26
Mlijeko i Ja
REPORTAŽA S JUGA LIJEPE NAŠE
Spasitelj netaknute prirodne ljepote
A
napisala Vera Volarić, dipl. ing.
ko i postoji još nešto ljepše od jedinstvene ljepote hrvatskoga juga, onda je to grad Dubrovnik i njegova bliža okolica. Boraviti u Dubrovniku i diviti se starim dubrovačkim zidinama a ne obići drevnu tvrđavu na Srđu te potom i muzej Domovinskom ratu, kao svjedočanstvu srpsko-crnogorske agresije na svetinju zvanu Dubrovnik, ne bi bilo dovoljno za potpun doživljaj i uspomenu na biser s ovoga dijela Jadranskoga mora. Nadahnuti upravo takvim spoznajama uputili smo se put Srđa i u selo Bosanku, u koje nas je poveo naš domaćin Ilar Paskojević, starosjeditelj i žitelj ovoga kraja. Već putem, u jednom dahu, na svoj poseban i osebujan način ispričao nam je neraskidivu vezu s ovom Bogom danom prirodom podno Srđa, samo nekoliko kilometara udaljenom od starih dubrovačkih zidina, gdje se stoka slobodno boraveći u prirodi, osobito koze i magarci nerijetko u potrazi za hranom, spuštaju i do samoga grada. Što smo sve vidjeli i čemu smo se divili na gospodarstvu Ilara Paskojevića? Da je Ilar Paskojević entuzijast i zaljubljenik u svoj posao i svoj rodni kraj gdje oduvijek živi, sakuplja i čuva hrvatsko izvorno blago - autohtone pasmine domaćih životinja, znali smo i prije družeći se i razgovarajući s njim na raznim stručnim skupovima i događanjima, ali takvu ljubav i privrženost prema svojim ljubimcima rijetko je moguće vidjeti. Ovdje sve odiše mirnoćom i spokojem pa su i životinje takve, bezbrižne i pitome, a osobito kada je njihov gospodar u blizini.
Poseban je taj odnos čovjeka i životinje, tako da bi čak i udruge za zaštitu životinja s najstrožim načelima teško našle i jednu primjedbu ovome gospodarstvu s kojega smo i mi otišli zadivljeni i impresionirani viđenim u svakom pogledu. Na ovom se gospodarstvu mogu vidjeti buše (odrasle krave, mali telići i bikovi) svih tipičnih boja (sive, smeđe, crvenkaste, crne i prutaste), zatim kokoši hrvatice (nesilice, pijetlovi i pilići), hrvatske šarene koze (jarad, koze i jarci), mali dalmatinski konji, dubrovačke ovce i dalmatinski magarci. Sve na jednom mjestu, okruženo prirodnim krajolikom i s puno ljubavi i brige njegova gospodara. Na jednom mjestu nalazi se toliko hrvatskog blaga, golem izvor genetskog potencijala i raznovrsnosti čije su temeljne odlike skromnost i otpornost, prilagodljivost i izdržljivost, mala količina proizvoda, ali prepoznatljive i neupitne kvalitete. OPG Ilara Paskojevića ne samo da čuva genetske resurse, nego proširuje turističku ponudu grada Dubrovnika pružajući mogućnost turistima da sa Srđa vide stoku kako slobodno i bezbrižno boravi u krškom, vegetacijom oskudnom prostoru. Turisti, naročito stranci, slikaju se i jašu magarce, muzu krave i koze, neki požele ostati dulje. Traže suvenire i proizvode za obitelj, prijatelje i za osobnu uspomenu. Zahvaljujući entuzijazmu, upornosti i privrženosti pojedinaca kao što je gospodin Paskojević, sačuvani su određeni nacionalni genetski resursi čija je važnost nesaglediva.