12
Mlijeko i Ja
MLJEKARSKA REVIJA
Vitomir Penavić voditelj farme u Mitrovcu s 1800 krava
KVALITETA HRVATSKOGA MLIJEKA
Dostojanstveno i moćno Belje kakvo je oduvijek i bilo
Potpuna sljedivost u ratarskoj i stočarskoj proizvodnji - od polja do stola potrošača
O
Vera Volarić i Zoran Bašić Hrvatska mljekarska udruga
Baranji i Baranjcima, a samim tim i o Belju, oduvijek se govorilo s velikom dozom poštovanja. Tako je to bilo sve do početka Domovinskog rata kada je naša Baranja doživjela krah, a ponosni Baranjci, tužni i poniženi, pognute glave tražili pomoć. Sudionici smo tog vremena i nikada ga nećemo zaboraviti. A onda se dogodio Agrokor, koji je vratio osmijeh na lica vrijednim i radišnim Baranjcima. Danas, dvadeset godina poslije Domovinskog rata, obilazeći Baranju divimo se postignutim rezultatima.
Povijest će budućim generacijama isticati kako je 2005. godina bila od presudne važnosti za Belje
Poljoprivredna proizvodnja na plodnim beljskim oranicama, uz korištenje najsuvremenije poljoprivredne tehnologije te preradom sirovine u kvalitetne proizvode, zaokružen je proces. Godinama usavršavan, danas rezultira kontroliranom proizvodnjom poljoprivrednih kultura na 20.000 ha oranica, koje su temelj stočarske proizvodnje pa tako i proizvodnje mlijeka. Stalni sustavi kontrole kvalitete jamče vrhunske proizvode s beljskih farmi od kojih nastaju poznati proizvodi prehrambene industrije Belje, čime se postiže sljedivost proizvodnje od polja do stola potrošača. Belje je tako, kao društveno odgovorna tvrtka, u svoju strategiju razvoja, s usklađenim odnosom biljne i stočarske proizvodnje, zacrtala i zaštitu okoliša te očuvanje biološke raznolikosti, tim više što se proizvodnja odvija u neposrednoj blizini naše najveće rijeke Dunava i parka prirode Kopački
rit. Ovu su kvalitetu, danas nadaleko prepoznatu, gradile generacije, ulažući svoj trud i znanje, paralelno primjenjujući nove tehnologije. Iz bogate i zanimljive povijesti
Mnogo je zanimljivih detalja o počecima razvoja Belja, i to još davne 1697., kada je austrijski car Leopold I. princu Eugenu Savojskom, kao nagradu za brojne vojne uspjehe, osobito za pobjedu nad Turcima kod Sente, poklonio lijep ali devastiran posjed u južnoj Baranji. Organiziran je na zapadnoeuropski način, a sjedište i uprava smješteni u mjestu Bilju, po čijem je mađarskom nazivu (Bellye) posjed i dobio ime Belje. U narednom razdoblju nasljeđuje ga kraljica Marija Terezija, a potom i njezina kći Marija Kristina, da bi nakon ukidanja feudalizma u Europi beljski posjed pripao nadvojvodi Albrechtu, nasljedniku Karla Ljudevita. O veličini i naprednosti posjeda svjedoči