sam, kad se sunce počne spuštati prema obzorju, svi će polako otići i nestati, a ja ću ponovo ostati sam sa svojim otokom. Sklonio sam se od ljudi i vrućih sunčevih zraka u spasonosnu svježinu svojih zidina i skuhao leću začinjenu maslinovim uljem, lukom i petrusimenom. Leća, pura, riža, malo povrća, maslinovo ulje, vino i ono što bih pronašao u moru bila mi je sva hrana. Namjerno nisam ponio ništa od mesnih proizvoda. Osjećao sam se fantastično. Bio sam lagan kao ptica, pun snage, kondicije, bistrih misli i čistog duha. Otok na kojem najbolje uspijevaju grmolika mrtva, kržljava stabla samoniklih maslina orkulica, naraslih iz golih škrapa i pločastih slojeva stijena, otok na kojem sam od životinja primijetio samo nekoliko ovaca, par gušterica, jednog kukca i
strane, prema jugu. Previše je ljudi tog dana došlo na Manu, ali nitko mi nije ušao u nastambu. Verao sam se rubom klifa tražeći špilju, a onda sam dolje, gdje vertikale jezovito nestaju u tamnoj dubini, odjednom ugledao morske sirene, prvo jednu, pa drugu. Potpuno nage, s velikim grudima i dugim perajama, plivale su i ronile u modrom ambisu, tamo gdje se nikada ne bih usudio biti. Odjednom, iza klifa, izašao je veliki bijeli katamaran. Sirene su se popele na njega i nestale. Spuštajući se prema plaži Jeze, primjetio sam da su stijene 30 metarske krune između gradine i plaže okupirali penjači. Tri para penjača na stravičnim potkapinama Mane penjali su neke nove smjerove. Na plaži Jeze, tridesetak metara od mora, nalazilo se brdo teških kamenih blokova, razbacanih na hrpu
52
žute mrave, donio mi je božanstveni mir nekog zaboravljenog življenja. Ponovo sam zaključio da sam za boravak na Mani odabrao najbolje mjesto na gradini . Svi posjetitelji su prolazili stazom uz sjeverni zid kućice i nitko nije primjećivao ulaz u nju, jer se nalazio s druge
bez ikakvog reda. Za orkanskog juga i visoke plime, more zna biti tako divlje i snažno, da od debelih pločastih slojeva stijena kida i nekoliko tona teške kamene blokove i baca ih tridesetak metara od obale. Samo iskusni pomorci znaju kakvu strašnu moć može imati more kad podivlja. Zaronio sam
s maskom u kristalno bistro more među jata salpi, pica i oćadi, toliko pitomih da sam ih gotovo rukom mogao dodirnuti. Nakon pedesetak metara doplivao sam do jezovita ruba gdje je sve nestajalo u modrom ambisu. Duboko ispod površine, klif se okomito obrušava još šezdeset metara do prostrane police nakon koje slijedi novi rub i nova vertikala duboka između trideset i četrdeset metara. Pred zalazak su me posjetili Dominik i Luka. Došli su sami s gajetom po laganom majistralu. Dominik ima 13 godina, a Luka 7. Rekli su mi da su od Lučice do Mane dva puta pobjegli policiji i smijali se. Po zakonu su još mali da sami plove takvim brodom pa su se u Kornatskom kanalu morali skrivati među otocima i od nadzornika parka i od policije. U nedavnoj prošlosti, djeca Kurnatara bi već nakon 40 dana od rođenja plovila sa svojim roditeljima zaklonjeni u santini od gajete ili ispod prove zajedno s domaćim životinjama, te ribarskim i težačkim alatom. S pet, šest godina jedrili bi pod budnim okom starijih, a već sa desetak godina sami bi plovili kornatskim arhipelagom. Njih dvojica su ocijenila da sam odlično uredio kućicu i primijetili da mi je ˝aparat za slikivanje˝ isto odličan i da imam moderan diktafon, a
mlađi Luka upitao me, je li još ˝slikivam˝ i jesam li sve po otoku ˝poslikiva˝. Dominik se bojao da im ne popust sidro od broda pa su ubrzo krenuli nazad. Za večeru sam spremio paprike s lukom ˝frigane˝ u maslinovim ulju. Primijetio sam da sva hrana koju pripremim na Mani ima okus za pet. Ili je ja dobro spremam, ili na otoku zbilja jedem Božju Manu . Nakon večere ulio sam u aluminijski potić crnog vina i smjestio se kraj zvonika, na liticu iznad klifa. Kristalno čista, mliječna staza pružila se u nepreglednom luku iznad kamenog luka Mane i izgledala mi kao ona velika karta svemira u atlasu. Večer je bila predivno topla, bez daška vjetra, ukrašena pokojom padajućom zvijezdom i ispunjena šumom mrtvog mora. U daljini na zapadnom i južnom horizontu bliještili su snažni ferali velikih ribarskih plivarica, a daleko na jugozapadnom nebu zračila je blijeda svijetlost Italije. S okusom crnog vina u ustima uživao sam u svakom trenutku te samotne, predivne večeri na Mani. Osjećao sam se sve usklađenijim s ritmom prirode i tog nenastanjenog otoka i svaki dan mi je postajao sve bolji. Dovukao sam karimat i vreću za spavanje na stijenu iznad klifa i legao pod svijetlost milijarde blještavih zvijezda.
53