4 minute read

Blagdanski piknik u čast omiljenom sv. Anti

Advertisement

Brojni članovi ovog kluba, obitelji i prijatelji okupili su se na vanjskoj terasi kluba, gdje su uživali uz hrvatsku glazbu, miris svježe hrane i čašicu dobrog crnog vina

Pripremila: Suzana FANTOV Foto: službena Fb stranica Gold Coast Croatian Sports Centre Inc.

Ugodno sunčano vrijeme u nedjelju, 18. lipnja, doprinijelo je uspjehu pikni- ka uz proslavu blagdana Sv. Ante koju je organizirao Hrvatski sportski centar Gold Coast.

Brojni članovi ovog kluba, obitelji i prijatelji okupili su se na vanjskoj terasi kluba, gdje su uživali uz hrvatsku glazbu, mirise svježe pripremljene hrane - svinjetine s ražnja, ćevapčića, piletine s roštilja… i čašicu dobrog crnog vina.

Nedjelja je imala i svoj sportski karakter pa se uz dobro druženje moglo pratiti i nogometnu utakmicu mladih „Knightsa“.

OKUPLJANJE KLUB UMIROVLJENIKA ST. ALBANS, ODLIČAN RUČAK UZ OBILJE KOLAČA

Sveti Ante jedan je od najštovanijih svetaca po kojem su nazvane brojne crkve i vjerske ustanove

Pripremio: Boris ČERINA

Svečano i dostojanstveno, uz odličan ručak i obilje kolača proslavljen je u srijedu, 14. lipnja, blagdan Svetog Ante u klubu umirovljenika St. Albans.

Sveti Ante jedan je od najštovanijih svetaca po kojem su nazvane brojne crkve i vjerske ustanove, a po njemu su mnogi dobili imena.

Inače, sveti Ante zaštitnik je bolesne djece, zatvorenika, zaljubljenih, bračnih drugova, žena, putnika, potlačenih i siromašnih, a u narodu se smatra i pomoćnikom kod neplodnosti i porođaja te zaštitnikom od bolesti.

Ručak je i ovom prigodom bio besplatan za sve članove kluba koji su uz jelo uživali i u druženju i razgovoru.

HRVATSKI DOM GWELUP - ZAPADNA AUSTRALIJA

Uvijek izvrsna 'riblja večer'

Kao glavno jelo poslužen je zubatac pripremljen u "hrvatskom stilu", a servirani su i rižoto s morskim plodovima, škampi i druga tradicionalna jela

Pripremio: Matthew JURČEVIĆ

Tradicionalna "riblja večer" u Hrvatskom domu Gwelup u Zapadnoj Australiji priređena je 16. lipnja u velioj drustvenoj dvorani ovog Doma. Kao glavno jelo večeri poslužen je zubatac pripremljen u "hrvatskom stilu", a servirani su i rižoto s morskim plodovima, škampi i druga tradicionalna omilje- na riblja jela i salate. Sve je na kraju zaslađeno palačinkama i ćakulom uz crnu kavu.

Laura Denona posebno je zahvalila osoblju u kuhinji i njezinom suprugu koji su pripremili navedena jela za ukusnu večeru. Uz izlvačenje tombole druženje se nastavilo sve do ponoći.

Potpora Hrvatima u Srbiji

Marinko JURIČIĆ (iz Zagreba)

Nekaže se džabe da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu. Nogometni mečevi milijunima ljudi diktiraju ne samo dnevni red, nego i godišnje planove, potiču političke susrete na najvišim razinama, nogomet izravno utječe na velike investicije, značajne za sveukupno gospodarstva pojedinih država. Povijest bilježi da je jednom čak bio povodom ratu između dviju država - strast i emocije koje je izazvala utakmica kvali�ikacija za Svjetsko prvenstvo 1969. su doveli do pravog rata između Hondurasa i Salvadora!

U našem dijelu svijete rat zbog nogometa teško je zamisliv, no nogomet može poslužiti kao sjajan indikator stanja u odnosima među državama i narodima. Tako, primjerice, mediji u Hrvatskoj ovih dana pišu o tome kako je srbijanski

TV komentator izvještavao s �inalne utakmice

Lige nacija u kojoj je Hrvatska nesretno, nakon izvođenja jedanaesteraca, izgubila od Španjolske. Jedan portal piše: „Kad su zabijali hrvatski nogometaši iz penala, komentator je izvještavao kao da je na sprovodu, dok je pogotke Španjolaca oduševljeno proslavljao.” Identične situacije događale su se i kada su bile u pitanju utakmice na Svjetskom prvenstvu u Kataru

O nogometu kao indikatoru odnosa zgodno je još podsjetiti na silnu energiju koju su mediji u Srbiji uložili kako bi „dokazali” da kapetan hrvatske reprezentacije Luka Modrić i nije ne Bog zna što vrijedan, tvrdeći da bi se „boljih nogometaša od Modrića moglo naći i na Balkanu”! U tu zemlju koja, blago rečeno, nije baš pri-

U povodu otvaranje Hrvatske kuće, najvećeg infrastrukturnog projekta hrvatske zajednice u Srbiji, u Suboticu će doputovati i hrvatski premijer Andrej Plenković jateljski raspoložena prema Hrvatskoj, u subotu putuje predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković, po prvi put otkako je prije sedam godina došao na premijersku dužnost. Jasno je da je najava toga putovanja izazvala broje i burne reakcije. To što Srbijanci u nogometu navijaju protiv Hrvatske, najmanji je problem. Ipak je to, kako je već rečeno, samo indikator. Problem je što srbijanski čelnici ne želi priznati općepoznate činjenice o agresiji na Hrvatsku, što im ni na kraj pameti nije plaćanje ratne odštete, što ne vraća opljačkano kulturno blago, što ne daju podatke o osobama koje se i danas vode kao nestale, što donose zakone kojima posežu za hrvatskom kulturnom baštinom, a time onda i za prostorom na kome je ona nastala, što ne daju odgovarajuća prava pripadnicima hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, čak ni u mjeri u kojoj je to već odavno utvrđeno međudržavnim sporazumom... I, na koncu, što Srpska pravoslavna crkva danas, gotovo tri desetljeća nakon okončanja rata, dodjeljuje odličja četničkom vojvodi Vojislavu Šešelju, a aktualni srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ide na svadbu njegovom sinu i tamo uživa u četničkim pjesmama. A Vojislav Šešelj je na Haaškom sudu pravomoćno osuđen na deset godina zatvora za zločine nad Hrvatima u Hrtkovcima, mjestu koje je simbol stradanja Hrvata u Vojvodini! Dakle, postoji cijelo more razloga protiv Plenkovićeva posjeta Srbiji. No, s druge strane, Plenković putuje u Suboticu, grad koji je sjedište ključnih institucija hrvatske nacionalne manjine, i to u povodu otvaranje Hrvatske kuće, najvećeg infrastrukturnog projekta hrvatske zajednice u Srbiji, čiju gradnju je Vlada RH u potpunosti �inancirala. Stoga njegov posjet, bez obzira na to što uključuje i susret sa srbijanskom premijerkom Anom Brnabić, treba promatrati isključivo kao znak potpore Hrvatima u Srbiji. I to vrlo važan znak!

Piše: Davor Ivanković

Promjene su dobre, ako to nisu promjene nagore. Izbor Zorana Milanovića bio je promjena, kao i izbor Tomislava Tomaševića u Zagrebu. Jesu li to bile promjene nabolje ili nagore, nek’ odgovori svaki za sebe. Giulio Andreotti, talijanski premijer u čak sedam vlada, svojedobno je rekao da je demokracija velikodušna. Zašto? Zato, kazao je, što svaka budala ima pravo javnosti i dodao “ali kad dođu huda vremena, ipak moramo biti demokrati na način primjeren trenutku”.

U Hrvatskoj vlada demokracija i bilo bi logično da oni koje biramo primarno budu demokrati. Da su usvojili ta načela, da ih poznaju i prepoznaju. Pomalo je apsurdno da dobar dio njih vlada svojim političkim strankama i opcijama na upitno demokratski način. Obično se pri tome kao primjer spominje HDZ, zato što vlada gotovo u kontinuitetu desetljećima. On je po defaultu i ovdje u fokusu, premda realno na toj unutarnjoj demokratskoj ljestvici zapravo spada u demokratskije vođene stranke.

SDP, koji je sve donedavno bio vođa opozicije, trenutačno predstavlja izuzetno nedemokratski vođenu partiju. Njome na diktatorski način upravlja Peđa Grbin, koji se brutalno obračunao sa svakim neistomišljenikom i političkim konkurentom, proveo masovnu čistku te izbacio dio članstva iz SDP-a. Uklonio je konkurente, sve koji su imali svoje