Saradnici Ana ERAKOVIĆ, Dragan PETRIC, Milan M. MILOŠEVIĆ, Nikola MARKOVIĆ, Srboljub STOJANOVIĆ
Adresa osnivača Hi-Files Group d.o.o.
Subotička 23
11050 Beograd, PAK 144411
Tel: 063/8866-486
Adresa izdavača Hi-Files Group d.o.o.
Subotička 23
11050 Beograd, PAK 144411
Tel: 063/8866-486
Web adresa www.hi-files.com
e-mail redakcija@hi-files.com
ISSN broj 1820-2950
Štamparija Altanova, Zemun
Distribucija Global Press, Beograd
Radno vreme Redakcija magazina je zatvorena za posetioce..
CIP - Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd, 681.848
Hi-Files : audio video magazin : Best audio & Video experience / glavni i odgovorni urednik Ljubiša Miodragović. - 2004, br. 1-. - Beograd (Miloša Zečevića 10) : Hi-Files Group, 2004 - (Beograd : Alta nova). - 29 cm, Dvomesečno ISSN 1820-2950 = Hi-Files COBISS.SR-ID 116467980
Časopis Hi-Files, kao ni njegovi urednici, saradnici i članovi uređivačkog kolegijuma nisu odgovorni za sadržaj, istinitost i verodostojnost oglasa. Ako ste kupili proizvod reklamiran u našem časopisu i niste zadovoljni njime, pišite nam na adresu redakcije. Slanjem bilo kakvog materijala na adresu ili e-mail redakcije časopisa pošiljalac je saglasan sa objavljivanjem poslatog sadržaja na stranicama časopisa i isti vam neće biti vraćen. Strogo je zabranjeno bilo kakvo reprodukovanje materijala objavljenog u časopisu bez pismene saglasnosti urednika časopisa Hi-Files.
Poštovani ljubitelji dobrog zvuka i slike, Dok traju poslednje pripreme za novi Hi-Files Show, koji će se održati 22. i 23. novembra u hotelu „Radisson Collection Old Mill“, uradili smo pregršt veoma zanimljivih testova.
Čini nam se da odavno nismo imali ovako interesantne uređaje u našim slušnim sobama. Od zvučnika moramo izdvojiti Axxess L3, zatim Spendor Classic 3/1, kao i pristupačni System Audio Signature 5. Tu je, naravno, i fantastični novitet francuske kompanije Devialet - Phantom Ultimate 108 DB. Da stvari budu zanimljive i za ljubitelje striminga, pobrinuli su se Electrocompaniet i Bluesound. Electrocompaniet je zaokružio celinu s Rena S2 & Tana L2 zvučnicima i strimerom, dok je Bluesound predstavio novo pristupačno pojačalo sa strimerom POWERNODE. Za sve vas koji volite muziku u pokretu, predstavljamo vam nove slušalice, koje prete da naprave prekretnicu u istoriji kompanije. U pitanju su nove slušalice Sennheiser HDB 630, a uz njih predstavljamo i prenosivi plejer FiiO M23 Uz to, dodajemo na test i dva 65-inčna televizora kompanija Hisense i Samsung, i time smo napravili jedan zaista interesantan pregled noviteta ove jeseni.
Donosimo vam i izveštaj sa sajma IFA u Berlinu, koji se udaljio od audiotehnologije, ali smo ipak u berlinskim halama pronašli nešto zanimljivo i za nas.
U trenutku pisanja ovog uvodnika, učešće na našem sajmu potvrdile su sledeće kompanije: 4Audio, Audio Plus, Dayens, Erzetich iz Slovenije, Impulse HiFi Audio, M-Kabl, NV Audio i GT Audio, Senna Sound, Velikinac Audio Lab i Relco, Vox Trade i Way Cables. Čekamo još nekoliko firmi s konačnim potvrdama i šou može da počne. Vidimo se u subotu i nedelju od 12 do 19 časova i ne zaboravite – novi hotel je pored zgrade Bigza, na Bulevaru vojvode Mišića 15.
Vidimo se!
Ljubiša Miodragović, gl. i odg. urednik ljuba@hi-files.com
Magazin Hi-Files je član prestižne asocijacije EISA od maja 2008.
Hi-Files pripada grupama za Hi-Fi, Home Theatre Audio i Mobile Devices. www.eisa.eu
Misija magazina
Časopis Hi-Files za svoj osnovni cilj ima popularisanje kvalitetne reprodukcije zvuka i slike. Naša misija je konstantna edukacija čitalaca o novim tehnologijama, ali i starim principima za postizanje optimalnih uslova za uživanje u muzici i filmovima. Nezaobilazni segment magazina predstavljaju detaljni i verodostojni testovi, koji su ujedno razumljivi široj publici. Uz masovnu proizvodnju potrošačke elektronike, Hi-Files pažljivim odabirom svojoj publici predstavlja ono što je najkvalitetnije na tržištu, svakako uzimajući u obzir i cenovnu kategoriju proizvoda. Dugogodišnje poverenje koje nam je ukazano pruža garanciju za budućnost.
Hi-Files pretplata
Ukoliko želite da se pretplatite za narednih šest izdanja časopisa Hi-Files, uplatite iznos od 2.000 dinara na tekući račun 265-1740310000309-93. Na uplatnici obavezno navedite svoje ime i prezime, adresu, poštanski broj i mesto stanovanja, a kao primaoca adresu našeg izdavača – Hi-Files Group, Subotička 23, Beograd. U cenu su uračunati troškovi poštarine. Kao svrhu uplate navesti "Pretplata na časopis Hi-Files". S obzirom na to da često dobijamo nepotpune podatke o vašoj adresi u izveštajima banke, preporučujemo da se javite na e-mail redakcije sa vašom punom adresom. Vašu uplatnicu možete poslati i na fax redakcije, ali možete i ostaviti svoje podatke telefonskoj sekretarici na broj 063/8866-486.
Podnostojeći MoFi
Kompanija MoFi Electronics predstavila je svoje prve zvučnike pre samo tri godine, a ponuda se od tada proširila na četiri modela i nekoliko podverzija. Kao i sve prethodne zvučnike, nove florstendere SourcePoint V10 Master Edition potpisuje poznati konstruktor Andrew Jones, a dizajn se oslanja na regalske modele SourcePoint 8 i SourcePoint 10. Kabineti visine preko 120 centimetara opremljeni su naprednom trosistemskom topologijom, koja sadrži koaksijalnu visokotonsko-srednjetonsku jedinicu, s membranama prečnika 1,25 i 10 inča (31 i 254 mm). Ispod nje su postavljena dva desetoinčna bas-drajvera, dok su na zadnjoj strani postavljena dva pasivna radijatora, takođe prečnika 10 inča. Specifikacije navode frekvencijski opseg od 27 herca do 30 kiloherca i osetljivost od 91 decibel, dok impedansa od nominalnih šest oma pada najniže do 4,5 oma. Proizvođač je posebnu pažnju posvetio skretnici, koja je opremljena kvalitetnim komponentama i omogućuje podešavanje visokotonskog opsega u tri koraka, preko prekidača na zadnjem delu. Izlomljene površine prednjeg panela pružaju bolju disperziju zvuka i eliminišu neželjene refleksije, dok kabineti u unutrašnjosti sadrže odvojene komore. Podnostojeći zvučnici MoFi SourcePoint V10 Master Edition dostupni su u prirodnom furniru od orahovine ili crnog jasena, po preporučenoj ceni od oko 8.800 funti za par. i www.mofielectronics.com M 8.800 £
Svestrani MOON
Nakon dugogodišnjeg prisustva u kategoriji all-in-one uređaja s modelom Ace, Simaudio je lansirao naslednika sa oznakom 371. Novitet nastupa u potpuno novoj seriji Compass, koja je pozicionirana ispod već etablirane linije North, a u pitanju je uređaj koji objedinjuje amplifikaciju, D/A konverter i reprodukciju preko mreže. Kućište predstavlja evoluciju Simaudiovog kućnog dizajna, a izrađeno je u potpunosti od metala, s velikim ekranom u boji na prednjem panelu. Kanadski proizvođač navodi da 371 koristi naprednu MDCA amplifikaciju od 100 vati po kanalu na osam oma (200 W / 4 Ω), uz izuzetno mala izobličenja i ukupni gain od
40 decibela. Mrežna platforma MiND 2 podržava sve popularne servise, kao i kontrolu preko aplikacije MOON MiND Controller, a uređaj takođe sadrži MM/MC gramofonsku sekciju, kao i izlaz za slušalice. Pored izlaza za jedan par zvučnika, na zadnjoj strani nalaze se dva analogna RCA i jedan balansirani XLR ulaz, jedan RCA izlaz za snimače, četiri digitalna ulaza (uključujući HDMI ARC) i dva mrežna priključka. Novo striming pojačalo Simaudio MOON 371 dostupno je u crnoj i crno-srebrnoj verziji, po ceni od oko 6.800 evra. i www.simaudio.com M 6.800 €
Novi Phantom
Avangardni francuski proizvođač Devialet predstavio je novu generaciju zvučnika Phantom, koji je poznat po jedinstvenom dizajnu i naprednim rešenjima. Novitet nosi naziv Phantom Ultimate i ne donosi nikakve promene na spoljašnjosti, dok se unutar ovalnih kabineta nalazi kompletan audio-sistem. Snažniji model 108 dB sadrži trosistemsku postavku, uz četiri novorazvijene jedinice sa aluminijumskim membranama, dok hibridna ADH amplifikacija pruža ukupno 1.100 vati. Mrežno povezivanje (kablom ili preko wi-fija) podržava UPnP, Google Cast, AirPlay, Roon Ready i sve popularne onlajn servise, a tu je i blutut 5.3, kao i dodatni optički ulaz. Slabija verzija 98 dB izvedena je u dvosistemskoj topologiji, s tri drajvera i amplifikacijom od 400 vati, uz primenu istih naprednih tehnologija u akustičkim proračunima i izradi. Opcije povezivanja takođe su identične, dok se za kontrolu mogu koristiti atraktivni daljinski upravljač ili aplikacija. Phantom nove generacije dostupan je u tri boje, a cene iznose 1.500 i 3.200 evra po komadu. i www.devialet.com M 1.500-3.200 €
Charybdis u ograničenom izdanju
Slovenačka kompanija Erzetich Audio, koja je poznata po izradi slušalica visokog kvaliteta i prepoznatljivog dizajna, predstavila je ograničeno izdanje flegšip modela Charybdis. Ovaj model izvorno je lansiran početkom 2023, a reč je o velikim over-ear slušalicama otvorenog tipa, koje su dizajnirane da pruže najviši kvalitet reprodukcije i natprosečnu udobnost. Osmougaoni rezonatori izrađeni su od aluminijuma glodanog na CNC mašini, uz gornji nosač od čvrstih i laganih karbonskih vlakana, dok su za zvuk zadužene vrhunske planarne jedinice. Masivni jastučići presvučeni su veštačkom kožom, a u priboru se isporučuje visokokvalitetni kabl za balansiranu vezu. Ograničeno izdanje Charybdis Limited Edition zadržava isti karakter zvuka, ali donosi nekoliko estetskih i tehničkih unapređenja. Izmenjen vizuelni utisak postignut je 24-karatnom pozlatom alumiijumskih delova, a tu je i neznatno revidirani dizajn okvira. Unapređeni mehanizam za regulaciju obima dopušta preciznije podešavanje, a uz slušalice se isporučuje prvoklasni kabl PixelCables Grandioso. Kao i svi proizvodi iz Erzetich Audija, prestižne slušalice Charybdis Limited Edition izrađuju se ručno u Sloveniji, a tržištu će biti ponuđeno ukupno 20 numerisanih parova, po ceni od 4.500 evra. i www.erzetich-audio.com M 4.500 €
R2R FiiO novitet
Nakon pristupačnog R2R konvertera K11 R2R, koji smo testirali u majskom izdanju, kompanija FiiO predstavila je moćniju verziju K13 R2R. Novitet preuzima isti dizajnerski stil, što podrazumeva gotovo kvadratni paralelni presek i zaobljene ivice niskog kućišta, ali su svukupne dimenzije znatno povećane. Jednodelno aluminijumsko kućište na prednjem panelu sadrži komande, segmentni ekran i izlaze za slušalice, a tu je i atraktivno osvetljeni prozor na gornjem panelu, koji omogućuje pogled na mrežu otpornika. Za potrebe D/A konverzije FiiO koristi ukupno 192 otpornika - 48 po kanalu, uz potpuno odvojene sklopove za PCM i DSD signal. Pored balansirane putanje signala, K13 R2R sadrži oklopljeno prekidačko napajanje od 30 vati, a na raspolaganju je i dodatni jednosmerni priključak za kvalitetnije eksterno napajanje. Konverterska sekcija podržava PCM rezolucije do 384 kiloherca i 32 bita, kao i DSD256. Za prijem digitalnog signala predviđeni su koaksijalni, optički i USB-C ulazi, dok se za analognu vezu mogu koristiti XLR i dva RCA izlaza, a za slušalice su prisutni izlazi od 6,35 i 4,4 milimetra. Dodatno je ponuđen blutut 5.4, koji podržava LDAC, dok se za tonska podešavanja može koristiti desetopojasni ekvilajzer. Novi FiiO K13 R2R dostupan je u crnom i srebrnom finišu, po ceni od oko 320 evra.
i www.fiio.com M 320 €
Blutut perjanica
Nakon novih blutut slušalica srednje kategorije Px7 S3, kompanija Bowers & Wilkins predstavila je perjanicu sa oznakom Px8 S2. Ove slušalice najavljene su kao "najbolje slušalice koje je Bowers & Wilkins ikada napravio" i fabrika navodi da postavljaju nove standarde u pogledu performansi i dizajna. Kućni dizajn primećuje se na rezonatorima relativno male debljine, kao i na atraktivno zakrivljenim šarkama, dok se u izradi koriste aluminijum i prvoklasna napa koža. U velikim rezonatorima smeštene su 40-milimetarske membrane od ugljenika, s temeljno redizajniranim okvirom, vešanjem, zavojnicom i magnetom, dok blutut povezivanje podržava najnoviji i najkvalitetniji kodek aptX Lossless. Aktivno suzbijanje buke se podrazumeva, a interna baterija pruža do 30 sati autonomije, uz mogućnost brzog punjenja. Pored blututa, na raspolaganju je analogno povezivanje, kao i digitalna veza preko USB kabla, koja podržava do 96/24. Osnovne komande prisutne su na slušalicama, ali je za sve opcije zadužena aplikacija Bowers & Wilkins Music, koja sadrži petopojasni ekvilajzer, kao i opciju "True Sound". Premijum blutut slušalice Bowers & Wilkins Px8 S2 dostupne su u bojama Onyx Black i Warm Stone, po preporučenoj ceni od oko 730 evra. i www.bowerswilkins.com M 730 €
Moćni digitalni transport
Nakon serije uspešnih mrežnih plejera, kompanija Eversolo predstavila je čistokrvni mrežni transport T8. Iza jednostavne oznake nalazi se prilično sposoban uređaj, upakovan u kućište od aluminijumske legure. Moderan dizajn podrazumeva pravilne linije i LCD ekran na dodir dijagonale šest inča (152 mm), dok orebreni bokovi služe za bolje hlađenje i dodaju notu ozbiljnosti. Kineski proizvođač navodi da T8 u unutrašnjosti sadrži komponente visokog kvaliteta i najsavremenija rešenja, kao što su SPF mrežni priključak, dodatno izolovani USB izlaz, par preciznih Accusilicon oscilatora za umanjeni džiter i veoma tiho linearno napajanje. Podržana rezolucija obuhvata PCM do 768 kiloherca i 32 bita, kao i izvorni DSD512 na 22,4 megaherca, dok je opciona kontrola glasnoće
bazirana na tehnologiji EVC (Eversolo Volume Control), koja koristi precizne algoritme kako ne bi uticala na signal. Pored toga, podržani su svi popularniji mrežni servisi, kao i UPnP, DLNA, SMB i drugi protokoli. Za povezivanje na mrežu predviđeni su optički SPF, gigabitni RJ-45 i dvopojasni wi-fi, a od digitalnih izlaza na raspolaganju su koaksijalni, optički, AES/ EBU, USB i I2S. T8 funkcioniše i kao muzički server, preko zasebnog USB porta za eksterna skladišta, ili ubacivanjem dva SSD drajva u ležišta s donje strane - podržan je ukupni kapacitet od 16 terabajta. Kontrola se obavlja preko ekrana na dodir, daljinske komande ili, naravno, putem aplikacije. Novi mrežni transport Eversolo T8 prodaje se po ceni od oko 1.400 evra. i www.eversolo.com M 1.400 €
Audiofilske slušalice
iz Yamahe
Dve godine nakon predstavljanja high-end slušalica YH-5000SE, Yamaha proširuje ponudu novim modelima YH-4000 i YH-C3000. Prvi novitet odlikuje se atraktivnim dizajnom po ugledu na starijeg srodnika, što podrazumeva i open-back koncept. Krupni otvoreni rezonatori izrađeni su od megnezijuma i opremljeni akustički optimizovanim mrežicama od PET polimera, uz jastučiće od kombinovane veštačke kože i široki dvodelni rajf. Za reprodukciju je zadužen Yamahin specijalitet u vidu najsavremenijeg ortodinamičkog drajvera, dok se uz slušalice isporučuju kabl od OFC bakra presvučenog srebrom i tvrda kutija za nošenje. Kao drugi novitet, YH-C3000 su over-ear slušalice zatvorenog tipa, s rezonatorima čiji su poklopci napravljeni od prvoklasne bukovine - iste koja se koristi za izradu Yamahinih klavira. U unutrašnjosti se nalaze novorazvijene jedinice u patentiranoj tehnologiji Armodynamic, koja podrazumeva troslojnu strukturu od kompozitnih materijala. Jastučići i kabl izvedeni su isto kao kod YH4000, a tu je i tvrda kutija. Očekivane cene iznose oko 2.500 i 1.700 dolara. i www.yamaha.com M 1.700-2.500 $
Novi Muo
Kompanija KEF lansirala je novo izdanje prenosivog blutut zvučnika Muo. U pitanju je kompaktni uređaj, čije je kućište dizajnirano poput Toblerone i izrađeno od aluminijuma. Među najznačajnije osobine svrstavaju se blutut 5.4 s podrškom za aptX Adaptive, autonomija do 24 sata uz opciju brzog punjenja i otpornost na vodu i prašinu po sertifikatu IP67. Za reprodukciju su zaduženi širokopojasni racetrack drajver i dodatna visokotonska jedinica, dok je za kvalitet zvuka primenjen patentirani DSP algoritam MIE (Music Integrity Engine), koji se može sresti kod flegšip zvučnika LS60 Wireless. Za kontrolu svih opcija predviđena je aplikacija KEF Control, a među najzanimljivije spadaju mogućnost stereo-uparivanja, spikerfon i povezivanje s laptopom preko USB kabla. KEF Muo se isporučuje s remenom za nošenje preko ramena, a dostupan je u sedam boja, po ceni od oko 270 evra. i www.kef.com M 270 €
Minijaturni FiiO
Najnoviji uređaj kompanije FiiO nastupa pod pristupačnim podbrendom Snowsky i nosi prikladan naziv Tiny. U pitanju je prenosivi D/A konverter i pojačalo za slušalice izuzetno malih dimenzija, koji je predviđen da se priključi direktno na USB port telefona ili laptopa i da pritom zauzme što manje prostora. Potpuno aluminijumsko kućište izrađeno je na CNC mašini, a digitalna sekcija podržava PCM do 384 kiloherca i DSD256. Tiny se prodaje u dve verzije: Tiny A sadrži 3,5-milimetarski izlaz i USBC ulaz za punjenje, pa telefon (ili laptop) možete puniti dok slušate muziku, dok Tiny B donosi 3,5-milimetarski i 4,4-milimetarski izlaz. Skromna deklarisana snaga iznosi 34 milivata na 32 oma, ali treba napomenuti da Pentaconn ne donosi povećanje snage - uređaj nije balansiran, a ovaj izlaz je tu samo zbog veće upotrebljivosti. Dalekoistočni proizvođač ističe da Tiny podržava aplikaciju FiiO Control, koja obuhvata desetopojasni ekvilajzer i druge opcije. Novi FiiO Snowsky Tiny dostupan je u srebrnoj, zlatnoj i crnoj boji, po ceni od oko 20 funti. i www.fiio.com M 20 £
Hi-Fi sajmovi
Mitteldeutsche Hifi-Tage 8-9. novembar 2025. Lajpcig, Nemačka
Roma Hi Fidelity 15-16. novembar 2025. Centre Congressi Mercure West Roma Rim, Italija
HiFi SHOW BUDAPEST 15-16. novembar 2025. Crown Plaza Hotel Budimpešta, Mađarska
HXOS EIKONA Show 15-16. novembar 2025. Wyndham Grand Athens Atina, Grčka
Hi-Files Show 22-23. novembar 2025. Radisson Collection
Old Mill
Beograd, Srbija
CES 6-9. januar 2025. Las Vegas Convention Centre
Las Vegas, SAD
ISE 3-6. februar 2025. Fira Barcelona, Gran Vía Barselona, Španija
MWC 2-5. mart 2025. Fira Barcelona, Gran Vía Barselona, Španija
Hi-fi zvučnik za svakoga
Kompanija DALI najavila je novi zvučnik, koji je zamišljen tako da učini hi-fi zvuk dostupnim svima. Iza naziva KUPID nalazi se kompaktni regalski zvučnik modernog i simpatičnog izgleda, koji je dodatno istaknut živopisnim bojama. Tokom razvoja, danski proizvođač držao se krilatice "Keep it Simple", ali je KUPID ipak opremljen pojedinim naprednim rešenjima, za koja se navodi da se prvi put mogu sresti u ovom cenovnom razredu. Osim toga, ističe se da je ovaj zvučnik dizajniran tako da se što lakše uklopi u različita okruženja, tj. da ne bude previše zavisan od akustičkih osobina prostorije. Dvosistemska topologija sadrži kalotni 26-milimetarski viso-
kotonac i mid-bas jedinicu prečnika 114 milimetara od papirnih i drvenih vlakana, koji omogućuju frekvencijski opseg od 63 herca do 25 kiloherca, uz osetljivost od 83 decibela i nominalnu impedansu na četiri oma. Kabinet zaobljenih ivica na zadnjoj strani sadrži bas-refleks otvor i jedan par terminala, a dostupan je u zlatnožutoj, karamel i plavoj boji, kao i u vinilnoj imitaciji oraha i crnog jasena. DALI KUPID očekuje se na tržištu u poslednjem kvartalu tekuće godine, po preporučenoj ceni od oko 340 evra za par. i www.dali-speakers.com M 340 €
Sennheiserova bežična perjanica
Poznata nemačka kompanija predstavila je nove bežične slušalice HDB 630, koje su pozicionirane iznad popularne serije Momentum. Novitet se vizuelno oslanja na aktuelni Momentum 4, što podrazumeva istaknute šarke, koje su dodatno naglašene srebrnom bojom. Zatvoreni rezonatori odlikuju se čistim linijama i svedenim izgledom, a sadrže 42-milimetarsku jedinicu proizvedenu u Irskoj, koja pruža opseg od šest herca do 40 kiloherca, uz najveći zvučni pritisak od 105 decibela i izobličenja manja od 0,2 odsto. Za bežičnu vezu koristi se blutut 5.2 s podrškom za aptX HD, ali proizvođač navodi da su HDB 630 napravljene da pruže jednako dobar zvuk preko svih vidova povezivanja. Pored blututa, na raspolaganju su digitalna veza preko USB-C porta, koja prihvata rezoluciju do 96 kiloherca i 24 bita, kao i analogna veza preko 2,5-milimetarskog ulaza. Za detaljna podešavanja, uključujući parametarski ekvilajzer, predviđena je aplikacija Smart Control Plus, a tu je i prilagodljivi ANC. Interna baterija pruža više od 60 sati autonomije, a brzo punjenje će omogućiti sedam sati upotrebe nakon samo 10 minuta na punjaču. Bežične slušalice Sennheiser HDB 630 očekuju se u prodaji krajem oktobra, po preporučenoj ceni od oko 500 evra. i www.sennheiser-hearing.com M 500 €
Najmoćniji integralac iz Exposurea
Kompanija Exposure prilično retko predstavlja nove modele, a nedavno je lansirala potpuno novo integrisano pojačalo 5510. Ostrvska fabrika nije menjala poznati kućni dizajn, pa novitet izgleda kao 3510 - ali s centralno postavljenim ekranom. OLED ekran pruža sve najvažnije informacije, a jačina osvetljenja i automatsko gašenje mogu se podešavati. Deklarisana snaga iznosi 120 vati po kanalu, a Exposure navodi da je 5510 njihova najbolja serija do sada. Tehničkih detalja još uvek nema mnogo, ali je poznato da je kućište u potpunosti od aluminijuma, dok je u sekciji napajanja masivni torusni transformator. Potpuno analogni dizajn u klasi AB dopunjen je garniturom od šest RCA ulaza na zadnjoj strani. Činčevi su šasijski i pozlaćeni, a tu je i izlaz za snimače, kao i izlazi za eksterna pojačala snage. Uprkos tradicionalnoj konstrukciji, 5510 nudi mogućnost proširenja i može mu se dodati gramofonska MM ili MC sekcija, ili D/A konverter s koaksijalnim, optičkim i USB ulazima. Ovaj prvoklasni integralac trenutno je dostupan samo u crnom finišu, po ceni od oko 4.600 funti. i www.exposurehifi.co.uk M 4.600 £
Polarotor
TV emisija o novim tehnologijama
Popularizacija nauke, inovacija i digitalne budućnosti
TV Kopernikus - KCN1
Prof. dr inž. Dragan Ćosić
polarotor@gmail.com www.polarotor.rs
I dalje najveći
Nakon ukupno sedam dana, tokom kojih ga je obišlo 220.000 posetilaca, IFA sajam u Berlinu i dalje predstavlja najveći svetski događaj u domenu kućne i potrošačke elektronike.
Bojan Jović
Na ovogodišnjem IFA sajmu posetiocima se predstavilo više od 1.900 izlagača iz 49 zemalja, a na stotine novih proizvoda i svetskih premijera prikazano je na površini većoj od 190.000 kvadratnih metara. Posebnu pažnju privukle su nagrade IFA Innovation, za koje se nadmetalo preko petsto noviteta, dok je Creator Hub okupio više od 1.200 influensera i kreatora sadržaja - što je povećanje od preko 50 odsto.
Iako se veliki deo sajma okretao oko sve prisutnije veštačke inteligencije, robotike i pametnih kuća, posetioci su takođe sjajno reagovali na IFA Sommergarten - naročito mlađi naraštaji i porodice s decom - gde su mogli da uživaju u koncertima pod otvorenim nebom. Zbog svega toga, IFA Berlin ulazi u drugi vek postojanja kao događaj čija je budućnost sigurna, a naredni sajam već je zakazan za 4. septembar sledeće godine.
Mobilni audio-video sistem
Pod brendom Soundcore, kompanija Anker Innovations predstavila je model Nebula X1 Pro, koji objedinjuje projektor i moćni audio-sistem. Uspravno kućište visine oko 76 centimetara opremljeno je točkićima i ručkom na gornjem delu kako bi se olakšalo pomeranje sistema teškog preko 30 kilograma. Na prednjoj strani postavljeno je sočivo projektora, koji je opremljen trostrukim laserskim izvorom svetla jačine 3.500 ANSI lumena i pruža 4K Ultra HD rezoluciju. Sočivo je motorizovano i opremljeno optičkim uvećanjem, a proizvođač navodi da je projektorski sklop vrlo tih u radu. Audio-sistem je prilično složen i obuhvata zvučnike na bokovima, koji se izvlače kako bi formirali svojevrstan saundbar. Tu su i bežični sateliti za zadnje kanale, dok je u donjem delu kućišta postavljena niskotonska jedinica, a Nebula X1 Pro podržava Dolby Atmos. Sistem je izveden prema standardu IP43, što znači da je otporan na prašinu i blago kvašenje, a za direktnu reprodukciju muzike prisutan je blutut. Audio-video sistem Soundcore Nebula X1 Pro očekuje se u prodaji početkom naredne godine, s očekivanom cenom između četiri i pet hiljada dolara.
Noviteti iz Thomsona
Kompanija Thomson bila je prisutna u Berlinu s velikim brojem proizvoda iz različitih kategorija. Ekskluzivno za evropsko tržište predstavljeni su najmanji MiniLED televizor na svetu, s ekranom dijagonale 43 inča i osvežavanjem na 144 herca, kao i 24-inčni QLED XS ekran sa adapterom na 12 volti, kao savršen izbor za kamperska vozila i brodiće. Thomson posvećuje veliku pažnju pametnim i lako upotrebljivim uređajima, pa su na IFA sajmu prikazani novi pametni monitori, ramovi za slike i table. Kao rešenje za sve potrebe, pametni monitor funkcioniše kao Google TV, monitor za rad i gejming, uz osvežavanje na 240 herca. Pametni ramovi za slike povezuju se sa aplikacijom SmartFrame za prikaz fotografija u realnom vremenu, a dostupni su sa ekranima dijagonale sedam, deset i petnaest inča, uz crni ili beli okvir. Pametne table predviđene su za upotrebu u obrazovnim ustanovama i poslovnom prostoru i dostupne u dijagonalama od 65, 75 i 86 inča, a opremljene su ugrađenim kamerama i dvostrukim operativnim sistemom (Windows 11 i Android 14). Kako bi zadovoljila najširi krug korisnika, kompanija nudi tri linije televizora, koji su opremljeni operativnim sistemom Google TV, Fire TV ili TiVo, a ističe se da su svi Google televizori unapređeni na verziju 5.0. Najzad, tu je serija Go, koja nudi različite prenosive uređaje - od Google TV stika Go CAST pa do mobilnih televizora i projektora.
Nova serija Tune
Kompanija JBL predstavila je novu generaciju slušalica pod nazivom Tune, koje se odlikuju visokom upotrebljivošću i pristupačnim cenama. Svi modeli donose JBL-ov Pure Bass tonski potpis, dok za povezivanje koriste blutut u verziji 6.0, s podrškom za LE (Low Energy) Audio i brzo povezivanje. Pored toga, noviteti sadrže dva mikrofona za telefonske pozive, a autonomija doseže do 76 sati. Novu seriju predvode over-ear slušalice Tune 780NC, koje su opremljene jedinicama prečnika 40 milimetara i donose adaptivni ANC sistem za suzbijanje buke okruženja, kao i modalitet Spatial Sound. Tune 730BT predstavljaju nešto siromašniju verziju, koja nastupa bez ANC sistema i opcije Spatial Sound. Za broj manje on-ear slušalice nose naziv Tune 680NC i opremljene su 32-milimetarskim jedinicama, dok su mogućnosti praktično iste kao kod Tune 780NC. JBL i ovde nudi slabiju verziju Tune 530BT, koja nema ANC i Spatial Sound. Dostupne su u crnoj, beloj, plavoj i svetlosmeđoj boji, s cenama u rasponu od 50 do 130 evra.
Lenco na IFA sajmu
Švajcarski brend stigao je u Berlin sa dva noviteta. Iza oznake LBT-515 nalazi se novi gramofon klasičnog dizajna u drvenom finišu, koji je opremljen direktnim pogonom s kvarcnom kontrolom. Tanjir je izrađen od metala, a ravna ručica opremljena je zvučnicom Ortofon 2M Blue. Brojne opcije obuhvataju automatsko pokretanje i zaustavljanje, integrisano gramofonsko pretpojačalo koje se može isključiti i blutut 5.3 s kontrolom glasnoće kako bi se gramofon povezao direktno na blutut zvučnike ili slušalice. Za ovu namenu može se upotrebiti drugi novitet, a u pitanju su aktivni zvučnici SPB-240. Kompaktne regalske kutije modernog dizajna opremljene su amplifikacijom u klasi D od 40 vati po kanalu, uz kompletno daljinsko upravljanje. Osim blutut veze u verziji 5.3, na raspolaganju su analogni RCA i digitalni optički i USB ulazi, kao i izlaz za aktivni sabvufer. Noviteti se očekuju u prodaji tokom novembra, a najavljene cene iznose 600 evra za gramofon LBT-515 i 170 evra za blutut zvučnike SPB-240.
Dolby Vision druge generacije
Kao nezaobilazni deo savremene industrije zabave, britansko-američka kompanija Dolby Laboratories u Berlinu je predstavila drugu generaciju tehnologije Dolby Vision. Ova tehnologija je lansirana 2014. i usmerena ka HDR (High Dynamic Range) videozapisima, a obuhvata čitav proces - od stvaranja i distribucije do reprodukcije. Nova generacija donosi novo rešenje za obradu slike, tehnologiju Content Intelligence, koju pokreće veštačka inteligencija, i mogućnost postizanja još boljih performansi iz savremenih televizora. Content Intelligence donosi alate koji prilagođavaju parametre slike u skladu sa sadržajem i okruženjem, dok Precision Black rešava problem previše tamnih scena dodavanjem oštrijih senki. U isto vreme Light Sense obavlja fino podešavanje slike u skladu sa osvetljenjem prostorije, dok dvosmerno mapiranje boja dopušta bolje iskorišćenje potencijala savremenih televizora, koji imaju prilično snažno osvetljenje. Dolby Vision 2 u startu nastupa u dve verzije - standardna je predviđena za televizore srednje klase, dok je za modele iz gornjeg segmenta namenjen Dolby Vision 2 Max. Kompanija navodi da će postojeći Dolby Vision sadržaji biti kompatibilni s novim Dolby Vision 2 televizorima. Hisense je prvi proizvođač koji je najavio Dolby Vision 2 na novim televizorima premijum kategorije, a tehnologiju je podržao i francuski CANAL+, dok se podrška ostalih proizvođača očekuje u narednom periodu.
Noviteti iz Beyerdynamica
Nemački proizvođač slušalica na domaćem terenu predstavio je tri nova modela slušalica, koje su predviđene za različite vidove upotrebe. Novitete predvode over-ear slušalice Aventho 200, koje se povezuju preko blututa 5.4 i podržavaju najkvalitetniji kodek aptX Lossless. Interna baterija pruža do 63 sata autonomije, dok je upotreba sistema za umanjenje buke smanjuje na 40 sati. Pored kontrola na dodir, za upravljanje je predviđena aplikacija, a jastučići se mogu zameniti. In-ear slušalice Amiron 200 opremljene su nosačima koji se postavljaju oko ušne školjke, što ih čini savršenim za sportske aktivnosti. Proizvođač navodi da je dizajn veoma ergonomičan i udoban, a u isto vreme obezbeđuje bubice od ispadanja. Dodatno obezbeđenje postignuto je sertifikatom IP54, koji garantuje otpornost na prašinu i vodu, a baterije u bubicama i kutiji pružaju do 36 sati autonomije. Kao treći novitet predstavljene su bubice otvorenog tipa Amiron Zero, koje se kače na ušnu školjku poput štipaljke, a fabrika obećava izvanrednu udobnost. Ove bubice takođe imaju sertifikat IP54, a ukupna autonomija iznosi do 20 sati. Svi novi modeli iz Beyerdynamica dostupni su u više boja, s cenama od 150 do 250 evra.
Praktični
projektor iz Samsunga
Kompanija Samsung predstavila je praktični i svestrani projektor pod nazivom The Premiere 5, koji reprodukuje sliku u Full HD rezoluciji. Za osvetljenje je zadužen trostruki laser, a za kvalitet reprodukcije stara se NQP AI procesor, uz podršku za HDR, HDR10+ i HLG. Ultra Short Throw tehnologija čini ga posebno upotrebljivim i omogućuje reprodukciju slike dijagonale do 100 inča (254 cm), uz Smart Edge Blending za neprimetno uklapanje slike preko različitih površina i automatsku korekciju izobličenja (Keystone). Dodatak opcionog postolja dopušta projekciju na donju površinu (sto ili patos), što je idealno za interaktivne sadržaje jer omogućuje kontrolu dodirom na površinu na koju se projektuje bilo da su u pitanju edukativni sadržaji ili stone igre. Funkcionalnost upotpunjuju pametni zvučnici u dvokanalnoj postavci, koji podržavaju glasovne asistente Alexa i Bixby.
Perjanica iz Metza
Domaći brend Metz na IFA sajmu predstavio je novu perjanicu u ponudi televizora. Iza naziva PRIMUS nalazi se uređaj opremljen najsavremenijim 4K panelom dijagonale 77 inča (195 cm) u OLED tehnologiji. PRIMUS podržava sve aktuelne standarde, kao što su HDR10+, Dolby Vision i HLG, a proizvođač naročito ističe naprednu tehnologiju microlens, koja, u saradnji s META-OLED ekranom, pruža izuzetan kvalitet slike. Zvuku je posvećena jednaka pažnja, pa je ispod ekrana integrisan saundbar u luksuznom okviru od četkanog aluminijuma. Za reprodukciju je zaduženo ukupno šest zvučničkih jedinica, ukupne snage 160 vati, uz devetopojasni ekvilajzer i MetzSoundPro optimizaciju. Za zvuk preko slušalica predviđen je blutut s podrškom za aptX, dok je za infotainment upotrebljena platforma Foxxum. Novi Metz PRIMUS dostupan je u konfiguraciji za postavljanje na pod, zid ili komodu, a preporučena cena iznosi 8.000-8.600 evra.
Svestrani gramofon iz Technicsa
Kao jedan od najuglednijih brendova u svetu gramofona, Technics je lansirao novi model, opremljen praktičnim opcijama. Očekivano, novi SL-40CBT donosi Technicsov legendarni direktni pogon, uz tehnologiju koja se može naći i u skupljem modelu SL-1300G. Baza gramofona konvencionalnog je dizajna i izrađena od medijapana srednje gustine, dok je tanjir od livenog aluminijuma, a u paketu se isporučuju ručka u obliku slova S i kertridž Audio-Technica AT-VM95C. SL-40CBT opremljen je integrisanim MM gramofonskim pretpojačalom, s gainom od 36,5 decibela, a umesto mogućnosti isključivanja, proizvođač se opredelio za odvojene RCA izlaze - ukoliko imate eksternu gramofonsku sekciju, jednostavno povežite gramofon preko fonoizlaza. Pored toga, na raspolaganju je blutut u verziji 5.3, koji podržava aptX Adaptive i služi za direktnu bežičnu vezu gramofona i aktivnih zvučnika, ili blutut slušalica. Novi Technics SL-40CBT dostupan je u klasičnoj crnoj i modernoj sivoj boji, kao i u atraktivnoj terakota nijansi, po ceni od oko 750 funti.
Transparentni LG
Poznata južnokorejska kompanija u Berlinu je prikazala televizor s transparentnim ekranom, pod oznakom SIGNATURE OLED T. Prozirni OLED ekran sam po sebi predstavlja atrakciju, ali mogućnosti ovog uređaja nisu ništa manje impresivne. Ultra HD 4K rezolucija dopunjena je α11 AI procesorom za obradu slike i zvuka, koji obavlja automatsku optimizaciju u realnom vremenu, u čemu mu pomaže veštačka inteligencija. Podržani su Filmmaker Mode, Dolby Vision i Dolby Atmos,
dok operativni sistem webOS ima četiri godine zagarantovanog ažuriranja, a za potpun komfor prisutan je LG-jev Premium Magic Remote. Fabrika ističe da je postavljanje u različita okruženja olakšano prisustvom modularne police, a posebno je zanimljiv novi Zero Connect Box - u pitanju je dodatni uređaj, na koji se mogu povezati različiti izvori slike i zvuka, a komunikacija između ovog uređaja i televizora obavlja se bežično i bez gubitaka.
Poslednji put u Askotu
Nakon pandemije, članovi EISA su odlučili da svečana ceremonija dodele EISA nagrada bude održavana nadomak Londona, u Askotu - čuvenom hipodromu koji je obilazila i engleska kraljica. Ipak, ovo je poslednji put da je ceremonija organizovana na toj lokaciji u sklopu sajma UK HiFi Show Live!
Ljubiša Miodragović
Michael Cordt iz kompanije Dynaudio je primio dve nagrade - za Dynaudio Contour 20 Black Edition i Confidence 20A.
Predsednik EISA g. Paul Miller u svom oproštajnom govoru. Paul je vodio EISA organizaciju poslednjih deset godina.
Michael Cordt iz kompanije Dynaudio je primio dve nagrade - za Dynaudio Contour 20 Black Edition i Confidence 20A.
Kevin Walker iz Technicsa primio je nagradu za gramofon Technics SL-1300G.
Grupna fotografija vrha EISA - Fotios Fotiadis (Grčka), Ljubiša Miodragović (Srbija), Roos Schouw (Holandija), Paul Miller (Engleska), Jamie Biesemans (Belgija) i Rocco Patriarca (Italija). Nedostaje Dragan Petric iz Hrvatske.
Harizmatični Bent Holter, osnivač Hegela, primio je nagradu za novi DAC - Hegel D50.
Grupna fotografija svih gostiju - oko 50 članova EISA i još stotinu predstavnika kompanija koje su osvojile prestižnu nagradu.
Porodično stablo
Pored odlične konstrukcije i kvalitetnih komponenata, kompanija Spendor veliki deo uspeha duguje konstantnom višedecenijskom usavršavanju postojećih linija zvučnika.
Bojan Jović
Jedan od najboljih primera za tvrdnju iz podnaslova upravo je testirani zvučnik Classic 3/1, čije se poreklo može pratiti do modela SP3/1 iz 1994, pa i pre toga, sve do jednog od prvih Spendorovih modela, malenog bukšelfa SA1 iz 1976. Zbog svega toga, ugledna britanska kompanija oduvek je imala srazmerno malu ponudu zvučnika, iako proizvodi sopstvene zvučničke jedinice i sama izrađuje kabinete. Fokus je uvek bio na razvoju i usavršavanju, pre nego na maksimalnom širenju ponude i jurnjavi za što većim komercijalnim uspehom.
Klasična pojava
Kao što se može naslutiti iz imena, zvučnici iz serije Classic dizajnirani su u duhu prošlih vremena, što se još jasnije vidi kod većih modela. Classic 3/1 drugi
je najmanji model u seriji i ima proporcije poput bilo kog savremenog zvučnika za stalke, dok ga visina od nepunih 40 centimetara smešta među stendmauntere srednje veličine. Klasičnim ga čine detalji: prelepi prirodni furnir, bilo od orahovine ili drveta trešnje, deluje vanvremenski lepo i luksuzno, a potpuno ravne i čiste površine savršeno su uklopljene. Izuzev toga, kabineti su oslobođeni bilo kakvih estetskih ukrasa, poput sjajnih okvira drajvera i sličnih dodataka, a ceo front je upušten u odnosu na prednje ivice kako bi se u taj prostor postavila platnena mrežica - ovakvo rešenje bilo je uobičajeno tokom zlatnog doba hi-fija, ali je već odavno napušteno. Spendor ipak pokazuje da prati kretanja na savremenom tržištu, jer su platnene maske magnetske, pa na prednjem panelu nema
neuglednih prihvatnika koji bi narušili svedenu estetiku i Classic 3/1 izgleda jednako dobro i bez mrežica. Takođe, unutar kabineta klasičnog izgleda kriju se napredna rešenja, poput precizno ojačane strukture i dampiranja spojeva pomoću elastomera.
S tehničke strane, Classic 3/1 donose uobičajenu dvosistemsku topologiju, uz upotrebu jedinica iz Spendorove kuhinje. Visokotonac je smešten u prilično veliki okvir i opremljen kalotnom membranom prečnika 22 milimetra, koja je napravljena od poliamida. Ovaj drajver ima opseg do 25 herca, što ostavlja gornji prag čujnosti daleko ispod graničnog područja, pa su izobličenja veoma mala. Ispod njega postavljena je srednjetonsko-niskotonska jedinica nove generacije, opremljena patentiranom membranom od polimera
“Svaka nota iz Spendora je apsolutno na mestu u pogledu realističnog prikaza.”
EP77, koja ima prečnik 18 centimetara. Membrana je smeštena u livenu korpu od legure magnezijuma, a fabrika ističe efikasan motor i odličnu disipaciju toplote. Na suprotnoj strani kabineta pronalazimo bas-refleks otvor u srednjem delu, dok su pri dnu postavljeni zvučnički terminali. Dva para terminala omogućuju bi-wire i bi-amp povezivanje, a izrađeni su u potpunosti od pozlaćenog metala. U unutrašnjosti je smeštena skretnica, za koju se navodi da ima dizajn koji je usavršen tokom dugog niza godina i da pruža optimalnu integraciju zvučničkih jedinica. Interno ožičenje izvedeno je pomoću provodnika od čistog bakra s posrebrenom oplatom, uz izolaciju bez halogena kako bi se izbegla korozija.
Slušni test
Na početku kritičkog slušanja, Seu Jorge i Rogê u numeri "A Força" prikazani su izuzetno precizno, a finese idu do čujnog razdvajanja usana i mnogobrojnih zvukova iz okruženja, koji su postavljeni u drugi plan, ali su i dalje sasvim jasni. Pozornica nije previše široka i ne izlazi iz zone ispred zvučnika, čime je dočarana intimna atmosfera, ali Classic 3/1 pružaju izvanredno pozicioniranje po dubini i osećaj trodimenzionalnog prostora. Vokal je postavljen tačno u sredini, dok je gitara pomerena udesno, ali najviše nas je impresionirao način na koji ovi zvučnici koriste vazduh oko tonova - umesto za uobičajenu širinu, on je ovde upotrebljen za natprosečno dobru separaciju, kao i
Slušali smo Meksički gitarski duet Rodrigo y Gabriela na albumu "Mettavolution" iz 2019.
Topologija
• 2-sistemski, bas-refleks
Mid-bas
• Spendor, 18 cm
Frekvencijski opseg
• 40 Hz - 25 kHz
za uverljiv 3D efekat. Jednako upečatljivu reprodukciju čuli smo u numeri "Piano Man" Wolfganga Haffnera, koja nam je ukazala na odličnu teksturu pojedinačnih nota. Tonovi klavira bili su verodostojni u svojoj raznolikosti i kretali su se od nota slojevitog sadržaja i umekšanih ivica, pa do prodornih i žustrih, odzvanjajućih tonova povećane glasnoće. Sve ovo se odvijalo na veoma tihoj podlozi, koja je dodatno isticala svaki detalj i tehničku finesu zapisa.
U nastavku smo prešli na klasičnu muziku i Listovu "Mađarsku rapsodiju br. 2", u kojoj su se mikrodinamički kvaliteti ovih zvučnika pokazali u punom sjaju. Grupe različitih instrumenata prikazane su jasno i uz odličnu separaciju, a zahtevne deonice nisu dovele do zamućenja ili stapanja više instrumenata u nerazgovetnu i zbrkanu masu tonova. Classic 3/1 imaju zaista brze membrane, čiji se precizni pokreti prevode u sasvim definisanu prezentaciju. Kolorit dosad nismo ni spomenuli, zato što je on praktično savršen - svaka nota je apsolutno na mestu u pogledu realističnog prikaza i reprodukcija je, bar prema našim ušima, sasvim verodostojna. Iako Spendor u promotivnom materijalu navodi da su svi njihovi
Ključne karakteristike
zvučnici naštimovani tako da budu muzikalni i da se uklapaju s različitim pojačalima i izvorima, ovo ne znači da su podešeni da zvuče zaslađeno i dopadljivo po svaku cenu. Naprotiv, njihova prezentacija veoma je neutralna i analitična, ali ne nauštrb muzikalnosti i energetskog naboja - i u tome je srž njihove privlačnosti, koja je mnoge audiofile očarala za ceo život.
Kako bismo proverili tvrdnju proizvođača da se Spendori jednako dobro slažu s različitim tipovima pojačala, u završnom delu testiranja umesto Exposurea 3510 koristili smo Jadis Orchestra Reference. Ponavljanje već preslušanog repertoara pokazalo je jasne razlike, pa smo u numeri "A Força" čuli sočnije tonove gitare, koji su prisutniji u prostoriji, više rezonuju i jednostavno su dominantniji nego pre - a možda i malo obojeni, ali na onaj najbolji, lampaški način. Pozornica se neznatno proširila, ali bez gubljenja već opisane dubine i trodimenzionalnog ugođaja, a nešto bolja mikrodinamika odrazila se na još veću jasnoću sporednih, pozadinskih zvukova. Legendarni "Echoes" u izvođenju meksičkog gitarskog dueta Rodrigo y Gabriela priuštio nam je veoma široku pozornicu, koja je izašla izvan linija zvučnika i pokazala da Classic 3/1 nemaju problema s formiranjem prostrane scene, već da to zavisi isključivo od tonskog zapisa. Fantastična
separacija učinila je da dve gitare povremeno budu prilično udaljene u prostoru, ali da i dalje zvuče celovito i nastupaju zajedno. Pored jasnog okidanja žica gitare, ova numera prikazala nam je prirodne i verodostojne odjeke, koji su ravnomerno opadali i utišavali se do granice čujnosti. Classic 3/1 imaju nominalnu impedansu od osam oma, ali je još važnije da ona pada najniže do 5,9 oma, što ih, uz osetljivost od 88 decibela, čini zahvalnim za uparivanje sa zaista širokim dijapazonom amplifikacije - od srazmerno slabih lampaša, pa do moćnih tranzistorskih monoblokova, ili čak klase D. Na našem testu pokazali su se zasta odlično uz dva kvalitetna, ali konstrukciono i cenovno vrlo različita integralca, čime smo u praksi potvrdili Spendorovu svestranost.
Manufactured in UK
Kao jedan od retkih preostalih izdanaka klasične škole dizajna, Classic 3/1 donose neprolazni vizuelni šarm, koji proističe iz vrhunske završne obrade i luksuznog prirodnog furnira. Evergrin pojava uparena je sa savremenim tehničkim rešenjima, pa oni zapravo zvuče i bolje nego što izgledaju - verodostojno, analitično i muzikalno do te mere da bi se mnogi od nas s njima skrasili tokom dugog niza godina, naročito u prostorijama manje i srednje veličine. Takođe, naša preporu-
ka ide za namenske fabričke stalke, koji nisu jeftini, ali vizuelno i tonski dopunjuju ove zvučnike na najbolji način.
Plus
M Evergrin dizajn i luksuzna izrada.
M Proverena rešenja.
M Verodostojan kolorit.
M Istinska muzikalnost.
Minus
K Osetljivi na izbor pojačala i izvora.
Oprema
 Jadis Orchestra Reference
 Exposure 3510
 Matrix Audio element X2 Pure
 Matrix Audio SS-1 Pro
 Atlas kablovi
Spendor Classic 3/1
J Preporučena snaga pojačala: do 125 W
J Frekvencijski opseg: 40 Hz - 25 kHz
J Osetljivost (1 W / 1 m): 88 dB
J Impedansa: 8 oma
J Topologija: 1 x 180 mm mid-bas, 1 x 22 mm visokotonac
J Rezna frekvencija: 3,7 kHz
J Dimenzije (ŠxVxD): 220 x 395 x 285 mm
J Masa: 9,9 kg
J Cena: 3.950 €
ã Impulse Hi-Fi Audio, 063/482-262
Danska iskrenost u muzici
S danskim poreklom i Børresenovim pedigreom, ovi zvučnici jednostavno nisu mogli da budu promašaj.
Milan M. Milošević
Axxess je ime pod kojim je danska grupacija
Danish Audio Group lansirala entry-level seriju audio-komponenti. Axxess, skraćeno i stilizovano „accessible“, označava entry-level kategoriju komponenti čije su tehnologije i komponente spuštene iz DAG-ovih marki Ansuz, Aavik i Børresen Acoustics. Entry-level, prema tome, shvatite uslovno, dakle, kao pristupačniju klasu uređaja, ali čiji je nivo i dalje toliko visok da se na njemu može završiti audiofilsko putovanje.
L3
Pod imenom Axxess dostupna su dva modela zvučnika: dvosistemski bukšelf L1 i podnostojeći L3. Ovaj drugi je punokrvni trosistemski zvučnik koji sa svojom zakošenom linijom, uskim profilom i naglim zakošenim stranicama podseća na modernu skulpturu u pokretu. Ovom utisku doprinosi i šest isturenih bas-refleks cevi koje izlaze sa zadnje strane. Dizajn zvučnika potpisuje Michael Børresen uz saradnju sa Erikom Rasmussenom, osnivačem Gryphon Audija. Tehnički koncept koji se krije unutar kabineta dodatno umrtvljenog poprečnim ojačanjima jeste sledeći: gornji deo zvučnika je suštinski dvosistemski monitor, s reznom frekvencijom na 2.500 herca između srednjetonca i visokotonskog ribona, dok je donji deo krive odziva ograničen rezonancom bas-refleksa. Za bas-opseg zadužene su dve jedinice koje rade paralelno, čiji je opseg s gornje strane ograničen samo jednim induktivitetom, u skladu s Børresenovom filozofijom što jednostavnijih skretnica. I, dok obične zavojnice nisu sposobne da pruže zadovoljavajuće performanse na toj poziciji, ovde je primenjena skuplja i bolja zavojnica na C-jezgru. Bas i srednji opseg seku se na 80 herca, čime je najniži opseg potpuno rasterećen i dodatno pojačan sa tri bas-refleks cevi, mada je, s druge strane, znatno povećan opseg koji nosi srednjetonac. Na osnovu ovog opisa (a proizvođač ne nudi dodatne tehničke detalje) može se pretpostaviti da je reč o 2,5-sistemskoj topologiji, gde bas-srednjetonac preuzima veliki deo celog opsega. Da bi izneo taj zadatak, on je potpuno istih karakteristika kao i basjedinice.
Børresen inženjering
Visokotonac je ribonski, napravljen od kaptonske trake sa štampanim provodnicima. Manja masa i dvostruko veća površina od kalotne membrane rešavaju mnoge
“Na prvo slušanje, jasno se uočavaju veoma precizni imidžing i detaljnost.”
od problema u visokom opsegu. Dodatno usmerenje visokotonca pruža sama prednja ploča, sa usečenim oblikom horne, koji optimizuje disperziju.
Zvučničke jedinice za bas i srednji opseg prečnika su 4,5 inča, iako izgledaju kao 6,5-inčne. Razlog je jednostavan: Axxess u specifikacijama daje prečnik samo membrane, pre nego cele korpe. Ove jedinice izrađene su od sendviča u kome se, između dva sloja upredenih karbonskih vlakana, nalazi sloj aramida u obliku saća, što daje čvrstinu membrani. Time se izbegavaju ne samo takozvane breakdown frekvencije kad membrana iz linearnog prelazi u nepravilno izlomljeno kretanje, nego i zračenje odbijenih talasa iz kabineta kroz nedovoljno čvrste membrane. I tu se ponovo vraćamo na kabinet i principe dampiranja koji su ovde primenjeni: tanak apsorbujući materijal zalepljen je samo na unutrašnjim bočnim stranama. Børresen je protivnik preteranog dampiranja, koje rizikuje da uguši zvuk, smatrajući da je važnije da odbijeni zvuk ne izađe izvan kabineta, što postiže umrtvljivanjem kabineta i rigidnim membranama. Konačno, na zadnjoj strani nalazi se jedan par terminala Axxessove proizvodnje, koji prima „banana“ i „spade“ priključke. Ceo kabinet, mase tridesetak kilograma, oslanja se na dve ukrštene aluminijumske baze s podesivim spajkovima. Uz ove zvučnike, kao dodatna oprema, dostupan je i Axxess Noir Resonance Control komplet antirezonantnih podloški. L3 su dostupni u crnoj i beloj boji, u satenskom finišu.
Slušali smo Ahmad Jamal, "Marseille" (Jazz Village, 2017)
Slušni test
Zvučnike smo priključili na pojačalo istog proizvođača Fortè 1, koji smo već testirali. Na ovu kombinaciju odlučili smo se jer poznajemo zvuk amplifikacije i jer smo očekivali sinergiju – i bili smo u pravu. Ukoliko se odlučite za drugi pojačivač, biće vam potrebno znatno više od 50 vati, koliko minimalno preporučuje proizvođač. Zbog svog uskog profila, L3 nisu posebno osetljivi na pozicioniranje, što je dobrodošla okolnost imajući u vidu njihove dimenzije i težinu.
Topologija
• trosistemski
Osetljivost
• 88 dB
Frekvencijski
opseg
• 35 Hz – 22 kHz
Na prvo slušanje, jasno se uočavaju veoma precizni imidžing i detaljnost. Ovde jasno dolaze do izražaja veoma uzak prednji profil, usmereni snop zvučničkih jedinica, odsustvo internih refleksija i odbijenog zvuka. So far, so good. Međutim, da biste čuli dubinu pozornice i integraciju opsega, ovim zvučnicima je potrebno čak 500 sati usviravanja, prema tvrdnjama konstruktora. Ono što je od početka radilo bez mane, bio je bas-opseg, koji je ispaljivao tačno, voluminozno i odsečno, bez odjeka ili kašljanja bas-refleksa, što je prednost različitog promera u paraleli. Retki su zvučnici kao što je L3, koji prave sfernu, holografsku sliku ispred sebe, a opet jasno definisane izvođače na sceni.
Ključne karakteristike
Visoki opseg je potpuno prirodan i sliven u ostatak slike, koja kao da se cela odvaja od zvučnika.
Naš glavni utisak je da je i u cenovnoj klasi od 5.000 evra moguće čuti više od malih inkrementalnih razlika. L3 su toliko dobri i kvalitetni zvučnici da se mogu porediti s cenovnim rangom do 10.000 evra.
Zaključak
L3 su zvučnici koji u dobroj meri brišu granice između cenovnih rangova i ujedinjuju razne muzičke žanrove u jedan svestrani karakter reprodukcije. Bez obzira na žanr, sjajno i precizno slikaju pozornicu i postavljaju slušaoca tačno ispred nje. Opsezi su rasterećeni i lepo raspodeljeni, a srednjetonac ima dobru rezolutnost, iako u ovoj konfiguraciji ima najviše posla.
Može li im se nešto zameriti? Na mnogim muzičkim materijalima L3 zvuče drugačije od onoga na šta ste možda navikli.
Zvuk nije uvek savršeno udoban, ali to može biti primedba samo od onih audiofila koji od muzike očekuju udobnost kauča, a ne autentičnost. Karakter zvuka se može menjati izmenom amplifikacije ili kablova, ali bi bilo šteta ublažavati osnovnu i najbolju karakteristiku L3 – otvoren i iskren zvuk.
Plus
M Izvanredne performanse po ovoj ceni.
M Otvoren i iskren zvuk.
Minus
K Mogu zahtevati i više od 500 sati usviravanja.
Oprema
 Axxess Fortè 1
 Axxess kablovi
Axxess L3
J Topologija: trosistemski, bas-refleks
J Jedinice: ribonski visokotonac, 1 x srednjetonac, 2 x bas
J Frekvencijski opseg: 35 Hz – 22 kHz
J Osetljivost: 88 dB
J Impedansa: >4 Ω
J Dimenzije (ŠxVxD): 125 x 30 x 41 cm
J Masa: 30,2 kg
J Finiš: satenski, crni ili beli
J Cena: oko 5.100 €
ã M Kabl, 066/000-966
Rušenje zidova i predrasuda
Danska kompanija System Audio, nažalost, nema distributera u Srbiji, ali se možda to uskoro promeni. Njihovi zvučnici osvajaju srca novinara i publike na sajmovima, pa smo na test uzeli najmanji zvučnik Signature 5. Da vidimo šta može...
Ljubiša Miodragović
Osnivač i CEO kompanije System Audio jeste zanimljivi gospodin po imenu Ole Witthøft. On toliko veruje u svoje proizvode da nudi sedmogodišnju garanciju, pa čak i mogućnost da vratite proizvod u roku od 30 dana ukoliko vam se ne dopadne. Da postoje nezadovoljni korisnici, sigurni smo da bi kompanija već bankrotirala, ali kako se to nije desilo, možda je vreme da se i mi pozabavimo ovim proizvodima. Kompanija u suštini ima tri linije proizvoda –aktivni zvučnici, pasivni zvučnici i dodaci (centralne bežične jedinice – Hub). U liniji Signature nalaze se kompaktni zvučnici Signature 5, zatim podnostojeći Signature 40, centralni zvučnik Signature 10, surround zvučnik Signature 6 i sabvufer Signature Sub 8. Cela serija se proizvodi u samo dve boje – crnoj i beloj, što svakako olakšava logistiku i proizvodnju. Ipak, mnogi bi očekivali završnu obradu visokog sjaja, ali su se u kompaniji odlučili za matirani finiš na kojem ne ostaju tragovi prstiju. Na prvi pogled, Signature 5 je običan dvosistemski zvučnik koji ne treba nikoga posebno da uzbudi, ali, na našu sreću, to nije tako.
Signature 5 je zaista kompaktan – visok je 30 centimetara, dubok 24,9 i širok samo 16,5 centimetara. Dakle, kutija ima jedva 12 litara zapremine i u njoj se nalaze samo novorazvijeni visokotonac Signature DXT, prečnika jednog inča, i bas-srednjetonac Signature 15/4, prečnika 5,5 inča (12,7 cm). System Audio ne koristi nikakve posebne materijale u ovim jedinicama – membrana bas-srednjetonca je izrađena od staklenih vlakana, dok je visokotonac napravljen od protkane tkanine. Zanimljivo je da visokotonac koristi svoju komoru u kutiji i da mu magnetni sistem dozvoljava da svira do solidno niskih 1,9 kiloherca. Oznaka DXT označava Diffraction Expansion Technology, a u suštini to je samo deo koji usmerava talase oko visokotonca. Zahvaljujući bas-refleks otvoru, ovi zvučnici se spuštaju čak do 40 herca, što je impresivno ako uzmemo u obzir njihove dimenzije. Ove kutije je najbolje postaviti na stalke, ali većina stalaka ima visinu 60 centimetara. Ako želite da ova kompaktna kutija bude u odgovarajućoj visini, tj. da visokotonac bude u visini vaših ušiju dok sedite, verovatno bi bilo dobro da potražite malo više stalke, od, recimo, 70 centimetara. Vizuelno, ove kutije ne mogu izgledati jednostavnije – prednja maska ima u dnu logotip sa oznakom SA, drži se na magnetima, a kad se ukloni, vide se visokotonac i bas-srednjetonska jedinica, koji pokrivaju veći deo fronta. Na zadnjoj strani u gornjem delu nalazi se bas-refleks otvor, dok je na sredini metalna pločica s jednostrukim zvučničkim terminalima, koji prihvataju golu žicu ili banane. Istovremeno, natpis kompanije podseća nas da je ovaj brend ustanovljen još 1984. godine u Danskoj. Ispod metalne pločice primetićete četiri malena otvora, koji služe za montiranje zidnog nosača. Ako se odlučite za montažu ovog zvučnika na zid, u tom slučaju obavezno zatvorite bas-refleks otvor priloženim sunđerima.
Zvuk
Ovi zvučnici mogu lepo da rade s brojnim pojačalima, ali mi ne preporučujemo korišćenje anemičnih pojačala male snage, jer u tom slučaju nećete osetiti šta sve Signature 5 umeju. Naravno da nećete slušati zvučnike od hiljadu evra na pojačalu koje košta višestruko više, ali naša preporuka je da koristite pojačala s dobrim napajanjem i višom izlaznom snagom. Tada ćete osetiti moć ovih zvučnika i zapitaćete se da li je System Audio uspeo da pomeri granice fizike. Odgovor je negativan, ali zvuk će biti masivniji, dublji, impresivniji i muzikalniji nego što ste to očekivali na prvi pogled. Signature 5 će iskazati veoma puno energičnosti i agilnosti, a istovremeno će sačuvati ravnotežu na snimku i zvučna scena se nikada neće raspasti.
“Zapitaćete se da li je System Audio uspeo da pomeri granice fizike.”
Poslušali smo nekoliko pesama sa odličnim gruvom, poput numere „Ain't No Love in the Heart of the City“ iz davne 1974. godine, u izvođenju Bobbyja „Blue“ Blanda. Ovaj gospodin nam je pokazao kako se mogu pomešati bluz, R&B i gospel, a Signature 5 nas je naterao da zapevamo i zasviramo uz ovu numeru. Kakve emocije! Signature 5 imaju posebnu toplinu u srednjem spektru i specifičnu prozračnost i otvorenost. Po savetu kolega, menjali smo ugao ovim zvučnicima (toe-in) do petnaestak stepeni i razlike su bile dosta zanimljive. Ne možemo se usaglasiti
Slušali smo „Ain't No Love in the Heart of the City“ iz davne 1974. godine u izvođenju Bobbyja „Blue“ Blanda.
koji nam zvuk više prija, ali smo sigurni da je ukus individualan i da pre svega zavisi od slušaonice.
Zaključak
System Audio je uspeo da ove zvučnike napravi i proda za samo 999 evra, što je prva psihološka granica. Problem je što ova kompanija nema distribuciju u Srbiji, tako da ako ih želite posedovati, morate se snaći. Od nas ova kompanija i ovaj zvučnik imaju visoke preporuke, pa ako se pojavi zainteresovani distributer, mi smo tu da pomognemo. Što se tiče kvaliteta izrade, reprodukcije i sveukupnog utiska – skidamo kapu!
Plus
M Fantastičan zvuk iz malih kutija.
M Odlična izrada, a niska cena.
M Jednostavnost uz fleksibilnost.
Minus
Ključne karakteristike
Topologija
• dvosistemski, bas-refleks Visokotonac
• 1 in DXT Frekvencijski opseg
• 40 Hz - 25 kHz
K Nemamo distributera.
System Audio Signature 5
J Preporučena snaga pojačala (8 Ω): do 150 W
J Frekvencijski opseg (-6 dB): 40 Hz - 25 kHz
J Osetljivost (1 W / 1 m): 85 dB
J Nominalna impedansa: 4 oma
J Topologija: 1 x 127 mm mid-bas, 1 x 25 mm visokotonac
J Rezna frekvencija: 1,9 kHz
J Dimenzije (ŠxVxD): 165 x 300 x 249 mm
J Masa: 6 kg
J Cena: 999 €
ã www.system-audio.com
Oblik muzike
Čak i kod tehnički najnaprednijih uređaja postoji prostor za poboljšanje, kako nam pokazuje najnovije izdanje Devialetovih zvučnika iz serije Phantom.
Francuska kompanija osnovana je 2007, a dospela je u žižu audiofilske javnosti pre deset godina, kad je predstavila prve Phantome. Zahvaljujući jedinstvenom dizajnu, ovi zvučnici ubrzo su postali jedni od najprepoznatljivijih uređaja u savremenom hi-fiju, dok su unutar retrofuturističkih kućišta sadržali vrhunsku i vrlo naprednu tehnologiju. Ni posle decenije prisustva na tržištu, njihova avangardna pojava nije izgubila ništa od svog šarma, ali je došlo vreme za unapređenje elektronike i drugih komponenti. Pred nama su Phantomi u najnovijoj verziji Ultimate, koji stižu u neizmenjenom dizajnu, ali uz nekoliko značajnih tehničkih osveženja.
Dizajn i
tehnologija
Neizmenjeni dizajn podrazumeva da Phantomi i dalje izgledaju kao velike kapsule, snažno zaobljene sa svih strana. Kabinet zapremine oko šest litara izrađen je od besprekorno obrađene ABS plastike, ali to je samo spoljašnja oplata - ispod nje se nalazi dvodelna aluminijumska šasija sklopljena pod pritiskom, pa zvučnici nose sertifikat IP43, što znači da su zaštićeni od ulaska predmeta
većih od jednog milimetra i od prskanja vode. Na prednjem delu nalazi se koaksijalna jedinica, koja sadrži aluminijumske membrane za visoke i srednje tonove - fabrika navodi da su drajveri potpuno novi, što važi i za niskotonske jedinice. One su postavljene na bokovima i takođe napravljene od ABS plastike, a za sinhronizaciju njihovih pokreta zadužena je tehnologija HBI (Heart Bass Implosion). Na zadnjem delu uklopljen je hladnjak s masivnim rebrima, koji savršeno prati liniju kućišta. U njega je integrisan taster za uključivanje, dok se u upuštenom donjem delu nalaze eternet port, optički audio-ulaz i IEC utičnica za odvojivi napojni kabl. Kao novitet u odnosu na prethodnike, u zadnjem delu gornje površine nailazimo na četiri komande osetljive na dodir, koje služe za blutut uparivanje, kontrolu glasnoće i reprodukcije, dok je uz njih smeštena i LE dioda za indikaciju statusa. Već smo naveli da Phantomi nisu izgubili ništa od svog avangardnog šarma, a osnovne kolorne šeme su matirana crna pod nazivom Deep Forest i belosrebrna Light Pearl, dok se uz doplatu može dobiti Opéra de Paris sa zlatnim detaljima.
U pogledu funkcije, Phantomi su aktivni bežični zvučnici, koji mogu da rade pojedinačno u monomodalitetu, kao stereopar ili u multirum postavci, a sve to se podešava preko Devialetove aplikacije. Optički ulaz tu je samo kao ispomoć, isto kao i blutut 5.3, jer je glavni vid povezivanja preko mreže, bilo kroz gigabitni eternet port ili pomoću wi-fija 6. Devialetova mrežna platforma podržava sve popularne servise i protokole, kao što su Google Cast, UPnP, AirPlay, Roon Ready, Tidal Connect i Spotify Connect, dok se za konverziju koristi Magic Wire DAC, koji nema operacione pojačivače na putu signala i prihvata rezoluciju do 192 kiloherca i 24 bita. Brojna patentirana rešenja obuhvataju povratnu spregu SAM (Speaker Active Matching), koja obavlja optimizaciju signala u digitalnom domenu, pre DAC-a, dok AVL (Adaptive Volume Level) služi za ujednačavanje glasnoće tokom gledanja filmova i drugih video-sadržaja. Kontrolna elektronika unapređena je novim SoC (System-onChip) rešenjem NXP iMX8, koje koristi četiri procesorska jezgra na 1,5 gigaherca, a za upravljanje je zadužen Devialetov novi operativni sistem DOS3.
Bojan Jović
“Devialetova aplikacija i ranije je bila odlična, ali nova verzija zaista briljira u svim disciplinama.”
Kao verovatno najčuvenija tehnologija ovog francuskog proizvođača, za pokretanje zvučničkih jedinica upotrebljena je nova generacija patentirane amplifikacije ADH (Analog-Digital Hybrid). Ovaj hibrid sadrži pojačala klase A i D, koja rade paralelno, tako što klasa A direktno pokreće zvučnike, dok klasa D obezbeđuje potrebnu struju. Ovakva konstrukcija rasterećuje pojačalo u klasi A, čime se obezbeđuje još veća linearnost, pa ADH predstavlja uspešan spoj muzikalnosti klase A i efikasnosti klase D. Prevedeno na specifikacije, Phantomovu trosistemsku topologiju pokreće amplifikacija od 1.100 vati, uz frekvencijski opseg od 14 herca do 35 kiloherca i najveći zvučni pritisak od 108 decibela.
Upotreba i zvuk
Phantom Reactor su nas od samog početka podsetili na ranije iteracije ovih zvučnika, jer su zadržali vrlo neutralan kolorit, naročito u gornjem i srednjem opsegu. Tonovi su precizni i veoma jasni, povremeno sa oštrim ivicama, ali uz lepo prikazanu teksturu i adekvatnu masu. Ovakav spoj oštrog okvira i bogatog, sočnog središta pruža nesvakidašnje jasnu prezentaciju, ali bez opterećujuće suvoparne analitičnosti, koja može postati naporna na duže staze. Aplikacija sadrži ekvilajzer s nekoliko predefinisanih modaliteta, kao i s podešavanjem na šest frekvencija, a mi smo najviše koristili Flat režim. Niskotonski
opseg je poboljšan u odnosu na prethodnike i basovi su znatno prisutniji, a imaju i vrlo uverljivu masu. Najniži tonovi silaze prilično duboko - naročito ako se uzme u obzir zapremina kabineta - pa se Phantomi u ovom pogledu predstavljaju kao zvučnici bez očiglednih slabosti. Nove membrane donose čujni napredak, ali treba imati u vidu da basovi ponekad umeju da preglasaju ostatak slike, čak i na Flat podešavanjima - naše mišljenje je da tada ne treba bežati od tonskih kontrola, jer one zato i postoje. Pored ekvilajzera, na raspolaganju su Bass Reducer i Loudness, ali i poseban Monitoring modalitet, koji garantuje potpuno ravan odziv. Ovaj modalitet donosi još veću preciznost i bolji uvid u tehničke osobine tonskog zapisa, ali je suvlji i jednostavno manje zabavan za slušanje, pa smo ga koristili samo povremeno, u cilju poređenja.
Slušali smo Kanadskog pijanistu Gila Evansa na živom albumu "Little Wing (Live in Germany)" iz 1978.
Ključne karakteristike
Povezivanje
• LAN, wi-fi, blutut, optički Topologija
• trosistemska Snaga pojačala
• 1.100 W
U pogledu pozicioniranja Phantome smo tretirali kao bilo koje druge zvučnike i ispostavilo se da im je za pun zamah potrebno četrdesetak centimetara od zadnjeg zida i oko metar od bočnih zidova. Zvučnici su prilično osetljivi na zaokretanje i prikazuju i najmanje pomeranje, pa savetujemo da eksperimentišete i pronađete ugao koji najviše odgovara vašem prostoru i ušima. Nama je više prijala veća usmerenost ka poziciji za slušanje, koja smanjuje pozornicu, ali pruža fantastičan fokus i trodimenzionalno pozicioniranje. Sve se dešava u srazmerno malom prostoru, ali je separacija zaista sjajna, a ovakav način slušanja pruža uvid u sve detalje na jedan neosetan i neopterećujući način - poput dobrih slušalica. Smanjivanje ugla znatno će proširiti pozornicu, uz umanjenje, ali ne i potpuno gubljenje dubine. Ovakvo pozicioniranje daje prostranu tonsku scenu, koja je
dobro definisana i naročito primerena za žive snimke. Pored toga, subjektivni utisak je da reprodukcija sadrži više sirove energije i, naravno, mnogo je zahvalnija za veći auditorijum. Promena ugla i bilo kakvo pomeranje zvučnika znatno su olakšani uz Phantomove fabričke stalke pod nazivom Tree, koji su, pored savršene vizuelne uklopljenosti, prilično pametno osmišljeni. Kružno postolje sadrži čak osam nožica, pa je stabilnost zagarantovana, dok stalak integriše napojni kabl s odgovarajućom maskom na gornjem kraju. Zvučnik se pričvršćuje za stalak pomoću veoma jednostavne automatske brave, a napajanje se zatim priključuje u standardnu IEC utičnicu na samom dnu postolja. Iako nisu jeftini, fabrički stalci pružaju izvanrednu stabilnost i sjajno rešeno napajanje, a pored toga, Phantome je jednostavno mučno gledati na uobičajenim hi-fi stalcimaverujte, probali smo.
Unapređeno savršenstvo
Devialetova aplikacija i ranije je bila odlična, ali nova verzija zaista briljira u svim disciplinama. Preglednost i intuitivnost su na visokom nivou, a rad brz i stabilan. Čak su i početna podešavanja, poput prvog povezivanja na wi-fi, izvedena jednostavno i uz minimalno anga-
žovanje korisnika, a sporedne opcije su jasno obeležene i objašnjene. Najnovija generacija Phantoma, po nama, nema posebnih nedostataka, ali bi nekima moglo zasmetati odsustvo podrške za rezoluciju preko 192 kiloherca i DSD. Takođe, umesto optičkog ulaza, voleli bismo da vidimo HDMI port, koji bi omogućio jednostavnije i kvalitetnije povezivanje zvučnika i televizora, što bi dodatno povećalo upotrebljivost ovih zvučnika.
Iako je za testirani komplet zvučnika sa stalcima potrebno izdvojiti gotovo 8.500 evra, za taj novac dobija se kompletan stereo-sistem više klase, koji sadrži izuzetno sposobnu mrežnu platformu, odličan D/A konverter, moćnih 1.100 vati po kanalu i trosistemsku postavku naprednih zvučničkih jedinica. Prateće opcije prilično su bogate, a podešavanja garantuju dobru upotrebljivost u različitim situacijama i okruženjima. Kvalitet i promišljenost vidljivi su u svakom detalju, a ovi kompleksni komadi savremene audio-tehnike konstruisani su i izrađeni u Francuskoj. Najzad, unikatni dizajn i avangardna pojava nikad neće izaći iz mode i zadržaće svežinu tokom narednih decenija, pa ćete Phantome tokom dugog niza godina sa uživanjem slušati - i gledati.
Plus
M Najbolji zvuk do sada.
M Precizni tonovi i snažniji bas.
M Sveobuhvatna softverska platforma.
M Neponovljiv dizajn.
Minus
K HDMI bi upotpunio funkcionalnost.
Devialet Phantom
Ultimate 108 DB
J Snaga pojačala: 1.100 W
J Frekvencijski opseg (+/-6 dB): 14 Hz - 35 kHz
J Nivo zvučnog pritiska SPL (1 m): 108 dB
J Topologija: 1 x visokotonski, 1 x srednjetonski, 2 x niskotonski
J Audio-ulazi: 1 x optički
J Dodatno: LAN, wi-fi, blutut
J Dimenzije (ŠxVxD): 246 x 255 x 342 mm
J Masa: 11,1 kg
J Cena: oko 3.720 €
ã 4Audio, 011/770-4320
Audiofil u pomodnom odelu
Treća generacija Bluesoundovog svestranog pojačala dolazi u prepoznatljivom dizajnu, ali uz znatna unapređenja unutar kućišta.
Bojan Jović
Zahvaljujući dugogodišnjem prisustvu na našem tržištu, dobro smo upoznati s mladom kompanijom Bluesound, koja je specijalizovana za digitalne tehnologije i reprodukciju preko mreže. Pripadnost kanadskoj grupaciji Lenbrook (zajedno s NAD-om i PSB-om) daje joj slobodu da razvija nove tehnologije, kao i da deli znanje sa sestrinskim brendovima, što Bluesound koristi na najbolji mogući način - praveći uređaje koji su dobro osmišljeni, funkcionalni i cenovno vrlo konkurentni.
Dizajn
Iako je znatno proširio ponudu na oba kraja, lansiranjem novih serija u donjem i gornjem segmentu, Bluesound nastavlja da usavršava okosnicu ponude, koju čini srednja kategorija uređaja. U našu redakciju stigao je POWERNODE u najnovijoj, trećoj iteraciji, a odlikuje ga dizajn koji se nije menjao od prve verzije. Kućište kompaktnog gabarita i širine 22 centimetra još uvek deluje moderno i sveže,
ali pre svega diskretno, posebno u crnom izdanju. Pojavu umekšavaju zaobljene uspravne ivice, a front i bokovi vizuelno su podeljeni na jednake vodoravne površine. Matiranu crnu boju narušavaju samo hromirani logotip kompanije i izlaz za slušalice na prednjoj strani, pa POWERNODE deluje monolitno, čemu doprinosi velika čvrstina plastičnog kućišta - uz napomenu da je finiš pravi magnet za otiske prstiju. Odranije znamo da akrilni panel na gornjoj strani skriva garnituru osnovnih komandi, koje su osetljive na dodir i osvetle se kad je uređaj uključen, što je rešenje koje Bluesound primenjuje i na drugim modelima. Ovaj panel uokviren je metalnom mrežom, koja je vrlo lepo uklopljena, a služi za protok vazduha u unutrašnjosti. Sveukupno, novi POWERNODE ne donosi ništa novo u pogledu dizajna, a sitne izmene posledica su unapređene funkcionalnosti - kao što su znatno veći kontrolni panel i prelazak na 6,35-milimetarski izlaz za slušalice.
U pogledu upotrebljivosti POWERNODE sadrži strimer, D/A konverter i amplifikaciju u jednom kućištu, a opseg mogućnosti najbolje se vidi na zadnjem panelu. Za priključivanje digitalnih izvora prisutni su optički i USB-C, kao i kombinovani digitalno-analogni u formi 3,5-milimetarskog ulaza, dok je za integraciju televizora predviđen HDMI eARC. Za analogne izvore dostupan je još jedan RCA ulaz, ali treba imati u vidu da se analogni signal prevodi u digitalnu formu, što nije najsrećnije rešenje. Tu je i USB-A port za priključivanje eksternih skladišta za funkciju muzičkog servera, dok se povezivanje na lokalnu mrežu obavlja preko eternet porta ili wi-fija. Ispod priključaka za izvore smešteni su terminali za tri zvučnika, što je prilično neobično, ali će biti razjašnjeno kasnije. Postavka se završava IEC utičnicom za odvojivi strujni kabl i priključkom za eksterni senzor daljinske komande ukoliko poželite da postavite POWERNODE na zadnji deo police. Najzad, Bluesound već dugo neguje
“GaN
amplifikacija u novom modelu donosi osetno veću snagu i drugačiji tonski pečat.”
takozvani plutajući dizajn, što znači da se uređaj oslanja na jednu uvučenu površinu u središtu donje strane, koja je teže primetna spolja. Na donjoj strani takođe pronalazimo veliki broj proreza za hlađenje.
Tehnologije i mogućnosti
U središtu funkcionalnosti ovog uređaja nalazi se operativni sistem BluOS, koji je u audiofilskim krugovima već etabliran kao svestrana i stabilna platforma, a za fluidan rad i brz odziv zadužen je četvorojezgarni procesor ARM Cortex-A53. BluOS integriše mrežni plejer, koji prihvata sve rasprostranjene formate i servise - na raspolaganju su Spotify Connect, Tidal Connect, Qobuz Connect, Roon Ready, AirPlay 2 i dr. Konvertersko kolo prihvata izvornu rezoluciju do 192 kiloherca i 24 bita, a DSD je podržan preko interne konverzije na PCM 192/24 - rešenje nije najsrećnije, ali Bluesound nikako da doda podršku za izvorni DSD. Platforma takođe omogućuje multirum uvezivanje, ali i formiranje surround sistema, s POWERNODE-om u središtu. Naime, treći zvučnički izlaz služi za povezivanje centralnog kanala, pa POWERNODE preuzima frontalnu postavku (levi, centralni i desni kanal), dok se za zadnje kanale koriste bežični zvučnici, koji podržavaju BluOS. Bluesoundov sabvufer PULSE SUB+ takođe se može povezati preko mreže, dok se drugi sabvuferi povezuju preko izlaza na zadnjem panelu, čime se dobija punokrvni 5.1-kanalni sistem s podrškom za Dolby Digital. Patentirana amplifikacija DirectDigital nove generacije opremljena je GaN-FET tranzistorima, koji stiču sve veću popularnost, a bazirani su na galijum-nitridu. Kontinualna snaga iznosi 100 vati na osam oma u stereo-postavci, dok korišćenje sva tri izlaza smanjuje snagu na 80 vati po kanalu. Izobličenje iznosi uzorno niskih 0,005 odsto, a ukoliko koristite slušalice, treba reći da se proizvođač potrudio i opremio ovaj izlaz tehnologijom THX AAA. Dakle, priključak za slušalice nije samo još jedna
sporedna opcija, već mu je posvećena pažnja. Nismo naveli nezaobilazni blutut, koji je podržan u verziji 5.2, uz dvosmernu vezu i kvalitetniji kodek aptX HD, a tu je i senzor za daljinsku komandu na prednjem panelu. Iako se uz POWERNODE ne dobija daljinski, on je sposoban da uči kodove, pa se za kontrolu mogu koristiti upravljači drugih uređaja.
Tokom reprodukcije novi POWERNODE predstavlja se kao drugačija zverka u odnosu na prethodnika, kao i na slabiji POWERNODE EDGE, što nije iznenađenje. Naime, prethodna verzija bila je na tržištu punih šest godina, a za to vreme konkurencija je uznapredovala, pa je bilo očekivano da i Bluesound podigne nivo performansi. Ako je prošla verzija imala pre svega pitak i prijatan zvuk, GaN amplifikacija u novom modelu donosi osetno veću snagu i drugačiji tonski pečat. Kontrola je odlična u svim okolnostima i POWERNODE vodi membrane vrlo precizno, što se prevodi u jasan prikaz pojedinačnih tonova, kao i celokupne zvučne slike. Veće opterećenje ne proizvodi posebne negativne efekte i ne dolazi do čujnih izobličenja ili suženja pozornice, koja je prilično prostrana, ali - što je još važnije - zadržava preglednost tokom zahtevnih izvođenja. Dinamički kvaliteti su vrlo dobri i POWERNODE zadržava kontrolu tokom niskotonskih ekskurzija, koje zvuče snažno i definisano, ali pre svega postojano. Jednostavno, iza svega što ovo pojačalo radi stoji stabilna i snažna amplifi-
Slušali smo Tangerine Dream na albumu "Phaedra" iz 1974.
Ključne karakteristike
kacija, koja predstavlja najveći iskorak u odnosu na prethodne verzije. Iako se, u svetlu cene, POWERNODE može smatrati uređajem niže klase, on zaista ne ostavlja takav utisak tokom rada - reprodukcija je zrela i sveobuhvatna, dorasla zahtevnim audiofilskim ušima. Kolorit je neutralniji nego kod prethodnika i odlikuju ga velika preciznost i oštro ocrtavanje, što se ogleda kroz veću sposobnost analize tehničkih parametara tonskog zapisa. Telo pojedinačnih nota dovoljno je krupno, ali ne i natprirodno veliko, pa POWERNODE kreira tonski pejzaž na uverljiv, ali i dalje nepretenciozan, smiren način - reč je o uređaju koji nije naštimovan tako da se dopadne što širem krugu korisnika, već neguje određene audiofilske kvalitete.
Reprodukcija stoga povremeno može zvučati suvlje i manje živopisno, ali to je posledica verodostojnog pristupa, jer POWERNODE samo prenosi izvorne osobine tonskog zapisa. Drugim rečima, ovaj uređaj je osetljiv na kvalitet reprodukovanog materijala i sposoban je da prikaže razlike u snimcima i produkciji. Njegov tonski pečat nama je bio sasvim po volji, ali više nije onako sladak i milozvučan, već teži realističnoj reprodukciji, pa se možda neće dopasti svakom. U završnom delu testiranja isprobali smo Bluesoundov izlaz za slušalice i možemo da potvrdimo da on nije tu kao samo još jedna stavka u promotivnom materijalu. Zvuk je čist i precizan, s jasno ocrtanim notama i relativno neutralnog kolorita, mada nešto sočniji nego preko glavnog pojačala. THX amplifikacija bez problema je pokretala naše 300-omske slušalice, uz dobru dinamiku i solidan bas, pa se POWERNODE-u u ovom pogledu ne mogu staviti stvarne zamerke - a sve ostalo je u domenu ličnog ukusa. Bluesound već godinama kao hardversku platformu koristi ARM procesor, a kombinacija sa operativnim sistemom BluOS i dalje je odlična i pruža brz odziv i rad bez zastoja. Sam BluOS je izrastao u zaista sjajan sistem, koji pruža sve što je potrebno za svakodnevno uživanje u muzici na jednostavan način, ali zadržava raznovrsne opcije, pomoću kojih se POWERNODE može pretvoriti u centar solidnog surround sistema ili multirum postavke. Sve opcije su pritom vrlo pregledne i intuitivne, pa neće biti potrebno mnogo vremena da ih savladate, čak i bez posezanja za uputstvom. Najzad, fabrika ističe da će POWERNODE kroz buduće verzije firmvera dobiti podršku za kalibraciju Dirac Live, čime će se reprodukcija podići na još viši nivo.
Zaključak
U svetlu sveopšteg rasta cena u prethodnih nekoliko godina, poskupljenje novog POWERNODE-a za dvadesetak odsto potpuno je zanemarljivo u odnosu na unapređenja koja donosi. Ukoliko pogledate dalje od pomodnog Apple dizajna (naročito u beloj boji), futurističkog panela s komandama na dodir i brojnih sporednih opcija, pronaći ćete istinsku hi-fi amplifikaciju, snažnu i stabilnu, koja je spregnuta s doteranom i zrelom digitalnom platformom kako bi pružila audiofilski kvalitet reprodukcije.
J Audio-ulazi: 1 x RCA, optički, USB-C, HDMI i kombinovani
J Mrežno povezivanje: LAN, wi-fi
J Izlazi za zvučnike: 3
J Izlaz za slušalice: 6,35 mm
J Dodatno: USB-A, blutut, sub out
J Dimenzije (ŠxVxD): 220 x 70 x 190 mm
J Masa: 1,9 kg
J Cena: 1.100 €
ã 4Audio, 011/770-4320
No strings attached
Electrocompanietov sistem iz serije EC Living pruža jednostavnu upotrebu, velike mogućnosti i obilje severnjačkog šarma.
Bojan Jović
Suređajima iz serije EC Living susreli smo se već nekoliko puta - u pitanju su sprave koje se u velikoj meri razlikuju od modela iz linije Classic, na koje svi prvo pomislimo kad je u pitanju ovaj norveški proizvođač. Za razliku od srodnika iz serije Classic, koji su prepoznatljivi po masivnim kućištima i akrilnom frontu, EC Living donosi daleko kompaktnije uređaje, izvedene u modernim formama i uz lajfstajl pojavu. Druga generacija ove serije sadrži mrežni plejer Rena S2, striming pojačalo Rena SA2 i bežične zvučnike Tana L2, a postavka može biti dopunjena bežičnim sabvuferom Sira L1. U našu redakciju stigao je sistem sačinjen od strimera Rena S2 i zvučnika Tana L2, a u testu koji sledi utvrdićemo šta sve pruža ova kombinacija.
Rena S2
S obzirom na to da smo početkom godine, u broju 123, obavili zaseban test Rene S2, sada ćemo se samo podsetiti njenih najvažnijih osobina. U pitanju je kompaktni uređaj, kvadratnog paralelnog preseka i zaobljenih ivica, sa efektnom kombinacijom aluminijumskog kućišta i gornje površine u crnoj boji visokog sjaja. Napredna rešenja u unutrašnjosti dodatno su naglašena minimalističkom pojavom, koja isključuje displej ili tastere u uobičajenom smislu - Rena S2 ima samo tri komande osetljive na dodir, koje se osvetle kad im primaknete šaku, a inače su potpuno nevidljive. Ovaj strimer omogućuje povezivanje na mrežu pomoću kabla ili preko wi-fija, a tu je i neizbežni blutut. Na upuštenom panelu na zadnjoj strani nalaze se dodatni optič-
ki i koaksijalni ulazi, kao i kombinovani 3,5-milimetarski izlaz, koji može da prosledi digitalni ili analogni signal. USB-A port služi za reprodukciju s prenosivih skladišta, a napajanje je eksterno. U pogledu mogućnosti, Rena S2 pruža sve što se očekuje od strimera nove generacije. Interni D/A konverter podržava rezoluciju do 192 kiloherca i DSD128, a mrežna platforma prihvata sve popularne formate. Servisi i protokoli takođe su prisutni u punom broju i obuhvataju Tidal Connect, Spotify Connect, Qobuz, DLNA, AirPlay 2, Roon i JPLAY, a posebno nas je obradovalo dodavanje podrške za Audirvānu. Uz uređaj se isporučuje daljinski upravljač, ali kao glavni vid kontrole predviđena je aplikacija EC Play. Druga generacija serije EC Living dobila je temeljno obnovljenu aplikaciju,
“Tana L2 donose elaborirana rešenja i pružaju sasvim ozbiljan audiofilski zvuk iz vrlo malih kutija.”
koja objedinjuje kontrolu svih opcija, audioteku i reprodukciju sa svih izvora. Preko aplikacije se takođe obavlja povezivanje mrežnih uređaja u jedinstven sistem, a prisutne su tonske kontrole i druga podešavanja reprodukcije.
Tana L2
Testirani zvučnici Tana L2 savršeno se vizuelno uklapaju sa strimerom, jer zapravo izgledaju kao Rena S2, na koju je dodata zvučna kutija. Ovo podrazumeva bazu od aluminijuma podeljenog vodoravnim linijama, dok je gornji deo u potpunosti obložen crnom tkaninom, a gornja površina takođe je u crnoj boji visokog sjaja. Na kvadratnu osnovu stranice 18 centimetara nadovezuje se visina od 25 centimetara, što čini ove zvučnike vrlo kompaktnim i odgovarajućim za manje prostorije, pa i stešnjena okruženja. Kako su u pitanju aktivni bežični zvučnici, na zadnjoj strani nalazi se neznatno istureni deo, s prorezima za hlađenje, iza kojih je smeštena elektronika. U upuštenom donjem delu nailazimo samo na IEC utičnicu za odvojivi strujni kabl, jer Tana L2 podržava samo bežičnu vezu i ne može se koristiti kao samostalni uređaj - za to je predviđen zvučnik Tana SL2. Iako spolja izgleda isto, ovaj model u unutrašnjosti sadrži striming platformu iz Rene S2, što podrazumeva prisustvo raznovrsnih digitalnih i analognih priključaka.
Nakon uklanjanja platnene mrežice, postaje jasno da je Tana L2 prilično složen uređaj, u koji je uloženo mnogo znanja i truda.
Slušali smo
Mary Lou Williams na albumu "Zoning" iz 1974.
Ključne karakteristike
Snaga po kanalu
• 150 W
Topologija
• dvosistemski
Bežična veza
• WiSA 96/24
Unutrašnja šasija izrađena je u potpunosti od metala i znatno je čvršća nego kod prve generacije, a na prednjoj strani postavljena je konvencionalna dvosistemska topologija. Proizvođač ne daje detaljne karakteristike zvučničkih jedinica, pa znamo samo da je u donjem delu postavljena niskotonsko-srednjetonska membrana prečnika oko 100 milimetara. Površina ove membrane ima karakterističnu hrapavu površinu, koja podseća na upletena vlakna. Gornji deo zauzeo je kalotni visokotonac prečnika 25 milimetara, koji je izrađen od tekstila i smešten u nešto veći usmerivač. Ekspertiza Electrocompanietovih inženjera nastavlja se na bokovima, gde pronalazimo dva pravougaona pasivna radijatora, s potpuno ravnim membranama dimenzija oko 65 x 115 milimetara. Ove membrane koriste unutrašnje zvučne talase kako bi povećale volumen zvuka, prvenstveno u donjem delu spektra, pa stoga klasični bas-refleks otvor izostaje. Ispod isturenja na zadnjem delu smeštena je potpuno nova amplifikacija u klasi AB, koja pruža 150 vati, što je više nego izdašno za kutije ovog gabarita. Ostatak elektronike podrazumeva 32-bitski DSP za obradu zvuka u digitalnom domenu, dok se bežična veza sa strimerom ostvaruje u rezoluciji od 96 kiloherca i 24 bita, po patentiranom WiSA protokolu. Najzad, od komandi su prisutni isti tasteri kao kod Rene S2, koji služe za uključivanje i kontrolu glasnoće, dok se na zadnjoj strani nalazi uvek poželjni taster za resetovanje uređaja.
Slušni test
Testirani komplet od samog početka zvuči uverljivo, a bogati i krupni tonovi više su u skladu s renomeom proizvođača nego s gabaritom uređaja. Izgleda da napredak hi-fija treba posmatrati prvenstveno kroz kompaktne (pa i prenosive) sprave, koje iz godine u godinu zvuče sve bolje - u tolikoj meri da se Rena S2 i Tana L2, uprkos svojoj pomodnoj pojavi, mogu svrstati u istinske audiofilske uređaje. U karakterističnom skandinavskom duhu, reprodukcija je vrlo uravnotežena i zrela, sa odličnim balansom između opsega i jasnom, dobro uobličenom prezentacijom. Sa ovim osobinama već smo se sreli na samostalnom testu strimera Rena S2, ali je zaista sjajno da je Electrocompaniet uspeo da i zvučnicima podari isti tonski pečat, pa se uređaji međusobno dopunjuju na najbolji način i pružaju vrednost
koja je veća od prostog zbira. Pojedinačni tonovi su čisti, ali ne previše oštro ocrtani, pa reprodukcija uvek zadržava određenu prijatnu i neopterećujuću notu.
Tekstura je veoma dobra i Electrocompaniet pruža dublji uvid u fiziološke odrednice instrumenata, ali posebno imponuje način na koji je to prikazano - nenametljivo, staloženo i uklopljeno u tok muzike do te mere da zahteva pažljivo i usredsređeno slušanje. Ovaj komplet nikada neće izbaciti detalje u prvi plan i time narušiti fluidnost reprodukcije, ali finese su prisutne i čine integralni deo njegovog tonskog šarma.
Pozornica nije ogromna u apsolutnom smislu, ali je više nego prostrana kad se uzme u obzir gabarit kutija. Tana L2 kreiraju široku tonsku scenu, a jasno definisani pojedinačni tonovi ovde se prevode u preciznu postavku u prostoru. Iako značajnije pozicioniranje po dubini izostaje, zvučnici se iskupljuju odličnom separacijom i prezentacijom, koja je pregledna i lako razlučiva. Preciznost i jasna uređenost uspešno su zadržane čak i tokom složenih deonica s velikim brojem instrumenata, pa Electrocompaniet uspešno iznosi reprodukciju zahtevnih orkestarskih dela. Pomalo nas je brinulo prisustvo pasivnih radijatora, jer proračun njihove površine i drugih osobina nije lak zadatak i loše postavljeni radijatori zapravo mogu da pokvare repro-
dukciju. Ipak, Norvežani su obavili sjajan posao u ovom pogledu, pa se prisustvo pasivnih membrana primećuje samo kao snažniji bas - nikako prejak, već samo u skladu sa ostatkom spektra. Iako je najniži opseg bolna tačka svih malih zvučnika, rekli bismo da Tana L2 u ovom pogledu pružaju onoliko basa koliko je fizički moguće. Prisustvo basa nije samo informativno, već ima solidnu masu, dok su udarac i brzina zaista odlični. Na raspolaganju je i korekcija najnižeg opsega, ali treba imati u vidu da ona može samo da učini basove glasnijim, ne i masivnijim i dubljim - stoga je treba koristiti pažljivo i s merom, jer u suprotnom može imati negativan efekat.
Zaključak
Kontrolom i aplikacijom bavili smo se u testu Rene S2, pa ćemo sad samo reći da Electrocompanietova mrežna platforma funkcioniše zaista odlično u svakom pogledu, uz intuitivan raspored i bogate opcije. Sa svoje strane, Tana L2 donose elaborirana rešenja i pružaju sasvim ozbiljan audiofilski zvuk iz vrlo malih kutija. Snažna amplifikacija savršeno kontroliše drajvere, a kolorit je takav da se u njima može uživati godinama. Ukoliko želite minimalistički sistem luksuzne pojave i prestižnog imena, ali istinskog hi-fi zvuka, serija EC Living jedan je od naših favorita.
Plus
M Moderan i luksuzan izgled.
M Odlična mrežna platforma.
M Uobličen i zreo zvuk.
M Muzikalna i celovita prezentacija.
Minus
K Ograničenja u donjem delu spektra.
Electrocompaniet Rena S2
J Formati: ALAC, DSD, FLAC, MP3, WAV, WMA...
J D/A konverter: 192 kHz/24-bit
J Audio-ulazi: 1 x koaksijalni, 2 x optički
J Audio-izlazi: 1 x kombinovani digitalno-analogni 3,5 mm
J Dodatno: eternet, wi-fi, blutut i USB-A
J Dimenzije (ŠxVxD): 180 x 35 x 180 mm
J Masa: 1,6 kg
J Cena: 1.100 €
Electrocompaniet Tana L2
J Kontinualna snaga: 150 W
J Povezivanje: bežično
J Topologija: 1 x 100 mm bas/srednjetonac, 1 x 25 mm visokotonac
J Dimenzije (ŠxVxD): 180 x 250 x 180 mm
J Masa: 7 kg
J Cena (komad): 1.450 €
ã Vox Trade, 011/3016-230
Brisanje granica
Zahvaljujući sve boljim blutut kodecima, iz kombinacije smartfona i bežičnih slušalica iz godine u godinu dobijamo sve kvalitetniju reprodukciju. Ipak, za najbolji zvuk u pokretu zaduženi su specijalizovani prenosivi plejeri.
Kompanija FiiO je već godinama jedan od predvodnika u kategoriji prenosivih plejera, a u Hi-Filesu se sa ovim uređajima družimo više od decenije, kad smo testirali prve modele iz nekadašnje serije X. Ovu seriju, prepoznatljivu po velikoj i odlično osmišljenoj kružnoj komandi na prednjoj strani, zamenila je serija M, a u tom periodu dogodio se i prelaz na ekrane osetljive na dodir i operativni sistem Android. Serija M trenutno sadrži sedam modela, a predvodi je M23, čije ćemo osobine ustanoviti u tekstu koji sledi.
Spoljašnjost
Iako kod uređaja ovog tipa nema mnogo mesta za estetske dodatke, dalekoistočni proizvođač kod skupljih prenosivih plejera neguje neku vrstu diamond-cut dizajna, koji podrazumeva zasečene i uglaste bokove. Važniji od ovoga jeste kvalitet izrade kućišta, koji je na veoma visokom nivou, pa je svaki detalj zaista
besprekorno izveden. U poređenju sa savremenim telefonima, M23 ima nešto manju visinu, ali je znatno deblji - gotovo dva centimetra, što ga čini pomalo glomaznim u šaci, ali, s druge strane, ostavlja utisak velike izdržljivosti i trajnosti. Testirani model crne boje ima kućište od aluminijumske legure, a zanimljivo je da fabrika nudi M23 i u verziji od nerđajućeg čelika, koja se prepoznaje po srebrnom finišu i za trećinu većoj masi. Zadnja strana oplemenjena je kaljenim staklom, dok se na prednjoj nalazi ekran dijagonale 5,5 inča (139 mm) u proporcijama 2:1, koji ima rezoluciju od 1.440 x 720 piksela. Pored ekrana osetljivog na dodir, M23 raspolaže popriličnim brojem fizičkih komandi, što je vrlo praktično za upravljanje bez gledanja - jednom kad naučite njihov raspored. Na levom boku nalaze se osvetljeni taster za uključivanje i dodatni višenamenski taster, čija se funkcija može odrediti u podešavanjima, a tu je i inovativna površina osetljiva na
dodir, koja služi za regulaciju glasnoće. Desni bok sadrži tri tastera za kontrolu reprodukcije, kao i dva mehanička prekidača - jedan služi za zaključavanje svih komandi, dok se drugim aktivira stoni (desktop) modalitet, koji ćemo opisati kasnije. U već uobičajenoj protočnoj postavci, na donjoj strani smeštena su dva USB-C porta - za prijem digitalnog signala i napajanje, kao i ležište za mikro-SD karticu. Na suprotnoj strani postavljeni su 3,5-milimetarski i balansirani 4,4-milimetarski audio-izlazi, koji služe za povezivanje slušalica ili kućnog hi-fi sistema, a 3,5-milimetarski priključak može da preuzme funkciju digitalnog koaksijalnog izlaza.
Tehnologija i mogućnosti
Već smo navikli da FiiO nudi vrlo elaborirane uređaje, naročito u višim cenovnim razredima, pa M23 predstavlja pravu demonstraciju sile u malom pakovanju. Za pokretanje prilagođenog operativnog
Bojan Jović
“Digitalni audio ovakvog kvaliteta iz uređaja ovog gabarita bio je teško zamisliv do pre nekoliko godina.”
sistema Android 10 i svih drugih funkcija upotrebljen je čipset Qualcomm Snapdragon 660, s četiri gigabajta radne memorije i 64 gigabajta za skladište, koji se mogu proširiti memorijskom karticom kapaciteta do dva terabajta. Za D/A konverziju zaduženo je prestižno rešenje kompanije AKM, nazvano Velvet Sound Verita i sačinjeno od kola AKM AK4191EQ i AK4499EX, koja rade zajedno kako bi se postigla što preciznija konverzija. Takođe, pre DAC sklopa postavljeno je FPGA kolo za obradu signala u digitalnom domenu, a tu je i FiiO-ova tehnologija DAPS (Digital Audio Purification System), koja zaobilazi Androidovo jezgro i sadrži precizni oscilator s veoma niskim džiterom. U analognom delu smeštena je amplifikacija izvedena u arhitekturi THX AAA 78+ i opremljena operacionim pojačivačima OPA1612 i OPA1662. Višestepeno napajanje ima odvojene grane za digitalni i analogni deo, a unutar kućišta se nalaze kvalitetne komponente, poput kondenzatora iz Panasonica. Zanimljivo je, a i korisno što su sekcije čipseta, DAC-a i amplifikacije međusobno izolovane i zaštićene od spoljašnjih smetnji, a fabrika navodi da su svi priključci iznutra ojačani metalnim dodacima. Kao poslednji značajan činilac, interna baterija ima kapacitet od 5.500 miliamper-sati i može da pruži više od 10 sati autonomije (zavisno od načina upotrebe), uz podršku za brzo punjenje do 30 vati.
Kad su u pitanju mogućnosti, za M23 se gotovo može reći da predstavlja prestižni S15 u džepnom pakovanju, čemu u prilog govori primena istog čipseta i konverterskog sklopa. Pored wi-
Slušali smo
Charlesa Mingusa na albumu "The Black Saint and the Sinner Lady" iz 1963.
Ključne karakteristike
D/A konverter
• AKM AK4191EQ + AK4499EX Rezolucija
• do 768/32 i DSD512 Kapacitet baterije
• 5.500 mAh
fija, prisutan je dvosmerni blutut s podrškom za aptX HD i LDAC, a digitalna platforma podržava UPnP, DLNA i AirPlay, kao i sve popularne formate, uz rezoluciju do 768 kiloherca i DSD512. Snaga single-ended izlaza deklarisana je na 125 milivati po kanalu na 32 oma tokom rada na internu bateriju, dok priključivanje eksternog napajanja podiže snagu na 2 x 440 milivati. Isto važi za balansirani Pentaconn, čijih se 475 milivati povećava na hiljadu po kanalu. Dakle, režim najveće snage dostupan je samo uz spoljašnje napajanje i nazvan je Super High Gain, a na raspolaganju su još tri podešavanja (High, Medium i Low). Na kraju, M23 podržava slušalice impedanse do 350 oma, uz veoma niska deklarisana izobličenja.
Upotreba i zvuk
U prvom delu testiranja M23 smo uposlili u punom kapacitetu, a za kritičko slušanje koristili smo Sennheiser HD 600. U High Gain modalitetu i uz isključen ekvilajzer, ova kombinacija pružila je izuzetno čist zvuk i jasnu reprodukciju. Anette Askvik na albumu "Liberty" zvučala je prisutno i direktno, čemu je doprineo pomalo isturen srednji deo spektra. Posebnu draž davali su sporedni tonovi, koji su doslovno iskakali iz mraka jer je
ovaj dvojac formirao impresivno tihu podlogu. Prelazak na Charlesa Mingusa prikazao je M23 u nešto drugačijem svetlu jer su preciznost i oštrina prepustili primat rezonujućim i povremeno sočnim notama, koje su obilovale finim varijacijama u tonalitetu. Dakle, detaljnost nije nestala, već ju je FiiO uposlio na drugačiji način, formirajući krupne i organske note. Najtiši treptaj žica kontrabasa mogao se čuti u pozadini sasvim jasno, ali nenametljivo i diskretno. Zaista, ova kombinacija ne zahteva gotovo nikakav trud kako bi se uočili i sagledali tehnički aspekti snimka i reprodukcije. Sve je prikazano kao na dlanu, a opet i uz perspektivu, koja ređa tonove po prioritetu i nikada ih ne izvlači iz konteksta - drugim rečima, muzika je uvek na prvom mestu. Iako smo na početku naveli da je ekvilajzer bio isključen, M23 vam ipak traži da odaberete jedan od šest digitalnih filtera, a tu je i opcija "All To DSD", koja obavlja upsampling svakog signala na DSD. Ovaj modalitet praktično je neprimetan tokom upotrebe visokorezolutivnih zapisa, ali je odličan za poboljšanje kvaliteta kompresovanih snimaka - uz napomenu da se M23 u ovom režimu više greje i brže prazni bateriju. Prelazak na eksterno napajanje preko zasebnog USB-C porta omogućio je da aktiviramo Super High Gain i oslobodimo punu snagu amplifikacije. Očekivano, ovo smo primetili najpre na skali za podešavanje glasnoće, ali uskoro su se pokazale još neke suptilne promene. Mikrodinamika se dodatno poboljšala tako što su sporedne note bile i dalje u drugom planu, ali izraženije nego ranijenešto poput fotografije istog prizora, ali u još većoj rezoluciji, pa tamo gde su ranije bile nedovoljno precizne konture, sada su oštre linije. Naravno, sve ovo se odvija na veoma visokom nivou, jer je M23 i na internoj bateriji zvučao vrlo precizno i definisano. Uz Mingusa su, opet, pomaci bili primetni i u makrodinamici, iako najniži opseg nije dobio toliko na dubini koliko na slojevitom, potpuno verodostojnom prikazu onih najdubljih basova. Završni deo testiranja M23 je proveo na poziciji strimera i eksternog D/A konvertera u kućnom hi-fi sistemu, a isprobali smo ga i za kontrolu glasnoće. Kombinacija sa zvučnicima ELAC UB52 pokazala se kao izvanredno definisana i analitična, slično kao preko slušalica, ali je reprodukcija povremeno bila suvlja i
previše tanka u donjem opsegu. Stoga smo posegnuli za desetopojasnim ekvilajzerom, koji dopušta vrlo precizna podešavanja i koji nam je omogućio da podesimo zvuk po volji - ovde treba imati u vidu da je prvobitni tonski potpis bio prilično neutralan, ali smo mi poželeli da reprodukciji dodamo malo živih boja. Digitalni audio ovakvog kvaliteta iz uređaja ovog gabarita bio je teško zamisliv do pre samo nekoliko godina, pa je FiiO-ovo dostignuće utoliko impresivnije. Ukratko, M23 je više nego sposoban da preuzme ulogu primarnog digitalnog izvora u kućnim sistemima niže i srednje klase. Fabrika ovo podstiče opcijom direktnog eksternog napajanja bez punjenja (stoni režim), kad se interna baterija potpuno zaobilazi i ne dolazi do prekomernog i neželjenog zagrevanja. Pored toga, M23 se u ovom režimu može postaviti na policu, a kontrola prebaciti na smartfon i aplikaciju FiiO Music, kao kod bilo kog drugog strimera. Priznajemo da je ovaj vid kontrole pomalo manjkav jer aplikacija još uvek ne sadrži sve opcije, ali je dovoljna za osnovni komfor pri upotrebi, a ideja je sama po sebi - sjajna!
Zaključak
Uprkos džepnom gabaritu i portabilnoj prirodi, M23 se pokazuje gotovo jednako sposobnim u kućnim uslovima, a u nekim segmentima čak i nadmašuje upotrebu u pokretu. Ovde mislimo najpre na znatno povećanje snage uz eksterno napajanje, ali i na kontrolu preko aplikacije na telefonu ili tabletu, pa se kao jedina slabija strana nameće skromna garnitura priključaka - što je uobičajeno za ovaj tip uređaja. Pojačalo za slušalice takođe je na visini zadatka i odlično je
pokretalo naše slušalice, koje ne spadaju među najlakše za pogon. FiiO M23 je dobro osmišljen i još bolje izrađen uređaj, koji ostavlja vrlo malo neispunjenih želja i briše granice između prenosivog i kućnog hi-fija.
Dijagonala od 55 inča već odavno je postala standard na tržištu televizora, a pažnja se sve više premešta na modele od 65 inča. Pored noviteta na području zvuka, Hisense je ove godine predstavio novu liniju televizora, koja nudi velike mogućnosti po umerenoj ceni.
Bojan Jović
Kad je Hisense u pitanju, umerena cena ne znači iste takve performanse, što je potvrđeno osvajanjem nekoliko ovogodišnjih EISA nagrada u kategorijama za sliku i zvuk. Jedan od nagrađenih modela jeste televizor koji sada testiramo i koji nosi oznaku 65U7Q PRO, a nagradu je osvojio upravo u kategoriji Best Buy, kao uređaj koji pruža najveću vrednost za uloženi novac.
Spolja i iznutra
S obzirom na to da savremeni televizori teže da imaju ekran bez okvira, u pogledu dizajna na sceni je svojevrsni nametnuti minimalizam, u koji se testirani Hisense savršeno uklapa. Reprezentativno tanak okvir prati srazmerno malo centralno postolje, što je retkost za televizore ove dijagonale, jer se proizvođači češće odlučuju za dve bočne nožice - a
pored toga, ovakvo rešenje omogućuje da se televizor postavi i na užu policu ili komodu. Debljina ekrana sa zadnjim panelom iznosi 75 milimetara, ali profil vizuelno deluje još tanje jer je kućište snažno zaobljeno. Plastika kućišta odlično je obrađena i uklopljena, pa televizor deluje kvalitetno, a fabrika navodi da se na ključnim mestima nalaze metalna ojačanja. Iako mnogi od nas, makar podsvesno, i dalje imaju određeno nepoverenje prema kineskim proizvođačima, istina je da oni napreduju divovskim koracima i da ovaj televizor bez značke ne bismo mogli da razlikujemo od etablirane konkurencije. Pored toga, iako je za nas relativno nova, kompanija Hisense je najveći kineski i četvrti svetski proizvođač televizora, koji pod ovim imenom postoji više od tri decenije, a vuče korene iz šezdesetih godina prošlog veka - sigurni
smo da su za sve to vreme naučili ponešto o proizvodnji televizora. Glavni adut ovog televizora svakako je ekran dijagonale 65 inča (164 cm), u proporcijama 16:9 i sa 4K Ultra HD rezolucijom od 3.840 x 2.160 piksela. LED ekran izveden je u tehnologiji Quantum Dot i oplemenjen MiniLED PRO pozadinskim osvetljenjem za lokalno zatamnjivanje, dok je za kvalitet slike u svim okolnostima zadužen Hi-View AI Engine PRO. Nova Hisenseova platforma snažno se oslanja na AI funkcije i koristi ih za automatsko prepoznavanje sadržaja i prilagođavanje slike u realnom vremenu, automatsko podešavanje jačine osvetljenja, kao i za podizanje kvaliteta svakog sadržaja na HDR i 4K. Naravno, podržani su izvorni IMAX Enhanced i Dolby Vision IQ, kao i sve verzije HDR-a (uključujući HDR10+ Adaptive), a ovaj televizor zadovoljiće i gejmere, jer pruža osvežavanje na 165 herca i odziv od šest milisekundi. Iako su kao glavni vid povezivanja predviđena četiri HDMI porta u verziji 2.1 i s podrškom za eARC, mrežno povezivanje ima sve veći značaj, pa 65U7Q PRO dopušta mrežno povezivanje preko kabla ili dvopojasnog wi-fija, uz neizbežni blutut. Dodatno su na raspolaganju optički i analogni 3,5-milimetarski audio-izlaz, koji se može koristiti i za slušalicemada autor ovog teksta u sitne sate preferira blutut slušalice, koje su uz ovaj TV bile besprekorno sinhronizovane. Za eksterna skladišta predviđena su dva USBA porta, a tu su i antenski priključci za analogni i digitalni tjuner.
Upotreba
Zahvaljujući ekranu bez odsjaja, 65U7Q PRO tokom gledanja pruža sasvim jasnu sliku, na koju minimalno utiču okružujući izvori svetlosti. Druga značajna stvar je vrlo snažno osvetljenje, koje, u saradnji sa odlično odmerenim senzorom za automatsko podešavanje osvetljenja, pruža veoma lepo osvetljene i prikazane HDR sadržaje - poznato je da je upravo
“Prikaz crne boje i njena dubina prilično su impresivni i u ovom pogledu LED ekrani su prevalili zaista veliki put.”
ovaj segment ranije često kritikovan kao previše zatamnjen.
Fini detalji i preciznost senki su na vrlo dobrom nivou, ali i dalje iza OLED panela, kao što se pokazalo u direktnom poređenju s Philipsovim 55OLED805. S druge strane, prikaz crne boje i njena dubina prilično su impresivni i u ovom pogledu LED ekrani su prevalili zaista veliki put - crna boja je duboka i postojana, a 65U7Q PRO odlično izlazi na kraj sa snažnim izvorima svetla u prostoriji. AI funkcije dobro prepoznaju sadržaje, a predefinisana podešavanja zaista izvlače maksimum iz ovog televizora, pa preporučujemo da odabir modaliteta prepustite veštačkoj inteligenciji. AI upscaling takođe je prilično upotrebljiv, jer donosi diskretna i suptilna unapređenja, a nama se najbolje pokazao tokom gledanja televizijskog programa, koji je kod nas tradicionalno lošeg kvaliteta. Iako nismo pošteno isprobali 65U7Q PRO za gejming, jer autor ovog teksta već godinama igra samo „Civilizaciju“, možemo da kažemo da je „Civ VII“ izgledao zaista prelepo na maksimalnim podešavanjima. Svi detalji su bili jasni, a kretanje fluidno, dok je veliki 4K ekran od 65 inča olakšavao čitanje ponekad pretrpanih i gusto ispisanih menija. Integracija Game Bara takođe se odlično pokazala, jer omogućuje brz pristup podešavanjima slike tokom gejminga. Operativni sistem VIDAA pokazao se kao sasvim dorastao konkurentskim platformama, pružajući
Gledali smo Fantastičnu četvorku u najnovijem superherojskom blokbasteru "The Fantastic Four: First Steps".
Ključne karakteristike
Dijagonala ekrana
• 65 in (165 cm) Rezolucija
• 4K Ultra HD Operativni sistem
• VIDAA
sve što je potrebno za 90 odsto korisnika, u koje i sami spadamo. Sistem radi fluidno, što znači da proizvođač nije štedeo na procesorskim jezgrima i radnoj memoriji, a raspored je pregledan i, ukoliko imate iskustva s pametnim televizorima, prilično intuitivan - ni bolji ni lošiji od Android TV platforme. Najzad, Hisense nas je poprilično iznenadio elaboriranim audio-sistemom ovog televizora. U pitanju je 2.1.2-kanalna postavka, ukupne snage 50 vati, koja podržava Dolby Atmos i DTS Virtual X. Iako virtualni surround iz TV zvučnika nikad nije spektakularan, što znamo iz iskustva, 65U7Q PRO pruža jasne i odlično definisane tonove, a sistem ne pokušava da se spusti niže nego što mu mogućnosti dozvoljavaju, pa nema ni izobličenja. Ipak, mali drajveri pružaju solidnu niskotonsku osnovu, a ukoliko želite više, 65U7Q PRO podržava tehnologiju Hi-Concerto. Ova tehnologija omogućuje da zvučnike u televizoru povežete s dodatnim saundbarom ili surround sistemom kako biste ih integrisali u jedan veliki audio-sistem - kao savršeno rešenje nameće se dodavanje bežičnog kompleta Hisense HT Saturn, koji smo testirali u julskom izdanju.
Zaključak
Izveden na odličnoj osnovi, koju sačinjavaju kvalitetan ekran i napredna procesorska elektronika, Hisense 65U7Q PRO dodatno je oplemenjen sposobnim operativnim sistemom VIDAA i drugim pratećim opcijama, kao što su vrlo dobar audio-sistem ili Game Bar. Paket mogućnosti savršeno je odmeren za televizor srednje klase, a prati ga više nego prihvatljiva cena, pa testirani Hisense od nas dobija visoke ocene.
Plus
M Sposobna hardverska i softverska platforma.
M Sasvim dobar audio-sistem.
M Izuzetan prikaz crne za LED ekran.
M Obimna podešavanja i opcije.
Minus
K Generički dizajn.
Oprema
 AudioQuest Forest 48
Hisense 65U7Q PRO
J Ekran: 65 in (164 cm)
J Rezolucija: 3.840 x 2.160 px
J Tjuner: digitalni i analogni
J Video-ulazi: 4 x HDMI
J Audio-izlazi: 1 x optički i 3,5 mm
J Audio-sistem: 50 W
J Dodatno: 2 x USB-A, LAN, wi-fi, blutut
J Dimenzije (ŠxVxD): 1.446 x 896 x 326 mm
J Masa: 21,6 kg sa postoljem
J Cena: oko 1.049 €
ã rs.hisense.com
Više od televizora
Kao jedan od neprikosnovenih svetskih lidera u proizvodnji televizora, Samsung ne dopušta sebi ni trenutak predaha. Pred nama je nova serija QN90F, u verovatno najpopularnijoj dijagonali od 65 inča.
Iako po oznaci podseća na QE65QN900DT s prošlogodišnjeg testa, novi QE65QN90F ipak je pitomija zverka, s 4K ekranom i cenom koja je daleko primerenija širokom krugu kupaca. U prethodnim testovima televizora napisali smo da je težnja za što tanjim okvirom ekrana potpuno eliminisala dizajnerske ukrase sa savremenih televizora, a 65QN90F samo potvrđuje to zapažanje - njegov tanki okvir jednake je debljine na sve četiri strane ekrana, uz sasvim diskretan ispust za senzor daljinske komande pri desnom kraju donje strane. Ipak, Samsung se izdvaja od konkurencije po izuzetno tankom profilu od svega 27 milimetara, pa je vizuelni utisak zaista sjajan i televizor relativno malo opterećuje prostor. Ovome doprinosi i srazmerno malo postolje, širine 39 centimetara, koje je smešteno u središtu i omogućuje da postavite TV i na nešto
užu policu ili komodu - iako su u jednom periodu veći televizori bili dostupni gotovo isključivo s dve nožice, čini nam se da se centralno postolje vraća na scenu u velikom stilu.
Odranije znamo da su Samsungovi televizori uvek među vodećima u pogledu napredne tehnologije, bez obzira na cenovni razred, pa 65QN90F dolazi s Neo QLED ekranom dijagonale 65 inča (165 cm) u rezoluciji 4K UHD od 3.840 x 2.160 piksela. Pozadinsko osvetljenje pomoću tehnologije Quantum Mini LED Pro omogućuje precizno lokalno zatamnjivanje, dok je kao mozak televizora upotrebljen procesor NQ4 AI Gen3. Samsungov najmoćniji 4K procesor koristi 128 AI neuronskih mreža kako bi pružio najbolji mogući kvalitet slike i zvuka u svim okolnostima, a veštačka inteligencija koristi se i za mnoge druge funkcije - čak toliko da 65QN90F prerasta ulogu
uobičajenog televizora i postaje znatno svestranija sprava. Pored podrške za Neo Quantum HDR+, omogućeno je podizanje kvaliteta svakog signala na nivo blizak HDR-u, a isto važi za podizanje rezolucije na 4K, gde važnu ulogu igra AI. Audio-sistem u 4.2.2-kanalnoj postavci ima ukupno 60 vati i podržava Dolby Atmos, kao i virtuelni surround 360 Audio. Konačno, gejmeri će uživati uz ovaj televizor jer standarno osvežavanje od 120 herca može porasti do 165 herca u varijabilnom modalitetu, uz podršku za VRR, FreeSync Premium Pro i druge sisteme za bolji gejming.
Upotreba i reprodukcija Zahvaljujući elaboriranom operativnom sistemu Tizen, koji je dostigao punu zrelost, 65QN90F je veoma jednostavan i intuitivan za upotrebu, uprkos ogromnom broju opcija. Na današnjem
tržištu televizora odabir pravog aparata može predstavljati traumatično iskustvo za veliki broj kupaca, jer su mnogi modeli na papiru gotovo isti. Međutim, u praksi su razlike još kako prisutne, a kod Samsunga možete biti sigurni da ništa nije prepustio slučaju - čak i najjeftiniji modeli ispunjavaju navedene specifikacije i opcije im funkcionišu bez greške. Naravno, isti pristup koristi se i kod skupljih modela, pa je ispunjeno obećanje o potpuno glatkom radu i savršenoj sinergiji između operativnog sistema i hardverske platforme. Veštačka inteligencija tu dolazi kao šlag na tortu i preuzima poslove kao što su automatski odabir sadržaja i podešavanje reprodukcije u skladu s tim - ovo podrazumeva podešavanja slike, zvuka, osvetljenja i drugih parametara. Sistem funkcioniše toliko dobro da preporučujemo da sami preuzmete podešavanja samo ukoliko
imate ozbiljno iskustvo i tačno znate šta radite - u svakom drugom slučaju, šanse su da će 65QN90F to obaviti bolje od vas. Kad je u pitanju ono najvažnije - kvalitet slike - ovaj televizor podiže reprodukciju preko LED panela na veoma visok nivo. Prikaz detalja je izuzetan i na to zaista ne treba trošiti reči, ali sada je reprodukcija crne boje znatno unapređena i Samsung pruža duboke i slojevite mračne scene, bez probijanja neželjene svetlosti, čak i u zamračenoj prostoriji. Prikaz boja takođe je sjajan i AI uspeva da postigne prilično verodostojan kolorit, o čemu svedoči i PANTONE potvrda. Direktno poređenje s nešto starijim Philipsovim OLED televizorom pokazalo je da ovaj tip panela još uvek ima blagu prednost u pogledu nešto uverljivijeg prikaza boja, ali je prikaz tamnih senki i detalja praktično izjednačen, što je bilo nezamislivo pre samo nekoliko godina.
Znamo da zvuk velikih televizora uvek kaska za slikom, ali je južnokorejska kompanija i u ovom pogledu obavila sjajan posao. Audio-sistem nije toliko moćan koliko je precizan, što se posebno čuje pri reprodukciji Atmos sadržaja. Virtuelni surround baziran na objektima, umesto na audio-kanalima, pruža uverljiviju tonsku podlogu i mnogo bolje prati dešavanja na ekranu, pa je kretanje zvuka prilično jasno i odlično prostorno rekreirano.
U pogledu gejminga, 65QN90F pruža zaista mnogo toga - od poboljšanog osvežavanja pa do sve potrebnijeg Game Bara. Pokreti su stoga prilično fluidni, što važi i za sve druge sadržaje jer je AI sposoban da prilagodi podešavanja u realnom vremenu. Podizanje rezolucije na 4K funkcioniše bolje nego kod većine rivala i donosi dobro odmerena poboljšanja, koja će uvek biti u granicama
Gledali smo
Novo vizuelnopripovedačko ludilo Vesa Andersona "The Phoenician Scheme" iz 2025.
prirodnog, pa je praktično nemoguće primetiti kad je rezolucija izvorna, a kad je u pitanju upscaling. Kvalitet zvuka smo već opisali, ali ukoliko želite više, tehnologija Q-Symphony omogućuje sinhronizaciju zvuka televizora sa Samsungovim saundbarovima određenih serija kako bi kreirala celovitu i moćnu tonsku podlogu. Najzad, ovaj televizor vodi računa i o kućnim ljubimcima: funkcija Pet Care registruje lavež i drugu buku preko mikrofona, automatski uključuje televizor i pušta omiljeni sadržaj vašeg ljubimca kako bi ga umirio!
AI u službi čoveka
Iako se snažno oslanja na veštačku inteligenciju, Samsungov televizor osmišljen je tako da se to odvija prilično neprimetno i da korisnici od toga dobiju samo korist. Bilo da su u pitanju osnovna podešavanja, specijalizovane opcije ili proširena kontrola preko pametnih uređaja, 65QN90F rešava stvari brzo, diskretno i bolje nego što bismo mi to uradili. Kvalitet slike je na veoma visokom nivou, a prati ga vrlo dobar zvuk, koji u svakom trenutku može biti unapređen dodavanjem eksternog sistema. Zbog svega navedenog, testirani televizor zaista nema posebne slabosti i preporučujemo ga kao sjajan izbor za porodičnu upotrebu.
Ključne karakteristike
Dijagonala
ekrana
• 65 in (165 cm)
Rezolucija
• 4K Ultra HD
Operativni
sistem
• Tizen
Plus
M Fantastične AI sposobnosti.
M Elaborirana podrška za raznovrsne aktivnosti.
M Snažno i precizno osvetljenje.
M Detaljnost i prirodne boje.
Minus
K Preporučujemo dodavanje Q-Symphony saundbara.
Oprema
 AudioQuest Forest 48
 Magnetar UDP900 MkII
 TCL Q65H
Samsung QE65QN90F
J Ekran: 65 in (165 cm)
J Tjuner: digitalni i analogni
J Rezolucija: 3.840 x 2.160 px
J Video-ulazi: 4 x HDMI
J Audio-izlazi: 1 x optički
J Audio-sistem: 60 W
J Dodatno: 2 x USB-A, CI, LAN, wi-fi, blutut
J Dimenzije (ŠxVxD): 1.447 x 892 x 271 mm
J Masa: 27,5 kg s postoljem
J Cena: 2.330 €
ã www.samsung.com/rs
Bežični hi-fi
Novi najbolji model iz Sennheiserove ponude blutut slušalica teži da se približi tradicionalnim audiofilskim vrednostima, što se može primetiti već po sugestivnoj oznaci.
Uprethodnih nekoliko godina tržište blutut slušalica povećalo se do te mere da su mu se priključili proizvođači koji nikada ranije nisu nastupali u ovom segmentu, kao i neka potpuno nova imena, a najprestižniji modeli počeli su da prelaze cenovnu granicu od 1.000 evra. U tom svetlu od Sennheisera smo očekivali da predstavi jednu još moćniju bežičnu seriju, pozicioniranu iznad linije Momentum, ali ugledna nemačka kompanija odlučila se za drugačiji pristup - da se distancira od konkurencije tako što će kupcima ponuditi bežične slušalice koje će biti verne već poznatom Sennheiserovom tonskom potpisu, makar po cenu da se ne svide svima. Moramo priznati da nam se ovakav pristup veoma dopada.
Dizajn i izrada
Iz Sennheisera se nisu izjasnili da li HDB 630 zamenjuju popularne Momentum slušalice ili predstavljaju začetak nove serije, koja će se širiti naviše i postojati naporedo s Momentumom, ali
ne kriju da novi model preuzima dizajn od Momentuma 4 Wireless. Ovo podrazumeva oblik koji je pre svega funkcionalan i ergonomski, bez estetskih dodataka koji su sami sebi svrha. Rezonatori su nešto većeg gabarita, što se odnosi najpre na debljinu, ali ih konusno zasečeni bokovi vizuelno umanjuju. S druge strane, srazmerno velika površina spoljašnjeg poklopca iskorišćena je kao panel osetljiv na dodir na desnom rezonatoru, pa uobičajeni tasteri izostaju - prisutan je samo jedan višenamenski taster, koji služi za uključivanje, blutut uparivanje i pozivanje glasovnog asistenta. Na desnom rezonatoru takođe pronalazimo USB-C port i niz od pet sitnih LE dioda za indikaciju statusa, dok je levi rezonator potpuno oslobođen komandi i sadrži samo dva spoljašnja mikrofona. MEMS mikrofoni postavljeni su simetrično na oba rezonatora i ima ih ukupno četiri,
a služe za komunikaciju, glasovne komande i, naravno, ANC. Na unutrašnjoj strani rezonatora postavljeni su veoma mekani jastučići, koji su presvučeni veštačkom kožom IDEATEX, dok je jednodelni gornji nosač nešto tvrđe tapaciran i s donje strane obložen nekom vrstom gumiranog materijala. Gornja površina presvučena je kožom s diskretnom teksturom, a na krajevima su postavljene značke s logotipom proizvođača. Kao sastavni element između rezonatora i rajfa, šarke su prilično velike i omogućuju podešavanje po sve tri ose, a srebrni finiš u suprotnosti je s crnom bojom ostatka slušalica i distancira HDB 630 od serije Momentum. Nove slušalice ne sadrže pomodne detalje i sasvim su u skladu s filozofijom serije HD 6, koja na prvo mesto stavlja svrsishodnost i dugoročnu udobnost.
Sennheiserova tehnička ekspertiza započinje s dinamičkim drajverima prečnika 42 milimetra, koji se - kao i za ostatak serije HD - proizvode u Irskoj, a fabrika posebno ističe da su ove jedinice akustički tretirane za
Bojan Jović
“Pojedinačni tonovi prikazani su izuzetno lepo, s punim telom i određenom količinom vazduha.”
što čistiji i precizniji zvuk. Kao glavni vid povezivanja predviđen je blutut 5.2 s podrškom za aptX Adaptive, a tu je i opcija analogne veze preko kabla. HDB 630 takođe prihvataju digitalnu vezu preko USB-C porta, koja podržava nekompresovani signal do 96 kiloherca i 24 bita, i verovatno će pružiti najviši kvalitet reprodukcije. Sistem za suzbijanje spoljašnje buke deklarisan je kao adaptivni, što znači da se u realnom vremenu prilagođava situaciji u okruženju, a može se podesiti preko aplikacije Smart Control Plus. Interna baterija kapaciteta 700 miliamper-sati pruža do 60 sati autonomije, uz punjenje potpuno ispražnjenih slušalica za dva sata i opciju brzog punjenja, kad se nakon deset minuta dobije sedam sati rada. Konačno, istraživanja pokazuju da samo 16 odsto svih telefona podržava kvalitetnije blutut kodeke, pa Sennheiser nije ništa prepustio slučaju, već je u standardnu opremu testiranih slušalica uvrstio blutut adapter BTD 700. Ovaj adapter veličine je minijaturnog memorijskog stika i priključuje se direktno u USB port telefona, dajući mu podršku za aptX, aptX Adaptive i najnoviji aptX Lossless.
Upotreba i zvuk
Slušanje smo započeli s ekvilajzerom "na nuli" i isključenim ANC sistemom, jer HDB 630 same po sebi pružaju veoma dobru izolaciju. Dire Straits u numeri "Six Blade Knife" zvučali su detaljno i precizno, uz verodostojan kolorit i odličnu mikrodinamiku, pa su se i tihi detalji mogli jasno razaznati. Pojedinačni
Slušali smo
Rogera Watersa na albumu "The Lockdown Sessions" iz 2022.
Ključne karakteristike
Povezivanje
• blutut, digitalno, analogno
Autonomija
• do 60 sati
Aplikacija
• Sennheiser Smart Control Plus
tonovi prikazani su izuzetno lepo, s punim telom i određenom količinom vazduha oko sebe, koja ih čini prisutnim u prostoru. Odjek je takođe sjajno prezentovan, tamo gde ga ima - vremenski precizan i uz potpuno ravnomerno opadanje sve do granice čujnosti. Pozornica nije posebno velika i većina dešavanja odvija se na području između rezonatora, bez izlaženja iz glave slušaoca, ali HDB 630 ne stvaraju utisak stešnjenosti, već sasvim dobro prikazuju sva dešavanja u tonskom zapisu. Pored toga, ove slušalice zaista briljiraju u niskotonskom području: basovi su krupni i sočni, ali i više nego dobro definisani, pa ravnopravno učestvuju u kreiranju celovitog muzičkog doživljaja. Povremeno se može učiniti da je donji opseg na ivici da preglasa ostatak spektra, ali HDB 630 sve vreme drže stvari pod kontrolom i ne dozvoljavaju da basovi pređu granicu poželjnog. Ovo se potvrdilo u direktnom duelu s rivalskim modelom Bowers & Wilkins Px7 S3, koje definitivno imaju nešto slabiji bas i sveukupno suvlji zvuk.
U prvom delu testiranja koristili smo samo telefon, a zanimljivo je da su i Android 15 i Sennheiserova aplikacija prikazali kodek aptX HD, iako HDB 630 ne bi trebalo da ga podržavaju. U jednačinu
smo zatim dodali pripadajući adapter BTD 700, koji je automatski prebacio vezu na aptX Adaptive. On u teoriji podržava 96/24 pomoću usavršenog algoritma. U praksi, međutim, reprodukcija se izmenila na način da su visoki tonovi postali izraženiji, povremeno s primetnim sibilantima, dok su se basovi povukli, pa se tonski balans izmenio i celokupna prezentacija postala je svetlija. Ovde na scenu stupa nova aplikacija Smart Control Plus, koja, između ostalog, sadrži parametarski ekvilajzer sa Q kontrolom (zadavanje opsega) i osam predefinisanih modaliteta, kao i opciju Bass Boost. Podešavanje zvuka po želji korisnika jednostavnije je nego ikad, a dodatno su na raspolaganju zaista bogate mogućnosti, poput korekcije preslušavanja, podešavanja ANC sistema, ponašanja tač-panela i mnogih drugih. Aplikacija jedino ne integriše plejer, što i nije neophodno, ali fabrika najavljuje da će u budućnosti biti dodata mogućnost deljenja podešavanja preko QR koda. Kao konačna potvrda kvaliteta, završni deo testa sproveden je uz vezu preko USB kabla, koji je omogućio reprodukciju nekompresovanog audio-signala u rezoluciji 96/24. Na ovaj način HDB 630 su pružile najbolji zvuk, što nije iznenađenje jer se bit-rata kreće oko 3.000 megabita u sekundi - oko pet puta više nego aptX
HD. Watersov album "The Lockdown Sessions" zvučao je zaista upečatljivo, s krupnim i jasno prikazanim, a opet slojevitim i živopisnim tonovima, i uz uverljive akustičke odrednice instrumenata. Pozornica je bila nešto uža, ali je odlična separacija to s lakoćom nadoknađivala, pa je prezentacija bila veoma pregledna i dobro postavljena. Kvalitetan visokorezolutivni signal preobrazio je HDB 630 u istinske audiofilske slušalice, koje bez pogovora mogu da se koriste za kućno hi-fi slušanje i neće vam pružiti ništa manje od kombinacije standardnih slušalica i headampa približne cene. S druge strane, USB veza pokazala je da joj blutut još uvek nije dorastao, iako je razlika sve manja, pa nas utoliko više iznenađuje da HDB 630 ne prihvataju najnoviji i najbolji kodek aptX Lossless - iako ga pripadajući adapter BDT 700 podržava.
Zaključak
Zahvaljujući opisanom adapteru, Sennheiser se postarao da svaki kupac može da uživa u kvalitetnijoj reprodukciji preko blututa, što je zaista sjajno. Pored toga, pakovanje sadrži sve što vam može zatrebati: analogni i digitalni kabl, avionski adapter i korisničko uputstvo, a sve to se može poneti u pripadajućoj tvrdoj kutiji. Proizvođaču stoga skidamo kapu jer je mislio na sve, ali ispred
toga stoji kvalitet reprodukcije - HDB 630 pružaju analitičan i dovoljno neutralan, a ujedno prijatan i živ zvuk, koji je dobrano na tragu Sennheiserovih klasičnih modela i približava reprodukciju preko blututa tvrdokornoj audiofilskoj klijenteli.
Kineski proizvođač Anker nedavno je predstavio nove audio-proizvode pod brendom Soundcore. Prvi na test stigao nam je blutut prenosivi zvučnik koji je idealan saputnik za letovanje.
Ljubiša Miodragović
Podbrend Soundcore dosad je izbacio na tržište devet blutut zvučnika, od kojih su najveći uspeh napravili modeli Boom 2 i Boom 2 Plus. U pitanju su gabaritno veliki zvučnici, koji nisu tako lako prenosivi kao uređaj koji nam je stigao na test. Boom 3i po svojim dimenzijama više odgovara limenci hladnog pića od pola litre, pa je samim tim lak za prenošenje i postavljanje na različite površine. U pakovanju smo uz zvučnik dobili kaiš za nošenje, kao i kabl za punjenje koji sa obe strane ima USB-C priključke. Punjač se ne dobija u paketu, a proizvođač preporučuje punjače do 15 vati. Pomenuti kaiš se lako skida i veoma je praktičan, naročito za one koji, recimo, vole da se natovare stvarima kad krenu na plažu.
Dizajn i osobine
Anker ovde koristi oproban recept –zvučnik je napravljen od gume i plastike, frontalno su postavljeni bas-srednjetonac i visokotonac, dok su na bokovima postavljene pasivne membrane. Visokotonac je prečnika 25 milimetara, dok je bas-srednjetonac ovalnog oblika dimenzija 5 x 9 centimetara. Visokotonac ima snagu 10 vati, dok woofer ima 40 vati. Bočne pasivne membrane su kvadratnog oblika (5 x 5 cm) sa zaobljenim ivicama. Dodatno su ojačane dijagonalnim linijama, ali zanimljiv deo priče je da su ove membrane providne, pa se kroz njih
vide svetlosni efekti. Na gornjoj strani se nalazi puno tastera od power, blutut, volume, pauziranje reprodukcije, zatim dodatni tasteri za gašenje svetlosnih efekata i pojačavanje bas-efekata. Sada dolazimo do najzanimljivije osobine ovog zvučnika – Boom 3i se može potopiti u vodu, on će isplivati i ujedno će nastaviti s reprodukcijom. Da, ovaj zvučnik pluta, neće potonuti i još je otporan na koroziju od slane morske vode. Za sve ljubitelje mora, koji uživaju na čamcima ili plažama, ovaj zvučnik je sjajno rešenje, jer je praktično neuništiv. Zvanično ima IP68 sertifikat.
Ugrađena baterija je, po rečima proizvođača, dovoljna za 16 sati reprodukcije, ali ako želite glasniji zvuk i dodatno svetlosne efekte, onda će se ovaj broj sati smanjiti. Baterija se dopunjuje preko pomenutog USB-C kabla, a sam otvor se zatvara gumenom prekrivkom koja ne dozvoljava vodi da prodre.
Aplikacija
Anker je napravio i zanimljivu aplikaciju za svoje blutut zvučnike. Ako volite da se igrate sa ekvilajzerom ili samo volite da sve kontrolišete preko aplikacije, onda je morate probati. Dodatno, u aplikaciji se nalazi i opcija „Voice amplifier“, gde je korisnik u mogućnosti da snimi svoju glasovnu poruku i zatim je reprodukuje putem pritiska na taster jednom ili više puta kao loop. Dalje, ako želite da slušate
zvuke prirode, onda u ovoj aplikaciji imate i razne snimljene efekte, poput zvuka okeana ili pucketanja logorske vatre, pa čak i grmljavine. U aplikaciji se nalazi i alarm za vanredne situacije – ako se zadesite u nekoj nezgodnoj ili opasnoj situaciji, možete reprodukovati glasan zvuk pištaljke ili sirene. Očekivano, u aplikaciji se možete igrati i svetlosnim efektima, pa tako možete izabrati neonski ambijent ili romantični, ili možda poseban vajb za kampere koji uživaju uz vatru. Aplikacija vam inače nije neophodna za korišćenje ovog zvučnika, ali svakako će u njoj uživati mlađi korisnici.
Zaključak
Po našem mišljenju, najveća prednost ovog zvučnika je to što pluta i što je otporan na slanu vodu. To znači da ga možete postaviti na SUP, kajak, čamac, bilo gde na moru, i da se ne brinete da će vam ispasti u more i potonuti. Reprodukcija je izrazito čista, ali samo ako slušate zvuk direktno ispred zvučnika. Ako odete sa strane ili iza zvučnika, zvučna slika će se zamutiti, što je i očekivano. Nama se ovo čini kao dobra kupovina, tako da dobija preporuku s naše strane.
Plus
M Izdržljivo kućište.
M Kompaktne dimenzije.
M Pluta u vodi i otporan je na slanu vodu.
Minus
K Neće se svima dopasti dizajn.
Soundcore Boom 3i
J Snaga: 40 + 10 W
J Topologija: 55 x 90 mm mid-bas, 25 mm visokotonac
J Povezivanje: blutut 5.3
J Baterija: 2.400 mAh
J Dimenzije (ŠxVxD): 210 x 80 x 70 mm
J Masa: 0,83 kg
J Cena: 119 €
ã www.soundcore.com
U prostoru imaginacije i kontemplacije
„Džez konstantno evoluira, to mu je u genetici. Konvencionalnost mi je duboko dosadna.“
Nikola Marković
Kad na džez sceni neki muzičar ili muzičarka objavi svoj bendliderski debi u zrelijim etapama karijere, nakon nekoliko decenija sviranja i snimanja u brojnim kolektivima ili učestvovanja u projektima svojih kolega, ne možemo govoriti o prvencu u klasičnom smislu reči. Na srpskoj sceni nemali je broj takvih slučajeva, a s različitih strana stilskog spektra uzmimo za primer Fish in Oil gitariste Bratislava Radovanovića ili basistu Vladimira Samardžića, čiji su diskografski debiji predstavljali svojevrsnu kompilaciju dugogodišnjeg stvaralaštva, ujedno i veoma zrela i zaokružena, nimalo početnička ostvarenja. Ako nam je akter/ka scene poznat/a već dugi niz godina, utoliko je i ovakav album povod za radost, nešto što je došlo nakon perioda iščekivanja i znatiželje
slušalaca uverenih da sleduje izdanje vredno hvale i pažnje. Na regionalnoj sceni to je slučaj s vokalistkinjom i kompozitorkom Majom Rivić, koju smo na stranicama Hi-Files magazina već pominjali kao članicu mnogoljudnog Mimika Orchestra, projekta agilnog saksofoniste/kompozitora Maka Murtića. Upravo njih dvoje bili su i suosnivači pomenutog benda tokom svojih londonskih dana, te njegovi stožeri po povratku u Hrvatsku, uz saradnju sastava Živa voda – koji je letos gostovao i u Novom Sadu na promociji izdanja „Angel’s Breath de/re/konstrukt“, posvećenog kultnom albumu Milana Mladenovića i Mitra Subotića Sube. Maja Rivić je ove godine izdala zapažen album „Drugo sunce“, koji predstavlja uzbudljiv spoj onoga najboljeg iz klasične vokalne džez tradicije i savremenog
pristupa kompoziciji i aranžmanima. Baš kako smo i nagovestili, na repertoaru su se našle i neke Majine kompozicije nastale pre mnogo godina, sve do onih novijeg datuma, a slušajući album, imate utisak baš kao da je reč o nečijem npr. četvrtom ili petom albumu, nastalom nakon dugogodišnjeg finog brušenja stila, evolucije aranžmana, tekstova, pa naposletku i (post)produkcijskog pristupa.
„Nekoć je nastao neki tekst, pa neka progresija, melodija, pa se nešto gradilo, rušilo, kombiniralo itd. Kad sam konačno osjetila potpuno povjerenje u sebe i snagu da objedinim to što imam u sebi, da je spremno i vrijedno dijeljenja, te ušla u proces pripreme albuma, skladala sam još neke nove stvari, radila na aranžmanima, i voila, izašlo je 'Drugo sunce'!“, kaže Maja Rivić za Hi-Files magazin.
Naravno, put do albuma „Drugo sunce“ bio je dugačak. Odmalena je bila zainteresovana za pevanje i ples, tokom gimnazijskih dana išla je kratko na Rok akademiju, pa potom u formativnim godinama slušala je „glazbu s radija, pop, rok, hiphop, R’n’B, tehno, elektroniku, neke bluz, džez i soul pjevače“. Mislila je da će postati doktorka medicine ili arhitektica, a poriv za kreacijom kanalisala je i kroz fotografiju, pokret i dizajn. Kad je konačno počela da se aktivno bavi muzikom, učestvovala je u osnivanju benda Spina, a krajem 2008. ulazi u bend Kreol. „Tamo upoznajem Maka Murtića i preko njega ulazim u džez - instrumentaliste, vokaliste, sastave, koncepte, estetiku, aranžmane, improvizacije itd. Mak i ja postajemo par i selimo se u London na studije, u novi život, veliki svijet“, opisuje Maja. Tamo je stigla s „minimalnim teorijskim glazbenim znanjem i nešto samoukog iskustva“, ali voljna da se posveti usavršavanju. „Dvije godine sam primarno studirala glas i pjevanje, a zadnju godinu aranžiranje. Osim obrazovnog dijela, tu je i stvarni život muzičara, u koji smo Mak i ja naravno odmah zakoračili pokrenuvši Mimiku, koja je rasla povećavajući se redovito za nove mlade i kreativne džez glazbenike londonske scene. Mimika je postala centar naših života i aktivnosti“, dodaje ona.
Premda nudi puno mogućnosti, London ima reputaciju i skupog grada, surovog tržišta na kome je opstanak moguć uz mnoštvo odricanja i konstantnu borbu. Konačno, kreativni duo u jednom trenutku rešava da se vrati u Hrvatsku. „Imala sam osjećaj da se s povratkom u Hrvatsku na neki način vraćam u prošlost. Bojala sam se te neke imaginarne regresije. No, bila je to dobra odluka, jer su se argumenti za povratak uistinu pokazali točnima. A to je činjenica da smo natrag u Hrvatskoj dobili više prostora i vremena za unutarnji život, boravak u prirodi, laganiji tempo života.“
Dok je Mimika Orchestra predstavljala vrlo specifičan projekat, koji transcendira žanrove, naizgled u domenu world music scene, ali sa snažnim džez zaleđem, za Maju se polako otvarao i put ka onome što će postati njen autorski projekat i bend.
Vokalni džez je jedan od „najtradicionalnijih“ žanrovskih formata s dugom i bogatom istorijom, divama poput Billie Holiday ili Elle Fitzgerald, pa i kasnijih
komercijalno uspešnih izvođačica poput
Diane Krall, Patricie Barber ili Melody Gardot, sve do najaktuelnijih diva poput
Cécile McLorin Salvant ili talentovane
Samare Joy. Naravno, kao i svaki podžanr džeza, ostavlja i puno mogućnosti za iskorak, ali nije ni lako izbeći reference, asocijacije i poređenja sa „slavnom istorijom“. Slušajući album „Drugo sunce“, imponuje veština s kojom Maja Rivić i njene kolege – Mak Murtić na saksofonu, Hrvoje Galer (klavir), Hrvoje Kralj (kontrabas) i Borko Rupena (bubnjevi, perkusije) – meandriraju kroz ovo bogato nasleđe i s dubokim poštovanjem ga nadograđuju. Na albumu „Drugo sunce“ ona istupa kao autorka i aranžerka svih kompozicija, te većine tekstova pisanih na engleskom i hrvatskom jeziku. Dok se u Srbiji često smatra da „naši jezici“ nisu baš dovoljno melodični za džez, a mnoge vokalistkinje se opredeljuju da radije pevaju na engleskom, posebno je interesantan Majin pristup i često apstraktni tekstovi koji odišu muzikalnošću. „Glazba i riječi, poetično aranžirane u slikama, slojevima, teksturama i bojama, obitavaju u ambivalentnom harmonijskom okruženju, otvarajući prostor imaginacije i kontemplacije.“ A kako razmišlja o pristupu ne samo vokalnom nego i džezu uopšte? „Istina je da primjerice ne scatam koristeći kanonske slogove transkribirane od velikana vokalnog džeza kroz desetljeća. Mislim, džez za mene je sloboda, ne bez umjetničke odgovornosti, ali svakako sloboda. Sve čemu se divimo i klanjamo u džezu proizašlo je iz nečije osebujnosti, iskoraka, hrabrosti da bude autentičan. Džez konstantno evoluira, to mu je u genetici. Konvencionalnost mi je duboko dosadna“, zaključuje Maja Rivić.
Omaž
Milanu Mladenoviću i Subi „Živu vodu smo pokrenuli na Makovu inicijativu, a u suradnji s Vedranom Peternelom. Tijekom godina smo se kao širi kolektiv specijalizirali za nepredvidivo interpretiranje raznih lokalnih, regionalnih i svjetskih autora ili albuma. Vedran je tako 2021. predložio da radimo taj kultni album „Angel’s Breath“. Njihova sinergija, zajedno s još dvoje brazilskih glazbenika, zabilježena na njihovom albumu, toliko je otvorena i potpuno odgovara mom/našim mentalitetima da je poniranje i plivanje kroz te valove bilo prirodno i organično. Bilo je nekako lako, posebno jer je natopljeno ljubavlju koju su oni imali jedan za drugog i koju za njih i dan-danas osjeća veliki broj obožavatelja diljem ovih naših zemalja.“
Foto: Marina Uzelac
Foto: Matej Grgić
Odlazak princa tame
Iako smo znali da je Ozzy Osbourne teško bolestan i u svojoj sedamdeset šestoj godini, ipak nas je krajem jula zatekla vest da je preminuo, jednostavno jer je delovao veći od samog života i besmrtan.
Ana Eraković
Ozzy Osbourne bio je dete iz obične radničke porodice, bez ikakvog muzičkog i visokog obrazovanja, uz to disleksičan. Naizgled nije imao nikakve šanse da uspe, a postao je jedna od najvećih rok zvezda 20. veka.
Počeci
John Michael Osbourne rođen je 1948. u selu Marston Green u blizini Birmingema, u sasvim običnoj radničkoj porodici. Još kao dete je dobio nadimak Ozzy, a rano mu je ustanovljena i disleksija. Nakon što je s četrnaest godina prvi put čuo bend The Beatles, konkretno pesmu “She Loves You”, odlučio je da će se baviti
muzikom, štaviše, još tad je zacrtao sebi da će biti rok zvezda. On je s petnaest godina napustio školu i počeo da radi najrazličitije sitne poslove, a sa sedamnaest je čak bio i u zatvoru zbog sitne krađe.
Black Sabbath
Nakon raspada benda Mythology, gitarista Tonny Iommi i bubnjar Bill Ward želeli su da oforme bluz-rok bend, pa su se 1968. udružili s basistom Geezerom Butlerom i pevačem Ozzyjem Osbournom, koji su prethodno zajedno bili u bendu Rare Breed. Prvo su se zvali Polka Tulk Blues Band, da bi ubrzo promenili ime u Earth. Krajem 1968. Iommi je
otišao iz benda da bi postao član grupe
Jethro Tull, ali se vratio posle samo mesec dana jer nije mogao da se složi s bendliderom Ianom Andersonom i nije mu se sviđao pravac u kom se njegov novi bend kretao.
Kad su krenuli na turneju 1969, shvatili su da postoji još jedan bend koji se zove Earth i odlučili su da nađu novo ime. Bioskop prekoputa sale u kojoj su vežbali prikazivao je stari italijanski horor film “Black Sabbath”, a Ozzy i Butler su dobili ideju da napišu istoimenu pesmu, koja je bila prilično mračna. Oduševljeni svojim novim zvukom, odlučili su da se krenu u tom pravcu i uzmu ime Black Sabbath za svoj bend. Ovo je bila prilično revolucionarna odluka znajući da je na muzičkoj sceni i među mladima u to vreme dominirala šarena i sunčana hipi estetika i politika.
Prvi put su nastupili kao Black Sabbath 30. avgusta 1969. u Vorkingtonu, a već u novembru iste godine potpisali su ugovor sa izdavačkom kućom “Philips Records”.
Debi album
Prvi singl koji su izdali za “Philips” bila je pesma “Evil Woman” i nije imala naročit uspeh. Zato im je izdavačka kuća dala svega dva dana da snime svoj debi i bend je prvog dana odsvirao i otpevao sve uživo, skoro bez ponavljanja, a drugi dan je album miksovan.
Ubrzo su pozvani u emisiju “Top Gear”, koju je vodio čuveni muzički voditelj John Peel na BBC Radio 1, i tako je bend dobio priliku da se predstavi široj publici s pesmama “Black Sabbath”, “N.I.B.”, “Behind the Wall of Sleep” i “Sleeping Village”. Njihov debi “Black Sabbath” objavljen je na petak, 13. februara 1970, i odmah je stigao na osmo mesto top-liste albuma u Engleskoj, dok je u Americi stigao na 23. mesto. Naravno, rok kritičari zaduženi za održavanje ustaljenog poretka odmah su ga otpisali, ali je, uprkos tome, izdanje dostiglo platinasti tiraž i ostalo zabeleženo u istoriji kao prvi hevi metal album.
“Paranoid”
Drugi album benda Black Sabbath, koji je trebalo da se zove “War Pig” po čuvenoj istoimenoj pesmi benda, izašao je već 1970. i odlučeno je da se ime ipak promeni u “Paranoid”. Sve pesme osim naslovne nastale su u klubu u Cirihu, dok je “Paranoid” snimljena u poslednjem trenutku u studiju jer nisu imali dovoljno pesama za album. Ovaj singl je stigao na četvrto mesto britanske liste singlova, dok je sam album, povučen ovim uspehom, odmah dospeo na prvo mesto.
Kako je njihov debi “Black Sabbath” još bio među prodavanijim izdanjima, objavljivanje drugog albuma u Americi je odloženo čak godinu dana, nakon čega je “Paranoid” prodat u četiri miliona primeraka bez ikakve promocije na radiju. Američki kritičari ni za njega nisu imali reči hvale, ali je ipak postao jedan od najvažnijih hevi metal albuma svih vremena, a The Rolling Stone, čiji su kritičari svojevremeno osuli drvlje i kamenje na mlade metalce iz Engleske, uvrstili su ga na listu petsto najboljih izdanja svih vremena. U to vreme bend je angažovao
Dona Ardena kao svog menadžera, a njegova ćerka Sharon Arden, koja je tad radila kao njegova sekretarica, postaće Ozzyeva supruga.
Treći album “Master of Reality” objavili su 1971, samo pet meseci nakon drugog, i on je odmah dospeo među top deset najprodavanijih i u Americi i u Britaniji i ubrzo je dostigao zlatni tiraž. Međutim, kritičari ih i dalje nisu voleli. Izmoren od neprestanih snimanja i turneja, bend je 1972. odlučio da napravi malu pauzu,
ali već u septembru su objavili “Black Sabbath Vol. 4”, koji je takođe loše prošao kod kritike, a dostigao zlatni tiraž. Kritičari su počeli da ih prihvataju tek sa objavljivanjem albuma "Sabbath Bloody Sabbath” i “Sabotage”.
Solo karijera
Krajem sedamdesetih Ozzy odlučuje da se posveti solo karijeri i projektu pod nazivom Blizzard of Ozz. Na poziv benda vratio se da snimi album “Never Say Die!” i otišao je s njima na istoimenu turneju, ali magije više nije bilo i Ozzy ih je ponovo napustio. Svaki pokušaj okupljanja završavao se bezuspešno. Ozzy je kao poznato ime s pratećim bendom objavio čak trinaest albuma.
Osim toga, Ozzy je kreirao i Ozzfest, muzički festival na kome su nastupali hevi metal bendovi, a koji je bio najpopularniji krajem devedesetih. Mlađe generacije su upoznale Ozzyja zahvaljujući rijaliti programu “The Osbournes”, koji se emitovao na MTV-ju od 2002. do 2005. Poslednjih nekoliko godina Ozzy je patio od mnogih bolesti i povreda, među kojima su Parkinsonova bolest i emfizem bile među hroničnim. Ipak, uprkos tome, želeo je da ode u velikom stilu, kako i dolikuje zvezdi njegovog ranga, i održao je svoj poslednji koncert u Birmingemu 5. jula 2025, nazvan “Back to the Beginning”, koji je slušalo više od 40.000 gledalaca uživo i više od pet miliona onlajn.
Robert Redford
Dobri momak Holivuda
Robert Redford bio je jedan od najpoznatijih glumaca generacije koja je stasala i stekla popularnost šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka. Ana Eraković
Robert Redford ni po čemu nije bio predodređen za glumu. Osim prijemčive spoljašnjosti i želje da se time bavi, u njegovom životu nije bilo ničega što je naslućivalo da će postati jedno od najpoznatijih i najcenjenijih imena u Holivudu svih vremena. Ipak, jednom kad je zakoračio u svet glume, uspeh i slava su stigli munjevitom brzinom, kao da je oduvek trebalo da bude baš tu.
Počeci
Charles Robert Redford Jr. rođen je 1936. u gradiću Santa Monika u Kaliforniji. Škola ga nije mnogo zanimala, već se interesovao za umetnost i sport. Upisao je Univerzitet u Koloradu, ali je zbog problema sa alkoholom izbačen posle samo godinu dana, nakon čega je otišao na put kroz Evropu, a potom upisao slikarstvo i dramske umetnosti u Njujorku.
Prve glumačke uloge dobio je u pozorištu, i to ni manje ni više nego na Brodveju, u predstavama “Tall Story” i “The Highest Tree” iz 1959, “Sunday in New York” iz 1961, kao i u originalnoj postavi “Barefoot in the Park” iz 1963. Na televiziji se pojavio u nekim od poznatijih serijala, poput “The Untouchables”, “Alfred Hitchcock Presents”, “The Twilight Zone” i mnogim drugim.
Prvo pojavljivanje na velikom platnu imao je u ostvarenju “Tall Story” iz 1960, gde je reprizirao svoju ulogu s Brodveja. Drugu ulogu na filmu dobio je samo dve godine kasnije, u ostvarenju “War Hunt”. Zahvaljujući ulozi u filmu “Inside Daisy Clover” iz 1965, nagrađen je prvim Zlatnim globusom.
Redford i Fonda
U ostvarenju “The Chase” iz 1966. Redford se prvi put pojavljuje u društvu glumice Jane Fonde. Njihova hemija se toliko dopala publici da su se ponovo našli u glavnim ulogama u ekranizaciji predstave “Barefoot in the Park” iz 1967, a ponovo
će se zajedno naći na velikom platnu u filmu “The Electric Horseman” iz 1979, pa čak i 2018. u Netflixovoj produkciji “Our Souls at Night”.
Redford i Newman
Još jedno partnerstvo je obeležilo Redfordovu karijeru - ono s Paulom Newmanom. Prvi put su se zajedno pojavili u kultnom ostvarenju “Butch Cassidy and the Sundance Kid” iz 1969, iako Redford nije bio prvi izbor producenata, koji su ga smatrali suviše nepoznatim.
Priča o dva razbojnika s Divljeg zapada bila je revolucionarna za istoriju kinematografije jer je kombinovala žanr vesterna i komedije i stavljala tipične antiheroje u glavne uloge i tako postala jedan od rodonačelnika novog Holivuda, tj. američkog novog talasa. Film je bio toliko uspešan da je samo u Americi zaradio čak dvadeset puta više od onoga što je bilo u njega uloženo, a Redfordu je obezbedio svetsku slavu i imidž dobrog momka, kao i BAFTA nagradu. Naravno, zahvaljujući ovome i svojoj klasičnoj lepoti,
bio je idealan izbor za glavnog glumca u ljubavnim dramama, u kojima se pojavljivao do kraja karijere.
Zajedno s Newmanom glumiće ponovo u ostvarenju “The Sting” iz 1973, koje će biti najgledaniji film te godine i jedan od najgledanijih svih vremena.
Njegova naredna ostvarenja “Downhill Racer” i “Tell Them Willie Boy Is Here” iz 1969, “Little Fauss and Big Halsy” iz 1970. i “The Hot Rock” i “The Candidate” iz 1972. nisu bili toliko uspešni, a Redford je sve više izražavao želju da se nađe i iza kamere.
Skupivši zaradu od filmova “Butch Cassidy and the Sundance Kid” i “Downhill Racer”, Redford je odlučio da kupi skijalište u državi Juta i osnuje filmski festival. Nazvao ga je po svom liku iz pomenutog filma - Sundance, a ova manifestacija postala je jedan od najvažnijih svetskih filmskih festivala, posebno kad je nezavisna američka kinematografija u pitanju.
Ljubavna drama s Barbrom Streisand “The Way We Were” iz 1973, u kojem glumi studenta koji se zaljubljuje u koleginicu Jevrejku, borkinju za ljudska prava,
bilo je peto najgledanije ostvarenje te godine, iako se kritičarima film nije naročito dopao. Redford ni ovde nije bio prvi izbor autoru knjige i scenarija, već Ryan O'Neal, ali su od njega odustali jer se njegova veza sa Streisandovom upravo završila, pa nisu želeli da rizikuju probleme tokom snimanja.
Ostao je u domenu ljubavne drame i s kultnom ekranizacijom čuvenog romana “The Great Gatsby” iz 1974. Dve godine kasnije producirao je i pojavio se u još jednom ostvarenju koje će postati klasik - “All the President’s Men”, u kojem on i Dustin Hoffman glume novinare koji su otkrili čuvenu aferu Votergejt, a ostala je upamćena i njegova uloga u filmu “A Bridge Too Far” iz 1977.
Redford producent i režiser
Prvi film koji je Redford režirao bio je “The Ordinary People” iz 1980, koji je odmah nagrađen sa dva Oskara - za najbolju režiju i najbolji film. Drama u kojoj je samo glumio “Out of Africa” iz 1985. dobila je čak sedam Oskara, među njima i onaj za najbolji film.
Iako je prema nekim navodima filmskom produkcijom počeo da se bavi još 1969. producirajući “Downhill Racer”, zvanično je “The Milagro Beanfield War” iz 1988. prvo ostvarenje na kom je i potpisan kao producent, a “The Horse Wisperer” iz 1998. prvi je film u kom je glumio i koji je producirao. Jedno od poslednjih ostvarenja u kojima se pojavio bio je superherojski “Avengers: Endgame” iz 2019. Preminuo je u snu u septembru 2025, u svojoj osamdeset devetoj godini.
Haim - “I Quit” (Columbia, Polydor)
Tri sestre Haim zašle su duboko u svoje tridesete, ali i dalje pevaju o nekim tinejdž temama i temama adekvatnijim ranim dvadesetim, kao što su leptirići u stomaku, neobavezni sastanci, problemi s muškarcima i nemogućnost ostajanja u ozbiljnoj vezi. S obzirom na to da su takve teme još i simpatične i relevantne dok ste mladi, ali, kako vreme prolazi, a posebno kad uđete u ozbiljne godine, bavljenje takvim temama postaje u najmanju ruku glupo i nezrelo. Baš zato je album “I Quit” dosadan, već viđen i pomalo umarajući, kao da gledate reprizu serije “Seks i grad”. Čak je i ranije prilično uspešna saradnja s Rostamom Batmanglijem sada izanđala i tek povremeno zasija starim sjajem u ponekoj pesmi poput “Relationships”. Krajnje je vreme da se devojke presaberu i odluče da li žele da pevaju tinejdž pesmice do kraja života ili bi mogle svojoj muzici da pristupe malo ozbiljnije nego dosad.
Lorde - “Virgin” (Universal, Republic)
Ella Marija Lani Yelich-O’Connor, poznata jednostavno kao Lorde, karijeru je počela pokušavajući da bude alternativna pop pevačica, ali je ipak bila mejnstrim. Isto je bilo i s njenim narednim izdanjima, od kojih su neka bila manje, neka više hvaljena. Na kraju je probala da ih proda ističući svoju seksualnost, ali je većina ipak brzo zaboravljena. Ella je konačno shvatila da ništa od toga nije delotvorno kao dopadljiva muzika, pa se ovog puta ipak više koncentrisala na svoj rad i rezultati su evidentni, tj. uglavnom bolji nego na prethodnim izdanjima. Od uvodne “Hammer”, koju je, kao i većinu albuma, uradila s producentima Jim-E Stackom i Buddyjem Rossom, zaslužnim za neke od najcenjenijih izdanja u poslednjih dvadesetak godina, preko sledeće “What was That”, dabstep pesme “Shapeshifter”, sve zvuči nekako poznato, ali opet bolje nego većina trenutnog mejnstrim popa.
DRAGA - “Ô Guérillères” (CRYBABY)
DRAGA je petorka koji čine Lucie Antunes, P.R2B, Théodora Delilez i Narumi Herisson, a u ulozi vokala je Anna Mouglalis, francuska glumica. Kao što i naziv albuma govori, one na ovom izdanju daju muzičku podlogu čuvenom feminističkom romanu “Les Guérillères”, koji je književnica Minique Wittig objavila 1969, kad je i počela borba za prava pripadnika LGBT pokreta. Dok devojke sviraju elektrorok, Anna svojim lako prepoznatljivim i specifičnim hrapavim glasom udahnjuje život i ilustruje borbenost koju tekst sa sobom nosi. U vremenu u kom su fašističke i mizogine ideje sve prisutnije i dok ih propagiraju oni koji bi prvi trebalo da im se usprotivne znajući njihove moguće posledice, svako umetničko delo koje otvoreno ustaje protiv represivnih ideja od velikog je značaja. Nije poznato da li će sastav DRAGA nastaviti da postoji i nakon ovog albuma.
Muzika koju je stvarao Devonté Hynes, poznat pod pseudonimom Blood Orange, nikad nije bila naročito optimistična i pozitivna, ali sada zvuči mračnije nego ikad. Ovo ne iznenađuje znajući da je finansijski i ideološki biti umetnik danas skoro pa nemoguće, posebno ako živite u Americi. On se priseća detinjstva u Eseksu i pokušava da prebrodi nedavnu smrt majke. Iz svog alternativnog R&B-ja prelazi u još opskurniji i hermetičniji pop osamdesetih, iz kog samo s vremena na vreme zasijaju stihovi kao tračak nade. Na albumu se nalazi i nemali broj gostiju, uglavnom stalnih saradnika, poput pevačice sličnog senzibiliteta Caroline Polachek (pesme “The Field” i “The Train (King's Cross)”), ali i legende Bena Watta iz kultnog dvojca Everything but the Girl (pesma “Scared of It”) i pop zvezde Lorde (pesma “Mind Loaded”), ali se svi oni, umesto da ga odvedu u svojim pravcima i naprave bućkuriš od albuma, utope i nestanu u Devontéovim aranžmanima, što je retko, ali baš onako kako bi i trebalo da bude. Blood Orange je i dalje jedan od najtalentovanijih i najoriginalnijih muzičara na savremenoj muzičkoj sceni, a njegov nedostatak samopouzdanja i nametljivosti tera ga da uvek ulaže još više truda i da se neprestano dokazuje publici, koja ga već vidi kao genijalca i koja ga obožava.
Blood Orange – „Essex Honey“ (RCA, Domino)
Miso Extra - “Earcandy” (Transgressive Records)
Wet Leg – „Moisturizer” (Domino)
Tennis - “Face Down in the Garden” (Mutually Detrimental)
Miso Extra je umetničko ime
Emily Takeuchi-Brown, britansko-japanske muzičarke koja se odlučila da peva na japanskom i engleskom, dok je inspiraciju našla u modernom azijskom popu, najviše u pesmama iz anima, i R&B-ju - što i nije toliko neobična kombinacija u poslednje vreme. Štaviše, neamerički izvođači su često inovativniji i bolji u interpretaciji klasično američkih žanrova, poput R&B-ja, poslednjih decenija. U to nas je 2023. uverila Amaarae iz Gane sa svojim izdanjem “Fountain Baby” i pre nje Yaeji iz Južne Koreje, a sada tome svedočimo i na debi albumu “Earcandy” muzičarke Miso Extra. Ona je na ovom izdanju radila s producentom Rickyjem Damianom, poznatom po saradnji s popularnim britanskim izvođačima sličnog muzičkog izraza, kao što su Jorja Smith i Sampha, a on je njen eksperimentalni pristup umeo da upakuje tako da bude prijemčiv široj publici.
Engleska petorka Wet Leg, koju predvode devojke Rhian Teasdale i Hester Chambers, uspeh je postigla prerano, već s debitantskim albumom, i odmah osvojila dve Gremi nagrade. Naravno, izdavačke kuće ne propuštaju ovakvu priliku, pa su nekada povučene i ne preterano eksponirane obične devojke sada prinuđene da prave cirkus od sebe i svojih nastupa. Seksepilnija od njih dve, Rhian, vidno je smršala, obukla dvodelni kupaći i preuzela potpuno novi imidž Harli Kvin, dijametralno suprotan onome kakav je bio na početku karijere. Kako muzička industrija ne zna za sramotu, Hester je čak okrenuta ka zidu, jer ko bi želeo da gleda ružniji deo benda, zar ne? Ovo je samo još jedan dokaz gliba u kome je muzička industrija zapela i kakav odnos ima prema ženama od svog formiranja pa do danas. A muzika? Muzika je ista kao na prvom albumu.
Usvojoj osam albuma dugoj karijeri, od čega su dva bila stvarno besprekorna, a ostali zvučali kao mučenje ili stvaranje radi stvaranja, pop duo Tennis odlučio je da se oprosti od svojih fanova i muzičke scene svojim poslednjim izdanjem - “Face Down in the Garden”. Da ironija bude veća, ovo je njihov treći najbolji album, koji podseća na njihov inicijalni muzički izraz, ali s dozom zrelosti. Potpuno originalni u odnosu na muzičke trendove u trenutku u kom stvaraju, zvuče i savremeno i retro u isto vreme. Iako znamo da se njihovo muzičko putešestvije i nije moglo završiti drugačije, ipak ćemo žaliti za onim što je Tennis mogao da nam ponudi, a što sad sigurno nećemo čuti. Na primer, njihovu interpretaciju Kate Bush art popa, koju čujemo u “Weight of Desire”, a koja se mogla razviti i u ceo novi album ili pravac.
Njujorška indi-rok trojka (originalno četvorka) Big Thief toliko naporno radi od 2015. da im je ovo već šesto studijsko izdanje, dok pevačica Adrianne Lenker ima čak šest samostalnih albuma. Posle “samo” tri godine od prethodnog izdanja i nakon odlaska jednog od osnivača benda, basiste Maxa Oleartchika, slušamo “Double Infinity”. Uprkos razlazu, album zvuči daleko optimističnije u odnosu na njihova prethodna izdanja. Možda razlog leži u tome da su sada osetili slobodu da pozovu čak deset različitih muzičara da sarađuju s njima na albumu, da su bili siti izolacije u kojoj su ranije stvarali i da su želeli da se vrate među svoje staro društvo u Njujorku. Oni se već u prvoj “Incomprehesible” izmeštaju iz tipičnih Big Thief folk uspavanki i okreću ka muzici koja je sličnija onome što su radili Arcade Fire na vrhuncu svoje karijere. U istom maniru nastavljaju i na sledećoj “Words”, toliko da možete zamisliti Wina Butlera kako peva umesto Adrianne. Tek na trećoj “Los Angeles”, o prijateljima i udaljenosti između Njujorka i Los Anđelesa, i naslovnoj “Double Infinity” Big Thief zvuče kao oni stari. “No Fear” je prilično uspešan meditativni eksperiment, koji je poslužio kao inspiracija za omot, dok “Grandmother” odjekuje zaraznom mantrom “Gonna turn it all, into rock and roll”.
Big Thief - “Double Infinity” (4AD)
Nikola Marković Kosta Jevtić – „Radiant“ (Samizdat)
Nenametljivo, tiho i skromno, pijanista Kosta Jevtić se na domaćoj sceni pojavio 2018. godine, kad je njegova kompozicija „Chiostro del Paradiso“ objavljena na kompilaciji „Klavirsko nebo – Piano Sky“ u izdanju „Pop depresije“. Već naredne godine objavljuje debi album „Reflections on a Journey“, a nešto kasnije se seli u norveški gradić Bodo na krajnjem severu ove zemlje. Nakon godina zatišja, ove godine se ponovo javlja s čak dva izdanja. Sveže pristigli „Radiant“ sadrži šest kompozicija širokog stilskog raspona u domenu nove (solo) klavirske muzike, koja popularizuje istorijsko nasleđe klasike i minimalizma kroz osvežen pristup, s ponešto pop senzibiliteta savremene muzike u strukturi i aranžmanima numera. Od istorijskog nasleđa klasičarskog pijanizma i emotivnih patosa, preko modernih džez asocijacija (numera „Alsta“), do savremenog lirizma u repetitivnom ključu, Jevtić se predstavlja kao sasvim zreo autor jasne vizije, sviračke širine i zaokruženog koncepta.
Vincent Peirani – “Living Being IV” (Time Reflections) (ACT Music)
Rastko Obradović –„Mandala (A.MA Records)
Harmonikaš Vincent Peirani i saksofonista Emile Parisien navikli su da oduševljavaju ljubitelje evropskog džeza kako u intimnoj duo postavi (koja je krajem oktobra bila i na NOMUS-u u Novom Sadu), tako i u širim formacijama. „Living Being“ je Peiranijev dugogodišnji projekat u neofjužn ključu, gde posebno pleni instrumentalna kombinacija harmonike, saksofona i Fender Rhodes klavijature, uz čvrst rokerski oslonac ritam sekcije. Četvrti album ovog serijala ide na raznovrsnost, pa tu ima i rege/dab ritam sekcije, balkanskih narodnjaka i neparnih ritmova („Nach E Vlado“), uz obrade različitih numera pop i alternativne muzike. Premda je ova postava već dosegla svoj vrhunac na ranijim izdanjima, Peirani je još uvek (relativno) mlad i potentan muzičar, koji održava nivo pažnje poletom, sviračkom kompetencijom i kombinacijom vrhunskih saradnika na albumima.
Otkako se još kao tinejdžer pojavio na klupskoj sceni ranih dve hiljade desetih, saksofonista Rastko Obradović važi za jednog od najvećih talenata domaće džez scene. Međutim, evolucija od perspektivnog muzičara do zrelog kompozitora i bendlidera kompleksan je proces, a Rastko Obradović još na putu traženja prepoznatljive autorske vizije. Nakon „The Northern Experience“ iz 2019, koji je predstavljao svojevrsni kompromis njegove skandinavske faze i robustnog baperskog sviračkog stila, Obradović koketira i sa indijskom kulturom i muzikom, a u novu fazu karijere ulazi albumom „Mandala“, čiji naslov referiše na istočnjačku filozofiju i poglede na svet. U muzičkom smislu Obradović je ipak u domenu američkog neobap mejnstrima, kompaktan i koherentan, a svirački virtuozan i pouzdan u društvu domaćih muzičara svoje generacije. Ovim izdanjem Obradović (p)ostaje stožer kreativne srednje struje domaćeg džeza.
Charles Lloyd – „Figure in Blue“ (Blue Note)
Sa svakim novim izdanjem koje Charles Lloyd objavi, malo će koji recenzent propustiti priliku da istakne njegove poodmakle godine. Razlog tome nije puki kuriozitet što snima i aktivno svira saksofon tako mator – nije jedini – već gotovo unisoni utisak da se Lloyd zapravo nalazi u najboljim godinama svoje šest decenija duge fantastične karijere. Dakle, da se priključimo opravdanom i sasvim utemeljenom trendu: Charles Lloyd je novi album objavio u svojoj 87. godini života i zvuči nikad bolje. Ovoga puta društvo mu pravi jedan od najboljih pijanista današnjice i njegov dugogodišnji saradnik Jason Moran, kao i gitarista Marvin Sewell, u vrlo svedenom i kamernom trio formatu. Ljubitelji ECM zvuka možda će se prisetiti albuma „Jasmine“, koji su pre petnaestak godina snimili Keith Jarrett i Charlie Haden, gde dve legende zvuče kao da sviraju za svoju dušu, neobavezno, ali veoma intimno, kao da ste im upali u kućni studio dok se zagrevaju za snimanje „pravog“ albuma. „Figure in Blue“ poseduje upravo takav intimni šmek, čiju toplinu i melanholiju potcrtavaju Lloydovi omaži preminulim prijateljima i džez saborcima (poput Zakira Hussaina), legendama džeza (Duke Ellington), ili još novije i opet sveže verzije hiljadu puta odsviranih Lloydovih klasika. Čak 97 minuta nove muzike, možda i najveće žive legende žanra, obavezna je jesenja lektira i za novajlije u džezu i za prevejane slušalačke veterane.
Hi-Files Show i ChatGPT
Pitali smo ChatGTP da nam napiše sve što zna o sajmu Hi-Files Show. Evo odgovora... ChatGPT
Evo što sam uspeo pronaći o Hi-Files Show — sajmu audio/video tehnologije — i o njegovom organizatoru:
Osnovno o Hi-Files Show
Hi-Files Show je sajam audio/video (AV) tehnologije koji se održava u Beogradu, Srbiji. Sajam organizuje magazin Hi-Files, koji je vodeći časopis o hi-fi i kućnom bioskopu u Srbiji. Prvi sajam održan je 2008. godine. Od 2025. godine, događaj prelazi na novu lokaciju — hotel Radisson Collection Old Mill u Beogradu — a održaće se 22. i 23. novembra. Prethodno se sajam održavao u hotelu Holiday Inn u Novom Beogradu.
Magazin Hi-Files
Hi-Files je srpski časopis posvećen hi-fi i kućnom bioskopu. Prvi broj izdat je u septembru 2004. Izdaje se šest puta godišnje i distribuira se i u susednim zemljama kao što su Crna Gora i Bosna. U časopisu se mogu naći recenzije novih hi-fi i AV uređaja, obrazovni članci, vesti i izveštaji s raznih sajmova širom Evrope. Časopis je od 2008. član EISA (Expert Imaging and Sound Association).
Karakteristike sajma
Svake godine na sajmu učestvuju domaći i strani izlagači iz sektora hi-fi audio i video opreme (proizvođači, distributeri). Sajam je prilika posetiocima da vide i isprobaju najnoviju
opremu uživo, razgovaraju s proizvođačima i distributerima, te dobiju savete i preporuke. U 2024. godini sajam je održan 2. i 3. novembra u Holiday Inn hotelu u Novom Beogradu. Na sajmu se često ističu domaći proizvođači opreme, što daje priliku regionalnim firmama da se predstave. Cena ulaznice 2024. bila je 600 dinara, kupovina onlajn kroz sistem Tickets. rs ili na samom mestu.
Posebne napomene i trendovi
Magazin Hi-Files koristi sajam kao kanal da dodatno promoviše svoje izlagače i opremu koju predstavlja. Sajam posluje već 18 godina, što pokazuje da ima utemeljenu reputaciju i kontinuitet. Promena lokacije 2025. može doneti nove formate, veći prostor i bolju infrastrukturu. Sajam često pokriva region (izlagači i publika iz susednih zemalja).
Ako želiš, mogu ti poslati najnoviji popis izlagača, galeriju fotografija ili informacije o tome kako učestvovati (kao posetilac ili izlagač). Želiš li da to uradim?
Da, molim te.
Učešće na Hi-Files sajmu potvrdile su sledeće kompanije: 4Audio, Audio Plus, Dayens, Erzetich iz Slovenije, Impulse HiFi Audio, M-Kabl, NV Audio i GT Audio, Senna Sound, Velikinac Audio Lab i Relco, Vox Trade i Way Cables.
Hvala, ChatGPT.
“Feničanska šema” (The Phoenician Scheme)
J Režija: Wes Anderson
J Glumci: Benedict Cumberbatch, Benicio del Toro, Bryan Cranston, Mathieu Amalric, Mia Threapleton, Michael Cera, Richard Ayoade, Riz Ahmed, Scarlett Johansson… J Trajanje: 101 min.
Ucentru zbivanja u poslednjem filmu Wesa Andersona “The Phoenician Scheme” nalaze se bogati preduzetnik Zsa-Zsa Korda i njegova ćerka Liesi, koja se zamonašila. On stupa u kontakt s njom kako bi joj, kao jedinoj naslednici, preneo informacije o svojim planovima i projektima. Nedugo nakon njihovog susreta, oni postaju mete tajkuna, terorista i profesionalnih ubica. Ispričana veoma dopadljivo, kako kroz uvek izvanrednu vesandersonovsku scenografiju i fotografiju, tako i kroz duhoviti i opsežan scenario, ovo je zapravo priča posvećena nedavno preminulom ocu Andersonove supruge, libanskom inženjeru Fouadu Maloufu, koji je, prema režiserovim rečima, bio “veći od samog života”. Osim njime, lik Zsa-Zse Korde inspirisan je i nekim od najpoznatijih biznismena svih vremena, poput Onassisa i Hearsta, a ljubitelji kinematografije prepoznaće i referencu na kultno francusko ostvarenje iz 1939. “Le regle de jeu”. Kao i svaki Andersonov film, i ovaj ćete morati da pogledate više puta, pre svega kako biste zapamtili svaki detalj radnje, a potom i kako biste zabeležili sve reference. Anderson je i dalje u zenitu svog stvaralaštva i još uvek se nije pojavio niko iz nove generacije ko bi mogao da mu parira u budućnosti i nasledi njegov stil.
Slika Zvuk
Film
“Kvir”
(Queer)
J Režija: Luca Guadagnino
J Glumci: Daniel Craig, Daan de Wit, Jason Schwartzman…
J Trajanje: 137 min.
Snimljen po čuvenom istoimenom romanu Williama S. Borroughsa iz 1985, “Queer” je priča o homoseksualcu Leeju, sredovečnom američkom emigrantu koji pedesetih godina prošlog veka živi u Meksiko Sitiju s nekoliko svojih sunarodnika. Usamljen, jer ne pronalazi ljubav u stranoj zemlji, a u svojoj bi bio strogo kažnjen zbog takvog ponašanja, on utehu traži u beskrajnim količinama alkohola i opijata. Tračak nade će videti kad upozna vojno lice, daleko mlađeg Eugena Allertona, koji otpočinje vezu s njim, ali mu se ne posvećuje u potpunosti. U nadi da će se zbližiti i produbiti svoju vezu, Lee nagovara svog partnera da zajedno odu u Ekvador i dožive telepatsko iskustvo pomoću ajavuaske. Međutim, ovo iskustvo stvara još veći jaz među njima i Eugen konačno nestaje iz Leejevog života. “Queer” je univerzalna priča o nedostižnoj i neuzvraćenoj ljubavi i o očajničkim pokušajima ljudi da je zadrže, a Guadagnino je ekspert za ove teme još od, sada već kultne, ekranizacije knjige “Call Me By Your Name”. Ne smemo zaboraviti ni da pohvalimo Daniela Craiga, koji je konačno oslobođen od svojih Bond okova, da nam pokaže koliko je izvanredan glumac, čak i u ovako zahtevnim i prilično eksplicitnim ulogama.
Slika Zvuk
Film
Ana Eraković
“Kuća” (La casa)
J Režija: Álex Montoya
J Glumci: David Verdaguer, Luis Callejo, Óscar de la Fuente…
J Trajanje: 93 min.
Španski film “La casa”, nastao po romanu strip autora Paka Roke, na festivalu u Malagi osvojio je čak šest nagrada, uključujući i nagradu za najbolji scenario i nagradu publike. Ova duboko lična priča govori o dva brata i sestri koji se vraćaju u porodičnu kuću posle očeve smrti ne bi li je sredili i prodali. Međutim, kako dani prolaze, oni se prisećaju svog detinjstva i rane mladosti, kao i poslednjih godina provedenih sa ocem i sve im je teže da se pomire s tim da se jedno važno poglavlje njihovih života zauvek zatvara. Film je prožet emocijama s kojima se svaki čovek suočava pre ili kasnije, i zbog toga su njegova radnja i poruka univerzalne - koliko god se trudili i želeli, neke stvari u našim životima, ma koliko značajne i u našem poimanju sveta beskrajne, ipak moraju imati svoj kraj. Autor nas čak i na momente opominje da ne uzimamo zdravo za gotovo ono što nam je u životu najznačajnije, a ipak u svojoj prirodi tako lako prolazno. Uprkos ovako kompleksnoj i emotivnoj temi, film uspeva da ne zapadne u patetiku i jadikovanje, već se trudi svim sredstvima da nadvlada emocije razumom i bodri nas da prihvatimo sudbinu onakvu kakva jeste i kakva mora biti za sva živa bića, pa i ljude.
“Goli
J Režija: Akiva Schaffer
J Glumci: Danny Huston, Kevin Durand, Liam Neeson, Pamela Anderson, Paul Walter Hauser…
J Trajanje: 85 min.
Akiva Schaffer, jedan od trojice članova komičarskog benda
The Lonely Island i autor komedija kao što su “Popstar: Never Stop Never Stopping” i “Hot Rod”, kao i brojnih epizoda serije “Brooklyn Nine-Nine” i emisije “Saturday Night Live”, odlučio je da nam svima ubrizga malu dozu nostalgije i snimi nastavak kultne komedije “The Naked Gun”. Ovog puta u glavnoj ulozi je već oprobani akcioni heroj Liam Neeson, koji glumi sina inspektora Franka Drebina, pod imenom Frank Drebin Junior. On pokušava da reši misteriju pljačke banke i ubistva programera, za koje ubrzo shvata da su povezani. U njegovoj misiji će mu pomoći programerova sestra Beth, koju glumi holivudska povratnica Pamela Anderson. Naravno, film je prepun istih i sličnih dvosmislenih pošalica kakve smo voleli i rado viđali u originalnim ostvarenjima, prikazanim 1988, 1991. i 1994, kao i parodijama na prave kriminalističke serije o policajcima, koje su bile apsolutni hit krajem prošlog veka. Ovom ostvarenju zaista ne možemo naći nijednu manu, bar ne u žanru kom pripada, a to je dobra letnja zabava, kakvih je, nažalost, sve manje u svetskim bioskopima. Jedino što bi moglo zasmetati gledaocima jesu nimalo suptilne estetske korekcije na licu Liama Neesona.
Slika Zvuk Film
Slika Zvuk Film
pištolj” (The Naked Gun)
“Bolne istine” (Hard Truths)
J Režija: Mike Leigh
J Glumci: Ani Nelson, David Webber, Mariane Jean-Baptiste, Michele Austin, Sophia Brown… J Trajanje: 97 min.
Pansy i Chantelle su rođene sestre, ali potpuno različite. Pansy je neprestano nervozna, nervira je sve i svako - od muža i sina do prodavaca i lekara, uvek je bolesna ili bolesno pedantna, iako živi prilično komforno, ona svojom neprestanom frustracijom i agresijom čini život ljudima oko sebe nemogućim. S druge strane, njena sestra Chantelle je frizerka, uvek nasmejana, dobro raspoložena, puna razumevanja i spremna da sasluša svoje mušterije, a koja odgaja dve ćerke u malom, pretrpanom stanu. Dok Pansy neprestano viče na svoje ukućane, zbog čega oni pred njom uzmiču, Chantelle je sa svojim ćerkama otvorena i bliska. Zašto su njih dve toliko različite, saznaćemo tek na kraju, kad zajedno odu na majčin grob i počnu da se prisećaju svog detinjstva. Osamdesetjednogodišnji (!) reditelj Mike Leigh želeo je da kroz dve obične osobe i njihove obične živote prikaže traume i frustracije kako one iz prošlosti, tako i one iz sadašnjosti koje doživljavamo na dnevnom nivou. On nikoga ne osuđuje, već nastoji da pomogne gledaocu da shvati razloge nečijeg postupanja. Ekipa koju je Mike okupio sam je krem britanske nezavisne kinematografije, koju, na našu nesreću, retko viđamo u bioskopima, a s nekima od njih je sarađivao i na svojim prethodnim ostvarenjima.
Slika Zvuk Film
“Nemoguća misija: Konačna odmazda” (Mission Impossible: The Final Reckoning)
J Režija: Christopher McQuarrie J Glumci: Tom Cruise, Hayley Atwell, Ving Rhames, Simon Pegg… J Trajanje: 169 min.
Osmi i poslednji deo filmskog serijala „Mission: Impossible“ nastavlja tamo gde je stao njegov prethodnik. Nakon prisvajanja specijalnog ključa koji omogućava pristup izvornom kodu pomahnitalog sistema veštačke inteligencije, Ethan Hunt i njegov tim moraju da pronađu način da zaustave novog „digitalnog boga“, koji pod svoju kontrolu stavlja nuklearne arsenale vodećih svetski zemalja s namerom da uništi život na Zemlji. Ovaj zadatak dodatno otežava činjenica da bi čelnici nekih država više voleli da dođu u posed ovog sistema i koriste ga za svoje potrebe nego da ga unište. Iako ovaj zaplet ne odudara mnogo od prethodnih nastavaka, „Mission: Impossible – The Final Reckoning“ ima ambicije da bude monumentalniji, dramatičniji i pametniji od prethodnika. Akcione sekvence su spektakularnije nego ikada pre, a šezdesettrogodišnji Cruise je i dalje prilično uverljiv, što i ne čudi znajući da mnoge od njih izvodi bez pomoći kaskadera. Ipak, autori su mislili da je publici više stalo da glavnog junaka nego do misije, pa su nas u priči o mogućem kraju sveta podsetili na njegove lične tragedije, pogrešne izbore i izgubljene ljubavi. Time su želeli da povećaju dramatičnost i uključenost publike, a samo su produžili film i razvodnili dovoljno uzbudljivu priču.
Slika Zvuk Film
Ana Eraković
Saundbarovi Telefoni
Bluesound PULSE SOUNDBAR+
Testiran: HF103, septembar 2021.
Cena: 1.100 €
Plus: precizan i prirodan zvuk, odličan stereo, BluOS platforma