvorila mnoga lijepa prijateljstva uz obe}anje: »Vidimo se dogodine!« I zaista, trebalo bi to ponoviti. N. B. *Prvi Hrvatski bal pod imenom »Godi{nji bal(ples)HKZ odr`an je 2. velja~e 1974. godine u mjestu Spreitenbach. Ve} slijede}e godine dobio je ime Hrvatski bal i idu}ih 12 godina odr`avao se u Badenu. 1987. preseljen je u Zurich.
HRVATSKA PRIPOVJEDA^ICA JASNA HELD ODR@ALA TURNEJU PO [VICARSKOJ
U
sklopu turneje po [vicarskoj, hrvatska pripovjeda~ica Jasna Held iz Dubrovnika nastupila je u Luzernu, Zürichu i Bernu u okviru ciklusa Svijet pri~a, gdje je pripovijedaju}i bajke, pripovijetke i hrvatske narodne pri~e ispri~ala da je postala pripovjeda~icom kada je, pri~aju}i djeci i odraslima u skloni{tu za vrijeme bombardiranja Dubrovnika, upoznala snagu rije~i. Razgovor s publikom i buran pljesak bili su znak da se njezino kazivanje dojmilo publike. Organizator, naime, {vicarskoj publici `eli predstavili pripovjeda~e iz ~itavog svijeta, me|u kojima iz Ju`ne Afrike, Egipta, Gr~ke, Senegala, odnosno upoznati {vicarsku publiku s na~inom `ivota, tradicijama i raznim
obi~ajima drugih zemalja. Nastup g|e. Held pod naslovom Pripovjeda~ica u ratu odr`an je u utorak, 14. velja~e, u malom, ali ispunjenom Lutkarskom kazali{tu u Bernu, gdje je me|u nazo~nom publikom bila i Ljuba Novosel, min. savj. u VRH u [K. Nastupu u Bernu prethodio je, 12. sije~nja, nastup u Luzernu, a slijedio 15. velja~e nastup u Zürichu. G|a. Held je u svom nastupu ispri~ala kako je postala pripovjeda~ica, kazav{i kako je njezino pripovijedanje zapo~elo za vrijeme naj`e{}ih bombardiranja Dubrovnika, kada je pri~ala pripovijetke i basne, da bi smirila djecu, a odraslima odagnala napetost i strah od zvukova granata i grmljavine bombardiranju. U svom kazivanju, zorno opisu-
ju}i trenutak u kojem su se doga|ala ratna razaranja, dotakla se bli`e i dalje povijesti Dubrovnika, koji je u raznim ratovima mijenjao suverenitet te svojedobno bio i samostalnom dr`avom, razviv{i se u va`no trgova~ko, a u vrijeme renesanse i kulturno sredi{te. Govorila je o zna~enju gostiju za Dubrovnik, otvorenosti i povezanosti s turizmom, kako bi istakla vrijeme u prvim poratnim godinama kada gosti nisu dolazili. Uslijedio je razgovor s publikom u kojem je umjetnica odgovarala na pitanja publike vezana uz na~in sakupljanje pripovijetki, ali i ona vezana uz `ivot pod sirenama za opasnost, ispri~av{i niz zgoda, ali i pripovijedaka, bajki i hrvatskih narodnih pri~a. (Lj. Novosel) 33
NAKON 30 GODINA U MISSISSAUGI ODLAZI O. IVICA KECERIN
SRETAN PUT @UPNIKU HRVATSKIH MU^ENIKA U MISSISSAUGI Trideset godina nam je bio duhovni otac koji nas je okupljao oko oltara za sv. euharistije, pou~avao nas u duhovnom rastu, njegovao i ~uvao kulturnu ba{tinu, trudio se da nam grubost iseljeni~kog `ivota ne osu{i korijene
Napisala Vi{nja Katu{i} Geoheli
S
ubota je. Hladan ali kristalno bistar dan ontarijskog podneblja daje naslutiti dolazak uvijek `eljno o~ekivanog prolje}a, makar i nakon blage zime. Dugo `eljene `elje ipak se ispunjavaju. U na{oj `upi Hrvatskih mu~enika u Mississaugi danas je slavlje, sveta misa zahvalnica, euharistija, za promicanje na{eg `upnika na dugo`eljeni povratak u domovinsku `upu. Trideset godina nam je bio duhovni otac koji nas je okupljao oko oltara na svetoj euharistiji, pou~avao nas u duhovnom rastu, njegovao i ~uvao kulturnu ba{tinu, trudio se da nam grubost iseljeni~kog `ivota ne osu{i korijene. Kroz trideset godina njegovog `ivota me|u nama bio je ~esto doma}in mnogim crkvenim dostojanstvenicima, sve}enicima, mladim studentima, `upnicima i redovnicima iz Hrvatske, Rima ili iz hrvatskih misija diljem svijeta. I kapelani su se smjenjivali a na{ duhovni otac Ivica Kecerin je ostajao s nama i tro{io najljep{e godine u posluhu svetoj Crkvi pribli`avaju}i nas Kristu. Crkva je prepuna, premda je subota popodne, a na nedjeljnoj misi za narod je jo{ jedno izvanredno slavlje, podjela sakramenta sv. potvrde, {to }e je podjeliti biskup Pozai}. @upljani su se okupili oko oltara da u koncelebriranoj svetoj euharistiji predvo|enoj biskupom Pozai}em, slave Boga i zahvaljuju za dobrog `upnika koji je u zdanje ove crkvene zajednice ugradio svu svoju dobrotu. Ostavio je najbolje od sebe u svakom pojedinom `ivotu svojih `upljana. Zato je crkva Hrvatskih mu~enika u Mississaugi danas ispunjena molitvama, pjesmom i zahvalom iz 34
mnogih otvorenih srca. Nakon sve~ane sv. mise misisa{ka vjerska zajednica }e se oprostiti od svog dugogodi{njeg `upnika sve~anim banketom s tisu}u i petsto uzvanika. Doma}in banketa je novoimenovani `upnik vl~. Ivica Reparinac, a u organizaciji velikodu{no su uklju~eni `upljani, bra}a sve}enici iz okolnih `upa; Mississauge, Toronta. Oakvilla, Hamiltona i Norvala. ^ak su bili nazo~ni i hrvatski sve}enici iz udaljenog Grimsbyja i Windsora. Nakon vrlo obilne i kulinarski vje{to pripremljene ve~ere, voditelji programa bili su na{ stasiti `upljanin g. Bruno Mandi} i g|a Mary Vrbos. Najavili su po~asne goste na hrvatskome i engleskome jeziku i pozvali ih neka oslove brojni skup. Prvi na listi dosto-
Vl~. Ivica Kecerin, biskup mons. Valent Pozai} i `upnik Svetog Trojstva u Oakvilleu, Ilija Petkovi}
janstvenika bio je glavni gost, pomo}ni biskup mons. Valent Pozai}, koji nam se srda~no obratio i naglasio vrijednosti koje trebamo ~uvati u skladu sa svojim biskupskim geslom BIRAJ @IVOT, jer biraju}i `ivot gradimo budu}nost.. Vl~. Ivica Kecerin je dao svoju mladost u trideset godina rada u razvoju `upe Hrvatskih mu~enika. Proveo je me|u nama najbolje godine svog `ivota. Stoga biskup Pozai} radosno vra}a na{eg dugogodi{njeg `upnika u rodni Zagreb u katedralnu `upu Sv. Marije na Dolcu. Duhovna poruka
biskupa Valenta Pozai}a je primljena otvorenog srca i popra}ena pljeskom. @upski dje~ji zbor je svojim an|eoskim glasi}ima bio predvodnica izvedbama Mje{ovitog `upskog zbora i orkestra Ujedinjeni tambura{i, a solirala je g|a Karol Stanko-Vukovi}, te recitalu Teci, Jadro. Najavom vrlo sposobne, popularne i svjetski priznate gradona~elnice Mississauge, g|e. Hazel McCalion pru`eno je iskreno priznanje i zahvalnost vl~. Kecerinu koji je djelovao me|u nama ~ak dulje nego vi{estruko mandatna gradona~elnica. Danas su nam, kako je rekla, potrebni po{teni radi{ni ljudi i ~vrste obitelji kao {to ih je srela me|u sugra|anima hrvatskog podrijetla. Hrvatski sve}enici i redovnice su o~uvanjem ba{tine doprinjeli razvoju zdrave `upe i u {irem smislu zdravom dru{tvu Kanade. Gradona~elnica je na kraju svog govora jo{ jednom zahvalila vl~. Kecerinu uru~iv{i mu plaketu Priznanja, knjigu i budilicu na kojoj pi{e »Mississauga«, neka ga svakog jutra podsjeti na grad gdje je djelovao tolike godine. Druga odli~nica me|u uzvanicima bila je g|a. Vesela Mr|en Kora~, veleposlanica RH u Ottawi. Ona je izrazila zadovoljstvo {to je imala priliku upoznati vl~. Kecerina jo{ u vrijeme svog prvog mandata u Ottawi, te je naglasila zna~aj djelovanja sve}enika i redovnica u vremenu kada Hrvatska nije bila slobodna i me|unarodno priznata zemlja koja okuplja svoje dr`avljane preko diplomatsko konzularnih predstavni{tva. U to vrijeme predstavnici Hrvatske u svijetu bili su na{i sve}enici i redovnice, ~uvari ba{tine koji su i tako utirali put do osamostaljenja RH. Generalni konzul RH u Mississaugi, gospodin Mario Livaja, radi i `ivi na podru~ju `upe Hrvatskih mu~enika tek dvije i pol godine. U tom relativno kratkom vremenu je zahvalan za otvorenost vl~. Kecerina koji mu je omogu}io lak{i pristup Hrvatima Mississauge i okolice. @upski tambura{ki, orkestar »Vatroslav Lisinski«, su izvedbama rodoljubnih pjesama ponovo potakli osje}aje i povezanost nazo~nih. Sljede}i govornici bila su ~etiri sve}enika: `upnik Na{e Gospe Kraljice Hrvata u Torontu, Ivan Novak; `upnik Svetog Trojstva u Oalvillu, Ilija Petkovi}; kapelan Sv. Kri`a u Hamiltonu, Mladen Vuk i fra Stjepan Pan|i} iz HKDC Kraljice mira u Norvalu. Bilo je neobi~no kako je vl~. Novak na samom po~etku zamolio svoje kolege Mladena i Iliju neka mu pomognu izre}i opro{tajne rije~i, jer vl~. Novak je poznat kao vrlo komunikativan mladi sve}enik. A jo{ je bilo ~udnije kad su se vl~. Petkovi} i vl~ Vuk odazvali i po~eli premje{tati instrumente po pozornici. Ali publici je brzo bilo jasno {to je ta vesela trojka priredila svom starijem kolegi za opro{taj. Na pozornici su zauzeli pozicije te je, uz zvuke Guantanamere, po~eo glazbeni ske~
o odlasku Ivice Kecerina, a zavr{ni stihovi su bili: Hey Croatia I love you, nigdar ve} u Kanadu, v Zagrebu sam ja doma}, Mississauga thank you very much! Niknulo i skriveno o~ekivanje da }e fra Stipe u tom ozra~ju zapjevati gangu za sretan put. No, fra Stipe Pan|i} je ostao konvencionalno ozbiljan i oprostio se od vl~ Kecerina zahvalno{}u za sve {to je u~inio za HKDC u Norvalu. Hrvatska `upna folklorna grupa »Sljeme« sada broji oko sto i osamdeset ~lanova. Na ovom opro{tajnom banketu je nastupila s lijepom mladosti od kojih je ve}ina sljede}eg dana primila sakrament sv. potvrde. Nakon kratke pauze i okrjepe nastavilo se programom. U ime @upskog vije}a govorio je g. Vid Bo{njak isti~u}i koliko je djelatnosti zapo~eto u `upskom `ivotu na poticaj vl~. Kecerina. U suradnji i pod njegovim vodstvom `upsko vije}e je razvijalo i ostvarivalo napredak cijele `upe. Na{a marljiva `upljanka i poduzetnica g|a. Tonkovi} godinama je besplatno davala svoje profesionalne usluge `upi Hrvatskih mu~enika. Njezin Catering Service je priredio gratis nebrojeni niz `upskih godi{njih banketa, pa i ovaj, ponovo bez naplate, od srca srcu. Ona se pozdravila od vl~. Kecerina stihovima. Provincijski parlamentarac, g. Bob Delaney, odao je priznanje vl~. Kecerinu, kao politi~ar ali i katolik irskog podrijetla. Koordinatorica za Hrvatske srednje {kole, Ana Ganza, zahvalila se za susretljivost i pomo} pri prihva}anju u~enja hrvatskoga jezika u srednjim {kolama kao ravnopravnog predmeta. Hrvati na podru~ju susjednog grada Bramptona okupljaju se na nedjeljne sv. mise {to ih dolazi slu`iti sve}enik iz `upe Hrvatskih mu~enika. Folklorna skupina Marjan je odala svoj zahvalnost izvedbom spleta plesova.
Hrvati Mississauge i susjednih mjesta ispunili su veliku dvoranu opra{taju}i se od svog omiljenoga `upnika, o. Ivice Kecerina
Jedan od upravitelja pogrebnog dru{tva Turner and Porter, g. Paul Fletcher, je izrazio zadovoljstvo suradni~kom radu s vl~. Kecerinom. Turner and Porter je ovoj opro{tajnoj proslavi darovao po deset ru`a na svakom stolu, dakle preko tisu}u prekrasnih ru`a. Veliki doprinos kvalitetnim glazbenim izvedbama je dirigentska palica g|ice. Ginny Valeti} koja je zajedno s g. Borisom @gomba prikazala i vrlo lijep video uradak iz `ivota Ivice Kecerina. Opro{tajna rije~ na{eg `upnika bila je kratka retrospektiva dugogodi{njeg rada na velikoj njivi potreba s malobrojnim radnicima. Svi znamo s kolikim pote{ko}ama se na{ »father« suo~avao, jer nije lako raditi s tolikim ljudima. Ali, kako je i sam rekao, radio je strpljivo i ustrajno po pravilima, a mi dobro znamo gdje je nalazio snagu: na nepresu{nom izvoru Bo`je milosti. Kao dobar pastir koji dobro poznaje svoje stado, i ovaj put nam se duhovito obratio odgovorom na mo`da indirektno postavljena pitanja. Vl~. Kecerin je rekao, ako se mo`da pitamo {to }e u~initi s novcem, kako nas ne}e nas ostaviti zabrinute, nego }e nam re}i da polovicu daje Katoli~kom sveu~ili{tu u Zagrebu, a polovicu Dru`bi redovnica Slu`avki Djeteta Isusa za izgradnju doma za sirotu i razvojno zaostalu djecu. Odlazi zadovoljan kao siromah. Siromah bio, siromah ostao, jer je sve najbolje {to je imao davao onima u potrebi. Ne odlazi kao imu}an jer svoju osobnu imovinu nosi u ~etiri kutije, nego bogat stoga jer u srcu nosi Boga. Svi koji su nastupili te ve}eri svjedo~ili su o radu dobrog sve}enika a tradicionalnu Falu pjevala je i razdragana publika. 35
U DÜSSELDORFU PROSLAVLJENO STEPIN^EVO
BUDIO JE PONOS SATRVENOJ HRVATSKOJ
»Zbog jedinstva Crkve i naroda Stepinac je radije prihvatio tamnicu nego slobodu. Danas ga slavimo zbog ~vrste, nepokolebljive vjere i mu`evne hrabrosti, jer je `arkim svjetlom osvijetlio pro{lo stolje}e, zasjao je kao komet na svodu nebeskom kao blagoslov za Crkvu, za Bo`ji hrvatski narod, za ovu misiju i za ~itav svijet.«, propovijedao je okupljenima o. Grbavac Napisao i snimio Adolf Polegubi}
B
lagdan bl. kardinala Alojzija Stepinca sve~ano je proslavljen u nedjelju, 12. velja~e u Hrvatskoj katoli~koj misiji (HKM) Düsseldorf. Misno slavlje u tom je povodu u punoj crkvi Sv. Apolinara predvodio fra Josip Grbavac, profesor na Franjeva~koj klasi~noj gimnaziji u Sinju i Katoli~kom bogoslovnom fakultetu Sveu~ili{ta u Splitu, u zajedni{tvu s delegatom za hrvatsku pastvu u Njema~koj fra Josipom Bebi}em, voditeljem HKM Frankfurt fra Petrom Vu~emilom i doma}inom, voditeljem misije fra Brankon Brnasom. Misnom slavlju pribivala je i provincijalka {kolskih sestara franjevki Splitske provincije s. Klara [imunovi} i generalna konzulica Republike Hrvatske u Düsseldorfu Katarina Trstenjak. Zamjetan je tako|er bio i broj djece i mladih u hrvatskim narodnim no{njama. O. Grbavac je u nadahnutoj propovijedi, podsje}aju}i na `ivot i djelo kardinala Stepinca, kazao: »Stepinac je drugo ime za Hrvatsku, patnik i mu~enik koji je Kristov kale` ispio do kraja posvjedo~iv{i svoju vjeru za Krista i Crkvu mu~eni~kom smr}u. Umirao je polako na milimetre, pod komunisti~kom vla{}u posljednjih 15 godina `ivota, {to je bilo puno te`e od krvnog mu~eni{tva. Njegova osuda i patnja slika su i metafora, punina hrvatske patnje i stradanja hrvatskoga ~ovjeka do stvaranja slobodne i samostalne Republike Hrvatske. U najmra~nijim vremenima ljudske povijesti, u vrijeme razbuktavanja velikosrpstva, nacizma, fa{izma i komunizma Bog nam je darovao biskupa Alojzija Stepinca. U tom zgusnutom vremenu mraka i bola, jauka i smrti, o~i zava|ene i ispa}ene domovinske i iseljene Hrvatske bijahu uprte u njega, a on ih je, hrvaju}i se s mo}nicima ovoga svijeta, u~vr{}ivao u vjeri i nadi. U onoj beznadnoj 36
Za vrijeme izvo|enja recitala u crkvi Sv. Apolinara
tami mr`nje i smrti jedino je vjerni~ka Hrvatska imala snagu govora i prosvjeda, jedino je Bo`ja Hrvatska, uspravna i odva`na, na ~elu sa Stepincem, bila na nogama. Zato su je partizanski pobjednici stavili izvan zakona. ^im su do{li iz {ume po~eli su napadati Crkvu, ubijati biskupe i sve}enike, po onoj biblijskoj: Udarit }u pastira i stado }e se razbje`ati «, istaknuo je o. Grbavac dodav{i kako su Stepin~eve propovijedi bile krik u obranu ~ovjekova dostojanstva i dostojanstva naroda. »Do otvorenog sukoba do{lo je onoga trenutka kad je postalo o~ito da se Katoli~ka crkva ne da podjarmiti komunisti~kom re`imu niti se `eli odijeliti od svoga mati~nog korijena, povezanosti s Rimskim Biskupom. Kulminacija komunisti~ke urote bilo je upravo montirano su|enje simbolu cijele Crkve i naroda, zagreba~kom nadbiskupu Alojziju Stepincu, koji je pred komunisti~ki zlo~ina~ki sud do{ao kao duhovni vo|a Hrvatske, a izi{ao je iz sudnice kao vo|a svoga naroda i kao primjer za cijeli svijet. Ljubav prema domovini Hrvatskoj za njega je uvijek bila istovjetna vjernosti Bogu, Katoli~koj crkvi, svojoj savjesti. Vi{e se puta potvrdio kao neustra{ivi i jasan zastupnik prava hrvatskog naroda. Bio je neslomljivi optimist glede ko-
na~noga ishoda Bo`je stvari i ishoda hrvatske borbe za slobodu. Svojim optimizmom budio je ponos satrvenoj Hrvatskoj, budio joj je nove snove, navije{tao novu zoru. Mogao je napustiti Hrvatsku i `ivjeti slobodno u inozemstvu, ali je tu ponudu re`ima odbio, jer je htio ostati, `ivjeti i umrijeti u srcu svoje Hrvatske. Izabrao je ostati me|u svojim narodom, da ga podr`ava svojom prisutno{}u, da ga u~vr{}uje u vjeri, da mu ulijeva snagu svojim primjerom {utljive patnje.« Na kraju je na pitanje, {to svima nama danas Stepinac mo`e poru~iti, kazao: »Zbog jedinstva Crkve i naroda Stepinac je radije prihvatio tamnicu nego slobodu. Danas ga slavimo zbog ~vrste, nepokolebljive vjere i mu`evne hrabrosti, jer je `arkim svjetlom osvijetlio pro{lo stolje}e, zasjao je kao komet na svodu nebeskom kao blagoslov za Crkvu, za Bo`ji hrvatski narod, za ovu misiju i za ~itav svijet.« Misno slavlje uveli~ao je mje{oviti zbog HKM Frankfurt »Mato Le{}an« pod vodstvom s. Pavlimire [imunovi} i ravnanjem dr. Josipa Luci}a. Nakon mise u crkvi Sv. Apolinara izveden je vrlo uspjeli recital o `ivotu i djelu bl. kardinala Alojzija Stepinca, autora fra Josipa Grbavca, u kojem je on sudjelovao zajedno s glumcem Tomislavom Marti}em, Marijanom Damjanovi}em te zborom HKM Frankfurt. Na kraju je o. Brnas zahvalio svima na sudjelovanju te kazao kako smo sretni {to je Crkva i cijeli svijet prepoznao kardinala Stepinca kao uzornog i svetog ~ovjeka. Prethodnu ve~er, u subotu, 11. velja~e u Schulgebäude u Düsseldorfu uprili~ena je misijska pokladna priredba. Nagrade za najzanimljiviju masku dobili su za odrasle Renata Grli}, a za djecu Antonio Martinovi}. Do kasnih no}nih sati sve je zabavljao Jole i VIS »Bolero«.
STEPIN^EVO U MÜNCHENU
ZAVJET MU^ENIKU I PASTIRU
Napisao i snimio Emilio Juri}
G
dje god Hrvat `ivi, u u{ima nek mu zvone zvona zagreba~ke katedrale, a pred o~ima neka svijetli lik bla`enoga Alojzija Stepinca. ^ovjek vrijedi samo po Bogu. To zna~i: samo ono vrijedi trajno {to je s Bogom, a ono {to je bez Boga prolazno je i bezvrijedno. Sudaca i la`nih svjedoka nepravedne osude nitko se ne sje}a. Stepinac ostaje, jer je ~ovjek Bo`ji rekao je fra Tomislav Duki} na po~etku zavr{nog slavlja Stepin~eva 2006. uprili~enog u Deutsches Theateru u Münchenu. Naime, Hrvatska katoli~ka misija München pro{le godine je povodom 45. obljetnice smrti postavila bron~ani kip bla`enoga kardinala Alojzija Stepinca u dvori{tu misije, kapela misije je dobila ime po njemu, a blagoslovio ju je i sve~ano otkrio uzoriti gospodin, zagreba~ki nadbiskup kardinal Josip Bozani}. Od tada je hrvatski bla`enik za{titnik Misije. Hrvatski vjernici u Münchenu i okolici time su potvrdili zavjet hrvatskom mu~eniku i najve}em pastiru Katoli~ke crkve u Hrvata. Tako je ova svetkovina svake godine postala ne samo zavjet nego }e postati i tradicijom u münchenskih Hrvata. Ove godine, kao i pro{le, u tjednu »Stepin~eva«, odr`ana je trodnevna duhovna obnova pod vodstvom i duhovnika dr. fra Ante Vu~kovi}a, koji je u sklopu duhovnih priprema tako|er svakodnevno vodio mise, klanjanje pred Presvetim i predavanja o njegovom `ivotu, a na njegov spomendan i sve~anu sv. misu na ~elu s voditeljem Misije fra Tomislavom Duki}em i njegovom subra}om, misijskim du{obri`nicima, fra Lukom Livajom, fra Dra{kom Tekli}em, fra Antom Buljanom i fra Antom Jojom Markovi}em.
Pu~ko slavlje: Najpoznatije münchensko kazali{te Deutsches Theater je bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta Hrvatima koji su do{li na ovo slavlje ~ak iz Augsburga, Nürnberga, Regensburga, Rosenheima i drugih bavarskih gradova. U prvom dijelu programa, voditelj |akon Mate Kutle{a pozdravio je sve nazo~ne i navijestio bogatu priredbu. S prvim recitalom »Stepin~evih poruka«, koju je ~ita~ica Zora Rimac izvela, zapo~elo je slu`beno prvi dio ve~ernjeg programa. Uvertira Thompsonove glazbe, koja je za razliku od pro{le godine bila u`ivo, jer i
sam Marko Perkovi} odr`ao koncert za vrijeme Stepin~eva 2005. na istom mjestu, a njegova pjesma »Kad se sjetim suza krene« najavila je misijske folklora{e da iza|u na plesni podij, ma{u}i i pozdravljaju}i hrvatskim stjegovima. Nastavljaju}i uz Stepin~ev recital s ~ita~em Marinkom Rimcem, klapa Croatia je zapjevala »Hvaljen Isus dobri ljudi«, a potom zajedni~ki s vokalnom `enskom skupinom Misije »Lira«, pod ravnanjem s. Nikoline Bili}, i pjesmu »Ho}emo Boga«, te solo pjesme »O~i u o~i« u izvedbi Andreje Majeti} i Ivane [imi}. Teniska sila: Po raspolo`enju publike vidjelo se da je s velikim i{~ekivanjem do~ekala i nastup folklora HKM-a München »Fra Andrija Ka~i}-Mio{i}«, koji su uspje{no izveli zagorske plesove i Splitsko kolo, te baranjske plesove. Naravno, treba spomenuti da su za ovaj uspjeh zaslu`ni i voditelji folklora: Dubravko [unjerga, Florijan Grubi{in, Martina Na| i Slavica Tavra. Fra Tomislav se prigodnim rije~ima zahvalio svim suradnicima i sponzorima koji su pripomogli da ova priredba bude izvedena, te pozvao na pozornicu gosta ve~eri, donedavnog izbornika Hrvatske Davis Cup reprezentacije i pro{logodi{njeg osvaja~a tog kupa, popularne »salatare«, Nikolu Pili}a. Me|u ostalim, kazao je kako u njegovoj teniskoj akademiji u Münchenu ima i mladih talentiranih münchenskih Hrvata i da mi kao mali narod, prema teniskoj sili poput Amerike, imamo perspektivu i budu}nost u svjetskom tenisu, jer smo to i dokazali.
Vokalna `enska skupina Misije »Lira«
Drugi gost ve~eri bio je poznati novinar i komentator Ve~ernjeg lista Milan Ivko{i}, a u ime Generalnog konzulata u Münchenu nazo~ne je pozdravio i konzul Marko Peri}. Na koncu prvog dijela sve~anosti fra Tomislav je podijelio posve}ene medaljone s likom kardinala Stepinca i Njegove mo}i istaknutim Hrvatima, koji su zaslu`ni za potporu i sponzorstvo postavljanja spomenika u misiji pro{le godine i svih dosada{njih slavlja. Me|u dobro~initeljima je i biv{a miss Hrvatske i Europe Anica Martinovi}, danas Kova~, u ime svoje obitelji, ~iji suprug Robert, biv{i igra~ FC Bayerna München i hrvatski nogometni reprezentativac, na`alost, nije mogao nazo~iti sve~anosti zbog obveza prema mati~nom klubu Juventusu u Italiji. U drugom dijelu cjelove~ernjeg programa nastupio je »Band Capycro« koji su zabavljali publiku najpopularnijim hrvatskim pjesmama. Plesalo se i pjevalo sve do izlaska na pozornicu Miroslava [kore. Ne dirajte mi ravnicu: Popularnog je pjeva~a vi{e od 2000 tisu}e hrvatskih mladi}a i djevojaka do~ekalo s velikim odu{evljenjem. Taj veli~anstveni koncert bio i humanitarni, a sve za gradnju zgrade franjeva~kog reda u Splitu. Ovoj akciji pridru`ila se i udruga Dijaspora iz Zagreba na ~elu s Ivanom Jurjevi}em. Za vrijeme ve~eri on se kratko obratio pozdravnim govorom te odr`ao »u`ivo«, uz folklora{e koji su nosili umjetni~ke slike i kru`ili na podiju, dra`bu slika hrvatske naive »Dar hrvatskoj dijaspori«. 37
KNJIGA KOJA JE U [VEDSKOJ UZBURKALA JAVNOST
DAGBOK (DNEVNIK) Dvogodi{nje dnevne pribilje{ke »~ovjeka od pravde«
Napisao Zlatko [e{erin
P
red kraj pro{le godine, u nakladi od 500 primjeraka, iz pera Paula Katan~i}a, Hrvata iz Malmöa, iza{la je na {vedskome jeziku knjiga Dagbok (Dnevnik). Kao {to to sam naslov ka`e, knjiga je napisana u obliku dnevnika kojega je autor vodio u razdoblju od dvije godine, od 1996. 1998., u vrijeme kad je bio zaposlen kao predradnik pri biv{oj Upravi za doseljenike op}ine Malmö u tzv. projektu OPS kojim su vlasti imale namjeru zaposliti i preko posla integrirati u {vedsko dru{tvo oko 300 novoprido{lih izbjeglica doseljenika u [vedsku, mahom s podru~ja Kosova i maloazijskih arapskih zemalja. Me|utim, jedno je bila dobra zamisao i odobrena sredstva, a druk~ije je izgledala stvarnost. Ve} u samome po~etku, gosp. Katan~i} se svakodnevno suo~avao s nizom nepravilnosti u radionici gdje su doseljenici »trebali« raditi te se tako postupno uklju~iti u radni `ivot. Od svega toga se ba{ najmanje radilo. DoseljenicI su pokazali svoju pravu stranu nesposobno{}u da u~ine ono za {to su se izja{njavali da su kao »kompetentni«. Umjesto toga, radna mjesta sli~ila su vi{e na nama poznatu »balkansku kr~mu«. Tu se nije dolazilo na vrijeme na posao, odlazilo se prijevremeno s posla, otu|ivao se alat, a lijenost i aljkavost carevale su na radnim mjestima i sli~no. Kralo se bez ustru~avanja, kolale su la`ne (~itaj: krivotvorene) fakture, neka disciplina na radnim mjestima jedva da je postojala, pojedinci su se pona{ali gotovo arogantno i prijete}i, ovo osobito ako im je poslovo|a dao neku primjedbu i sli~no. Kako ka`e gosp. Katan~i}, u po~etku je i sam bio vrlo pozitivan za sam projekt, no razo~arenje je do{lo ubrzo. Rasipni{tvo dr`avnim sredstvima bilo je o~igledno. Kompletna lijepa vizija uklju~ivanja doseljenika 38
u {vedsko dru{tvo ubrzo se sru{ila poput kule od karata i sam projekt se ugasio. Gospodin Katan~i} nije se pomirio time. Kako je vodio dnevnik sve vrijeme dok je bio zaposlen i radio na projektu, odlu~io je da javnosti otkrije to, kako sam ka`e, gigantsko rasipni{tvo dr`avnim sredstvima (sredstva koja pla}aju svi porezni obveznici u [vedskoj). I tako je sve to objelodanio u knjizi DAGBOK, knjizi napisanoj na oko 340 strana. Pojaviv{i se u prodaji, knjiga DNEVNIK izazvala je veliku pozornost, ovo osobito u jednog dijela politi~ara. Knjiga je komentirana dva puta na dr`avnoj radio postaji, na lokalnoj radio postaji Malmöhus län te u lokalnom tira`nom dnevnom ve~ernjem listu Kvällsposten. U intervjuu danom spomenutom listu, gosp. Katan~i} isti~e, izme|u ostaloga, da mu je `elja bila upoznati javnost na totalni fijasko i proma{aj samoga projekta te upozoriti na sli~ne projekte {irom [vedske, gdje neobrazovanost, fingirani poslovi,
la`i, rasipni{tva, kra|e, neodgovornost, lijenost, nevoljkost, korupcija, mito i sli~no caruju. Knjiga DAGBOK svakako je zanimljiva i Hrvatima u {vedskoj dijaspori (a dobar dio naklade prodao je gosp. Katan~i} ba{ njima), jer, ~itaju}i je, prepoznat }e mnogo toga {to ih je ba{ i otjeralo iz biv{e Jugovine. A `alosno je konstatirati da sve to zlo po~inje hvatati korijenje i u nekad poslovi~no poznatom {vedskom« idealnom« dru{tvenom ure|enju. Na kraju valja re}i nekoliko rije~i i o samome autoru: Paul Katan~i} podrijetlom je iz hrvatske Subotice. U [vedsku je do{ao daleke 1965. godine ne mogav{i podnositi velikosrpski pritisak u rodnome gradu. Do{av{i u [vedsku, poput vuka samotnjaka po~eo se boriti za slobodnu Hrvatsku i probitak hrvatskoga naroda. Tako je godinama u {vedskome tisku objavio preko 750 ~lanaka za promicanje istine o Hrvatskoj. Preko tih ~lanaka postao je dobro poznat hrvatskoj dijaspori u [vedskoj, a vjerujemo jo{ bolje onda{njim bri`nim jugoudba{ima koji su ga pomno pratili i ~ekali svoju priliku da ga uti{aju. No, s Paulom to nije bilo tako lako. Kad je velikosrpski agresor po~eo rat u Hrvatskoj, on se istoga ~asa prijavio kao dragovoljac te kao sudionik rata ostao dvije i pol godine, nakon ~ega se sretno vratio svojoj obitelji u [vedsku. Zavr{avaju}i ovaj osvrt na Katan~i}ev DNEVNIK, sjetih se pjesme u prozi vje~nog hrvatskog velikana pjesnika Viktora Vide koji u svojoj Duhovnoj Hrvatskoj, izme|u ostaloga, ka`e: »Hrvati su drevni ljudi, a takvi do`ivljavaju osje}aj pravice kao dubok, primarni potres du{e.« Eto, tu ja na|oh i Paula Katan~i}a, »~ovjeka od pravde«, jer ma gdje on bio, pravda mu je uvijek na pravome mjestu.
UREDI HMI RIJEKA.
POZIV
za sudjelovanje na 3. natje~aju literarnih i novinarskih radova »ZLATNA RIBICA«
Svaki rad treba sadr`avati sljede}e podatke: ime i prezime u~enika, razred, starosnu dob u~enika, naziv i adresu {kole, naziv dr`ave, ime i prezime u~itelja (mentora). Vrjednovanje radova Literarni i novinarski radovi vrjednovat }e se u dvije kategorije, i to: PRVA KATEGORIJA: u~enici od 7 do 12 godina starosti. DRUGA KATEGORIJA: u~enici od 12 do 16 godina. Natje~aj je nagradni. Organizator }e nagraditi najbolji rad u~enika iz svake kategorije osmodnevnim boravkom u Cresu po~etkom srpnja 2006. godine u vrijeme odr`avanja Ljetnog kampa 2006. Najbolji rad iz svake kategorije dobiva i diplomu. Osim dviju prvih nagrada, organizator priprema i nagrade iznena|enja za druge najuspje{nije radove sudionika Natje~aja. Drugonagra|eni literarni i novinarski radovi dobivaju i pohvalnicu. Svi ostali sudionici dobivaju priznanja za sudjelovanje na ovome natje~aju. ROK SLANJA RADOVA: 24. travanj 2006. godine. Hrvatska matica iseljenika, podru`nica Rijeka, organizira 3. nagradni natje~aj literarnih i novinarskih radova za u~enike hrvatskih dopunskih {kola u inozemstvu, i za u~enike hrvatskoga jezika u inozemstvu u drugim oblicima organiziranoga u~enja materinskoga jezika. Ministarstvo znanosti, prosvjete i {porta Republike Hrvatske podupire ovaj natje~aj. TEMA ovogodi{njeg Natje~aja za literarne radove je: Podijelit }u s vama tajnu. TEMA ovogodi{njeg Natje~aja za novinarske radove je: Dragi ljudi, dragi krajevi
Uvjeti Natje~aja LITERARNI RADOVI mogu biti pisani hrvatskim standardnim jezikom i u svim hrvatskim narje~jima te njima pripadaju}im govorima (mjesni govori roditelja). U~enici mogu pisati lirske pjesme u stihu i u prozi, kratke pri~e i sastavke u kojima }e opisivati doga|aje, stanja, zbivanja koja su osobne prirode ili znana malom broju osoba NOVINARSKI RADOVI mogu biti pisani hrvatskim standardnim jezikom. U~enici mogu pisati vijest, izvje{}e, reporta`u, intervju (s njima dragim ljudima ili uop}e njima znanim dragim ljudima i krajevima). Broj literarnih i novinarskih radova nije ograni~en.
ADRESA: HRVATSKA MATICA ISELJENIKA PODRU@NICA RIJEKA Trpimirova 6, 51000 Rijeka, Republika Hrvatska Tel.: +385/51/214 557 Fax.: +385/51/339 804 E-mail: hmi-ri(ri.t-com.hr Objava rezultata Natje~aja bit }e u svibnju 2006. godine. S rado{}u o~ekujemo Va{e radove. HRVATSKA MATICA ISELJENIKA PODRU@NICA RIJEKA Voditeljica podru`nice Vanja Pavlovec 39
GRADITELJSKA BA[TINA
L
ijepe dubrova~ke ku}e vrlo ~esto plijene pozornost posjetitelja, ali to i nije neka senzacija jer je ovaj grad na jugu Republike Hrvatske ionako oduvijek u okularu posjetitelja i u arhivima UNESCO-ve ba{tine. Svatko bi mogao re}i da svaki kamen nosi svoju pri~u i u tome ne bi pogrije{io. Mo`da bi se iz cjeline izdvojile ku}e s po~etka 20. stolje}a, ali kako i one pripadaju svojom zaslu`enom starinom pro{lom vremenu, graditeljski im je zna~aj dobio na vrijednosti. Jednu je takvu gra|evinu primijetio na{ iseljenik, pok. Andronico Luk{i} jo{ u svojoj mladosti, kad je turisti~kim brodi}em plovio prema Lokrumu. Zapamtio je njezinu zelenomodru kupolu, bijele ~vrste klesance i kaskadni vrt pa je spontano uzviknuo: »Jednog }e dana biti moja!« Od tada su se promijenili dr`avni ustroji, ali je splet okolnosti pogodovao na{em iseljeniku koji je kupio ~itav kompleks Hotela »Argentine« uz koji se na ovom putu prema samostanu Sv. Jakova nalazi i lijepa zgrada ville [eherezade. Ovih su dana novinski stupci puni natpisa o vrijednoj gra|evini u vlasni{tvu obitelji Luk{i}, ali nas zanima njezin kameni ustroj i zna-
[EHEREZADINA DU Napisala Tereza Buconi} Govi}
vim mirom, dinami~nom izgradnjom i tehnolo{kim otkri}ima. Onoga trenutka kad je osvanula u ~itavoj svojoj ljepoti, Dubrov~ani su je gledali od Lokruma kako je to jednom davno ~inio i na{ijenac, gospodin Luk{i}. U doma}oj je arhitekturi jednostavnih i sli~nih ku}a mediteranskog tipa morala od po~etka pobu|ivati zanimanje, pogotovo {to je ulazak u njezin prostor i tada bio odre|en samo odre|enim posjetiteljima. Postala je zatvoreni, intimni sklop [eherezada i pogled na dubrovnik Bogato ukra{en salon
~aj jednog proteklog vremena u razme|u dva svjetska rata. Naime, bogati je letonski trgovac i bankar Wiliam Zimdin dolazio u Dubrovnik na po~etku stolje}a i tu upoznao Vlaha Bukovca, a usput se zaljubio u grad sti{ane ljepote, ~ije su se zidine tih godina, obrasle br{ljanom, doimale poput onih srednjovjekovnih. Odlu~io je u svoj svjetonazor lijepoga unijeti ku}u koja }e pomije{ati stilove i dati od svega pomalo. Za takav je zahtjevni posao prona{ao be~kog arhitekta Artura Kellera i pospje{io novcem njegov rad tako da se [eherezada na strmom terenu tik iznad mora gradila samo dvije i pol godine. Bila je useljiva 1929., ba{ u vrijeme koje se odlikovalo varlji40
UBROVA^KA BAJKA
Iz [eherezadine se ku}e najljep{e od svega vidi more i Lokrum. U {est njezinih soba tih su se godina odmarali Zimdinovi gosti i njegova obitelj. Iako je postojala legenda da je ovaj svjetski probira~ lijepoga ku}u gradio za neku svoju mladu izabranicu, stvarnost je potpuno druga~ija. Ovakav se dom mo`e darovati jedino sebi, svojim snovima koji su ga, u putovanju po europskim gradovima, nau~ili cijeniti ono najljep{e u baroku, gotici, renesansi i secesiji. Stoga je obi~nom posjetitelju te{ko razumjeti navodnu zbrku stilova u kojoj dominiraju isto~nja~ki, bajkoviti elementi iskazani bojom i oblikom. Otkad je gospodin Luk{i} krenuo s obnovom vile, ona plijeni pa`nju obi~nih ljudi. Otvara mjesto i elitnom hrvatskom turizmu. Rekli bismo da je njezin novi `ivot sa svim izvornim vrijednostima ~isti pogodak jednog na{eg iseljenika koji je stigao pro{etati prostorijama u kojima su nekad davno boravili zna~ajni predstavnici svjetskog jet-seta. Stariji se Dubrov~ani sje}aju orgulja za koje je bio izgra|en posebni podij pa su svirkom uveseljavale goste. Ni{ta neobi~no, ali te su Pogled na more i Lokrum Fasada [eherezade
oblikovan maurskim paviljonima s isto~nja~kim veselim kupolama. Pogled je s tog mjesta otvoren prema Dubrovniku i prema Cavtatu. Unutar vrta izgra|en je bazen koji se puni morskom vodom, staze i raznoliki vrtovi, jedna zen i twing {etnica, vrtni mobilijar, nazup~ani ukrasni zidovi u ~emu opet domiiraju zavi~ajne biljke ~empresa, bora i palmi. Sve je to stvaralo raznovrsnost, udaljenu od tradicionalnog zavi~ajnog vrta iz dubrova~kih ljetnikovaca. se orgulje zakasnile ukrcati na Titanic i tako sebi produ`ile `ivot. I sada postoje, rastavljene u dijelove i pohranjene u samostanu Sv. Jakova. Ovih pretproljetnih dana u [eherezadi vlada prividni mir, ali se u unutra{njosti, u sklopu obnovljenog inventara, pomno nadzire svaka sitnica o kojoj ovisi promid`ba dubrova~ke turisti~ke destinacije u svijetu. Uostalom, Dubrovnik zaslu`uje titular mjesta koje je okrenuto svim posjetiteljima, ali sebi mo`e dopustiti i laskavu titulu elitnog boravi{ta na najljep{em dijelu samostalne hrvatske zemlje. Ukoliko ga posjeduju na{i ljudi, ubla`ava se gorki prizvuk kako se bogatstva na{e obale i zemlje sve ~e{}e otu|uju i neoprezno rasipaju u ruke nepoznatih, ~esto nezainteresiranih vlasnika. • 41
I. HRVATSKE SVJETSKE IGRE PROMOVIRANE U JAR-u
POZIV JU@NOAFRIKANCIMA HRVATSKIH KORIJENA
Za posjeta afri~kom kontinentu, predstavnici HSK su 18. velja~e, pred vi{e od 150 posjetitelja, u prostorijama HKM Sv. Jeronima u Johannesburgu, hrvatskoj zajednici predstavili projekt HSK, »Hrvatske svjetske igre«, dosad najve}e okupljanje mladih {porta{a iz svijeta, koje }e se od 15.-21. 07. ove godine odr`ati u Zatonu kod Zadra. Doma}in i organizator promocije bio je voditelj HKM, fra Ivica Str~i}
Napisala @eljka Le{i} Foto-arhiv HMI
S
a sedmodnevnog iznimno uspje{nog putovanja po JAR-u, koje je bilo uprili~eno od 15. do 22. velja~e, vratili su se ravnatelj Hrvatskih svjetskih igara (HSI), Jure Strika i va{a novinarka Matice, sada u svojstvu ravnateljice Domovinskog sjedi{ta Hrvatskog svjetskog kongresa. Za posjeta afri~kom kontinentu, predstavnici HSK su 18. velja~e pred vi{e od 150 posjetitelja, u prostorijama HKM Sv. Jeronima u Johannesburgu, hrvatskoj zajednici predstavili projekt HSK HSI, dosad najve}e okupljanje mladih sporta{a iz cijeloga svijeta koji }e od 15. do 21. 07. ove godine odr`ati u Zatonu kod Zadra. Doma}in i organizator promocije bio je voditelj HKM u Johannesburgu, fra Ivica Str~i} u suradnji s hrvatskom zajednicom u Johannesburgu. Primanje kod hrvatskog veleposlanika Ivana Picukari}a Uru~ivanje Odluke HSK fra Ivici Str~i}u kojom ga je IO HSK imenovao povjerenikom HSK za JAR
Predstavljanje HSI u HKM i veleposlanstvu RH: Mnogobrojne okupljene Hrvate ponajprije je pozdravio doma}in, fra Ivica Str~i}, koji je okupljenima predstavio goste iz Hrvatske. Nakon pozdravnog slova doma}ina, pozdravila sam nazo~ne u ime svih djelatnika HMI-a i u ime HSK, te pozvala na{e iseljenike na Cro-olimpijadu, koju prvi put u povijesti organizira HSK, najve}a krovna udruga Hrvata u svijetu. HSI nazo~nima je predstavio njezin ravnatelj, Jure Strika. »Koliko nam je stalo do va{eg dolaska u domovinu Hrvatsku, najbolje pokazuje na{ dolazak u va{u sredinu, kako bi vas osobno pozvali 42
na ovo veliko okupljanje mladih Hrvata iz cijeloga svijeta«, izme|u ostaloga je istaknuo Jure Strika, oprostiv{i se s pozdravom: »Dovi|enja u Zadru!« Prigodom posjeta JAR-u, u petak, 17. velja~e, bili smo gosti hrvatskog veleposlanika, Ivana Picukari}a, koji nas je srda~no primio u Hrvatskom veleposlanstvu u Pretoriji. Tom su prigodom veleposlanik i njegovi najbli`i suradnici s velikim zanimanjem slu{ali o Hrvatskim svjetskim igrama, ponudiv{i pritom pomo} oko organiziranja Igara. Nakon posjeta Veleposlanstvu RH i susreta s njegovim djelatnicima, doma}ini su nam pokazali Pretoriju, uprili~ili posjet Voortrekker Monumentu, te zajedni~ki ru~ak na kome je, uz veleposlanika Ivana Picukari}a, nazo~io i Nikola Grubi{i}, zadu`en za gospodarstvo pri Veleposlanstvu RH. Nakon cjelodnevnog dru`enja, odu{evljeni srda~nim doma}inima i ljepotama Pretorije, vra}amo se u na{u bazu,
HKM Sv. Jeronima u Johannesburgu otkuda su i{le sve na{e akcije za vrijeme boravka u 9-milijunskome Johannesburgu, gospodarskom sjedi{tu JAR-a, smje{tenom na 1800 metara nadmorske visine. Gradu koji se golemim neboderima u sredi{tu grada ne razlikuje od bilo kojeg grada u Europi ili Americi. Nakon otkri}a zlata i dijamanata, prije ne{to vi{e od sto godina, zemlja je zahvaljuju}i uvozu kapitala i stru~njaka u iznimno kratkom roku pretvorena u rudarsko-industrijsku silu. Johannesburg je jedan od najve}ih izvoznika dijamanata na svijetu. Upravo je otkri}e zlata i dijamanata privuklo i na{e iseljenike da na afri~kom kontinentu prona|u bolji `ivot. I po svemu sude}i, nakon onoga {to Nikola Grubi{i} iz Veleposlanstva RH s gostima iz Hrvatske za obilaska Pretorije Zajedni~ki snimak s hrvatskim iseljenicima na Nelson Mandela Squareu u Sandtonu Predstavnici HSK s hrvatskom iseljenicom Nevenkom Vi{i} i misionarom fra Dragom Vujevi}em za posjeta Sun Cityju
pretvoren u golemi turisti~ko zabavni centar. Uzbudljivo je bilo spu{tati se na 226 metara i razgledati nekada{nji rudnik, u kome su u te{kim uvjetima radili i na{i iseljeni Hrvati. Posjet atraktivnom Lesedi Cultural Villageu, naselju u kome pripadnici pet plemena (Zulu, Pedi, Xhoza, Basotho, Ndebele), od kojih je najpoznatije pleme Zulu, turiste na ulazu do~ekuju pjesmom i plesom, nakon ~ega ih plemenska princeza vodi u obilazak sela. Ondje pokazuju na~in `ivota sela, smo vidjeli, na{i su iseljeni Hrvati ondje, nakon mukotrpnog `ivota, uistinu bogati i cijenjeni ljudi. Na afri~kom kontinentu ima ih oko 8000, s time da je najve}a koncentracija Hrvata upravo oko Johannesburga (4000). No, unato~ velikom bogatstvu i visokom standardu `ivota, u razgovoru gotovo svi isti~u nostalgiju za svojim rodnim krajem. Nostalgiju lije~e ~estim dolascima u Hrvatsku gdje su mnogi kupili stanove, ku}e i automobile, ali i sve ~e{}im posjetima gostiju iz drage im domovine.. Atraktivni i nama egzoti~ni izleti: Za posjeta JAR-u bilo je uprili~eno niz atraktivnih izleta zahvaljuju}i na{im iseljenicima Jozi Maslovu, Nevenki Vi{i}, Bo`i Bla`evi}u. Tako su organizirali izlete u Sun City, atraktivni turisti~ki grad luksuznih hotela, kockarnica i lijepih golfskih terena, udaljen dva sata vo`nje od Johannesburga. Grad iz snova s prekrasnim raslinjem, slapovima, bazenima, kojeg je 1979. godine izgradio ju`noafri~ki magnat Sol Kerzner, ostavio je sna`an utisak na nas. Ne manje atraktivan izlet bio je i onaj u prvi rudnik zlata, Gold Reef City, otvoren davne 1909. godine, koji je nakon zatvaranja 70-ih
Uva`eni hrvatski iseljenik Jozo Maslov sa svojim dragim kamenjem
atraktivne afri~ke plesove, a u obli`njem restoranu nude autenti~nu afri~ku hranu. U`ivaju}i u afri~kim plesovima i pjesmi ku{ali smo njihovu tradicionalnu hranu pripravljenu od krokodila, antilope, kudua, noja, kao i ostale delicije. Posebno zanimljiv i uzbudljiv bio je posjet Lion parku, gdje smo se iz neposredne blizine, naravno iz automobila, dru`ili s lavovima
koji slobodno {e}u po rezervatu. Za obilaska Parka, zbog opasnosti, ne smije se izlaziti iz automobila. Za uspomenu na ovu pustolovinu napravili smo niz fotografija s dru`enja s ovim kraljevima divljine, pri ~emu nam se, naravno dizao adrenalin. Ne manje zanimljiv bio je susret s malim lavi}ima u njihovim nastambama, gdje se mo`ete slikati s ovim malim ljepotanima. Dru`e}i se s hrvatskim iseljenicima u prostorijama HKM Sv. Jeronima Johannesburgu upoznali smo se sa `ivotom i radom ove male, ali uistinu vrijedne i jedinstvene zajednice koja s velikim marom njeguje hrvatske korijene na dalekom afri~kom kontinentu. Razgovarali smo i dru`ili se s obiteljima Miljak, ^i`ek, Domazet, Madzarevic, Mladina, Miri}, jednom od najstarijih Hrvatica u JAR-u, Ljubicom Lisica, zaslu`nom za okupljanja Hrvata, i drugima koji su nas srda~no primili u svojoj sredini, a koji }e svoje `ivotne pri~e ispri~ati za na{ mjese~nik. Za njihovu jedinstvenost u najve}oj je mjeri zaslu`na HKM unutar ~ijeg se okrilja okupljaju ~ine}i jednu malu hrvatsku oazu, kutak domovine. Posebno je dojmljivo dru`enje s na{im misionarom fra Dragom Vujevi}em, koji je rodni Ljubu{ki zamijenio Sebokengom, udaljenim dva sata vo`nje od Johannesburga, tuma~e}i ondje Bo`ju rije~ crna~kom stanovni{tvu. O boravku u Ju`noj Africi op{irnije mo`ete ~itati u sljede}im brojevima mjese~nika Matica, za koji sam pripremila niz reporta`a iz predivne Ju`ne Afrike i intervjua s divnim ljudima koji su mi ostali u srcu. • 43
HRVATICA ZASTUPNICA U KANADSKOME PARLAMENTU
HRVATSKA SNAGA I KANADSKE MOGU]NOSTI
Napisala Katarina Pejakovi}
K
anadski Hrvati ponosni su na ponovni izbor g|e. Lynne Zdunich Yelich u novoizabrani kanadski parlament. Njeno mjesto zastupnice za Blackstrap, Saskatchewan, potvr|eno je 23. sije~nja ove godine, po tre}i put. Iako je g|a Yelich tre}a generacija Hrvata, vrlo je ponosna na svoje hrvatsko podrijetlo {to i isti~e i na poslovnoj internet stranici na kojoj, uz kanadski barjak, stoji i hrvatski! G|a Yelich zastupa Konzervativnu stranku (Conservative Party) u mjestu Kenaston, Saskatchewan, koje njegovi mje{tani zovu »Mali Lovinac«. Kenaston, malo selo u sredini {iroke kanadske stepe nema nikakve sli~nosti sa selom u Hrvatskoj, tek nekoliko milja udaljenim od Jadranskog mora gdje brdovit i kamenit krajolik, {ljive i lje{njaci okru`uju kamene ku}e i stara selja~ka imanja. Za{to se onda Kenaston od milja zove »Mali Lovinac«? Odgovor se mo`e na}i na mjesnom groblju gdje se sre}u imena: Boni}, Brkich, Do{en, Krpan, Ma{ich, Matovich, Pavelich, Prpi}, Per{i}, Rup~i}, [ari}, Sekuli}, [imi}, Siroma{i}, Stroma{i}, Tisni}, Tomljenovi}, Vrkljan, Jeli}, Zduni}. Ova imena svjedo~e povijest Kenastona kojeg su izgradili doseljenici iz Lovinca u Hrvatskoj. Napustiv{i svoju rodnu Liku jo{ krajem 19. stolje}a, doselili su u sredinu Kanade, u Kenaston, Saskatchewan gdje se je ubrzo razvila najve}a hrvataska poljoprivredna zajednica u Kanadi. Hrvatska im je dala snagu, a Kanada otvorila vrata mogu}nosti. Ovo je mjesto dom obitelji Yelich. Lynne Yelich, tre}a generacija kanadskih Hrvata i zastupnica u kanadskom parlamentu, k}i Johna Zdunicha (sin Nikole i Roze Mili}) i majke Olge Pavelich (k}i Mile i Ike Brkic), svi podrijetlom iz Lovinca u Lici. 44
U svom pozdravnom govoru u parlamentu, Lynne je s velikim `arom govorila o svojim precima iz Hrvatske, o svom rodnom mjestu i zna~aju useljenika u Kanadu, i za pro{lost i za budu}nost ove zemlje. Veze koje povezuju Kenaston i Hrvatasku uvijek su nazo~ne, i g|a. Yelich je oduvijek bila zainteresirana razvijati i u~vr{}ivati suradnju ovih dviju zajednica, bez obzira na ocean koji ih dijeli. Posjetila je Hrvatsku po prvi put 1989. godine i vidjela mjesto u kojem su ro|eni njezini djed i baka, i po majci i po ocu, kao i roditelji njenog supruga. Prije zavr{etka svog putovanja u Hrvatskoj, g|a. Yelich je posjetila Me|ugorje i srela se s jednom od vidjelica, Vickom. To je bio poseban do`ivljaj koji je ovoj katolkinji u~vrstio vjeru na neobja{njiv na~in. Nedugo nakon tog posjeta, izbio je rat na podru~ju biv{e Jugoslavije. I dok je svijet bio prisiljen nemo}no gledati stradanja Hrvata, stanovnici Kenastona su organizirali po-
Zastupnica Lynne Jelich, gradona~elnik Milan Bandi} i veleposlanica Vesela Mr|en Kora~
mo} zemlji svojih predaka, a Lynne Yelich je u tom odigrala najve}u ulogu. Ovih sam dana u prostorijama parlamenta u Ottawi srela g|u. Yelich i upitala je: Kako ste u{li u politi~ke vode? Pragmati~na sam osoba. Osje}am da puno zakona i regula koje vlada donosi izravno utje~u na nas, obi~ne ljude. Otu|enost i nezainteresiranost vlade za zapadne provincije postajala je sve ve}a. Kao {to znate, Saskatchewan je ne{to kao Slavonija, `itnica Kanade, vrlo bogat predio zemlje. Osje}ala sam da se Saskatchewan previ{e udaljio nalijevo od centra i da nam je bila potrebna ravnote`a. Zato sam pristupila konzervativnoj politi~koj stranci kad je Preston Manning po~eo {iriti ideju o jednakim mogu}nostima za sve provincije i sve ljude neovisno o njihovoj politi~koj pozadini. Tad sam se uklju~ila u politi~ki rad.
@eljela sam biti sudionik u dono{enju odluka o mojoj provinciji, mom narodu. Je li se govorilo i raspravljalo o politici u Va{oj obiteljskoj ku}i kao {to je to ~esto slu~aj s drugim hrvatskim obiteljima? Ne, nije i zavidim ljudima koji su imali tu priliku. Ali, gledaju}i s druge strane, mo`da sam ba{ iz tog razloga ostala bez predrasuda, otvorenog pogleda na politiku i razli~ite situacije. Moji politi~ki pogledi nisu formirani za obiteljskim stolom, ve} onim {to sam vidjela kad sam se po~ela baviti politikom. Ponosni ste na svoje hrvatsko podrijetlo i na vrlo dirljivi na~in uspore|ujete Kenaston s Lovincom u Lici. Kako je Va{e hrvatsko podrijetlo utjecalo na Va{ `ivot i karijeru? Nekad je Kenaston bio sna`na hrvatska zajednica, {to svjedo~i mjesno groblje. Hrvati su sagradili svoju crkvu u Kenastonu, bavili se poljoprivredom i bili vrlo uspje{ni. Roditelji mojih roditelja, Paveli}i s maj~ine strane i Zduni}i s o~eve, do{li su iz Lovinca u Kenaston. Moji su roditelji ro|eni u Kanadi, ali je moje djetinjstvo bilo duboko vezano uz djedove i bake koji nisu govorili engleski i koji su dr`ali sve hrvatske obi~aje od kuhanja do vjerskih obi~aja. Uvijek sam se `eljela udati za Hrvata jer hrvatski mu`evi su dobri mu`evi, dobri doma}ini i brinu se za svoju obitelj. Roditelji mog supruga, Yelichi, do{li su tako|er iz Lovinca. Moj suprug Matt ro|en je u Kenastonu. Potekla sam iz skromne obitelji proljodjelaca. Mi smo srednja klasa; nismo bogati ali `ivimo udobno. Dobro smo uspjeli u biznisu. Bavimo se poljodjelstvom, kupovanjem i preprodajem. Mje{tani nas smatraju bogatom obitelji, ali znate za{to: to je na{a hrvatska kultura! Snala`ljivi smo i uvijek idemo naprijed. Bilo da smo ribari, industrijalci, gra|evinarci, uvijek smo prvi jer smo dobri poslodavci. Moj je soboslikar Hrvat i nema boljeg od njega. Ka`e: »Ne}u ni{ta raditi za {to }u se postidjeti!« Kroz sve moje {kolovanje i odgoj uvijek sam se vra}ala svojim hrvatskim korijenima i sje}ala se svojih hrvatskih predaka. Moja baba (po ocu) je bila vrlo blaga i ljubazna, a djed je bio sna`an i otporan. Djed s maj~ine strane, umro je kad je majci bilo 16 godina, a baka je bila ta koja je uzdr`avala cijelo doma}instvo, djecu, zemlju i kroz to postala stoi~na. ^esto kroz svoje pretke do`ivljava{ i osje}a{ dinamiku naroda iz kojeg si potekao; istovremeno vidi{ i snagu i plemenitost, izdr`ljivost i dobrotu. Te{ko je opisati nas Hrvate jer vjerujem da smo vrlo poseban narod. Sve je to skupljeno u na-
{im uvjerenjima, vrjednotama koje potje~u iz mojih hrvatskih po~etaka, koje nosim sa sobom kamo god idem i prenosim na sve {to radim. To je nagla{eno i na mojoj poslovnoj internet stranici. Ne namjeravam zapo~eti nikakav rat, ili uzdignuti na{ narod iznad ostalih ovdje. Ja samo poku{avam re}i: »Nemoj zaboraviti otkuda si do{ao, svoje korijene, jer to je razlog tvog uspjeha, to te ~ini onakvom osobom kakva jesi«. Sebe smatram uspje{nom. Koncentriram se na svoje zadatke i nikada se ne hvalim. Moja snaga i ustrajnost su instrumenti mog uspjeha. Izdr`ljivost i snagu sam naslijedila od svog oca. Najve}e mjerilo mog uspjeha biti }e ako mojim k}erima ljudi ka`u: »Va{a majka nam je pomogla.« Tu ba{tinu `elim ostaviti svojoj djeci. Kad ste posjetili Hrvatsku? I kakav je utisak taj posjet ostavio na Vas? Hrvatsku sam posjetila samo jedanput i to 1989. godine. Kad do|e{ u zemlju svojih predaka osje}aj koji te obuzme jest da je to tvoj narod, zemlja na kojoj su se igrali i rasli tvoji pradjedovi i djedovi, a ja ih se sje}am kao staraca. O~i su mi zasuzile kad sam do{la u zemlju za koju nisam znala da sam toliko emocionalno vezana. Taj je posjet u~vrstio moju povezanost s hrvataskim svijetom ne samo u Kanadi, ve} svugdje po svijetu. Te{ko je objasniti osje}aj pripadnosti koji osje}am. Vjerujem da je to ve} u na{im genima. Bila sam pogo|ena skromnim `ivotom svojih predaka i spoznajom o tome kroz {to su sve morali pro}i da do|u do Kanade. Tek sam tada spoznala kako su to bili hrabri i sna`ni ljudi. Tijekom mog posjeta 1989. godine posjetila sam i Me|ugorje. Me|ugorje mi je potvrdilo, ono {to sam ve} osje}ala, da smo mi Hrvati izabrani narod, i da tu postoji ne{to vrlo izuzetno, specijalno. Vi ste tre}a generacija Hrvata, a Va{a djeca su ~etvrta. Osje}aju li i oni vezu s hrvatskim podrijetlom i kulturom? Pomalo. Mi smo to usadili u njih. Imamo dvije k}eri, Elainu i Ivanu. One su jo{ jedine stopostotne Hrvatice u Kenastonu jer su se svi drugi Hrvati izmije{ali s potomcima drugih nacija. Nekada taj osje}aj ili potreba za vezom s maticom presko~i generaciju ili neke ~lanove obitelji. Primijetila sam da je potrebno da osoba prepozna vrjednote te veze i njeguje ih. Sigurna sam da }e mojoj djeci, {to god su starije, te veze zna~iti vi{e i vi{e }e im biti potrebne. [to bi po Va{em mi{ljenju Hrvatska trebala ~initi za Hrvate ro|ene izvan domovine?
^ula sam za »Hrvatske svjetske {portske igre« koje }e se ovog srpnja odr`ati u Zadru i duboko sam uvjerena da je to najbolji na~in povezivanja Hrvata s domovinom i me|usobno. Na{a k}i Ivana se prijavila kao sudionica na Igrama, i na{a }e cijela obitelj putovati u Zadar ovog ljeta. Nadam se da }e se Igre nastaviti svake godine ili barem svake druge godine. To bi mogao biti jedan prekrasan po~etak zajedni~kog rada i o`ivljavanja hrvatskih veza. Jeste li u svom dosada{njem radu, kao parlamentarna zastupnica, uspjeli razviti neke radne veze s hrvatskom Vladom ili Veleposlanstvom RH u Kanadi? Ottawu je nedavno posjetio zagreba~ki gradona~elnik, gosp. Milan Bandi}. Moram priznati da me je ugodno iznenadio svojom `eljom da se sretnemo. To je bio moj prvi kontakt s bilo kim iz Hrvatske. Susret je bio vrlo topao i ugodan i o~ekujem da }emo prona}i na~in zajedni~ke suradnje. Iz razgovora s gosp. Bandi}em osjetila sam da je vrlo zauzet za svoj grad, da mu je stalo do Zagreba, do izgradnje nove zra~ne luke. I tu smo se razumjeli. Zaista `elim pomo}i gdje god mogu i kad osjetim da ~ovjek mari za svoj posao i svoje du`nosti, to po{tujem. Kao parlamentarna zastupnica i `ena, {to `elite i {to vjerujete da mo`ete u~initi za unaprje|enje statusa useljenika, osobito `ena? @elim ispraviti male nepravde nane{ene ljudima. Recimo, kao {to su neka useljeni~ka pitanja. Zagreba~ki me je gradona~elnik upozorio na neki obrazac koji su Hrvati prisiljeni popuniti pri tra`enju vize za posjet Kanadi. Nisam bila upoznata do sada s time i ~ini mi se da je tako ne{to nepotrebno. Zauzet }u se da se to ukine. Kao {to je jednom predsjednik Kennedy rekao: »Ne pitaj {to tvoja zemlja mo`e u~initi za tebe, ve} {to ti mo`e{ u~initi za tvoju zemlju!« To je uvijek bila moja filozofija, moj moto. Dakle, {to mogu ja kao pojedinac doprinijeti boljitku `ivota, razumijevanju i suradnji u na{oj zemlji. Ovaj susret, koji je trebao biti poslovni razgovor za novine, ve} nakon samog pozdrava, postao je prijateljski, srda~an, otvoren i topao. Osje}ao se hrvatski duh koji se jedino do`ivljava pri susretu s po{tenim, iskrenim Hrvatom ili Hrvaticom, koji ve} pri stisku ruke unosi povjerenje i razumijevanje..: Osje}aj, kao {to je g|a Yelich rekla, jedino mogu} pri susretima osoba koje povezuju duboke veze, podrijetla, pripadnosti i ljubavi za Hrvatsku. 45
SJE]ANJE NA VL^. LAZARA IVANA KRMPOTI]A
»BUNJEVCI MOGU BITI I JEDINO JESU HRVATI«
Napisao Kre{imir Bu{i}
P
o~etkom mjeseca velja~e iz Subotice nam je stigla tu`nu vijest da je mr. sc. Lazar Ivan Krmpoti} poginuo u te{koj prometnoj nesre}i nedaleko od mjesta Mala Bosna na putu Subotica Sombor. Po{tovani ~itatelji zasigurno se mogu zapitati tko je navedena osoba i za{to je va`no da se spomenemo njegova imena? Lazar Ivan Krmpoti} bio je jedan od najistaknutijih hrvatskih intelektualaca unutar autohtone vojvo|anske zajednice Hrvata-Bunjevaca. Bio je uzor sve}enik, predani znanstvenik i uporni nacionalni djelatnik, te je njegov nenadani i prerani odlazak nenadoknadiv gubitak za tu hrvatsku manjinsku zajednicu s prostora susjedne SiCG. Ta je hrvatska autohtona zajednica zbog svojih unutarnjih napetosti, ali i vanjskih pritisaka u posljednjih 15 godina trebala i tra`ila jake osobe poput vele~asnog Krmpoti}a. O Lazaru Ivanu Krmpoti}u doista mi je te{ko napisati par rije~i, a da ne nazna~im s koliko li je strasti i radnoga mara taj »~ovik« prilazio svim poslovima s kojima se susretao. Bio je `upnik u mjestu \ur|inu koje je i danas jedno od najve}ih katoli~kih `upa na prostoru sjeverne Ba~ke. U selu koje je do Domovinskoga rata gotovo u potpunosti nastanjivala autohtona hrvatsko-bunjeva~ka zajednica, pa ne samo da se predano i gorljivo skrbio za duhovne potrebe svojih sumje{tana, ve} jo{ vi{e bio je poticatelj {irenja poni{tene i omalova`avane hrvatske nacionalne svijesti i hrvatskih identitetskih kulturnih i nacionalnih obilje`ja. Kratki `ivotopis Lazara Ivana Krmpoti}a: Lazar Ivan Krmpoti} ro|en je 14. travnja 1938. u Subotici. Nakon zavr{etka osnovne i srednje {kole u rodnom gradu upisuje se na Teolo{ki fakultet u Zagrebu 46
gdje 1964. godine stje~e akademski stupanj magistra teologije i filozofije. Krmpoti}a je za sve}enika 1962. godine zaredio suboti~ki biskup Matija Zvekanovi} te ga uputio na slu`bu u Ba~ku Palanku gdje ostaje vi{e od trideset godina. Iako je Ba~ka Palanka u to vrijeme umnogome periferni prostor `ivljenja Hrvata-Bunjevaca i [okaca vl~. Krmpoti} i iz tog udaljenog
mjesta poku{ava odr`ati stalni kontakt s rodnom Suboticom, kulturnim i nacionalnim sredi{tem ba~kih Hrvata Bunjevaca i [okaca. Istovremeno on se po`rtvovno skrbi i za o~uvanje napu{tenih katoli~kih objekata u tom dijelu Ba~ke, napose u mjestima koja su gotovo u potpunosti ostala bez katoli~kog pu~anstva nakon {to su vlasti komunisti~ke Jugoslavije protjera-
le autohtonu njema~ki nacionalnu zajednicu iz Podunavlja i Potisja te u ta mjesta kolonizirala novo stanovni{tvo i to posebice s prostora ju`ne Srbije. U trenucima kada se po~etkom devedesetih postupno po~ela uru{avati ta vi{enacionalna zajednica crkvene vlasti suboti~ke biskupije na ~elu s biskupom Ivanom Pénzesom vl~. Lazaru Ivanu Krmpoti}u povjeravaju jednu od najve}ih bunjeva~kih `upa u mjestu \ur|inu pokraj Subotice u kojem ostaje sve do svoje tragi~ne smrti. Treba naglasiti kako bunjeva~ki rod Krmpoti}a podrijetlom potje~e iz li~ke grane Hrvata Bunjevaca. Oni su se po~etkom 18. stolje}a doselili na prostor Ba~ke te su se stopili s ve} ranije nastanjenim bunjeva~kim rodovima koji su na te prostore s podru~ja Dalmacije i Bosne i Hercegovine naselili u razdoblju od 15. do kraja 17. stolje}a. Vl~. Krmpoti} `ivo se zanimao za svoje etni~ke i nacionalne korijene te je i sam istra`ivao vlastito obiteljsko rodoslovlje, a u razgovorima je ~esto nagla{avao da Bunjevci ma kako pojedinci unutar ili izvan te etni~ke zajednice poku{avali njima manipulirati mogu biti i jedino jesu nacionalno Hrvati. Uzor sve}enik: Iako je svoju veliku `ivotnu energiju koristio za brojne aktivnosti on je uvijek bio na prvom mjestu rimokatoli~ki sve}enik. U nekoliko navrata bio sam po~a{}en biti njegovim gostom u \ur|inu gdje je on marljivo vr{io povjerenu pastoralnu slu`bu. Tijekom tih boravaka stekao sam dojam kako je vl~. Krmpoti} sve}enik mahni}evskoga tipa. Kako i biskup Mahni}, osniva~ Hrvatskoga katoli~kog pokreta, i Krmpoti} je u pogledu vjere i kr{}anskoga morala bio beskompromisan, te Mahni}ev aut/aut za Krista ili za Belilala doslovno prihva}a i to u~enje gorljivo propovijeda svojim `upljanima. I od svojih suradnika tako|er je uporno zahtijevao da se prema rimokatoli~kom moralu jasno i nedvosmisleno izjasne. Bio je o{tar kriti~ar sekularizacije i prodiranja pojedinih liberalnih vrijednosnih stavova u redove crkvene organizacije, a u tim svojim kritikama nekad je u `aru znao i zaboraviti osje}aje i suprotne stavove svoje ne ba{ svaki puta naklonjene okoline. Posebice je te svoje moralne nazore poku{avao u~vrstiti u |ur|inskoj `upnoj zajednici te je za potrebe duhovne obnove organizirao molitvene susrete, a pokrenuo je i `upni list Gerardov narod. U tom listu isticao je obiteljske vrijednosti, a napose se zalagao oko progla{enje prvoga bunjeva~koga bla`enika oca Gerarda.
Tako|er je u posljednje vrijeme promicao {tovanje hrvatske bla`enice Marije Propetoga Petkovi} koja je i sama jedno kra}e vrijeme boravila u Subotici gdje je i zapo~ela svoj karitativni rad. Predani znanstvenik i uporni nacionalni djelatnik: Lazar Ivan Krmpoti} i kao znanstvenik u svojim se istra`ivanjima posebno zanimao za crkvenu i nacionalnu povijest vlastitoga zavi~aja. U tom je radu slijedio duboko utrti put dvojice hrvatsko bunjeva~kih velikana biskupa Ivana Antunovi}a i Ljudevita Laj~e Budanovi}a. Tijekom `ivota objavio je vi{e desetaka radova u domovini i iseljeni{tvu, a bio je jedan od organizatora zna~ajnih kulturnih manifestacija kao {to su: 300 obljetnica dolaska ve}e skupine Hrvata-Bunjevaca u Ba~ku i obilje`avanja 100. godi{njice smrti biskupa Ivana Antunovi}a. Tako|er je sudjelovao u realizaciji brojnih projekata, a njegov je rad do{ao do izra`aja prigodom pokretanja vi{e va`nih hrvatsko bunjeva~kih vjerskih i nacionalnih institucija. Krmpoti} je vi{e desetlje}a bio urednik lista Horizonti jedinoga katoli~koga glasila na hrvatskom jeziku u biv{oj SAP Vojvodini. Iako je list s vremenom promjeno ime u Ba~ko klasje dugo godina uspio se odr`ati i razviti u zna~ajno vjersko glasilo unato~ otporima i pritiscima komunisti~koga re`ima. Tako|er zna~ajan je njegov doprinos osnutku i djelovanju Instituta »Ivan Antunovi}« kojemu je upravo Lazar Ivan Krmpoti} 1989. godine postao prvim ravnateljem. Kako je na bunjeva~ke Hrvate od 1986. godine zapo~eo sna`an pritisak nacionalisti~koga re`ima Slobodana Milo{evi}a, ~iji su pristalice u Vojvodini negirali hrvatsku nacionalnu pripadnost Bunjevcima, zajednica se u to vrijeme zapo~inje dijeliti, a ta se asimilacijska politika i danas osje}a u vidu poku{aja uvo|enja pseudobunjeva~koga jezika u {kole i tihoga prote`iranja pseudonacionalne pripadnosti dijela ~lanova te zajednice. Kako bi se barem djelomi~no suprotstavili tim negativnim trendovima dio nacionalno svjesnih bunjeva~kih Hrvata, kojima se pridru`io i mr. sc. Lazar Ivan Krmpoti}, tijekom devedesetih godina obnavljaju rad najstarije bunjeva~ke organizacije Pu~ke kasine. Po njihovim zamislima ta stara i ugledna institucija trebala je pripomo}i ja~anju poljuljane hrvatske samosvijest kao i ponovnom postupnom uspostavljanju dijaloga s »nacionalno izja{njenim Bunjevcima« koji su posrnuli pred promid`bom navedenoga totalitarnoga re`ima te su zanijekali svoju hrvatsku nacio-
nalnu pripadnost. Krmpoti} kao agilni potpredsjednik Pu~ke kasine poti~e izdavanje internoga Glasnika te organizacije, ali se tako|er brine da Kasina pomogne izlazak nekoliko zna~ajnih knjiga kao {to su Suboti~ka matica i Zadu`bina (zaklada) biskupa Budanovi}a koje su umnogome zna~ajne za o~uvanje vjerskoga i nacionalnoga identiteta ba~kih Hrvata Bunjevaca. Upravo u tu svrhu kako bi o~uvao i prezentirao omalova`eni vjerski i nacionalni identitet Hrvata u Ba~koj on je u Dur|inu 2001. godine obnovio i za javnost osposobio Bunjeva~ki sala{ u ~ijem je stalno postavu prezentirana manja etnolo{ka zbirka. Du`nost mi je spomenuti kako se on do zadnjega dana trudio uspostavljati suradnju s mati~nom domovinom, posebice sa sunarodnjacima iz Slavonije, te je radio na pripremama oko izdavanja knjige rodoslovnoga stabla znamenite bunjeva~ke obitelji Duli} ~ije je tiskanje i objavljivanje pripomogao i Ogranak Matice hrvatske Vinkovci. Autoru ovoga teksta mr. sc. Lazar Ivan Krmpoti} prigodom posljednjega boravka u Subotici dao je nedovr{eni rukopis manje monografije pod naslovom Od sokolstva do kri`arstva u Ba~koj te osje}am obvezu da se i to djelo pripremi za tisak. Mo`da ponajbolje kako je, kao intelektualac i nacionalno svjesni Hrvat, na svijet oko sebe gledao Lazar Ivan Krmpoti} govore njegove rije~i izre~ene prigodom predavanja, u Aljma{u 20. studenoga 1999. godine, pod nazivom Zna~enje nacionalnoga identiteta u svijetu globalizacije. Na izlaganja Krmpoti} je zaklju~io: Ondje gdje se ne po{tuju osnovna ljudska prava, ne mo`e se ni govoriti o slobodi. Imaju}i u vidu sve {to je o tom govorio biskup Antunovi}, to nam mo`e biti poruka. Povijest nam je pokazala da nepo{tovanje ljudskih prava dovodi do velikih ljudskih sukoba koji imaju stra{ne posljedice. Bez stvarnoga po{tivanja osnovnih ljudskih prava i narodnih prava, dakle ne samo u deklaracijama, novi ujedinjeni svijet bit }e tamnica malenih, siroma{nih i neza{ti}enih, koja }e svoja osnovna prava ponovno tra`iti. Ne bude li dobre volje i razumijevanja, tra`it }e ih silom, pa i oru`jem, a to zna~i upadati u stare zablude, ponavljati iste pogre{ke sa svim njihovim katastrofalnim posljedicama. Nau~imo da je »povijest u~iteljica `ivota magistra vitae!« Lazar Ivan Krmpoti} bio je istinski svjestan vlastitoga povijesnoga identiteta, a na njegovim nasljednicima te{ka je zada}a da taj identitet, povode}i se njegovim primjerom, i dalje nastave ustrajno braniti. 47
PREDSTAVLJANJE KNJIGE ÂťBUNTOVNICI IZ VILLEFRANCHEAÂŤ U ZAGREBU
POBUNA HRVATA U SS-POSTROJBAMA U FRANCUSKOJ 1943.
Autorica je istra`ila francuske, njema~ke i hrvatske dokumente, obi{la sva mjesta doga|anja i na jedan popularan ali znanstven na~in poku{ala objasniti {to se to zapravo dogodilo. Ukazala je na pogubnost komunisti~kog iskrivljavanja povijesti i poku{ala objasniti Francuzima, osobito novom nara{taju, da su Hrvati bili borci za slobodu, a sve ono najcrnje o njima {to pi{e u francuskim ud`benicima i enciklopedijama treba revidirati Napisao [imun Penava
U
francuskome gradi}u Villefranche 17. rujna 1943. do{lo je do pobune Hrvata, pripadnika 13. bataljuna SS-trupa protiv svojih njema~kih zapovjednika. Bila je to prva pobuna u njema~koj vojsci. Gradi} Villefranche-de-Rouergue je pred Drugi svjetski rat imao 8600 stanovnika, a u ratu je primio dosta izbjeglica. @ivio je uobi~ajenim ratnim `ivotom. Njema~ke snage ga okupiraju 1942. i uvode obvezni rad u Njema~koj. U kolovozu 1943. u grad dolazi oko 1000 vojnika 13. bataljuna SS divizije, unova~enih u Hrvatskoj. Svi vojnici su Hrvati, osim zapovjednika koji su Nijemci. Kao Hrvate pamte ih francuski gra|ani. Jesu li te{ke vojne vje`be ili glasine o skorom odlasku na isto~no boji{te u Rusiju bili uzrok pobune Hrvata pod njema~kim zapovjednicima? Ubili su pet ~asnika SS-a. Do{lo je do masovne pobune koja je svladana ve} sutradan. Ne{to je vojnika uspjelo pobje}i u {umu i druga mjesta, a ubijeno je oko 200 hrvatskih vojnika. U gradu nitko nije stradao, niti je bilo o{te}enja zgrada. Nije bilo nje48
ma~ke odmazde nad stanovni{tvom. Uveden je samo jedan dan ratni zakon. Pre`ivjeli vojnici preba~eni su u druga mjesta. U rujnu 1944. gra|ani Villenfranchea odali su po~ast ubijenim Hrvatima i nastavili tradiciju obilje`avanja dana pobune. Oko pobune Hrvata izrasla je velika legenda, od one da je francuski Pokret otpora organizirao pobunu do toga da
su se Titovi padobranci spustili i organizirali pobunu. Neki od pre`ivjelih Hrvata daju kontradiktorne izjave i povratkom u Jugoslaviju sebi pripisuju velike zasluge u pobuni, kako bi spasili glavu u komunisti~kom re`imu. Francuzi }e nastaviti odavati po~ast hrvatskim vojnicima i poslije 1945. godine. U rujnu 1946. na proslavu je pozvan i predsjednik Federalne Republike Hrvatske dr. Vladimir Bakari}. Nije do{ao. Za{to? Je li nezgodno odavati po~ast hrvatskim vojnicima u SS-uniformama ili? Za Francuze je to bila pobuna Hrvata pa su jednoj ulici u gradu dali ime Aleja Hrvata. Jugoslavenski diplomati uspijevaju Francuze uvjeriti da nije zgodno spominjati Hrvate nego treba re}i Jugoslavene. Tako i na spomeniku ubijenim Hrvatima stoji petokraka i spominju se Jugoslaveni. Francuzi su se htjeli bratimiti s jednim gradom u Hrvatskoj, ali ni to nije i{lo. Hrvatski umjetnici: Krsto Hegedu{i}, Edo Murti}, Vanja Radau{ i Du{an D`amonja su posjetili mjesto pobune i stradanja. Hrvatski kipar Vanja Radau{ izradio je 1951/52. kameni spomenik s dva
Spomenik Vanje Radau{a (detalj)
para golih bron~anih mu{kih figura koje padaju pogo|ene mecima, a pored njih je `ena u slavonskoj no{nji, majka domovina, koja im donosi vo}e. U Radau{evoj rodnoj Slavoniji je obi~aj da majke djeci na grob donose vo}e. »Vlada Federalne Republike Hrvatske je platila tro{kove spomenika u bronci, ali se u Beogradu jedan ministar iz federativne vlade usprotivio {to se na taj na~in odaje po~ast usta{ama.« Spomenik je dodijeljen Puli i tamo sve~ano otvoren bez nazo~nosti autora. »Rasprave, pregovori, odbijeni prijedlozi, politi~ki pritisci, sve je ovo doprinjelo da odgovorni u Villenfrancheu, na koncu, priznaju da pobuna Hrvata u Villenfrancheu nije tako jednostavan doga|aj i da im predstavlja problem kakav nikad nisu mogli ni zamisliti...«, konstatira francuska spisateljica Louise L. Lambrichs u knjnizi »Buntovnici iz Villenfranchea Pobuna jednog bataljona u njema~kim SS trupama u septembru 1943« u izdanju AmisPrinta, Sarajevo, 2005. Kao suautor ove knjige navodi se Mirko Grmek koji je puno istra`ivao francuske arhive o ovim doga|ajima. Autorica je istra`ila francuske, njema~ke i hrvatske dokumente, pregledala tisak, sve ono {to je napisa-
no u francuskoj i hrvatskoj historiografiji, usporedila sve dostupne iskaze, obi{la sva mjesta doga|anja i na jedan popularan ali znanstven na~in poku{ala objasniti {to se to zapravo dogodilo. Ukazala je na pogubnost komunisti~kog iskrivljavanja povijesti i poku{ala objasniti Francuzima, osobito novom nara{taju, da su Hrvati bili borci za slobodu, a sve ono najcrnje o njima {to pi{e u francuskim ud`benicima i enciklopedijama treba revidirati. U uvodu knjige Louise L. Lambrich pi{e: »Kada je 1991. godine Jugoslavenska armija zauzela tre}inu Hrvatske, zbunjeno francusko mnijenje nije se oglasilo. Za ve}inu Francuza, kako to ve} pedeset godina pokazuju i njihovi ud`benici iz povijesti, Hrvatska je samo jedna oblast Jugoslavije... Rijetki intelektualci su odmah prepoznali u oru`anom sukobu agresiju i teritorijalno osvajanje, kojim je upravljano iz Beograda, ve}ina je u tome, provode}i se tada{njom francuskom vladom, vidjela samo gra|anski rat...« Knjiga ima opse`nu dokumentaciju, a popisu literature na deset stranica pridodan je i popis rukopisa. Knjiga je predstavljena u Zlatnoj dvorani Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu. Znanstvenici dr. Zdravko Dizdar i dr. Vladimir Gajger predstavili su knjigu, a sama autorica je op{irno govorila o istra`ivanju, prikupljanju svjedo~anstava i dokumenata i te{ko}ama u mijenjanju spoznaje o Hrvatima u francuskom dru{tvu. Pedeseta obljetnica pobune 1993. je obilje`ena znanstvenim simpozijem u Zagrebu i Francuskoj i prigodnom po{tanskom markom. Jelka Radau{ Ribari}, udovica hrvatskog kipara Vanje Radau{a, predlo`ila je hrvatskoj Vladi, a i usmeno iznijela na predstavljanju knjige, da se odljevak Radau{eve skulpture postavi na mjestu pogibije hrvatskih vojnika u Villenfrancheu onako kako je to autor i zamislio.
HRVATI U SVIJETU ZEMUNCI PREDSTAVILI ZBORNIK druga Zemunaca u Republici Hrvatskoj i Hrvatska matica iseljenika organizirali su u utorak, 14. velja~e, u prostorijama Hrvatske matice iseljenika, predstavljanje knjige Zbornik radova s prvoga znanstvenoga skupa »Dani Ilije Okrugi}a« i Zemun i Zemunci u rije~i i slici. U svom prvom dijelu Zbornik obuhva}a radove sudionika prvoga znanstvenoga skupa o `ivotu i radu znamenitoga Srijemca Ilije Okrugi}a, pjesnika, skladatelja, dramskoga pisca, putopisca, publiciste i sve}enika-teologa. U drugom dijelu rije~ je o Zemunu i Zemuncima u rije~i i slici i prikazuje desetogodi{nji rad Zemunaca i njihovih prijatelja na o~uvanju identiteta i kulture. Nikola Jelin~i}, tada{nji ravnatelj Hrvatske matice iseljenika pozdravio je sudionike promocije me|u kojima su bili i g|a. Ivana Su~ec Trako{tanec, saborska zastupnica i predsjednica Pododbora za hrvatske manjine u europskim dr`avama, g|a. Vladimira Mato{in, vi{i stru~ni savjetnik u Upravi za hrvatske manjine, iseljeni{tvo i useljeni{tvo u MVPEI, te g. Stipe Ercegovi}, predsjednik Knji`nice i ~itaonice »Ilija Okrugi}« u Zemunu. Knjigu su predstavili g. Mladen Klemen~i}, glavni urednik »Hrvatske revije« i g. Slavko @ebi}, novinar. Na kraju je o svom radu na Zborniku govorio autor dr. Vlatko Rukavina. Promocija je bila popra}ena glazbenim to~kama i prikazivanjem slajdova sa slikama staroga Zemuna koje je sakupio g. Radoslav Karleu{a.
U
49
PROMOCIJA KNJIGE GORANA KNE@EVI]A
»SREBRNA KOLA, ZLATEN KOTA^«
Napisala Srebrenka [eravi}
U
Hrvatskom klubu Augusta [enoe u Pe~uhu u utorak, 28. velja~e odr`ana je, u organizaciji Kluba i potporu Hrvatske matice iseljenika iz Zagreba, promocija knjige autora Gorana Kne`evi}a »Srebrna kola, zlaten kota~«. U ime Kluba nazo~ne je pozdravio predsjednik Mi{o Hepp, a o knjizi su govorili dr. Tvrtko Zebec, znanstveni suradnik u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, prof. Srebrenka [eravi}, voditeljica Odsjeka za folklor Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu i sam autor knjige, ing. Goran Kne`evi}. Knjiga »Srebrna kola, zlaten kota~« tre}a je knjiga ovoga autora nastala na temelju velikog iskustva u radu s dje~jim folklornim skupinama i dugogodi{njeg sustavnog terenskog istra`ivanja hrvatskoga folklora, posebno usmjerenog na folklor djece i mlade`i. Namijenjena je prvenstveno pedago{kim djelatnicima, voditeljima dje~jih folklornih ansambala koji sami nemaju prilike ozbiljnije istra`ivati narodne plesove. Knjiga na vrlo pregledan i temeljit na~in govori o narodnom plesu op}enito, o
strukturi i stilu, o njegovoj primjeni, o izboru primjerenih plesova za djecu, postupnosti uvje`bavanja, tjelesnoj pripremi plesa~a, razvijanju osje}aja za ritam, narodnom plesu na sceni i mnogim drugim informaci-
jama va`nima za rad s dje~jim folklornim ansamblima. U knjizi se nalazi ~ak pedeset opisa razli~itih plesova koji su u stilskim i plesnim osobitostima prihvatljivi i primjereni djeci i mladima i odre|enom njihovom uzrastu. Svaki od plesova opisan je vrlo detaljno: uz note i tekstove pjesama navodi se i plesni raspored, izvo|a~ka formacija, izvo|a~ki sastav i potpun redoslijed plesnih koraka. U drugom dijelu knjige nalazimo i osnove koreografije, odnosno plesnoga pisma po prvi put sustavno obra|enoga na hrvatskom jeziku i prire|enoga upravo za specifi~ne potrebe folklora. Poznavanje kinetografije omogu}uje brzo i to~no ~itanje ili zapisivanje plesnih zapisa, bez ~ega nema ozbiljnijega rada s folklornim ansamblima. Knjiga Gorana Kne`evi}a »Srebrna kola, zlaten kota~«, uz koju pripada i odgovaraju}a video kazeta, trebala bi se nalaziti u svim {kolskim knji`nicama i dje~jim folklornim ansamblima jer }e omogu}iti daleko stru~niji pristup radu s djecom i mladima te u svakom smislu pomo}i voditeljima folklornih skupina u pripremama i izboru programa.
VIJESTI
U
okviru Informativne srijede Gradske knji`nice Zagreb, na kojoj se predstavljaju nakladnici i autori, 15. velja~e, za knji`ni~are-informatore zagreba~kih knji`nica uprili~eno je predstavljanje drugog izdanja romana »Kri`ni put«, autora Zvonka Maduni}a, i »MADIT-a« obrta za izdava{tvo, vinarstvo, promid`bu i vinogradarstvo iz [ibenika. Drago mi je, kazao je Ivan Jindra, urednik izdanja da je roman, i pored medijskog pre{u}ivanja ove teme, do`ivio drugo izdanje. To govori o njegovoj kvaliteti, 50
PREDSTAVLJENO DRUGO IZDANJE MADUNI]EVA »KRI@NOGA PUTA« ali i o nesmanjenom interesu za ovu bolnu temu hrvatske povijesti. Istaknuv{i kako njegov roman obuhva}a povijesno razdoblje od 1921. do 1945., Maduni} je svoje izlaganje sveo na pojedinca kao `rtvu dvaju totalitarnih sustava fa{izma i komunizma, koji su u vrtlogu rata neumoljivo razdvojili i sru{ili ~ovje~nost.
Valja naglasiti kako se izdava~ka ku}a »MADIT«, uz izdava{tvo, predstavila kroz obvezan dar uz kupljenu knjigu bocu travarice, s etiketama i tekstovima o va`nijim spomenicima iz [ibensko kninske `upanije, pozivaju}i nazo~ne na skupu da prigodom dolaska u [ibenik posjete njezin podrum, vinoteku i prostor za degustaciju proizvoda. (N. Z.)
OBLJETNICE
PEDESET GODINA POVIJESNOGA MUZEJA ISTRE
S ovoga prostora potkraj Drugog svjetskog rata odnesena je gotovo sva kulturna ba{tina, vra}en je tek manji dio i to Arheolo{kom muzeju Istre temeljem Osimskih sporazuma, dok gra|a nekada{njega Pomorskoga muzeja i Gradskoga muzeja nije nikada vra}ena
Napisao Darko Kru{i}
P
edesetu obljetnicu osnutka i djelovanja djelatnici pulskog Povijesnog muzeja Istre obilje`ili su potkraj pro{le godine radno otvaranjem dviju novih izlo`benih postava ljekarne s kraja 19. stolje}a i brodskih topova iz 18. stolje}a. Muzej je osnovan 30. prosinca 1955. godine odlukom tada{njeg Kotarskog narodnog odbora Pule. Tada je nosio naziv Muzej narodne revolucije i zadatak mu je bio prikupljanje i ~uvanje dokumentacije iz razdoblja borbe naroda Istre za nacionalno odr`anje od 1918. godine pa do kraja Drugog svjetskog rata. Dana{nji je muzej pravni slijednik te muzejske ustanove s time {to je 1990. godine pro{irio svoju djelatnost na razdoblje od 1500. godine pa do gotovo dana{njih dana i odlukom Muzejskog savjeta Hrvatske postao Povijesni muzej Istre. Povijesni muzej Istre smje{ten je u zdanju srednjovjekovne utvrde Ka{tela koji je svoj dana{nji izgled dobio 1630. godine kada je Venecija projekte i nadzor gradnje Ka{tela naru~ila od francuskog in`enjera arhitekta Antoana de Villea, tada u slu`bi Mleta~ke Republike. Povijesni muzej Istre djeluje u sklopu triju ustrojbenih jedinica a to su Odjel povijesti grada Pule, Odjel srednjovjekovne povijesti Istre i Odjel istarske povijesti novoga vijeka. Odjel povijesti grada Pule ponajvi{e stoga {to je Pula imala nesre}u kroz povijest izgubiti nekoliko muzeja, {to je s ovog prostora potkraj Drugog svjetskog rata odnesena gotovo sva kulturna ba{tina, vra}en je tek manji dio i to Arheolo{kom muzeju Istre temeljem Osimskih sporazuma, dok gra|a nekada{njeg Pomorskog muzeja i Gradskog muzeja nije nikada vra}ena. Povijesni muzej Istre danas ima 14 zbirki kao {to su: povijesti pomorstva i brodogradnje, gospodarskog razvoja, oru`ja i vojne opreme; odli~ja, znamenja diploma, pe~ata i grbova; odje}e i vojnih odora, razglednica,
Zbirka topova Muzeja u utvrdi Ka{tela
fotografija i numizmatike. Zbirke i fundusi ovog muzeja imaju 37. 173 obra|ene izlo`bene jedinice. U proteklih pola stolje}a ova je muzejska ustanova ostvarila vi{e od pedesetak vrijednih {to samostalnih {to projekata realiziranih u suradnji s hrvatskim ali i inozemnim muzejima. Svakako valja izdvojiti nekoliko projekata prije svega »Tajne Jadrana« ostvaren u suradnji s Vojnim muzejom Republike Ma|arske, izlo`ba je bila postavljena u Puli i Budimpe{ti. Tu je i izlo`ba »Pula na turisti~kim prospektima s prijelaza 19. u 20. stolje}a« koja je privukla pozornost posjetitelja u Puli, ali i Grazu i Budimpe{ti. Izdvojiti valja i opse`na istra`ivanja na za{ti}enom podmorskom lokalitetu austrougarskog bojnog broda »Szent Istvan« realiziranih u suradnji s kolegama iz Budimpe{te. Iz obilja nakladni~ke produkcije izdvojiti treba reprint izdanje rukopisa »Statuta grada Pule« iz 1500. godine. Projekt je progla{en 2001. najboljim nakladni~kim poduhvatom godine i dobitnik je republi~ke nagrade »Povelje Strossmayer ». Najnoviji, stalni postav, kojim je Povijesni muzej Istre i obilje`io svoju pedesetu obljetnicu Ljekarni{tvo u Istri projekt je koji se pripremao gotovo desetak godina. Namje{taj i
predmeti Ljekarne potje~u iz biv{e Mornari~ke bolnice osnovane kao Bolnice austrougarske vojske u Puli 1861. godine. Povijesni muzej Istre pokrenuo je 1990. godine postupak za{tite Povijesne sobe Mornari~ke bolnice u Puli. Nakon odobrenja Ministarstva prosvjete, kulture i {porta i Ministarstva obrane Republike Hrvatske Muzej je 1997. godine preuzeo muzejske artefakte i zapo~eo preventivnu za{titu. Namje{taj je restauriran i konzerviran, a stilski pripada secesiji druge polovice 19. stolje}a. Izra|en je od mahagonija i sastoji se od pet dijelova; ormara i staklenih vitrina. Ljekarna je opremljena ljekarni~kih posudama od stakla i porculana, kao i gotovim lijekovima inda{nje farmaceutske industrije kojima su se koristile ljekarne sredinom 19. stolje}a. Tu je i mu`ar iz 17., te pre{a iz 20. stolje}a, kao i priru~na knji`nica ~etrdesetak stru~nih naslova, koje je po pravilima struke svaka ljekarna morala u to doba posjedovati. Posjetitelje Povijesnog muzeja Istre ispred samog ulaza u Ka{tel od sada do~ekivat }e postav od desetak brodskih topova, {to su se punili s prednje strane, koji }e predo~avati tehnolo{ki razvoj lijevanja topova u razdoblju od osamdesetih godina 18. do {ezdesetih godina 19. stolje}a. 51
PRESTI@NA NAGRADA »GRBAVICI«
FILM KOJI OSLIKAVA STVARNOST
Film Jasmile @bani} »Grbavica« do`ivjela sam kao vapaj obespravljenih, koji je u fokus svjetske pozornosti postavio problem trauma s kojima se nakon rata suo~avaju tisu}e `ena silovanih za vrijeme srpske agresije na BiH. Film bez imalo uljep{avanja govori o tom bolnom pitanju, nagla{avaju}i ~injenicu da zlo~ince nakon rata nije stigla zaslu`ena kazna Napisala Ivana Rora Foto-arhiv HMI
deblokade Sarajeva, Grbavica je zaboravljena. O tom se kvartu i strahotama koje su se tamo doga|ale nije puno govorilo. Na Grbavicu su se pomalo vra}ale Sarajlije, a odlazili su oni koji su preko Pala stigli u na{e domove. I za sobom su ostavljali pusto{. U svoj sam stan u{la poru{enim stepenicama. [ok je bio golem i nevjerica do beskraja. Odnijeli su sve. Bo`e, pitala sam se, pa {to }e im moje fotografije? Njima ne zna~e ni{ta a za mene su to uspomene koje nikada ne mogu vratiti. No, to je rat, rekli su. I nastala je {utnja o svemu {to se tamo doga|alo. Zbog toga sam film Jasmile @bani} »Grbavica« do`ivjela kao vapaj obespravljenih, koji je u fokus svjetske pozornosti postavio problem trauma s kojima se nakon rata suo~avaju tisu}e `ena silovanih za vrijeme srpske agresije na
P
otresna filmska drama »Grbavica« na Berlinskom je festivalu osvojila glavnu nagradu »Zlatnog medvjeda«. Probudilo je to u meni erupciju uspomena koju sam nakon odlaska iz rodnoga Sarajeva, ~ini se, podsvjesno potisnula. Grbavica je bila moj kvart. Tamo sam `ivjela dvadeset i pet godina i nikada nisam preboljela ~injenicu da je nekom ~udnom odlukom tamo{njih Srba, koji su sve te godine `ivjeli s nama, pripala takozvanom »Srpskom Sarajevu«. ^udno je bilo postati izbjeglicom u rodnom gradu, jer su Srbi, pristigli preko Vraca s Pala, proglasili nepo`eljnim sve one koji su bili »nesrbi«. I tako smo s vre}icama, ostavljaju}i svoje `ivote i uspomene, pod snajperskom pratnjom prelazili most na Miljacki i odlazili u ono drugo »slobodno« Sarajevo. »Slobodno«, ali od ljudske savjesti i svjetskog nemara za sve ono {to se doga|alo u tome blokiranom i sa svih strana ~etni~kim topovima okru`enom gradu. Jednostavno moram napisati ~etni~kim, iako danas vi{e nije popularno rabiti taj izraz, jer kako druk~ije nazvati te ljude koji su s oru`jem JNA bjesomu~no ru{ili moj grad i ubijati moje prijatelje i sugra|ane. Sje}am se kako sam tada bila bezgrani~no ljuta na cijeli svijet. Bilo je nepravedno i surovo pustiti nas da se sami branimo. ^ime? Pa zar svijetu nije bilo jasno da je na brdima oko Sarajeva bila ~itava velesila srpske vojske koja je tamo »ne{to« branila. Osloba|ala je nas Sarajlije od rod52
Jasmila @bani} ispri~ala je potresnu pri~u o silovanim `enama u ratu u BiH Pogled na Grbavicu sa snajperskog polo`aja na Vracama
nog grada, dijelila grad po kvartovima, postavljaju}i granice po katovima i obiteljima. Ubijala djecu i silovala `ene. A svijet je to gledao, ~ak i na TV. No, naravno, kako je to tada emitirala srpska TV SRNA s Pala ubijali smo se sami baciv{i granate po gradu kako bi privukli pozornost svjetske javnosti. Koje li ironije, privla~ili smo pozornost da bi se sve tako brzo zaboravilo? »Grbavica« govori u ime obespravljenih I nakon rata ili bolje re~eno neke ~udne
glavnih uloga igra i hrvatski glumac Leon Lu~ev.
Nakon povla~enja s Grbavice srpske paravojne formacije temeljito su je »po~istile«
BiH. Film bez imalo uljep{avanja govori o tom bolnom pitanju, nagla{avaju}i ~injenicu da zlo~ince nakon rata nije stigla zaslu`ena kazna. [tovi{e, `ene `rtve rata u pora}u su obespravljene i poni`ene. Same su prisiljene nositi se s te{ko}ama `ivota, ~ak i u dramati~nim okolnostima kada, kao u filmu, svojoj djeci, ro|enoj nakon silovanja, sada tinejd`erima, moraju odgovoriti na njima neugodna pitanja. Kako uop}e djetetu re}i da mu je otac silovatelj i ratni zlo~inac? Kako se suo~iti s tom stra{nom ~injenicom ili kako zapravo `ivjeti s njom. Odgovor na ta pitanja, ~ini se, nemogu}e je prona}i. A `ivot se mora `ivjeti. Na Grbavici tako|er. Film »Grbavica« kroz pri~u o Esmi, koja od svoje k}eri skriva da njezin otac nije poginuli ratni heroj nego nepoznati srpski vojnik, uspje{no tematizira problem masovnih silovanja muslimanskih `ena u ratu u BiH, no jo{ vi{e isti~e njihov dana{nji polo`aj u bosanskohercegova~kom dru{tvu. Ove su `ene polako zaboravljene, jer je njihov problem, za razliku od ostalih `rtava rata, jo{ uvijek tabu i te{ko ga je politi~ki instrumentalizirati, smatra redateljica @bani} istaknuv{i da je temeljni cilj njezina rada bio Bosni i Hercegovini i cijelome svijetu ukazati na zlo~ine koji se zaboravljaju. »Grbavica« je nastala u suradnji kinematografija i filma{a Austrije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Njema~ke, a jednu od
Mnoge od `rtava ne `ele govoriti »Grbavica« je zasigurno bar na trenutak uzburkala savjest svjetske javnosti. Za `rtve silovanja u BiH i to je puno, jer to je njihova `ivotna stvarnost, ~injenica s kojom `ive svakoga dana. Udruga `ena `rtva rata u BiH ima oko 25 000 dokumentiranih slu~ajeva, no posve je jasno da je broj silovanih `ena tijekom rata u Bosni puno ve}i, mo`da i deset puta, jer mnoge od `rtava o tome ne `ele govoriti. Neke `rtve silovanja kasnije su ubijene pa je te{ko imati to~nu evidenciju. No to zasigurno nije opravdanje za nezainteresiranost vlasti u BiH za ovo pitanje. Uostalom, u odnosu vlasti BiH prema problemima silovanih `ena najbolje govori podatak o bijednim zakonskim rje{enjima glede statusa `ena `rtava rata. Prema postoje}im zakonima neka prava mogu ostvariti samo one silovane `ene koje su pretrpjele tjelesna o{te}enja 60 ili vi{e posto. A {to je s ostalima? Sve druge `ene kojima je silovanjem na najbrutalniji na~in povrije|eno ljudsko dostojanstvo nemaju prakti~ki nikakva zakonska prava niti je organizirana skrb dr`ave za njih. Kakve li ironije, kao da im se ni{ta nije dogodilo. A da stvarnost bude jo{ surovija pobrinuo se i postoje}i zakon koji ne prepoznaje definiciju silovanja, nego se samo govori o razli~itim oblicima zlostavljanja. Tekst dopunjenog i izmijenjenog Zakona o za{titi `ena `rtava rata pro{ao je federalnu vladu, ali jo{ nije usvojen u parlamentu. Nakon toliko vremena pomalo se gubi nada da }e se ne{to bitno promijeniti nabolje. A silovane `ene u BiH trebaju `ivjeti suo~ene sa svim `ivotnim problemima i nepravdama s kojima se svakodnevno susre}u. Njihova djeca postaju tako|er `rtve rata, a dr`avu i svijet je sve manje briga. Mo`da }e film bosanskohercegova~ke redateljice Jasmile @bani} biti iskra u vatrenoj borbi za pravdu i dostojanstveni `ivot, ili su mo`da o~ekivanja autorice ovoga teksta ipak prevelika. No, »Grbavica« je pozvala na uhi}enje najodgovornijih srpskih zlo~inaca Ratka Mladi}a i Radovana Karad`i}a. Ako se oni uskoro na|u u Haagu, bit }e to bar mala satisfakcija `rtvama rata kako u Bosni i Hercegovini tako i u Hrvatskoj. Pa svijete, reagiraj!
HRVATI U SVIJETU MLADI ISELJENIK NAGRA\EN U TOKIJU
U
organizaciji Panasonic Comunication, u Tokiju, 18. studenog 2005. godine odr`an je svjetski izbor dje~jeg videospota KWD »Kid Witness News«. Grupa za film iz gimnazije Alstertal-Hamburg, u kojoj je bio sudionik mladi Hrvat Ivan Radilj (14 god.) i njegov videospot »We are all good friends« ocijenjen je kao najbolji njema~ki i tre}i europski videospot! Zanimljivo je da u spotu Ivan obja{njava nastanak imena kravate po Hrvatima koji su je nosili oko vrata po boji{nicama u Tridesetogodi{njem ratu. Hrvatska je danas poznata u svijetu kao domovina kravate, koja je postala znakom uljudbe pa ~ak i me|usobnog po{tovanja u mu{koj odje}i, i to ne samo na Zapadu nego i u mnogim zemljama isto~ne polutke. »Velika mi je ~ast {to sam, u ime grupe, primio zahvalu 9. prosinca 2005. i nagradu u vije}nici slobodnog grada Hamburga« izjavio je Ivan. Zahvalnicu je osobno uru~ila senatorica Aleksandra Dinges-Dierig, a svima je bilo poznato da je mladi Radilj po ro|enju, obitelji i osje}ajima Hrvat. Ivan Radilj ro|en je u Ogulinu 25. 6. 1991. godine, od oca @eljka (iz Ka{tel Gomilice) i majke pok. Marije ro|. Markovi} iz Ogulina. Ivan `ivi u Njema~koj s ocem i bratom Lukom. ([tefica Mati})
Ivan Radilj (14 godina) 53
OSVRT NA MIHANOVI]EV »POLJI^KI PARNAS«
POLJI^ANIMA U SLAVU, A POLJICAMA NA ^AST
Autoru »Parnasa« treba zahvaliti na studioznom obuhva}anju tih imena op}enito, jer je »iseljeni~ka knji`evnost« gotovo pola stolje}a bila za Hrvatsku »tabu tema« i tek se posljednje desetlje}e javljaju napisi o njoj i njezinim protagonistima, Hrvatima koji su u te{kim emigrantskim prilikama ostali vjerni svom jeziku i tlu. Jedino su imali privilegiju da produ`uju istinitu sliku o porobljenoj domovini Napisao Mladen Hanzlovsky
K
oncem pro{le godine objavljena je u omi{kom Priku vrlo zanimljiva knjiga Nedjeljka Mihanovi}a »Polji~ki Parnas«. Svakako }e imati va`no mjesto u bibliografiji poznate stare Polji~ke republike. Privu}i }e pa`nju tako|er mnogih Polji~ana u iseljeni{tvu, koji su rasprostranjeni od Amerike (ima ih dosta u Chicagu) do Argentine i ostalih zemalja. Iz Poljica su, primjerice, podrijetlom tamo{nji poznati brodovlasnici Nikola i Miho Mihanovi}, danas uspje{ni argentinski poljoprivrednici, zatim, u SAD-u cijenjeni hrvatski slikar Zvonimir Mihanovi}, na ~ijim »hiperrealisti~nim« platnima prepoznajemo motive iz podstranske obale. A samo nabrajanje »Mihanovi}a« ovim slu~ajem, podsjetimo se, vodi nas i do jednog od najpoznatijih, Antuna, koji je 1835. ispjevao na Rijeci »Horvatsku domovinu«. Iz te grane je i Nedjeljko Mihanovi}, danas poznato ime hrvatske knji`evnosti. Ro|en je 1930. u polji~kom Sitnu Donjem a osim `ivotnog opredjeljenja za knji`evnost (1975. doktorirao je u Zagrebu disertacijom »Lirika Vladimira Nazora) odmah, od prosinca 1989. uklju~uje se posredstvom HDZ-a u vi{estrana~ki politi~ki `ivot neovisne Hrvatske. Obavljao je niz du`nosti na podru~ju kulture, a 1994. izabran je i za predsjednika Hrvatskog 54
Nedjeljko Mihanovi} na skupu »Dobrojutro more« u Podstrani 2005.
dr`avnog sabora. Posljednja mu je obimna knjiga, na vi{e od 400 stranica, »Polji~ki Parnas«. U njoj je studioznim prou~avanjem obuhvatio 35 pisaca, znanstvenika i knji`evnika, koji su neposredno ili posredno podrijetlom Polji~ani ili su se bavili temom te stare podmosorske Republike, odnosno kako je neki radije nazivaju, Kne`evine Poljica. Knjiga }e, tako|er, biti zanimljiva za hrvatsko iseljeni{tvo, jer obuhva}a i neke politi~ke emigrante koji su djelovali poslije 1945. (neki i umrli) u izgnanstvu, a neki do`ivjeli tragi~an kraj na Kri`nom putu ili u beogradskim egzekucijama. »Bez imena i domovine u nepoznatom«: To su oni Polji~ani koji su ostali poslije 1945., kako je zapisao pjesnik Sre}ko Karaman (1909.-1964.) »Bez imena sam i domovine, na putu u nepoznato«. Karaman je na{ao uto~i{te u Argentini, kao i Branko Kadi} (1919., Donja Poljica 1991., Buenos Aires), jedan od pokreta~a ~asopisa »Studia Croatica« i vrlo plodan knji`evnik, prevodilac na {panjolski itd. Dosta prostora autor knjige posve}uje i iseljeniku prof. dr. Anti Kadi}u (r. 1910., Krilo Jesenice), koji je sretan do`ivio neovisnost domovine i umro 1998. u svom rodnom mjestu. Kao intelektualac on je postigao visoku afirmaciju u Americi te se dovinuo do uglednog profesora knji`evnosti u SAD-u (Berkley). »Parnas« predstavlja, dalje, Branka Klari}a (1912, Jesenice-Bleiburg 1945.) koji je za kratkog `ivota od 33 godine ostavio zapa`en opus religiozne lirike, i o kome je 1936. prvi pisao jo{ Jure Ka{telan, zatim Jak{u Ercegovi}a (1918. Jesenice-Beograd 1945.), plodnog knji`evnika iz generacije Vinka Nikoli}a, pogubljenog bez suda u prvoj godini jugore`ima, pa uglednog filozofa i pisca u inozemstvu Edu Piv~evi}a, utemeljitelja Hrvatsko-britanskog dru{tva u Londonu 1974. (ro|en 1931. u Priku). Ovdje smo samo nabrojali najva`nije iz skupine iseljeni~kih pisaca u toj knjizi. Autoru »Parnasa« treba zahvaliti na studioznom obuhva}anju tih imena op}enito, jer je »ise-
ljeni~ka knji`evnost« gotovo pola stolje}a bila za Hrvatsku »tabu tema« i tek se posljednje desetlje}e javljaju napisi o njoj i njezinim protagonistima, Hrvatima koji su u te{kim emigrantskim prilikama ostali vjerni svom jeziku i tlu. Jedino su imali privilegiju da produ`uju istinitu sliku o porobljenoj domovini. No, »Parnas« pridru`uje spomenutima i mnoga imena koja su po~ela pisati unatrag dva stolje}a o Poljicama ili su postala ugledna do{av{i iz njih. Od Stazi}a i Pavi}a do Vukovi}a: Pisci su u knjizi poredani kronolo{kim redom i »ova antologijska monografija«, pi{e autor, samo je predradnja za izradu jednog op}eg polji~kog leksikona«. Tako se i on ogra|uje od mogu}eg {ireg izbora ovim svojim u`im, a mi za potrebe ovog kratkog prikaza tako|er samo odabiremo najva`nije. Me|u njih svakako spada i Alfons Pavi}, prvi pravi historiograf Poljica. Ro|en u Ljubljani kao visoki vojni du`nosnik Austrougarske 1839. iz plemenita{ke obitelji Pfauenthal, Pavi} bude iz Maribora 1883. postavljen za savjetnika Dalmatinskog savjetni{tva u Zadru. Kad tamo otkrije da su mu preci iz Poljica, do kraja `ivota sav se usmjeri na istra`ivanje Polji~ke republike. [tovi{e, koriste}i visoki polo`aj, Pavi} poma`e gradnju cesta i putova i mostova u njoj, pa ga danas Polji~ani smatraju nezaboravnim dobro~initeljem. Njegovi »Prilozi povijesti Poljica« iz 1903. ostaju trajni temelj za prou~avanje te slavne hrvatske pro{losti. U Mihanovi}evoj obradi redaju se potom poznata literarna imena Drage Ivani{evi}a, Jure Ka{telana, Nikole Mili}evi}a, Josipa Pupa~i}a, pa suca Milana Vukovi}a, pisca i pravnika koji se proslavio za jugokomunisti~kog re`ima hrabrom obranom hrvatskih politi~kih zatvorenika, disidenata, [ime \odana, Marka Veselice, Smiljane Rendi} i ostalih. Vukovi} je posebno ostao zapam}en brane}i u sudskom procesu me|ugorskog sve}enika fra Jozu Zovka. Danas `ivi i radi u Zagrebu kao sudac Ustavnog suda pre{av{i 73 godinu te nastavlja s
aktivnim anga`manom i pisanjem. S Nedjeljkom Mihanovi}em, piscem ove knjige, utemeljio je poznato okupljanje pjesnika u Podstrani, pod nazivom Pupa~i}evih popularnih stihova »Dobrojutro more«. Ono {to posebno uljep{ava Mihanovi}evu bibliografsko-leksi~ku knjigu je njegov obimni pregovor nazvan jednostavno »Poljica«. Sedam stolje}a nezaboravne slobode: O »Polji~koj republici« napisano je do sada podosta, no jedan od najljep{ih osvrta je upravo Mihanovi}ev uvod. S njime nas Mihanovi} na jedan poetsko-nostalgi~ni na~in podsje}a na fenomenalnu pro{lost te male hrvatske `upe od 250 km², obrubljene rijekama, @rnovicom i Cetinom, planinom Mosor, iza sebe podstranskom obalom izme|u Splita i Omi{a. Poslije pada hrvatskih kraljeva 1102. godine. Polji~ani su se povukli u podmosorska bespu}a, osnovali svoju Polji~ku republiku i fakti~no produ`ili s hrvatskom neovisno{}u do Napoleonove armade 1805. godine. Kako su `ivjeli u obru~u izme|u Mle~ana i Turaka (pod njima su bili 150 godina!), vidi se danas iz ~uvenog Polji~kog statuta, prema kome je slavni dr`avnik Thomas More 1513. napisao svoju »Utopiju« i koga su kao »blistav srednjevjekovni dokument« izu~avali poznati ruski akademici Grekov i ostali. Iz njega pou~no zra~i za dana{nju generaciju ogromno rodoljublje, zakoni o ~uvanju zemlje, reda i rada, odanost Bogu i obitelji, ali i svom jeziku »arvatskom« i slobodi. Ono {to nisu uspjeli u XVI. stolje}u izboriti pu~ki buntovnici Matije Ivani}a i Matije Gupca, uspjelo je Polji~anima i njihovim knezovima, ustrojstvo vlasti kne`evini bez robova, ali s ljubavlju prema svojoj zemlji i pravnoj vladavini, na kojoj im mogu zavidjeti, i od kojih mogu u~iti, dana{nji potomci u neovisnoj Hrvatskoj. Mihanovi}ev predgovor »Poljica« posebna je vrijednost njegove knjige koju treba uzeti i ~itati posebno samo zbog njega. 55
ISELJENI^KO-POVRATNI^KA PRI^A
Napisao Ivan Skra~i} Bodul
PET KU]A
B
ura je ju~er prestala. Pro{le no}i nebo je bilo vedro, pa je priroda u~inila svoje. Zaledilo se i more u pli}aku. Jutro je osvanulo besprijekorno prozirno nad kanalom, pu~inom i nad Velebitom. Planina puca od ~isto}e. Na njenim vrhovima snijeg se sjaji ja~e od labudove bjeline. Ledenica sve {tipa. Uvla~i se u nosnice. Vje{a se za u{i. Kako ure odzvanjaju studen polako popu{ta, ali samo toliko da momak mo`e skinuti kapu ako pokraj njega pro|e neka zgodna cura. Godina je 1959. Sredina dana. Podne samo {to nije odzvonilo s obli`njeg kampanela. Niko stoji na Trgu revolucije naslonjen le|ima na zid Omladinskog centra. Hvata sunce. Oskudno je odjeven. U hla~ama od trli{a na kojima ima i zakrpa. Jaketa* mu sli~na hla~ama, ali ne{to novijeg datuma jer joj je boja tek malo izblijedjela. Na sebi nema deblje odje}e. Zimski kaput mu je daleki luksuz. Na stopalima ima platnene cipele potkovane automobilskom gumom. Visok je. Mr{av. Ple}at. Dvadeset mu je godina. Gledaju}i ga kroz `enske nao~ale, i bez njih, reklo bi se: zgodan ljepotan, nema {to. Samo `enska `elja ostala bi neutje{na. Uzdah prazan. Nedavno se o`enio, prije vojske u koju nije `elio i}i. Tako je govorio sam sebi. Za{to u tu armiju kada je komunisti~ka, a ja vjernik. Tu ispred njega, na sredini Trga revolucije vijori se zastava s crvenom petokrakom u sredini. ^esto je mrmljao u sebi da to nije hrvatska zastava a na hrvatskoj je zemlji. Po vjen~anju uveo mladu suprugu Janju u vrlo stari i tro{ni o~inski dom. U ku}i samo hambar suhih smokava, pokoja litra maslinova ulja, i ne{to vi{e bevande, te roditelji i mla|a sestra. On s mladom suprugom spava u prizemlju, uz ribarske mre`e, na slamarici. Gore roditelji u jednom kutu a sestra u drugom. Danas hvata zimsko sunce naslonjen na zid »dobrovoljnog« narodnog rada. Ispred njega nekoliko dje~aka napucava krpa{a*. Onda za~uje glas. Prijatelju Niko, {to radi{!? Pa evo, motam odgovori Niko. Pritom se nasmije56
{i a zubi mu pokaza{e sme|u nikotinsku oplatu. A motao je duhan u papir od cementne vre}e U tom vremenu oskudica imati pravi cigaretni papir za mnoge, a pogotovo za Niku, bio je samo san. Sutradan {aputalo se je na Trgu revolucije. Ode Niko sa svojom Janjom... Pobi`e preko bare. Godina je 1983. Ljeto. Nedjelja. Osma ura jutrom. Niko sjedi na prozra~noj verandi do ulaznih vrata svojeg prebivali{ta. Taj kutak vru}e australsko sunce gotovo nikada ne doti~e jer je istok pozadi ku}e, jo{ k tome {iroke su nadstre{nice oko krova. Ju~er je bilo veoma vru}e. ^etrdeset i dva stupnja Celzija, i to u hladu. Puhao je sjeverni vjetar iz zagrijanog pijeska suhog australskog zale|a. Ipak, u no}i se dogodila promjena. Zapuhao je vjetar s mora. Vjerojatno se je za~eo negdje na Ju`nom polu pa je u brzom naletu do-
valjao i svje`inu iz svojih nepreglednih ledenjaka Do jutra se temperatura spustila na dvadeset i sedam stupnjeva Celzija. Najugodnija temperatura za ljudsko tijelo. Znao je to i Niko. Stoga je i sjeo na verandu do ulaznih vrata. U duplu hladovinu, jer mu uslijed ju~era{nje vru}ine iz tijela jo{ izbija toplina, zra~i. A u ku}i nema klima ure|aja. Nema ga, jer u njemu i njegovoj Janji jo{ uvijek buja poriv za opipljivim dobrima. Onim ~vrstim. Tako nemaju vremena za svoje osobne ugodnosti, pa ni za one male, nu`ne, u`itke, U kuhinjskom ormari}u uvijek dr`e samo ~aj. Kava bi bila drugi u`itak, a to je previ{e. [tede na svemu osim na njegovu pu{enju, jer to mu je i jedini izlazak iz svijeta osamljenosti. Bili su sretni pro{le godine kada je loza u vrtu rodila. Zobali su gro`|e danomice, tako da za puna dva mjeseca nisu trebali potro{iti ni dolara na vo}e. Sjedi tako Niko u prozra~noj
hladovini i uz cigaretu ispija jutarnji ~aj. Misli ga odvode u rodni kraj pa opet natrag u svakida{njicu. U jo{ uvijek te`ak rad, gotovo svaki dan, a trud ~ini svoje. Ne miluje. Prsti na lijevoj ruci dosta su mu zgr~eni. Nu, desna {aka jo{ je zdrava. Na njemu hla~e od trli{a, a na {irokim ple}ima ko{ulja otrgnutih rukava tako da mu pazusi lak{e di{u kad vru}ina vrisne. Nije ba{ ni odve} veseo. Pomalo je i zabrinut. Unatrag mjesec dana napustio ih je sin jedinac. Rodio im se u Italiji. U kampu Kremona. Sje}a se Niko da ga je napravio prije negoli je napustio svoju voljenu Hrvatsku i to pod vedrim nebom, kada je sa svojom Janjom okopavao stari vinograd, pa mu zbog toga i nadjenu{e ime Vedran. Dodu{e, priznavao je u sebi, da nisu imali mnogo vremena oko njegova uzrasta, a ni za stvaranje brata mu ili sestre. Mnogo su radili, a Vedran se odjednom pru`io, kao iz vode. A onda se odvezao. Sjeo na motorkota~ i jednostavno oti{ao. Javio se razglednicom iz Gold Costa i napisao da je lamo »nice« i da ostaje... Misle}i tako Niko posegne za vre}icom »Drum tabaco« i izvadi cigaretni papir. Utom se pred ku}om zaustavi bijeli automobil i malo zatim za~uje glas. E Niko, po Bogu brate, nisam te vidio ima godinu dana! [to radi{!? Pa evo, motam-odgovori Niko. Godina je 2005. Ljeto je. Subota jutrom. Osma ura.. Niko stoji na nekada{njem Trgu revolucije, a sada Trgu hrvatskih vladara. Stoji naslonjen na zid nekada{njeg Omladinskog centra, a sada Kre{imirovog doma. Milo mu je pa stoji naslonjen na istom mjestu kao u unatrag ~etrdeset i pet godina. Motri unaokolo. Bonaca je. Vjetar se uspavao na Velebitu. Tradicionalne drvene brodice, leuti i gajete, u Staroj rivi ni malo se ne mi~u. Stoje k o zalivene. Ne mi~e se ni Niko. Do njega u kamenim pitarima* na jutarnjem suncu rumeni se cvije}e. Cvjetni miris je jak. Ugodno nadra`uje nosnice. Vrapci se ras~evrljali* na obli`njoj murvi*. Ljetna sezona je u punom jeku. Sve je `ivahno. Po sredini trga nekoliko dje~aka nabija loptu. Pravu pravcatu. U obli`njim kafi}ima doma}a i strana ~eljad ve} ispija jutarnju kavu. Listaju se dnevne novine. On, u hla~ama od trli{a, stoji uspravno. Ple}at. Mr{aviji je negoli u mladosti. Visina ramena tek mu se malo snizila. Kosa gotovo bijela. Fali mu jedan o~njak i jedan sjekuti}. Ostale zube resi svjetluckasta sme|ina. Me|u prstima obilati trag od nikotina, a o~i mu jo{ sjaje mladena~kim `arom. Stari o~ev dom na{ao je kako ga je i ostavio. Ribarske mre`e jo{ uvijek u istom kantunu. Dodu{e
nema vi{e slamarice, ali gore na katu ista stara ko~eta*, bez slamarice i bez madraca. I dvije stare {krinje, od kojih je jedna gotovo raspala. Na prozorima kapci potpuno izgubili nekada{nju boju i stoje nakrivljeni. Ipak, netko je uveo struju i vodu, ali je sve skupa dotrajalo. Sestra mu se nikada nije udala. Izu~ila za medicinsku sestru i dobila posao u Rijeci. Stvorila svoj stan i ostala. Roditelji mu umrije{e od starosti, i osamljenosti, u prvoj godini Domovinskog rata. Svake godine, za Bo`i}, znao im se javiti s ~estitkom i poslati ~ek od trista dolara. I to je bilo to. Eto, sada upravo gleda kako jedan zgodan momak podi`e zastavu na stup po sredini trga i to pravu pravcatu s hrvatskim grbom u sredini. Nasmije{i se i u grudima osjeti milinu. Posegne za duhanom i uto za~uje ja~i glas. Prijatelju Niko, {to radi{!? Pa evo, motam odgovori Niko. Aaa, izmijenili smo fizi~ki izgled, zar ne? Samo ostaju, nevaljane, stare navike. I kod mene su ostale pa daj da i ja smotam jednu. Tako nekako, prijatelju Ive. Evo uzmi... mo`da }emo zaustaviti ispadanje kose odgovori Niko. A reci mi Niko, kako ono ti i Janja stojite s djecom u tom dalekom svijetu? Pa, samo jednog sina i dvoje mu{ke unu~adi, ali su veoma daleko od nas. Oni su, zna{, u nekom turisti~kom poslu. Mnogo radi moj Vedran. Zna{, otpla}uje kredite... Rijetko se vi|amo. Velika su to prostranstva, zna{... Malo su umukli dok su uvla~ili i ispuhavali dim, onda }e opet Ive. Pa mogao bi, prijatelju, sada do}i doma, i ostati. Ovo {to nam je preostalo od `ivota treba malo i u`ivat . Svaki dan mo`emo napraviti marendu*. Zaigrat bo}e i baciti po koju na karte. Za litru vina, zna{. Pogotovo jer su ti o~evi temelji jo{ tu. 1 zidovi. Malo novaca i obnova doma bila bi ti gotova. A imamo i na{u Hrvatsku! Eee... lako je tebi govoriti. Ti si tu nik o i obik o, a ja se odvik o. Puno je godina pro{lo, prijatelju Ive. Zna{, ovdje nemam od ~ega `ivjeti. A od ~ega `ivi{ u Australiji opet }e Ive? Eee.. tamo imamo PET KU]A. ^etiri su nam u najmu, pa tko }e ih pazit , i ubirat najamninu, ako ja i Janja nismo tamo. Zato smo i do{li doma samo na tri tjedna. Tog trenutka umuko{e vrapci na obli`njoj murvi, a s rascvjetane ru`e u kamenom pitaru ispadne nekoliko latica. *jaketa sako / krpasa-krpa{ ru~no napravljena lopta od platna. / pitarima-pitar posuda za uzgajanje cvije}a / ras~evrijali raspri~ali / murvi-murva na dudu-dud / ko}eta starinski drveni krevet visokih strana / marenda doru~ak
HRVATI U SVIJETU SAD: HRVAT NA NAJBOLJEM RADNOM MJESTU NA SVIJETU
J
o{ jedna izuzetno ugodna vijest o znanstvenicima hrvatskog podrijetla pristigla je posljednjih dana, ovaj put, iz San Francisca. ^lanak u ovomjese~nom izdanju ~asopisa Fortune usmjerio je medijsku pa`nju na hrvatskog znanstvenika dr. Domagoja Vu~i}a koji radi u SAD-u. Nakon {to je ta ugledna publikacija proglasila kalifornijsku biotehnolo{ku kompaniju Genentech najboljim radnim okoli{em u svijetu, od devet tisu}a uposlenika, upravo je 37-godi{nji Domagoj Vu~i} bio taj koji je javnosti predstavio rad svoje tvrtke. Velik dio ameri~ke javnosti prepoznaje tu tvrtku po Herceptinu, lijeku protiv raka koji je mnogim oboljelima vratio nadu. Taj je lijek tvrtki donio goleme prihode tijekom pro{le godine cijena dionica Genentecha udvostru~ila se, na 95 dolara, a vrijednost kompanije 102 milijarde dolara stavlja ju na dvadeseto mjesto u Americi. U Genentechu rade i tri Hrvata, a me|u njima se isti~e vrhunski stru~njak Domagoj Vu~i}, 37-godi{nji molekularni biolog, koji je imao ~ast govoriti za Fortune o svojoj kompaniji. U ameri~ku je kompaniju do{ao prije sedam godina, otkako je obranio doktorat iz genetike na Sveu~ili{tu Georgia. Od 2001., tri godine nakon {to je stigao u Genentech, vodi vlastiti laboratorij, ro|en je i odrastao u Zagrebu, gdje je 1992. godine diplomirao molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matemati~kom fakultetu (PMF). Nakon {to je godinu dana radio kao asistent na PMF-u, poslao je molbe na nekoliko ameri~kih sveu~ili{ta i izabrao Sveu~ili{te Georgia, gdje je doktorirao na temi iz genetike 1998. godine. Te je iste godine do{ao na postdoktorat u laboratorij Vishve Dixita u Genentechu. Vu~i} je za Jutarnji list otkrio i kako u posljednje vrijeme imaju nekoliko iznimnih lijekova. To su Rituxan, lijek protiv tumora imunolo{kog sustava, Herceptin, lijek protiv tumora dojke te Avastin koji spre~ava dovod krvi u tumor. On se pokazao u~inkovitim kod raka debelog crijeva, plu}a i dojke, a Genentechu donosi milijarde dolara godi{nje. Osim Vu~i}a, u Genentechu su jo{ dva znanstvenika iz Hrvatske, i to Miro Brajenovi} iz Zagreba i Sini{a Ivelja iz Splita. Genentech je prva svjetska biotehnolo{ka kompanija, a na{a istra`ivanja dovode do razvoja anititumorskih i lijekova za imunolo{ke bolesti. Moj projekt, za koji se nadam da }e krajem ove ili po~etkom idu}e godine biti u fazi klini~kih istra`ivanja, od izuzetne je va`nosti za kompaniju. Zato su me ~elni ljudi Genentecha izabrali da govorim za Fortune rekao je Domagoj Vu~i}. Genentech su 1976. osnovali Herb Boyer, jedan od pionira genetskog in`enjerstva sa Sveu~ili{ta California u San Franciscu, i bogati investitor Bob Swanson, koji je prvi u svijetu prepoznao golemi komercijalni potencijal molekularne genetike. Kompanija se u po~etku bavila proizvodnjom inzulina, a danas je uglavnom fokusirana na onkologiju i bolesti imunolo{kog sustava. 57
O IZDAVA^KOJ DJELATNOSTI HRVATSKIH @UPA I MISIJA U ISELJENI[TVU (2)
VJERSKA I NACIONALNA OKOSNICA ISELJENE HRVATSKE
Izlaganje s okrugloga stola o temi »Hrvatska knjiga izvan Hrvatske iskustva, dana{nje stanje i perspektive« na izlo`bi Hrvatske matice iseljenika »Hrvatska knjiga u iseljeni{tvu«, INTERLIBER 2005, na Zagreba~kom velesajmu, 11. 11. 2005. Izlaga~ msgr. Vladimir Stankovi}
Glasnici i ~asopisi: U domovini su razni glasnici uvijek bili najomiljenije vjersko pu~ko {tivo. S time su na{i sve}enici nastavili i u iseljeni{tvu. Posebno je uvijek bio popularan »Glasnik sv. Antuna«. A ~ini se da se u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata najdulje odr`ao »Glasnik Srca Isusova i Marijina« u Salzburgu, koji je godinama ure|ivao, tada najugledniji sve}enik hrvatskog iseljeni{tva, vl~. Vilim Cecelja. Ta edicija ima veliku va`nost za prou~avanje ne samo vjerskog `ivota na{ih politi~kih emigranata u Austriji i Europi, nego i za cjelokupno, pa i politi~ko, `ivljenje i kasnijih »gastarbajtera«, pa pomi{ljamo na jednu posebnu obradu tog Glasnika. A najdulju izdava~ku tradiciju raznih glasnika imaju franjevci u Chicagu, dok su, recimo, njihova zadarska franjeva~ka subra}a u Argentini osim glasnika »Ave Maria«, i »@ivot« ure|ivala i »Ognji{te«. A bosanski franjevac Tvrtko Guji} dugo je u Canberri u Australiji uspje{no ure|ivao glasnik »Pod Ju`nim kri`em«. Mislim da se u tu kategoriju glasnika malo te`e mo`e uvrstiti njema~ku »@ivu zajednicu« ili {vicarski »Movis«, ili austrijsku »Na{u rije~«, ili francuski »Na{ glas« {to izlaze i danas i obra|uju teme {irokog spektra, a ti su, vi{e ~asopisi nego tradicionalni glasnici, zna~ajni po 58
tome {to se objavljuju u nakladama od vi{e tisu}a primjeraka, posebno onaj u [vicarskoj koji izlazi 4 puta godi{nje i svaki broj u nakladi od preko 15. 000 primjeraka. I dok se neki poput »Movisa« i »Na{e rije~i« dr`e jo{ samo hrvatskog jezika, frankfurtska »@iva zajednica« ima sve vi{e ~lanaka i na njema~kom, a onaj pari{ki ~asopis i na francuskom. A »Na{a nada« u Chicagu, odnosno Hobartu, glasilo Hrvatske katoli~ke zajednice za SAD i Kanadu jest mjese~nik koji ve} dugo izlazi i on dijelom na hrvatskom i dijelom na engleskom jeziku.
Poluvjerski i polupoliti~ki ~asopisi: Dok se u Hrvatskoj tamo od po~etka izla`enja Glasnika sv. Antuna, kasnije Veritasa, po~etkom {ezdesetih godina i onda Glasa Koncila i drugih vjerskih mjese~nika to~no znalo, pa se toga i dr`alo, da u tada{njim politi~kim prilikama ograni~ene slobode nije mogu}e pisati o nekim drugim nego samo o vjerskim temama, hrvatske `upe u prekomorskim zemljama su u svojim glasnicima i biltenima ulazile i u nevjerske pa i politi~ke teme. Bilo je to u skladu sa slobodom tiska u zapadnim demokratskim zemljama, iako je zbog toga Crkva u domovini imala nekih neugodnosti. No osim tih nagla{eno vjerskih publikacija, postojali su i neki naoko vjerski ~asopisi, odnosno oni koje su izdavali sve}enici ili su na izdava~ku politiku imali najvi{e utjecaja, koji su imali izrazito rodoljubnu odnosno politi~ku orijentaciju. Me|u njih spada na prvom mjestu ~ika{ka »Danica«, zatim melbourn{ki »Hrvatski vjesnik«, a donekle i argentinsko »Ognji{te«, pa minhenski »Vjesnik« hrvatskih emigranata i radnika u Njema~koj, i »Novi `ivot« u Grottaferrati u Italiji, a svakako i Sinov~i}ev listi} o Sluzi Bo`jem Ivanu Merzu u Argentini. Bilo je i `upnih biltena koji su ulazili u neposrednu politi~ku borbu protiv Jugoslavije i njezinih diplomatskih ili udba{kih ekspozitura u inozemstvu. A onda, u vremenu Domovinskog rata, i
izrazito vjerski, poluvjerski i, recimo, politi~ki ~asopisi, svakako i svi `upni bilteni, masovno su se uklju~ili kako u politi~ko lobiranje za samostalnost, odnosno, oslobo|enje Hrvatske od velikosrpskog agresora, tako i u plansko i organizirano skupljanje humanitarne pomo}i za stradale u ratu. Zapravo su te edicije zorno pokazale kako su upravo hrvatske `upe i misije bile najbolje organizirane strukture za pomo} Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u ratu. O tome je objavljeno i vi{e vrijednih knjiga. Knjige i izdava~ke ku}e: Ima u iseljeni{tvu i mnogo knjiga vjerskog, kulturnog i politi~kog sadr`aja koje su objavili pojedini sve}enici, njihove `upe ili ~ak izdava~ke ku}e. Na tom je podru~ju osobito u po~etku bilo i vrlo mnogo biskupijskih sve}enika, koji se nisu umorili ni danas, poput starine don Ante Klari}a koji je 2000. godine objavio zama{nu knjigu: »Povijest hrvatske katoli~ke misije sv. Leopolda Mandi}a u Aucklandu (Novi Zeland) 1904-1999.« u izdanju »Crkve u svijetu« u Splitu, i to na hrvatskom i engleskom jeziku. No plodnom izdava~kom djelatno{}u u iseljeni{tvu mogle su se lak{e baviti na{e redovni~ke zajednice, od kojih jedna jo{ i danas, ima svoju tiskaru, a to su hercegova~ki franjevci, odnosno ~lanovi Kustodije sv. Obitelji u Chicagu. Oni nisu objavljivali »samo« glasnike, almanahe kalendare i liturgijske tekstove nego i cio niz knjiga. Njihova je djelatnost na tom polju rada znatno dobila na zna~enju kad je 1970. iz Europe u Chicago preselio »ZIRAL Zajednica izdanja ranjeni labud«, koja je do kona~nog preseljenja u Mostar 1995. objavila 62 knjige i to sa svrhom »razvijati i {iriti hrvatsku kulturu i time doprinijeti izgradnji hrvatske nacionalne svijesti i samobitnosti«. Kako je »Ziral ponovno poletio«, i to u Hercegovini, mo`e se ~itati u »Matici« od listopada ove godine. A kao neki »vuk samotnjak« o problematici na{ih »gastarbajtera« u Njema~koj, vi{e je knjiga objavio, prerano preminuli, vl~. Dragan ]uturi}, sve}enik Vrhbosanske nadbiskupije. A kad smo ve} u Njema~koj, ne smije se zaboraviti spomenuti fra Bernarda Duki}a, dugogodi{njeg delegata za hrvatske misionare, koji je sa
svojom ekipom u Frankfurtu objavio vi{e raznih izdanja, a da se o pribavljanju vjerske, povijesne i op}ekulturne literature iz domovine i ne govori. Na`alost, nemam svih brojnih fotomonografija izdanih u povodu raznih godi{njica. Ipak ne mogu pre{utjeti jednu malu ali zna~ajnu knji`icu »Hrvati u Ruhru« koju je izdao tada{nji hrvatski essenski `upnik Franjo Lodeta i u kojoj su tada po prvi put objavljena umjetni~ka djela koja je u hrvatskoj kapeli u Essenu Bergeborbec-
ku ostvario slikar Ivo Dul~i} i to u raznim tehnikama. No predaleko bi nas dovelo nabrajati pojedina literarna ostvarenja u na{im crkvenim ustanovama u inozemstvu. Treba oti}i u Chicago i u tamo{njem »Hrvatskom etni~kom institutu« skoro sve to vidjeti na jednom mjestu, jer ovo moje dana{nje izlaganje uistinu su samo prigodne natuknice. Zaklju~ak: Svi dobro znaju da se dana{nje prilike u iseljeni{tvu op}enito te{ko mogu usporediti s cvatu}im godinama jednog »Zirala«. Usvojene stereotipe danas treba mijenjati i revidirati, i to ne samo zbog nagla{enog distanciranja od hrvatskog iseljeni{tva koje je u hrvatskoj slu`benoj politici naglo zapo~elo 2000. godine a jo{ ni danas nije sasvim prestalo, nego i zbog prave hostilnosti, da ne ka`em mr`nje koju prema na{em iseljeni{tvu sustavno poti~u neki (na`alost i mnogi i najutjecajniji) novinski i elektro-
ni~ki mediji u Hrvatskoj. Sve to nekako dovodi i same predvodnike na{eg iseljeni{tva: politi~are, sve}enike, gospodarstvenike, intelektualce, pa i radnike i prosje~ne ljude do toga, da im je pomalo ve} dosta te i takve Hrvatske. Obi~no krivnju bacaju na politi~are u domovini, za koje su oni mo`da dali i svoj glas, a mo`da te{ko shva}aju i jo{ te`e prihva}aju krutu stvarnost koja glasi: sve je to skrojeno i sve se to provodi u metropolama njihove nove domovine koja nikada nije sasvim prijateljski primila ni njih kao doseljenike a jo{ manje slobodu njihove domovine Hrvatske. Ali, da budemo i malo samokriti~ni: kao da je tu i tamo i u redovima inozemnog sve}enstva pomalo splasnuo onaj negda{nji entuzijazam, jer su i ti sve}enici sve stariji a mla|eg sve}enstva nema dovoljno ni u domovini, a mnogi su i ranjeni nezahvalno{}u ove i ovakve dana{nje Hrvatske koja kao da `eli zaboraviti nepobitnu ~injenicu da ni ove ni ovakve dana{nje Hrvatske uop}e ne bi bilo bez hrvatskog iseljeni{tva. No Crkva ide dalje i na{i sve}enici u svijetu `ive sa svojim narodom u duhu onoga {to im poru~uje vrhovna crkvena vlast u Vatikanu koja je 2. svibnja 2002. izdala dokument s naslovom: »Uputa, erga migrantes caritas Christi ljubav Kristova prema iseljenicima« u kojem se ka`e: »Dana{nje su migracije najra{irenije kretanje ljudi u povijesti. U ovim posljednjim desetlje}ima ta je pojava, kojom je danas obuhva}eno oko dvije sto milijuna ljudi, poprimila oblik stvarnosti koja zadire u samu strukturu suvremenog dru{tva. To je postao sve slo`eniji problem s dru{tvenog, kulturnog, politi~kog, vjerskog, gospodarskog i pastoralnog gledi{ta... Glavne zada}e du{obri`nika za selioce (me|u ostalima) prije svega su: ~uvati etni~ki, kulturni, jezi~ni i obredni identitet selioca budu}i je u~inkovito pastoralno djelovanje nezamislivo bez po{tivanja i vrjednovanja kulturne ba{tine selilaca.« Neka Bog prosvijetli pamet da o tome ozbiljno razmisle i oni na East Riveru u New Yorku i ovi bli`i u Bruxellesu, i na{a Crkva u domovini, i na{e hrvatske `upe i misije u inozemstvu sa svojim vjernicima na svim kontinentima, ali i na{i politi~ari svih boja u domovini i u svijetu. 59
^ETVRTA KNJIGA O KARDINALU FRANJI KUHARI]U U HRVATSKOME ISELJENI[TVU
DEVET PASTIRSKIH POHODA AMERICI I KANADI Kardinal Kuhari} je jako cijenio Hrvate u iseljeni{tvu i brinuo se za njih. Rado ih je posje}ivao, ne samo zato {to je i sam imao mnogo iseljenika iz vlastite obitelji, ve} i zbog plemenitosti srca. I oni su njega voljeli i u njemu su gledali Hrvatsku
Napisala Matija Ma{a Veki}
O
vo je ~etvrta knjiga u nizu koja govori o kardinalu Franji Kuhari}u u hrvatskom iseljeni{tvu. Prire|iva~ je mons. Vladimir Stankovi}, dugogodi{nji ravnatelj hrvatske inozemne pastve. Nakon prve knjige o Ju`noj Africi (2003.), druge o Australiji i Novom Zelandu (2003.), tre}e o Ju`noj Americi (2004.), ova, o Sjevernoj Americi, je najopse`nija. Sadr`i devet pastoralnih pohoda tada{njeg zagreba~kog nadbiskupa Franje Kuhari}a hrvatskim `upama i misijama Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama i Kanadi i to: 1970, 1976, 1984, 1985, 1988, 1990, 1991, 1994 i 1996. Kardinala je na putovanjima pratio mons. Vladimir Stankovi}, a ponekad i vl~. @ivko Kusti}, tada{nji glavni urednik katoli~kog tjednika Glasa Koncila, koji su slali izvje{}a s putovanja. Sada su nam ti ~lanci dostupni na jednome mjestu. Nakon uvodne rije~i mr. Pere Ivana Grgi}a, donedavnog ravnatelja du{obri`ni{tva za Hrvate u inozemstvu knjiga se otvara povije{}u hrvatskog iseljavanja u Sjevernu Ameriku iz pera dr. Georga Prpicha (dr. Jure Prpi}a) iz Clevelanda. On pi{e o vrstama migracija, o tome kako su se iseljenici sna{li u novoj domovini, o dru{tvenom `ivotu, vjeri i kulturi te o politi~kim aktivnostima u SAD-u, o iseljavanju u Kanadu prije Prvoga svjetskog rata, u razdoblju od 1918. do 1945., o imigraciji poslije Drugoga svjetskog rata, o va`nijim Hrvatima u Kanadi te o ameri~kim Hrvatima i oslobo|enju Hrvatske. Ugledni znanstvenik hrvatskoga podrijetla dr. Prpich objavio je vi{e knjiga na ovu temu, primjerice »Hrvati u Americi« koju je izdala Hrvatska matica iseljenika u Zagrebu 1997. godine. Kardinal Kuhari} je jako cijenio Hrvate u iseljeni{tvu i brinuo se za njih. Rado ih je posje}ivao, ne samo zato {to je i sam imao mnogo iseljenika iz vlastite obitelji ve} i zbog plemenitosti srca. I oni su njega voljeli i u njemu 60
Vladimir Stankovi} (priredio): Kardinal Kuhari} u hrvatskom iseljeni{tvu Sjeverna Amerika, Kr{}anska sada{njost i Glas Koncila, Zagreb 2005., stranica 415.
su gledali Hrvatsku, kako je vi{e puta ponovio mons. Stankovi}. U knjizi se ni`u pastoralni pohodi kardinala Kuhari}a po kronolo{kom redu, njih devet, od 1970. do 1996. godine. Dodana su i neka zna~ajna pisma i popis hrvatskih katoli~kih `upa i misija u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama i Kanadi te popis hrvatskih `upa, samostana i sve}enika Sjeverne Amerike iz 1967. godine, koji je sastavio prvi ravnatelj hrvatske inozemne pastve dr. Vladimir Vince. Novost u ovoj knjizi jest vrlo koristan shematski dio s kratkom povije{}u i ostalim podacima o sada{njem stanju svih hrvatskih `upa i misija u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama i Kanadi. To je plod suradnje mons. Vladimira Stankovi}a i fra Ljube Krasi}a, direktora Hrvatskog etni~kog instituta kojeg su 1975. go-
dine ustanovili franjevci u Chicagu kao odgojnu i znanstvenu ameri~ku ustanovu. Kao sje}anje na smrt blagopokojnoga kardinala Kuharica prire|iva~ mons. Vladimir Stankovi} uvrstio je u ovu knjigu i govor kard. Vinka Pulji}a, nadbiskupa vrhbosanskog, {to ga je odr`ao na misi zadu{nici za uzoritoga u zagreba~koj katedrali 13. o`ujka 2002. godine. Kardinal Pulji} je tada rekao: »Pamtit }emo ga jer je bio bri`an pastir; pastir koji je okupljao ne samo stado Crkve zagreba~ke, kojoj je predsjedao, nego pastir cijelom hrvatskom narodu. Bio je simbol i znak koji je dostojanstveno i hrabro govorio istinu i u trenutcima kada je to bilo vrlo opasno... Kad smo u vrijeme komunizma do`ivljavali te{ke pritiske, dobro smo oslu{kivali {to }e re}i nadbiskup zagreba~ki kardinal Kuhari}. Mnogo puta smo citirali njegove rije~i kao upori{te za nala`enje vlastitoga stava i pona{anja u vremenima ku{nje... Kad nam je bilo najte`e, mi biskupi u Bosni i Hercegovini po{li smo k njemu... Pripovijedali smo mu o na{im ru{evinama, o nepravdama, o progonstvima. A on bi sve to o~inski oslu{kivao i onda, s nama zajedno ili sam, dizao glas u obranu ~ovjeka i njegovih prava. Zato, u ime svih napa}enih Hrvata katolika iz Bosne i Hercegovine, `elim ti, dragi kardinale Franjo, iskreno zahvaliti {to si nam bio blizak, {to si nam bio potpora, {to si istinski znao kazati ne samo rije~ utjehe nego i rije~ ohrabrenja da ustrajemo na kri`nome putu. Hvala Ti i u nebu vje~na slava, jer Ti nisi na{ napa}eni hrvatski narod dijelio, nego si osje}ao da je to jedan narod. Mi, Hrvati moramo ~uvati te drage uspomene od kojih je satkana na{a povijest; uspomenu na tolike divne ljude koje je na{ narod iznjedrio, a po kojima nas je Bog blagoslovio.« Dok se s ljubavlju sje}amo kardinala Kuhari}a prisjetimo se i njegove duhovne oporuke: »Molim svoju veliku duhovnu obitelj zagreba~ku nadbiskupiju i cijelu Crkvu u hrvatskom narodu da ~uva i `ivi cjelovitu katoli~ku vjeru u osobnom, obiteljskom i narodnom `ivotu.«
HRVATI U SVIJETU: EUGEN DUVNJAK, MLADI TENOR U USPONU
UMJETNOST ME JE POTPUNO PROMIJENILA I OBOGATILA Brat je diplomirao fiziku u Berlinu a sestra je magistar latinskoga i starogr~koga. A mama je, naravno, svime time zadovoljna. Ona je uvijek ozbiljno shva}ala obitelj, kao svetinju, donosila stabilnost i smirenje u obitelj i sve je u~inila da se svi duhovno obogatimo i uspijemo
Napisala Sonja Breljak
Z
a nedavne opro{tajne i dobrotvorne kulturno-zabavne fe{te koju je organizirala Hrvatska katoli~ka misija u Berlinu u povodu promjene adrese i sjedi{ta misije, berlinske Hrvate je na noge digao izvedbom himne na{e a kasnije odu{evio i poznatim napjevom Ave Maria, mladi tenor Eugen Duvnjak. Njegovo prvo pojavljivanje i nastup na nekom skupu Hrvata u glavnom njema~kom gradu izazvalo je radoznalost, ugodno iznena|enje i odobravanje nazo~nih. Tko je pristao mladi ~ovjek ugodna i {kolovana tenora saznali smo i u dru{tvu mame Ljube Duvnjak koja je uz Eugena rado udovoljila na{oj profesionalnoj znati`elji. Obitelj Duvnjak spada u prvu useljeni~ku generaciju Hrvata u Njema~koj. Klasi~nu gastarbajtersku pri~u sli~nu tisu}ama drugih zapo~ela je davne 1961. godine glava obitelji, danas pokojni otac Ilija, dolaskom iz rodnog Livna u Essen. Ocu se nedugo poslije u Frankfurtu pridru`ila i supruga Ljuba a nakon ro|enja sina i k}eri, Nevena i Nevene, slijede}i bolje uvjete i povoljnija radna mjesta, 1968. godine su se na{li u tada{njem Zapadnom Berlinu. E tu sam se onda 1973. godine rodio ja govori nam nasmije{eno Eugen, dok se, vrlo susretljivo i otvoreno, prisje}a kako se otac vrlo uspje{no bavio gra|evinskim obrtom a mama Ljuba se sva posvetila obitelji. Kr{ten sam, pri~e{}en i krizman upravo u Stresemannstr. u crkvi Svetog Klementa od koje sam se eto, umjetni~kim nastupom na kulturnoj ve~eri katoli~ke misije, i ja imao prigodu oprostiti.
Tko je prvi i kada kod Vas primijetio nadarenost i sklonost glazbi i pjevanju? Roditelji se nisu bavili glazbom ali su u~itelji ve} u osnovnoj {koli ovdje u Berlinu primijetili tu nadarenost, moj osje}aj za glazbu i ritam. Poslali su me na audiciju u jedan pjeva~ki zbor i to je bilo vrlo pozitivno, poticajno. I ja sam rano osjetio da volim glazbu a moram re}i i da su me i roditelji u tome podupirali. Jedno sam se vrijeme ~ak dvoumio i po~injao studirati biologiju, to me isto zanimalo a onda sam se potpuno, sto posto, predao tom unutarnjem porivu i potrebi moje du{e za glazbom. Oti{ao sam na audiciju na kojoj je kvaliteta i kapacitet moga glasa, kao tenora, zadovoljila i ja sam po~eo studirati na Hans Pejsler akademiji i {kolovanje je trajalo {est godina. [kolovanje je bilo dobro i moglo se ste}i i iskustvo i dojam {to me
Mladi tenor u dru{tvu mame Ljube Duvnjak
~eka u tom poslu. Vidio sam da sam izdr`ljiv i da u`ivam u tome. A kako se dobar glas brzo i pro~uje dobio sam ubrzo i anga`man u jednoj kazali{noj ku}i u Witembergu. Kakav sada, nakon {kolovanja, imate status, kome pripadate i {to najradije pjevate? Pa sad sam u malo boljoj poziciji da mogu odabrati {to ho}u pjevati. Imam status slobodnog umjetnika. Kada kazali{te napravi jednu produkciju onda tra`i odgovaraju}e pjeva~e za pojedine uloge. Ja imam agenta koji je u tijeku, prati to i prema tim informacijama odlazim na audiciju nakon koje, ako je pozitivna, sklapam ugovor s kazali{tem ili producentom. Taj mi odnos odgovara jer pjevam {to mi le`i i mogu u tom repertoaru u miru sazrijevati. 61
Slobodni sam umjetnik od 2004. godine, od zavr{etka Akademije. Pjevao sam {irom Njema~ke, u Poljskoj, Engleskoj i Luxemburgu. Repertoar mi je raznolik, od najdra`eg Rossinija pa do Mozarta, Werdija i Bacha. Sad vje`bam ulogu u »^arobnoj fruli« i to }e biti jedna turneja po Njema~koj. Taj svijet opere, klasike nudi ~ovjeku toliko osje}aja da oboga}uje vlastiti `ivot i smiruje, razvija lik i osobu. A posebno je lijep rad s dru{tvom, ansamblom. [to radi ostatak obitelji, je li u umjetni~kim vodama? Brat je diplomirao fiziku u Berlinu a sestra je magistar latinskog i starogr~kog. A mama je, naravno, svim time zadovoljna. Ona je uvijek ozbiljno shva}ala obitelj kao svetinju, donosila stabilnost i smirenje u obitelj i sve je u~inila da se svi duhovno obogatimo i uspijemo. Prvi put ste se pojavili na jednom skupu berlinskih Hrvata. Kakve su veze s na{im ljudima ovdje a kakve sa »starim krajem«? Do sada nije bilo neke prigode. Ovaj povod, preseljenje iz crkve Svetog Klementa, nakon vi{e od 30 godina, je tu`na stvar, ali eto htjeli su Hrvati i ne{to pozitivno iz toga izvu}i jednim kulturnim skupom. Pozvali su me i ja sam se vrlo rado odazvao. A u Livnu sam svakog ljeta, kad to posao dopusti. Uvijek sam ondje u`ivao, kao i u Splitu. A pratim i kulturna i glazbena kretanja u Hrvatskoj. Slu{am i ~itam. Takva mala dr`ava, Hrvatska, a ima tako bogatu kulturu i ljude koji se `rtvuju za kulturu. To je divno. ^ime se bavi mlada generacija Hrvata u Berlinu, gdje zalaze? Dru{tvo u kojem se kre}em koristi kulturni program Berlina a on je uistinu bogat. Ima i kod nas slu~ajeva da se mladi, mo`e biti i iz straha od asimilacije, dr`e samo u`eg kruga svojih, `ive u getu, slu{aju »narodnjake« i obilaze kafi}e. Ali ima dosta i mladih Hrvata koji nisu zaboravili svoje podrijetlo, zemlju, jezik i kulturu a `ive i u skladu sa suvremenim njema~kim prilikama, koriste mogu}nosti da se {koluju, bore se da se i duhovno obogate i izgrade i cijenjeni su u oblasti kojom se bave. To je dobro za sve generacije Hrvata u Berlinu rekao nam je mladi tenor u usponu, Eugen Duvnjak, potvr|uju}i nam i svojim primjerom, u ugodnom razgovoru na izvrsnom hrvatskom jeziku. Veliko je zadovoljstvo i bogatstvo imati takve mlade Hrvate u Berlinu. 62
OTVARA SE PRVA GALERIJA I MUZEJ HRVATSKE NAIVNE UMJETNOSTI U SAD
HRVATSKA NAIVA »SELI« NA FLORIDU
leriji Klovi}evi dvori. Tom prigodom dolazi u Hrvatsku, u pitomu Podravinu, na ogati ameri~ki biznismen James samo izvori{te hrvatske naive koja je A. Nannen posjetio je izlo`bu izrasla na slikama na{ih naivaca kao »^udesni svijet hrvatske naivne ~udesni spoj pejza`a, zemlje i ljudi ovoumjetnosti« koju je 2000. godine u su- ga kraja ~ije slike svjedo~e o neraskidiradnji s Muzejom voj vezi prirode i ~onaivnih umjetnosti vjeka. Obilaze}i Poiz Zagreba organizidravinu, posjetio je rao Muzej lijepih mnoge galerije gdje umjetnosti u St. Peje upoznao na{e slitersburgu na Floridi kare naivce otkupivna poticaj tada{njeg {i ve}i broj slika sa ravnatelja Muzeja, `eljom da uskoro u povjesni~ara umjetSt. Petersburgu, nosti Michaela MilFlorida, otvori galekovicha, Hrvata koji St. Petersburg, listopad 2005. riju a potom i muzej je davnih godina naivne Budu}i dom nove Galerije i Muzeja hrvatske iselio iz Hrvatske. hrvatske naivne umjetnosti na Floridi umjetnosti. @elja }e Na toj izlo`bi preduskoro postati stvarstavljeno je 100 djenost. Otvorenje mula hrvatske naive zeja hrvatske naivne desetak autora. umjetnosti o~ekuje Fasciniran osebujse u svibnju 2006. nim slikarskim izrigodine. Cilj gospo~ajem, Nannen je dina Nannena je postao {tovateljem i obogatiti zbirku u zaljubljenikom u hrnekoliko idu}ih govatsku naivu, fenodina kupnjom novih men moderne hrvrijednih slikarskih vatske umjetnosti kao i svjetske naivne djela kako bi ovaj muzej prerastao u umjetnosti uop}e. Muzej i galeriju hrvatske naive SjedinjeU `elji da hrvatsku naivnu umjetnost nih Ameri~kih Dr`ava. Mo`emo samo pribli`i svijetu, sa skupinom ameri~kih re}i: velika hvala ovom promicatelju hrsponzora hrvatskoga podrijetla i poklo- vatske naivne umjetnosti u svijetu. nika hrvatske naive, 2005., godine financijski potpoma`e realizaciju retros- Op{irniju informaciju o tijeku stvaranja pektivne izlo`be Umjetnost hlebinske muzeja mo`ete na}i na adresi: {kole koja je 31. svibnja otvorena u Ga- www.CroatianNaiveArt.com
Napisala Melita Matijevi}
B
63
SJE]ANJE: GEORGE JURETI] (1908. 2005.)
BIO JE JEDAN OD NAJSTARIJIH HRVATSKIH ISELJENIKA U AMERICI
Napisao Ivan Marjanovi}, HBZ odsjek 32
U
Chicagu, 26. prosinca 2005. godine, je u 98. godini `ivota preminuo George Jureti}, zvani barba Jura, jedan od najstarijih hrvatskih iseljenika i doajen u mnogim hrvatskim iseljeni~kim udrugama. George Jureti}, kr{ten kao Lucijan Juraj Jureti}, rodio se 13. prosinca 1908. godine u mjestu Praputnjak-Meja, op}ina Rijeka. Sin je oca Ga{para i majke Zore. Njegov djed, Jure Pavleti}, `ivio je u SAD-u do 1895. godine, kada ga je otac Sre}ka [ilovi}a vratio natrag u domovinu, gdje je djed Pavleti} i umro. Barba Jurin otac Ga{par boravio je prvi put u Americi od 1985. do 1902. Nakon povratka u domovinu, barba Jurin otac odlazi po drugi put u Ameriku, gdje `ivi od 1903. do 1907., kada se kona~no vra}a u domovinu. Umro je 1909. godine, dakle godinu dana nakon {to se barba Jura rodio. Barba Jura je `ivio u mjestu PraputnjakMeja do 1925. godine. Poha|ao je {kolu za trgova~kog pomo}nika. Barba Jura se 1925. godine i sam otisnuo u SAD. Postao je ameri~ki dr`avljanin po ocu koji je ve} u dva navrata `ivio u Americi. Odmah nakon dolaska u Chicago, barba Jura se po~eo dru`iti s hrvatskim iseljenicima u iseljeni~kim udrugama. Nakon prvih te{kih iseljeni~kih isku{enja (bio je voza~ kamiona), barba Jura se za Bo`i} 1929. godine vratio u domovinu. S obzirom na to da je stariji brat Kre{imir bio hranitelj cijele obitelji, barba Jura je morao birati: ostati u domovini i slu`iti vojsku i za sebe i za brata ili ponovo krenu64
ti u SAD. Godine 1930. barba se vratio u Ameriku. Nakon povratka u SAD, barba Jura se zaposlio u jednoj pekarni u Chicagu. Bilo
je to vrijeme velike ekonomske krize. Barba se 1935. godine ponovo zapo{ljava u »Chicago Service Lineu«. Godine 1937. upoznao je i o`enio Mary Nagli},
~iji je otac bio rodom iz Svetog Marka ispod Oki}a, a majka s Plje{ivice kod Jastrebarskog. U ovom braku barba Jura i Mary dobili su sina Georga, koji je danas doktor filozofije. Barba Jura je ve} tada bio ~lan mnogih iseljeni~kih udruga, kao {to su: Hrvatska bratska zajednica, »Zora«, »Pre{ern«, »Matija Gubec« i dr. Barba Jura i Mary najvi{e vremena provodili su u domu svog »mati~nog« kluba »Benevolent and Pleasure Club« na jugozapadu Chicaga, u kojem su se sastajali, a i danas se sastaju, ~lanovi »Hrvatske bratske zajednice«, odsjek 32, 202 i drugih udruga. U tijeku Drugog svjetskog rata, Hrvatska bratska zajednica je aktivno skupljala pomo} za ameri~ku vojsku. Barba Jura je bio u bliskom poznanstvu s ~elnicima HBZ-a i osobno je sudjelovao u prikupljanju pomo}i nastradalom narodu u »starom kraju«. Barba Jura odlazi u ameri~ku vojsku, 1943. godine, najprije u artiljeriju, a zatim u vojnu policiju, gdje je proveo godinu i pol dana. Pred kraj Drugog svjetskog rata, susreo se sa svojim zemljacima koje su Amerikanci, kao ratne zarobljenike zarobili zajedno s njema~kom vojskom u Africi. Prema pripovijedanju barba Jure, me|u tim ratnim zarobljenicima, osim Rusa, bila su i tri Slovenca i jedan Srbin. Za pomo} ovim zarobljenicima barba Jura se izravno obra}ao velikom hrvatskom muzi~aru u Americi, Zlatku Balokovi}u, i molio ga da se zauzme kod ameri~kog predsjednika i kod ameri~kih vlasti molio je da im se omogu}i povratak u domovinu. Zlatko Balokovi} je pomogao i ti ljudi se vratili u domovinu, a barba Jura se, nakon zavr{etka rata, vratio u Chicago i opet se zaposlio kao voza~. Oti{ao je u mirovinu 1971. godine.
Od Drugog svjetskog rata, pa sve do svoje smrti barba Jura je bio jedan od najaktivnijih u hrvatskim iseljeni~kim udrugama, a do`ivotno je obna{ao i du`nost potpredsjednika u »Benevolent and Pleasure Clubu«. Bio je ~lan u »Benevolent and Pleasure Clubu«, C. F. U. »Sloboda Lodgeu« 32, »Slovene Senior Citizen Clubu«, »Chicago Lawn Lodgeu 44 L. O. O. M.« i u »Teamsters Local 705 Truck Drivers«. Barba Jura je bio ponosan Primorac i {ampion u zbli`avanju ljudi. Vi{e puta je bio odlikovan za svoj humanitarni rad i za {irenje prijateljstva izme|u naroda u domovini i u Americi. Barba Jura je bio posebno ponosan na priznanja Hrvatske matice iseljenika iz Zagreba i Zastupni~kog doma iz Washingtona. U povodu 60. godi{njice braka barba Jure i Mary Jureti}, ~estitke su im poslali i biv{i ameri~ki predsjednik Cllinton i gospo|a Hillary Clinton. U po~etku svojih osamdesetih godina, barba Jura je po~eo slikati na platnu. Volio je prirodu i ljude. Slikao je vrlo ~esto, i to lijepo, detalje iz domovine i prirodu. Posebnu sre}u i njemu i supruzi Mary donosila je njihova unuka Hillary (Vesela) koja je, kao vrlo talentirana kliza~ica u umjetni~kom klizanju za Walt Disnev Skating Troupe, obi{la mnoge zemlje svijeta, uklju~uju}i i Hrvatsku. Barba Juru sam upoznao davne 1974. godine, kada me je prijatelj sa studija na University of Chicago, slovenski rodoljub Anton Golobi~ pozvao u Benevolent and Pleasure Club na post-Thanksgiving banquet. Ispostavilo se da je gost te ve~eri me|u iseljenicima bio proslavljeni pjeva~ hrvatskih zabavnih pjesama Ivo Robi}, o ~emu sam u to vrijeme izvijestio javnost u domovini. Sretan sam {to sam bio barba Jurin prijatelj preko tride-
set godina. Nakon mog odlaska iz Chicaga u San Diego u Kalifomiji, od 1988. godine pa sve do svoje smrti, dakle 17 godina, barba Jura mi je svaki mjesec slao pismo i novine iz Hrvatske koje su njemu slali dugogodi{nji prijatelji iz Kraljevice. Posebno su mi draga njegova pisma koja mi je pisao u vrijeme Domovinskog rata tje{io je i sebe i mene i vjerovao da }e u na{oj domovini na kraju prevladati mir i da }e u ~ovje~anstvu prevladati dobro a to je, ~ini mi se, i bila poanta njegovog humanog `ivota. Naslikav{i nekoliko puta Stari most u Mostaru, barba Jura kao da je `elio kazati da mostovi trebaju biti mostovi prijateljstva i ljubavi, a ne mr`nje. Ovaj veliki hrvatski rodoljub imao je prijatelje {irom svijeta. Drugim rije~ima, u Chicagu je svatko poznavao barba Juru i barba Jura je poznavao svakoga. Pred svoj 97. ro|endan, u svom zadnjem pismu, barba Jura mi je vlastoru~no i ve} pomalo nesigurnom rukom, a ipak ~itko, s te{kom sr~anom bole{}u, pisao jezikom koji je s ljubavlju ~uvao cijelog svog `ivota, hrvatskim jezikom: »Dragi Ivane i Danice! Drago mi je ~uti da je sve u redu, samo neka bude tako, jer jedan bez drugoga je te{ko `ivjeti kada se ostari. @elim vam da sve bude u zdravlju. [to da vam pi{em o mojoj bolesti starost je pa mora{ paziti {to jede{. Ja sam dobro, nekako }emo pro`ivjeti jo{ tih godina 96 ve} imam. Evo, dosta ovoga za danas, samo nas nemojte zaboraviti. Jo{ jednom, budite pozdravljeni i ~uvajte se. George i Mary.« Barba Jurino veliko srce izdr`alo je jo{ nekoliko mjeseci i navr{io je 97 godina `ivota.
HRVATI U SVIJETU AUSTRALIJA: PREDSTAVLJENA KNJIGA »KOLAROVA K]I«
H
rvatsko australsko literarno i umjetni~ko dru{tvo (HALUD) predstavilo je knji`evno prozno djelo »Kolarova k}i« autora Vlade Pucaka, 5. velja~e 2006., u Sydneyju. U restoranu »Moonshadow« na Martin Placeu, u sredi{tu velegrada Sydneyja, knjigu je predstavio g. Marijo [. De{poja. Ovo je 14. knjiga po kronolo{kom re-
doslijedu izdana u nakladi HALUD-a u Sydneyju. Dvorana je bila puna {tovatelja pisane rije~i i duhovne ba{tine. Program je zapo~eo s hrvatskom himnom u izvedbi Josipa Zori}a, kojega je vodio g. Franjo Harmat. Ante Glavor je u ime HALUD-a izgovorio pozdravno slovo s kratkim osvrtom na knjigu. Knjiga ima 95 podnaslova pripovijedaka, koje se ve`u u mozaik u kojega autor ugra|uje kauzistiku. Nastaje roman »Kolareva k}i« koji govori o novijoj povijesti hr-
vatskog naroda, kraju Drugog svjetskog rata i pora}a. Gospodin Marijo De{poja osvrnuo se iscrpno na knji`evno djelo te odao priznanje njegovu autoru i Dru{tvu HALUD. I na kraju sam autor Vlado Pucak govorio je o tome {to ga je motiviralo da napi{e ovo djelo. Bogatim domjenkom zavr{en je ovaj kulturni ~in, a autoru Vladi Pucaku u~inili bi nepravdu, ako ne bi knji`evno djelo »Kolareva k}i« toplo preporu~ili ~itateljima. (Ante Glavor) 65
PISMA UREDNI[TVU
P
o{tovani gospodine Zakarija, obra}am Vam se isklju~ivo radi istine. ^itaju}i dodatak Va{eg lista Matice br. 8/9 2005. g. Hrvatski domovinski rat, odnosno kronologija rata od 1990.1995g. otkrili smo kako nije potpuna. Naime, urednik kronologije [imun Penava vjerujemo nije znao za prve akcije koje su se zbile u Hrvatskoj, pa tako ni za ove u Plo~ama. Mislimo da ~ete uva`iti i prihvatiti na{e ~injenice koje mo`ete provjeriti u svojim arhivama. Pa evo da kronolo{ki ukratko opi{em tko su bili sudionici, ciljevi tih akcija i {to su branitelji i ljudi ovog kraja dali hrvatskoj dr`avi i vojsci RH. 22./23. 07. 1991. g. u luci Plo~e je izvedena operacija ZBROJEVKA. Akciju su izveli pripadnici LU^KE GARDE iz Plo~a i specijalni vod 4. brigade iz Splita. Cilj akcije je bio da se iz lu~kog skladi{ta otu|i 2000 automatskih pu{aka ~ehoslova~ke marke zbrojevka sa 5. 500. 000 komada streljiva, jer je ovaj kontingent preko luke Plo~e bio namijenjen izvozu u Indiju. Poslije uspje{no izvedene akcije naoru`anje je podijeljeno na sljede}i na~in: [ibenik 840 pu{aka, Sinj 120 pu{aka, Imotski 220 pu{aka, Drni{ 220 pu{aka, Ka{tela 110 pu{aka, Dubrovnik 170 pu{aka, Plo~e i Metkovi} 120 pu{aka, Kupres 50 pu{aka (po nalogu g. Gojka [u{ka) te 50 pu{aka za saborsku stra`u (po nalogu g. [ime \odana). Naravno, uz pu{ke je podijeljena i odgovaraju}a koli~ina streljiva. 07. 08. 1991. g. provedena je operacija BARUT. Prije same akcije iz skladi{ta u luci Plo~e morali smo s provjerenim radnicima luke dislocirati barut u skladi{te Dra~evac koji se nalazi izvan luke i kojeg je koristila i biv{a JNA. Nekolicina radnika, pripadnici Lu~ke garde te vod 4. brigade iz Splita sa djelatnicima Jadrantransa, su tijekom no}i utovarili i prevezli u splitsko brodogradili{te preko 300 tona baruta koji je tada bio neophodan hrvatskoj vojsci za izradu minsko-eksplozivnih sredstava, raznog streljiva, kao i raketa za VBR. 14. 09. 1991. g. u 19,15 zapo~inje akcija pod nazivom ZELENA TABLA MALE BARE 66
Kona~no zapovjedni{tvo HV daje odobrenje da se kasarna u Plo~ama mo`e napasti. Cilj akcije je bio zauzeti i oduzeti sve, jer nismo imali ni{ta! Skladi{ta oru`ja i streljiva napale su zenge i pripadnici policije. Dio ZNG-a i Lu~ke garde napad je izvr{io na uvalu Tatinje s trajektom Pelje{~anka, remorkerima Brodospasa Kastorom i Trudbenikom, te plovnom dizalicom Birina, {to samo po sebi govori da se tada dogodio i prvi pomorski napad na {est brodova neprijateljske vojske koji su se nalazili u bazi Portina. Ova akcija dala je HV-u nu`no potrebno naoru`anje i samopouzdanje, jer prva domina je pala u Plo~ama. Ne samo sudionici akcije, ve} sav narod ovog kraja darovao je svojoj Hrvatskoj 120 vozila razne namjene, 5 specijalnih vozila, 84 topa 20mm/40mm, 20 PA topova, 700 zolja, oko 3000 tromblona, 200 PM pu{aka, oko 5000 AP/PAP pu{aka, pi{tolja, bombi, mina i oko 600 tona raznog streljiva, isto toliko razne vojne opreme. Mislim da su ovo dovoljni razlozi da ispravite pogrje{ku spram ovoga grada i ovih ljudi koji su tako puno dali za Hrvatsku. ^ast je bilo biti sudionik ovih akcija i to nam nitko ne mo`e oduzeti. S po{tovanjem, Ranko Barbir
P
o{tovani gosp. N. Zakarija, Neki dan mi je do{la do ruke Matica broj 12/2005 god. ^itanje me je dovelo do naslova: »Iseljavanja su va`an dio hrvatske demografske povijesti«, prof. dr. Akrap, napisala K. Erceg. Sadr`aj napisanog obilnije govori o `alosnoj istini koja prati na{ narod po~ev{i od 1880 god. do dana{njeg dana. Po rije~ima dr. Akrapa nije samo iseljavanje ono koje smanjuje broj stanovnika u Hrvatskoj. Spominje se, me|u ostalim razlozima, i to da `ene nisu sklone ra|ati djecu. Ne mogu se mjeriti ar{inom u~ena i na~itana ~ovjeka, ali svejedno `elim nadodati napisanom: »Ni jedna majka na svijetu ne `eli roditi dijete, odgojiti ga i poslati u rat.« Pozdrav Vama, osoblju Matice, mome rodu, zavi~aju i narodu. Slavko @arni}, Auckland, New Zealand Evo jo{ jedne nadopune s dvije pjesme:
GUSLE Gusle moje na{e o starina zajedni~ka nan je ota`bina. [akundide uz vas mi je piva u potu je i u krvi pliva. Vi ste gusle dika roda moga pa }u uz vas pismu otpivati i narodu slavnog roda moga u suzama pri~u ispri~ati. Rastanak mi mater rastu`ijo. Otac juski savjet meni dao. Tu|ina je srca rasplakala al mi nije mi{lju ovladala. Poslu{ajte majke plemenite ne ra|ajte da tu|in u`iva, prinesite iz utrobe sisi. Odhranite vlastitoga sina. Neka svoje radi i nadgleda, virno ~uva, na tu|e ne gleda. Di je zivka tu da bude i grob. Svoj na svome. Ne tu|inu rob. Neka ~uva kosti pradidova i sa potom zemji{te natopi. Bit }e cinjen, po{tivan od sviju, ~ak i nakon o~ne kapke skopi. Svakom strancu `ivot bez u`itka, u tu|ini priko sinjih mora. Tu|i jezik. Tu|i obi~aji a kruv ima sedan tvrdi kora. BOLNA PISMA DOMOVINI Usta su mi puna ri~i I pisma slatki poja U tu|ini bolno pivan Ja o tebi draga moja. Si}an te se sa rado{}u, Obo`avan tvoje stine. ^ujen u snu kako {apje{, Vrati mi se dragi sine. Predve~erje ve} naziren Kraj se bli`i mog `ivota Ma}eha me odhranila. Majko nije li sramota. Kada suzne o~i sklopin Ni zvon zvona ne}e zvonit Tu|a }e me gruda pokrit A i mrtav }u te volit. Te{ko nama domovino. ti k o i pla}a{ da}u. Sramotno su otu|ili Mene, dida mi, i }a}u.
IZ TISKA
»MOJ DOM JE HRVATSKA« I PRAUNUCIMA
N
a koncerte prljavaca u SAD-u i Kanadi masovno dolaze i iseljeni Muslimani i Srbi, pa svi zajedno pjevaju »Reci sve za Hrvatsku« Vrijeme narodnih no{nji i folklornih priredaba u dalekim prekooceanskim zemljama i tamo{njim homogenim zajednicama hrvatskih iseljenika postaje pro{lost. Novo vrijeme, novi obi~aji tre}a iseljeni~ka generacija postaje dominantna skupina, a stariji u svojoj zavi~ajnoj nostalgiji gube utrku s modernim medijima i druk~ijim potrebama svoje djece odrasle u tu|ini. Mo`da je najbolji primjer za to upravo zavr{ena ameri~ko-kanadska turneja rock skupine »Prljavo kazali{te«, koja se odigrala u {est velikih gradova, od San Francisca, Los Angelesa i Vancouvera do New Yorka, Toronta i St. Louisa. Organizatori su po obi~aju bili hrvatski iseljenici, sve}enici i ~lanovi HKD-a »Napredak«, a ono {to je povezivalo sve koncerte bila je velika gu`va, odu{evljena publika i zborno pjevanje svih pjesama... No, upravo tu dolazimo do klju~nog detalja na{e suvremene iseljeni~ke pri~e: vi{e od tisu}u posjetitelja na svakom koncertu u prosjeku su 25-godi{njaci i velikim su dijelom pripadnici tre}e ili ~ak ~etvrte iseljeni~ke generacije. Najve}i je dio njih ro|en u tu|ini i uglavnom slabo ili nikako ne govore hrvatski, ali sve pjesme znaju napamet! Rijetki stariji me|u njima, uglavnom nemaju na sebi nikakvih nacionalnih, nacionalisti~kih ili »povijesnih« obilje`ja kao nekada, a ako netko i ma{e zastavom, onda je to u pravilu slu`bena hrvatska dr`avna zastava ili {alovi i dresovi Dinama i Hajduka. Uostalom, na koncerte masovno dolaze i iseljeni Muslimani i Srbi, pa svi zajedno bez ikakvog kompleksa pjevaju »Reci sve za Hrvatsku«, »Moj dom je Hrvatska« i druge pjesme sli~nog naboja. Jasenku Houri, koji i u tu|ini u`iva status zvijezde po koju se dolazi velikim bijelim limuzinama, ovo je ve} peta turneja po
SAD-u i Kanadi i ka`e da su iseljenici odli~no povezani, a informacije se brzo prenose od ameri~kog istoka do zapada ili do skupina u Kanadi. »Oni su izvrsno upu}eni u zbivanja i znaju koliko tko i {to vrijedi, pa onaj tko ne odradi profesionalno samo jedan koncert, propada i na svim sljede}im, a idu}i poziv dobivaju samo najbolji«, ka`e Houra, koji se uostalom o`enio Hrvaticom iz Mississage u Kanadi. U`ivanje u punokrvnom rock n rollu s tekstovima na hrvatskom jeziku, kao da je najdra`e novom nara{taju. Luko Brati~evi}, producent najnovije turneje prljavaca, koji se tim poslom u iseljeni{tvu bavi ve} tridesetak godina, smatra da takvi koncerti ili, primjerice, izbor za Miss dijaspore dana{nju modernu Hrvatsku puno vi{e pribli`avaju novoj generaciji hrvatske dijaspore od bilo kakvih politi~kih nastojanja. Po onome {to smo vidjeli prate}i Houru i dru{tvo, reklo bi se da je sasvim u pravu. (VE^ERNJI LIST, 15. 2. 2006.)
TISU]E HRVATA POGO\ENE UKIDANJEM RADNIH MJESTA U DAIMLER CHRYSLERU
Ni Njema~ka vi{e nije {to je bila! Na `alost treba kazati da postoje i Hrvati koji su se zaletjeli grlom u jagode i koji su prihvatili na prvi pogled primamljivu otpremninu uzdaju}i se u razna obe}anja da }e im se brzo prona}i novi posao. »^ujte, otpremnina se brzo potro{i, pogotovo ako ~ovjek ima kredite. Uostalom, za nju ne mo`ete kupit ni novi mercedes. Danas radim za posrednu tvrtku koja me iznajmljuje raznim partnerima. Mene kao staro `eljezo nitko vi{e nije htio zaposliti«, rekao nam je jedan radnik podrijetlom iz Dalmacije, kazav{i kako je prisiljen raditi za satnicu od 5 do 6 eura. »Na kraju mjeseca dobijem jedva tisu}u eura, s ~ime ne bih mogao pre`ivjeti da mi supruga i djeca ne rade«, kazao nam je na{
sugovornik. Nije, dakle, ni Njema~ka vi{e ono {to je bila. Tko ima posao, gleda da ga zadr`i, a tko nema lo{e mu se pi{e. STUTTGART [okantnim odlukama o ga{enju ukupno 14 tisu}a radnih mjesta u proizvodnji i administraciji Daimler Chryslera, tvrtke sa sjedi{tem u Stuttgartu, pogo|eni su i mnogi hrvatski radnici. Nelagodna atmosfera: Procjenjuje se, naime, da u proizvodnim pogonima Mercedesa u okolici Stuttgarta radi vi{e tisu}a Hrvatica i Hrvata, pa su najnovije vijesti iz Daimlera unijele nesigurnost i nemir u njihove redove. Stjepan Poropati}, zaposlen kao in`enjer strojarstva u sektoru razvoja u Stuttgartu, potvrdio je kako je me|u radnicima nelagodna atmosfera. »Kad 25 godina radite u jednoj tvrtki, prolazite njen kompletni razvoj i do`ivljavate uspjeh, onda je te{ko kada vam jednoga dana daju do znanja da ste suvi{ni«, ka`e 53godi{nji Poropati}, kojemu je tvrtka ponudila jednokratnu isplatu 80 posto od neto pla}e za razdoblje od trenutka napu{tanja tvrtke do prve mogu}nosti stupanja u mirovinu. »Jo{ nisam odlu~io ho}u li pristati. Imam i vremena do kraja velja~e. Takva odluka mora biti dobro promi{ljena i prora~unata«, ka`e Poropati}. Procedura koja slijedi nakon prvog obavje{tavanja o racionalizacijama unutar tvrtke jednaka je za sve radnike. Kadrovski odjel dijeli posebne tablice iz kojih se mo`e i{~itati koliko se novca nudi. Slijedi osobni razgovor s voditeljem Kadrov-
ISPRIKA U prilogu na{eg suradnika Zvonka Maduni}a Hrvati u Berlinu (»Bez fotografiranja, molim«) objavljenom u Matici br.1/2 2006. potkrala se pogrje{ka u potpisu pod fotografiju zgrade gdje pi{e: Hrvatska ku}a u Berlinu. Prema pouzdanim informacijama ne radi se o Hrvatskoj ku}i, iako je zgrada jednom bila zami{ljena u tu svrhu, ali taj projekt nije ostvaren do kraja. Molimo, uva`ite ispriku. (Uredni{tvo) 67
IZ TISKA skog odjela kao i direktno nadre|enom osobom u tvrtki. Tako|er su uobi~ajeni grupni razgovori koje u ime Daimlera organizira posredni~ka tvrtka Dekra koja se brine i o usmjeravanju radnika prema alternativnim radnim mjestima. Mazanje o~iju: »Jedan je moj hrvatski kolega na takvom sastanku kazao da ima pet milijuna nezaposlenih u Njema~koj i da mu ne ma`u o~i obe}anjima o novom radnome mjestu«, ispri~ao nam je Anto Mandir, tako|er dugogodi{nji zaposlenik Daimlera na pregledu motora u pogonu Untertürkheim. On je prihvatio ponudu po starom zakonu za odlazak u tzv. djelomi~nu mirovinu, koju zajedni~ki financiraju tvrtka i zavod za zapo{ljavanje te se time rije{io obveze svakodnevnog odlaska na posao. »Posebno je te{ko onima koji su ro|eni poslije 1952./1953. godine. Naime, njima se otpremnina nudi prema godinama sta`a i visini pla}e. Ali ako je prihvate, te{ko }e im biti na}i novi posao«, zaklju~io je Mandir, ~ija supruga Marija tako|er radi u Daimler Chrysleru. Lijepa svota samo za povratnike: Stjepan Novosel, koji radi 30 godina u Daimler Chrysleru i koji je pro{ao mnoge odjele i pogone u Sindelfingenu, jedan je od onih koji nije pristao na ponudu tvrtke. »Nakon {to vam isplate otpremninu, morate se sami brinuti za sva osiguranja, {to je iznimno skupo. Otpremnina je idealno rje{enje za na{e ljude ~ije obitelji `ive u Hrvatskoj i koji se onda s lijepom svotom novca mogu vratiti ku}i. Ali tko ima obitelj ovdje u Njema~koj, bolje mu je da ne pristane na otpremninu«, ka`e Novosel. (SLOBODNA DALMACIJA, 7. 2. 2006.)
STEPIN^EV KIP POD KRI@EM U BRODARICI
S
pomenik kardinalu Stepincu u naravnoj veli~ini, djelo akademskoga kipara Dragana Kviatowskog iz Zadra, te`ak dvije tone, s mramornim posto68
ljem, bit }e ovih dana postavljen pred crkvom Gospe od Zdravlja na Brodarici Pri kraju su pripreme za veliku crkvenu sve~anost u `upi Krapanj Brodarica, gdje }e provincijal franjeva~ke Provincije svetog Jeronima dr. fra Bernardin [kunca otkriti dosad najmonumentalniji spomenik bla`eniku i mu~eniku kardinalu Alojziju Viktoru Stepincu. Zamisao da ta `upa dobije upravo Stepin~ev spomenik, kao simbol vjere, trpljenja, ~ovje{tva i `rtve, nastala je u tamo{njega `upnika fra Ante Kekeza i njegovih suradnika, a podr`ao ju je osobno i provincijal dr. [kunca. Dugo je trebalo raditi na ostvarenju te zamisli ka`e fra Ante Kekez no sada mogu biti sretan i zahvalan svima koji su tome pripomogli. Stepin~evih spomenika i obilje`ja ima podosta u Hrvatskoj, ali ovaj je ipak jedinstven. Rukovodili smo se mi{lju da on treba simbolizirati sve ono {to je na{ bla`enik bio. Tu im je pomogla, dodaje `upnik, jedna originalna fotografija iz 1937. godine, koja prikazuje nadbiskupa Stepinca kako nosi velik kri` ulicama Jeruzalema u usponu na brdo Golgotu. On je te godine vodio veliko hodo~a{}e iz Hrvatske i drugih krajeva u Svetu zemlju. Kasnije }e Stepinac sli~an kri`, kao simbol svoje vjere, nositi do kraja `ivota. Spomenik je ve} izliven u poznatoj zagreba~koj radionici i ljevaonici Ujevi}. O~ekuje se njegova doprema do Brodarice, gdje }e se postaviti s lijeve strane ulaza u crkvu, na postamentu od crnoga mramora iz Hercegovine koji nosi i poruku zahvalnosti svima koji su pomogli ostvarenju te zamisli, kao i rije~i pape Pavla VI. izre~ene o Stepincu. Za tu sve~anu prigodu posebno je ure|en okoli{ crkve koje odnedavna ima i klima-ure|aje, kao i `upna ku}a. Sam dan otkrivanja spomenika bit }e i veliko narodno slavlje. Don Ante Skra~i}: Zadivljuju}e! Sretan sam i zadovoljan {to {ibenska Brodarica, a time i cijela na{a biskupija dobivaju jedno takvo monumentalno obilje`je, kao {to je spomenik Bla`enomu
Stepincu. Vidio sam dosad mnogo slika, bista i spomenika njemu u sje}anje, ali moram kazati da me jedino ovakav kip zadivljuje. To nije neki salonski Stepinac, kli{eiziran kakvim ga nerijetko prikazuju. On je ovdje stvaran, `ivotan, me|u nama. S kri`em kojeg je uistinu nosio u Jeruzalemu i koji ga je pratio kasn do njegove smrti. Uistinu, veli~anstveno. (SLOBODNA DALMACIJA, 7. 2. 2006.)
NA POZIV MINISTRA VRATILO SE IZ INOZEMSTVA DESET ZNANSTVENIKA
N
a hrvatskim sveu~ili{tima po~eo je postupak zapo{ljavanja desetak hrvatskih znanstvenika iz inozemstva, koji su se odazvali pozivu na povratak ministra znanosti, obrazovanja i {porta Dragana Primorca, koji je javno uputio 2004. na Prvome kongresu hrvatskih znanstvenika iz zemlje i inozemstva. Po procjenama prosvjetnih vlasti u svijetu radi oko tisu}u hrvatskih znanstvenika, a Ministarstvo je pro{le godine osiguralo 18 radnih mjesta (po tri za svako sveu~ili{te) za znanstvenike ~iji bi povratak trebao pridonijeti razvoju sveu~ili{ta u Hrvatskoj. Izdano je, me|utim, deset suglasnosti za otvaranje radnih mjesta za znanstvenike povratnike po tri za splitsko i rije~ko sveu~ili{te te po jedna za zagreba~ko (u postupku je izdavanje jo{ jedne suglasnosti), zadarsko i osje~ko sveu~ili{te. Me|u deset povratnika, koji su u inozemstvu u prosjeku proveli petnaestak godina, ima lingvista, kemi~ara, fizi~ara, elektrotehni~ara i ostalih struka, a dolaze iz Australije, zapadne Europe i SAD-a. Uvjeti koje moraju ispunjavati jesu odre|eno vrijeme provedeno u inozemstvu i me|unarodno mjerljivi znanstveni rezultati, a izbor znanstvenika prepu{ten je odlukama sveu~ili{ta. »U Hrvatskoj ne o~ekujem ni izdaleka znanstvene uvjete kao u Australiji, no uvjeren sam da preno{enjem me|unarodnih projekata i ostvarivanjem novih mogu nastaviti uspje{nu karijeru u Hrvat-
IZ TISKA skoj«, izjavio je Mladen Petravi}, koji od 1992. vodi Laboratorij za masenu spektroskopiju na australskom dr`avnom Sveu~ili{tu u Canberri. Petravi} se u Hrvatsku vra}a u po~etku o`ujka na mjesto znanstvenog savjetnika na Odjelu za fiziku Filozofskog fakulteta u Rijeci i njemu, kako napominje, materijalna strana nije presudna, ali je svjestan da je za mnoge mlade znanstvenike pla}a jedan od glavnih razloga odgode povratka. Isti~e i kako je u njegovoj odluci za povratak prevagnula inicijativa ministra Primorca. »Shvatio sam da, ako se ne vratim sada dok sam jo{ u naponu snage i imam dobrih ideja, ne}u se vjerojatno nikada vratiti«, rekao je. Ivo Kalaj`i} s ameri~kog University of Connecticut Health Centar dr`i da povratak znanstvenika nije ni blizu onakav kakav bi trebao biti. Po njegovim rije~ima, kandidati se biraju na nedefiniran na~in i bez javnih natje~aja. »Sramotno je da na moje pismo za povratak Rektorat Sveu~ili{ta u Splitu ne odgovara {est mjeseci«, izjavio je Kalaj`i} i dodao kako je `alosno da Ministarstvo znanosti takav na~in odabira kandidata predstavlja uspje{nim. Ministarstvo, me|utim, odbacuje tvrdnju kako nije otvoren javni natje~aj za mjesta znanstvenika povratnika. Uloga Ministarstva je osigurati novac za radna mjesta te usmjeriti zainteresirane znanstvenike na sveu~ili{ta, a kao i u drugim natje~ajima, sveu~ili{ta su obvezna provesti uobi~ajen postupak izbora u skladu sa zakonom te se na natje~aj mo`e prijaviti svatko tko ispunjava uvjete, rekao je [ari}. Upitan za tro{enje zajma Svjetske banke, koji je djelomi~no namijenjen projektu povratka hrvatskih znanstvenika, [ari} je rekao kako je projekt »Unity through Knowledge«, koji je dio zajedni~kog projekta Svjetske banke i Ministarstva znanosti, jo{ u pripremi pa nije utro{en nikakav novac te daje dosada{nji povratak znanstvenika financiralo Ministarstvo. Taj projekt, ka`u u Ministarstvu, planira pokrenuti niz aktivnosti kako bi se olak{ala komunikacija hrvatske znanstvene dijaspore s domovinom u provedbi zajedni~-
kih projekata, {to uklju~uje i mogu}nost povratka hrvatskih znanstvenika. Na upit {to mo`e promijeniti 10 znanstvenika u Hrvatskoj kojoj manjka kadrova na fakultetima, [ari} je napomenuo da je to tek jedan od projekata koji se bavi pitanjem kadrova. Puno se znanstvenika vra}a samoinicijativno i javlja na redovite natje~aje, dodao je. Govore}i o tome {to se povratnicima nudi, pomo}nik ministra za znanost Mladen Petrove~ki istaknuo je da je to stalno radno mjesto na fakultetu i pla}a jednaka kao i za ostale predava~e. »Sve ostalo povratnici sami rje{avaju«, rekao je, napomenuv{i da Ministarstvo ne rje{ava njihovo stambeno pitanje, ali da bi se to moglo rje{avati u dogovoru sa sveu~ili{tima (mogu}nost dobivanja stambenih zajmova). »Bitno je da povratnici budu izjedna~eni s drugim nastavnicima kako se ne bi stvorilo negativno ozra~je oko tih ljudi«, zaklju~io je Petrove~ki. (HINA)
VLADIMIR [EKS ME\U GRADI[]ANSKIM HRVATIMA
P
redsjednik Hrvatskog sabora Vladimir [eks se tijekom svog nedavnog posjeta Austriji u Be~u sastao i s predstavnicima udruga Gradi{}anskih Hrvata i obe}ao im da }e se Hrvatska aktivnije uklju~iti u za{titu njihova jezika i kulture. Prema [eksovoj najavi, hrvatska bi vlada u kontaktima s austrijskom vladom trebala tra`iti da se u potpunosti po{tuju odredbe Dr`avnog ugovora iz 1955. kojim je Austriji vra}ena samostalnost. Potpisnik tog ugovora, uz ~etiri sile pobjednice iz II. svjetskog rata, bila je i biv{a Jugoslavija, koja je postala za{titna strana za Gradi{}anske Hrvate i koru{ke Slovence, ~ija prava su regulirana ~lankom sedam. Njime se jam~i pravo na dvojezi~no {kolstvo i topografiju, no kako nam je kazao urednik Hrvatskih novina iz @eljeznog Petar Tyran, ta prava se tek djelomi~no po{tuju.
Natpisi tek od 2000.: »Nastava se tek dijelom odr`ava na hrvatskom jeziku, a od srednjih {kola na hrvatskom se predaje samo u dvojezi~noj gimnaziji u Oberwartu. Natpisi s hrvatskim imenima mjesta postavljeni su tek 2000., dok su Slovenci takve natpise dobili jo{ 1983.«, ka`e Tyran i dodaje kako pravo na hrvatsku topografiju zna~i da bi natpisi na hrvatskom trebali biti i na javnim zgradama, {kolama, kotarskim sudovima i putokazima. Tyran isti~e da je jezik za gradi{}anske Hrvate glavni element njihova identiteta te im je stoga izuzetno va`no o~uvanje njihovih dijalekata, kao i standardiziranoga gradi{}ansko-hrvatskoga. Rije~ je o arhai~nom obliku hrvatskog jezika koji su Hrvati sa sobom donijeli u Gradi{}e prije 470 godina i koji nije bio obuhva}en kasnijim jezi~nim promjenama u Hrvatskoj. »Da bi Hrvatska u~inkovitije mogla {tititi prava Gradi{}anskih Hrvata, trebala bi naslijediti biv{u Jugoslaviju kao za{titna strana, i to upisati u svoj ustav, kao {to u atustrijskom ustavu pi{e da je Austrija za{titna strana za Austrijance u talijanskom Ju`nom Tirolu«, ka`e Tyran. Mogu}a deklaracija: [eks je, me|utim, za Vjesnik kazao da Hrvatska ve} u Ustavu ima ~lanak deseti koji ka`e da Hrvatska {titi prava i interese svojih dr`avljana koji `ive ili borave u inozemstvu i promi~e njihove veze s domovinom, a da se dijelovima hrvatskog naroda u drugim dr`avama jam~i osobita skrb i za{tita Republike Hrvatske. »Stoga nije potrebno u Ustav upisivati da je Hrvatska za{titna strana za Gradi{}anske Hrvate iako je mogu}e Saboru predlo`iti deklaraciju o tome«, rekao nam je Vladimir [eks. Dobri bilateralni odnosi Hrvatske i Austrije trebali bi biti preduvjet da se prava gradi{}anskih Hrvata po~nu po{tivati u cijelosti. Predsjednik Sabora im je poru~io da Hrvatska u tom smislu ne `eli davati olaka obe}anja, no najavio je ve}u pomo} Hrvatske {kolama Gradi{}anskih Hrvata kako bi se sprije~ila njihova asimilacija. (VJESNIK, 27. 2. 2006.) 69
VIJESTI IZ ISELJENI[TVA/ du. Priprema se i hrvatsko izdanje te knjiDEUTSCHE WELLE ge. (VE^ERNJI LIST, 5. 3. 2006.) PRO[IRUJE MATERINSKI JEZIK U PROGRAM NA HRVATSKOME JEZIKU ISELJENI[TVU e|unarodni dan materinskoga je-
H
rvatska redakcija Radija Deutsche Welle }e od 26. o`ujka, umjesto u dosada{nja tri termina, program na hrvatskom jeziku emitirati u {est termina dnevno, s vijestima u trajanju od pet i deset minuta te s uobi~ajenim magazinima. Emitiranje programa na hrvatskom jeziku svakodnevno }e po~injati u 9 sati, a zavr{avat }e vijestima u 16 sati, u trajanju od deset minuta. Redakcija programa na hrvatskom jeziku Radija Deutsche Welle, sa sjedi{tem u Bonnu, svoj program emitira na kratkom valu te preko interneta. (HINA)
KROATIST JÁN JANKOVI^ ZNANSTVENIK GODINE U SLOVA^KOJ
S
lova~ki knji`evni znanstvenik i prevoditelj vi{e od stotinu naslova hrvatske knji`evnosti Ján Jankovi~ (1943), dobitnik i Inine nagrade za promociju hrvatske kulture, primio je veliko slova~ko priznanje Znanstvenik godine 2005. Tu manifestaciju ve} devetu godinu organizira Klub znanstveno-tehni~kih `urnalista Slova~kog sindikata novinara u suradnji sa Slova~kom akademijom znanosti, Ministarstvom {kolstva i Savezom slova~kih znanstvenih dru{tava. Jankovi~ je priznanje dobio za Rje~nik prevoditelja i knjigu »Lijepa na{a je aj na{a II« (Lijepa na{a je i na{a), koja je iza{la u povodu 170. godi{njice Mihanovi}eve pjesme (hrvatske himne) i 100. obljetnice njezina prvog slova~kog prijevoda. U knjizi je i slova~ka himna »Nad Tatrou sa blýska« (Iznad Tatre sijeva) u prijevodu dr. Dubravke Sesar i dosta pjesama koje su slova~ki i hrvatski pjesnici pisali u ~ast prijateljstva dvaju naroda. Pjesme su tiskane i u originalu i prijevo70
M
zika, 21. velja~e, prigoda je obratiti pozornost javnosti na iznimne napore raseljenih hrvatskih obitelji, u~itelja hrvatskoga jezika i hrvatskih misionara na svim kontinentima koji stolje}ima njeguju materinski jezik kao bitnu sastavnicu hrvatskog kulturnog identiteta. Interes za hrvatski jezik u iseljeni{tvu ubrzano se mijenja u procesu integracije Hrvata i gra|ana hrvatskoga podrijetla u domicilna dru{tva. Hrvatske katoli~ke misije, njih vi{e od stotinu diljem planeta, slave Radosnu vijest na materinskom jeziku i u svojim misijskim prostorima organiziraju {kole hrvatskoga jezika. Fra. Ljubo Krasi}, direktor i koordinator Hrvatskih izvandomovinskih {kola Amerike i Kanade i ravnatelj Hrvatskog etni~kog instituta, Chicago (IL, SAD) isti~e kako Sustav Hrvatskih izvandomovinskih {kola Amerike i Kanade Croatian Schools of America and Canada (HI[AK-CSAC) djeluje preko tri desetlje}a i danas obuhva}a 30 {kola na ameri~kom kontinentu u okviru na{ih misija. Materinski se jezik u hrvatskom iseljeni{tvu u Americi organizirano u~i tek unatrag tridesetak godina, kada je u srpnju 1974., utemeljen Sustav Hrvatskih izvandomovinskih {kola Amerike i Kanade/Croatian Schools of America and Canada (HI[AK-CSAC). Utemeljen je s ciljem da se o~uva i njeguje materinski jezik, odnosno {ire hrvatski kulturni identitet u multikulturnom i gostoljubivom mozaiku Sjeverne Amerike. Prema tom temeljnom cilju definirani su pri samom osnutku i zadaci HI[AK-a: osnivanje i koordiniranje {kola hrvatskoga jezika i kulture, organiziranje seminara za u~itelje, pripremanje i izdavanje ud`benika i drugih nastavnih pomagala za u~itelje i u~enike hrvatskoga jezika i kulture, povezivanje hrvatskih {kola me|usobno diljem svijeta i, s druge strane, povezivanje hrvatskog iseljeni~kog {kolstva sa {kolskim sustavom dr`ava u kojima djeluju hrvatske etni~ke {kole. Nadalje, Me|unarodni kroatisti~ki znanstveni skup koji se tradicionalno odr`ava
u organizaciji Odsjeka za hrvatski jezik i knji`evnost Filozofskog fakulteta Sveu~ili{ta u Pe~uhu okuplja jezikoslovce iz desetak europskih zemalja (od Ukrajine, Poljske, Ma|arske, Hrvatske, Makedonije, Srbije i Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Italije, Austrije) pa se mo`e smatrati, me|u ostalim, i vitalnim centrom za njegovanje materinskog jezika u Srednjoj i Jugoisto~noj Europi gdje `ive hrvatske autohtone manjine. Interes za hrvatski jezik u iseljeni{tvu, op}enito, prisutan je kroz pro{lost i sada{njost na svim kontinentima. Tako su Hrvatski studiji (Association for Croatian Studies ACS) u SAD-u prisutni vi{e od ~etvrt stolje}a u okviru American Association for the Advancement Of Slavic Studies (AAASS). U Kanadi djeluju desetlje}e i pol na Sveu~ili{tu Waterloo, koje vodi dr. Vinko Grubi{i} najplodniji pisac ud`benika za u~enje hrvatskog jezika u Americi. Na suprotnoj strani planeta u Australiji Hrvatski studiji su lani tako|er zabilje`ili dvadesetu obljetnicu djelovanja u okviru sidnejskog Sveu~ili{ta Macquarie. Te~ajevi hrvatskog jezika, namijenjeni Hrvatima i gra|anima hrvatskog podrijetla iz cijeloga svijeta, temeljna su djelatnost Hrvatske matice iseljenika od njenog osnutka do danas a javljaju se pod nazivima kao {to su Sveu~ili{na {kola hrvatskoga jezika i kulture u Zagrebu, Ljetna {kola hrvatskoga jezika i kulture u Splitu, Me|unarodni te~ajevi hrvatskoga jezika i kulture u Zadru, Mala ljetna {kola hrvatskoga jezika i kulture u Novom Vinodolskom i sli~no. Me|unarodni dan materinskoga jezika progla{en je na 30. zasjedanju Generalne konferencije Unesca, odr`anom 1999. u znak priznanja va`nosti svjetske jezi~ne raznolikosti i promicanja uporabe materinskih jezika. Otada mnoge zemlje obilje`avaju taj dan u medijima, {kolama, na fakultetima, u znanstvenim i kulturnim institucijama, u nastojanju da {ire svijest o jezi~noj i kulturnoj raznolikosti kao najve}em bogatstvu koje nam je pro{lost ostavila. U ovogodi{njoj poruci Unesca zauzimanje za o~uvanje materinskih jezika nastavlja se, {to mo`ete vidjeti na www.unesco.org/education. (V. Kukavica)
DRUGO EUROPSKO PRVENSTVO KATOLI^KIH SVE]ENIKA U MALOM NOGOMETU
Pripremio Marjan Rogi}
N
a dvodnevnom malonogometnom turniru nogometnih predstavni{tava iz deset europskih zemalja hrvatski su du{obri`nici obranili naslov prvaka Europe. U finalnoj utakmici hrvatski su sve}enici pobijedili odgovaraju}i sastav Poljske sa 4:3, ali tek u izvo|enju udaraca sa 6 metara, nakon neodlu~enog ishoda od 1:1 u regularnom tijeku. Za tre}e mjesto du{obri`nici Bosne i Hercegovine pobijedili su odgovaraju}i sastav Portugala sa 1:0. Peti su sve}enici Ma|arske pobjedom od 2:1 nad [panjolskom. Sedmi je sastav sve}enika iz Italije pobjedom nad Slovenijom sa 1:0, dok su deveti Rumunji, a deseti Austrijski sve}enici. Najboljim igra~em 2. Europskog prvenstva katoli~kih sve}enika u malom nogometu progla{en je Dra`en DUKI] (Hrvatska), najbolji strijelac sa 6 pogodaka je Ma|ar Laszlo Farkas, a epitet najboljeg vratara pripao je Marinku Jele~evi}u, ~uvaru hrvatske mre`e.
Finalnoj utakmici nazo~ili su: Doc. dr. sc. Dragan PRIMORAC, ministar znanosti, obrazovanja i {porta vlade Republike Hrvatsdke, zatim: Mons. Francisco Javier Losana, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj; Mons. Josip MRZLJAK, pomo}ni Zagreba~ki biskup; Mons. Djuro HRANI], pomo}ni biskup Djakova~ki i srijemski; Mons. Vjekoslav HUSJAK, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije; Saborski zastupnik Franjo ARAPOVI] i ~lan HOO Stojko VRANJKOVI]; Zatim su nazo~ili: Pero [ARI], ~lan I.O. HNS-a i Ante PAVLOVI], savjetnik u HNS-.; Boris DURLEN, Predsjednik komisije za mali nogomet te Ivan KO[UTI], Tajnik komisije za su|enje pri HNS-u. Sudionike 2. po redu prvenstva Europe katoli~kih sve}enika primio je u Nadbiskupskom dvoru predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zagreba~ki nadbiskup Kardinal Josip BOZANI]. Tom prigodom Kardinal je iskazao zadovoljstvo ~injenicom {to je Hrvatska ugostila sve}enike iz deset raznih dijelova Europe, uz napomenu da je i ova manifestacija izraz zajedni{tva i univerzalnosti katoli~ke crkve.
Stoje s lijeva: Alojz ^ubeli} profesor na KBF-u; Anto Pavlovi} `upnik Srima ([ibenik); Tadija Crnjak odgojitelj u Dje~a~kom Sjemeni{tu u Zagrebu; Josip Bla`on `upnik Ma~kovec (Vara`din); Pero [ari}, ~lan I.O. HNS-a; Dark Banfi} `upnik @a`ina (Zagreb); Josip Bla`on `upnik Ma~kovec (Vara`din); Tihomir [utalo ravnatelj selezijanske gimnnazije u @ep~u; ~u~e (s lijeva): Marinko Jele~evi} `upnik Pola~a (Zadar); Dra`en Duki} `upnik Otri} Seoci (Split); Pavao Filipovi} odgojitelj u Dje~a~kom Sjemeni{tu u Zagrebu; @arko Relota `upnik Sv. Duh, Zagreb; Kre{imir @ini} `upnik Kri`evci II. (Zagreb); Nije na slici: Ivica Madjer `upnik Gajnice-Zagreb (rezevni vratar); Kapetan mom~adi: @arko Relota; Izbornik: Kre{imir @ini}
HRVATI U SVIJETU SAD: PROSLAVA SV. VLAHA
U
Los Angelesu je velja~i, odr`ana 15. jubilarna Festa sv. Vlaha. Festanjuli su bili gospari George Jurica, poznati hrvatski biznismen podrijetlom s otoka Lastova i Neven Jurica, hrvatski veleposlanik u Americi. U dvorani crkve Sv. Ante okupilo se vi{e od pet stotina uzvanika proslaviti festu dubrova~kog parca. Program je zapo~eo svetom misom i grli~anjem koju su predvodili msgr. Janko [egari} i msgr. Sre}ko Diomarti}. Festa je nastavljena procesijom zastave sv. Vlaha uz festanjule i Upravni odbor organizatora organizacije Libertas Foundation. Nakon pozdravnih govora festanjula, uslijedilo je sviranje hrvatske i ameri~ke himne, te himne sv. Vlaha, a mlada Ann Marie Boskovich o~arala je publiku pjesmom God Bless America. Uz ambasadora Juricu, na festi su bili i po~asni gosti iz Hrvatske: Luka Bebi}, potpredsjednik Sabora koji je kra}im govorom pozdravio sve nazo~ne, te zastupnici u Saboru, Mario Zubovi} i Frano Matu{i}, generalni konzul RH u Los Angelesu Ante Barbir i osoblje konzulata. Nazo~ni su bili i biv{i fe-
stanjuli iz Grada, gospar Ivo Deranja, Marina Gverovi}, gosp. i g|a. Marinovi} iz Konavala, Leonardo Laterza, vaterpolist i student na {kolovanju u Kaliforniji, i mnogi drugi, kao Connor Vlakancic, kandidat za senatora Sjedinjenih Dr`ava, Mario Martinoli, poznati gurman i televizijski voditelj. Zabavni dio programa vodio je Mario Romanovi} iz Chicaga, biv{i prvi tenor klape Maestral, uz pratnju doma}eg orkestra Duo Adriatic. Ana Bozic, (public relations office) pomo}nica vije}nice grada Los Angelesa za okrug San Pedro Janice Hahn uru~ila je priznanje i povelju za uspje{no petnaestogodi{nje djelovanje Libertas Fundationa koju je primio predsjednik Niko Hazdovac i zahvalio se svima na posjeti i potpori kroz sve ove godine. Poznati arhitekt i slikar Tomislav Gabric darovao je nekoliko svojih slika. Prihod od aukcijske prodaje, kao i sav drugi prihod feste daje se u fond za stipendije u~enika deficitarnih zanimanja na podru~ju Dubrova~ko-neretvanske `upanije. Na bogatoj lutriji glavne nagrade bile su: krstarenje za dvije osobe na brodovima Mo-
net ili Andrea, dar tvrtke kap. Mata Stanovi}a, Elegant Cruises, te zrakoplovna karta Croatie Airlinesa i sedmodnevni boravak u hotelu u Dubrovniku, dar Adriatic Travela. Folklorna grupa Croatia pri crkvi Sv. Ante (St. Anthony kolo group Croatia) pod vodstvom Katice Ban na zadovoljstvo nazo~nih vrlo uspje{no je otplesala Lin|o. Slu`ila se izvrsna ve~era od liganja, gavuna, {kampi, ri`ota i sabljarka koje su dobrovoljno pripremili poznati kuhari u Los Angelesu Pero i Ana Matija{evi}, Neven i Grozdana Zanki, Marijan Zori}, Kruno Zanki, Stella Klichan, Nina Hazdovac, Richard Jordan, Pave Ba~an, uz pomo} mladih studentica koje su slu`ile ve~eru. Oni ve} petnaest godina neumorno rade za dobrobit ove zajednice i Fundacije Libertas ~iji cjelokupni prihod je namijenjen u humanitarne svrhe. Zahvaljuju}i doprinosu hrvatsko-ameri~kih biznismena, politi~ara i individualaca, izdana je prigodna knji`ica i program u kojoj ima vrlo interesantnih detalja i ~lanaka o radu Fundacije Libertas koja je za {kolsku godinu 2005./2006. dodijelila 12 stipendija od po tisu}u dolara u~enicima zanatskih {kola u Dubrova~ko-neretvanskoj `upaniji. 71
###PAZITI!! U POTPISU POD SLIKU DVA PUTA SE PONAVLJA JOSIP BLA@ON @UPNIK MA^KOVEC (VARA@DIN)
PONOVNO PRVACI EUROPE
HRVATI U SVIJETU: KO[ARKA[ MATEJ MAMI], MILJENIK BERLINSKE PUBLIKE
»HRVATI SU CIJELO VRIJEME BILI UZ MENE...«
Razgovarala Sonja Breljak
T
oga, 26. studenoga pro{le godine je 5712 gledatelja u dvorani Max Schmelling u glavnom gradu Njema~ke naprosto zamuklo. Sedam minuta i tri sekunde prije zavr{etka susreta berlinske Albe i prvoliga{a iz Triera na parketu je ostao le`ati Matej Mami}, 2, 03 metra visoki kapetan berlinske mom~adi i hrvatski reprezentativac. Susret je prekinut pri rezultatu 66: 64. Dok ozlije|enom 30-godi{njem Mami}u pritr~avaju trener Rödl, timski lije~nik i fizioterapeut, publika je doslovce zanijemila. Mami} je svjestan, ne osje}a ruke i noge i ima ote`ano disanje. Brzom intervencijom ozlije|eni ko{arka{ je helikopterom preba~en u berlinsku Unfallkrankenhaus. A sve se to doga|alo pred o~ima najbli`e obitelji. Supruga Veronika je s djecom tri dana prije nesretnog slu~aja stigla u Berlin iz Hrvatske i svi su zajedno bili svjedocima suprugove i o~eve ozljede. A da se radi o te{koj ozljedi kralje`nice govorile su prvotne sumnje i prognoze. No, na sre}u, nisu se obistinile. Bolni~ko lije~enje je Matej Mami} napustio 68 dana nakon nesretnog doga|aja. [to se ustvari dogodilo 26. studenoga u dvorani Max Schmeling? pitali smo Mateja Mami}a prije njegovog svakodnevnog terapeutskog termina u poznatoj berlinskoj klinici. Igrao sam jednu normalnu utakmicu, kao i svaku drugu. Desilo se da sam u igri s loptom i{ao na jedan ulaz, naletio sam na velikog igra~a koji me blokirao i u toj blokadi sam izgubio kontrolu i ravnote`u. Pri doskoku sam udario glavom u bok drugog igra~a i tada sam osjetio posljedice u vratu i izgubio kontrolu nad tijelom. Pri padu sam jo{ jedanput udario glavom o parket. Ne znam koliko je taj pad {tetio ali 72
ja sam ve} prije osjetio da ne{to ne {tima. Jednostavno se vi{e nisam mogao micati. Kako je, nakon prve brze intervencije u Albinoj dvorani, teklo lije~enje i oporavak? Prve vijesti i prognoze nisu bile ohrabruju}e. Mislim da je bilo va`no {to su za tog doga|aja u dvorani bila tri-~etiri lije~nika koji su specijalizirani za ovakvu vrstu ozljede. Pomogli su mi i dali na vrijeme lijek za koji ka`u da me je spasio. Pred helikopterom sam ve} po~eo osje}ati noge, u bolnici sam osje}ao desnu ruku i malo lijevu. Zna~i, ve} su bile naznake da }e biti dobro. Normalno, lije~nici moraju paziti {to }e re}i, ali ja sam ve} tada osjetio malo olak{anje. Sigurno da mi je bilo te{ko nakon prvih prognoza. Bilo je upitno ho}u li imati i normalan `ivot a pogotovo nitko nije niti pri~ao o ko{arci. Meni je bilo bitno da se
Matej Mami} sa suradnicom Matice
mogu vratiti u svoju obitelj, da mogu s njima {etati, da mogu sina, koji je najmla|i, dr`ati u naru~ju. A ponosan sam na ovo sve {to sam uspio napraviti. Moj sljede}i cilj je vratiti se na parket i igrati ali, ako i ne bude toga, ja ne}u biti `alostan. Bog mi je dao da mogu normalno `ivjeti sa svojom obitelji i to je ono prvo {to smo `eljeli. Lije~enje je proteklo izvrsno. Unfallkrankenhaus je svjetski poznata, fenomenalna bolnica. Imao sam najbolje terapeute i doktore na raspolaganju i ~injenica da je prof. Schaffartzik, {ef bolnice bio u Albi i to {to je prijateljpredsjednika Albe puno mi je pomogla. Matej, kako je to obitelj podnijela. [to na sve ka`e supruga Veronika? Mislim da je svima bilo te{ko. Svima je to bio veliki {ok. Gledati oca i mu`a u takvom
stanju nije lako, ali mi smo obitelj koja zna {to `eli. Dobili smo i pomo} od svih, naravno najve}u od roditelja ali isto tako i od kumova i prijatelja, cijele javnosti, od Albe i navija~a koji su svi izi{li u susret. Ja sam stvarno sretan {to sam tu u Berlinu, {to sam potpisao za pravi klub. Ovdje ima i dosta Hrvata koji su cijelo vrijeme bili uz mene. Na nedavnoj utakmici s Braunschweigom ste bili u dvorani prvi put nakon ozljede. Navija~i su Vam priredili prave ovacije. Njihov ste miljenik od samog po~etka. Kako obja{njavate tu naklonost Albinih fanova? Mislim da je odmah na prvoj utakmici sve krenulo dobro. Tu sam utakmicu stvar-
Matej Mami}
no igrao odli~no. U jednom trenutku sam se, iako smo uvjerljivo vodili, bacio na parket za jednom loptom. Navija~e je to jako dirnulo jer nisu vjerovali da se takvo ne{to ~ini desetak sekundi prije kraja a da se vodi s 15 bodova razlike. Od tog trenutka je to krenulo. Prepoznali su moju iskrenost i moju kvalitetu, {to pokazuju i time da su me pro{le godine postavili za kapetana. Meni je drago da je tako. Na~in na koji su i suigra~i i fanovi cijelo vrijeme moje ozljede meni iskazivali pa`nju, potporu i po{tovanje, dovoljno govore. Recite, kakvo je sada stanje. Niste u bolnici a imate svakodnevne terapije. [to dalje? Kakvi su planovi i budu}nost? Sad je stanje super. Vidjeli ste da normalno {e}em sa suprugom. Siguran sam
da onaj tko ne zna {to mi se dogodilo ni{ta ne mo`e primijetiti. Jo{ uvijek imam problema s koordinacijom lijeve ruke i malo u koordinaciji lijeve noge. Mislim da }u to sve uspjeti ispraviti u roku mjesec, mjesec i pol dana i onda }u krenuti s radom na snazi. To jo{ uvijek ne smijem jer moram ~ekati da mi se potpuno vrate motorika i koordinacija. Alba bi bila sretna kad bih ja uspio ispuniti i svoju `elju sredina play offa. To je vrlo brzo. Ja se nadam da }u u listopadu igrati ko{arku! Reklo bi se da Vam je svojstveno gledati pozitivno, naprijed? Mislim da uza sve {to su doktori i terapeuti napravili ja ne bih imao tako brz oporavak da nisam, to {to ste i rekli, gledao nonstop naprijed i svaki dan radio ponekad i ne{to vi{e nego {to sam i morao i mogao. Kako se ka`e, ne mo`e se ni{ta le`e}i posti}i. @ivim tako da mi je obitelj najva`nija. Trenutno samo malo raseljeni. Jedna k}erka ide tre}i razred u Splitu a sada i druga u pred{kolu. Nadam se da }emo prema novom dogovoru s Albom biti i kao obitelj zajedno i dat }emo sve od sebe i da savladamo jezik. Stra{no je bitno nau~iti jezik zemlje u kojoj jesi. Ve} sam dao i par laganih intervjua na njema~kom a i s navija~ima sam razgovarao i na njema~kom jeziku. Htio sam time pokazati publici da ih jako cijenim a pogotovo to {to su ~inili za mene u protekla dva mjeseca. Njima je to bilo jako drago i svaku moju re~enicu na njema~kom jeziku su burno odobravali. Hrvati Berlina Vas jako cijene i raduju se kada im se pridru`ite u klubovima ili na proslavama. I u Hrvatskoj katoli~koj misiji u Berlinu se molilo za Va{e ozdravljenje. [to je Vama bio najve}i poticaj da pozitivno gledate i da se dobru nadate?
Sa suprugom Veronikom na jednom od skupova berlinskih Hrvata gdje je rado vi|enI gost
Znam da su ljudi, i bli`nji i nepoznati, molili i u Hrvatskoj i ovdje. Kada su me Nijemci pitali tko mi je uzor i idol, rekao sam Ivan Pavao II.! Ne samo zbog toga {to je postigao a zna se kako je velik bio. Nego i zbog toga jer je imao istu privr`enost prema Gospi kao i ja. Ivan Pavao II. je rekao da je njega Gospa spasila, a to isto ka`em i ja. Svake godine idem s obitelji u Me|ugorje i, kad mogu, u Sinj. Mislim da se mogu dragoj Gospi zahvaliti {to sam imao ovakav oporavak. Va{a iskustva, poruka mladima i uop}e javnosti? Ja sam ro|en u Tomislavgradu i s 12 godina sam do{ao `ivjeti u Split i tu sam po~eo trenirati ko{arku. Sa 18 sam postao prvotimac Splita. Nakon dvije godine sam bio u Rijeci, pa opet jednu godinu u Splitu. Poslije toga sam potpisao za turski Galatasaray. Nakon {to sam odigrao ~etiri godine u zagreba~koj Ciboni, potpisao sam za berlinsku Albu i ovdje sam drugu sezonu. Svi koji se po~nu baviti {portom moraju biti svjesni da tu treba odricanja. Volja i rad su puno va`niji od talenta. Biti talent je velika stvar, ali talent bez rada i volje ne posti`e ni{ta. Uz sve to {porta{i moraju nastojati da postanu i ostanu ljudi i onda }e ih i drugi zavoljeti. Ja se ovim putem zahvaljujem svima na podr{ci ne samo u ova dva mjeseca od moje ozljede, nego i od mog prvog dolaska u Berlin. Hvala svim Hrvatima. Nadam se da }emo se i dalje nastaviti dru`iti na priredbama koje su stvarno lijepe i da }emo i dalje pokazivati da nismo zaboravili svoj kraj. 73
PRIOP]ENJE HNS-a
PRVO PRVENSTVO SVIJETA ZA NOGOMETNE KLUBOVE KOJE SU UTEMELJILI HRVATI IZVAN DOMOVINE Prvenstvo Europe odr`at }e se 1. i 2. srpnja 2006. godine u njema~kom gradu Essenu i doma}in }e biti Nogometni klub »Croatia« iz Essena
Pripremio Marijan Rogi} Snimio R. Mladenovi}
H
rvatski nogometni savez }e idu}e godine organizirati prvenstvo svijeta za klubove Hrvata oformljenih izvan domovine. Da bi se to prvenstvo moglo odr`ati potrebno je provesti prvenstva po kontinentima. U Australiji, Novom Zealandu, SAD-u i Kanadi ve} tradicionalno se odr`avaju natjecanja za Hrvatski nogometni pehar. Ta natjecanja }e biti izlu~na za klubove Hrvata s tih podru~ja za sudjelovanje na svjetskom prvenstvu idu}e godine. U Europi je bila tradicija organiziranja »Dana {portskih novosti«. Sada se prvi put organizira Prvenstvo Europe s tim da }e tri prvoplasirane mom~adi nastupiti na Svjetskom prvenstvu 2007. godine. Utvr|eno je da }e se Prvenstvo Europe odr`ati 1. i 2. srpnja 2006. godine u nje74
ma~kom gradu Essenu i da }e doma}in biti nogometni klub »Croatia« iz Essena. Sudjelovat }e ovih osam klubova: 3 Croatie iz Njema~ke i to: iz Hamburga, Berlina i doma}a iz Essena, zatim Velebit iz
Göteborga u [vedskoj, iz Austrije: ^elikBe~ i Plehan iz Korneuburga, Dinamo iz Möhlina kod Basela ([vicarska) te Croatia iz Villefrancha kod Nice. Organizator Prvenstva Europe je Zajednica hrvatskih nogometnih klubova u Saveznoj Republici Njema~koj. Na Prvenstvu svijeta za klubove Hrvata izvan domovine idu}e godine u Zagrebu sudjelovat }e i jedan od klubova hrvatskih nacionalnih manjina u Europi. Nakon {to se prijave svi zainteresirani klubovi za ovo natjecanje, utvrdit }e se na~in kvalifikacijskih natjecanja koja trebaju biti odr`ana tijekom ove godine. Hrvatski nogometni savez dodijelit }e trofeje sudionicima. O~ekujemo da }e ovo natjecanje ispuniti sva o~ekivanja zbog kojih se odr`ava i potvrditi ugled i dobru organiziranost klubova Hrvata u zemljama u kojima djeluju. Dobro do{li u Essen! Dobro do{li u Zagreb!
XX. ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE U TORINU 2006.
JANICA I IVICA PONOVNO PROSLAVILI HRVATSKI [PORT
Uz vatromet, glazbu i ples, na stadionu u Torinu, 26. velja~e uga{en je olimpijski plamen, ~ime su slu`beno zatvorene XX. Zimske olimpijske igre. Igre je zatvorio predsjednik MOO-a Jacques Rogge, koji je u govoru pohvalio doma}ina igara i najavio XXI. ZOI u Vancouveru uz pokli~: »Vratite {portu ono {to je on dao Vama!«. Pi{e Fredi Kramer
N
a{a snje`na kraljica, Janica Kosteli}, vratila se nakon OI u domovinu s dvije olimpijske medalje, zlatnom u kombinaciji i srebrenom u super G-u, ~ime je ponovila scenarij iz Salt Lake Cityja, jer je nakon kombinacijskog zlata uzela i superveleslalomsko srebro. Osvojila je u Torinu {esto olimpijsko odli~je i tako postala skija{ica s najvi{e olimpijskih kolajni u povijesti svjetskog `enskog alpskog skijanja, od ~ega ~etiri zlata. Stoga }u odmah na po~etku objaviti dvije za Hrvatsku vrlo zna~ajne rang-liste. Skija{ica s najvi{e olimpijskih odli~ja i onu u kojoj konkuriraju i skija{i. SKIJA[ICE S NAJVI[E OLIMPIJSKIH ODLI^JA 6 JANICA KOSTELI] (Hrvatska) 4 2 5 Vreni Schneider ([vicarska) 3 1 5 Katja Selzinger (Njema~ka) 3 0 4 Deborah Compagnoni (Italija) 3 1 4 Hanni Wenzel (Lihten{tajn) 2 1
0 1 2 0 1
Prate}i kao dugogodi{nji radio-komentator zbivanja u alpskom skijanju, mislim da mogu vrlo dobro ocijeniti i procijeniti {to za hrvatsko skijanje i hrvatski {port zna~i Jani~in podvig. U {portu u kojem su godinama dominirale velike predstavnice bijelih pista kakve su bile Vreni Schneider, Hanni Wenzel, Annemari Moser Pröll, Rossi Mittermaier i druge, na{a ih je Janica u svemu nadma{ila i postavila rekord koji }e te{ko biti dostignut. Valja samo pogledati kakva su imena svjetskog `enskog skijanja ostala iza nje. Na{a Janica je druga na listi najboljih sudionika 75
sklizanje), Ruskinja Larisa Lazutina (skija{ko tr~anje), Amerikanka Bonnie Blair (brzo klizanje), Ruskinja Raisa Smetanina (skija{ko tr~anje) i Ruskinja Galina Kulakova (skija{ko tr~anje). Kao i uvijek uo~i svih svojih velikih nastupa bila je skromna, realna, simpati~na ali i samosvjesna, pa je tako pred svoj prvi start u kombinaciji rekla: Za slalom }e mi sigurno trebati vi{e snage nego u brzim disciplinama. U spustu i super G-u to nekako mo`e{ kontrolirati, ali u slalomu i veleslalomu nema {ale. Nisam do{la u Torino kako bih ru{ila rekorde, jer jednoga }e dana netko sigurno postaviti nove i osvojiti 8, 9 ili 10 medalja. Ja samo `elim u`ivati u skijanju.
alpskog skijanja svih vremena, na kojoj su razvrstani skija{i i skija{ice. OLIMPIJSKA ODLI^JA 8 Kjeil Aamodt (Norve{ka) 6 JANICA KOSTELI] 5 Alberto Tomba (Italija) 5 Lasse Kjus (Norve{ka) 5 Vreni Schneider ([vicarska) 5 Katja Selzinger (Njema~ka)
4 4 3 1 3 3
2 2 2 3 1 1
2 2 0 1 1 1
U svojoj omiljenoj disciplini, slalomu, olimpijska pobjednica iz Salt Lake Cityja prije ~etiri godine zauzela je na Igrama u Torinu ~etvrto mjesto. Nakon {to je u super G-u osvojila srebrenu medalju, bila je izuzetno zadovoljna i ponosna, {to svjedo~i i njena izjava Stvarno sam presretna, mo`da vi{e nego nakon zlata u kombinaciji, jer se to zlato nekako o~ekivalo, a sa super G-om kod mene nikada ne zna{. Jednom sam 25., drugi put prva. S obzirom na to da su {esnaest olimpijskih dana neke olimpijske discipline odga|ane, sve je zanimao komentar Janice na temu vremenskih neprilika na Olimpijskim igrama u Torinu, koje su joj i{le na ruku. Ne znam {to da ka`em na to, izjavila je na{a {porta{ica svih vremena Bog me o~ito voli. Za vrijeme Igara u Torinu novinari su od Ante Gipsa Kosteli}a poku{avali saznati {to to toliko razlikuje Janicu od ostalih skija{ica. I dok je on rekao kako bi odgovor predugo trajao, Slaven Petrovi}, Jani~in pomo}ni trener, imao je spreman odgovor. To {to je Gipsova k}i, eto, to je razlikuje. Jer dok se ostale skija{ice u ljetnim danima kupaju i po nekoliko mjeseci, Janica trenira i radi i tu nema {ale. Nakon svih zdravstvenih problema koji su je ometali, najbolja svjetska skija{ica oti{la je iz Sestriera oki}ena jednim zlatom (kombinaci76
ja) i jednim srebrom (super-G). Na kraju ove lijepe zimske pri~e, koja je danima plijenila zanimanje hrvatske i svjetske {portske javnosti, pitamo se koliko bi skija{ica dalo sve na svijetu za Jani~in uspjeh. No, bez obzira na to, u hrvatskom taboru ostala je tuga, da ne ka`em izvjesno nezadovoljstvo. Jer da nije bilo Jani~ine bolesti, na{a bi {portska heroina osvojila jo{ barem jednu ili dvije kolajne i tako se jo{ vi{e u~vrstila na listi najboljih olimpijskih sudionica na svijetu. Na`alost, zbog bolesti, morala je otkazati nastupe u spustu i veleslalomu, a slalom je skijala s pola snage. Pamtit }emo njen dolazak na cilj slaloma. Uvijek vesela, razdragana, simpati~na, ~vrsta osoba, jedva je rezignirano izjavila: skijala sam dosad u svakakvom stanju, no ovoga puta u meni vi{e nema ni atoma snage. JANICA KOSTELI], ~etverostruka olimpijska pobjednica, nosila je hrvatsku zastavu na otvorenju XX. Zimskih olimpijskih igara u petak 10. velja~e, koje je na olimpijskom stadionu u Torinu otvorio talijanski predsjednik Republike Carlo Azeglio Ciampi. Ponosno je kora~ala ispred na{e reprezentacije, radosno i gordo, kao da je znala da }e se i na ovim igrama okititi olimpijskim kolajnama. Osje}ala sam se ~arobno i bo`anstveno, a spektakularno otvorenje pratila je i dobra glazba. Bilo je to ne{to posebno kazala je Janica. Nakon Igara u Torinu Janica Kosteli} je petnaesta me|u najtrofejnijim {porta{ima u povijesti Zimskih olimpijskih igara. Sa ~etiri zlata i dva srebra je najbolja alpinka, a kada se usporedi sa najuspje{nijim predstavnicima na ZOI, Janica je na visokom sedmom mjestu, odnosno petnaesta, ako se na tu listu ubroje i mu{karci. Ispred nje su od {porta{ica samo Ruskinja Ljubov Jegorova (skija{ko tr~anje), Ruskinja Lidija Skoblikova (brzo
Srebro za Ivicu Kosteli}a: Na Svjetskom prvenstvu u Santa Caterini Janica je svojedobno rekla kako bi dala sve svoje medalje samo da Ivica ima svoju. Sli~na je situacija bila i prije ~etiri godine u Salt Lakeu na Olimpijskim igrama. Ivica je bio favorit tog olimpijskog slaloma, bio je ~etvrti nakon prve vo`nje, a na drugoj stazi je ve} imao gotovo medalju u rukama, da bi kod ~etvrtih vratiju pred ciljem izletio sa staze. To ga je stra{no pokosilo. Posljednje dvije sezone tonuo je sve dublje u nesigurnost i depresiju, hrvatska javnost ga je na neki na~in ve} proglasila biv{im. Pogotovo nakon {to je na posljednjem slalomu uo~i ZOI u Torinu dotaknuo dno na natjecanju u Schladmingu. Zbog svega toga u Sestriere je do{ao kao ~ovjek koji je zamalo izgubio vjeru u sebe. No, dva tjedna kasnije postao je olimpijski viceprvak. I unato~ serije lo{ih rezultata nije odustao od dugogodi{njeg cilja. Olimpijski slalom za kombinaciju skijao je puno odlu~nije nego ove sezone u Svjetskom kupu. Na olimpijskoj pisti vi{e je napadao. U donjem dijelu druge vo`nje tako hrabro se spustio niz padinu da nije gledao vrata, samo je nezadr`ivo svojom briljantnom tehnikom jurio do cilja. Nakon spusta i slaloma u kombinaciji, zlato je pripalo Amerikancu Tedu Ligetyju, a srebro na{em hrabrom nepokolebivom Ivici Kosteli}u, dok je bron~anu kolajnu osvojio Austrijanac Reiner Schönfelder. ^uv{i za uspjeh brata Ivice, Janica je ustala iz bolesni~ke postelje, do{la na stazu Gianni Agnelli, utr~ala u ciljnu ravninu, bacila se bratu oko vrata i plakala. Brat i sestra, najve}i na{i skija{i, ni{ta nisu govorili. Stajali su ~vrsto zagrljeni a suze su samo tekle. U tim trenucima pro`ivljavali su sve uspone i padove hrabrog Ivice. Bilo je to na Valentinovo. Igrom sudbine Janica je tako|er na Valetninovo prije ~etiri godine u Sant Lakeu osvojila svoje prvo olimpijsko zlato u kombinaciji. ^etiri godine kasnije, Ivica Kosteli} je ispunio san koji je sanjao desetak godina. Cilj koji je ispisan u nekoj od bolnica oporavljaju}i se od tko zna koje te{ke ozljede. Od utorka, 14. velja~e 2006. Ivica Kosteli} je olimpijski viceprvak u alpskoj kombinaciji. Kao i Janica i Ivica je osvojio, samo ~etiri godine kasnije,
prvu olimpijsku medalju u mu{koj konkurenciji za Hrvatsku. Sve se to doga|alo na Valentinovo 2002. i 2006. godine. Brat i sestra proslavili su hrvatsko skijanje, hrvatski {port. Bio je to sretni kraj jedne pri~e o skija{u kojeg `ivot nije nimalo mazio, od te{kih ozljeda, mukotrpnih rehabilitacija, gubitka sezona, neprospavanih no}i, pa do `ivota u sjeni slavne sestre. Me|utim, sve se zavr{ilo hepiendom, glavni junak nakon Scila i Haribda je na kraju iza{ao kao pobjednik. O velikom pothvatu Ivice Kosteli}a koji je osvojio srebrenu kolajnu u olimpijskoj kombinaciji, od stranih izvjestitelja najvi{e se raspisala britanska novinska agencija Reuters, koja isti~e kako je hrvatski skija{ napokon po{teno naplatio sva odricanja tijekom karijere obilje`ene brojnim ozljedama, te s pet operacija u ~etiri godine. Ve}ina skija{a bi u takvoj situaciji odustala. No, Ivica Kosteli} nije se predao i nevjerojatnom hrabro{}u osvojio svoju prvu olimpijsku medalju navodi REUTERS, dodaju}i kako je hrvatskom skija{u nakon utrke u zagrljaj dotr~ala njegova puno slavnija sestra Janica, te da su oboje plakali od sre}e. Ivica Kosteli} je u slalomu osvojio u Torinu {esto mjesto, {to se tako|er mo`e smatrati uspjehom, zaostav{i za bron~anim Reinerom Schönfelderom 30 stotinki. Janica Kosteli} je i na ovim igrama u Torinu, nagla{avam to jo{ jednom, jako puno napravila. Pobjeda sna`ne volje, karaktera i `elje. Ovaj put bolest je bila ja~a, jer su kombinacija i super-G-i ipak uzele svoj danak. Tu situaciju je izvrsno iskoristila [ve|anka Anja Pärson, i tako napokon stigla do svog prvog olimpijskog zlata. No da je na{a Janica najve}a od najve}ih alpskih skija{ica svih vremena, dokazala je vrlo brzo na natjecanju za Svjetski kup u norve{kom Hafjellu kada je slavila u super kombinaciji ispred Anje Pärson, {to je ujedno bila njena 27. pobjeda u briljantnoj karijeri. Na{a skija{ica je klju~nu prednost u ovom natjecanju napravila u super G-u u kojem je podijelila prvo mjesto s Austrijankom Michaelom Dorfmeister, a obje su bile ~ak 41 stotinku br`e od [ve|anke. U veleslalomu Janica Kosteli} zauzela je {esto mjesto i uo~i nastavka borbi za Kristalni globus vodi sa 254 boda ispred Anje Pärson. Kratke zanimljivosti iz povijesti ZOI: Premijera alpskog skijanja na Olimpijskim igrama bila je prije sedamdeset godina tada u nacisti~koj Njema~koj. Te igre odr`avale su se 1936. godine u dva susjedna sela Garmischu i Partenkirchenu u bavarskim Alpama. Zapam}ena su po debiju alpskog skijanja. Junaci tih igara bili su Norve`ani Sonja Henie u umjetni~kom sklizanju i Ivar Ballanrud u brzom klizanju te @idov Rudi Ball, ~lan njema~ke hokeja{ke reprezentacije. Ballanrud je u brzom klizanju izborio tri zlata, me|utim svjetla reflektora bila su usmjerena na Sonju Henie, koja je u Njema~koj osvojila tre}e uzastopno zlato u umjetni~kom klizanju. Na-
kon toga, preselila se u SAD, osnovala vlastitu reviju na ledu, glumila u devet holivudskih filmova, a kada je u 57. godini umrla bila je jako bogata, s kontom od pedeset milijuna dolara. Ball, najbolji igra~ njema~ke hokeja{ke reprezentacije, koja je 1932. osvojila olimpijsku broncu, svojevoljno je oti{ao u egzil u Francusku, ali je usprkos Hitlerovom re`imu pozvan u najbolju njema~ku vrstu za Garmisch. Bio je jedini @idov u njema~koj reprezentaciji. Me|utim, njegovo pozivanje bio je samo Hitlerov ustupak MOO-u, koji je u to doba o{tro protestirao protiv nacisti~kog antisemitizma. Rekordnih 1750 {porta{a iz 57 zemalja sudjelovalo je na ZOI u kanadskom Calgaryju 1988. godine. Spominjem te igre zbog prvi put zatvorenog stadiona za brzo klizanje, i neugodnog toplog vjetra zvanog chinook, koji je povremeno podizao temperaturu i do 15 Celzijevih stupnjeva, {to je organizatorima predstavljalo ogromne te{ko}e. Finski enfant terrible Matti Nykänen postao je prvi skaka~ na skijama u povijesti koji je osvojio sve tri zlatne medalje na maloj i velikoj skakaonici i u mom~adskoj konkurenciji. Finac je bio najodlikovaniji skaka~ na ovim igrama, ali je najvi{e slavljen i najve}i ljubimac publike postao Eddie Edwards, uvjerljivo posljednje plasiran na obje skakaonice, koji je kao klada padao na brdo daleko ispred dosko~i{ta, {to je izazivalo kod nas novinara i kod publike salve smijeha. Eddie je kasnije nazvan sarkasti~no The Eagle (Orao), a po povratku ku}i na londonskom aerodromu do`ivio je herojski do~ek i kasnije vrlo dobro unov~io status cirkusanta. Moja sje}anja na Calgary su vezana i za lijepu Katarinu Witt, koja je tamo obranila zlato u umjetni~kom klizanju osvojeno prije ~etiri godine u Sarajevu, a kao kuriozitet spomenut }u da su i ona i njezina glavna konkuren-
tica Debbie Thomas plesale na istu melodiju Bizetove Carmen. Katy je tih olimpijskih dana u Calgaryju dospjela na naslovne stranice tiska i zbog kratke, ali strastvene veze s prvim imenom alpskog skijanja na igrama u Calgaryju, talijanskim asom Albertom Tombom. Ina~e, La Bomba, kako su ga iz milja zvali, je u Calgaryju, prvi nakon [ve|anina Ingemara Stenmarka, pobijedio u obje tehni~ke discipline u slalomu i veleslalomu. I kada sam ve} krenuo u povijest, `elim jo{ samo re}i da su mi najbolje Zimske igre kao komentatoru zagreba~kog radija bile one 1984. u Sarajevu. Igre u Calgaryju bile su posljednje na kojima su se za primat borili SSSR i Njema~ka DR. U Albertvilleu 1992. godine bilo je mnogo novih dr`ava, me|u kojima i Hrvatska. Na{u malobrojnu vrstu ~inili su Vedran Pavlek u alpskom skijanju, Sini{a Vukoni} u skija{kom tr~anju, te Tomislav i @eljka ^i`me{ija u umjetni~kom klizanju. No, ve} deset godina kasnije, na igrama u Salt Lake Cityju, zahvaljuju}i Kosteli}ima postali smo velesila. U Torinu je sudjelovalo 2500 {porta{a iz 84 zemlje, koji su se dva tjedna borili za 84 kompleta kolajni. Najuspje{nija zemlja bila je Njema~ka, ~iji su {porta{i osvojili 29 medalja, od kojih 11 zlatnih, 12 srebrenih i 6 bron~anih. HRVATSKA, ~iju je zastavu na zatvaranju nosio voza~ hrvatske bob reprezentacije Ivan [ola, na ljestvici je zauzela {esnaesto mjesto. Uz vatromet, glazbu i ples, na stadionu u Torinu 26. velja~e uga{en je olimpijski plamen, ~ime su slu`beno zatvorene XX. Zimske olimpijske igre. Odu{evljenje izazvao je mimohod {porta{a. Igre je zatvorio predsjednik MOO-a Jacques Rogge, koji je u govoru pohvalio doma}ina igara i najavio XXI. ZOI u Vancouveru uz pokli~: »Vratite {portu ono {to je on dao Vama!«. 77
MJESE^NI PREGLED [PORTA: VELJA^A/O@UJAK 2006.
NEPONOVLJIVI KOSTELI]I
Priredila Nikolina [utalo Petan
Neponovljiva Janica, srebrna Ivi~ina kombinacija na OI: Janica Kosteli} gotovo svakim svojim nastupom pi{e stranice povijesti svjetskog skijanja. Dugoo~ekivani nastup na Zimskim olimpijskim igrama u Torinu jo{ je jedanput dokazao tko je najbolja skija{ica u povijesti skijanja sa osvojenom zlatnom medaljom u kombinaciji i srebrnom medaljom u superveleslalomu Janica Kosteli} je postala najuspje{nija alpska skija{ica u povijesti olimpijskih igara. Sa {est osvojenih medalja (4 zlatne i 2 srebrne) Janica je uvjerljivo najtrofejnija svjetska skija{ica. Potpuno shrvana bole{}u koja je pratila tijekom Olimpijskih igara, Janica je doskijala i do 4. mjesta u slalomu, te i takvim rezultatom dokazala da dolazi s nekog drugog planeta . No, skromna i jednostavna u svojoj veli~ini, Janica se na Igrama ipak najvi{e veselila bratovoj srebrnoj medalji u kombinaciji, ostvarenju dugogodi{njeg Ivi~inog sna. Neopisivu sre}u i suze te zagrljaj brata i sestre Kosteli} u ciljnoj ravnini zabilje`ili su svi svjetski mediji, istaknuv{i kako je hrvatski skija{ napokon naplatio sva odricanja tijekom karijere koja je bila obilje`ena brojnim ozljedama . Ivi~ina srebrna medalja je ujedno i prva hrvatska mu{ka medalja na zimskim Olimpijskim igrama, a Ivica je uspje{an bio u slalomu, osvojiv{i izvrsno 6. mjesto. Od zapa`enijih rezultata ostalih hrvatskih {porta{a na Olimpijadi isti~emo izvrsne nastupe mladih hrvatskih skija{a Tina [irokog (26. u kombinaciji) i Natka Zr~i}a-Dima (25. u veleslalomu) dok je Ana Jelu{i} najuspje{nija bila u slalomu (15.), a Nika Fleiss u istoj disciplini 23. i 19. u veleslalomu. Janica najbolja skija{ica Svjetskoga kupa: Bolest koja je Janicu Kosteli} sprije~ila u (vjerojatnom) osvajanju vi{e medalja na OI u Torinu, vrlo brzo je zalije~ena, pa je Janica ve} tjedan dana nakon zavr{etka Igara mogla nastaviti svoju utrku za Velikim kristalnim globusom. U norve{kom Hafjellu Janica je ponovno ispisala jedan rekord osvojiv{i 1. mjesto u super kombinaciji (po prvi put u povijesti skijanja vo`ene su kombinacijske utrke superveleslaloma i slaloma) ostala je nepobije|ene vi{e od ~etiri godine u ovoj disci78
plini, u kojoj ima po 2 zlata s Olimpijskih igara i Svjetskih prvenstava. [estim mjestom u veleslalomu i 14. u superveleslalomu Janica je prije nastupa u finskom Leviju i dalje dr`ala prednost od oko 250 bodova ispred najve}e konkurentice Anje Paerson. Finsko skijali{te je ponovno ponudilo jednu snje`nu ~aroliju u simultanki Janice Kosteli}. U drugom slalomu, odr`anom u Leviju Janica je ostvariv{i 2. mjesto osigurala mali Kristalni globus u slalomu i time potvrdila da je i dalje najbolja slaloma{ica svijeta. Izvrsna je bila i Ana Jelu{i} s 15. i 9. mjestom, dok je Nika zbog ozljede koljena bila ne{to slabija s 18. i 25. mjestom. Za to je vrijeme Ivica Kosteli} nastavio s nastupima u Svjetskom kupu u japanskom Shiga Kogenu gdje je u dva slaloma bio 15. i 20. Janica je ovim rezultatima i dalje zadr`ala istu prednost pred Paerson i samo ~udo bi moglo sprije~iti na{u kraljicu da po tre}i put osvoji titulu najuspje{nije skija{ice svijeta. Iako ne postoji vi{e gotovo nijedan rekord koji Janica nije sru{ila, s nestrpljenjem }emo o~ekivati ho}e li Janica uspjeti skupiti jo{ 240 bodova u ~etiri zadnje discipline Svjetskog kupa, ~ime bi sru{ila rekord Pernille Wiberg koja s 1960 bodova iz sezone 1996./1997. dr`i rekord s najvi{e skupljenih bodova u Svjetskom kupu.
Duje ipak pliva za Hrvatsku, na{i sve}enici prvaci Europe: Najbolji i najuspje{niji hrvatski pliva~ Duje Draganja ipak ne}e nastupati za Katar, nego se vra}a u hrvatsko plivanje. Dujino ime se ve} nalazi na popisu potencijalnih »A« olimpijskih kandidata za nastup na Olimpijskim igrama u Peking 2008. godine. Hrvatska reprezentacija sve}enika osvojila je prvo mjesto na 2. europskom prvenstvu katoli~kih sve}eni~kih malonogometnih liga, koje se od 6. do 8. velja~e odr`alo u Hrvatskoj i tako obranila naslov prvaka Europe osvojen pro{le godine u austrijskom @eljeznom.
Upravo saznajemo da je Janica Kosteli} po tre}i put osvojila Veliki kristalni globus, dakle svjetski skija{ki kup. ^estitamo!!! Nogometa{i uspje{ni protiv Argentine: Hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je prijateljsku utakmicu u pripremnom dijelu za SP u Njema~koj i slavila protiv Argentine, jednog od najve}ih kandidata na predstoje}em Svjetskom prvenstvu, sa 3:2. Time su vatreni skrenuli pozornost svjetske javnosti
na sebe, ozna~iv{i vrlo ozbiljne namjere da se ponovi uspjeh reprezentacije iz 1998. i osvojene bronce na SP u Francuskoj. Nakon zavr{etka jesenskog dijela 1. HNL lige poznati su klubovi koji nastavljaju nastupe u Ligi za prvaka i oni u Ligi za opstanak. Unato~ iznimno slabim rezultatima u jesenskom dijelu prvenstva splitski Hajduk ipak se uspio plasirati me|u {est najboljih hrvatskih mom~adi. Time je donekle popravio blijedu sliku na terenu te ipak mo`e doprinijeti ljep{oj 95-godi{njici osnutka kluba. Uvjerljivo prvi na ljestvici je zagreba~ki Dinamo koji ima prednost od 11 bodova ispred drugoplasirane Rijeke, ~ak 22 boda ispred Osijeka, 25 ispred Varteksa, te 27 bodova ispred Hajduka i Kamen Ingrada. U Ligi za opstanak borit }e se Pula Staro ^e{ko, Zagreb, Cibalia, Slaven Belupo, Inter i Me|imurje, gdje se o~ekuje vrlo neizvjesna borba jer je razlika izme|u vode}e Pule i zadnjeg Me|imurja tek 7 bodova. Fantasti~na Blanka Vla{i}: Hrvatska visa{ica Blanka Vla{i}, nakon godinu dana pauziranja zbog operacije {titnja~e, na najbolji se na~in vratila natjecanjima. Na dvoranskom prvenstvu u atletici u Moskvi Blanka je s presko~enih 2 metra osvojila srebrnu medalju, njezin najbolji rezultat do sada. Godinu dana nakon operacije {titnja~e Blanka je na fantasti~an na~in pokazala da se ne samo oporavila od te{ke operacije nego i vratila u sam vrh svjetskog skoka u vis. Fenomenalni niz koji je zavr{io srebrnom medaljom Blanka je zapo~ela u velja~i s presko~enih dva metra na mitingu u Moskvi, a potom je tri puta zaredom ru{ila hrvatske rekorde u skoku u vis. Sjajan ulazak u sezonu nastavila je odli~nim nastupom u Arnstadtu presko~iv{i 201 cm, u njema~kom Weinheimu je preletjela 202 cm, a sve je okrunila briljantnim rezultatom u Banskoj Bystrici, presko~iv{i 205 centimetara, {to je ne samo hrvatski dvoranski rekord,
ve} i apsolutni rekord Hrvatske. Dosada{nji najbolji Blankin rezultat na otvorenom bio je 203 cm. Mlada Spli}anka se rezultatom na visa{kom natjecanju u Banskoj Bystrici upisala u povijest sa ~etvrtim dvoranskim rezultatom u povijesti atletike. Vi{e od nje presko~ile su jedino Kajsa Berqvist (208), Heike Kenkel (207) i [tefka Kostadinova (206). Uspjeh hrvatskih tenisa~a: Hrvatska teniska Davis Cup reprezentacija svladala je u prvom kolu Davis Cupa mom~ad Austrije u Grazu s 3-2. Nakon {to je Mario An~i} uz puno muke u prvom dvoboju svladao Juergena Melzera, Ivan Ljubi~i} je u drugom dvoboju uvjerljivo nadvisio Stefana Koubeka sa 6-2, 6-2, 6-4. Tre}i bod za hrvatsku reprezentaciju osvojili su Ivan Ljubi~i} i Mario An~i} koji su u paru nakon ~etiri sata igre pobijedili Jurgena Melzera i Juliana Knowlea s 3:2 u setovima. Tako }e reprezentacija Hrvatske u ~etvrtfinalu igrati protiv Argentine i to od 7. do 9. travnja u Zagrebu. Hrvatski tenisa~i i tenisa~ice polu~ili su izvrsne rezultate na teniskim turnirima u velja~i i po~etkom o`ujka. Najve}e uspjehe ostvarila je Jelena Kostani} koja je nastupila u dva ATP finala zaredom, (u indone`anskoj Pattayi i u indijskom Bangaloreu) no u svakom je ostala zamalo kratka u osvajanju svog prvog ATP turnira. Mario An~i} je, nakon {to je u ~etvrtfinalu svladao svog izbornika Ivana Ljubi~i}a, izgubio u finalu ATP turnira u Marseilleu od doma}eg igra~a Arnauda Clementa. Bio je to {esti finalni nastup An~i}a u karijeri i peti poraz. U 2006. godini An~i} je odigrao dva finala i oba izgubio, u Aucklandu i u Marseilleu. NA drugoj strani Atlantika, izvrstan rezultat zabilje`io je i Ivo Karlovi} koji je u polufinalu ATP turnira u Las Vegasu izgubio od Jamesa Blakea. Cibosi iznenadili Europu (i sebe!): Ko{arka{i Cibone iznimno su se sretno i vrlo izne-
na|uju}e plasirali u drugi krug Eurolige, no ono {to su u nastavku pokazali iznenadilo je i najve}e optimiste. Naime, Cibona je svrstana u skupinu G zajedno s gr~kim Panathinaikosom, turskim Efes Pilsenom i talijanskim Benettonom mom~adima koje su podjednako slovile za najve}e favorite za osvajanje ovogodi{nje Eurolige. Koriste}i ulogu outsidera i neoptere}eni o~ekivanjima zna~ajnijeg plasmana, cibosi su odigrali tri fantasti~ne utakmice i svladali sve svoje protivnike u skupini. Jo{ samo jedna pobjeda utri preostale utakmice bit }e im dovoljna za plasman u ~etvrtfinale, odnosno me|u osam najboljih mom~adi Europe. Zlatne hrvatske kugla~ice na ledu: Hrvatske kugla~ice na ledu osvojile su zlatno odli~je na Prvenstvu Europe u kuglanju koje se odr`ava u zagreba~kom Domu sportova. To je prva `enska medalja, za ovaj u nas mladi i nedovoljno poznati sport, do koje su na{e kugla~ice do{le na najuvjerljiviji mogu}i na~in sa skorom od 20:0 savladav{i po dva puta kugla~ice Ma|arske, Kanade, Finske, Rusije i Kenije i tako izborile da se druge godine na EP-u u Poljskoj natje~u u elitnom A razredu. Juga{i protiv Partizana za Final four: Vaterpolisti dubrova~kog Juga u ~etvrtfinalu Eurolige igrat }e protiv beogradskog Partizana. Prva utakmica igra se 22. o`ujka u Beogradu, a uzvrat je 19. travnja u Dubrovniku. Jug je natjecanje po skupinama zavr{io na prvom mjestu u skupini B, ispred Vasasa, Olympiakosa i Marseillea. Dubrov~ani su bili najefikasnija mom~ad Eurolige, sa postignutih 73 pogotka. Obrana im je dosta slabija od napada, no »juga{i« vjeruju da }e pro}i Partizan i plasirati se na Final Four, koji se odr`ava 19. i 20. svibnja. Jedan od kandidata za doma}instvo Final Foura je i Dubrovnik.
Najjednostavniji i najpouzdaniji na~in da redovito osigurate Va{ primjerak MATICE jest pretplata. To je ujedno i najisplativiji oblik kupnje, jer platite deset, a dobijete svih dvanaest brojeva tijekom godine dana. A pretplatiti se vrlo je jednostavno: popunite prilo`enu narud`benicu i uplatite odgovaraju}i iznos na navedeni ra~un HMI u Privrednoj banci Zagreb. MATICA }e potom uredno stizati na Va{u adresu! ^itajte MATICU, pretplatite se i preporu~ite Va{ omiljeni ~asopis ~lanovima Va{e obitelji i Va{im prijateljima kako biste aktivno sudjelovali u ostvarivanju njezine misije: da bude stalan i ~vrst most izme|u domovine i pripadnika hrvatske etni~ko-kulturne zajednice diljem svijeta. Ime i prezime / Name and surname _________________________________________________________ Adresa / Adress __________________________________________________________________________ Grad / City ____________________________ Dr`ava / State _____________________________________ Po{t. Broj / Zip Code _____________ Tel.____________________ Fax. ____________________________ E-mail adress______________________________ Datum / Date __________________________________
Godi{nja pretplata / Yearly subscription rate: USA 40 USD, Canada 55 CAD, Australia 55 AUD, New Zealand 40 USD, South Africa 40 USD, South America 40 USD, Europe 25 EUR, RH 100 HRK
MATICA VA[ PROZOR U REPUBLIKU HRVATSKU, VA[ DOMOLJUBNI SPOMENAR!
Izdava~ / Publisher: Hrvatska matica iseljenika / Croatian Heritage Foundation, 10000 ZAGREB / Republic of Croatia, Trg Stjepana Radi}a 3, tel: ++385 1 61 15 116, fax: 61 10 933, e-mail: matica(matis.hr, website: www.matis.hr 79
Na{a olimpijska pobjednica Janica Kosteli} u zagrljaju svoga brata, olimpijskoga viceprvaka Ivice Kosteli}a