BiH 14 KM; HR 50 Kn; SiCG 450 Din; EU 8 €; USA 9$; IRAK 3.5 D; SLO još uvijek nije za prodaju
Internacionalni magazin za homo sapiense br. 5
POGLED ODZADA
UVODNIK
"Čuvajte bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svoga" je Titova rečenica koja je našla svoje mjesto u istoriji i tu će ostati do Sudnjeg dana. Bez obzira šta neko misli o toj rečenici i tom čovjeku, ona je jednostavno urezana u naš DNK. Kao i "Pa, ljudi je li to moguće?". Ili "Adnan Terzić je najbolji premijer kojeg je BiH ikad imala" koju je izgovorio Paddy Ashdown, veoma sposoban upravitelj Bosne i Hercegovine. A ti upravitelji su toliko sposobni da je jedan od njih (ime i prezime poznato redakcij, op. a.) jednom probao pljunuti ali pljuvačku nije uspio dobaciti dalje od svoje brade. Zbog ove kultne rečenice Paddy konkuriše za našu godišnju nagradu Zlatni korov BiH. Kad vidim našeg premijera Terzića kako priča, ja naprosto dobijem toliko samopouzdanja da bih se smio kandidovati za predsjednika Svjetske banke iako nisam sposoban ni 2 KM zadržati u džepu duže od 10 minuta. Ali zaboli njega, on je na godišnjem odmoru. Sjedi u hladovini neke bašte i pijucka koktelčić pa kaficu. I tako po cijeli dan. A ni nama nije loše. Mora se priznati da je u BiH ovih dana mirno, čak šta više, dosadno je. Nema štrajkova, pobuna i RECEPT ZA MOLOTOV blokiranja cesta. Niko ne daje neopozivu ostavku. Opet KOKTEL: se spominje hapšenje Karadžića. Ivanića ni za lijeka Potrebni sastojci: zapaljiva kao ni ef. Cerića. Samo navijači prave probleme ali to tečnost (benzin, alkohol i sl.), staklena flaša (0,5 l), platno traje 90 minuta a šta ćemo poslije. Jebo te, pa ja nisam (pamuk, 30 x 30 cm) i upaljač. normalan, navuk'o sam se na krizno stanje u državi. Priprema: Tečnost naspite u Ponikunuti predizbornom kampanjom tuzlanskog flašu. Platenenom krpom načenika u kojoj građane poziva na kafu odlučili smo začepite flašu. Flašu okrenite naopako dok se platno ne natopi pokrenuti nešto slično. Pokrećemo kampanju Sa Homo Duplexom na koktel u kojoj pozivamo vrh vlasti da nam sa tečnošću. Ispravite flašu i se pridruži i uz alkohol malo proćaskamo. Onako, upaljačem zapalite platno. neobavezno kao za neki ženski magazin za ispiranje Služiti toplo, zajedno sa kamenicama. Zbog lošeg i mozga i ubijanje svake nade u bolje sutra. U ovom teškog mahmurluka ne broju vam dajemo recept za jedan koktelčić koji je preporučuje se djeci mlađoj od odličan za ove vruće dane. 18 godina. Predsjedniče da li ste za koktel...Molotov koktel? U nekom od brojeva iz 1997. objavili smo ekskluzivni intervju sa prvim kloniranim sisarom, ovcom Dolly iz Škotske u kojem nam se povjerila “Napili me, pa iskoristili.” Objavili smo foto reportažu sa svadbe Woody Allana i Soon-Yi Previn u hotelu Incest Inn.
Izdavač: Udruženje bolesnika podvojene ličnosti “Ja, ja i samo ja” iz Lukavca glavni i odgovrni urednik: samo dragi Bog zna njegovo ime contact info: homo-duplex@godisdead.com Cijena oglasa je 3000 €/mm² (slovima: tri hiljade eura po milimetru kvadratnom) žiro racun: ha-ha-ha, nije valjda da ovo nekoga interesuje fotografija na naslovnici: Venecija
Radi ljepšeg dojma ovde presaviti
ŠKOLA ENGLESKOG JEZIKA ZA NAPREDNE I NAZADNE Čas 9.
Pripravnost – eng. Standby
Taman kad treba da se riješe neka ozbiljna pitanja u našim parlamentima, pojave se ti prokleti godišnji odmori. Damn holidays. Njima se ne smije reći ne. Tu bi odmah nastali problemi u kući. Valja ženi na oči, jebo zakon o odbrani i policiju. We are happy family, me, mom and Paddy. Od prve sedmice u augustu državne i entitetske vlasti su službeno, 'ajmo svi u glas, službeno na godišnjem odmoru. Državom nam vjerovatno upravljaju domar kao premijer i čistačice kao parlamentarci iz zgrade u kojoj se inače vode duge sjednice bez rezultata. Bosnia and Herzegovina is temporary unavailable. Lako je njima ići na odmor, jer imaju para i dobre pasoše. A šta će napaćeni narod koji nema vremena da ganja vize a ima pasoš i viška love? Gdje da ode bez problema a da to nisu Hrvatska, Srbija i Crna Gora i Turska. (Ovdje se misli na odlazak bez problema a ne na probleme tokom boravka, op.a.) Može otići u...npr. Zapadnu Samou. Is it on the Moon? Njene kote su 13º 55' južno od Ekvatora i 172º zapadne geografske dužine. A može otići u državu koja se zove Saint Vincent and Grenadines, ona se nalazi na 13º 15' sjeverno od Ekvatora i 61º12' istočne geografske dužine. Is it in Vatican? A kako će te do njih doći to je već matematički problem sa jednom poznatom i šest nepoznatih. Where the fuck are they? Ali najbolje bi im bilo da ostanu kod kuće i uživaju dok nema aktivnih političara u cijeloj državi. Enjoy your misery. Mada treba biti oprezan jer Predsjedništvo BiH je jedina institucaija koja nije službeno objavila odlazak na odmor. Be careful my son. A njima ionako odmor nije potreban oni i kad rade ništa ne rade. They are in Stand by mode.
Čas 10.
Birati – eng. Choose
Time is flying by. Što jest – jest, vrijeme leti k'o ludo. Prije nepunu godinu u našoj najdražoj i najboljoj i u svemu naj naj Bosni i Hercegovini, slučajno ili ne, desili su se lokalni izbori zbog kojih je produžena naša agonija. Tri nacionalne stranke u narodu dobro poznate kao najdemokratskije da se naprosto naježiš od njihove demokratičnosti, prosto su pregazile ostale stranke i nezavisne kandidate. Move from my way, bitch. Na tim sudbonosnim izborima učestvovalo je 238 političkih subjekata. Od toga je bilo 68 (slovima: šezdeset i osam, op.a.) političkih partija. Pazite ovo: bilo je 27 427 kandidata za načelnika ili za opštinsko vijeće. That is a democracy, man. Pozivajući se na zakon, tog sudbonosnog dana pravo glasa je imalo malo više od 2 300 000 građana naše domovine. Hm, right to vote wrong. Kada se čovjek malo poigra sa ovim brojevima dođe se do zanimljivog podatak a to je da je svaki 85 birač bio na nekoj listi! But only my mom and dad voted for me. Rezultati ne bi bili ovako poražavajući da na izbore nije izašlo manje od pola registrovanih birača, tačnije 46,8 %. I ti ljudi su skrojili sudbinu onom malo većem dijelu što se pravio pametniji pa nije htio da glasa. Do they deserve it? Nadam se da se ovakav odziv birača neće ponoviti na idućim izborima. Ovi kako su došli do vlasti sve je više nezaposlenih, ekonomija je prestala da postoji. Već čujem dženetske hurije kako me zovu. Ljudi kukaju a imali su pravo izbora ili nisu birali ili su birali pogrešne ljude. Same fuckin' shit. Jedina pozitivna stvar u vezi ovih izbora jesta to da je od onih silnih kandidata, 5863 bilo mlađe od 30 godina. Još samo da neko glasa za njih a ne za one metuzaleme možda bi ova država i imala nekog napretka. In football, at least.
STUDENT I ŽITO Znam da zvuči nevjerovatno ali u ovoj državi, drug moj, i mlijeko zna biti crno. Vlada Federacije BiH je uputila prijedlog parlamentarcima zakon o porezu na dohodak. Pa šta? Ništa, čitaj dalje. Između ostalih jadnika kojih se tiče ovaj zakon našli su se i studenti i učenici! Stipendije, onih sretnika koji ih imaju, su previsoke pa će biti oporezovane, a samim tim i umanjene. Dajte nam jedan dobar razlog, ali da bude dobar, zbog čega treba ostati u ovoj državi. Ko nas uvjeri, može nas i jeb...ženit!
FILM KAO STRIP
SIN CITY režija: Robert Rodriguez, Frank Miller uloge: Bruce Willis, Jessica Alba, Mickey Rourke, Clive Oven, Rosario Dawson, Benicio Del Toro, Brittany Murphy SAD, 2005. Pa nek' je neko uspio spojiti strip i film a da to na nešto liči. Robert Rodriguez je, uz pomoć Franka Millera i Quentina Tarantina, uspio da nesvjesno opali šamarčinu svim novim Betmanima, Elektrama i sličnim spodobama. Ako hoćete da vidite kako izgleda strip na filmu pogledajte Sin City. Film je sastavljen od tri isprepletane priče. U prvoj Bruce Willis se bori protiv pedofila, u drugoj Mickey Rourke želi da osveti smrt prostitutke a u trećoj se Clive Owen bori protiv korumpiranih policajaca. Standardne priče između dobrih i lošim momaka. I djevojaka, naravno. Ono što krasi ovaj film je vizuelizacija. Rodriguez je uspio oživiti strip, mogu komotno reći, copy/paste tehnikom. Table stripa je koristio kao knjigu snimanja a tekst iz oblaka u stripu je koristio za dijaloge. Nasilja i krvi ima u izobilju ali je krv samo u rijetkim trenutcima crvena što još više pojačava efekat stripa. Film je rađen u crno-bijeloj tehnici sa povremnim pojavljivanjem jedne boje. Da pojasnim, na početku filma vidimo djevojku i momka u zagraljaju na terasi iznad grada. Sve je crno-bijelo osim njenih usana i njene haljine. Oni su jarko crvene boje. Ko voli stripove Sin City će mu se vjerovatno svidjeti a ko ne voli možda mu se i ne svidi ali ga barem vrijedi pogledati.
FILM KAO SHIT
CONSTATINE režija: Francis Lawrence uloge: Keanu Reeves, Rachel Weisz, Tilda Swintin USA, 2005. Ovo je priča o detektivu koji se odaziva na ime John Constantine (Keanu Reeves). Njegov posao je da održava balans između poslanika iz raja i pakla, poslanih među nas da nam zagorčaju/uljepšaju život. On i Rachel Weisz zajedno treba da otkriju zagonentu smrt njene sestre, i to blizankinje. Njihova gluma u ovom filmu je neupitna. Kao i režija. I scenarijo. Constantine je baziran na stripu Hellblazer i da bi se ekranizirao morali su promijeniti par "nebitnih" detalja. Kao prvo, pravi John Constatine je plav momak uvijek u sivom mantilu. U filmu je to tamnokosi momčić u crnom odijelu, pretpostavljam Armani. Kao drugo, radnja originalnog Hellblazera se odvija u Liverpoolu ali su producenti uz saglasnost režisera radnju prebacili u Los Angeles. Početna slova su ista, zar ne? Ovaj film više podsjeća na Dylana Doga nego na Hellblazera. Ali to ionako nije bitno. Ovako su producenti mislili: imamo naslov i priču preuzetu iz stripa, imamo dobre glumce, imamo režisera kojem je ovo prvi film, nema da ne uspije. A ovako mi mislimo: nemate scena seksa da ovaj film učini makar malo intersantnijim. Constantine ima veze sa stripom koliko i Ko to tamo peva sa Woodstockom.
Radi ljepšeg dojma ovde presaviti
OD STALNOG DOUŠNIKA -Alo! -Alo! -Lozinka bre! -Ma nemoj bre, da ti spominjem i oca i majku. -Aaa, Ljiljo ti si? -A ko će bre na tvoj tajni telefon da te zove? Da se ne kurvaš? -Ma neeeee... -Rašo bre, ovako više ne može. Ima da se predaš. -Ma daj Ljiljko moja šta to pričaš? -Ma jako nas pretisli. Eno i zid oko kuće nam išvrljali. -Huligani, nemoj da se bojiš. -Ma ne bojim se ja nikoga nego sam ja morala da to prekrečim, pizda mu materina, a znaš da je Sonjica alergična na farbu, je l' znaš? -U jebote, pa je li se osula oko vrata? -Ma sva se bre osula. K'o da su je 'čele izujedale. A i ja sam ruke isprljala. -Ma nisi valjda. -Jesam, jesam. Znas da sam ja uvijek bila malo smotana sa tim rukotvorinama. -Jao bre, da im majku jebem šta nam to rade. -Zato ima da se predaš, si čuo? -Ma daj Ljiljkano moje, pa zar u 'Olandiju da me šalješ? U zatvor? -A šta ti fali? Ako te osude odeš u Švedsku. Dođemo i mi i počet ćemo sve iz početka. Sonja će nađe neki pos'o a i sin bi ti tamo lakše dobio posao. Ovde bre ne može ljekarsko da izvadi. -'Oćeš da ja malo poguram? -Ništa ti ne guraj nego da se pakuješ. Si čuo? Sašu neki dan u'apsili stranci. Tjerali ga da pije Pepsi! Nisu mu dali srpske vode nego samo Ilidžanski dijamant i Pepsi. -U majku im, hoće da mu oštete žel'dac. -Zato ima da se seliš u 'Olandiju. - Ma gde ću tamo? Ovde sa jednog prozora vidim srpskocrnogorsko Jadransko mora a sa drugog vidim Romaniju. A ti znaš da je 'Olandija ispod nivoa mora? Znaš to? Ajde bre, pa dignem glavu a da mi talasa iznad. Neću i tačka. -'Oćeš, 'oćeš. -Neću.
-Rale, nemoj bre da ti dolazim, znaš kak'a sam kad popizdim. -Teško mi je to. Šta će komšije da kažu? Eno Radovana lopova. Znaš kaki je svet? -Zabole me za njima. Da su ljudi, pomogli bi mi da zid okrečim. -Daj mi par dana da se presaberem. -Ti se sabiri a ja večeras odo na televizija da te pozovem da se predaš. -Što preko televizije? -Reko mi je Nemanja, ako dobro odglumem da će me uzme za novi film? -Ljiljo, kakav bre Nemanja, kakav bre film? Šta pričaš bre? -Zaboravi, nego se ti pakuj a ja idem da učim tekst. -Ljiljo bre, šta to radite tamo, ej? -tu-tu, tu-tu, tu-tu. -O Sveti Amfilohije šta mi to rade? Klik.
NAGRADNA IGRA Pogodite jedinu razliku između Pere Bukejlovića i Georga Busha
Ako pogodite jedinu razliku između ove dvojice političara uvijek raspoloženih za pričanje gluposti, imate šansu da osvojite komplet knjiga "Vodič iz BiH" koji između ostalih naslova sadrži knjige "Kako do Zapadne Samoe u 100 koraka" i "St. Vincent and Grenadines for Dummies“. Druga nagrada je knjiga biblioteke CroTour “Makarska – 1000 zašto i još jednom zašto” i CD Miše Kovač “The Best of...me”.
PURAČKI VAŠER NA DALMATINSKI NAČIN Prije svega da pogledamo turističke ponudu: 1. Prevoz i smještaj – oko 200KM 2. Plaža – 15 minuta od sobe – niz brdo, 45 minuta – uz brdo 3. More – prljavo, toplo, prljavo i prljavo, pedalina 40 kn/h Ovako to izgleda ako idete naslijepo. 1. Prevoz – povratna autobuska karta Tuzla-MakarskaTuzla 61KM 2. Smještaj – pored autobuske stanice, 15€ po osobi 3. Plaža – 5 minuta od sobe, prljava, krcata ali cijeli dan hladovina 4. More – prljavo, toplo, prljavo i prljavo, pedalina 40 kn/h Kada bi trebao platiti realnu, onoliko koliko stvarno vrijedi, cijenu za autobusku kartu u "Trans turist" autobusima do Makarske, povratna karta bi koštala 1 KM. Baš onoliko koliko košta i karta u gradskom prevozu. Autobus izgleda kao nov ali je tvrd, neudoban i unutra se osjeti neki kiselkasti smrad. Interesantno je da niko ne obraća pažnju na broj sjedišta. Baš zbog toga se trudim da kupim kartu među prvim jer pola sata sjedenja na sećiji u našim autobusima ne bi izdržao ni najveći yoga-master a kamo li osam sati, koliko traje put do Hrvatske Ibize (preuzeto sa nekog hrvatskog foruma, op.a.). Plan je bio da se prespava noćna vožnja i ujutro stignemo u Makarsku. Plan se sjeb'o u startu. Kao što rekoh sjedišta neudobna nema šanse da se moža zaspat. Sva sreća pa sam čitavo vrijeme slušao svoju muziku a ne Olivera i Parni Valjak. Dolazak u Makarsku je bio po planu. Rekoše nam da ćemo na autobuskoj stanici odmah naći smještaj. Rekoše. Torbe na leđa i pravac na kafu a onda idemo tražiti sobu. I bi tako. Nakon kafe odemo do jedne turističke zajednice da potražimo smještaj međutim, oni ne govore bosanski a mi slabo govorimo hrvatski pa nam nisu mogli pomoći. U drugoj agenciji nije bilo ništa tek nam je treća agencija našla smještaj. Prizemlje kuće, tri kreveta i TV za 15€ po osobi na dan. Prodato. Gazda je bio OK ali prikriveni nacionalista, ipak su pare važnije od politike. Ali "Živio Ante", tek toliko da se zna. Plaža nije daleko, pet minuta hoda. Na plaži je bilo krcato. Ne zna se koga ima više: Čeha ili Bosanaca. Nije ih bilo teško prepoznati. Bosanci troše pare nemilice. Oko njih su uvijek prazne limenke piva a oko Čeha prazan prostor. Bosanci galame a Česi ih stidljivo posmatraju. Nakon tri dana, koliko sam trpio Makarsku, smijem se kladiti da česi ne potroše ni 20€ tokom svog boravka. Ljudi su sve donijeli sa sobom. Hranu, cigarete, alkohol pa čak i vodu! Paradajz prepolove pa pola pojedu a drugu polovinu zamotaju u foliju, koju su donijeli iz Češke, i ostave za kasnije. Nevjerovatno ali istinito. Prvi ulazak u more je bio traumatičan. Između djece je plutao higijenski uložak, doduše čist - mora da je već dugo u vodi, kore od lubenice, ogrisci od jabuka i morska trava. Moderna umjetnost u plićaku, na dohvat ruke. Pošto nismo imali dušek šta nam drugo preostaje nego pedalina. Cijena sitnica – 40 kn po satu. Kada se malo udaljiš od obale, more je čisto a i miriše. Finansijska situacija nas je sprečavala da se kupamo više puta na dan. A što Makarska ima noćni život! To je već druga priča. Balerina, ljulje, autići na struju, suveniri i gluposti na štandovima, narodna muzika iz većine kafića, još im je falilo janje na žaru pa da bude kopija Puračkog vašera. Ali tada bi već morali otkupiti licencu. Ako mislite da je falila
Radi ljepšeg dojma ovde presaviti
muzika uživo grdno se varate. Baš to veče je Halid Muslimović odlučio da gostuje u Makarskoj. I napravio ludnicu većom nego što je inače, tako su mi rekli. Od klubova i noćnih barova nema ni jednog koji je vrijedan pomena. Malo dalje od grada, 40 minuta normalnog hoda, nalazi se Buba Bar, skroman kafić na plaži. Ne bi ni on bio poseban da glavni zabavljači u njemu nisu Bosanci. I baš to veče (oko 23:00) je Renata Sopek, voditeljica sa RTL-a, odlučila da snima neki TV prilog na plaži ispred Buba Bara. I tako je ona 30 puta skidala majicu sa sebe i ulijetala u vodu a onda je šestorici Bosanaca to dopizdilo i ljudi se skinu goli i počnu skakati oko nje i prskati je vodom. Ona jadna stala gleda unjih i šuti. Šta će? I onda su kao prestali i taman ona uleti u vodu a iza nje sijevnu bijeli guzovi iz vode. Na kraju je i odustala od priloga. Uz ogromne količine piva izguramo nekako i drugu noć pa treći dan krenemo nazad za Tuzlu. Ako ikada budete htjeli ići autobusom u Makarsku nemojte ići ponedjeljkom i nemojte se vraćati petkom iz Makarske. Tada je autobus pun bosanaca na privremenom radu u Hrvatskoj. Normalno, ljudi malo popili, hrču malo zaudaraju a prozori se ne mogu otvoriti jer obavezno ima starijih osoba kojima to smeta bez obzira na mjesto gdje sjede. I na samu pomisao da je prozor otvoren javlja im se kostobolja. Vrhunac svega se desio nakon prelaska Hrvatske granice, oko 24:00, delegat ispred mene je razmot'o burek. A sjedio sam na sećiji, sjedište do prozora, nemaš gdje pobjeći! Od 51 sjedišta u autobusu je bilo 52 putnika i dva šofera. Milina Božija! Tokom cijelog puta slušao sam samo jednu pjesmu: Dubioza Kolektiv "Bring the System Down".
POLJEM SE ŠIRI MIRIS MINA Ko kaže da Bosna i Hercegovina nije plodna zemlja? Po cijeloj državi je posijano oko 750 000 mina što se zna gdje su i vjeruje se da ih ima još toliko što se ne zna gdje su završile. Valjda su nikle same, ko će ga znat? A skoro se neko od političara javio da glasno i jasno kaže da mine sprečavaju bh ekonomiju. Eto sad. Od silnih minskih polja ne rade fabrike, transport je otežan, poljoprivreda je stala a o turizmu možemo samo sanjati. Pa ko je kriv za to? Ti isti ljudi koji sad pričaju da im to smeta. Prema procjenam UNMAC-a, Vojska Republike Srpske je posijala samo 40 % mina, Armija BiH 30 %, HVO je posijao 15 % a ostatak od 15 % je niklo samo od sebe. A to što je od završetka rata do danas od mina nastradalo oko 1500 ljudi, to se nikog ne tiče. Oni samo kažu: "Bila je oznaka, što je nisu poštivali!“ Safet Halilović, ministar civilnih poslova BiH, kaže da će nakon humanitarnog deminiranja početi turističko i industrijsko deminiranje. Država daje trećinu od ukupnih sredstava potrebnih za deminiranje, što je sramotno. Stranci daju više para od nas da mi čistimo naša sranja. Koji smo mi levati. Još kad bi im uspjeli prodati ono mina što nađemo... I tako se Safet brine za mine što nam jebu živce a sjedi u čistoj fotelji za par hiljda maraka dok neke mudonje za par stotina maraka rizikuju život i prevrću humus po bosanskim šumama i čaprkaju najplodniju zemlju u Sunčevom sistemu. Jebeš zemlju koja mina nema.