Ante Juras (HPD KAMENAR)
Impresije s dana planinara Šibensko-kninske županije
Foto: B.Ivas Foto: A.Juras
4
Foto: A.Juras Foto: B.Ivas
I ovoga puta, uz podršku lijepa i sunčana vremena, planinari Šibensko –kninske županije obilježili su svoj dan. Bilo je to 24. listopada 2010. u neposrednoj blizini Šibenika, na lokalitetu Vlaka kraj Zatona. Domaćin manifestacije, HPK „ Sveti Mihovil“ iz Šibenika, ugledan i složan planinarski kolektiv, potrudio se da ova fešta ostane nezaboravna, kako po dobroj organizaciji, tako i po otkrivenim novim mogućnostima planinarenja uz obalu Krke i Prukljana. Do Zatona se stiže cestom koja od Šibenika vodi u pravcu Vodica i odmah iza mosta skreće desno u to pitoreksno mjesto smješteno na kraju duge i lijepe uvale na sjeverozapadnom dijelu šibenske luke. Uvala je idealna prirodna veslačka staza, promovirana 1979. godine u vrijeme Mediteranskih igara i svoje značenje je zadržala kao mjesto veslačkih natjecanja domaćih i stranih klubova. Okružena je brežuljcima Rastovac (136 m), Križeva glava (102 m) i Glavica (147 m). Zaton se u dokumentima spominje od 15. st., a poznate mjesne crkve sv. Roka, zaštitnika mjesta, i sv. Jurja, barokizirane su u 18. st. Stanovnici se od davnina bave zemljoradnjom i ribarstvom, a dijelom su zaposlerni i u šibenskoj industriji. U posljednje vrijeme orijentiraju se i na turizam, računajući na lijepu prirodu i uvalu prikladnu za kupanje. Tome će zasigurno doprinjeti i dobro markirana planinarska staza do Vlake, koja vodi dijelom uz obalu pitome uvale, a onda skreće sjeverno u zatonsko zaleđe i prati obalu Prukljanskog jezera nastalog Krkinim proširenjem, te uz dobro njegovane maslinke i po koji vinograd. Navedenog jutra Zaton je dočekao planinare otvorena srca. Jedna je mještanka, slijedeći davne običaje, iznijela pred kućom stol i počastila planinare kolačima, suhim smokvama, orasima i bajamama i nazdravila kapljicom travarice. Kolona od oko stotinu planinara krenula je zatim prema Vlaki, stazom dugom 2,5 do 3 sata hoda. Posvuda mirisi aromatičnog mediteranskog bilja, vrijeska, kadulje i smilja, svježine koja dolazi s prelijepih uvala Prukljanskog jezera. Očaravajući je pogled na Kanal sv. Josipa i Šarinu dragu, uvalu poznatu po uzgoju školjaka, posebno dagnji. Oveće uvale Oštarija i Ovča strmo se spuštaju od staze, pričinjavajući se veličanstvenima, okružene Kraljevim gajem i brdima Računčina, Križeva glava i Ravna glavica. Modra voda jezera umiva ih nemirnim valovima. S druge strane tih uzvišenja smjestila se
Raslina, lijepo mjestašce udaljeno od Zatona kojih 3km. Staza kojom pješačimo nije zahtjevna i savladava minimalne visine, a pogled s nje zadržava se na bistru vodu jezera i na obližnja uzvišenja Mali i Veliki Vranik (142m) te najznačajniji Tradanj (oko 120m) u čijem se podnožju nalazi istoimena špilja. Upravo u toj špilji započela su prva arheološka istraživanja na šibenskom području. Godine 1888. i 1890. učitelj Franjo Scarpa rukovodio je istraživanjima koja su potvrdila davno korištenje špilje od strane neolitskog čovjeka, te nalaze neolitskodobne keramike, kamenog nožića, kao i ulomak žara i kostiju. Objekt se zapravo sastoji od dvije špilje s tri ulaza, ukupne dužine 42 m, a nastao je zahvaljujući međuslojnoj pukotini nastalom erozijom vode rijeke Krke. Špilja je poznata i kao obitavalište brojne kolonije šišmiša. Danas špilju rijetko obilaze izletnici i planinari zbog opasnosti od odronjavanja kamenja sa strmog sipra. I dok razmišljamo o mogućnostima planinarenja u ovom novootkrivenom kraju, stižemo do vidikovca s kojeg pogled daleko seže na šibenski otočni arhipelag i okolna brda, sva obližnja uzvišenja, Prukljan u plavetnilu vode, te brižno njegovane ratarske enklave. Zadržavamo se na kraćem odmoru jer smo upravo na pola puta do Vlake. Slušamo korisno predavanje budućeg arheologa Matka Čvrljka o davnom životu čovjeka na ovim područjima, arheološkim nalazima, Tradnju i špiljama. Širokim poljskim putem nastavljamo pješačenje do Vlake. Pratimo marljivo obrađena polja, najčešće brižno njegovane maslinike čiji je rod ove godine naročito izdašan, pa se grane savijaju do same zemlje. Kako je samo naš dalmatinski čovjek radišan! U kamenjaru je prokrčio poljske putove, ogradio polja kamenim zidovima, čisteći teren stvorio kamene gromile i u škrtoj i tankoj zemlji zasadio lozu, masline i poneko voće. Uskoro stižemo i do kapelice Gospe od Karmela iz 18.st. Čuvala je ona polja i bila utjeha teškom radu težaka i ribara. Sada je okićena cvijećem i svijećama i dalje bdije nad zatonskim krajem. S putokaza kraj kapelice doznajemo da nam je do Vlake preostalo tek 300m, do Zatona 15 min.hoda, Tradanj nam je daleko jedan sat. Čujemo glasove i viku u daljini, primjećujemo automobile, zastavu i planinare. Stigli smo u Vlaku, smještenu između Zatona i Rasline. Do Vlake se može stići i iz centra Zatona za svega nekoliko minuta automobilom, ali onda smo uskraćeni ljepotom planinarenja, doživljajima i širokim vidicima s upravo uspostavljene planinarske staze. A u Vlaki gužva i metež. Draga i poznata lica. Krafne za dobrodošlicu. Pozdravljamo naše domaćine „Mihovilovce“: predsjednika Kluba Matu,
„starog“ planinara Antu, Tea, Dečka i ostale, prijatelje iz Drniša i Vodica, te goste iz splitskog „Mosora“. „Kamenar“ je najbrojniji sa svojih 55 planinara. Čestitamo! Tu su i novinari. Upravo je završen intervju za Otočki radio. Ugodno se družimo i prepričavamo uspomene s planinarskih izleta i pohoda. Predsjednik društva domaćina, Mate Protega i predsjednik Planinarskog saveza ŠKŽ, Ante Juras, okupljaju nas na službeno otvaranje manifestacije. Uz prigodne riječi dobrodošlice podijelili su i pismene zahvalnice udrugama za sudjelovanje. Odlazimo do planinarskog skloništa kojeg su domaćini upravo postavili i otvorili u znaku ovog našeg zajedničkog slavlja. Tu lijepu kućicu dobili su, pred nekoliko godina, od HPS-a i svojevremeno je postavili na Trtru, na vrhu Orlovača (496m). Zbog ugroženosti kuće od strane neodgovornih posjetitelja, koji na Orlovaču mogu stići i vozilom otkad je izgrađena cesta za potrebe vjetroelektrane, preselili su je na Vlaku. Razgledali smo kuću, tj. sklonište, i informirali se o kraju kojeg posjećujemo s panoa kojeg je za ovu prigodu vješto izradio i postavio Teo Barišić. Doznajemo kako ovo područje karakteriziraju brojne šupljine kao Durova jama pod Orljakom, već spomenuta špilja Tradanj i niz drugih. U blizini je i izvor Litno, malo poznat i malo istražen fenomen zatonskog kraja. U njega su zašli speleoronioci do kraćeg zračnog dijela sifona. Prva i cjelovitija speleološka istraživanja „Mihovilovaca“ tek slijede. Nakon otvaranja kuće čeka nas zajednički ručak. S ljubavlju i pažnjom skuhao ga je naš Boris i pomoćnici i dopunio brdom raznovrsnih kolača. Nastavljamo s veselim druženjem. Izgleda da je Dečko pogodio kad je teren besplatno ustupio svom Klubu za mjesto planinarskog okupljališta i druženja uz sklonište koje podsjeća na dobro poznate kućice iz bajke. Bit ćemo odsad stalni posjetitelji. Dođite i vi u Vlaku!
Foto: B.Ivas
5