432
Davor Marijan
OBRANA I PAD VUKOVARA
kao 4. bataljun 109. brigade, premda je funkcionirao kao samostalni bataljun. U pomoć su dolazili manji sastavi 1. brigade ZNG. Postupno je pričuvni sastav narastao na broj dostatan da se krajem rujna donese odluka o formiranju pričuvne brigade HV koja je u gradu numerirana kao 204. a u Zagrebu kao 124. brigada. Izvan Vukovara, u zapovjedništvima Hrvatske vojske u Vinkovcima, Osijeku i Zagrebu, brigada je vođena isključivo kao 124-ta. Ta numeracija nije bila sporna Vukovarcima ni nakon pada grada, sve dok dio njih nije shvatio da ne može utjecati na kadroviranje i njeno djelovanje. Nakon toga je nastala 204. brigada čija je formacija službeno propisana 1992. U vrijeme osnivanja 124. brigade (odnosno 204.) u obrani Vukovara je bilo angažirano oko 1500 do 1800 ljudi. U gradu je bilo sjedište Policijske uprave Vukovar, a na ispomoć su dolazile skupine policajaca Policijske uprave Varaždin i Slavonski Brod. Sredinom listopada radi učinkovitijeg zapovijedanja hrvatskim snagama u zapadnom Srijemu, osnovana je Operativna grupa Vukovar, Vinkovci, Županja. U njenom sastavu bile su 109., 124. (obrana grada Vukovara) i 131. brigada HV, a u studenom i 3. brigada ZNG i 105. brigada HV. Hrvatske snage predstavljale su vojsku u nastajanju koja je u uvjetima embarga na oružje opremana zarobljenom opremom i oružjem JNA, što nije bilo dostatno. U odnosu na JNA prolazila je porođajne muke kao: djelomičan ustroj brigada, sustav zapovijedanja u elementarnoj fazi, preveliko miješanje lokalne politike u vojno i bojno djelovanje, sustav logistike u početnoj fazi ustroja i oslonjen na civilni potencijal. Postrojbe su u odnosu na JNA pokazale veći moral, ali i nesklonost djelovanja izvan matičnih općina. Sposobnost za napade bila je minimalna i uglavnom vezana za dragovoljačke skupine. Do sredine kolovoza 1991. prvi čovjek obrane bio je sekretar za narodnu obranu Tomislav Merčep. To razdoblje karakterizira nesuglasje u zapovijedanju i zasebna obrana pojedinih dijelova grada i općine. Krajem kolovoza za zapovjednika je postavljen bivši potpukovnik JNA Mile Dedaković. On je 11. listopada prešao u Vinkovce, a obranu grada preuzeo je kapetan Branko Borković. Borković je u u noći 16./17. studenoga napustio grad. Oba su bez odobrenja nadređenog zapovjednika napustila grad i to je jedinstven slučaj u Hrvatskoj vojsci. Nisu sankcionirani jer se sustav tek stvarao i samovolja u hrvatskim oružanim sastavima je bila česta pojava. U vojarni JNA u Vukovaru bio je inženjerijski bataljun 12. proleterske mehanizirane brigade. U svibnju je u Borovom Selu stacionirana borbena skupina 12. proleterske mehanizirane brigade iz Osijeka, a potom je u vojarnu iz Srijemske Mitrovice doveden mehanizirani bataljun 453. mehanizirane brigade. Početkom kolovoza do Borovog Naselja su stigli dijelovi 51. mehanizirane brigade iz Pančeva. Krajem kolovoza počeli su napadi na grad u kojem su sudjelovali dijelovi 453., 51., 12. proleterske i 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade. Nakon propasti strategijske ofenzive, JNA je za osvajanje grada osnovala dvije namjenske sku-