Issuu on Google+

LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

2


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

SADRŽAJ

UVODNA RIJEÈ

Don Stanko Vrnoga Uvodna rijeè

................................................... 2

Dr. Branko Iliæ

Je li Hrvatska spremna uæi u EU ................... 3

Don Stanko Vrnoga

Iz života naše župe ........................................... 5

Dr. Branko Iliæ

Izlazak iz ropstva u slobodu ......................... 16

Don Stanko Vrnoga Posveta oltara .............................................. 17 Marko Marušiæ

Jubileji i dogaðaji ......................................... 21

Branko Markota

Pregled zbivanja u 2006. godini .................... 24

Ivana Jakiæ

Zanemareno bogatstvo .................................. 29

Sreæko Iliæ Mome didu .................................................... 30 Žarko Markota

Boravak u planini ........................................... 32

Branko Markota

Maraton laða 2006. godine ........................... 33

Vicko Marušiæ 10. Memorijalni turnir «Ante Taslak» ... 35 MLADI ........................................................... 37 DJEÈJI KUTAK

......................................... 39

Vicko Marušiæ Temperature i padavine u 2006. god. ..... 42 Žarko Markota Pregled dnevnih temperatura ....................... 43

Izdaje: Župni ured Vid Lektorirala: Katica Pejar Uredili: Don Stanko Vrnoga i Jakov Vuèiæ Izdaje Župni ured Vid Fotografije: Ivo Veraja, Marko Marušiæ i Branko Markota Naslovnica: Mozaik s prikazom krštenja Kristova, rad akademskog kipara Stjepana Skoke. Poleðina: Milenijska fotografija mještana Vida, rad akademskog fotografa Šime Strikomana. Tiskanje ovoga broja našega lista podpomogli su: don Nedjeljko Kešina i Tiskara Pleæaš. SVI KOJI ŽELE SURAÐIVATI U LISTU MOGU SVOJE ÈLANKE, CRTEŽE I FOTOGRAFIJE POSLATI U ŽUPNI URED VID! Tel/fax: 020/687-392 Adresa: Župni ured Vid, Vid b.b., 20352 Vid

Lijepo je pisati o lijepim dogaðajima. Posljednje lijepo dogaðanje u našoj župi je bilo 18. veljaèe u našoj župnoj crkvi. Bila je posveta novoga oltara, blagoslov krstionice, ambona, kapele za Presveto, postolja za svijeæe i kipove. O tome, i o drugim dogaðanjima u našoj župi, u prošloj godini, ponešto æete naæi u ovom broju našega lista. Ako Bog dade pred nama je jedna godina. Godine se pamte po onome èime se ispune. Kakvim dogaðajima ih ispunimo takvima æe ih poslije nas i nazivati. Takvu sliku æe o nama i ostaviti. Za ovu godinu imamo mnogo planova i duhovih i materijalnih. Materijalne obnove su teške, duhovne su važnije ali su još teže. Ovu godinu planiramo u Prudu urediti prostor ispod crkve, u župnoj crkvi nabaviti klupe, a na župnoj kuæi promijeniti krov. Krov je dotrajao. Pokriven je sa više vrsta crjepova koji se više ne proizvode. Za krov župne kuæe je novac dala Nadbiskupija, a mi æemo pomalo skupljati za klupe u župnoj crkvi i ureðenje terena ispod crkve u Prudu. Duhovnu obnovu naše župe, koja je još važnija od materijalne obnove, možemo pomoæi svi. Od djece do staraca. Na poseban naèin je mogu pomoæi starije osobe i bolesnici prikazujuæi Bogu svoju bol, starost, samoæu i druge nevolje i patnje koje ih u životu prate. Bolest, samoæa, starost i druge nevolje onima koji nemaju vjere u Boga su suvišne i besmislene. Za nas vjernike su izvori neizmjernih zasluga za nas same i za èitav ljudski rod. Isus na križu nije molio, ali nam je ipak svojom patnjom i smræu otvorio vrata neba. Na taj naèin i mi možemo pomoæi, da iz naše župe nestane psovke, droge i drugih poroka. Tako æemo najljepše proslaviti uskrsnuæe Isusovo. Sretan Uskrs svima želi Župnik Raspored bogoslužje u Velikom tjednu: Cvjetnica: U 8 sati tiha misa u Prudu, a u 10 procesija i pjevana Muka u župnoj crkvi. Veliki èetvrtak: U 16 sati blagoslov vina, a u 19 misa veèere Gospodnje. Iza mise Gospin plaè. Veliki petak: Bogoslužje poèinje u 18,30. Na kraju je, po obièaju, procesija kroz selo. Velik subota: U 17,30 je u Prudu blagoslov uskrsnih jela, a u župnoj crkvi u 18,00 sati. Bogoslužje uskrsnuæa Isusova poèinje u 23,15. Uskrs: Misa u Prudu je u 8,30, a u župnoj crkvi u 10,30 sati. Iza mise je procesija.

2


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

JE LI HRVATSKA SPREMNA UÆI U EUROPSKU UNIJU? BRANKO ILIÆ DR. VET. MED. u mirovini METKOVIÆ, Ulica Norinska 6 Dana, 07. 10. 2005. biti poštovanja vrijedan partner EU-a? Ozbiljni ekonomski analitièari zabrinuti su ulaskom stranog kapitala u naš turizam i privredu, koji æe od ovih prostora stvoriti veletrgovinu za proizvode svojih multinacionalnih kompanija. Domaæa radna snaga i naši resursi ostali bi neiskorišteni. To bi izazvalo ekonomsko iseljavanje naših najboljih kadrova. Ova je zemlja toliko zadužena da mora u bescjenje prodavati svoja kapitalna dobra kako bi podmirila anuitete na prispjele strane kredite. Po uzoru na evropske zemlje Hrvatska je uvela jedinstveni sustav oznaèavanja i registracije domaæih životinja. U ovaj zamašan posao ukljuèeno je Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i Hrvatski stoèarski selekcijski centar. Oznaèavanje životinja i upis u jedinstveni registar su obavezni. Ovim sustavom osigurava se bolja kontrola ne samo u proizvodnji namirnica životinjskog podrijetla nego i u cijelom proizvodno – prodajno – potrošaèkom lancu, što znaèi od «štale do stola». Sustav æe omoguæiti veterinarskim i stoèarsko – selekcijskim službama praæenje životinja od okota i uvoza do klanja odnosno do uginuæa. Ova jedinstvena baza podataka o stoènom fondu znaèajno æe pomoæi sprjeèavanju širenja sive ekonomije u prometu životinja i proizvodnji namirnica životinjskog podrijetla. Sa zadovoljstvom pratimo prihvaæanje evropskih standarda, uz uvjet da ih što prije dostignemo i po broju grla stoènog fonda. Hrvatska se priprema za ulazak u EU kao za ispit zrelosti. Hrvatska je Vlada od Europske komisije dobila veæ dugo pripremani upitnik od dvije i pol tisuæe pitanja na koja treba odgovoriti u iduæa tri mjeseca. Komisija æe tijekom osam mjeseci ocijeniti odgovore i nakon toga dati svoje mišljenje o sposobnosti Hrvatske glede stjecanja statusa službenog kandidata. Do 2006. godine trebali bismo dostiæi standardne EU-a. Promjenom legislative, formalnim usklaðivanjem zakonodavstva, opredjeljenjem za globalne

Ovo pitanje u posljednje vrijeme postalo je «vjeèna tema« svih naših elektronièkih i tiskovnih medija. Tema je i suviše važna da bismo o njoj razmišljali ishitreno ili bezbrižno. O tome nešto želim reæi iz veterinarskog kuta. Naši skromni proizvodni rezultati u poljoprivredi i stoèarstvu zorno potvrðuju, da za svoje potrebe Hrvatska danas ima samo pšenicu, kukuruz, jaja, piletinu i vino, dok sve drugo uvozimo. Godišnje uvezemo hrane, u vrijednosti više od milijarde dolara, umjesto da izvozimo. Trend krèenje stoèarstva i dalje se nastavlja, što nas dovodi u inferioran položaj prema zemljama iz našeg okruženja, a posebno prema zemljama EU-a. Financijski poticaji o unapreðenju našeg stoèarstva nisu postigli željene uèinke, jer i dalje uvozimo goleme kolièine namirnica životinjskog podrijetla i živih životinja. Naša inferiornost prema zemljama EU-a, kojima težimo, posljedica je podbaèaja na planu proizvodnje, koja progresivno propada, sa slabim izgledima za oporavak. U razmjeni s inozemstvom imamo godišnji deficit robne bilance od 4 i pol milijarde dolara. U prošloj godini državni deficit robne bilance prešao je 5 milijardi dolara. Naša domaæa ponuda ne zadovoljava ni umjerene domaæe potrebe. Turistièku potrošnju namirujemo iskljuèivo iz uvoza. Samo jaèanjem domaæe robne ponude, na domaæem tržištu, ali i u izvozu, možemo riješiti svoj platno – bilanèni problem. Uvoz nam je dvostruko veæi od izvoza. Okrenimo se od uvoza prema izvozu, stvorimo jedan prateæi izvozni lobi, sastavljen od sposobnih, vrijednih i èestitih ljudi. No, kod nas se uvijek isprijeèi onaj presudni «ali». Zašto mi to ne ostvarujemo? Radi toga što bismo tada ugrozili neèije, pojedinaène ili skupne, sebiène interese. Ako se za dobrobit ove zemlje i naroda izborimo za proizvodnju i izvoz kao svoj spasonosni cilj, stvorimo izvozni lobi kao neophodni prateæi servis na ovome važnom zadatku. Pesimizmu nema mjesta. Može li Hrvatska na temelju ovih sumornih pokazatelja

3


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

neæe biti èvrsta ako se svede samo na geografske i ekonomske dimenzije. Vrijednost Unije treba biti prepoznatljiva, ne samo u zakonodavstvu i pravu veæ i u životu. Europa, stari kontinent našeg planeta, treba biti otvorena u promicanju globalizacije solidarnosti. Ne treba biti euroskeptik, ali osjeæamo laganu strepnju i bojazan pred tom Europom, koja nas beskonaèno ispituje, kako bi nas kroz odgovore uklopila u svoje veliko «ja«. Motivi stvaranja ujedinjene Evrope nisu utemeljeni u namjeri da se njezini narodi sjedine u svojim povijesnim, kulturnim i civilizacijskim razlièitostima. To se ujedinjenje temelji na strogo racionalnom poimanju ekonomije i trgovine. Tokovi novca i smisao njegova kretanja krvotok su EU-a (ujedinjene Evrope).

reformistièke poteze èinimo samo jedan korak ka EU-u. Mislim, da je u ovom trenutku najvažnije, da mijenjamo sebe pojedinaèno i kao narod. Proèistiti svijest od taloga prošlosti, tragiènih posljedica rata, pogrešnih navika i nadzora, to bi preoblikovalo sliku Hrvatske na kojoj mogu i trebaju raditi svi hrvatski graðani. Globalizacija, prema pozitivnim tumaèenjima, treba donijeti dobro svim ljudima. Ona bi trebala biti univerzalna ljudska povezanost «jedinstva u razlièitosti«. Govoriti o humanoj globalizaciji u ovom svijetu je upitno, jer se broj ljudi uèetverostruèio u samo sto godina. Globalizacija se na kulturnom planu tek nazire tole-rancijom i razumijevanjem meðu narodima. Globalni boljitak i pozitivna dostignuæa znanosti èesto nisu dostupna veæini potrebitih. Jedan kineski filozof iz vremena Carstva kaže, da napredak jednog naroda ne ovisi o materijalnom napretku nego o pravednosti. U tom proširenje EU-a poželjni su svi narodi koji dijele istu temeljnu baštinu. Unija

Ovaj èlanak je tiskan u «Hrvatskom veterinarskom vjesniku« Zagreb br. 11 – 12 2003. god. Metkoviæ, 27. listopada 2006.

Vid, središte

4


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

IZ ŽIVOTA NAŠE ŽUPE Prva prièest – 7. svibnja 2006. godine je

Prvoprièesnici su bili: 18 iz Vida, 4 iz Pruda i 1 iz Crniæa.

u našoj župi bila Prva prièest. Prvoprièesnika je bilo iz naše župe 22 i jedna curica iz Crniæa, župe Gabela Polje. Prvoprièesnici su bili ovi: Ivan Boras Perin, Ines Iliæ Antina, Kristijan Iliæ Josipov, Matea Iliæ Matina, Jelena Kešina Zdravkova, Mihovil Kešina Perin, Zrinka Kešina Vlahina, Ante Markota Brankov, Marija Markota Ivanova, Anðela Marušiæ Andrijina, Ivan Marušiæ Voislavov, Ivana Matiæ Mirova, Karmen Petkoviæ Antina, Ana Prusac Nedjeljkova, Ana Ramiæ Ivièina, Nikola Šalinoviæ Nedin, Duje Šiljeg Antin, Josip Šiljeg Ivanov, Matea Suton Antina, Matko Taslak Brankov, Dragan Volareviæ Željkov, Sara Vuèiæ Josipova i Anamarija Zubac Mirova.

Vrijeme je bilo lijepo. U crkvi je bilo sveèano, kao i uvijek kad je Prva prièest. Prva prièest je uvijek i osobni i župni dogaðaj. Redovito se svatko sjeæa cijeli život svoje Prve prièesti. Starijima je zgoda, da se sjete svoje Prve prièesti i usporede svoju sadašnjost sa danom Prve prièesti. Sva djeca su svojim aktivnim sudjelovanje pridonijela da sveèanost bude lijepa. Svako dijete je u neèemu posebno nastupilo. Pojedina djeca su, na prikazanju Isusu na oltar, donijela napisane na papiriæe i svoje molitve. Možemo ih proèitati u rubrici Djeèji kutak.

S lijeva na desno: Donji red: Kristijan Iliæ, Ivana Matiæ, Ines Iliæ, Nikola Šalinoviæ, Zrinka Kešina, Matea Suton, Josip Šiljeg i Ivan Boras. Srednji red: Matea Iliæ, Duje Šiljeg, Ante Markota, Anamarija Zubac, Ana Ramiæ, Karmen Petkoviæ, Dragan Volareviæ i Ivan Marušiæ. Gornji red: Anðela Marušiæ, Sara Vuèiæ, Marija Markota, Matko Taslak, Ana Prusac, Mihovil Kešina i Jelena Kešina. Iza djece stoje uèiteljice: Maja Dujmoviæ Mustapiæ i Suzana Mustapiæ; župnik don Stanko Vrnoga i vjerouèitelji: Tomislav Medak i Krešimir Juriæ.

5


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

Blagdan sv. Leopolda – 12. svibnja

polaganjem Vaših ruku primiti Duha Svetoga i postati bliži Bogu. I završavam neèijim stihovima upuæenim našem krizmatelju: «O, dobro nam došli u crkvu našu, pod sveti ovaj velebni krov, èitava župa otvara Vam vrata i naših Vas zvona zove zov.»

Domaæih vjernika i hodoèasnika iz drugih župa je bilo kao i drugih godina. Sveèanu misu je predvodio i propovijedao fra Domagoj Volareviæ, kapelan u Kninu. Otac mu je iz Pruda. Ovo je bila njegova prva misa u župi svojih korijena. Prisutni su bili još ovi sveæenici: don Marinko Jurišin – župnik Dobranja (Bijeli Vir), don Mate Škarièiæ – kapelan u župi sv. Nikole, te domaæi župnik don Stanko Vrnoga.

Ana-Marija Petkoviæ

Blagdan svetoga Vida – krizma u župi.

Nadbiskupova delegata je pozdravio i župnik: «Krizmanica Ana-Marija je nadbiskupova delegata, don Pavla, lijepo pozdravila. Meni je posebno drago, da je nadbiskup delegirao njega, bivšega župnika ove župe, kojega se vi stariji dobro sjeæate. Sjeæate se njegovih propovijedi, života, rada i posebno gradnje zvonika koji se izdaleka vidi. Ovaj zvonik je sada simbol ove župe. Don Pavao je danas došao zbog neèega još važnijega, zbog krizme. Ujedno æe krstiti i malu Anu Brnas. Ona je, u svojih roditelja Marine i Sreæka, peto dijete. Nakon èetiri sina, rodila im se curica Ana. Njezin najstariji brat Marko æe danas primiti sakramenat svete krizme. Krštenje je prvi i najvažniji sakramenat. Po njemu se zovemo i jesmo kršæani. Krizma je nešto drugo, nešto posebno. Krizma u župi je posebni pohod Duha Svetoga. Nekome se može èiniti to i nevažno. Tako je sigurno bilo i u Jeruzalemu. Što je nekome predstavljala ona šaèica ljudi u prostoriji Posljednje veèere! Upravo tim dogaðajem, silaskom Duha Svetoga nad apostole, poèelo je i postalo ovo što danas imamo u cijelome svijetu od Sjevernoga do Južnoga pola, po svim kontinentima. Sve je to poèelo u Jeruzalemu sa šaèicom ljudi. Ovdje je danas spremna za krizmu isto šaèica mladiæa i djevojaka. Možda ih je i više nego što ih je bilo ono u Jeruzalemu. Što je Isus oèekivao od šaèice u Jeruzalemu, to on oèekuje od ove i svake grupe i grupice krizmanika. Kao što su svijetu bili potrebni oni u Jeruzalemu, potrebni su i ovi danas današnjem naraštaju. Sotona se razmahao i preko nekih mraènih sila želi pokvariti i uništiti èovjeka. U nekim stvarima i uspijeva. Kardinal Ratzinger, sadašnji Papa Benedikt XVI. piše: «Slabljenjem vjere društvo je postalo grublje, razdražljivije, nasilnije i ratobornije. Klima meðu ljudima postala je zloæudnija…» Sotona upire sve sile, ali Bog drži sve konce u svojim rukama. Što æe biti ovisi i o ovim krizmanicima. Duh Sveti želi preko njih djelovati u svijetu kao što je to uèinio i preko prvih Isusovih sljedbenika. Neka Duh Sveti od njih uèini prave svoje suradnike! Tako æe biti oni u sebi najsretniji i najkorisniji Crkvi i svome narodu. To želim njima, a tebi želim topli pozdrav.»

Ovu godinu na blagdan sv. Vida je i zapovjedni blagdan Tijelovo. Po svim župama su i tijelovske procesije. Procesije su veæinom na veèer u isto vrijeme kad je i kod nas bila krizma. Zbog toga se oèekivalo, da æe vjernika biti osjetno manje nego drugih godina. Meðutim, po procjeni prisutnih sveæenika, nazoènih je bilo više nego ijedne godine. Nadbiskup je za krizmavanje delegirao Mons. don Pavla Baniæa župnika i dekana župe sv. Marka u Makarskoj. Don Pavao je bio u ovoj župi i župnik od 1. listopada 1969. do 1. rujna 1975. godine. Naše slavlje su uvelièali svojom nazoènošæu: don Marinko Jurišin – župnik Dobranja (Bijelog Vira), fra Frane Laco – župnik Pline Stabline, don Sreæko Majiæ – župnik Gabela Polja, don Bariša Pleæaš – župnik Vidonja i don Mario Luburiæ koji je s don Pavlom Baniæem došao iz Makarske. Preko mise su bili na raspolaganju za ispovijed: don Drago Bevanda – župnik Gorice Struga i don Petar Perleta – župnik Komina. Na poèetku današnjeg slavlja je župnik don Stanko Vrnoga blagoslovio novi kip Srca Isusova, potom je bila procesija. Prije poèetka svete mise krizmanica Ana-Marija Petkoviæ je u ime krizmanika pozdravila nadbiskupova delegata don Pavla Baniæa: Dragi naš don Pavle! Posebna mi je èast pozdraviti Vas i kao našeg krizmatelja i kao nekadašnjeg župnika u ime sviju krizmanika i zaželjeti Vam dobrodošlicu. Pripremajuæi se na vjeronauènim sastancima, uèili smo nekim posebnim žarom i s velikom, iskrenom željom da bismo upoznali Boga što više. Sakramentom svete Potvrde – Krizme postat æemo zreli èlanovi Crkve, te na poseban naèin primiti Duha Svetoga. On æe nam biti Branitelj, Prosvjetitelj, Tješitelj i Posvetitelj. Odluèimo li poæi Kristovim stopama i slijediti Njegov primjer, Duh Sveti bit æe nam putokaz i trajni izvor mira, sreæe i ljubavi. Po njegovu æemo zagovoru biti u milosti Božjoj. Ali za tu milost smo uvelike zahvalni Vama, Oèe, jer æemo tek

6


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

Sakramenat svete krizme su primili: 15. Ante Suton Lukin 16. Marin Suton Nedjeljkov 17. Vinka Suton Mijina 18. Marijana Taslak Markova 19. Antonija Volareviæ Antina 20. Ivan Volareviæ Mirov 21. Marijana Volareviæ Markova 22. Mateja Volareviæ Zdravkova 23. Petar Volareviæ Zlatkov 24. Vida Volareviæ Perina 25. Josip Vuèiæ Ivièin 26. Josipa Vuèiæ Josipova 27. Marin Ljubièiæ Antin - krizmanik iz župe sv. Nikole – Metkoviæ.

1. Ivana Bjelopera Vickova 2. Marko Brnas Sreækov 3. Vinka Èamber Mariova 4. Ivana Kešina Perina 5. Zvonimir Kešina Ivanov 6. Iva Marušiæ Petrova 7. Ivan Marušiæ Markov 8. Martin Marušiæ Željkov 9. Ana Pejar Marinkova 10. Ana-Marija Petkoviæ Jurina 11. Andrea Petkoviæ Tomina 12. Katarina Petkoviæ Marinova 13. Petar Petkoviæ Radin 14. Ante Ramiæ Ljubin

S lijeva na desno - sjede: Marijana Volareviæ, Ana Pejar, Andrea Petkoviæ, Vinka Èamber, Mateja Volareviæ, Antonija Volareviæ, Marijana Taslak, Josipa Vuèiæ, Marko Brnas i Vinka Suton. Srednji red: Katarina Petkoviæ, Ante Suton, Ivan Marušiæ, Iva Marušiæ, Ivana Bjelopera, Msgr. don Pavao Baniæ, Ivana Kešina, Vida Volareviæ, Ana-Marija Petkoviæ i župnik don Stanko Vrnoga. Gornji red: Martin Marušiæ, Zvonimir Kešina, Petar Petkoviæ, Ivan Volareviæ, Josip Vuèiæ, Marin Suton, Petar Volareviæ, Marin Ljubièiæ i Ante Ramiæ.

7


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

Ledena Gospa

19. kolovoza 2006. godine, okruženi svojom djecom i unuèadi, došli su u župnu crkvu Vice i Iva Marušiæ, da zahvale Bogu za 50 godina vjernosti i ljubavi. Zlatni pir ili pedesetgodišnjica zajednièkog života je lijepa godišnjica, lijepa proslava. Troje djece i sedmero unuèadi je s njima pedesetgodišnjicu radosno proslavilo i djedu i baki poželjeli još mnogo sretnih zajednièkih dana i godina.

Od 15. svibnja do 29. srpnja smo ureðivali unutrašnjost župne crkve. Kroz to vrijeme je misa bila nedjeljom i blagdanima u crkvi sv. Vida, a dnevna misa je bila u dvorani pastoralnoga centra. U nedjelju 30. srpnja je župnik u oglasima, na kraju mise, rekao: «U subotu je Ledena Gospa. Uoèi blagdana æe biti u veèer trodnevnica, a sutra bi trebalo desetak žena doæi i oèistiti crkvu i okolo crkve, a u crkvu vratiti sav namještaj…blagdan je naš, ali dolaze i hodoèasnici iz susjednih župa…» Župnik je poželio, da doðe desetak žena, a sutra u jutro, veæ u 7 sati, su došle 23 žene i tri muškarca. U roku od par sati sve je bilo oèišæeno u crkvi i okolo crkve. Na sam blagdan, rano u jutro, došli su pomoæi ispovijedati: don Bariša Pleæaš, don Marinko Jurišin, don Nedjeljko Kešina, don Jure Marasoviæ i don Sreæko Majiæ. Malo kasnije se pridružio i don Nikola Bodrožiæ. Procesija i sveèana pjevana misa je bila u 9,30. Predvodio je i propovijedao don Mario Volareviæ. U 7 sati je, kao i svake godine, bila misa za poginule branitelje. Možda je ova misa bila još posjeæenija nego župna misa u 9,30.

ZLATNI PIR Filipa i Vinke Suton

ZLATNI PIR Vice i Ive Marušiæ

8. listopada 2006. godine, Filip i Vinka Suton, okruženi svojom obitelji i prijateljima, proslavili su 50 godina braka. Pedesetu obljetnicu braka proslavili su mnogo ljepše i bogatije nego vjenèanje prije 50 godina. Filip i Vinka su roðeni davne 1930. godine. Naime, upoznali su se prije 50 godina kad su trupinom išli po travu. Tada je planula ljubav izmeðu njih dvoje i dovela ih do današnje radosti, a mogla bih slobodno reæi onu njihovu: «Da ne bi trupine, ne bi bilo ni ljubavi». Baka Vinka je radila u OŠ u Vidu kao èistaèica, a dida Filip u metkovskoj luci. U to vrijeme su oba roditelja morala raditi da bi prehranili svoju djecu. Do novca je bilo doæi jako teško. Danas su njih dvoje umirovljenici, oslabljenog vida, ali ponosna srca na svoju obitelj. Baka Vinka i dida Filip su u skladnom životu odgojili sedmero djece. Od njih sedmero do sada imaju dvadeset unuèadi i troje praunuèadi. U ovih pet desetljeæa, njih dvoje su teret života zajednièki podnosili. Ako je i bilo kakvih problema, oni su ih rješavali meðusobnim razgovorom, jer uvijek obièavaju reæi: «Lijepa rijeè i željezna vrata otvara.» Dida i bako, puno sreæe! Unuka Ana

8


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

DAN KRUHA

Belser, a za Nizozemsku Ludion. Autorica knjige, Amy Dempsey, prigodom prezentacije svoje knjige, pozvala je kipara Skoku u goste, u London, osam dana. Prezentacija je bila 2. listopada. Za kipara Skoku je to bilo veliko priznanje i znaèajan dogaðaj i prigoda upoznati mnoge ljude, posebno kipare èija su djela zastupljena u istoj knjizi.

Blagoslov kruha u djeèjem vrtiæu

Nekada se zvao «Dan zahvalnosti Bogu za ljetinu». Slavio se u cijeloj Hrvatskoj isti dan, u prvu nedjelju mjeseca studenoga. Na kraju mise se, gotovo u svim župama, pjevalo TEBE BOGA HVALIMMO. Imamo i zašto Bogu reæi HVALA! Na kugli zemaljskoj je veliki broj gladnih, a mi gladni nismo. Dapaèe, posljednjih mjeseci se èešæe èuje preko radio valova, da nam prijeti pretilost, veæa debljina nego što je za èovjeka zdravo. Posljednjih godina se DAN ZAHVALNOSTI slavi u listopadu pod nazivom DAN KRUHA. Kako god se ovaj dan zvao, ako nismo za kruh zahvalni onome koji nam ga dao, onda nikakva proslava nema smisla. Posebno se veselo ovaj dan slavi u školama, pred školama i u djeèjim vrtiæima. Ovo je prigoda, da majke pokažu svoje umijeæe peèenja kruha i kolaèa. Ukrašene stolove je lijepo vidjeti. Možda bi bilo bolje djeci uvijek napominjati, da se ne smije bacati ni najmanji komadiæ kruha. Kako bi taj baèeni komadiæ kruha slasno pojeli mnogi gladni??!!

U knjizi se našlo još jedno hrvatsko ime, ime hrvatskoga kipara Ivana Klapeža. On je svome bratu, misionaru u Tanzaniji, Draženu Klapežu uèinio kip bl. Alojzija Stepinca.

MOZAIK SV. IVANA KRSTITELJA Umjetnik Stjepan Skoko je za našu župnu crkvu izradio mozaik, koji prikazuje Ivana Krstitelja kako na rijeci Jordanu krsti Isusa. Postavljen je prije blagdana Ledene Gospe. Mozaik je postavljen u pozadinu iza krstionice. Visok je 3,64 m, a širok je 1,58 m. Tako, samim svojim sadržajem svakoga odmah podsjeæa što se tu, u krsnom zdencu, zbiva.

DOMAGOJEVA LAÐA MEÐU DVJESTO NAJPRIZNATIJIH Ovaj naslov se mogao proèitati 12. listopada u Veèernjem listu. Sliène naslove prije Veèernjaka donijeli su i drugi dnevni listovi. O èemu je rijeè? – Spomenik knezu Domagoju, pokraj naše župne crkve u Vidu, što ga je izradio Stjepan Skoko, akademski kipar, prof. na Likovnoj akademiji u Širokom Briegu, ugledni britanski izdavaè Thames & Hudson u knjizi «Destination Art», namijenjenoj skulpturama na otvorenom, uvrstio je meðu dvjesto najpriznatijih spomenika na svijetu. Tako je autorica, spomenute knjige koja je pristupaèna cijelom svijetu, Amy Dempsey, uvrstila u svoju knjigu sliku i biografiju hrvatskog kipara Stjepana Skoke. Knjigu su, za svoje zemlje i èitatelje, u isto vrijeme tiskale izdavaèke kuæe: za USA University of California Press, za Njemaèku

9


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

PLEMENITOST U NASTAVCIMA Novinarka Jadranka Buliæ je u Dubrovaèkom vjesniku, pod ovim naslovom napisala o nama èlanak, kojega malo skraæena prenosimo: «Blagdani su kao stvoreni za iskazivanje pozitivnih osobina kod èovjeka, pa ne èudi da se upravo u tim danima bilježe najljepše akcije. Jedna takva dogodila se na blagdan sv. Ivana u mjestu Prud kod Metkoviæa. Na inicijativu mještana…organizirana je zabava s koje je sav prihod uplaæen za ureðenje župne crkve Gospe Snježne u Vidu…U društvenoj prostoriji sela Prud su mali i veliki, plešuæi i pjevajuæi, obilježili blagdan…Uz to su uèinili i plemenitu gestu. Ali ne samo oni. I èlanovi sastava Gusari: Maja Jerkoviæ, Miæe Volareviæ i Mate Musulin odrekli su se honorara za svoj nastup i slika vesele veèeri zaokružena je! Zanimljivo je kako su neki mještani Vida i Pruda zbog zauzetosti samo došli kupili ulaznice i potom odmah otišli. Naime, htjeli su sudjelovati u dobrobiti i uspjeli su. Tako su dva sela Vid i Prud…pokazali povezanost ne samo župnom crkvom, nego i plemenitošæu…»

3. Karlo Jakiæ, sin Tonija i Kristine r. Atanackoviæ. Karlo je roðen u Dubrovniku 15. sijeènja 2006. godine. Kršten je u Prudu 16. travnja 2006. godine. 4. Matea Boras, kæi Šimina i Ivane r. Zloiæ. Matea je roðena u Metkoviæu 8. veljaèe 2006. godine. Krštena je u Vidu 21. travnja 2006. godine. 5. Petar Kešina, sin Dragin i Dijane r. Šarac. Petar je roðen u Metkoviæu 19. travnja 2006. godine. Kršten je u Vidu 4. lipnja 2006. godine.

KRŠTENI U 2006. GODINI

Petar Kešina

U našoj župi u prošloj 2006. godini su kršteni: 1. Katarina Neda Bukovac, kæi Duškova i Marijane r. Æeliæ. Katarina Neda je roðena u Dubrovniku 3. studenoga 2005. godine, a krštena je u Vidu 15. sijeènja 2006. godine. 2. Kristijan Volareviæ, sin Petrov i Matilde r. Crnjac. Kristijan je roðen u Dubrovniku 18. sijeènja 2006. godine, a kršten je u Prudu 26. veljaèe 2006. godine.

6. Ana Brnas, kæi Sreækova i Marine r. Suton. Ana je roðena u Dubrovniku 4. ožujka 2006. godine. Krštena je 15. lipnja 2006. godine. 7. Matej Taslak, sin Petrov i Elvedine r. Hebib. Matej je roðen u Metkoviæu 24. sijeènja. Kršten je 24. lipnja 2006. godine. 8. Petra Volareviæ, kæi Mirkova i Spomenke r. Šariæ. Petra je roðena u Varšavi 19. travnja 2006. godine. Krštena je u Prudu 6. kolovoza 2006. godine.

Kristijan Volareviæ, Petar i Matilda

Petra Volareviæ, i cijela obitelj

10


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

9. Sara Volareviæ, kæi Igorova i Ane r. Crnèeviæ. Sara je roðena u Metkoviæu 9. kolovoza 2006. godine. Krštena je u Prudu 10. rujna 2006. godine.

11. Ivana Vuèiæ, kæi Markova i Jadranke r. Ristiæ. Ivana je roðena u Metkoviæu 18. srpnja 2006. godine. Krštena je u Vidu 24. rujna 2006. godine.

12. Vjeko Grgiæ, sin Antonijov i Danijele r. Curiæ. Vjeko je roðen u Dubrovniku 24. srpnja 2006. godine. Kršten je u Vidu 8. listopada 2006. godine.

Sara Volareviæ sa obitelji

10. Ante Kristijan Marušiæ, sin Damira Kristijana Marušiæa i Drage r. Bulum. Ante Kristijan je roðen u Dubrovniku 15. srpnja 2006. godine. Kršten je u Prudu 17. rujna 2006. godine.

Vjeko Grgiæ

13. Roko Volareviæ, sin Mijin i Ane r. Kužiæ. Roko je roðen u Metkoviæu 1. rujna 2006. godine. Kršten je u Vidu 12. studenoga 2006. godine. U prošloj godini je bilo u našoj župi trinaest krštenja. Roditelji od deset krštenika stanuju u našoj župi, a roditelji od troje krštenika stanuju izvan naše župe.

Ante Kristijan Marušiæ

11


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

VJENÈANJA U 2006. GODINI U našoj župi su se u 2006. godini vjenèali ovi zaruènici: 1. Boris Kapoviæ Dinkov i Selme r. Nikoliæ, mladiæ iz Opuzena i Ivona Ramiæ Ivanova i Mladenke r. Herceg, djevojka iz naše župe. Vjenèali su se u župnoj crkvi u Vidu 18. veljaèe 2006. godine. 2. Marko Bebiæ Davorov i Albine r. Popiæ, mladiæ iz Metkoviæa – župa sv. Nikole - i Nikolina Vuèiæ Josipova i Nedjeljke r. Suton, djevojka iz naše župe. Vjenèali su se u Vidu u župnoj crkvi 26. veljaèe 2006. godine.

Ivana Šiljeg i Jakov Matiæ

5. Goran-Josip Markoviæ Zvonkov i p. Ljubice r. Štefanèiæ, mladiæ roðen u Osijeku i Daniela Volareviæ Perina i Grazyne r. Franasik, djevojka iz naše župe, vjenèali su se 26. kolovoza 2006. godine u Prudu u crkvi sv. Ivana Krstitelja.

Nikolina Vuèiæ i Marko Bebiæ

3. Ante Ujdur Jozin i Anke r. Obrvan, mladiæ iz župe Bagaloviæi i Jelena Petkoviæ Radina i Marije r. Brnas, djevojka iz naše župe. Vjenèali su se u Vidu u župnoj crkvi 23. travnja 2006. godine. 4. Jakov Matiæ Antin i Anke r. Matiæ, mladiæ, roðen i nastanjen u Münchenu i Ivana Šiljeg Jakovljeva i Tonke r. Volareviæ, djevojka roðena u našoj župi, a sada nastanjena u Münchenu, vjenèali su se u župnoj crkvi u Vidu 19. kolovoza 2006. godine.

Daniela Volareviæ i Goran - Josip Markoviæ

12


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

6. Vjekoslav Kozina Ivanov i Mirjane r. Bandur, mladiæ iz župe sv. Nikole – Metkoviæ i Milena Taslak Velinkova i Dijane r. Mediæ, djevojka iz naše župe, vjenèali su se 2. rujan 2006. godine u Prudu u crkvi sv. Ivana Krstitelja.

Ovu godinu su se u župama zaruènica vjenèali i ovi mladiæi iz naše župe: 1.Damir Kristijan Marušiæ Veljkov i Jele r. Petkoviæ, mladiæ iz naše župe i Draga Bulum Šimina i Nade r. Gagro, djevojka iz župe sv. Ilije – Metkoviæ - vjenèali su se 22. travnja 2006. godine u župnoj crkvi sv. Ilije u Metkoviæu.

Milena Taslak i Vjekoslav Kozina

2. Nikica Oršuliæ Dragin i Nede r. Iliæ, mladiæ nastanjen u našoj župi i Nikolina Vištica Jakovljeva i Kate r. Šešelj, djevojka iz župe Slivno Ravno vjenèali su se 20. svibnja 2006. godine u župi Slivno Ravno. 3. Toni Jakiæ Nikolin i Zore r. Šošiæ, mladiæ iz naše župe i Tajana Zovko Mirkova i Marije r. Ereš, djevojka iz Metkoviæa – župa sv. Ilije vjenèali su se 22. srpnja 2006. godine u župi sv. Ilije – Metkoviæ.

7. Denis Jerkoviæ Petrov i Stanislave r. Jerkoviæ, mladiæ iz župe Bagaloviæi i Marija Marušiæ Tomina i Nedjeljke r. Taslak, djevojka iz naše župe, vjenèali su se u Prudu u crkvi sv. Ivana Krstitelja 23. rujna 2006. godine.

Marija Marušiæ i Denis Jerkoviæ

Tajana Zovko i Toni Jakiæ

13


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

Katje r. Kovaèeviæ, djevojka iz Metkoviæa – župe sv. Ilije - vjenèali su se u Metkoviæu u župi sv. Ilije 2. prosinca 2006. godine.

4. Ante Volareviæ Radin i p. Sofije r. Pejar, mladiæ iz naše župe i Zorica Skoko Filipova i Kate r. Zlopaša iz župe Humac, vjenèali su se na Humcu 17. rujna 2006. godine. 5. Ante Kešina Ivanov i Jasminke r. Jurkoviæ, mladiæ iz naše župe i Andrea Kleèak p. Mihe i Ane r. Klièan djevojka iz Cavtata, vjenèali su se u Cavtatu 30. rujna 2006. godine. 6. Tomislav Iliæ Markov i Matije r. Ostojiæ, mladiæ iz naše župe i Ivana Milièeviæ Ivanova i

Još se iz naše župe oženio mladiæ, ali, barem za sada ne misli stanovati u našoj župi: 1. Jakov Vuèiæ Matin vjenèao se 9. rujna 2006. godine u župi Sv. Stošije, Zadar sa Marijanom Birtiæ.

UMRLI U 2006. GODINI U prošloj 2006. godini otišli su pred nama u vjeènost ovi èlanovi naše župne zajednice: 1. Mila Volareviæ ud. Zvonka. Roðena je u Gabeli 24. sijeènja 1925. godine, a umrla je u Prudu 11. sijeènja 2006. godine.

5. Ivan Boras p. Mate. Roðen je 24. kolovoza 1925. godine u Vidu, a umro je u Makarskoj 30. lipnja 2006. godine.

2. Mate Pejar p. Ivana. Roðen je u Prudu 4. lipnja 1922. godine, a umro je 28. sijeènja 2006. godine.

6. Mladenko Brnas p. Ante. Roðen je 11. listopada 1939. godine, a umro je u Metkoviæu 6. srpnja 2006. godine.

7. Lucija Prusac ud. Mate. Roðena je 22. listopada 1925. godine u Vidu, a umrla je 5. kolovoza 2006. godine u Metkoviæu.

3. Vladimir-Ante Marušiæ p. Joze. Roðen je u Prudu 4. kolovoza 1934. godine, a umro je 1. ožujka 2006. godine.

8. Mara Iliæ ud. Ivana. Roðena je na Dragoviji 16. prosinca 1914. godine, a umrla je u Vidu 8. kolovoza 2006. godine.

4. Matija Pavliæ ud. Ante. Roðena je u Otriæ-Seocima 27. sijeènja 1922. godine, a umrla je 26. svibnja 2006. godine.

14


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

9. Vida Jurišin ud. Ivana. Roðena je u Prudu 6. svibnja 1925. godine, a umrla je u Metkoviæu 8. rujna 2006. godine.

10. Kata Volareviæ ud. Andrije. Roðena je u Prudu 14. svibnja 1924. godine, a umrla je u Metkoviæu 13. rujna 2006. godine.

11. Vinka Volareviæ ud. Stanke. Roðena je u Prudu 3. listopada 1935. godine, a umrla je u Dubrovniku 24. rujna 2006. godine.

12. Josip-Ante Bukovac p. Petra. Roðen je u Vidu 21. kolovoza 1933. godine, a umro je u Dubrovniku 4. studenoga 2006. godine.

Ovu godinu su umrli, pokopani u našoj župi, župnik ove župe je vodio sprovod i ubilježeni su u MATICE UMRLIH ove župe, a iselili su se iz ove župne zajednice: Ivan-Josip Brnas sin p. Vinka. Roðen je u Vidu 29. kolovoza 1952. godine, a živio je u Stablini gdje je i umro 22. travnja 2006. godine. Mate Bukovac p. Mije. Rodio se u Vidu 6. svibnja 1924. godine, a živio je na Tasmaniji gdje je i umro 12. rujan 2006. godine.

Jaka Ramiæ ud. Nedjeljka. Roðena je u Otoku kraj Sinja.

Kajanje i zahvala Ponizno pred križem, kao obièni smrtnik, sam stao, A On mi reèe: «Zašto me psuješ kad sam za tebe život dao? Ustani, sine, vjeruj i moli, svaka tvoja rana i suza me boli. Vjeruj i moli i naæi æeš srce koje te voli. Srce koje te voli i ljubi, jer Bog je ljubav koja se nikad ne gubi. Uzljubi Boga kao što On ljubi tebe i nikada ne æeš izgubiti sebe. Pokaj se i ne griješi više, da Duh Božji u tebi diše. Svjetlo æe ti uvijek u tami sjati, a ja æu ti vijenac i život vjeèni dati!» Niz obraz tada potekoše suze. Hvala ti, Isuse, što grijehe mi uze! Peccator

15


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

IZLAZAK IZ ROPSTVA U SLOBODU BRANKO ILIÆ DR. VET. MED. u mirovini METKOVIÆ, Ulica Norinska 6 Dana, 07.10. 2005. Postoji mišljenje, da se mi Hrvati, kao narod poletom duha i snažnih emocija, lako oduševimo k uzvišenim ciljevima. Ali, nažalost, lako «splasnemo» i padnemo kao ptica podrezanih krila. Znam, da su mnogi s pravom razoèarani, jer su prevareni od onih kojima su najviše vjerovali. Primjetno je, da na licima ljudi našega grada nema osmjeha, vedrine, a oèi posebno izražavaju tugu, zabrinutost i beznaðe. Nestalo je zanosa, oduševljenja koje je narod izražavao tijekom priznavanja neovisne i slobodne države Hrvatske. Ljudi, puni gorèine i razoèaranja, se prestaju u sebi i izvan sebe boriti za naše bolje sutra. Kad sretnem takve ljude doðe mi na pamet apostol Petar. U predveèerje Isusove muke, s oduševljenjem je bio spreman poginuti za Isusa, da bi iste noæi pred zoru slomljena duha, skrivajuæi se zatajio svog uèitelja. Suosjeæamo s mnogima koji su uložili mnogo od svog zdravlja i života ili izgubili svoje najdraže, a ne osjeæaju i ne vide plodove svoje žrtve. Znamo, da se vrijednost ideala ne može usporeðivati s brojem padova na putu slobode ili brzinom toga hoda. Sve ovo možemo izmjeriti samo mukom koju treba podnijeti za ostvarenje naših ciljeva. Snažnu potvrdu za ove spoznaje daje nam sudbina Sina Božjega, Bogoèovjeka . U sudbonosnim i najtežim èasovima Krista su svi ostavili sama. Bio je izdan i zatajen od najbližih. Unatoè svemu Krist nije odustao od svog cilja, spasiti svijet. Naš pjesnik S. S. Kranjèeviæ je pjevao, u težim vremenima nego li je ovo naše: «Mrijeti ti æeš kad poèneš u ideale svoje sumnjati» . Postavlja se temeljno pitanje: Smje li kršæanin odustati od svoga puta, uza sve padove, izdaje i razoèaranja u sebe i druge? Ako odluèiš suprotno odustaješ od života i ne možeš se zvati Isusovim uèenikom. Izgradnja boljeg svijeta treba biti naša dužnost. Ako se istinski založimo za pravednost i solidarnost, u našem društvu neæe izostati blagostanje i prosperitet našega naroda. Èesto èujemo oko sebe: «Prije sam imao puno bolju plaæu, sigurno radno mjesto, živjelo se bolje, mogli smo nešto i uštedjeti, a danas…?» Lako je razumjeti èovjeka koji jedva preživljava, i uzdiše s krikom i boli za onim što je nekad imao, a sada više nema. Ako društvo ne može riješiti «preko noæi« bijedu i siromaštvo u koju postupno tonemo, mi kao kršæani smo dužni svojom solidarnošæu i konkretnim djelima ljubavi ublažiti ove nevolje. Èesto se podsjetim na izlazak izabranog naroda (židovskog) iz egipatskog ropstva u obeæanu zemlju Kanaan. U tom muènom hodu kroz pustinju oskudijevali su u svemu. Prigovarali su Mojsiju zašto ih je poveo

iz Egipta, kad su tamo pod faraonom imali svega pa èak i mesa na pretek? Zaboravili su, da su bili robovi u Egiptu, da su jadno i bijedno živjeli. To još jednom potvrðuje, kako je èovjek uvijek u iskušenju, da ono što je prošlo vrednuje boljim od onog što danas živi. Taj isti puk je kasnije u razgovoru s Isusom tu pustinju, «siromašno jelo i manu« pripisao Mojsiju. Velièali su ga kao uzor dobrog voðe. Znakovito je, da ono, zašto su Mojsija u pustinji optuživali, sada pred Isusom hvale, zato što je to prošlo. Od Isusa oèekuju da im On sada dade besplatnu hranu pa æe ga slijediti. Govorahu Mu: «Koji znak dakle èiniš da Ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo?« Isus im otvara oèi i ispravlja ih: «Nije vam Mojsije dao kruh s neba, naprotiv, Otac vam moj daje pravi kruh s neba». Mnogi od nas prepoznat æe se u ovim Židovima, jer se mi na poseban, nama svojstven naèin, nalazimo na stazi izlaska iz ropstva u slobodu. Nitko ne smije i ne može podcijeniti pakleni izazov, koji zovemo, nostalgija za «egipatskim loncima«. Prihvaæamo èinjenicu, da su mnogi ljudi prihvatili pun stol i pretil trbuh te da im je to važnije od duhovne slobode. Opredijelili smo se za slobodu i dostojanstvo èovjeka, koje su vrjedniji od «egipatskih lonaca«. Svjesni smo, da to ima i svoju cijenu. Isus je tu cijenu platio kao i tisuæe naših prijatelja - hrvatskih branitelja. Oslobodimo se sindroma spomenutih Židova, koji su kukali dok su bili u ropstvu, a kasnije i na svom putu u slobodu. Moramo naglasiti èinjenicu, da se veæina naših ljudi svjesno opredijelila za slobodu. Kako vidimo to se èesto lako zaboravi, kad nas pritisnu teškoæe na tom uspinjanju do slobode. Imamo li dovoljno snage za cilj koji smo sebi postavili? Svemoguæi Bog je htio da Židovi kroz pustinju idu i lutaju 40 godina, dok stignu u obeæanu zemlju. Objektivno su to mogli prevaliti u mnogo kraæem vremenu. Božji plan i providnost ovdje se oèituju na djelu. Oni koji su roðeni u egipatskom i faraonovu ropstvu umrijet æe u pustinji. Samo mlaði naraštaji Židova roðenih u pustinji, oskudici i siromaštvu, ali i slobodi, predodreðeni su stiæi u obeæanu zemlju. Oni zapravo imaju iskustva slobode, dostojanstvo èovjeka i kao takvi mogu graditi zemlju slobodnih ljudi. Isus zna, da èovjeka ne može potpuno uèiniti sitim nikakva fizièka hrana, niti «lonci« u ropstvu ili slobodi. On nudi èovjeku hranu od koje neæe nikada ogladnjeti : «Tko vjeruje u Me sigurno neæe nikada ožednjeti.» AKO NAM JE VRJEDNIJA SLOBODA OD ROPSTVA - PRIHVATIMO ISUSOVU PORUKU! Metkoviæ, 24. listopada 2006.

16


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

POSVETA OLTARA sama po sebi, podsjeæa ljude na molitvu, isto tako je u crkvi oltar opet nešto posebno, mjesto na koje preko svake svete mise, pod prilike kruha i vina dolazi Isus. Za svjesnog vjernika oltar, kruh i vino su nešto posebno, jer se od toga kruha živa Crkva raða, raste i živi. Mi smo u našoj župi na ovo mjesto posebno ponosni. Ova crkva je na ovome mjestu, što znamo, po redu treæa, ali kršæanska zajednica koja se ovdje okuplja vuèe korijene i vezu od prvih kršæanskih vremena. Èovjek svih vremena je bio potreban, ne samo kruha i ruha, nego je bio još potrebniji Kruha i Duha Božjega. Danas posebno! Željeli bismo da nas naša župna crkva i zvonik uvijek pozivaju na molitvu, a novi oltar da bude izvor svih obnova u našoj župi, duhovnih i materijalnih. Radosni smo i ponosni, da je ovo što je uraðeno, uraðeno ovako lijepo Bogu na èast, a nama na ponos. Zato nam je svima drago, da smo se danas ovdje ovako svi okupili oko oltara kojega æete posvetiti. Vas i sve naše drage goste, u ime cijele naše župne zajednice, od srca pozdravljam». U obrede je uvodio i nazoènima ih tumaèio dr. don Marin Škarica, a pjevaèi su skladnom pjesmom sve pratili. Na kraju je župnik don Stanko Vrnoga izrekao rijeèi zahvale:

Posveta novoga oltara u svakoj župi je sveèani i rijetki dogaðaj. Kod nas se zbio 18. veljaèe 2007. godine. U 10,30 u župnu crkvu, iz župne kuæe, u pratnji sveæenika i vjernika, je ušao nadbiskup Msgr. Marin Barišiæ. Za ovu prigodu sa nadbiskupom su došli iz Splita: Don Miroslav Vidoviæ – nadbiskupov tajnik, dr. don Marin Škarica i mr.sc. fra Marko Babiæ – liturgièari, akademski slikar fra Branko Ante Periša, Tomislav Bašiæ i Mario Popoviæ – bogoslovi. Došao je bivši župnik don Jure Marasoviæ i sveæenici rodom iz Vida: don Marinko Jurišin i don Bariša Pleæaš. Na poèetku sveèanosti, nadbiskupa, sveæenike i sve nazoène je, u ime župne zajednice, pozdravila djevojka Melani Tolj: «Oèe nadbiskupe! Posebno sam radosna, što me jutros zapala dužnost i èast, da Vas, naše bivše župnike, sveæenike iz naše župe, sveæenike i bogoslove koji su došli s Vama i sve drage goste, pozdravim u ime cijele naše župe. Vi ste svi jutros došli, ovdje u našu župnu crkvu, radi posebne zgode – posvete novoga oltara, blagoslova nove krstionice, ambona i kapele za Presveto. Sama zgrada – crkva u župi je posebno mjesto. To je mjesto molitve. I Isus je na to upozorio Židove: «Pisano je, dom moj je dom molitve…» Kao što crkvena zgrada,

Posveta oltara

17


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

ZAHVALA «Oèe nadbiskupe i svi dragi gosti! Neobièno mi je drago, da mogu sada, na kraju današnje sveèanosti, reæi HVALA! Da smo mi sada ovdje, ovako okupljeni, zaslužni su mnogi. Svatko na svoj naèin. Nekoliko puta sam rekao župljanima, a sada to ponavljam svima vama: «Nisam ni sanjao, da æemo prošlu godinu, u našoj župi, i u crkvi sv. Ivana u Prudu, i ovdje u župnoj crkvi, uèiniti ovoliko posla». Da je ovoliko uèinjeno, zaslužni su u prvom redu ovi ovdje pred vama, nazoèni u ove tri crkvene laðe. Najprije njima svima ide HVALA! Svakome od njih na svoj naèin. Kad je netko od njih donio 200,00 kn, pa se isprièavao da mu je neugodno što je malo, uvijek sam odgovarao: «Nije malo! Svaka pomoæ je pomoæ. Netko æe pomoæi novcem, netko molitvom, a

netko radom. Sve je to vrijedno i svakome hvala! Tko želi pomoæi, ako nema novaca neka izmoli «Zdravo Mariju», pa æe Bog naæi naèina, da se ovo što želimo uraditi, uradi!» Tako sam redovito odgovarao na takav smo naèin radili sve što smo uradili. Kad smo, prije nekoliko godina poèeli graditi pastoralni centar, a znao sam, da su majstori koji rade u poduzeæima za božiæne blagdane došli svojim kuæama, u nedjelju pred Božiæ, na kraju mise, sam rekao: «Temelji za pastoralni centar su naliveni, izolacija stavljena, imamo blokove, pržinu i cement, kad bi sutra došlo 15 majstora i 15 pomoænika mogli bismo sutra ozidati zidove!» I sutra je došlo 15 majstora i 14 pomoænika i svi zidovi, vanjski i nutarnji pregradni, su bili ozidani – do tarace! Na isti naèin je raðena elektroinstalacija, voda i ostali majstorski poslovi.

Pjevaèi sa nadbiskupom Marinom S lijeva: Stana Kaleb, Ante Kaleb, Ružica Kešina, Manda Vuletiæ, Zdenko Bezer, Nedo Pleæaš, Matko Suton, Mate Vidoviæ, Mirjana Marušiæ, Mario Marušiæ, Miro Volareviæ, Danijela Vidoviæ, nadbiskup Marin, Ivana Kešina, Jure Petkoviæ, Zdenka Bezer, Petar Vuèiæ - Džida, Mijo Marušiæ, Vera Marušiæ, Ivan Ramiæ, Senka Kešina, Grgo Volareviæ, župnik don Stanko, Miro Volareviæ - Vinkin, Marica Marušiæ, Anka Èamber, Anka Volareviæ i Karmela Volareviæ

18


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

A novac! Novac se skupljao, doslovno, po onoj narodnoj : «Zrno do zrna pogaèa, kamen do kamena palaèa!» I drugih godina, a posebno ovu godinu, uz osobne darove, kad se organizirao nogometni turnir, maškare, maraton laða…što bi organizatorima ostalo novca, davali su ga za radove u župi. U Prudu su, na blagdan sv. Ivana apostola, organizirali veèer pjesme, a novac je unaprijed bio namijenjen za troškove radova u župnoj crkvi. Èista prihoda je bilo 7.040,00 kn. U prošlu nedjelu sam samo napomenuo da bi trebalo oèistiti teren oko crkve, pastoralnog centra i župne kuæe, a jedna osoba iza mise dolazi u sakristiju, smije se i govori: «Mi smo se veæ dogovorile kada æemo èistiti.» I u dva popodneva je došlo po dvadesetak osoba. Zar nisu zaslužili, da se sve ovo zapiše za buduæe naraštaje i da im se javno reèe HVALA! U lipnju smo bili odluèili, ovdje u župnoj crkvi, zaustaviti radove, a bio je ureðen samo prostor oko oltara, bez oltara, ambona, krstionice…Nestalo je novaca. Tada su uskoèili neki iz župe i Nadbiskupija sa 100.000,00 kn. – Kolega don Marin Škarica me upozorio, kad se budem zahvaljivao, da ne spominjem imena i da ne govorim dugo. Poslušat æu ga. – Ipak ne mogu ne spomenut neka imena, koja nisu nièim vezana uz našu župu, a uèinili su nam mnogo dobra. I naša župa i ja smo im posebno zahvalni: Hvala gosp. Anti Bogdanoviæu. On je sa svojim ljudima, sve što je od kamena postavljeno, izradio i postavio. Kad smo odluèili u lipnju zaustaviti radove, on je rekao: «Ne! Mi æemo uraditi sve, a Vi æete platiti kad budete mogli!» Meni je bilo neugodno, jer u svom životu tako nisam nikad radio. On je, sve što je u crkvi od kamena uraðeno, uradio sa svojim ljudima. Da on nije tako postupio sad mi ne bismo bili ovdje. Od srca mu hvala! Hvala inženjeru Miru Vrnogi. On je poèevši od restauracije župne kuæe, gradnje pastoralnog centra i ureðenja župne crkve sve vodio, nadgledao i dolazio kad je god trebalo bez ijedne lipe i kune.

Hvala arhitektu Nikoli Brbori iz Dubrovnika koji je projektirao pastoralni centar, plafon i unutrašnjost župne crkve – isto bez ikakve nagrade. Hvala našim liturgièarima dr. don Marinu Škarici i mr. sc. fra Marku Babiæu. Oni su zajedno sa arhitektom Brborom odredili kako æe ova crkva iznutra biti ureðena prema liturgijskim propisima. Hvala akademskom slikaru fra Branki Anti Periši. On je odredio boje crkve u Prudu, iznutra i izvana, boje župne crkve i napravio nacrt oltara, ambona, krstionice, svijeænjaka… Hvala i akademskom kiparu Stjepanu Skoko koji je uèinio mozaik kod krstionice.. Hvala majstorima koji su izvodili radove i radnicima koji su radili. Hvala kolegama, bivšim župnicima, sveæenicima i sestrama iz župe što su danas s nama, jer je ljepše vidjeti nas ovako zajedno. Hvala ȎPV koji su najveæi dio tereta iznijeli na svojim leðima. Hvala pjevaèima, zboru i Maji koja ih je vježbala. Oni su ovo slavlje svojim trudom i glasom uvelièali. A posebno opet moram zahvaliti: ȎPV, pjevaèima, onima koji su èistili ovih dana oko crkve, pastoralnog centra, župne kuæe i u kuæi, i još nekim osobama za ovo što æe sada slijediti u dvorani – za ruèak. Neke su osobe pekle kolaèe i kruh, neke poslale vino, salatu…, a neki su za ruèak pomogli novèano. I ruèak je dio ovoga slavlja. Oni su to sve organizirali, darovali i spremili. Ja se o nièemu nisam brinuo. Na kraju hvala ocu nadbiskupu koji je došao, posvetio oltar i blagoslovio što je trebalo blagosloviti. Svaka župa je njegova župa i u svakoj župi je on kao u svojoj kuæi. On je zapravo pravi župnik svake župe, a mi, koje se obièno naziva župnicima, mi smo samo biskupovi delegati ili zamjenici. Mi ga uvijek tako primamo i želim, da se tako kod nas uvijek osjeæa. I danas! Oèe nadbiskupe, HVALA! Najposlije HVALA Bogu, a Njemu HVALA ide prvome, da je ovo sve uèinjeno i što nam je danas dao za ovu proslavu ovako lijepi dan!» Župnik

×Ø 19


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

Èlanovi Župnog pastoralnog vijeæa: S lijeva: Marko Marušiæ, Josip Brnas, Miro Volareviæ, Veljko Marušiæ, Vlaho Kešina, Zoran Volareviæ, Vlado Klobuèiæ, nadbiskup Marin, župnik don Stanko, Ivanka Boras, Ivica Ramiæ, Ante Ereš, Mario Marušiæ i Ljubo Volareviæ

U župnikovim rijeèima zahvale, kratko i jasno, sve je reèeno. Ruèak je bio u župnom pastoralnom centru. Naši vrijedni suradnici su, veæ isti dan, sveèanost popraæenu slikom i rijeèju stavili na Internet. Iz Norveške je odmah nakon par dana stigao odgovor: Nikola Vuèiæ, Jure Markota i Pero Suton su za daljnje radove poslali 3.000 norveških kruna. Sad je na redu narudžba novih klupa.

20


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

JUBILEJI u 2007. godini U ovoj godini bismo se morali sjetiti dva važna jubileja:

DESET GODINA OD OTKRIVANJA SPOMENIKA KNEZU DOMAGOJU je izgradio monumentalni spomenik koji je postao jedno od znaèajnijih turistièkih odredišta. Spomenik je uvršten meðu 200 najmonumentalnijih spomenika u cijelom svijetu. U knjigu uspomena dr. Franjo je zapisao:

Prvi hrvatski Predsjednik dr. Franjo Tuðman je 13. lipnja 1997. otkrio spomenik knezu Domagoju. Devet godina, nakon ideje, koju je dao don Jure Marasoviæ, velikog truda organizacijskog odbora za izgradnju spomenika, akademski kipar Stjepan Skoko

Zadivljen sam arheološkim nalazima, ovdje na hrvatskom tlu, u drevnoj Naroni. Treba uèiniti sve da se što prije izgradi muzen u kojemu bi se ovo povijesno blago moglo dostojno prezentirati hrvatskoj i svjetskoj javnosti. 13. lipnja 1997.

predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuðman

21


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

STOPEDEST GODINA ŠKOLSTVA U ŽUPI VID Za vrijeme župnikovanja don Nikole Vežiæa 1857. godine održana je prva školska godina na podruèju naše župe za koju postoji pisani trag. Don Ante Juriæ najmlaði, na tu temu je pisao u našem župnom listu u brojevima 6 (travanj 2003) i 7 (prosinac 2003). Naime, u Nadbiskupijskom arhivu u Splitu, postoji dokument kojim dalmatinska vlada u Zadru 07. kolovoza 1859. odobrava isplatu don Nikoli 20

fiorina kao nagradu što je u Vidu, u župnoj kuæi, DRŽAO ŠKOLU U ŠKOLSKOJ GODINI 1857. / 58. Isplatnicu su potpisali glavni nadzornik don Šimun Zuppaneo i biskup Alojzije Marija Pini. Danas u župi imamo dvije osnovne škole sa po èetiri odjeljenja. U Vidu u èetiri prva razreda ima 54 djece, a u Prudu 27 djece.

DOGAÐAJI KOJI ÆE OBILJEŽIT 2007. godinu TJEKOM OVE GODINE ZAVRŠIT ÆE SE DVA KAPITALNA OBJEKTA U NAŠOJ ŽUPI ·

U veljaèi 2007. godine završit æe se radovi na ureðenju županijske ceste 6218 kroz Prud. Radi zaštite izvora rijeke Norin, odakle vodovod crpi pitku vodu, izgraðena je nova prometnica širine 6,5 metara, duga oko 1000 metara, od Ramiæa ograde do Jakiæa kuæe na Strani. Prije ureðenja površinskog dijela ceste položene su glavne cijevi za kanalizacijski sustav sa izvodima za sekundarnu mrežu i sustav odvodnje oborinskih voda. Sustav je izveden, cijelom dužinom, od sjeverozapadne toèke zahvata do Martinova jaza gdje je smješten biološki proèistaè. Ugraðene su: nove instalacije vodovodne mreže, telefonije, srednje naponska elektrièna mreža, nisko naponska i javna rasvjeta. Pripremljeni su svi izvodi za izgradnju graniènog

prijelaza A kategorije na lokalitetu Klaèinska draga. ·

Negdje u proljeæe bit æe u Vidu otvoren ARHEOLOŠKI MUZEJ - NARONA. Nakon dvije godine intezivnih radova graðevina je završena. Sada æe se vratiti eksponati na svoja mjesta gdje su naðena ili gdje æe biti izložena. Predviða se, da æe ti radovi biti završeni do Uskrsa i u to vrijeme Muzej æe biti otvoren za javnost. Muzej nije najveæi niti najbogatiji ali je zasigurno najinteresantniji po tome što je izgraðen nad samim nalazištem što je jedinstven sluèaj u Hrvatskoj a znaèajan je i u svjetskim razmjerima.

Arheološki muzej u Vidu

22


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

VIDONJAC BUÆAMA OSVOJIO BELI MANASTIR Proteklih Božiænih blagdana u našem mjestu boravio je Bariša Boras Antin koji živi u Belom Manastiru. Sve dane provedene u svom rodnom mjestu utrošio je obilazeæi cijelu župu uzduž i poprijeko. Inaèe je zahvalni sugovornik. Sjeæa se svega što je doživio u mladosti. Rado prièa kako mu je u novoj sredini gdje se zaposlio i osnovao obitelj.

i Požeško – Slavonske. Prvu sezonu su dobili 5.000,00 kn financijske pomoæi od grada. Tada su osvojili kup i garnituru natjecateljskog kompleta buæa. Uz redovno natjecanje u ligi, kupu i turnirima nastupaju i na Olimpijadi starih sportova u Broðancima gdje meðu 28 sudionika osvajaju 4. mjesto. Posebno se sjeæa turnira u Vinkovcima gdje su nastupile prvoligaške i

Zastavica i èlanska iskaznica Boæarskog kluba „VID” iz Belog Manastira

U razgovoru nam je otkrio jednu zanimljivost: naime, u srcu Baranje osnovao je Boæarski klub, koji se natjeèe u meðužupanijskoj ligi. Najzanimljivije je, da se klub zove VID. Grb kluba je slika kipa sv. Vida iz naše crkve. Bariša je u poèetku zatražio od direktora svoje tvrtke prostor za zog i dobio ga. Sam je svakodnevno kopao, ravnao i nasipao dok ga nije i završio. Svojom upornošæu kod znanaca i prijatelja, tijekom 2004. godine, uspio je skupiti petnaestak èlanova i klub je registrirao. Poèeli su sa drvenim buæama, a nakon pola godine nabavili su i 12 metalnih buæa i posebne buæe za precizno izbijanje. Natjeèu se u III. meðužupaniskoj ligi. Nastupaju na podruèju tri županije: Osjeèko -Baranjske, Vukovarsko - Srijemske

drugoligaške ekipe i u takvoj konkurenciji su osvojili drugo mjesto. Nije baš sve kao «podmazano», jer sredstva koja dobiju od grada im pokriju samo putne troškove i troškove organizacije susreta kad su oni domaæini. Nedostaje im još buæa i, kao svima, osnovnih sredstava. Bare nam je ostavio broj žiroraèuna kako bi svi koji imaju želju i moguænost da pomognu to uèinili uplatom na raèun :234009-1110160243. Svaka èast, Bare! Ti si primjer kako se vrši promidžba svog rodnog kraja. Svi koji se žele javiti Bari mogu to uèiniti na adresu: Bariša Boras, Matije Gupca 23, 31 300 Beli Manastir, ili na klub: Boæarski klub VID, Trg Slobode 23, 31300 Beli Manastir.

23


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

Pregled zbivanja u župi Vid tijekom 2006. godine SIJEÈANJ

VELJAÈA

• Sijeèanj-prosinac: preureðivala se županijska cesta kroz Prud. Dio ceste, kroz središte mjesta, je nanovo sagraðen. Tom prilikom je postavljena nova kanalizacija. • 5. sijeènja - autobus makarskog PROMETA sletio sa ceste na Jadranskoj magistrali kod autokampa Èiste u Živogošæu. Dvoje poginulih i više teže i lakše ozlijeðenih. Ozlijeðena 14-godišnja Maja Matiæ Cvitina iz Vida. • 6. sijeènja –Bogojavljanje, sveta Tri Kralja, svete mise u Vidu i Prudu. • 6.-15. sijeènja – održan 9. memorijalni malonogometni turnir "Ante Taslak" uz sudjelovanje 30 ekipa. Poredak: 1. Narona Vid, 2. MNK Vid Marelo, 3. Krvavac-Vukovi, 4. Desne. Glavni organizator turnira je Mate Vuèiæ-Župan. • 26. sijeènja najniža izmjerena temperatura u godini, u 7 sati -4 stupnja. Druga polovica sijeènja najhladnija u godini s temperaturama ispod ništice. Pao prvi snijeg 1 cm. • 15. sijeènja - u Crkvi svetog Frane u Zagrebu održano je reðenje fra Josipa Kešine. Zaredio ga za sveæenika biskup Vlado Košiæ. Nazoèilo je nekoliko èlanova naše župne zajednice, brojni kolege i prijatelji mladomisnika. • 20. sijeènja – Vid posjetio Predsjednik predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Ivo Miro Joviæ. Domaæin mu je bio gradonaèelnik Grada Metkoviæa magistar Stipo Gabriæ, a predsjednik Joviæ je u Metkoviæu boravio povodom otvaranja likovne kolonije kojoj je glavni pokrovitelj. • 20. i 21. sijeènja – dvije veèeri prije mlade mise, u Vidu i Prudu je bila duhovna obnova koju je predvodio fra Rozalijo-Rozo Brkiæ, duhovnik mladomisnika. • 22. sijeènja - nakon više od dvadeset godina u Vidu bila Mlada misa. Mladomisnik fra Josip Kešina roðen je i odrastao u Australiji. Roditelji, Martin i Neda roðena Taslak, rodom su iz Vida. Sveèani ruèak održan u restoranu Dalmata Jura Shop u Gabeli polju kod Metkoviæa. • 29. sijeènja – mladomisnik fra Josip Kešina održao svetu misu u župnoj crkvi koju je namijenio za sve žive i mrtve župljane i na taj naèin zahvalio našim župljananima za sve što su uèinili prilikom organizacije Mlade mise i zajednièkog ruèka. Prigodom Mlade mise župa je darovala mladomisniku computer, a mladomisnikova obitelj je darovala župi: kalež i ciborij.

• 2. veljaèe – blagdan: Svijeænica. U župnoj crkvi održana je sveta misa i blagoslov svijeæa. • 4. veljaèe –u župnoj crkvi vodièke žudije predstavile svoje uskršnje obièaje. • 12. veljaèe - Fra Josip Kešina u svojoj drugoj domovini - Australiji održao Mladu misu gdje mu živi obitelj. • 18. veljaèe –zapoèeli radovi na vanjskom ureðenju mrtvaènice. • 18. veljaèe – na krov muzeja Narone postavljeni 4 tone teški èelièni nosaèi na koje su postavljeni betonski elementi i zaliveni betonom. • 19. - 22. veljaèe održane tradicionalne Poklade. 24. veljaèe u Piliæari održan maskenbal. • 25. veljaèe - u školi don „Mihovil Pavlinoviæ“ u Metkoviæu, u èijem je sastavu i vidonjska škola, organizirana prodaja raznih djeèjih uradaka. Djeca iz Vida izradila su prigodne aranžmane od materijala pokupljenih ili ubranih u prirodi. Cijela akcija organizirana je radi prikupljanja sredstava za lift koji bi omoguæio lakše kretanje invalidnim ðacima kroz prostore škole.

OŽUJAK • 2. ožujka - na temelju Zakona o Vladi Republike Hrvatske i Uredbe o osnivanju Muzeja Narona, Vlada Republike Hrvatske donijela Rješenje kojim se za privremenog ravnatelja Muzeja Narona u Vidu imenuje Hrvoje Manenica, arheolog i povjesnièar iz Državnog arhiva u Zadru. • 6. i 9. ožujka– Padao snijeg visine 2-3 cm. Brzo se otopio. • 18. ožujka –U Borovcima održan Put Križa za mlade neretvaskog dekanata na kojem je nazoèila i mladež iz naše župe. • 15. ožujka - gradski komunalni redar odpilao grane velikih višegodišnjih platana na Velikoj rivi u Vidu. • 20. ožujka postavljena hidroizolacija na krovu mrtvaènice i ožbukana iznutra i izvana. Do kraja mjeseca betonirana staza od mrtvaènice do platoa ispred crkve. • Travanj: donacijom Stipe Gabriæa-Jambe, kod sestara Karmeliæanki u Splitu, kupljen je novi kip Srca Isusova. Naime, stari kip Srca Isusova je netko iz crkve sv. Vida ukrao.

24


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

TRAVANJ • 3. travnja – iz tiska izišao 11. broj Lista župe Gospe Snježne. • 3. travnja - mlade djevojke iz Vida osnovale humanitarnu udrugu „Livija" i posjetile Dom za starije i nemoæne u Metkoviæu darovavši štiæenike prigodnim darovima (kolaèima i raznim poklonima). Tom prilikom posjetile su i našeg župljanina Mladena Brnasa. I on stanuje u domu. • 3. travnja - protekli tjedan nasipavale su se i asfaltirale neke cesta u Vidu i Prudu. • 8. travnja- u Metkoviæu, preko puta pošte, uèenici iz OŠ Vid i èlanice humanitrne udruge "Livija" iz Vida prodavali radove koje su sami izradili, a èiji prihod ide za izgradnju dizala u OŠ don Mihovila Pavlinoviæa - Metkoviæ za potrebe invalidne djece. • 9. travnja - održani izvanredni izbori za skupštinu Dubrovaèko-neretvanske županije. Rezultati: u Vidu od 659 upisanih glasala 382 glasaèa (58%). Nezavisna lista Jambo je dobila 218 glasova, HDZHSLS -132 glasa, HSS-7, HSP -6, HNS-SHUS 5, SDP-HSU 4, DC i NL Bogdanoviæ -0 glasova. U Prudu od 447 upisanih glasala 263 glasaèa (59%). Nezavisna lista Jambo je dobila 128 glasova, HDZHSLS -87 glasa, HSS-24, HSP -4, HNS-SHUS 7, SDP-HSU 10, DC -1 i NL Bogdanoviæ - 2 glasa. • 9. travnja - svetom misom i procesijom s maslinovim granèicama proslavljena Cvjetnica, spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem. • 16. travnja –U župi proslavljen najveæi kršæanski blagdan Uskrs uz tradicionalne žudije. • 17. travnja - Žudije, dio župljana i puèki pjevaèi u dva autobusa gostovali u Vodicama na tradicionalnoj smotri žudija gdje su predstavili uskršnje obièaje naše župe. • 20. travnja - poèela sa radom prva galerija – suvenirnica „Ave Arte Atelieu” u Vidu. Otvorio ju je Jure Taslak u kuæi svojih predaka i izložio svoje foto uradke koje je uèinio za vrijeme svojeg boravka u Parizu. • 25. travnja – svetom misom i blagoslovom polja u župnoj crkvi proslavljen blagdan svetog Marka. • 23. travnja – Mali Uskrs, tradicionalna sveta misa u crkvi svetog Ivana na Dragoviji. Ova nedjelja poznata je i kao Bijela nedjelja.

SVIBANJ • Tijekom mjeseca svibnja u župnoj crkvi su se po projektu izvodili ovi radovi: pod oltarom su skinute tri stepenice i kamene ploèe te se taj dio izravnao. Skinuta je lamperija sa zidova i stupova, sve-

•

• • •

• • • • • •

tohranište je premješteno u kapelicu, kapelica ureðena, prag ispred lijeve i desne sakristije je skinut i izravnan u razini poda. Dok se u crkvi radilo mise su održavane u crkvi svetog Vida, a sprovodi su išli iz mrtvaènice na groblje. Nakon sprovoda je bila misa za pokojnika u crkvi svetog Vida. 1. svibnja – Nakon èetiri kišna dana Norin je nabujao i promijenio boju iz modrozelene u smeðu. Vodostaj se podigao na prvu stepenicu ispod razine Velike rive. 7. svibnja –Prva sveta prièest za 23 prvoprièesnika. 13. svibnja – u „Ave Arte Atelieu“ otvorena izložba grafike i manjih kolaža umjetnièkog i braènog para Drežnjak-Naletiliæ pod nazivom „Otoci“. 17. svibnja - grupa naših mještana kod ureðene ploèe-kapelice svetom Paški podno Ograða proslavila ovaj blagdan. To je njihov zavjet iz Domovinskog rata. 20. - 28. svibnja - održan 7. memorijalni turnir „Joško Beš“. Poredak: 1. Vid Marelo, 2. Narona Vid, 3. Adrenalin, 4. Rogotin. 21. svibnja na HTV objavljen prilog o izlijevanju fekalija iz proèišæivaèa u blizini izvora Norina u Prudu. 24. svibnja - sveta misa na Dragoviji, tzv. „Vuèjak“, zavjetna misa protiv vukova. 25. svibnja - u crkvi svetog Vida, na blagdan Uzašašæa, sveta misa i blagoslov polja. 27. svibnja - Ante Vuèiæ-Miki na nepoznatoj lokaciji ispod Vida ulovio je ovaj tjedan u jendeku šarana 100 cm dugog, 19 kg težine i 45 cm široka. 28. svibnja – na ulazu u svoje mjesto mještani Pruda održali prosvjed. Razlog je nebriga nadležnih da uredi izvor rijeke Norin i prekid radova na ureðenju prometnice kroz mjesto.

LIPANJ • 3. lipnja – Nakon restauracije, kip Sv.Vida je postavljen na svoje mjesto u istoimenoj crkvi. Radove na restauraciji izvela je Ana Radiæ dipl. konzervator-restaurator iz Splita. • 3. lipnja - Konoba „Vrilo,“ vlasništvo obitelji Ante i Stoje Taslak, preseljeno u novi prostor pokraj njihove obiteljske kuæe. Interijer je ureðen u autohtonom stilu dalmatinske konobe. Konoba «Vrilo» sprema neretvanske specijalitete i sve druge delicije. • 4. lipnja – u „Ave Arte Atelieu“ otvorena je izložba slika i skulpture akademske slikarice Željke Vrdoljak i akademskog kipara Nikole Vuèkoviæa.

25


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

• 13. lipnja – svetom misom kod kapelice svetog Ante na Ograðu proslavljen blagdan Svetog Ante. Jedan dio vjernika tradicionalno je hodoèastio pješice u 20 km udaljeno svetište svetog Ante na Humcu kod Ljubuškog. • 15. lipnja – proslavljen, nakon Uskrsa i Božiæa, treæi najveæi katolièki blagdan Tjelovo, ujedno i državni praznik, te blagdan svetog Vida. U crkvi svetog Vida bila je i krizma. Umjesto biskupa, krizmu je obavio njegov izaslanik don Pavo Baniæ, nekadašnji župnik Vida, a sada na župi u Makarskoj. • 23. lipnja - svetom misom i procesijom u crkvi svetog Vida proslavljen blagdan Srca Isusova. Bila je to prva procesija s novim kipom Srca Isusova. • 24. lipnja - svetim misama na Dragoviji i u Prudu proslavljen blagdan svetog Ivana Krstitelja. • 23.-25. lipnja. – najtopliji dani u godini. Najviša temperatura sva tri dana u 14 sati je bila 36 stupnjeva. • 26. lipnja – Branko Markota i Ivica Marušiæ popeli se na najviši vrh u Hrvatskoj - Sinjal na Dinari, visok 1831m.

SRPANJ • Tijekom mjeseca srpnja u župnoj crkvi su izvedeni mnogi radovi: poploèan je prostor kapele, oltara i sakristije. Postavljen cjevovod za klimatizacijski sustav, obraðene niše za Fan-coile, izvedene instalacije ozvuèenja (mikrofonski razvod), instalacije za web kamere i instalacija za upravljanje klimatizacijom. Postavljena je hidroizolacija, termoizolacija i estrih u sve tri crkvene laðe. Nakon toga je cijeli pod u crkvi poploèan. Krajem mjeseca je postavljen i mozaik „Ivan krsti Isusa,“ rad akademskog kipara Stjepana Skoke. • U mjesnoj mrtvaènici dobrovoljnim prilozima župljana kupljene su sanitarije, osposobljen vanjski sanitarni èvor i ugraðena je klima. • 12. srpnja - Domagojevi gusari sudjelovali u umjetnièkom projektu vezivanja kravate oko Hrvatske, razvlaèeæi crveni konac laðom niz Neretvu od Metkoviæa do Krvavca. Ideja projekta jest povezivanje svih regija u Hrvatskoj postavljanjem crvenog konca (vrpce). Crvenim koncem, duljim od 4.000 kilometara, položenim uz kopnene i morske granice, zaokružena je Hrvatska te se na taj naèin istaknula prirodna bogatstva Hrvatske, njezin kulturni identitet i ujedno promovirala Hrvatska kao domovina kravate. Nakon šezdeset dana projekt je završen u mjestu polaska - Dubrovniku gdje je 8. rujna konac simbolièno svezan u èvor hrvatske kravate.

• 15. srpnja – Domagojevi gusari osvojili prvo mjesto na 2. kupu Župe Bagaloviæi. • 30. srpnja - kod župne crkve održano je natjecanje u pjevanju djeèaka i djevojèica pod nazivom „Glas Norina”.

KOLOVOZ • Nakon završetka graðevinskih radova, za blagdan Ledene Gospe, unutrašnjost muzeja je noæu osvijetljena. Uz muzej zapoèelo se s postavljanjemvraæanjem restauriranog mozaika koji je odatle maknut uoèi poèetka radova. • 1. kolovoza - po završetku graðevinskih radova, muzej Narone, obišao je sa suradnicima ministar kulture u vladi RH Božo Biškupiæ. Do sada je potrošeno 17 milijuna kuna za muzej koji se proteže na 2000 èetvornih metara površine. • 2. - 4. kolovoza - povodom glavnog župnog blagdana Ledene Gospe, zaštitnice mjesta, u župnoj crkvi je održana trodnevnica. • 4. i 5. kolovoza – u Piliæari održan party uz glazbu i ples. • 4. kolovoza – na Norinu, kod mosta u Vidu, održana je drugi put utrka laða pod nazivom kup Kneza Domagoja. Poredak: 1.Domagojevi gusari-mladi, 2. Domagojevi gusari I, 3. Vidonje, 4. Krvavac. • 5. kolovoza – proslavljen blagdan zaštitnice mjesta Gospe Snježne. Tijekom jutra održane su tri svete mise: prva u 5 sati, druga u 7,3o za poginule hrvatkse branitelje i sveèana sveta misa s procesijom u 9,30. Sveèana misa je za domovinu, jer se ovaj dan slavi kao Dan domovinske zahvalnosti. Misu je predvodio i propovijedao don Mario Volareviæ. • 6.kolovoza - u Vidu kod spomenika Knezu Domagoju održano je snimanje milenijske fotografije „Domagoj i Vidonjski strijelci” u nazoènosti nekoliko stotina mještana i gostiju sa lukovima i strijelama. Snimatelj je bio akademski fotograf iz Vodica Šime Strikoman. • 6. kolovoza – u Opuzenu održane utrke za startne pozicije maratona laða • 9. kolovoza – HTV u Vidu je snimala Domagojeve gusare kako se pripremaju za maraton laða. • 12. kolovoza – uz sudjelovanje 33 ekipe održan 9. maraton laða od Metkoviæa do Ploèa. • 13. kolovoza – u „Ave Arte Atelieu” otvorena izložba fotografija Ivana Kapoviæa na temu: Mongolija. • 15. kolovoza – Velika Gospa. Svetim misama u Vidu i Prudu, u našoj župi, proslavljen je blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo.

26


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

Tradicionalno, velik broj župljana pješice hodoèasti u 25 km udaljeni Veliki Prolog kod Vrgorca. • 15. - 17. kolovoza - mladi gusari nastavili staru tradiciju vidonjskih gusara. U laði su krenuli na gusarenje nizvodno do ušæa gdje su logorovali. • Krajem kolovoza obojana je župna crkva i crkva svetog Ivana u Prudu. Poèetkom mjeseca, nakon tridesetak godina, u Vidu otvoren kiosk „Tiska” gdje se mogu kupiti dnevne i druge novine. Kiosk je otvoren u kuæi Bukovac, do Zavale. • Krajem mjeseca na muzej su postavljene ploèebrisoleji na prozore tako da unutrašnjost muzeja nije vidljiva izvana. Ureðuje se nogostup ispred muzeja.

• •

RUJAN • 3. rujna – prva sveta misa u župnoj ckrvi u novom ruhu nakon ureðenja i bojanja. • 8. rujna - Svetom misom u župnoj crkvi proslavljen blagdan Male Gospe. • 16. - 24. rujna – na mjesnom buæalištu u Vidu održan turnir u buæanju u trojkama. Pobjednici su: Mate Vuèiæ - Župan, Sreæko Brnas - Æiæak i Ante Kešina - Miš. • 21. rujna – postavljene internet stranice Konobe Narona: • 22. rujna - Voda iz regionalnog vodovoda NeretvaPelješac-Korèula-Lastovo (NPKL) nije bila zdravstveno ispravna za piæe. • 22. rujna – spomenik Knezu Domagoju u Vidu uvršten meðu 200 najskulptura na svijetu. U knjizi „Destination Art”, namijenjenoj „land artu” i skulpturama na otvorenom, koju je tiskao ugledni britanski izdavaè Thames & Hudson, uvrštena su dva djela hrvatskih autora. Prva je skulptura Alojzija Stepinca u Tanzaniji, a druga kneza Domagoja u borbi s Mleèanima u Vidu kod Metkoviæa. • Krajem mjeseca na župnoj crkvi su postavljena troja nova drvena ulazna vrata. Na dar župi ih je izradio Frane Šiljeg sa sinovima. Župni ured je platio materijal.

LISTOPAD • 1. listopada – protekli tjedan završena berba grožða. • 8. listopada - seizmografi Seizmološke službe RH zabilježili su tri potresa sa epicentrima kod Metkoviæa. Prvi i najjaèi potres dogodio se u 4 sata i 15 minuta. Magnituda mu je iznosila je 3,7 prema Richteru, a intenzitet u epicentru V (peti stupanj) MCS ljestvice. Ubrzo nakon prvog potresa, osjetio

27

•

• •

se drugi potres, umjerene jaèine, u 4 sata i 25 minuta, magnitude 3,1 (prema Richteru) sa intenzitetom IV (èetiri stupnja) MCS ljestvice u epicentru. Treæi, najslabiji potres zabilježen je u 6 sati i 21 minutu. Imao je magnitudu 2,7 prema Richteru i intenzitet (u epicentru) III-IV (treæeg do èetvrtog stupnja) MCS ljestvice. Potresi su se osjetili u široj okolici Metkoviæa. Materijalne štete nije bilo. 8. listopada -50-tu godišnjicu braka, „zlatni pir“, proslavili su Filip i Vinka Suton iz Vida. 26. listopada - U Prudu, pri izvoðenju radova na ureðenju županijske ceste i zaštiti izvorišta, ulovljena je èovjeèja ribica. Kod mjesta Martinov jaz stroj, dubeæi kanal, je izbacio na površinu. Na ovom mjestu, i kad se gradilo vodocrpilište, naðeno je nekoliko èovjeèjih ribica. Radnici su ovu stavili u bazen i obavijestili odgovorne ustanove u Dubrovniku i Zagrebu. Krajem listopada je saniran lijevi trak ceste, popularni „cener“ od Metkoviæa do Vida. Dio ceste, koji je proširen prije nekoliko godina, ulegao se od tereta, pa se skidao površinski sloj ispucalog asfalta i nanosio novi kojim se izravnao kolnik. Listopad je bio ugodan i topao. Iako je na pragu studeni još su se nosili kratki rukavi, a na moru je bilo i kupaèa. Jutra su bila maglovita i rosna. Nakon unutrašnjeg ureðenja crkve u Prudu, obojana je crkva i izvana. Iza župne crkve, ispred pomoænog ulaza, izgraðene su stepenice. Stepenice je isklesao i izgradio Boro Ramiæ.

STUDENI • Sa muzeja je skinuta graðevinska ograda, ureðen okoliš, skinuta privremena nadsterešica iznad mozaika, klima sustav je pušten u rad i rasvjeta se automatski pali. I u objektu dovršeni graðevinski i zanatski radovi.. • Prema podacima metkovskog Gradskog kulturnog središta, spomenik knezu Domagoju i arheološki lokalitet Naronu, tijekom ove godine, je posjetilo devet tisuæa turista. • 1. studenoga – svetom misom u župnoj crkvi je proslavljen blagdan Svih svetih. Cijeli dan je mnoštvo ljudi obilazilo grobove svojih najmilijih donoseæi cvijeæe i paleæi svijeæe. • 9. studenoga - Ivo Doneli namjestio je obnovljenu staru krstionicu u crkvi sv. Vida. Krstionica je postavljena uz južni zid crkve. • 28. studenoga. –JUTARJI LIST piše: „Nakon dvogodišnjih radova Muzej Narona u Vidu dobio


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

je konaèni izgled. Sveèano otvaranje oèekuje se na proljeæe 2007. Ministarstvo kulture utrošilo je 20 milijuna kuna, a Metkoviæ za zemljište, objekte i druge potrebe oko 4 milijuna kuna. U Muzeju æe biti izložene skulpture èlanova carskih obitelji, mozaici i drugi nalazi. Muzeji u Zadru, Splitu i u Puli ustupit æe arheološku graðu iz Narone novom muzeju.“ • 29. - 30. studenoga - u Hrvatskoj Odvjetnièkoj Komori i Hrvatskom Slovu u Zagrebu odvjetnik Sreæko Iliæ održao promociju svoje druge knjige. Kao i prva knjiga „Smijeh naš svagdašnji“ ova knjiga pod naslovom „Zgode s kamena i vode“ svojevrsna su šaljiva kronika našeg mista, župe i neretvanskog okružja. Osim autora knjigu su predstavljali književnik dr. Antun Paveškov (vidonjac po majci Iliæuši) i književnik i novinar Mladen Vukoviæ. Izvadke su èitali dramski umjetnici Vlasta Knezoviæ i Tomislav Martiæ.

PROSINAC • 6. prosinca u župnu crkvu postavljeni: oltar, krstionica, ambon, postolja za kipove, svetohranište, svijeæe i vjeèno svjetlo.

• 17. studenoga –3. nedjelja došašæa - Materice. Svete mise su u župnoj crkvi i na Dragoviji. Božiæna ispovijed u Vidu i Prudu je bila 14. prosinca. • U tjednu uoèi Božiæa je postavljen prvi sloj asfalta na dijelu županijske ceste kroz Prud. • 25. prosinca - na Badnju veèer u cijeloj župi, na mnogim mjestima, su gorjeli badnjaci. Svetom misom „ponoækom” u prepunoj župnoj crkvi proslavljen je Božiæ. Nakon mise prireðen je vatromet koji su financirali sami župljani dobrovoljnim prilozima. Kako i prilièi Božiæu sve je bilo mirno i dostojanstveno, bez pucnjave. Bilo je hladno. U 1 sat je temperatura bila +1 stupanj C. • 26. prosinca - svetim misama u Prudu i Vidu proslavljen je blagdan svetog Stjepana. • 27. prosinca - svetim misama u Vidu i na Dragoviji proslavljen je blagdan svetog Ivana. • 27. prosinca - u školi u Prudu održana je zabava i ples. Nastupila je grupa „Gusari” u kojoj pjeva i svira Miæe Volareviæ, Maja Jerkoviæ i Mate Musulin. Pjevali su i svirali besplatno. Sav èisti prihod 7.040 kn je dan župniku za ureðenju crkava u Vidu i Prudu.

Vid iz zraka

28

Branko Markota


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

ZANEMARENO BOGATSTVO Hrvatska kulturna tradicija bogata je usmenoknjiževnom poezijom i prozom koju su stvarali naši stari. Sela u našoj župi su takoðer utjecala na razvoj hrvatske usmene književnosti. Iako su mladi naraštaji takvu vrstu književnosti zanemarili ona je korisna i bogata, jer nam otvara vrata u ono vrijeme kad su živjeli naši stari, u vrijeme kad nisu postojali mediji koji zaokupljuju našu pozornost veæ kada su ljudi bili prepušteni sebi i zabavu tražili u stvaranju hrvatske kulturne tradicije. U tadašnje vrijeme èovjek je život posvetio obitelji i rodnoj zemlji. U takvim trenucima je išèekivao duge veèeri, koje su bile odreðene za zabavu, koja je ujedno bila i zabava za djecu, jer su djeca u prièama i legendama stvarali svijet mašte. Tako su se prièale legende, predaje, pripovijetke te lirske i epske pjesme. Legende su dobile ime po latinskoj rijeèi legendus, što znaèi- ono što treba èitati. One sadrže elemente èudesnog, nevjerojatnog i natprirodnog, a najuèestalije teme su o nastanku i povijesti nekih sela i gradova. Èitajuæi literaturu o svom zavièaju susreæem se s legendom o izgradnji naše župne crkve:

PÈELE SAGRADILE KAPELU OD SNIJEGA - U Vidu na vr(h) briga bila je jedna mala crkvica (a onda su kašnje nagradili veliku). Prièali su stari ljudi, da su od sniga èele sagradile malu kapelicu. To je bilo u osmom misecu, na petog osmoga – onda slave Gospu Ledenu. I di su ljudi našli crkvicu od sniga, napravili su od kamena malu kao kapelu. Pa su oni onda tili opet pravit i veæu, a kad su razvalili pokrov, došla krupa i otukla sve, i gudine koji su bili na dvoru i drugu živinu ubila krupa. I onda su oni tako dugo godina stali, nisu drugu napravili, nego bit æe lani dovršena. To je bilo što Gospa Snižna nije dala da se njezino razvali, da se dižu njezina zvona i pokrov od te male crkve. Osim legendi zanimljive su i narodne pripovijetke jer se u njima prièa o snalažljivosti pojedinaca u raznim životnim okolnostima, o podvalama i manama. Evo jedne takve:

BIŽI, BIŽI, KUGA MORI! E donak, bili su neki radnici, negdi radili i stisla noæ, i zaæutili da ima negdi ovako povræa nekoga: biži, kukumara, dinja…

-Hajdemo –kaže- ukras tute. -Hajdemo æa! Tri partije. Došli tute, jamili brati nako oni. Jedan došo, našo biži i kukumara. I onda on govori njiman: -A-a-a, biži, kukumara, biži, kukumara! A oni biž, biž! A on za njima: -Kud ste -kaže- utekli? -Kako neæemo-kaže-uteæ kad govoriš «Biži, biži, kuga mori»! -Nije-kaže-istina to da kuga mori, nego naša san biži i kukumara da ukrademo! Djeci su bile zanimljive legende i predaje, a žene su pjevale pjesme o ljubavi, o majèinstvu, pjesme o radu koje velièaju rad pretvarajuæi ga u zadovoljstvo. Zatim su pjevale uspavanke i tužbalice, a èeste su bile pjesme na svadbama gdje se mlada oprašta od roditelja. No, posebne su bile junaèke pjesme, koje su uz gusle pjevali muškarci. Najuèestaliji likovi u junaèkim pjesmama su: Marko Kraljeviæ i sestriæ mu Marijan, Mijat Tomiæ i Senjanin Ivo.

RANO RANI KRALJEVIÆ MARKO Rano rani Kraljeviæ Marko u lov, u planinu u nedjeljicu mladu ne bi li kakva lova ulovio ili kunicu ili kunu dublju, ili zelenog medvjeda u planini. Kad je Marko ugleda zelenoga medvjeda u brdu okrenia je pušku prema njemu. Puška neæe da upali. Kraljeviæ Marko zove nedjeljicu mladu, da mu pomogne da mu upali puška. Javila se nadjeljica mlada: «Nije bija zeleni medvjed u brdu, nego sam bila ja nedjeljica mlada. Ti si Marko jutros rano urania, u lov, u planinu, niti si se umija nit si se Bogu pomolia, nego si otiša u lov u planinu ne bi li kakva lova ulovia!» Tako reèe nedjeljica mlada i utvorila mu se kuna koja u dublju spava. Poèela ga oko pasa stezat Ona ga steže, a on moli da ga pusti. «Nisam ja kuna koja u dublju spava nego sam ja nedjeljica mlada.

29


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

Ti si jutros rano urania, a nisi se Bogu pomolia.» Ona steže, a on vape da ga pusti. On zada tvrdu vjeru da neæe više nikada iæ u lov u planinu u nedjeljicu mladu, a ona njemu: «E, Marko da si besidu da neæeš iæ u nedjeljicu mladu u lov u planinu. Ako poreèeš to i odeš u lov u planinu to æe ti biti zadnji put!» Kazivaè: TOMA VOLAREVIÆ , 90 godina, pjevalo se na Dragoviji.

U ondašnje vrijeme naši su stari provodili veèeri uz prièe, pjesme i plesove. To je bio obièaj u ovom kraju, ali ipak je nestao u prošlosti, jer su ljudi u današnje vrijeme dobili drugi oblik zabave. U susretu sa starijim ljudima teško da æe itko htjeti otpjevati pjesmu ili isprièati koju prièu, ali bi ipak bilo lijepo sjetiti se tog vremena i nauèiti mlade kako je to nekad bilo. Iz knjige M. Boškoviæ Stulli, „U kralja od Norina”, Metkoviæ – Opuzen 1987. godine IVANA JAKIÆ

MOME DIDU Dida Stanka nisam nikada zvao imenom. Jednostavno zvao sam ga dida. Dida je bio remeta u župi Vid više od 60 godina. Prije njega remeta je bio njegov otac Mate. Didu je bilo 15 godina kada mu je otac umro i tu odgovornu zadaæu dida je naslijedio od svoga oca. Malo je dana bilo u njegovom životu a da nije otišao u crkvu, ponekad samo i na pet minuta pa èak i onda kada je bio bolestan. S didom sam èesto išao u crkvu Sv. Vida zvoniti kada se pripremala ili je bila nevera, kako bi se zvukom zvona rastjeravali oblaci i tako izbjegavala tuèa i spašavala intrada. Sjeæam se da bi dida, kada smo noæu zajedno povlaèili konop po obièaju on muškog težeg, a ja ženskog nešto lakšeg zvona, ispod tezuna crkve Sv. Vida, uvijek kada bi jako zasjevnulo i kada bi puknuo grom znao reæi: - Bože, usmiri u pravoga! Sjeæam se i danas dobro kada je jednom prilikom, zbog izlizanosti pukla koža koja drži klatno zvona, klatno težine 10-tak kilograma, palo s kampanela, probilo kupu na krovu tezuna i padlo pokraj dida. Dida se samo prekrižio, zahvalio Bogu i kazao: - Da sam pravi, o Bože, ovo klatno me ne bi mimoišlo. Ovako me Ti ostavi, u ovoj dolini suza da i nadalje okajavam grije svoje. O, Svevišnji, meni je biti – voliti. Tada tu didovu besidu i nisam shvaæao. Danas se njegovih rijeèi sjetim èesto. Nikada nije beštimao. Ponekad, kad je bio ljut zabeštimao bi dida Božijega. Kada bi ga pitali zašto beštima dida Božijega, znao je odgovoriti. – Bog nema dida! Žena mu Iva nerijetko je ðavlekala. To je didu jako smetalo. Pod stare dane, kad bi Iva nekoga, onako kako je ona to znala, pridala vragu, znao je reæi: Najveæi grišnik, u mojoj kuæi, je moja žena?! O Bože, nemoj je kaštigat, oprosti joj jer ne zna što èini.

Pogledao bi je pa bi rekao: - Živeæi s tobom, na ovoj zemaljskoj baloti, zaslužija sam raj. Uvijek je govorio ženi Ivi: - Molim se Bogu da priselim u šamatorje, barem pet minuta prije tebe. Ne bi to moga preživit! Bog mu je uslišao molitvu i umro je pola godine prije nje. Nekoliko puta mi je rekao da bi volio umrijeti subotom ili dan prije nekog blagdana. Jednom prilikom mi je, kad sam ga upitao zašto tada, odgovorio: Buduæi da je sprovod uvik sutradan, tada æe mi cilo misto doæ na sprovod, jer ljudi neæe morat radit na intradi. Bog mu je molitvu uslišao. I odista, Svevišnji mu je obrisao svaku suzu s njegovih oèiju, na Badnjak 1977 godine, tako da mu je sprovod bio na Božiæ. Dida je najviše smetalo kad bi netko psovao Isusa ili Gospu. Svaki put bi se prekrižio i rekao uvijek, baš uvijek, dvije iste rijeèi «JAAADAN ÈOVIK». Neka neodgojena mularija , koja su znala da beštima didu smeta, namjerice bi zabeštimala Boga i èesto bi prije dida, odmah nakon beštime, izgovorila rijeèi»jaaadan èovik». Tada dida ne bi izgovorio gore reèene dvije rijeèi, nego bi rekao: – Barabo pogana, jaaadna ti majka, koja te rodila. O Bože, stavi im katanac na usta! I danas u Vidu, kad je netko neèim nezadovoljan kaže: - Jaaadan èovik, što je govorija pok. Stanko Bukovac. Dida je cijeli radni vijek proveo u Duhanskoj stanici u Metkoviæu, na otkupu duhana . Slobodnog vremena nije imao puno, jer je osim profesionalnih obveza u «Duvanskoj», slobodno vrijeme koristio i kao remeta ili pak na intradi. Kuæni budžet uveæavao je i kao vidonjski brijaè. Generaciji Vidonjaca i šire, roðenih do polovice 60-ih godina prošlog stoljeæa dida je bio osobni frizer. Sva su djeca u imala istu frizuru tzv. «stankušu». Dida nije volio duge frizure. On nije

30


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

nikada mušteriju pitao koju frizuru želi. Znalo se unaprijed, ako si došao kod dida na šišanje da æeš biti ošišan na «stankušu», tj. nazad ošišan po vojnièki , a naprijed bi visila franzeta. Djeca, na didovom brijaèkom stolcu nisu smijela zanovijetati i plakati kao što se to danas rade ova izvicijana djeca. Kada bi dida zapoèinjao šišanje, rukama bi uhvatio za glavu, tako bi jako stisnuo prstima, gurajuæi glavu prema dolje, da bi se crveni tragovi na djeèijoj glavi vidjeli slijedeæa tri dana. I kada ste pomislili da je šišanje gotovo, jer je dida skidao brijaèki baverin, uvijek bi rekao: - Još samo zabrijat vrat i gut kamarat. Roditeljima djece koja su bila dovedena na šišanje ta je frizura bila idealna, jer se dijete barem sljedeæih pola godine ne bi moralo šišati. Moja majka, jedne subote popodne, nekoliko je puta molila dida da me ošiša, jer bih sutradan, za Ivandan i ja trebao iæi s njom i ocem kod kumova Musulina u Podgrede. Dida je nekoliko puta govorio mojoj majci da ima puno posla i da neæe stiæi. Kako je majka bila uporna, dida je popustio i odluèi me ipak ošišati. Posjedne me on, nekako ljutito, na svoju brijaèku katrigu, uzme ruènu makinju za šišanje, napravi mi preko cijele glave križ i kaže: - Idi sada doma i pitaj majku je li dobro. U ogledalo se nisam ni vidio, jer ga dida u svojoj brijaènici nije ni imao. Doðem doma i kad me majka ugleda reèe: - Ajme, šta ti napravi! Otiðem do ogledala, pogledam se i prestrašim se samog sebe. Istrèim brzo vanka i oko didova brijaèkog stola pokupim svoju kosu, pobjegnem u spavaæu sobu i zaplaèem nad ostriženom kosom kao Isus nad propašæu Jeruzalema. Majka doðe u sobu, uzme me za ruku i povede didu pa ga srdito upita: Šta si, æaæa, ovo Zeli napravija? Odgovori dida: - Reka sam ti Jele da nemam vrimena. Ti navalila, ka bos u draèu. Eto sad ti mali može u križare! Jedino što mi je preostalo da me dida ošiša na «pelu» - pri glavi. I dida uèini tako. Izgledao sam kao Jyl Brynner. Sutradan sam išao kumovima u posjete s kapom francuzicom drugog dida Mije, koju je on donio kad se vratio iz neke strane zemlje, kako ju je on naziva, iz Arðentine, iako je temperatura toga dana bila iznad 35 stupnjeva Celzijevih. Kako je moj dida Mijo imao gustu ricavu kosu i poveæu glavu, djedova kapa je bila tri broja veæa od moje i stalno mi je padala. Sjeæam se da se

kod kumova prije ruèka molio oèenaš, a po uputi majke kapu nisam skidao. Ona mi je èak nekoliko puta rekla da mi baš šesno stoji. O tempora, o mores! Najviše je dida šišao ili brijao subotom popodne i nedjeljom ujutro izmeði dviju misa. Susjed Paško, koji je najprije bio u domobranima, pred kraj rata prešao u partizane, a poslije rata ortodoksni komunistièki kadar pa u crkvu nikad nije ni išao, prijavio se didu i za šišanje i za brijanje, jedne svibanjske nedjelje prije velike mise. Dida izbacio svoj brijaèki stolac ispred kuæe pod murvu i šiša drugog susjeda Nikšu. Nekoliko Vidonjaca èeka u redu za šišanje u hladovini didove murve, sjedeæi na starom banku. Kad je dida shvatio da neæe stiæi ošišati i obrijati Paška, jer mora u 10 sati iæi u crkvu odnijeti župniku štolu, veliko kandilo i žeravu za kandionik, okrene se Paški, koji je sjedio ispod svojih skalina na škanju, pa mu kaže: - Paško, ža mi je, moram u crkvu, neæu te stiæi srediti. Danas je Kandalora, moram popu odnit kandilo. Odvrati ljutito Paško: - Koja je priša Stanko. Molaj malo! Bija si jutros na maloj misi, sada ideš na veliku misu. Uvik u crkvu trèiš. Ližeš oltare. Ko da si u nekoj utakmici i s popom i s Bogom. A isuprstati Stanko, što ako Boga uopæe nema? Odvrati Stanko: - Evo, gledam te veæ 30 godina, živiš ko da nikada neæeš umrit, a bojim se da æeš umrit ko da nikada nisi ni živija! Dobro me poèuj. Ja nisam sritan što si ti nesritan. Ako Boga nema, ja sam onda kvito! A što, Paško, ako Boga ima? Ajme tebi! Kad æeš ti izkvitat? Neæeš se doèepat ni purgatorja! Od svih politièara najviše je volio Stjepena Radiæa i Vlatka Maèeka. Po stare dane, jedna èaša vina mu je bila malo, a druga puno pa kad bi popio drugu, znao je zapjevati razne pjesme o Radiæu i Maèeku. Kad sam veæ bio u srednjoj školi, znao mi je više puta reæi: - Zelo, neæe ovo dugo, nema države bez Boga! Na koncu onaj farabut Puniša Raèiæ minira je most izmeðu Zagreba i Beograda, i na našu sriæu taj most neæe više nikad bit sagraðen. I odista, bio je u pravu! Na žalost, nije doèekao stvaranje neovisne hrvatske države. Siguran sam da nam negdje gore priprema pute, jer za života mirovao nije pa sam uvjeren da ne miruje niti gore. Neka mu je laka hrvatska gruda! Sreæklo Iliæ

¡¡¡¡¡¡¡¡ 31


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

BORAVAK NA PLANINI Nekada su obitelji živjele u velikim zajednicama. U jednoj kuæi stanovalo je zajedno više generacija: djed i baka, sinovi sa svojim ženama i djecom. Živjelo se od zemlje i stoke. Zato je svaka obitelj držala domaæe životinje: svinje, kokoši, krave, magarce, ovce…Redovito su imali najviše ovaca. Ovce su bile najkorisnije domaæe životinje. Od njih se sve koristilo: meso, mlijeko, sir, vuna… Posebno je bio cijenjen ovèji gnoj. Od vune se izraðivalo sve: odjeæa, pokrivaèi, torbe, konopi…Tko je imao dosta ovaca smatrao se sam svojim gospodarom. Zato je za ovce u narodu bio drugi izraz: blago, a to æe reæi bogatstvo. Ovce su se šišale svake godine iza Jurovdana (Sveti Jure je 23. travnja). Nakon šišanja vunu bi prali, sušili i na kraju èepukali tj. razdvajali rukama. Potom se izvlaèila na gargaše ili grebene. Gargaše su bile, nešto kao èešljevi, èelièni, sitnih zubaca, prièvršæeni na dvije daske izmeðu kojih se provlaèila vuna. Tako bi pripremili vunu za ljepša prediva i tkanja. Grebene su bile èelièni èešljevi, èiji zupci su bili dugi desetak centimetra. Kroz njih se provlaèila vuna za grublja tkanja, kao na pr. za uža, torbe, vreæe… Ovce su ponekad obolijevale od raznih bolesti. Zbog toga bi, kad je bilo potrebno, došao veterinar iz Metkoviæa. Kod mosta bi u jednom biguncu trebalo okupati sve ovce. Na Žabaru (prema Ljubuškom) bila je jedna betonska "kada" u kojoj su se ovce deratizirale. Ovce su se zimi držale u torovima, odakle bi ih pastiri preko dana gonili na ispašu u ograde i po okolnim brdima. Na ljeto, kad bi se trava osušila od žege, ovce bi se gonile u planinu gdje su bili veliki pašnjaci. Obitelji, koje su u planini èuvale ovce, nazivali su se "gazde". Poznate planinarske obitelji su bile iz Bijaèe: Tomiæi, Galiæi, Primorci; iz Stubice: Jelèiæi i Pejari, Mumini sa Jasenice, Skoke od Duvna... Najèešæe su ovce gonili u planine: Vran, Ljubušu i Visoèicu (sve u Bosni).. Za ovce se plaæala naknada šumariji -"pašarina", a platio bi vlasnik ovaca ili "gazda". Bez te potvrde se nije moglo goniti ovce na planinu. Za svaku ovcu koja se dala na èuvanje, plaæalo bi se "gazdama" odreðen iznos u tadašnjim dinarima. 1956.g. za ovcu se plaæalo 7 dinara, a zauzvrat bi vlasnici dobili, za svaku ovcu koja se janjila i muzla po jedan kilogram sira iz mišine i kvarat masla. Ovce se gonilo u planinu odmah po Duhovma, a povratak je bio po Mihovilu ( 29. rujna). Svatko bi svoje ovce obilježio nekom bojom ili ih zarezao po ušima ili oznaèio na neki drugi naèin. S ovcama su išli i mladi janjci. Dogaðalo se da putem nestane po koja ovca, a gazda bi se opravdao, da su ih pojeli vukovi. Planinarska stada su brojila po nekoliko stotina ovaca (uglavnom od 300-600). Put je trajao tri dana do Ljubuše, a dva dana na Vran. Prvu noæ bi odmorili

kod Gorice (kraj Imotskog), drugu noæ kod Rakitna, a pred treæu noæ stizali bi na planinu. Za ovcama se išlo pješice. Planinari su svoje potrebne stvari putem vozili u kolima (kabliæe za mlijeko, sir i druge stvari). Gonièa stada bilo bi po 5-6. Na planini bi svako stado èuvalo od dva do 6 pastira (ovisno o velièini stada). "Gazde" su na planini imali svoje doce gdje su svake godine dolazili. Zimi bi u mjestima pod planinom držali stvari kod svojih obitelji ili prijatelja. Jedno takvo selo gdje se ostavljala slama je Tribiševo. Kad bi stigli s ovcama na planinu, najprije bi u ograðenim docima, gdje je bilo plodne zemlje, plugom uzorali zemlju i posadili krumpir, kupus, pšenicu… Na tim oranicama, kad ne bi bilo ništa posaðeno i posijano, držale su se ovce koje bi dobro pognojile zemlju. "Sidnice", malene privremene, trokutaste nastambe, su se izraðivale od pšeniène slame. Na pod bi se stavljale daske. U jednim bi se spavalo, a u drugim držao sir i druge stvari. Slama je bila gusto zbijena tako da nije prokišnjavalo. Kad završi sezona, to bi se dizalo i nosilo u selo pod planinu, kod gazdine rodbine ili prijatelja. Polovicom ljeta mladi janjci bi se vraæali vlasnicima, uglavnom nakon dva mjeseca provedena na planini. Rad s ovcama nije bio nimalo lagan, prije bi se moglo reæi, žuljevit. Ovce su se muzle dvaput na dan. Ujutro oko 8-9 sati i poslijepodne oko 3 sata. Stado od 300 ovaca, dvije osobe su trebale musti oko dva sata.. Ovce su se držale preko noæi u ograðenom prostoru, tako i po danu kad ih je trebalo musti. Uz taj ograðeni dio, nalazio se još jedan ograðeni prostor. Oba prostora su bila povezana prolazom u kojem su planinari muzli ovce. Dvije osobe sjele bi na jednu klupu, meðusobno udaljene oko metar, te bi prva osoba pomuzla glavninu potom bi predala ovcu osobi do nje koja bi izmuzla ostatak. Kako je koja ovca bila pomužena, pustila bi je u drugi ograðeni dio. To se radilo bez stanke, dok cijelo stado ne bi pomuzli. Na kraju bi ruke bile pune žuljeva. Zbog toga su najtraženiji pastiri bili oni koji su brzo muzli. Mlijeko bi skuhali u velikim kazanima i razlili u manje kabliæe. Skorup se kupio u jedan kabliæ. Jedan dio mlijeka bi ukiselili i meli u stapima. Tako se pravilo maslo. Ostalo mlijeko bi se usirilo. Tako se dobivao sir koji se cijedio zatim sušio i takav stavljao u (kozje ili ovèije) mišine. U planini je bilo vukova koji su èesto napadali ovce. Radi toga su pastiri po noæi stražarili, a spavali su na smjene. Psi su im bili velika pomoæ, jer bi oni prvi osjetili vuka i lajanjem upozorili pastire. Ovo je napisano po sjeæanju Jele Markota (roð. Volareviæ), koja je i sama, kad je imala 17-18 godina, bila pastirica na planini.

32

Žarko Markota, svibanj 1999. g.


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

9. MARATON LAÐA 12. kolovoza 2006. godine Veæ poèetkom lipnja smo se poèeli pripremati za Maraton laða. U poèetku smo i mi i mladi vježbali na Norinu. Na Neretvi smo poèeli vježbati 18. lipnja. U subotu, 15. srpnja, u Krvavcu smo imali utrku prigodom blagdana Gospe Karmelske pod nazivom „2. laðarski kup Župe Bagaloviæi“. Sudjelovalo je ukupno 10 laðarskih posada. Naša mlaða ekipa veslala je u oldtajmerici SVETI VID, staroj 111 godina. Sa tako starom i teškom laðom nisu se mogli ravnopravno takmièiti s ostalim ekipama koje su veslale u novim laðama. Vozilo se od Kule, nizvodno do ispod Krvavca, pa natrag do centra mjesta. Za nas je ovo bio tek jedan malo jaèi trening, a na cilj smo stigli prvi. U nedjelju 23. srpnja imali smo zajednièku veèeru u konobi Narona u Vidu. Napravili smo i nova vesla. Krajem srpnja na pripremama nam se pridružio Dario Botica iz Slavonskog Broda, naš lanjski veslaè. Treninge smo radili po uputama Tomislava Glavine, veslaèa kanua koji nam je struèno isprogramirao treninge. Sam je stigao krajem srpnja i pratio naše treninge. On nije imao pravo nastupa. Udruga laðara je, u to vrijeme, plastificirala nove laðe izvana, radi lakšeg održavanja, pa u njima nismo mogli veslati, zbog èega su mladi morali trenirati u staroj laði. U petak 4. kolovoza održavao se 2. kup Kneza Domagoja u Vidu. Nastupile su 4 posade: naše dvije, Krvavac i Vidonje. U prvoj utrci bili smo bolji od mlade ekipe Vidonja. Naši mlaði za metar su dobili Krvavac. U borbi za treæe mjesto Vidonje su bile bolje od Krvavca. Prije glavne vožnje revijalnu utrku održali su mali vesliæi, djeèaci od 10-13 godina. Na cilj su stigli prije ekipe Metkovki. To se vidjelo na fotofinišu. Pobjedu su proslavili kupanjem u hladnom Norinu. Pripao im je pokal Kneza Domagoja kojega je od kovanog željeza izradio profesor Tomislav Zupèiæ. Pokal je u obliku dviju savinutih strijela koje na postolju drže laðu. U nedjelju 6. kolovoza, u Opuzenu, su održane utrke za startnu poziciju. Takmièilo se 29 posada. Mi smo nastupili predzadnji. Utrku smo dobro poveli, napravili odlièan okret i završili utrku. Na našu žalost voditelj programa nam je kazao, da nam je utrka poništena, jer je jedan naš veseli navijaè pao s mosta u rijeku i omeo laser za mjerenje vremena. Morali smo ponoviti utrku. Naši navijaèi su nas buèno bodrili i bengalke palili što je davalo impresivnu sliku. Nakon ponovljene utrke zauzeli smo 12. mjesto, a mladi su bili 17. To i nije bilo pogubno, jer su ekipe od 2. do 13. mjesta skoro sve bile u pola sekunde razlike, što je zanemarivo. Ni uvjeti vožnje nisu bili posve regularni, jer je laser, koji je mjerio vrijeme, bio

postavljen visoko, pa nije mogao sve toèno zabilježiti. U srijedu 9. kolovoza nas je, na Norinu, snimala HTV. Željeli su uèiniti dokumentarni film o maratonu pod nazivom „Rivalstvo što nas veže-Maraton laða na Neretvi“. Uz nas su snimali ekipe Rogotina i Komina, ljute rivale i najtrofejnije ekipe, a nas su snimali kao najstariju laðarsku udrugu. Tu veèer Noæ laðara u Metkoviæu nije održana, jer je okrenuo pljusak i rastjerao sve. Kiša nije prestajala padati. Radi toga planirani program prvi put nije održan. U subotu 12. kolovoza, na dan maratona, cijelu noæ i dobar dio dana je padala kiša. Prestala je padati oko 14 sati. U 14 sati ispred hotela Narona održan je izbor startnih pozicija i ždrijeb zastava sponzora. Nakon toga su se izvlaèili brojevi novih laða. Kako se zbog kiše nije uspio nabaviti razglas nije bilo moguæe voditi program, pa je sve bilo „gluho“. Nakon dugog išèekivanja i prozivanja ekipa, otisnuli smo se i zagrijavali na Neretvi. Tako smo èekali oko 40 minuta. Zbog brodova, koji nisu išli ispred zapovjednog broda Palagruža, start se otegao. Jedva èujno èuo se znak sirene za start. Krenuli smo kao i svi drugi, jako. Negdje u pravcu robne kuæe stajala je Palagruža i nekoliko brodova desno od nje. Ostao nam je samo jedan uski prolaz uz lijevu obalu kamo su zaveslale sve laðe. Tu je došlo do sudaranja laða. Mi smo bili ukliješteni izmeðu Vlake s lijeva i Škrape s desna. Uspjeli smo se izvuæi i nastaviti dalje. Išli smo prvo s lijevu stranu broda Palagruža pa onda iza njega. Par puta kad bi brod dao gas, mlaz vode bi nas gotovo zaustavio i vratio natrag. Kako smo išli brže od broda, a da bi se izvukli, skrenuli smo lijevo od njega. Negdje kod veletržnice u Metkoviæu izdvojili smo se na vrhu zajedno s Rogotinom i Zagrebom. Rogotin je bio ispred nas za laðu, pa smo ga mi pretekli i neko vrijeme vodili. Negdje blizu ušæa Norina su nas prešli. Iza nas je bio Zagreb koji nas je u nekoliko navrata pokušao preteæi ali nisu uspjeli. Kad smo prošli bovu ispred Opuzena, opet su krenuli i pretekli nas. Veslali su cijelo vrijeme u istom ritmu. Takav poredak zadržao se do kraja. U Crnoj rijeci za petama nam je bila Stablina koja je vozila u bolidu Komina. Više puta su pokušali da nas preteknu ali nisu uspjeli. Pratio ih je njihov èovjek na skuteru, koji ih je prema izjavama oèevidaca èak i gurao, a pred ulazom u kanal, ispred Ploèa, nam je u jednom trenutku prošao namjerno na dva metra od prove laðe u punoj brzini da nas zaustavi i omete. Na cilj smo stigli kao treæi što je odlièan rezultat. Medalja je medalja. I drugi treniraju. Rogotin je ponovio prošlogodišnji uspjeh. Zauzeli su prvo mjesto, ali ovog

33


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

puta mnogo teže. Imali su dobrog trenera, ujedno i veslaèa Ivana Šabjana, bivšeg svjetskog i olimpijskog prvaka u kajaku, kojeg su bezpogovorno slušali i veslali kratkim kajaškim zaveslajima, kako im je naredio. Laðari Zagreba su stigli drugi. Posadu su im èinili uvježbani sportaši, veslaèi koji su u laði trenirali 3 mjeseca na Jarunu i držali su u dlaku isti ritam veslanja od starta do cilja, bez ikakva glasa tijekom èitave vožnje. Bilo je onih koji su podrugljivo komentirali stil vožnje, kojeg su nama i ekipama Rogotina i Zagreba pokazivale struène osobe. Za sve natjecatelje na cilju je poslužena okrijepa od gulaša na SRC Moèvara što je financirala županija. Naša mlaða ekipa je stigla na cilj devetnaesta. To je najbolji rezultat meðu vršnjacima. Nakon podjele medalja zajedno smo u koloni uz zastave i sirene stigli u Vid. Stali smo ispred konobe Narona gdje nam je vlasnik iznio stol i piæe, a poslije i šampanjac. Poslije smo prešli na Veliku rivu gdje je u restoranu „Ðuða i Mate“ bio naš najpopularniji pjevaè Thompson sa svojom ekipom motorista. Malo smo poprièali te se slikali s njim i poklonili mu osvojenu medalju. U ponedjeljak 14. kolovoza imali smo zajednièku veèeru u restoranu „Ðuða i Mate“. Novac od nagrade za osvojeno treæe mjesto, to jest 5.000 kn, poklonili smo za ureðenje crkve. Iako je maraton završio nastavili smo druženje u nedjelju 20. kolovoza na ranèu „Ðuða i Mate“ gdje smo profeštali. Za dva tjedna išli smo u Rogotin na „Noæ prvaka“. Branko Markota

Poredak maratona laða - 12. kolovoza 2006. g.

Bronèani štit Domagojevih gusara za osvojeno 3. mjesto na maratonu laða

Popis veslaèa-èlanova ekipe (prema prijavama ekipa):

DOMAGOJEVI GUSARI-VID:

Ivan Boras, Augustin Brnas, Dario Botica, Ante Bukovac, Frane Jurišin, Branko Markota, Željko Markota, Ivica Marušiæ, Marko Marušiæ, Cvito Matiæ, Miro Matiæ, Josip Pejar, Krešimir Ramiæ, Ranko Šiljeg, Mato Volareviæ i Ante Vuèiæ.

DOMAGOJEVI GUSARI-VID mladi:

Poredak 9. maratona laða: 1. Rogotin, 2. Zagreb, 3.Domagojevi gusari-Vid, 4.Stablina, 5.Donjani Donji-Slivno, 6.Baæina 7.Plina Stablina, 8.Gospa od Zdravlja-Vlaka, 9.IV korpus OS TH, 10.Staševica, 11. SPG Fort Opus-Opuzen, 12.Športska udruga Ploèe, 13.Krvavac II, 14.Prud, 15.Gusari Komin, 16.Južnjak-Ploèe, 17.ŠkrapaMomiæi, 18.Krvavac I, 19.Domagojevi gusari Vidmladi, 20.Sveti Roko-Podrujnica, 21.Šariæ Struga, 22.Baæina-juniori, 23.Komin, 24. Èeljevo, 25.Vidonje, 26.MOLLISSE-Italija, 27. Primorskogoranska županija, 28. Gospa od Zdravlja-Vlakajuniori, 29.Sisak, 30. Gusarice Zagrebaèkog sveuèilišta, 31. Norin-Matijeviæi, 32. Sveti Nikola Metkoviæ, 33. Metkovke-Metkoviæ

Pero Bezer, Krešimir Boras, Mario Krstièeviæ, Ivan Marušiæ, Petar Petkoviæ, Antonio Ramiæ, Ante Ramiæ, Kristijan Ramiæ, Tomislav Ramiæ, Vlado Ramiæ, Ante Suton, Damir Suton, Filip Suton, Josip Suton, Marin Suton, Ivan Volareviæ, Ante Vuèiæ, ÊJosip Vuèiæ i Zoran Taslak.

PRUD:

Dominko Crnèeviæ, Mario Èarapina, Mihovil Družijaniæ, Mate Jakiæ, Vice Jakiæ, Stipe Jakiæ, Goran Marušiæ, Damir Marušiæ, Mario Marušiæ, Mario Marušiæ (2), Mijo Marušiæ, Joško Marušiæ, Davor Petkoviæ, Rudolf Petkoviæ, Denis Planiniæ, Andrija Šutalo, Marin Volareviæ, Tonæi Volareviæ, Petar Volareviæ, Nikica Volareviæ, Slobodan Vladimir i Tihomir Zubac.

34

Branko Markota


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

10. Memorijalni turnir u malom nogometu "Ante Taslak" Deseti po redu memorijalni turnir "Ante Taslak" završio je u nedjelju 21. sijeènja, pobjedom Desana. Oni su u finalnoj utakmici pobijedili ekipu Krvavca rezultatom 8:4. Za ovogodišnji turnir su se pijavile, iz doline Neretve i okolnih sela, 32 ekipe. Kao i prošle godine, organizatori turnira «Ante Taslak» (Mate Vuèiæ i Marko Marušiæ), odgodili su turnir za sijeèanj 2007. godine zbog održavanja Božiænog turnira u Metkoviæu. Ove godine ekipe su bile podijeljene u dvije skupine: crvenu i plavu. U svakoj skupini je bilo 16 ekipa. Turnir je zapoèeo u subotu 13. sijeènja u 15 sati. Prvu utakmicu su odigrali Hladno pivo i Krvavac. Pobijedilo je Hladno pivo rezultatom 7:2. Od 6 domaæih ekipa, na ovogodišnjem turniru, u drugi krug nisu prošle 2: Norin i Tatari. Drugi krug turnira se igrao u veèernjim satima od 16.-19. sijeènja. Od 4 preostale vidonjske ekipe, 2 su prošle u treæi krug natjecanja: Marelo - Vid i Narona. Od daljnjeg natjecanja su se oprostile: Ptice i Potok -Tuzbelj.

Takoðer bih naglasio, da su Pruðani prošli u drugi krug, ali nakon utakmice protiv Krvavca želja za daljni nastup na turniru nije im se ostvarila, jer je ekipa Krvavca uvjerljivo pobijedila Prud rezultatom 7:2. Treæi, ujedno i posljednji krug prije polufinala, igrao se 20. sijeènja. Odigrane su 4 utakmice. Prolaz u polufinale osigurali su: Desne, Narona-Vid, MareloVid i Krvavac. U nedjelju, 21. sijeènja, odigrano je polufinale i finale memorijalnog turnira. Domaæi predstavnici: Narona i Marelo su poraženi istim rezultatom 2:3. Nakon pomalo iznenaðujuæeg raspleta polufinala poražene ekipe igrale su utakmicu za 3.mjesto. Gotovo cijelu utakmicu dominirala je Narona èime je osigurala treæe mjesto pobijedivši Marelo 5:3. Pred oko 150 gledatelja odigrano je finale u kojem su snage odmjerili Desne i Krvavac. Ekipa Desana prva je povela veæ u 6.minuti susreta. Nakon prvog pogotka Desne zabijaju i 2. gol. Nako samo 2 minute Krvavac smanjuje na 2:1, i kada se èinilo, da

Marelo-Vid 4. mjesto

35


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

Narona-Vid 3. mjesto

se ekipa Krvavca polako budi, Desne daju još dva gola i time imaju uvjerljivu prednost pred Krvavcom 4:1. Dominacija Desana i dalje je vidljiva bez obzira što Krvavac postiže pogodak i time smanjuje na 4:2. U finalnoj utakmici vidjeli smo još 5 golova. Od toga 4 gola daju Desne, a 1 gol Krvavac. Time je postavljen konaèni rezultat finala 8:3. Pobjednièkoj ekipi (Desnama) pripao je pehar u trajno vlasništvo i veliki prijelazni pehar sponozora Marelo. Pehar za osvojeno 2. mjesto pripao je Krvavcu, a pehar za 3. mjesto pripao je domaæoj ekipi Naroni-Vid. Pojedinaèni pokali dodijeljeni su: najbolji igraè je Vlado Roso iz Desana. Najbolji vratar je iz pobjednièke ekipe Desne. Najbolji strijelac je Darko Jerkoviæ iz Krvavca. Postigao je 9 pogodaka. Pehar za fair-play igru dobila je ekipa Dalmata Jura Shopa. Rezultati: Polufinale: Marelo Vid-Desne 2:3, Narona VidKrvavac 2:3

Sastavi pobjednièkih momèadi: DESNE: Ðani Vukoviæ, Ivan Vuèkoviæ, Dane Jelèiæ, Ivan Batinoviæ, Ljubo Roso, Lionelo Jerkoviæ, Neno Šetka, Denis Šetka, Vlado Roso, Goran Barbir, Mišo Krstièeviæ (manager). KRVAVAC: Ivica Papac, Nikola Krstièeviæ, Perica Krstièeviæ, Darko Jerkoviæ, Tomislav Zlomisliæ, Damir Martinoviæ, Maro Obradoviæ, Krešo Petroviæ, Orlando Glamuzina, Antonio Kuran, Drago Krstièeviæ. Suci: Joško Volarevic, Zoran Beš i Damir Suton. Sponzori memorijalnog turnira su: Radio „Delta” Metkoviæ, Grad Metkoviæ, Trgovina „Jeliniæ” Gabela polje, Komunalno Metkoviæ, Boro Iliæ-Bombo, Tiskara Pleæaš, Trgovina Lenjak, Ivan Šiljeg-Pivac, Ivica Gabriæ, Pekara „Dolina" Metkoviæ, Konoba Narona, Cuni shop, Mesnica „Begiæ” Gabela Polje, Jambo, Ðuða i Mate, Konoba Vid, MB Platex, Dalmata Jura shop, Marelo i Cafe bar „Zavala”.

Finale: Desne-Krvavac 8:3

Vicko Marušiæ

36


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

MLADI Zašto ne bismo mogli i mi?

ženu, prijatelj na prijatelja. Jedinstveni smo ali ne možemo živjeti sami, nego s drugim biæima.

Po vjerskim èasopisima je pisalo o Pjevaèima betlehemske zvijezde. Pitala sam se što je to. Negdje sam proèitala, da je hrvatski Nacionalni misijski ured pokrenuo akciju pod nazivom Pjevaèi Betlehemske zvijezde. Naime, grupa djece se odjene u Tri kralja, anðele i pastire i na blagdan Tri Kralja obilaze po kuæama, u svojoj ulici ili u svome dijelu sela, pjevaju božiæne pjesme i mole pomoæ za gladnu djecu svijeta. Kod nas je to najprije poèelo u Ðakovu. Ove godine s tim je poèelo i u Zagrebaèkoj nadbiskupiji. U Njemaèkoj se ova akcija provodi odavno u 12.3oo župa. Prošle godine su djeca u Njemaèkoj prikupili 37 milijuna eura. Tim novcem su misionari u Africi, Aziji i Oceaniji mnoge nahranili. Pitam se: zar ne bismo tako mogli i mi? Ima nas, znamo i možemo! Odrediti pojedine skupine za pojedina podruèja. Na pr. Prud podijeliti u 3 ili 4 podruèja, Vid u 5 ili 6 podruèja. Dvanaesti mjesec iskoristiti za uvježbavanje pjevanja i pripreme odjeæe. Nadamo se, da æe nam i župnik pomoæi u pripravi. Tako æemo najbolje iskoristiti svoje božiæne praznike.

Andrea Petkoviæ III. a – srednja škola

Mojoj majci.

D.V.

Prošla su vremena kad si me ljuljala u zagrljaju i pogledom mi blagim milovala kosu…vremena kad si sjedila dugo u noæi pored peæi i viðala me bosu kako se kradom šuljam u postelju tebi. Sada je sve zamrlo, majko…Što se dogodilo s nama? Nisam više ona malena curica…Ni ptice nisu kao što su bile prije dok si me budila u proljetna jutra i donosila mi prvu rosu. I što si dalja to mi bliža bivaš. I želja se sve veæa javlja u zagrljaj da ti padnem, pa da tako sve do jutra ležim u tome krilu…Da te sanjam kao vilu što u oblake me nosi, da ti tražim ja u kosi zvijezde što su nekad sjale…

Prijatelj i brat.

Iva Marušiæ III. srednje

Majka

U životu nam je vrlo važno prijateljstvo. Ono nas prati od djetinjstva do smrti. Prijatelje imamo kao djeca, kao odrasli ljudi, prijatelje imamo i u starosti. S prijateljem moraš biti u dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti. Pravi prijatelj je iskren i zna pronaæi i reæi pravu rijeè u nevolji. Da bi imao prave i iskrene prijatelje trebaš se i ti potruditi. I ti trebaš biti spreman pomoæi u nevolji i kad treba pronaæi pravu rijeè. Pravi prijatelj se pozna u nevolji. Zato trebamo tražiti prave prijatelje koji æe nam u nevolji i bratom postati.

Njena mirisna kosa sijeda, duboke, tople Oèi kojima me gleda…O, kako su samo Njene prièe dobre bile, rijeèi njene dobrotu Su krile. Po licu bore i suzne oèi, Krile su ljubav i mnoge neprospavane noæi. Prošla je život cio kroz razoèaranja i muke, A sad je spustila svoje umorno sidro u Sigurnost mirne luke. Znala je najljepše Prièe koje nitko nikad èuo nije, vidjela sam Kad mi prièa, vidjela sam kad mi se smije. Mirno je èekala…A sunce života zalazilo Je lagano, prolazile su noæi teške i duge… Èesto se sjetim bake i suze polete same, Vraæaju se uspomene na nju, na te Divne prošle dane.

Andrea Petkoviæ III. a -srednja škola.

Jedinstveni – s drugima. Svatko od nas je jedinstveno, neponovljivo biæe od Boga stvoreno. Bog nam je podario život pun sreæe i radosti. Ipak, postoje i teški trenuci koje ne možemo prebroditi sami nego se obraæamo drugima. Zato i živimo, da pomažemo drugima i oni nama. Ljubav prenosimo na druge na pr. roditelji na djecu, muž na

Iva Marušiæ III. srednje

37


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

Sanjala sam staru majku

Danas se svi možemo diviti ovim i drugim ljepotama naše doline, ali ih treba i èuvati.

Lipo nam je nekad bilo, Još o tome duše sniva, Lipo nam je nekad bilo, Dok je majka bila živa, Lipo nam je nekad bilo, Jer je majka živjet znala, Svaku veèer svoju djecu, Lipom prièom uspavala.

Ana-Maria Suton VIII. a

Natjecanje u atletici Dana 26.10.2006. održalo se županijsko natjecanje u atletici za djevojèice i djeèake. Natjecanje se održalo u Makarskoj, a mogle su sudjelovat sve škole Dubrovaèko-Neretvanske županije. Bilo je 15 škola sa svojim predstavnicima. Natjecanje je poèelo u 12 sati a završilo u 15 sati. Pobjednica i pobjednici tog natjecanja bili su predstavnici Osnovne škole Don Mihovila Pavlinoviæa. Proglašeni su pobjednici i pobjednice te im je uruèen pehar i diplome.

Sanjala sam staru majku, Ali majke više nema. Nam svanu zora ja se spremam, Tužno mi je sve, jer ja nemam Majke voljene.

Moja dolina Neretva Ta divna dolina prostire se na južnom dijelu naše lijepe Hrvatske. Bistre rijeke, polja bogata mandarinama, prostrane livade…sve je to dio te prelijepe doline. Našu dolinu okružuju mnoga stara sela po okolnim brdima i nova sela u samoj dolini. Dolina Neretve je jako poznata po mandarinama i drugom voæu i povræu. Kad bi se popeli na jedno od okolnih brda, vidjeli biste kako je ta dolina èarobna. Vidjeli bi mnoga polja, male bare, rijeku Neretvu, Norin… U prirodnim ljepotama Neretve krije se i bogata povijest. Najviše, u malom selu Vidu. Ispod sadašnjih kuæa, vrtala i ograda leži nekada slavni grad Narona. Kroz njega protjeèe rijeka Norin. Legenda kaže da je dobio ime po caru koji je tu nekada vladao. U blizini je grad Metkoviæ, poznat po Ornitološkoj zbirci ptica koje su živjele u ovom kraju. Grad posebno njeguje folklor i stare obièaje. Kula Norinska je simbol ratova s Turcima i želje naših starih za slobodom. Mislim, da svoju tradiciju treba èuvati i prenositi «s koljena na koljeno», kako bi rekli naši stari. O našoj lijepoj dolini moglo bi se još štošta govoriti i pisati, ali ovo je za sada dovoljno…

Gabrijela Vidoviæ 8b

«Glas Norina» GLAS NORINA je održan 30. srpnja 2006. godine pokraj župne crkve Gospe od Sniga. Pismom su nas zabavili: Antea Jurišin i Ružica Bunoza (duet), Kristina Taslak i Martina Matiæ (duet), Ivana Šiljeg i Ivana Vuèiæ (duet), Emanuel-Zavala Volareviæ, Martina Taslak, Danijela Mareviæ, Antea Boras, Matea Suton i Mirko Medak. Najbolje pivaèe amatere, izabrao je naš cijenjeni žiri: Ivana Kešina, Josipa Vuèiæ, braæa Ivan i Marko Brnas i Ivan Ramiæ. Prvo misto: Antea Boras Drugo misto: Antea Jurišin i Ružica Bunoza. Treæe misto: Emanuel-ZavalaVolareviæ Èetvrto misto: Matea Suton. Zahvaljujemo se našim sponzorima, koji su, nas poèetnike, poduprli. Nadamo se da ovo nije zadnji GLAS NORINA i da æe nas i slijedeæe godine pismom zabavljati naši mladi poèetnici. Antea & Ana

éééééééééééééééééééééééééé 38


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

DJEÈJI KUTAK (Za svoju Prvu prièest neki su prvoprièesnici napisali Isusu svoje molitve i odluke. Neki su se potpisali, neki nisu. Lijepo ih je èuti!) **** Isuse! Isuse, hvala ti za današnji dan kad te primam u posveæenoj hostiji. Obeæavam ti da æu biti dobra, slušati starije, svoje roditelje, redovito dolaziti na svetu misu i širiti glas Božji. Isuse od danas tražiti æu pomoæ tvoju da krenem pravim Božjim putem kojeg mi samo ti možeš pokazati. Moje molbe neka budu uslišane. Jelena Kešina III. r.

Dragi Isuse! Ti me voliš i ja tebe nedopusti da se odvojim od tebe. Èuvat æu te u mom malom srcu i ne æu dopustiti da te drugi ljudi vrijeðaju, molim te svaku veèer da èuvaš moju obitelj. Kada doðe dan moje smrti reci mi da doðem k tebi i da te s drugima slavim jer si za nas bio raspet na križu i bio bièevan pod Poncijem Pilatom. I radi nas si uskrsnuo treæi dan na Uskrs

**** Dragi Bože! Hvala ti za moj život, obitelj i prijatelje koje volim. I za moje blago u meni! Hvala ti!!! *** Odluèio sam svaki dan sjetiti se Boga, t.j. malo više moliti, biti dobar prema svima tako mlaðima i starijima. Pokušati æu više sudjelovati na sv. misi, ispovijedi i prièesti. *** Odluèiti æu da æu svake nedjelje iæi u crkvu i da ne æu iæi samo kad budem jako bolestan. *** Dragi Bože ti si za nas na križ raspet bio, i tvoja majka rasplakana kraj tebe stala i gledala. Bože daj da na ovaj dan na moju prvu svetu prièest ljudi sveg svijeta omekšaju srca i da se vole. Pomozi mi da me ne bude strah pjevati. *** Isus je sve na svijetu. On je naš Gospodin koji sve oprašta i za sve ima vremena, pa je svugdje oko nas, i kad smo u teškoj nevolji, kao kad smo tužni kad nas nešto boli. Ma Isuse ti si mi sve, volim te i voljet æu te u vijeke vjekova. ***

39

Petra Marušiæ, 2. razred Prud „SVETA KATARINA” - olovka

MOJA NEBESKA MAJKA Kad sam tužna I u mraku sama S puno ljubavi tješi me Moja nebeska mama. Ona me uvijek u boli tješi I sve moje probleme riješi. Želim ti reæi: Majko, ja te volim I uvijek se tebi molim. Vidim ti osmijeh u ruži, Molim te, ljubav svem Svijetu pruži! Matea Iliæ III. r.


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

Isus. Isus je dobar i zato mu zahvali On te èuva i zato mu se moli, On te voli i zato èini dobro. Nikad nikome ne reci zlu rijeè. Jer on te èuje. Ako æeš ga voljet i on æe tebe voljet Pomozi drugome i on æe tebi pomoæi. Ivan Petkoviæ, Prud V. b.

Vanesa Marušiæ, 2. razred Prud „ROÐENJE ISUSOVO” - olovka

Majka Stoji djeèak na groblju … Svijeæe gore, ja htjede èuti što djeèak govori: Ruže sam opet brao I umjesto tebe najdraža majko, Drugoj ih majci dao. Rekla je ona meni hvala I sa smiješkom primila cvijeæe, Al ona nije plakala Kao što si ti znala. I ona nikad neæe plakati… Èuješ li majko zov iz daljine, Taj zov što srce slama. Nitko me više ne zove sine, Osim tebe majko jedina… Sanja Jakiæ, Prud 7.c

Barbara Tolj, 4. razred Prud „SVETICA” - tuš

Kad me moja majka gleda

Molitva za pokojne.

Kad me moja majka gleda, Slaða je od meda. Smeðe oèi moje majke, Mene uvijek budno prate.

Molim te, Bože, uvijek ih èuvaj I svjetlo vjeèno ti njima daj. Anðeo sveti neka im pjeva, Nek im je miran tvoj sveti raj.

To je najljepši pogled na svijetu, Kao pèela na cvijetu!

Ivan Petkoviæ, Prud V. b.

Antonela Ramiæ, Vid 7.a

40


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

SVI SVETI Svi Sveti i Dan mrtvih je dan kad se sjeæamo svojih dragih, koji su na nebu. Volim dan Svi Sveti, ali Mrtvi dan baš ne volim…Uvijek kad doðem na groblje, suze poteku kao kiša, a u duši se prisjetim svih onih koji mi nedostaju, a posebno jedne osobe. Mog djeda!!! On je osoba koja je još uvijek u mom srcu i koja æe ostat tu na jednom mjestu, jednom posebnom mjestu mog srca! Antea Jurišin,Vid, 6. b Renata Taslak, r. razred Prud „ISUS USKRSNUO LAZARA”olovka

Mrtvi dan i Svi Sveti Kao mala voljela sam ova dva dana, a to su Mrtvi dan i Svi Sveti. Jer tada bi svi otišli na groblje i molili se za njih. Sjeæali bi se svojih dragih i suze bi mi došle na oèi, ali svatko jednom mora umrijeti. Bog nas je stvorio besmrtnima i rekao je da mislimo na to. Svi Sveti je blagdan koji nas podsjeæa na ljude koji su postali sveci. Ima ih mnogo, koji za nas mole i èuvaju nas. Ja se osobito molim blaženoj Djevici Mariji koja je rodila Isusa i koja je naša majka. Preko nje naše molitve doðu do Isusa, koji nam ih uslišava. Da postanemo sveci trebamo poštovati deset zapovijedi. Bog ih nije dao uzalud, veæ nam ih je dao da ih poštujemo, jer æemo tako doæi u kraljevstvo nebesko. Svetac se postaje na zemlji, a ne na nebu. Trebamo se moliti svecima na dan Svih Sveti, jer æe nas oni èuvati, a na dan Mrtvih se molimo za svoje pokojne i za duše u èistilištu. Martina Matiæ, Vid 6. c

Svi Sveti i Mrvi dan Ovo su dani kada ljudi svojim bližnjima nose na grob cvijeæe i svijeæe. Tada smo tužni, jer naših najmilijih nema s nama. Molimo se za pokojne osobito za najbliže. Molimo se za njih, ali i oni se mogu moliti za nas. Crkva se uvijek molila za mrtve i preporuèivala molitva za njih. Najbolja molitva za mrtve je sveta misa i sveta prièest. Crkva daje i oproste vezane uz molitve za pokojne. Tako se na Mrtvi dan može dobiti potpuni oprost za duše pokojnih ako se ispovijedi, prièesti, pohodi crkva i izmoli 6 Oèe naša i Zdravomarija na odluku sv.Oca. Kolikogod puta se taj dan pohodi crkva mogu se ove molitve izmoliti za neku dušu u èistilištu. Cijeli mjesec studeni je posveæen molitvama za pokojne.

Renato Marušiæ, 4. razred Prud „KRIŽ” - olovka

PISMO SVETOM NIKOLI Dragi Sveti Nikola! Stani pred moja vrata. Tiho polako otvori vrata i otiði do prazne èizmice. Ako se zadržiš malo kraj nje, ona æe se pretvoriti u punu vreæu slatkiša. Sveti Nikola ne zaboravi i na ostalu djecu i na gladne koji me uvijek brinu! Voli te tvoj Ivana! Ivana Matiæ, IV razred OŠ Vid

Silvija Bezer, Vid 6. c

41


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

Min i Max temperature u 2006. godini Prosinac 2006: Datum:

Minimalna temperatura

15.12.2006 16.12.2006 17.12.2006 18.12.2006 19.12.2006 20.12.2006 21.12.2006 22.12.2006 23.12.2006 24.12.2006 25.12.2006 26.12.2006 27.12.2006 28.12.2006 29.12.2006 30.12.2006 31.12.2006

Maksimalna temperatura

-1,0°C -1,2°C +0,8°C +6,5°C +5,0°C +6,2°C +2,2°C +1,8°C -1,7°C -2,5°C -2,4°C +0,9°C -3,0°C -4,7°C -2,9°C -2,7°C -2,0°C

11,4°C 10,8°C 8,2°C 10,0°C 6,9°C 9,1°C 10,3°C 10,1°C 10,6°C 7,5°C 11,0°C 11,1°C 8,2°C 7,1°C 8,4°C 9,9°C 5,8°C

Minimalna temperatura u 12 mjesecu bila je -4,7°C dana 28. 12. 2006. u 05 h, maksimalna temperatura bila je 15,8°C dana 09. 12. 2006. u 13 h. Napomena: Svi podaci mjereni su u meterološkoj kuæici s digitalnim termometrom tako da ostupanja nema ili je minimalno, najviše do 0,3°C!!! Vicko Marušiæ

Statistika padavina u 2006. godini Studeni: 01.-02. 11. 2006. ukupno 10 mm oborina 12.-13. 11. 2006. ukupno 4 mm oborine 20.-23. 11. 2006. ukupno 32,5 mm oborina Ukupno oborina u 11. mjesecu 46,5 mm ili 46,5 l/m2 Prosinac:

07.-09. 12. 2006. ukupno 25 mm oborina 10.-11. 12. 2006. ukupno 5 mm oborina 17.-19. 12. 2006. ukupno 46 mm oborina

Ukupno oborina u 12 mjesecu 76 mm ili 76 l/m2 Vicko Marušiæ

42


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.

43


LIST ŽUPE GOSPE

SNJEŽNE br. 12. 2007.


List Gospe Snježne - br. 12