DRUŠTVENI IZLETI
Prvi dan ljeta na Mangartu u zimskim uvjetima
Uspon na Mangart Nestvarna ljepota Sretne na vrhu Mangarta
Na usponu
mo. Nikica nas je ispratio i ostao uživati na mangartskom sedlu i prekrasnim pogledima na okolne vrhove. Naravno da smo zbog svojih godina i vremenskih prilika izabrale najlakšu varijantu uspona, Talijansku pot, ali da ne bi bilo zabune, ona je sve samo ne lagana. Dočekala nas je u snijegu i ledu. Pitale smo jednog Slovenca koji se vraćao kakva je situacija, može li se proći. Dobro nas je pogledao i zaključio da nije siguran da ove bakice to mogu. Malo smo pregovarale i odlučile ići dok se može, a moglo se, za dvije od nas, do vrha. Staza je djelomično osigurana sajlama, ali tamo gdje najviše treba, osiguranja nema. Sipar pomiješan snijegom i ledom nije idealan za hodanje, koristi se tehnika ruka-noga i uvijek su misli na tri točke. Treba paziti jer na nekim mjestima jedan krivi korak može biti koban. Cijelim putem smo uživale u pogledima na Italiju, na mangartska jezera, dolinu Koritnice, okolne planine i vrhove, a naročito nas je razveselio Jalovec. Još nismo zaboravile koliko smo uživale dok smo ga osvajale. Riječima se ne može opisati sve ono što osjećaš dok se penješ okružen nestvarnom ljepotom. Izmjenjivalo se sunce i oblaci, postalo je toplije, led se polako počeo otapati i povratak nam, ipak, nije bio teži od uspona. Kako je vrijeme odmicalo, sve je više ljudi dolazilo, iz svih krajeva Europe. Mangart je jedan od onih vrhova koji svi vole posjećivati, nešto kao naše Sveto brdo, ima nešto u sebi što privlači planinare.
Prvi dan ljeta
Dok sam stajala ispod križa na vrhu, srce mi je bilo puno, malo je reći da sam bila sretna, bila sam ushićena što sam tu, na ovoj planini i što gledam ljepotu oko sebe i mislila: Što je sljedeće? Može li biti bolje i ljepše? I na kraju zaključila : Ovisnik sam o planini. Sonja Cukrov Sunko
GLASNIK KAMENARA
7