24
Mlijeko i Ja
MLJEKARSKA REVIJA
Zanimljivosti iz mliječnog svijeta
Više mlijeka, veća sitost, optimalna tjelesna težina! Energetski unos tijekom ručka znatno je manji nakon doručka koji sadrži malomasno mlijeko u usporedbi s doručkom koji sadrži voćni sok Milna Tudor Kalit, dipl. ing.
P
Agronomski fakultet u Zagrebu
očet ćemo sa statistikom: 3% djece u svijetu je pretilo (pretile su osobe čija je težina 2530% veća od idealne), a 7% s prekomjernom tjelesnom težinom. U Americi je pojava djece s problemima u tjelesnoj težini daleko najizraženija: 8% djece je pretilo, a čak 24% s prekomjernom tjelesnom težinom. No, ni u Europi stanje nije puno bolje: 5% djece je pretilo, a 15% s prekomjernom tjelesnom težinom. Razlog zabrinutosti nije samo stanje sadašnjih brojki o pretilosti djece, već i trend - opasne brojke stalno se uvećavaju. Sve je to posljedica određenih propusta u društvu (primjerice, srednje škole u Hrvatskoj nemaju organiziranu prehranu pa je susjedna pekarnica tijekom odmora neminovno puna!), nedostatak vremena za organiziran život i rad s djecom (roditelji jure i djecu vide u prolazu, a prehrana je nešto usput i na brzinu), golemog utjecaja medija na djecu te gotovo nikakve tjelesne aktivnosti. Još je mnogo čimbenika koji ulaze u tu simbiozu, a rezultat je vidljiv u kilogramima tjelesne težine djece. Posljedice toga odavno su poznate: dijabetes tip 2, povišeni krvni tlak, kardiovaskularne bolesti... Međuobroci bogati mastima i šećerima često izazivaju nagli pad glukoze u krvi, što dovodi do naglog osjećaja gladi pa je nerijetko energetski unos tijekom dana veći od potrebnog. Prevencija kao i redukcija prekomjerne tjelesne težine i pretilosti danas su javnozdravstveni prioritet, što je rezultat
visoke incidencije prekomjerne tjelesne težine i pretilosti, ali i zdravstvenih troškova koji se povezuju s posljedičnim bolestima. Iz toga proizlazi i povećani interes za razvojem strategija koje će omogućiti postizanje optimalne tjelesne težine te njezino održanje. Jedna od zanimljivijih strategija svakako je reguliranje apetita i kontroliranje tjelesne težine pomoću mijenjanja udjela određenih makronutrijenata u dnevnoj prehrani. Tako je predmetom više znanstvenih istraživanja postalo reguliranje apetita povećanjem osjećaja sitosti pomoću povećanoga dnevnog unosa proteina. Sitost se može definirati kao osjećaj punoće (zasićenja, zasitnosti) ili manjka želje za jelom nakon uzimanja određenog nutrijenta, namirnice ili obroka te se najčešće mjeri subjektivnim rangiranjem u vremenu od 1 do 6 sati nakon obroka. Što kažu istraživanja
Poznato je da proteini pružaju veći osjećaj sitosti nego primjerice masti ili ugljikohidrati. Znanstvenici s Maastricht sveučilišta (Zavod za biologiju čovjeka, prehranu i toksikologiju) proveli su randomiziranu crossover studiju u koju je bilo uključeno 30 zdravih odraslih pojedinaca s optimalnom tjelesnom težinom. Pokazalo se da je osjećaj sitosti bio puno veći nakon ručka koji je sadržao 25% energetske vrijednosti od proteina, u odnosu na ručak koji je sadržao 10%. Američki znanstvenici uspoređivali su osjećaj sitosti nakon obroka koji je sadržao 30% proteina, s obrokom u kojem su proteini činili 18%. Osjećaj sitosti mjeren je svakih 30 minuta u razdoblju četiri sata nakon uzimanja obroka i