NOP-a na jugoslavenskom području uklapalo se u šire savezničke planove i njihove interese da bi se otežalo izvlačenje njemačkih vojnih snaga i materijala s grčkog i jugoslavenskog područja, te na taj način onemogućilo njihovo uključivanje u borbe na talijanskom bojištu, na kojem su zapadni saveznici, za razliku od drugih bojišnica, sporo napredovali. Prva zadaća zapadnih saveznika bila je stvoriti uvjete za što bolji pristup zračnom prostoru Mađarske, Rumunjske, Austrije, južne Njemačke i jugoistočne Europe, što im je omogućeno tek dolaskom na Apeninski poluotok u jesen 1943. Kada su osvojili područje oko Foggie i Barija, užurbano su izgradili zračne baze i tamo prebacili znatan broj zrakoplova. U prvoj su fazi, iz svojih baza u Italiji napadali ciljeve u južnoj Njemačkoj i Austriji, pa krajem 1943. i početkom 1944. smjerovi prelijetanja vode preko dalmatinske obale i zapadnih dijelova NDH. Prebacivanjem glavnih udara na ciljeve u Mađarskoj i Rumunjskoj, u proljeće 1944., saveznički zrakoplovi postaju svakodnevica u središnjim, sjevernim i istočnim dijelovima NDH. Stoga su i ciljevi na navedenim područjima sve češće uvrštavani poglavito kao alternativni, a katkad i kao primarni ciljevi napada. Bilo je i slučajeva da saveznički zrakoplovi nisu iskazivali namjere za izvođenje napada, ali se na njih otvarala vatra iz protuzrakoplovnih bitnica pa su pojedini napadi izvedeni i zbog toga razloga. Savezničko zrakoplovstvo imalo je zadaću napadati tvornice, aerodrome, željezničke čvorove, luke, mostove, motorna i zaprežna vozila, željezničke kompozicije, brodove, te vojne snage i naselja na području NDH, a ti napadi započeli su u listopadu 1943. i trajali su do svibnja 1945. Glavni strateški ciljevi bili su uništenje i slabljenje vojnih potencijala te demoraliziranje stanovništva. Ti ciljevi ostvareni su primjenom taktike "prostornog bombardiranja", tzv. tepihom bombi, koja je ujedno imala svojstva i tzv. "moral bombinga". Taktika prostornog bombardiranja imala je za posljedicu razaranje ne samo planiranih ciljeva, nego su prouzročene velike materijalne štete na civilnim objektima, a i civilno stanovništvo bilo je izloženo stradavanju. Angloameričke zračne snage za djelovanje u srednjoj i jugoistočnoj Europi imale su na raspolaganju lovačko, lovačko-bombardersko, bombardersko, transportno i izviđačko zrakoplovstvo. Strateško zrakoplovstvo s velikih visina izbacivalo je ubojiti teret na vojna i industrijska postrojenja, a u toj namjeri nerijetko i na stambene četvrti, a lovačko zrakoplovstvo, osim zadaće pratnje i zaštite bombardera, upuštalo u slobodan lov na brojne pokretne ciljeve. Na području NDH rijetko su "lovili" zrakoplove u zraku, nego su većinom, u brišućem letu ili obrušavanjem, gađali motorna i zaprežna vozila, plovne objekte i "živu silu". Učestalost napada savezničkoga zrakoplovstva na gradove na području NDH je ovakva: tijekom 1943. izvedeno je 53 napada, 459 napada tijekom 1944., a 128 napada tijekom 1945. Najbrojniji napadi izvedeni su u srpnju i kolovozu 1944. (u srpnju 55 i u kolovozu 56), a učestalost napada bila je najmanja na početku borbenog zračnog djelovanja i na kraju, odnosno u listopadu 1943., kada je izvedeno 5 napada, i u svibnju 1945., kada su izvedena 4 napada. Split s okolicom napadnut je najviše puta (71), zatim prema broju napada slijede Slavonski Brod i Bosanski Brod s okolicom te Zagreb s okolicom (61), Zadar s okolicom (54), Rijeka s okolicom (44), Šibenik s okolicom (37), potom ostala mjesta s manje od 30 napada. U tim napadima u Hrvatskoj je poginulo 5246 osoba, a ranjeno je 3514 osoba, a utvrđeno je da je od njih bilo 768 poginulih vojnika i 294 ranjenih vojnika. U Bosni i Hercegovini poginule su 2603 , a ranjeno je 1535 osoba, a utvrđeno je da su 142 vojnika poginula i 231 vojnik je ranjen. U Slavonskom Brodu i Bosanskom Brodu s okolicom zabilježeno je najviše smrtno stradalih (973), potom slijedi Bihać (901), Split i okolica (741), Sarajevo s okolicom (592), Zagreb i okolica (576), Zadar i okolica (405), Knin (402), Mostar s okolicom (382), Zemun s okolicom (379), Osijek i okolica (342), Šibenik s okolicom (337), Vinkovci s okolicom (335), a ostali gradovi s okolicama imali su manje od 300 mrtvih osoba. Zagreb i okolica imali su najviše ranjenih (792), zatim slijede Slavonski Brod i Bosanski Brod i okolica (680), Zadar i okolica
8