Saradnici Ana ERAKOVIĆ, Dragan PETRIC, Milan M. MILOŠEVIĆ, Nikola MARKOVIĆ, Srboljub STOJANOVIĆ
Adresa osnivača Hi-Files Group d.o.o.
Subotička 23
11050 Beograd, PAK 144411
Tel: 063/8866-486
Adresa izdavača Hi-Files Group d.o.o.
Subotička 23
11050 Beograd, PAK 144411
Tel: 063/8866-486
Web adresa www.hi-files.com
e-mail redakcija@hi-files.com
ISSN broj 1820-2950
Štamparija Altanova, Zemun
Distribucija Global Press, Beograd
Radno vreme
Redakcija magazina je zatvorena za posetioce..
CIP - Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd, 681.848
Hi-Files : audio video magazin : Best audio & Video experience / glavni i odgovorni urednik Ljubiša Miodragović. - 2004, br. 1-. - Beograd (Miloša Zečevića 10) : Hi-Files Group, 2004 - (Beograd : Alta nova). - 29 cm, Dvomesečno ISSN 1820-2950 = Hi-Files COBISS.SR-ID 116467980
Časopis Hi-Files, kao ni njegovi urednici, saradnici i članovi uređivačkog kolegijuma nisu odgovorni za sadržaj, istinitost i verodostojnost oglasa. Ako ste kupili proizvod reklamiran u našem časopisu i niste zadovoljni njime, pišite nam na adresu redakcije. Slanjem bilo kakvog materijala na adresu ili e-mail redakcije časopisa pošiljalac je saglasan sa objavljivanjem poslatog sadržaja na stranicama časopisa i isti vam neće biti vraćen. Strogo je zabranjeno bilo kakvo reprodukovanje materijala objavljenog u časopisu bez pismene saglasnosti urednika časopisa Hi-Files.
Poštovani ljubitelji dobrog zvuka i slike, Davne 2006. godine prvi put sam posetio High End sajam u Minhenu, godinu i po dana od osnivanja našeg časopisa. Prvi „sponzor“ ovog putovanja bio je moj pokojni otac, koji je svom dvadesetpetogodišnjem sinu dao lovu za avionsku kartu i hotelski smeštaj. Od tada sam posećivao Minhen svake godine, izuzev tokom pandemije kovida, i baš svaki put smo vam pravili detaljan izveštaj sa ovog sajma. Apsolutno svaki odlazak u Minhen dao mi je entuzijazma za dalji rad časopisa i uopšte bavljenje hi-fi opremom. Tako se i ovaj poslednji odlazak na sajam u Minhenu poklopio s novim počecima – High End se seli u Beč, a naš sajam Hi-Files Show seli se u novi hotel „Radisson Collection Old Mill“. Hotel u koji se selimo znatno je pogodniji za organizaciju našeg sajma, jer su prostorije veće i ceo sajam će zapravo biti izolovan od ostatka hotela jer se nalazi u zasebnoj zgradi Starog mlina. S nestrpljenjem vas očekujemo 22. i 23. novembra
Što se tiče tekstova u ovom broju, donosimo nekoliko ekskluziviteta – test novih slušalica Sennheiser Accentum Open i Bowers & Wilkins Px7 S3, zatim novi uređaj iz kompanije FiiO pod nazivom K17. Za audiofile smo pripremili testove Monitor Audio Gold 300 6G zvučnika, zatim pojačala Marantz Model 60n i test Atlas kablova. Ako ste fan kućnog bioskopa, onda će vam biti zanimljivi testovi Bose Smart Soundbara, kao i Hisense HT Saturn kompleta.
Posebno bismo istakli intervju sa Andyjem Kerrom iz kompanije Bowers & Wilkins, koji nam je ispričao o istorijatu serije 800 zvučnika ove kompanije, ali i sve o novom, posebnom izdanju sa etiketom „Abbey Road“. Ovaj intervju smo obavili još pre dva meseca, ali smo morali da sačekamo zvanično lansiranje ovih zvučnika.
Nadamo se da uživate u letnjem periodu i da ste sa sobom poneli Hi-Files magazin.
Ljubiša Miodragović, gl. i odg. urednik ljuba@hi-files.com
Hi-Files pripada grupama za Hi-Fi, Home Theatre Audio i Mobile Devices. www.eisa.eu
Magazin Hi-Files je član prestižne asocijacije EISA od maja 2008.
46
48
Misija magazina
Časopis Hi-Files za svoj osnovni cilj ima popularisanje kvalitetne reprodukcije zvuka i slike. Naša misija je konstantna edukacija čitalaca o novim tehnologijama, ali i starim principima za postizanje optimalnih uslova za uživanje u muzici i filmovima. Nezaobilazni segment magazina predstavljaju detaljni i verodostojni testovi, koji su ujedno razumljivi široj publici. Uz masovnu proizvodnju potrošačke elektronike, Hi-Files pažljivim odabirom svojoj publici predstavlja ono što je najkvalitetnije na tržištu, svakako uzimajući u obzir i cenovnu kategoriju proizvoda. Dugogodišnje poverenje koje nam je ukazano pruža garanciju za budućnost.
Hi-Files pretplata
Ukoliko želite da se pretplatite za narednih šest izdanja časopisa Hi-Files, uplatite iznos od 2.000 dinara na tekući račun 265-1740310000309-93. Na uplatnici obavezno navedite svoje ime i prezime, adresu, poštanski broj i mesto stanovanja, a kao primaoca adresu našeg izdavača – Hi-Files Group, Subotička 23, Beograd. U cenu su uračunati troškovi poštarine. Kao svrhu uplate navesti "Pretplata na časopis Hi-Files". S obzirom na to da često dobijamo nepotpune podatke o vašoj adresi u izveštajima banke, preporučujemo da se javite na e-mail redakcije sa vašom punom adresom. Vašu uplatnicu možete poslati i na fax redakcije, ali možete i ostaviti svoje podatke telefonskoj sekretarici na broj 063/8866-486.
Estelon za kućni bioskop
Proizvođač zvučnika visoke klase Estelon upotpunio je seriju A novim modelima Aurelia, Aurelia Centre i Aurus. Oni stižu kao dopuna postojećem podnostojećem zvučniku Aura, a ujedno kompanija uz njih obeležava 15 godina rada. Noviteti su izrađeni od termički oblikovanog mineralnog kompozita, što je karakteristično za sve Estelonove zvučnike, a proizvođaču omogućuje da oblikuje kabinete na neobičan i atraktivan način. Pored toga, svi novi modeli koriste interno ožičenje od renomirane kompanije Kubala-Sosna. Aurelia je kompaktni dvosistemski zvučnik kompresionog tipa, opremljen 25-milimetarskim visokotoncem Scan-Speak i parom 132-milimetarskih mid-bas jedinica SB Acoustics, u MTM postavci. Zvučnik se isporučuje s postoljem za komodu, a u ponudi su i tipski
stalci. Deklarisani opseg iznosi od 70 herca do 30 kiloherca, uz osetljivost od 87 decibela i nominalnu impedansu od četiri oma. Centralni zvučnik Aurelia Centre ima gotovo istu konstrukciju i specifikacije, ali je predviđen za vodoravno postavljanje. Kao treći novitet predstavljen je sabvufer Aurus, koji je opremljen frontalnom 305-milimetarskom membranom s vešanjem dugog hoda i dodatnim pasivnim radijatorom na zadnjoj strani. Za pokretanje je zadužena amplifikacija od 1.200 vati u klasi D, a Aurus se može spustiti do 18 herca, uz podešavanje izlaznog nivoa od -6 do +6 decibela. Regalske kutije Aurelia prodaju se po ceni od 14.900 evra za par, dok je za Aurelia Centre potrebno izdvojiti 7.500 evra, a za sabvufer Aurus 13.500 evra. i www.estelon.com M 7.500-14.900 €
Svestrani Pro-Ject
Kompanija Pro-Ject Audio obogatila je pristupačnu seriju S novim svestranim integrisanim pojačalom Uni Box S3. Uobičajeno za austrijskog proizvođača, novitet je smešten u kućište jednostavnog dizajna, ali dobrog kvaliteta izrade, uz širinu od samo 206 milimetara. Aluminijumski paneli skrivaju dual-mono amplifikaciju, koja pruža 23 vata po kanalu na osam oma i 40 vati po kanalu pri otporu od četiri oma. Digitalna sekcija zasnovana je na konverterskom kolu Cirrus Logic CS4344 i podržava rezoluciju do 192 kiloherca i 24 bita, a fabrika posebno ističe najsavremeniju mrežnu platformu WiiM OS, koja podržava Tidal Connect, Spotify Connect i druge popularne servise. Za ljubitelje vinila predviđeno je gramofonsko pretpojačalo za MM zvučnice, a na prednjoj strani nalazi se i 6,35-milimetarski izlaz za slušalice. Za povezivanje su na raspolaganju tri analogna RCA ulaza (uključujući gramofonski) i jedan varijabilni izlaz, kao i dva optička i po
jedan koaksijalni i HDMI ulaz. Mrežno povezivanje obavlja se samo preko wi-fija, a dodatno je na raspolaganju blutut 5.1. Pored daljinskog upravljača, za kontrolu se može koristiti nova aplikacija Pro-Ject Home. Svestrani Pro-Ject Audio Uni Box S3 dostupan je u srebrnoj i crnoj boji, po preporučenoj ceni od oko 800 evra. i www.project-audio.com M 800 €
Prinova u seriji Concentro
Kompanija ELAC obogatila je ponudu u najvišoj seriji novim modelom Concentro M 807. U pitanju je podnostojeći zvučnik visine 134 centimetra, koji se odlikuje neobičnim i zaobljenim linijama, karakterističnim za ovu seriju. Fabrika navodi da je novitet razvijen u saradnji s uglednim dizajnerskim studiom Hamburg, a estetika objedinjuje finiš visokog sjaja (crni ili beli) i aluminijumske detalje - pored toga, zaobljene površine optimizovane su tako da doprinesu disperziji zvučnih talasa. Četvorosistemska topologija donosi zanimljive inovacije, pa je u središtu frontalne postavke smešten veliki panel s najnovijim visokotoncem JET 6c, oko kojeg je kružno raspoređeno šest high-midrange A-XR membrana prečnika 40 milimetara. Iznad i ispod ovog sklopa postavljena je po jedna 115-milimetarska AS-XR membrana za donji deo srednjeg opsega, dok su za najniži deo spektra zadužene dve AS membrane prečnika 250 milimetara - po jedna na svakoj strani. Specifikacije navode frekvencijski opseg od 24 herca do 50 kiloherca i osetljivost od 88 decibela, dok impedansa pada najniže do 3,1 oma (350 herca). Prestižni flor stenderi ELAC Concentro M 807 dostupni su po ceni od oko 44.000 evra za par. i www.elac.com M 44.000 €
Referentni Marantz
Kompanija Marantz proširila je ponudu u segmentu kućnog bioskopa, predstavljanjem premijum kompleta AV 20 i AMP 20. Uređaji prate već ranije utvrđeni vizuelni identitet, što podrazumeva prednji panel sa istaknutim središnjim segmentom i omanji ekran u okruglom okviru. Fabrika navodi da uređaji koriste višeslojnu šasiju kako bi se umanjile neželjene vibracije, te da kućišta sadrže znatnu količinu bakra. Pretpojačalo AV 20 koristi par najnovijih i najmoćnijih SHARC DSP čipseta, koji su upareni sa 32-bitskim D/A konverterima, uz podršku za Dolby Atmos, IMAX Enhanced, DTS:X Pro i AURO-3D. Za naprednu kalibraciju i optimizaciju koristi se Audyssey MultEQ XT32, a u opciji su Dirac Live Room Correction i Dirac Live Bass Control. Sedam HDMI ulaza podržava 8K/60 i 4K/120 signal, a pretpojačalo u tehnologiji HDAM-SA3 može se povezati na do 13.4 kanala, preko RCA ili XLR izlaza. Na dodatne opcije suvišno je trošiti reči, jer je na raspolaganju sve - od mrežnog povezivanja pa do gramofonske sekcije. Izlazno pojačalo AMP 20 pruža 200 vati (8 Ω, 1 kHz) na 12 kanala, koji se mogu bridžovati na 6 x 400 vati. Na ulazu se, očekivano, nalaze RCA i XLR priključci. Novi surround uređaji iz Marantza trenutno su dostupni samo u crnom finišu, po ceni od 5.500 evra za komad. i www.marantz.com M 5.500 €
Slagalica iz Chorda
Ostrvska kompanija Chord Electronics poznata je po neobičnim kreacijama, a sada je predstavila modularni komplet Suzi. U osnovi se nalazi izlazno pojačalo Suzi Amp, koje je izvedeno u Chordovoj patentiranoj topologiji Ultima i pruža 30 vati po kanalu na osam oma, uz jedan RCA ulaz i banana-priključke za zvučnike. Skidanje gornjeg poklopca otkriva patent za integraciju pretpojačala Suzi Pre, sa zasebnim analognim ulazom za vezu između preampa i snagaša. Suzi Pre sadrži dva linijska RCA ulaza i zasebni gramofonski ulaz, jer integriše MM/MC gramofonsko pretpojačalo, s podešavanjem impedanse i fiksnog pojačanja (gain). Pretpojačalo takođe sadrži izlaz za slušalice, sa priključcima prečnika 3,5
i 6,35 milimetara. Umesto pretpojačala Suzi Pre, Suzi Amp se može spojiti s digitalnom sekcijom Hugo 2, koja sadrži Chordov renomirani FPGA DAC, s podrškom za rezoluciju do 768 kiloherca i DSD512. Kontrola glasnoće obavlja se preko digitalnog atenuatora, a dodatno su na raspolaganju izlaz za slušalice i blutut povezivanje. Konačno, ovoj konfiguraciji može se dodati mrežni plejer 2go, koji podržava wi-fi ili povezivanje preko kabla, kao i priključivanje eksternih skladišta kapaciteta do četiri terabajta. Cena za novi Suzi Amp iznosi 3.400 funti, dok za pretpojačalo Suzi Pre treba izdvojiti oko 2.000 funti.
i www.chordelectronics.co.uk M 2.000-3.400 £
Sabvuferi iz Monitor Audija
Monitor Audio je stigao na sajam u Minhenu s potpuno novim sabvuferima iz serije Vestra. Kao pripadnici nezavisne serije, novi sabvuferi predviđeni su za uparivanje sa sistemima niže i srednje klase - bilo da su u pitanju stereo ili višekanalne postavke. Kompanija ističe da je serija Vestra razvijana zajedno s prestižnim Anthra sabvuferima i da u potpunosti sledi Monitor Audiovu filozofiju transparentnog dizajna. Kao jedan od predvodnika na polju izrade metalnih membrana, britanski proizvođač je i ovde primenio patentiranu tehnologiju C-CAM, s unapređenim provetravanjem, većim zavojnicama i trostrukim vešanjem (na modelima W12 i W15). Za pokretanje su upotrebljena pojačala u klasi D, dok su za povezivanje predviđeni RCA i LFE ulazi. Pored toga, sabvuferi raspolažu nezavisnom kontrolom glasnoće i podešavanjem rezne frekvencije, dodatnim modalitetima za bas (Movie, Music i Impact), obrtanjem faze i opcijom automatskog uključivanja. Sve to je upakovano u kabinete nepretencioznog dizajna, koji su izrađeni od 15-milimetarskog medijapana (21 mm na prednjoj strani) i finiširani u crnoj ili beloj boji. Prečnik membrane sadržan je u oznaci, a seriju predvodi W10, s pojačalom od 250 vati, dok su W12 i W15 opremljeni amplifikacijom od 500 vati. Preporučene cene iznose 750, 900 i 1.150 evra. i www.monitoraudio.com M 750-1.150 €
Najekskluzivniji B&W
Kako bi na najbolji način obeležila dugogodišnju saradnju sa slavnim studiom “Abbey Road”, kompanija Bowers & Wilkins lansirala je prestižne zvučnike 801 D4 Signature u posebnoj seriji Abbey Road Limited Edition. Ova ograničena serija biće proizvedena u samo 140 pari, što je čini najekskluzivnijom u istoriji ostrvskog proizvođača. Svaki par ovih masivnih podnostojećih kutija biće izveden tako da vizuelno asocira na jedinstveni prostor studija, a pratiće ga knjiga u kojoj je detaljno opisana njegova bogata istorija. Kompanija u promotivnom materijalu ne navodi tehničke izmene u odnosu na standardnu verziju, što znači da će kupci morati da se zadovolje trosistemskom topologijom, koju sačinjavaju dijamantski visokotonac, 150-milimetarski srednjetonac u patentiranoj tehnologiji Continuum i dva Aerofoil niskotonca, prečnika 250 milimetara. Deklarisani frekvencijski opseg iznosi od 15 herca do 28 kiloherca (+/-3 dB), uz osetljivost od 90 decibela i impedansu koja pada najniže do tri oma. Ekskluzivni florstenderi Bowers & Wilkins 801 Abbey Road Limited Edition prodaju se po ceni od 60.000 evra za par. i www.bowerswilkins.com M 60.000 €
Hi-Files Show
na novoj lokaciji
Poštovani ljubitelji dobrog zvuka, vaš omiljeni sajam Hi-Files Show se nakon 17 godina premešta na novu lokaciju. Kao novo mesto obaveznog okupljanja audiofila odabran je hotel “Old Mill” iz poznatog lanca “Radisson”. Ovaj hotel odabrali smo zato što pruža još bolje uslove za postizanje dobrog zvuka u sajamskim uslovima, uz raznovrsnije veličine sala i soba, koje se protežu preko više spratova - najveća sala ima čak 130 kvadratnih metara, dok standardne hotelske sobe imaju oko 30 kvadrata, što je znatno više nego na prethodnoj lokaciji. Hotel je smešten u temeljno renoviranu građevinu iz 19. veka, koje objedinjuje savremenu estetiku i istorijsko nasleđe Beograda, što će doprineti još živopisnijem utisku celog sajma. Iako se Hi-Files Show seli na desnu obalu Save, do nove lokacije može se lako stići - pored hotela prolaze brojne linije gradskog prevoza, u blizini je glavne železničke stanice i na samo nekoliko stotina metara od auto-puta. Zadržali smo već uobičajeni jesenji termin za održavanje sajma, pa će se ovogodišnji Hi-Files Show održati 22. i 23. novembra od 12 do 19 časova, u hotelu “Radisson Collection Old Mill”, na adresi Bulevar vojvode Mišića 15. i www.hi-files.show
Kompaktni Wilson
Američka kompanija Wilson Audio najavila je novi zvučnik Sabrina V, koji donosi vrhunska tehnička rešenja u nešto manjem podnostojećem kućištu. Kao najpristupačniji florstender uglednog proizvođača, Sabrina V dolazi kao zamena za zvučnike Sabrina X i donosi prepoznatljivu Wilsonovu siluetu, koja se sužava ka vrhu. Jedno od najvećih unapređenja jeste upotreba novog H-materijala, patentiranog kompozita koji se koristi za izradu prednje strane, dok se u bazi nalazi V-materijal, za mehaničko dampiranje i umanjenje vibracija. Trosistemska topologija sadrži kalotni visokotonac CSC (Convergent Synergy Carbon), prečnika 25 milimetara, koji je izrađen od tkanine presvučene tankim slojem ugljenika. Ispod njega je smešten 177-milimetarski AlNiCo srednjetonac u QuadraMag tehnologiji, koji je prvobitno razvijen za Chronosonic XVX, a može se sresti kod zvučnika Alexx V, Alexia V, Sasha V i WATT/Puppy. U dnu postavke nalazi se niskotonska jedinica prečnika 203 milimetra. Na zadnjoj strani nalazi se bas-refleks otvor, dok mogućnost jednostavne zamene otpornika na skretnici dopušta određena podešavanja zvuka. Kabinet novog modela visok je 99 centimetara i pruža frekvencijski opseg od 27 herca do 24 kiloherca, uz osetljivost od 87 decibela i nominalnu impedansu od četiri oma. Preporučena maloprodajna cena još uvek nije poznata, ali se predviđanja kreću oko 30.000 dolara. i www.wilsonaudio.com M 30.000 $
Moćni saundbar
Kompanija JBL predstavila je novu generaciju saundbarova, među kojima se ističe moćni Bar 1300MK2. Novitet koristi patentiranu tehnologiju MultiBeam treće generacije kako bi stvorio najbolji mogući surround doživljaj. Pored podrške za Dolby Atmos i DTS:X, prisutni su bežični zadnji zvučnici koji se mogu odvojiti od centralne jedinice, što je poželjno i praktično rešenje za višekanalni zvuk na jednostavan način. Sistem sadrži 11.1.4 kanala, što podrazumeva drajvere usmerene nagore za Immersive formate, kao i odvojeni bežični sabvufer, koji je opremljen parom osmoinčnih membrana. Ukupna snaga sistema iznosi 2.470 vati, a za optimalan ugođaj u svakoj prilici zadužene su tehnologije SmartDetails, AI Sound Boost i PureVoice druge generacije. Za upravljanje svim opcijama predviđena je aplikacija JBL One, koja omogućuje kontrolu reprodukcije sa svih izvora, integraciju muzičkih servisa i tonska podešavanja kroz sedmopojasni ekvilajzer. Povezivanje i podrška obuhvataju wi-fi, blutut, AirPlay 2, Google Cast, Amazon Music HD, Roon Ready, Spotify Connect i Tidal Connect, a posebno je zanimljivo da se surround zvučnici mogu koristiti kao zasebni prenosivi zvučnici s integrisanom baterijom i blutut povezivanjem. Novi JBL Bar 1300MK2 očekuje se u prodaji u septembru, po preporučenoj ceni od oko 1.500 evra. i www.jbl.com M 1.500 €
Integralac iz Quada
Nakon lansiranja modela 33 i 303, Quad je predstavio integrisano pojačalo sa oznakom 3. Novitet predstavlja svojevrstan omaž Quadovom prepoznatljivom dizajnu, a britanska kompanija navodi da se ispod poklopca nalazi najsavremenija tehnologija. Amplifikacija u klasi AB pruža 65 vati na osam oma i 100 vati na četiri oma, dok se u napajanju nalaze torusni transformator od 235 volt-ampera i banka od 30.000 mikrofarada. Uprkos smanjenom gabaritu i širini od samo 30 centimetara, Quad 3 nudi obilje opcija, koje predvodi digitalna sekcija s konverterskim kolom ESS ES9038Q2M i podrškom za PCM do 768 kiloherca i DSD512. Blutut 5.1 podržava aptX HD, dok je za pokretanje slušalica predviđena zasebna amplifikacija. Ljubitelji vinila, naravno, nisu izostavljeni, pa je na raspolaganju integrisana MM gramofonska sekcija, s preciznim RIAA podešavanjem i niskim šumom. Za povezivanje su predviđena tri analogna RCA ulaza (uključujući gramofon) i jedan izlaz za dodavanje eksternog snagaša. Digitalni izvori mogu se povezati preko koaksijalnog, optičkog, USB-B i HDMI ARC priključka, a zvučnički terminali omogućuju bi-wiring. Preporučena cena za novi Quad 3 iznosi oko 1.500 evra. i www.quad-hifi.co.uk M 1.500 €
Kompaktni snagaš
Cambridge Audio je predstavio izlazno pojačalo MXW70, koje je predviđeno za uklapanje s mrežnim plejerom MXN10, ali se može koristiti i u bilo kojoj drugoj hi-fi postavci. Metalno kućište isto je kao kod strimera MXN10 i D/A konvertera DacMagic 200M, što podrazumeva širinu od 215 milimetara, nizak profil i sveden izgled. Na aluminijumskom prednjem panelu nalazi se samo taster za uključivanje, dok se na zadnjoj strani nalaze RCA i balasirani XLR ulazi, kao i terminali za jedan par zvučnika. Ispod haube smeštena je amplifikacija u klasi D, izvedena u patentiranoj tehnologiji Hypex Ncore, uz prekidačko napajanje. Proizvođač deklariše kontinualnu snagu od 70 vati po kanalu na osam oma i 125 vati na četiri oma, uz izobličenja manja od 0,015 odsto i pojačanje od 28,8 decibela (XLR 22,2 dB). MXW70 se takođe može prebaciti u jednokanalni režim pomoću prekidača na zadnjoj strani, kad se pretvara u prilično moćan monoblok, koji isporučuje 250 vati na osam oma. Novo izlazno pojačalo iz Cambridge Audija dostupno je u prepoznatljivoj Lunar Grey nijansi, po preporučenoj ceni od oko 600 evra. i www.cambridgeaudio.com M 600 €
Hi-Fi sajmovi
IFA 5-9. septembar 2025. Messe Berlin Berlin, Nemačka
UK HiFi Show Live! 27-28. septembar 2025. Ascot Racecourse Grand Askot, Velika Britanija
Too Loud Fest 11-12. oktobar 2025. DoubleTree by Hilton Zagreb, Hrvatska
Audio Video Show 24-26. oktobar 2025. Radisson Blu Sobieski i Nacionalni stadion Varšava, Poljska
Paris Audio Video Show 25-27. oktobar 2025. Palais des Congrès de Paris, Pariz, Francuska
Mitteldeutsche Hifi-Tage 8-9. novembar 2025. Lajpcig, Nemačka
Roma Hi Fidelity 15-16. novembar 2025. Rim, Italija
Hi-Files Show 22-23. novembar 2025.
Radisson Collection
Old Mill Beograd, Srbija
End 2025, Minhen
Vienna calling
Ukupno 21 put se High End sajam uspešno održavao u Minhenu. Svojom organizacijom i popularnošću prerastao je hale čuvenog MOC-a, pa će se od naredne godine priređivati u Beču, u impozantnom Austrija centru. Ove godine bilo je preko 500 izlagača, koji su zastupali više od 1.000 brendova, a broj posetilaca premašio je 22.000. Među 580 novinara bili smo prisutni i mi kako bismo našim čitaocima preneli samo mali deo onoga što smo čuli i videli uživo.
Ljubiša Miodragović
Gramofon za Snupija
Kako bi na najbolji način obeležila 75. rođendan Čarlija Brauna, njegovog bigla Snupija i drugih članova legendarne kikiriki bande, kompanija Pro-Ject Audio lansirala je gramofon pod nazivom Peanuts. Novitet je napravljen na bazi modela T1 BT, ali uz bazu ukrašenu motivima iz stripa i likom Čarlija Brauna na podmetaču za ploče. Pravilan oblik gramofona dopunjen je staklenim tanjirom debljine osam milimetara, s ležajem od nerđajućeg čelika i mesinga, dok je na ravnu aluminijumsku ručicu od 8,6 inča postavljena MM zvučnica Ortofon OM 10. Podšasija izrađena je na CNC mašini, a na nju je pričvršćen motor s pogonom preko remena i opcijom brzine od 33 i 45 obrtaja. Dodatne opcije obuhvataju interno gramofonsko pretpojačalo i dva para RCA izlaza, od kojih jedan zaobilazi pretpojačalo, kao i blutut predajnik, pa se gramofon može povezati direktno s blutut zvučnicima. Novi Pro-Ject Peanuts Turntable proizvodi se u Evropi i dolazi s kompletnim priborom (poklopac za prašinu, podloga za ploče, interkonekcijski kabl i antivibracione nožice), a preporučena cena iznosi oko 600 evra. www.project-audio.com
Francuska veza
Ugledna francuska kompanija Metronome u Minhenu je predstavila prvi muzički server pod oznakom DSAS (Digital Sharing Audio Server). Kao pripadnik serije Digital Sharing, novitet je vizuelno veoma sličan mrežnom transportu DSS, a kućište se odlikuje nešto manjom širinom i izradom od masivnog metala. Posebno je zanimljivo da je ovaj uređaj nastao kao plod saradnje kompanije Metronome i stručnjaka iz poznatog francuskog softverskog audio-plejera Audirvana, pa DSAS integriše softversku platformu Audirvana Studio. Kao operativni sistem upotrebljen je Linux s četiri gigabajta radne memorije, dok se kontrola obavlja preko Audirvanine mobilne aplikacije. Audirvana Studio integriše Qobuz, Tidal, Internet radio i druge servise, dok se za funkciju servera može koristiti interni SSD kapaciteta četiri terabajta, kao i dodatni eksterni, preko USB porta. Uređaj podržava sve formate (uključujući visokorezolutivni PCM i DSD), a interna obrada signala obuhvata desetopojasni ekvilajzer i upsampling na DSD1024. Povezivanje na mrežu obavlja se pomoću kabla ili preko wi-fija, dok se direktno slanje signala na eksterni D/A konverter može obavljati preko USB izlaza. Novi muzički server Metronome DSAS dostupan je u crnom i srebrnom finišu, po preporučenoj ceni od oko 6.000 evra.
Integralac iz Lyngdorfa
Lyngdorf Audio iskoristio je High End sajam u Minhenu kako bi lansirao novo svestrano pojačalo s oznakom TDAI-2210. Kao model koji je smešten između početnog TDAI-1120 i moćnog TDAI-3400, novitet se odlikuje nešto manjom širinom od 325 milimetara, dok je veći deo svedenog prednjeg panela zauzeo novi ekran u boji, koji je osetljiv na dodir. Integrisano pojačalo opremljeno je digitalnom amplifikacijom od 2 x 105 vati na osam oma, što se udvostručuje na 2 x 210 vati na četiri oma. Pored već poznate Lyngdorfove patentirane RoomPerfect kalibracije, fabrika ističe da novi frontalni ekran ima izuzetan prikaz i odziv, pa zaista olakšava upotrebu i podešavanja. Za povezivanje su predviđena po dva analogna ulaza i izlaza, zatim devet digitalnih priključaka (uključujući USB i HDMI eARC), dok se povezivanje na mrežu obavlja preko eternet porta. Digitalna sekcija podržava striming preko protokola UPnP, DLNA, Chromecast i AirPlay i integriše brojne popularne servise, dok dodatne opcije obuhvataju blutut i izlaz za slušalice. TDAI-2210 proizvodi se u Lyngdorfovim pogonima u Danskoj i svaki primerak prolazi 24-časovni test svih funkcija pre nego što napusti fabriku, a u prodaji se očekuje u septembru.
Prinova u seriji Borea
Kompanija Trangle obogatila je pristupačnu seriju Borea jednim stendmaunt modelom većeg gabarita. Novitet pod nazivom Borea BR04 nastupa kao najveća regalska kutija u seriji i donosi poznatu francusku eleganciju u kabinetu visine 425 milimetara. Tradicionalna dvosistemska topologija obuhvata visokotonac zajednički za celu seriju, s kalotnom svilenom membranom prečnika 25 milimetara i EFS tehnologijom usmerivača, dok je mid-bas membrana prečnika 160 milimetara izrađena od prirodne celulozne pulpe i dodatno poboljšana kako bi se umanjila izobličenja na višim frekvencijama. Fabrika takođe ističe frontalni bas-refleks otvor, koji je optimizovan za što nezahtevnije pozicioniranje, pa je Borea BR04 predviđena za prostorije površine 10 do 40 kvadratnih metara. Pri izradi kabineta korišćen je Triangleov patentirani DVAS (Driver Vibration Absorption System) kako bi se eliminisali bilo kakvi neželjeni zvukovi. Specifikacije navode frekvencijski opseg od 44 herca do 22 kiloherca (+/-3 dB), uz osetljivost od 90 decibela, dok nominalna impedansa od osam oma pada najniže do 4,4 oma. Novi Borea BR04 dostupni su u šest finiša, po preporučenoj ceni od oko 550 evra za par.
Gryphon za jubilej
Danska kompanija obeležava tri decenije svog najuspešnijeg izlaznog pojačala Antileon predstavljanjem nove, pete generacije. Novitet nosi naziv Antileon Revelation i izveden je u neponovljivom Gryphonovom dizajnu, a veliko kućište opremljeno je spoljašnjim hladnjacima na bokovima i ima masu od 90 kilograma. Uređaj radi u čistoj klasi A, dok dual-mono postavka sadrži 40 Toshibinih bipolarnih izlaznih tranzistora, banku kondenzatora od 335.000 mikrofarada i dva torusna transformatora od 1.500 volt-ampera po jednom kanalu. Deklarisana kontinualna snaga iznosi 160 vati po kanalu na osam oma, što se udvostručuje na 320 vati po kanalu na četiri oma. Uobičajeno za Gryphon, štampane ploče izvedene su prema najvišim vojnim standardima kvaliteta i izdržljivosti, uz posrebreno interno ožičenje, Neutrik priključke i pozlaćene zvučničke terminale. Antileon Revelation takođe je dostupan kao monoblok, koji pruža 180 vati na osam oma i 360 vati na četiri oma. Novi Gryphon Audio Antileon Revelation naći će se u prodaji kasnije tokom godine, po ceni od oko 38.000 evra.
Referentni Chord
Kompanija Chord Electronics u Minhenu je premijerno prikazala novitet u najvišoj seriji Ultima, koji nosi naziv Phonostage. Iako još uvek nisu poznati svi tehnički detalji, ovo prestižno gramofonsko pretpojačalo u potpunosti prati dizajnerski jezik Chordovih referentnih modela, što podrazumeva vrhunski kvalitet izrade i ekstravagantan izgled. Prednji panel posebno je atraktivan jer integriše par VU-metara u neobično oblikovanim prozorima. Uređaj je izveden u naprednoj dualmono postavci, po kojoj je serija Ultima poznata, a može se koristiti za MM i MC kertridže. Impedansa i gain mogu se podešavati (12-2.200 oma za MC) nezavisno za svaki od tri ulaza, pa korisnik ne mora da menja podešavanja ukoliko poseduje više gramofona. Na raspolaganju su tri para RCA i balansiranih XLR ulaza, a uz svaki dolazi i po jedan izlaz. Chord Ultima Phonostage naći će se u prodaji u srebrnoj i crnoj boji, po ceni od oko 18.000 funti.
Noviteti iz Mark Levinsona
Kompanija Mark Levinson u Minhen je donela potpuno novu seriju 600, koja sadrži pretpojačalo No. 626, dvokanalno izlazno pojačalo No. 632 i monoblok snagaša No. 631. Sva tri uređaja utemeljena su na Mark Levinsonovom Pure Path dizajnu kola i upakovana u kućišta od crno anodizovanog aluminijuma, s komandama u srebrnoj boji. Pretpojačalo sadrži tri RCA i dva balansirana XLR ulaza, uz MM / MC gramofonsku sekciju i pojačalo za slušalice u čistoj klasi A. Digitalni segment formiran je oko konvertera Mark Levinson - Precision Link III - i podržava PCM do 384 kiloherca i 32 bita, kao i DSD, kroz ukupno šest digitalnih ulaza. Izlazna pojačala opremljena su masivnim torusnim transformatorima i na malim snagama rade u klasi A, dok zatim prelaze u klasu AB. Pored toga, monoblok verzija koristi uspravno kućište visine 53 centimetra. Nova serija iz Mark Levinsona očekuje se na tržištu u četvrtom kvartalu ove godine, a najavljene cene iznose 28.000 evra za pretpojačalo, 34.000 evra za izlazno pojačalo i 44.000 evra za monoblok.
Generacija EVO 5
Nakon šest godina tržišnog života, Wharfedale je zamenio seriju EVO 4 novom generacijom EVO 5. Ugledna kompanija navodi da je nova generacija srednje klase za pojedine sklopove iskoristila rešenja iz flegšip zvučnika Elysian, pa stoga donosi nivo inženjeringa koji nikad pre nije viđen u ovoj cenovnoj kategoriji. Serija sadrži pet modela: regalske EVO 5.1 i EVO 5.2, podnostojeće EVO 5.3 i EVO 5.4 i centralni zvučnik EVO 5.C. Veći bukšelf i oba florstendera izvedeni su u trosistemskoj topologiji, a serija koristi unapređeni AMT (Air Motion Transformer) visokotonac, kalotni srednjetonac s tekstilnom membranom prečnika 50 milimetara i niskotonsku jedinicu od pletenog kevlara, prečnika 130 ili 150 milimetara. Kod nove serije EVO takođe se mogu sresti Wharfedaleove patentirane tehnologije, kao što su SilentWeave obloga ispod membrane, za umanjenje refleksija unutar kabineta, ili ResoFrame i ResoSeal prstenovi za umanjenje mehaničkih vibracija. Pored toga, za bas-refleks koristi se prorez u dnu kabineta, iza kojeg stoji tehnologija SLPP (Slot Loaded Profiled Port) - fabrika tvrdi da se na ovaj način umanjuje vrtloženje i poboljšava protok vazduha. Kabineti donose nešto moderniji dizajn, kao i dodatna ojačanja u unutrašnjosti, uz posebnu bazu u kombinaciji drveta i metala. Nova serija EVO 5 dostupna je u satenskoj crnoj i beloj boji, klasičnom finišu od orahovine, ali i u novoj lunarnosivoj varijanti, s cenama u rasponu od 700 do 1.900 evra.
Otvorene Meze slušalice
Rumunski proizvođač Meze Audio predstavio je novi model slušalica otvorenog tipa, koji nosi oznaku 105 Silva. Kao što je već uobičajeno kod ove kompanije, velike over-ear slušalice izvedene su u kombinaciji orahovine i čvrstih plastičnih polimera, čime se spajaju starovremenski šarm i savremena estetika. Unutar rezonatora nalaze se jedinice prečnika 50 milimetara, koje su opremljene membranom sa slojem titanijuma i dodatkom bakra i cinka, što garantuje krutost i snagu. Detaljne specifikacije još uvek nisu dostupne, ali fabrika navodi da zvuk donosi spoj najboljih osobina postojećih modela 105 Aer i 109 Pro.
HiFi Rose novitet
Sve viđeniji južnokorejski brend HiFi Rose u Minhenu je prvi put prikazao novi strimer pod oznakom RS451. Iako se o ovom uređaju još ne znaju svi detalji, možemo da potvrdimo da je u pitanju sprava niskog profila, što je u suprotnosti s dosadašnjom praksom ovog proizvođača. Prednji panel opremljen je ekranom u boji dijagonale 9,9 inča, ali i kružnom komandom, dok se u levom delu nalaze tri izlaza za slušalice (6,35 mm, 4,4 mm i mini-XLR). Pored funkcije mrežnog plejera i pojačala za slušalice, RS451 može preuzeti ulogu eksternog D/A konvertera, pa su na raspolaganju koaksijalni, optički i HDMI ulaz. S druge strane, za prosleđivanje digitalnog signala prisutni su koaksijalni, optički i USB izlaz. Konverterska sekcija bazirana je na kolu ESS ES9027PRO i podržava PCM do 768/32 i DSD512. Više detalja o mrežnoj platformi, dodatnim opcijama i preporučenoj ceni uslediće uskoro.
Pristupačni hi-fi komplet
Musical Fidelity je u Minhen doneo jedan od poslednjih noviteta - u pitanju je stereo-komplet nižeg segmenta koji se sastoji od integrisanog pojačala B1xi i CD plejera B1xcd. Uređaji su izvedeni u prepoznatljivom dizajnu, sa zasečenim rubovima aluminijumskih prednjih panela i kombinacijom srebrnih komandi na crnoj podlozi. Integralac je izveden u klasi AB i pruža 50 vati po kanalu na osam oma, a fabrika ističe predimenzionirani torusni transformator u napajanju. Za povezivanje su predviđena četiri RCA ulaza, uključujući gramofonski, kao i jedan izlaz za eksterno pojačalo snage. Uređaj takođe sadrži digitalnu sekciju, pa su na zadnjoj strani prisutni koaksijalni, optički i HDMI ulazi, a dodatne opcije obuhvataju izlaz za slušalice i blutut povezivanje. CD plejer ne donosi posebne pikanterije i prilično je klasičan u pogledu mogućnosti - iako ne znamo koji DAC koristi - dok se na izlazu nalaze analogni RCA i digitalni koaksijalni i optički priključak. Očekivane cene novih uređaja iz Musical Fidelityja iznose oko 700 funti za B1xi i 600 funti za B1xcd.
Perjanica iz Audio-Technice
Novi flegšip gramofon japanskog proizvođača Audio-Technica prikazan je u Minhenu. U pitanju je potpuno manuelni model s pogonom preko remena, koji nosi oznaku AT-LPA2. Fabrika navodi da je u pitanju najbolji gramofon koji su ikada napravili, a prepoznaje se po potpuno providnoj bazi, koja je izrađena od akrila debljine 30 milimetara i na koju je montiran providni tanjir debljine 20 milimetara. Novitet je baziran na ograničenoj seriji AT-LP2022, koja je lansirana za proslavu 60 godina kompanije, ali uz izmenjenu ručku i zvučnicu - u pitanju su ručka od karbonskih vlakana i MC kertridž AT-OC9XEN. Eksterno napajanje i kontrolna jedinica obezbeđuju izolaciju od neželjenih elektromagnetnih smetnji, dok se kontrola brzine obavlja preko optičkog senzora ispod tanjira. Uz gramofon je takođe predstavljena nova generacija popularne AT-VM serije kertridža, koja sadrži linije 500, 600 i 700. Nova serija startuje od 120 evra, dok je za gramofon AT-LPA2 potrebno izdvojiti oko 2.000 evra.
Sto godina Luxmana
Luxman je u Minhenu prikazao novo pojačalo za slušalice, koje je deo serije Centennial, kojom kompanija obeležava stogodišnjicu postojanja. Iza oznake P-100C nalazi se uređaj punog hi-fi gabarita i mase nepunih 20 kilograma, izveden u vrhunskom kvalitetu i dizajnu koji se graniči s profesionalnim spravama. Kod amplifikacije je primenjena tehnologija ODNF (Only Distortion Negative Feedback), koju Luxman razvija više od dve decenije i koja donosi jasnije i živopisnije tonove. Fabrika takođe navodi da je pojačalo izuzetno tiho, čime se postižu izvanredna mikrodinamika i detaljnost. Nova elektronska kontrola glasnoće LECUA-EX umanjuje disbalans između kanala na malim glasnoćama, dok rotacioni enkoder omogućuje 200 koraka od po pola decibela. Deklarisana snaga kod single-ended veze iznosi jedan vat po kanalu na 32 oma, dok pri istoj impedansi balansirana veza pruža četiri vata po kanalu. Na prednjem panelu nalazi se jednostavni sedmosegmentni displej za prikaz glasnoće, kao i nekoliko indikatorskih dioda, dok su za povezivanje slušalica predviđena čak četiri izlaza: single-ended 6,35-milimetarski i balansirani 4,4-milimetarski, tropinski XLR i četvoropinski XLR. Kao potpuno analogni uređaj, P-100C na zadnjoj strani nudi jedan RCA i dva balansirana XLR ulaza, kao i jedan RCA izlaz za prosleđivanje signala. Cena Luksmanovog vrhunskog pojačala za slušalice iznosi oko 13.000 evra.
Karan Acoustics
Karan Acoustics nastupio je s prestižnom amplifikacijom iz serije Master Collection, a ostatak sistema činili su APL digitalni izvor, gramofon i zvučnici Wilson Benesch. U drugoj prostoriji prikazali su svoje uređaje u simbiozi sa francuskim proizvođačem kablova i odnedavno zvučnika - kompanijom Esprit.
High End 2025, Minhen
Eversolo univerzalac
Kompanija Eversolo lansirala je svestrano pojačalo pod nazivom Play, koje sadrži mrežni plejer i D/A konverter. Kompaktno kućište na prednjoj strani je opremljeno kolor-ekranom osetljivim na dodir, dijagonale 5,5 inča (140 mm), i velikom kružnom komandom, a šasija je izrađena od aluminijuma na CNC mašini i cela preuzima ulogu hladnjaka. Unutar kućišta, digitalna sekcija formirana je oko konverterskog kola AKM AK4493, dok amplifikacija u klasi D pruža 60 vati po kanalu na osam oma i 110 vati po kanalu na četiri oma. Kineska fabrika navodi da je korisnički interfejs prerađen u cilju jednostavnije upotrebe, pa je sada podeljen na šest segmenata - Music Services, Functions, Apps, Connect, Cloud i Settings. Mrežna platforma podržava UPnP, Spotify Connect, Tidal Connect i druge servise, dok su na zadnjoj strani prisutni analogni i digitalni ulazi, uključujući HDMI ARC. Dodatne opcije obuhvataju MM/MC gramofonsku sekciju, izlaz za aktivni sabvufer i USB portove za povezivanje eksternih skladišta muzike. Pored prednjeg panela, kontrola se može obavljati preko aplikacije, a prisutna je softverska FIR korekcija zvuka. Eversolo Play dostupan je u standardnoj verziji, po ceni od oko 700 evra, dok se za 100 evra više dobija CD verzija, s integrisanim Hitachi / LG optičkim plejerom.
Way Cables
Proizvođač kablova Way Cables bio je prisutan u sistemu sačinjenom od elektronike Pink Faun i amplifikacije Aries Cerat, koja je pokretala open baffle zvučnike AudioNec iz serije OBi.
Auris i EarMen
Domaći proizvođač Auris Audio predstavio je novu generaciju hi-fi uređaja, koju predvode cevni integralci Adagio i Luminis, kao i pojačala za slušalice Headonia, Lyre i Minuet.
Referenca iz Burmestera
Ugledna kompanija Burmester iskoristila je domaći sajam za predstavljanje nove serije Reference, koja sadrži pretpojačalo, izlazno pojačalo i gramofon. Pretpojačalo 249 izvedeno je u balansiranom dizajnu i donosi najkraći mogući put signala, uz minimalne gubitke i degradaciju signala. Moćno izlazno pojačalo 259 pruža 500 vati po kanalu na četiri oma, dok kao monoblok daje čak 1.500 vati. Uspravno kućište u obliku kocke orebreno je praktično sa svih strana, dok se u unutrašnjosti takođe nalazi balansirani dizajn amplifikacije. Kao izvor predviđen je gramofon 257, koji dolazi sa eksternim napajanjem i sadrži dva motora velikog momenta, uz sistem optičkih senzora za preciznu kontrolu obrtaja. Tanjir debljine 50 milimetara ima sendvič konstrukciju, koja kombinuje plastiku i nerđajući čelik, uz magnetski ležaj, osovinu od polirane keramike i pogon preko remena. Očekivana cena iznosi oko 300.000 evra za sistem.
Novi preamp iz Electrocompanieta
Nakon čak deset godina razvoja, ugledna norveška kompanija predstavila je novo pretpojačalo, s oznakom EC 5. Masivno kućište visinom odskače od prethodnih Electrocompanietovih pretpojačala, a ispod akrilnog fronta sada je smešten ekran dijagonale sedam inča. Uređaj je izveden u dual-mono topologiji i radi u čistoj klasi A, a svaki kanal ima svoju sekciju napajanja, s torusnim transformatorom od 80 volt-ampera i bankom kondenzatora od 15.000 mikrofarada. Iza centralno postavljene kružne komande nalazi se patentirani sklop za kontrolu glasnoće, koji se u radu oslanja na mrežu otpornika i elektronskih prekidača - podešavanje glasnoće ima 900 koraka od 0,1 decibela, u rasponu od -100 do +20 decibela. Poznata AmpliWire topologija koristi diskretne komponente, a dizajn kola obezbeđuje malu negativnu povratnu spregu i podržava dugačke kablove i niske impedanse bez kompromitovanja kvaliteta signala. Za povezivanje su predviđena dva RCA i četiri balansirana XLR ulaza, kao i RCA i XLR izlazi, a tu je i zasebni izlaz za snimače.
Trafomatic i Senna
Uvek popularni Trafomatic Audio u Minhenu je prikazao cevna izlazna pojačala Rhapsody i dvodelno pretpojačalo Lara u atraktivnoj crvenoj boji, uz Rockna elektroniku i upečatljive zvučnike Tune Audio. U prostoriji su bili izloženi i uređaji mladog brenda Senna Sound.
Abbey Road Limited Edition
Kako bi na najbolji način obeležila dugogodišnju saradnju sa slavnim studiom “Abbey Road”, kompanija Bowers & Wilkins lansirala je prestižne zvučnike 801 D4 Signature u posebnoj seriji Abbey Road Limited Edition.
Intervju: Ljubiša Miodragović
Hi-Files: Pozdrav, predstavili ste nam nešto potpuno novo, nešto veoma ekskluzivno - novo specijalno izdanje zvučnika 801. Recite nam zašto Abbey Road? Andy: Dozvolite mi da vas vratim na početak, tj. na istoriju Bowers & Wilkinsa. Dakle, John Bowers je bio zanimljiva osoba u svom pristupu inženjeringu zvučnika, jer nije počeo kao audio-inženjer. Počeo je kao osoba koja je bila zainteresovana za tehnologiju. Bio je amaterski radio-entuzijasta. Ali njegova glavna veza sa industrijom bila je ljubav prema muzici. Odlazak na koncerte uživo, posebno na koncerte klasične muzike, bila je njegova prva ljubav. Dakle, kad je odlučio da se sasvim posveti proizvodnji zvučnika, što je bilo 1966, nije želeo samo
da pravi zvučnike da ih ljudi slušaju kod kuće. Želeo je da pravi zvučnike koji bi se mogli koristiti i u procesu stvaranja muzike. Jedno od njegovih prvih zaposlenja bilo je kod čoveka koji je prethodno bio tehnički menadžer za EMI Studios. EMI Studios je bila kompanija koja je u tom periodu, šezdesetih godina, još uvek bila vlasnik Abbey Roada. U to vreme se zvao EMI Studios Abbey Road. Čak i početkom sedamdesetih možete pronaći brošure o proizvodima i informacije koje govore o tome kako su naši zvučnici dizajnirani ne samo za osobu koja ih sluša kod kuće, za, kako je on to nazivao, zahtevnog slušaoca. Mislim da postoji put Johna Bowersa još od najranijih dana nakon osnivanja kompanije da želi da pra-
vi zvučnike koje biste mogli da koristite za oba posla. Razlog zašto kažem da je to drugačije i neobično jeste taj što se to obično ne dešava. Tipično, ili ste kompanija za profesionalne proizvode, ili kompanija za široku potrošnju. Ipak, nismo mi jedini - odaću to kada bude trebalo. Naši prijatelji u PMC-u to rade. Znate, postoje i neke druge kompanije, ali većina njih su ili profesionalne, ili one za široku potrošnju. A mi smo oboje. Mi smo jedan od retkih brendova koji su i jedno i drugo. Mislim da je značajan njegov put od 1966. do 1979. godine. Pokušavao je da uradi takvu stvar, hteo je da pokuša da napravi neku vrstu boljeg zvučnika. To bi na kraju moglo dovesti do tačke u kojoj bi svi u svim studijima za snimanje rekli:
„To je to. To je onaj koji želim i više me ništa ne zanima.“ I pre toga je imao različite pokušaje. Različiti pristupi, različite tehnologije... Ali 1979. godine, nakon skoro trogodišnjeg istraživačkog projekta, isporučio je zvučnik pod nazivom 801. Sada se 801 razvio iz zvučnika pod nazivom DM6. DM6 je prvi model koji je imao dizajn vremenskog poravnanja ugrađen u kućište. Imao je tu vrstu stepenaste pregrade, gde je jedinica za niske frekvencije bila ispred zvučnika srednjeg opsega, a to je u to doba bilo prilično neobično. Skoro svaki zvučnik je imao ravan prednji panel. Takođe je bio prvi zvučnik koji je imao kevlar u srednjetonskom drajveru. I to je bilo prilično neobično u to doba, što je funkcionisalo veoma dobro. A onda, godinu dana kasnije, uradili su poseban projekat pod nazivom DM7, što je prvi put da su postavili visokotonac na vrh i mislim da možete pogledati 801 i u osnovi reći da je objedinio te dve ideje. Dakle, iskoristio je prednost visokotonca na vrhu i iskoristio je prednost vremenskog poravnanja s kevlarom i spojio ih je, prvi put smo imali takav zvučnik. Imao je namensko kućište za srednjetonce i nazvao ga je prvim iz nove generacije zvučnika dizajniranih za osamdesete, 801. I bio je veoma poseban, bio je veoma uspešan. Jednostavno, veliki hit. I brzo je stekao reputaciju u svim studijima za snimanje. Ali prvi studio za snimanje koji ga je ikada imao bio je neobičan i mislim da je to zato što je John bio veoma
zainteresovan za tu ideju. Da može da napravi nešto što bi impresioniralo ljude u studiju za snimanje, kao i najpoznatiji studio za snimanje na svetu. Najpoznatiji, prvi studio za snimanje na svetu je Abbey Road, koji je otvoren u novembru 1931. Dakle, činjenica da je želeo da tamo stigne u osnovi je kao da kaže: „Oh, znate, zamislite da ste planinar. Želim da se popnem na planinu gde ima 100 planina, ali onu na koju svi žele da se popnu, kao što je Everest, zar ne? Zato što je najveća. Najbolja je.“ Postoji 100 studija za snimanje, a on je želeo da bude u Abbey Roadu, jer je najveći. Najbolji je. Najpoznatiji je. Zamislite, naoružan vezama koje je već imao sa studijima za snimanje i kontaktima koje je izgradio i ovim tipom koga je angažovao. Godine 1980, otprilike šest meseci nakon što je prvi put razvio zvučnik, uspeo je da zakaže sastanak tamo. I otišao je tamo sa Steveom Roweom, koji je u to vreme bio naš glavni inženjer akustike. Nažalost, on je preminuo. I njih dvojica su održala demonstraciju inženjerima iz Abbey Roada za novi 801. Svedoci kažu da su puštali zvučnike 20 minuta i momci u studiju su rekli: „U redu je. Ostavite ih ovde.“ I od tada su tamo.
Hi-Files: Za proteklih 45 godina, koliko je iteracija imao 801?
Andy: Dakle, od 1979. do 1987. godine je prva generacija, koja je imala zatvoreni dizajn. Bilo je nekoliko tehničkih promena u pogledu jedinica, ali u osnovi ste
imali jedan zvučnik za niske frekvencije od 12 inča. Imali ste srednjetonac od pet inča i visokotonac od jednog inča. Imali ste različite vrste materijala usput, kao što su rane verzije imale papirnu vrstu zvučnika za niske frekvencije. Ponekad ste imali verzije sa spoljašnjom skretnicom, ali je osnovni kabinet bio osnovni kabinet. Prva velika promena se desila 1987. godine. Tada se prelazi na dizajn s bas-portovima. Dobijaju prednji port i unutrašnje učvršćivanje, matrično učvršćivanje, tako da to postaje zvučnik 801 Matrix.
I taj zvučnik traje dugo - skoro 12 godina. Dakle, od 1987. do 1998. godine. A 1998. dolazi serija Nautilus, koja je prvi put imala kevlar i u tom trenutku se njegov gabarit povećava, tako da se prelazi sa 12-inčnog niskotonskog zvučnika na 15-inčni. S petoinčnog srednjetonskog zvučnika na šestoinčni srednjetonac. Zatim, 2005. godine dolazi sledeća generacija. Godine 2005. predstavili smo dijamantski visokotonac. Od 2005. do 2010. dolazi sledeći - D1. Zatim, od 2010. do 2015. zastupljen je model D2. A zatim D3 stiže 2015. godine, a 2021. - D4.
Hi-Files: A sada, u 2025. godini, imate nešto sasvim novo, nešto veoma ekskluzivno.
Andy: Da budemo jasni, želim da budem transparentan prema svima. Nismo promenili performanse zvučnika. Reč zapravo nije o tome. Studio Abbey Road je prošle godine proslavio 90. rođendan, što je ove godine bilo 45 godina saradnje. Previše je dobra prilika da ne proslavimo tu priču, zar ne? Dakle, radimo samo ograničenu proizvodnju. Nema promena performansi. To je standardni 801 Signature i nadamo se da je to prilično dobar zvučnik, ali ima završne izmene koje ga čine posebnim. Završna obrada drveta je potpuno drugačija - to je drvo koje nikada ranije nismo koristili. Zove se vintidž orah. Dizajniran je da malo liči na neke od klasičnih muzičkih instrumenata koje nalazite u studiju. Dakle, neki od starijih uspravnih klavira, neka od starijih violončela, neki od tamnijih drvenih instrumenata uopšte. Posebno mi u glavi deluje pomalo kao Steinway uspravni klavir, što je klavir na kojem su Bitlsi svirali. Zvali su ga Mrs. Mills. A onda na vrhu ima crvenu kožu. Ali crvena koža je povezana sa Abbey Road studijima gde god da idete. Zidovi unutar Studija 2 su svi crveni. Kablovi koje koriste, svi kablovi, možete ih videti svuda uvijene - svi su crveni, a očigledno najpoznatija kožna stvar su stolice. Dakle, ako odete posebno u Studio 1, imaju stotine stolica za or-
kestar kad dolaze na događaje i sve su u ovoj crvenoj koži. I, naravno, crvena koža ima neku vrstu patine u smislu teksture i tako dalje, jer je toliko ljudi koristilo te stolice. Dakle, dodatno imate malu pločicu na poleđini, iznad terminala, koja ima logo Abbey Road Edition.
Kul stvar u kojoj sam mnogo uživao jeste pričanje priče koju sam vam upravo ispričao. Vlasnik zvučnika dobija pojedinačnu knjigu, koju ne prodajemo posebno. Dakle, ekskluzivno je za vlasnika zvučnika, što je kao priča koja ide od 1931. do, recimo, Alana Bluma 1934. godine, u prvim stereo-snimcima, pa sve do... pedesetih i šezdesetih i Bitlsa, koji tamo nastupaju. Imamo neke neverovatno retke fotografije, uključujući i neke fotografije koje ljudi nikada ranije nisu videli, jer smo prosto imali sreće. Momci iz Abbey Roada su nas upoznali s nekim od fotografa koji su napravili neke od tih fotografija i objasnili smo im šta radimo, a oni su rekli: „Pa, znate, želeli bismo da vidite neke fotografije koje niko nije video.“ OK, jedna od mojih omiljenih je fotografija Rogera Watersa na kojoj se on naginje preko vrha konzole, sasvim ležerno. Na slici se nalazi isti 801, koji je isporučio John Bowers i znamo da je isti, jer naravno svi imaju ovu jaku drvenu teksturu, a ovaj konkretni izgleda kao krila ptice. A
ako pogledate originalnu fotografiju prvog para koji je isporučen - isti je. Toliko je jedinstven da ne može biti ništa drugo, zar ne? I to je ideja da je osoba koja je osnovala našu kompaniju isporučila te zvučnike. A onda sledeći put kad ih vidite, tu je kao Pink Floyd koji snima „The Wall“, znate? OK, to je prilično kul.
Hi-Files: Nismo pomenuli da je u pitanju ograničeno izdanje. Koliko će pari biti proizvedeno?
Andy: Dakle, pravimo 140 pari širom sveta. Broj nema nikakvog značaja. Ponekad me ljudi pitaju da li je razlog isključivo taj što smo pitali naše kolege širom sveta, u različitim tržišnim regionima, koliko mislite da bi vam trebalo pari. I došli smo do tog broja. Imali smo ideju da treba da napravimo., na primer, 45 pari, i to je bio jedan razgovor i mnogo ljudi je reklo: „Ne, želimo više.“ Onda sam rekao: „Pa, da, OK, dobro. Ali moramo da postavimo ograničenje.“ U suprotnom, to nije ograničeno izdanje.
Hi-Files: Koliko zemalja će dobiti par ovih zvučnika?
Andy: Širom sveta, dakle, Severna Amerika, Evropa i Azija su otprilike podjednako zastupljene.
Hi-Files: Dakle, ako distributer to nije najavio, postoji veoma mala šansa da ih dobije.
Andy: Bowers & Wilkins su veoma privilegovani, jer imamo fanove. Mislim kao i mnogi audio-brendovi, tako da to nije ekskluzivno samo za nas. Znate, ako ste fan McIntosha ili drugih brendova, onda je ista stvar. Ali ako ste neko ko je posedovao hiljadu Bowersovih zvučnika pre vas, verovatno ćete biti jedna od onih osoba koje pozovu i kažu: „Hej, sećate se onih zvučnika koje ste kupili od mene pre četiri-pet godina, da li biste bili zainteresovani za njih?“ To je zanimljiva stvar kao ljudi, jer mislim da se ovo stalno dešava u automobilskoj industriji. Ferari pravi te specijalne verzije automobila i prodaju ih uspešno. Ne kažem da će se to desiti i nama, ali... Bilo bi lepo, znate, tako da svakako želimo da budemo u toj poziciji da nakon što proizvod bude u prodaji – sve bude rasprodato. Dakle, želim da bude jasno kad ovo kažem - zaista nismo to uradili da bismo zaradili novac. Ne lažem, ali nije stvar u tome da zaradimo više novca nego što bismo inače zaradili, jer ionako prodajemo mnogo zvučnika serije 800. Mnogo više se radilo o proslavi priče i u osnovi o tome da nam se pruži
više prilika da ispričamo tu priču kako bismo je nekako objavili. Jer mislim da je to ono što je kul, znate, moja deca su sada muškarci, imaju 19 i 21 godinu. A kad su bili mladi, bili su zaljubljeni u „Ratove zvezda“ i slično. A onda sam im pokazao fotografiju Johna Williamsa i Georgea Lucasa kako rade na saundtreku za „Ratove zvezda“ na Bowers & Wilkins zvučnicima.
U audio-industriji sam 35 godina. Mislim da svi treba da podsetimo ljude, sve nas, za koji god brend da radimo, o čemu je reč. A radi se o zabavi. Radi se o promeni života ljudi. Znate, svi možemo da sedimo ovde i siguran sam da i vi to radite. Slušate kablove ili nešto drugo i razmišljate, ali morate to da uradite, jer je važno i pravi razliku. Ali, na kraju krajeva, želite da odete i slušate, ne znam, Radiohead ili Oasis. Ili da slušate Pink Floyd, ili ja slušam Led Zeppelin ili šta god, znate. I to me je učinilo drugačijim i učinilo me je srećnim i uživao sam. I zbog toga sam potrošio novac. Ako slušam The Stooges ili Led Zeppelin, želim da osetim znoj kako se sliva niz zidove. Želim da osetim bes. Želim da osetim uzbuđenje. Želim da osetim adrenalin.
Hi-Files: Hvala vam na ovom razgovoru.
Zlatni presek
Pored elegantne pojave, manji florstenderi iz serije Gold pružaju odličan odnos između moćne reprodukcije i relativne umerenosti u pogledu prostora.
Bojan Jović
Ujanuarskom broju bili smo zaista prijatno iznenađeni zvučnicima Gold 100 6G, koji su nam priuštili neočekivan spoj finese regalskih kutija i snage florstendera. Sada na testu imamo manje podnostojeće zvučnike iz iste serije, koji se predstavljaju u uobičajenim proporcijama, ali sadrže ista napredna rešenja - pa su i naša očekivanja velika. Pre nego što se pobliže upoznamo sa Gold 300 6G, navešćemo da šesta generacija serije Gold sadrži jedan još veći florstender (Gold 500 6G), regalske modele Gold 100 6G i Gold 50 6G, centralni zvučnik Gold C250 6G i višenamenski zidni zvučnik Gold OnWall 6G. Drugim rečima, ova serija nudi praktično sve što vam može zatrebati, bilo da sastavljate stereo ili višekanalni sistem.
Dizajn i izrada
Zahvaljujući odlično odmerenim proporcijama, na slikama je teško proceniti pravu veličinu testiranih Monitor Audija - s ukupnom visinom od oko 110 centimetara, mi bismo ih svrstali u podnostojeće zvučnike srednje veličine. Srazmerno uski kabineti oličenje su modernog zvučnika, a na donjoj strani montirano je četvoronožno postolje, izvedeno u kombinaciji čelika i aluminijuma, s krupnim i prilično isturenim nožicama. U pogledu kabineta, fabrika ne navodi debljinu zidova i osobine upotrebljenog materijala, ali ističe da kutije imaju najčvršću moguću strukturu, s preciznim akustičkim proračunima unutrašnjeg uređenja i naprednim tehnikama učvršćivanja konstrukcije. Kao i uvek kod Monitor Audija, moderne proporcije oplemenjene su izvanredno odmerenim detaljima, koji odišu stilom i kvalitetom. Bez obzira na to da li se opredelite za crnu boju visokog sjaja, satenski beli finiš ili atraktivni Macassar furnir, završna obrada je na najvišem nivou i Gold 300 6G nemaju čega da se stide ni pored višestruko skupljih zvučnika. Utisku diskretnog luksuza
doprinose krupni okviri zvučničkih jedinica, izvedeni od crnog anodizovanog aluminijuma, kao i diskretna uspravna linija u donjem delu fronta. Posebno su nam se svideli aluminijumski poklopci na nožicama, koji samo potvrđuju osećaj za detalje.
U pogledu topologije, Gold 300 6G predstavljaju čistokrvne trosistemske kutije, opremljene sa četiri zvučničke jedinice. U gornjem delu nalazi se viskotonska MPD (Micro Pleated Diaphragm) jedinica treće generacije, koja koristi veliku kvadratnu membranu, čija je površina presavijena poput harmonike. Pokretanje vazduha nastaje skupljanjem i širenjem rebara, a fabrika navodi da ovakav način rada - koji nije nepoznat u audio-industriji - donosi bolje rasprostiranje zvučnih talasa po svim osama, preciznije pozicioniranje tonova i višu gornju frekvencijsku granicu. Visokotonac je zaštićen rupičastom površinom krupnog aluminijumskog okvira, koji ovde ne prelazi gornju ivicu fronta - kao kod modela Gold 100 6G i Gold 500 6G, ali u donjem delu integriše srednjetonsku membranu prečnika 76 milimetara. Uobičajeno za Monitor Audio, ova membrana izvedena je u tehnologiji C-CAM, što označava sastav od legure aluminijuma i magnezijuma, presvučen slojem keramike. Primer postepenog spuštanja tehnologija u niže klase predstavlja nova tehnologija HDT (Hexagonal Diaphragm Technology), koja je preuzeta od prestižnih modela Hyphn i Platinum, a donosi asimetričnu postavku šestougaonih udubljenja na obodu membrane. Za pokretanje je zadužen neodimijumski magnet, a drajver je sa unutrašnje strane smešten u zatvorenu komoru od čelika. Ispod visokotonsko-srednjetonskog sklopa postavljene su dve iste niskotonske jedinice, čija je konstrukcija slična kao kod srednjetonca. Ovo podrazumeva C-CAM membrane i primenu HDT rešenja, ali uz dvostruko veći prečnik od 152 milimetra. Kako bi se umanjio prenos vibra-
“MPD III visokotonac ponovo nas je oduševio izvanredno verodostojnim prikazom i svestranim talentom.”
cija, niskotonci su smešteni u zasebne korpe, a sve jedinice pričvršćene su pomoću dugačkih osovina, koje prolaze kroz kabinet i zašrafljuju se na zadnjoj strani. Uobičajeno za podnostojeće zvučnike, zadnja strana prilično je prazna i sadrži dva otvora za bas-refleks i panel s terminalima u donjem delu. Ovalni panel izveden je od brušenog aluminijuma i sadrži dva para prilično masivnih i dovoljno razmaknutih terminala, koji su napravljeni u potpunosti od metala, sa zgodno orebrenim površinama koje se zavrću. Kratkospojnici su takođe metalni, a terminali prihvataju sva tri tipa povezivanja, dok je ostatak panela iskorišćen za oznaku proizvođača i modela, serijski broj i osnovne podatke o zvučniku. Prisustvo dva porta ukazuje na postojanje odvojenih komora u unutrašnjosti, a portovi su tipa HiVe II, što je Monitor Audiov naziv za optimizovane uzdužne žlebove, koji umanjuju vrtloženje i poboljšavaju protok vazduha. Fabrika navodi da je skretnica sačinjena od kvalitetnih komponenata, s reznim frekvencijama postavljenim na 800 herca i 2,7 kiloherca. Najzad, specifikacije nam govore da ovi zvučnici u prostoriji imaju zavidan opseg od 28 herca do 60 kiloherca, uz osetljivost od 87 decibela i nominalnu impedansu od četiri oma. U praksi je možda još važnija informacija da impedansa pada najniže do 3,9 oma (na 165 Hz), što znači da Gold 300 6G neće previše opteretiti amplifikaciju, ali će za glasnije slušanje tražiti nešto više vatre.
Slušali smo Švajcarski elektronski dvojac Yello na dvanaestom studijskom albumu "Touch Yello" iz 2009.
Ključne karakteristike
Topologija
• 3-sistemski, bas-refleks Visokotonac
• MPD III Frekvencijski opseg
• 28 Hz - 60 kHz
Slušni test
Za testiranje ovih zvučnika upotrebili smo pojačalo Exposure 3010S2 i konverter Musical Fidelity M6x DAC, uz zvučnički kabl Oehlbach Reference i FTA Thebe na poziciji interkonekta. Još od testa manjeg Gold 100 6G pamtimo ovu kombinaciju kao dobitnu za seriju Gold, a to se potvrdilo i ovom prilikom. Odličan spoj detaljnosti i ležerne muzikalnosti, koju navedena elektronika isporučuje, Monitor Audio je ispratio na savršen način i uz uzornu neutralnost. MPD III visokotonac ponovo nas je oduševio izvanredno verodostojnim prikazom i zaista svestranim talentom, koji ga čini sposobnim da prezentuje suptilne i jedva čujne finese, isto kao i prodorne, oštre tonove. Note su uvek jednako precizne i jasne, ali je ovde - kao kod manjeg rođaka - veoma važno da im servirate kvalitetnu produkciju. Gold 300 6G jednostavno ne praštaju previše i, ako pustite loš snimak, to će vam prikazati bez zadrške. Još jedna vrlina MPD III jedinice ogleda se u obilju vazduha između tonova, što se prevodi u nesvakidašnje prostranu, a ujedno precizno ocrtanu pozornicu. Iako smo se katkad susretali sa uređajima i sistemima kod kojih prostor
između nota deluje izveštačeno i neprirodno, kod ovih zvučnika situacija je suprotna, pa je postavka na tonskoj sceni uverljiva na jedan prirodan i neusiljen način.
Srednjetonski deo spektra predstavlja se kao uspešna spona između prostornosti visokih tonova i niskotonskog temelja reprodukcije, a nova membrana preuzima neke od najboljih osobina gornjeg i donjeg opsega i dopunjuje ih tonovima koji su istovremeno precizno ocrtani i fluidni u prezentaciji. Jedna od najznačajnijih osobina srednjeg opsega jeste svojevrsna uređenost, jer su tonovi uvek postavljeni i predstavljeni vrlo jasno, što čini ove zvučnike sposobnim da veoma kompleksne i tonovima prezasićene deonice prikažu na razumljiv i artikulisan način. S druge strane, impresivno je da ovako visok stepen jasnoće prikaza nimalo ne utiče na muzikalnost, pa se uz Gold 300 6G može sprovesti temeljna analiza tehničkih aspekata reprodukovanog materijala, ili se može jednostavno i iskreno uživati u prelepoj muzici. Iako nismo merili da li se Gold 300 6G zaista spuštaju sve do deklarisanih 28 herca, istina je da ovi zvučnici sežu zaista nisko - znatno niže nego što njihova vitka silueta sugeriše. Par C-CAM niskotonaca spregnut je kako bi se pokrenula veća količina vazduha, a to se tokom
reprodukcije primećuje kao veliki, voluminozan bas. Čvrste membrane postižu prilično precizan prikaz, pa su najniži tonovi dobro definisani sve do praga čujnosti, a odlična kontrola graničnih područja dopušta sasvim glatko i ravnomerno opadanje glasnoće. Ipak, ovde do izražaja dolazi ranije spomenuta glad za snagom, pa će Gold 300 6G najbolje funkcionisati uz snažna i stabilna pojačala, a basovi će biti još čistiji na nešto većoj glasnoći. Iako sasvim lepo zvuče pri tihom slušanju, ovi zvučnici kao da nisu napravljeni za mrcvarenje na malim glasnoćama - dajte im kvalitetan signal i poterajte malo jače, pa će živnuti i uzvratiti vam zaista sjajnim zvukom. Uostalom, nije fabrika slučajno navela da Gold 300 6G podnose kontinualnih 250 vati.
Zaključak
Prošlogodišnji EISA pobednici u kategoriji najboljih podnostojećih zvučnika pokazuju se kao apsolutno dostojni te nagrade, jer podižu kvalitet serije Gold na još viši nivo, a tokom reprodukcije pružaju spoj analitičnosti i muzikalnosti kakav se samo može poželeti. Obezbedite im jednako dobru ekipu u vidu snažnog pojačala i kvalitetnog izvora i uživajte u sveobuhvatnoj reprodukciji, bez obzira na muzički pravac.
Plus
M Sjajan spoj analitičnosti i fluidnosti.
M Velika i precizna pozornica.
M Umerenost u pogledu prostora.
M Izuzetan kvalitet završne obrade.
Minus
K Relativno skroman izbor finiša.
Oprema
 Musical Fidelity M6x DAC
 Exposure 3010S2
 FTA Thebe, Harmonic Tech kablovi
Monitor Audio Gold 300 6G
J Preporučena snaga pojačala: 130-500 W
J Frekvencijski opseg (-6 dB): 28 Hz - 60 kHz
J Osetljivost (1 W / 1 m): 87 dB
J Nominalna impedansa: 4 oma
J Topologija: 2 x 152 mm bas, 1 x 76 mm srednjetonac, 1 x MPD visokotonac
J Rezne frekvencije: 800 Hz / 2,7 kHz
J Dimenzije (ŠxVxD): 339 x 1.098 x 463 mm
J Masa: 21,2 kg
J Cena: 4.275 €
ã 4Audio, 011/770-4320
Prva ljubav
Prošlo je skoro 30 godina otkad je autor ovih redova kupio svoje prvo hi-fi pojačalo – Marantz PM57. Koliko se hi-fi promenio, možda se najbolje vidi na ovom primeru, jer kad pogledate novo pojačalo Model 60n, stvari postaju jasnije.
Ljubiša Miodragović
Prva ljubav urednika imala je tanko kućište s tasterima kakve danas više ne viđamo. To su prekidači za „loudness“ ili „tone defeat“, pa zatim preklopnik za izbor između dva para zvučnika, i možda najzanimljiviji „rec“ selektor, kojim se birao izvor za presnimavanje na kasetofon. Ovakve mogućnosti pojačala odavno nemaju, jer realno – nisu ni potrebne. Sada su mnogo zanimljivija pojačala koja u sebi imaju ugrađen strimer jer budućnost hi-fi reprodukcije upravo leži u strimingu. Kompanija Marantz u svojoj ponudi ima više od deset pojačala različitih generacija i cenovnih kategorija. Ako pogledamo samo Model seriju, u njoj se nalaze pojačala sa i bez oznake „n“. Ovo slovo označava „network“ i sugeriše korisnicima da se ne radi o čistokrvnom pojačalu, već da je u pitanju pojačalo sa ugrađenim mrežnim plejerom.
Opis
Model 60n je zapravo najjeftinije pojačalo u ponudi unutar ove serije, jer se iznad nalaze modeli 40n i 30n. Kad ih sve pogledate odjednom, primetićete da svi imaju nešto zajedničko, a to je simetrični dizajn. Model 60n ima na prednjem panelu šest simetrično raspoređenih kružnih komandi, od kojih krajnja leva i krajnja desna imaju nešto veći
prečnik. Prvi sleva je selektor ulaza, zatim sledi taster „source direct“, potom „bass“, pa „treble“ komande, onda „balance“ i, na kraju, komanda za glasnoću. Da li vam treba još nešto? Sve dodatne kontrole možete koristiti u aplikaciji HEOS. Na sredini se nalazi okrugli prozorčić, u kojem je maleni displej, koji sitnim slovima i brojkama prikazuje ime izabranog izvora i nivo glasnoće. Iako konkurencija ugrađuje veće displeje u boji, Marantz se ovde odlučio za jednostavnost, s dobrim izgovorom da ćete više informacija svakako imati unutar aplikacije na telefonu. Da bi se zadržala simetričnost, na levoj strani je prekidač za uključivanje, a na istoj poziciji desno je ulaz za slušalice. Prednji panel je veoma lepo dizajniran, s reljefom koji nas je prvo podsetio na loptice za golf. Inače, displej na sredini je inspirisan pojačalom Model 9 iz dalekih 1960-ih godina. Zadnji panel je solidno bogat priključcima – tri linijska ulaza, zatim „preamp“ stereo-izlazi s dodatnim izlazom za sabvufer, a tu je i priključak za gramofon s MM zvučnicama. Prisutna su i dva ulaza za blutut ili wi-fi antene, zatim USB ulaz za napajanje uređaja, mrežni priključak, HDMI ARC, kao i „zastareli“ koaksijalni i optički digitalni ulazi. Zvučnički terminali su visokog kvaliteta i prihvatiće i kablove s većim po-
prečnim presekom. Svuda na zadnjem panelu primetićete šrafove u prepoznatljivoj rose gold boji, koju smo često viđali kod Marantza. Inače, MODEL 60n se pravi u dve boje – crnoj i sivoj, nazvanoj silver gold.
Ako volite da imate veći broj komponenti, onda pogledajte Model 30 i Model 50 kao duet, ali ako vam je budžet ograničen, onda uzmite u obzir Model 40n ili hiljadu evra jeftiniji 60n, koji nam je na testu.
Unutra
Kad pogledamo unutar pojačala, videćemo veoma dobro osmišljenu konstrukciju. Levi deo kućišta rezervisan je za torusni transformator, iza kojeg se nalazi jedinica za napajanje. Na sredini uređaja nalazi se veliki rebrasti hladnjak, koji ujedno služi i kao barijera između napajanja i ostatka elektronike. Pojačalo snage je montirano na hladnjak, dok je ceo desni deo kućišta rezervisan za DAC, gramofonsko pretpojačalo i HEOS strimer. Desni deo uređaja je dodatno zaštićen metalnom pločicom kako bi se umanjile spoljašnje interferencije. Ugrađeni DAC je ESS Sabre, koji će reprodukovati PCM do 192/24 i DSD do 11,2 megaherca.
Pojačalo urađeno u standardnoj klasi A/B snage je 60 vati. Jači Model 40n ima
“Marantz Model 60n je jedan zaokruženi uređaj, koji zapravo i nema manu.”
samo deset vati više od svoga brata, dok, recimo, Model 30 ima pojačalo u klasi D. Na prvi pogled čini se da Model 60n ima najbolji odnos cene, kvaliteta i performansi. Naše pojačalo na testu je teško 12,7 kilograma i najveći deo mase dolazi upravo od hladnjaka i torusnog transformatora.
HEOS
Denon i Marantz dele istu striming platformu i znamo koliko je truda i rada uloženo u HEOS. U Sound Unitedu, pa kasnije Masimu, posebna pažnja je posvećena upravo promovisanju
HEOS platforme i nakon deset godina možemo reći da je sva funkcionalnost perfektno utegnuta. HEOS je objedinio striming platforme, internet radio, reprodukciju visokorezolutivnih fajlova s mreže i time kreirao ekosistem u kojem je uživanje u muzici pojednostavljeno. Ako želite da pustite ploču na gramofonu povezanom na Marantz pojačalo i da zatim strimujete taj zvuk na zvučnike u bašti, učinićete to s nekoliko klikova u aplikaciji. Samo je potrebno da kupite što više HEOS uređaja i mogućnosti su neograničene.
Podešavanje Modela 60n je isto kao i kod podešavanja bilo kog drugog uređaja koji podržava HEOS, a aplikacija će vas voditi kroz ceo proces. Potrebno je pritisnuti taster na zadnjem
Ključne karakteristike
Izlazna snaga
• 2 x 60 W, klasa A/B
Striming
• blutut
• AirPlay 2
• Roon Ready
• Spotify Connect
• Tidal Connect
Slušali smo Novi album Suzanne Vega pod nazivom „Flying with Angels“.
panelu, a zatim možete i promeniti ime svom pojačalu. HEOS aplikacija je početkom ove godine redizajnirana, a nama se čini da je za nijansu logičnija. U aplikaciji je moguće preusmeriti zvuk na bilo koji uređaj iz HEOS familije, pa je tako moguće pustiti isti izvor na dva različita para zvučnika koji se nalaze u različitim prostorijama. Inače, treba pomenuti da je ovo pojačalo prvo u nizu koje je dobilo nalepnicu „Roon Ready“. Roon je dosta skup softver i nismo sigurni da će kupci ovog pojačala biti spremni da plate licencu za Roon, ali lepo je imati ovu mogućnost.
Zvuk
Model 60n je veoma muzikalno pojačalo i sviralo je onako kako smo i oče -
kivali od njega. To je karakterističan Marantzov zvuk, koji se godinama ne menja i vraća nas u mlađe dane. Boja tona vuče na nešto topliju stranu, ali ne previše – taman koliko nam prija. Poslušali smo novi album Suzanne Vega pod nazivom „Flying with Angels“ i istoimena numera nam je pokazala prostornost i stejdž, koje ovo pojačalo kreira s lakoćom. Dobro poznati glas Suzanne se nije promenio ni za najmanju nijansu otkako je upravo njen vokal u numeri „Tom’s Diner” poslužio za bolje definisanje MP3 formata. Najviše smo slušali muziku putem Tidal Connecta i preslušali smo nama omiljene albume. Inače, kolege iz norveškog magazina Stereopluss napravile su zanimljive audiofilske plej-liste na
Tidalu, pa samo ukucajte ime njihovog magazina, sa dva „s“ na kraju.
Zaključak
Ovo pojačalo ima sve što treba prosečnom audiofilu – kvalitetnu pojačivačku sekciju, striming i kvalitet izrade na vrhunskom nivou. Tu je i ulaz za gramofon, ali i fantastične mogućnosti HEOS platforme. Ako ste iPhone korisnik, imate AirPlay 2, a ako koristite Spotify ili Tidal, imaćete njihove Connect aplikacije. Sve u svemu, Marantz Model 60n je jedan zaokruženi uređaj, koji zapravo i nema manu. Sačuvano je sve što treba od Marantzovog DNK i sve je to upakovano u jedno moderno rešenje, koje će ponuditi uživanje u muzici i u godinama pred nama. Od nas ima visoku ocenu.
Bez obzira na to da li ga koristite kao DAC ili pojačalo za slušalice, FiiO K17 pruža obilje dobrog zvuka po razumnoj ceni.
Ukoliko pratite naš časopis, sigurno znate da FiiO svrstavamo među uređaje s najboljim odnosom cene i kvaliteta. Iako je kineska kompanija godinama nastupala u nižoj klasi, najnoviji modeli zalaze u srednju kategoriju, ali odnos uloženog i dobijenog nije se promenio - na radost svih nas audiofila koji nismo milioneri. Nakon zaista svestrane desktop perjanice K19, koju smo testirali u broju 124, pred nama je za broj manji model K17.
Spoljašnjost
Za razliku od modela K19, koji se može postaviti vodoravno ili uspravno, kod K17 nema dileme - u pitanju je klasična hifi komponenta, mada u nešto manjem formatu. Linije su sasvim pravilne, čak toliko da nas je FiiO podsetio na kakve profesionalne ili laboratorijske sprave, za šta je zaslužan spoj ravnih površina, obrtnih prekidača i kružnih komandi. Prednji panel je prelep u svojoj oslobođenosti od bilo kakvih dizajnerskih ukrasa, a vizuelno je podeljen u četiri celine. Veći deo gornje polovine zauzima LCD ekran u boji, dijagonale 3,93 inča, koji je osetljiv na dodir i omogućuje pristup svim podešavanjima. Ispod njega su smešteni obrtni prekidači za uključivanje, odabir načina rada i fiksnog pojačanja (gain),
kao i frontalni USB-C za priključivanje eksternih skladišta muzike. Na desnoj strani nalaze se višenamenske kružne komande za odabir ulaza i kontrolu glasnoće, koje su uokvirene svetlećim prstenovima. FiiO je omogućio nezavisno podešavanje jačine osvetljenja za ekran i prstenove, kod kojih se takođe može menjati boja, ili se oni mogu potpuno isključiti. Na blago upuštenoj površini u donjem desnom uglu postavljeni su izlazi za slušalice - single-ended 6,35-milimetarski, balansirani 4,4-milimetarski i XLR4 - čime je omogućeno povezivanje praktično svih vrsta slušalica. Prednji panel izrađen je od aluminijuma debljine oko četiri milimetra, dok su gornja i bočne strane izvedene iz jednog komada debelog i krutog metala, s brojnim perforacijama na sve tri strane - kao i na donjem delu uređaja. Zadnja strana je sasvim popunjena priključcima, ali i jasno obeležena, pa povezivanje nije problematično. Na krajevima pronalazimo plastične izbočine koje sadrže antene za wi-fi i blutut, dok digitalni priključci obuhvataju po jedan koaksijalni i optički ulaz i izlaz, USB-C port za vezu s računarom i USB-A za eksterna skladišta. Za slanje analognog signala predviđeni su RCA i XLR priključci, a tu su i jedan RCA ulaz i balansirani 4,4-milimetarski ulaz, koji
omogućuju povezivanje analognih izvora. Pored wi-fija, povezivanje na lokalnu mrežu može se obaviti pomoću kabla, a dodatno su na raspolaganju RS-232 veza preko USB-C priključka i okidač na 12 volti. Postavku upotpunjuje IEC utičnica za odvojivi strujni kabl, s pripadajućim prekidačem i osiguračem.
Tehnologija i mogućnosti
Gusto popunjeno kućište sadrži napredna rešenja, koja predvodi par konverterskih čipova AKM AK4499EX - po jedan za svaki kanal. Oni su spregnuti s kolom AK4191 za delta-sigma modulaciju, čime se smanjuju digitalne smetnje i povećava odnos signal-šum. Fabrika takođe navodi primenu tri kristalna oscilatora proizvođača Accusilicon. Nakon toga sledi analogna sekcija, koja je izvedena u diskretnoj klasi AB, s parovima tranzistora MJE243 i MJE253. Od DAC-a do izlaza postavka je u potpunosti balansirana, a linearno napajanje od 35 vati dopunjeno je bankom kondenzatora od 23.500 mikrofarada i odvojenim granama za digitalnu i analognu sekciju. Kao mozak uređaja upotrebljena je dvojezgarna platforma X2000, koja se u radu pokazala kao sasvim odgovarajuća, a tu su još DSP kolo M21586Q i analogno-digitalni konverter ESS ES9821Q. ADC je postavljen nakon
Bojan Jović
“FiiO je sposoban da isporuči prilično jasnu prezentaciju, čak i na nižim nivoima glasnoće.”
analognih ulaza kako bi K17 mogao da kontroliše glasnoću sa analognih izvora - jer ona se podešava preko atenuacije u digitalnom domenu.
Mogućnosti novog K17 zaista su velike, jer se sve funkcije mogu koristiti pojedinačno ili objediniti za sveobuhvatnu kontrolu sistema. Na raspolaganju su D/A konverter, pojačalo za slušalice, kontrola glasnoće za digitalne i analogne ulaze, reprodukcija s USB skladišta i blutut veza, koja je postavljena na hardversku platformu Qualcomm QCC5125 i podržava kvalitetnije kodeke, kao što su LDAC i aptX HD. Testirani FiiO takođe omogućuje reprodukciju preko mreže, ali je ona ograničena na AirPlay i Roon - isto kao kod manjeg strimera SR11, a fabrika navodi da podrška za DLNA i UPnP neće biti dodata u nekom kasnijem ažuriranju, iako K17 dopušta unapređenje firmvera. Digitalna sekcija podržava PCM do 768 kiloherca i 32 bita, DSD512 i MQA, a pojačalo za slušalice jednako je sposobno i pruža 1,85 vati po kanalu (32 Ω) kod single-ended veze i četiri vata po kanalu (32 Ω) pri balansiranoj vezi. U zavisnosti od korišćenih slušalica, fiksno pojačanje može se podešavati u pet koraka, dok se osobine zvuka mogu menjati pomoću šest digitalnih filtera i integrisanog ekvilajzera sa osam predefinisanih modaliteta i deset memorijskih mesta.
Upotreba i
zvuk
Uprkos različitim konverterskim kolima, K17 daje zvuk koji je iznenađujuće sličan starijem bratu K19. Dinamika je na vrlo
Slušali smo
Bernarda Allisona na albumu "Chills & Thrills" iz 2007.
Ključne karakteristike
Ulazi
• koaksijalni, optički, USB-C, RCA, 4,4 mm
D/A konverter
• AKM AK4191 + AK4499EX x 2
Izlazna snaga
• do 2 x 4 W / 32 Ω
visokom nivou, bez obzira na to da li je reč o diskretnim finesama ili snažnim niskotonskim udarima. FiiO je sposoban da isporuči prilično jasnu prezentaciju, čak i na nižim nivoima glasnoće, što ukazuje na izraženu analitičnost. Pozornica je prostrana i u ovom pogledu K17 ne zaostaje za skupljim spravama, kao ni za moćnijim K19, kreirajući odličan osećaj prostornosti i solidan trodimenzionalni prikaz - kad snimak to sadrži. S druge strane, pojedinačnim tonovima katkad može nedostajati teksture koja bi ih oplemenila, a celokupnoj reprodukciji udahnula malo života i žara. U ovim slučajevima možete iskoristiti neki od šest ponuđenih digitalnih filtera, poigrati se s ekvilajzerom ili upotrebiti FiiO-vo tajno oružje - PEQ (parametarski ekvilajzer). Ovaj 31-pojasni ekvilajzer omogućuje zaista precizno podešavanje krive i funkcioniše bez gubitaka do rezolucije od 96 kiloherca, a pristupa mu se preko računara ili aplikacije FiiO Control. Zaista je neverovatno koliko se tonska prezentacija može izmeniti na ovaj način, jer smo nakon nekog vremena K17 doveli na zavidan nivo, znatno mu popravivši prezentaciju pojedinačnih nota, kao i energičnost reprodukcije. Ali treba imati u vidu da precizna tonska podešavanja iziskuju vreme
i trud, pa ovaj uređaj nije za svakog - ukoliko ne želite da se posvetite postizanju njegovog maksimuma, možda je bolje da ga preskočite.
Nakon što smo podesili zvuk po našoj meri, prešli smo na reprodukciju preko slušalica. K17 poseduje zaista moćnu amplifikaciju i verujemo da će valjano pokrenuti praktično svake slušalice - naročito pri balansiranoj vezi, koja pruža četiri vata na 32 oma i nepun vat po kanalu pri otporu od 300 oma. Sennheiser HD 560S stoga su predstavljale srazmerno lak zalogaj za K17, koji ih je pokretao zaista sjajno. U zavisnosti od vrste muzike, koristili smo low i medium gain, ali smo povremeno morali malo više da pojačamo. Opisana head-fi postavka pružila je naizgled još veću dinamiku, a HD 560S briljirale su u besprekornom prikazu svega što im je K17 servirao, pa se ovo nameće kao veoma sposoban setap za slušalice. Pojedinačne note imale su odgovarajuću masu, čak i u gornjem opsegu, koji je uz to sadržao određenu lepršavost u prikazu. Srednji tonovi pružali su bogatstvo informacija, ali uz zavidnu dozu živopisne prezentacije i fluidnost, koja se pronosila kroz ceo spektar. Naročito nas je impresionirao najniži opseg, koji je sadržao sočne i masivne tonove, bez gubitka definicije ili pojave zaokrugljenosti na dnu - tonovi su opadali potpuno ravnomerno i prirodno do granice čujnosti. Najzad, pozornica je bila postavljena baš kako treba: prostrana, ali bez izleta u neprirodnu veličinu i uz fantastično trodimenzionalno pozicioniranje - poslušajte neki od starijih albuma Tangerine Dream i uverićete se u
FiiO-vu sposobnost da majstorski kreira atmosferu.
Aplikacija FiiO Control se, nažalost, kod testiranog uređaja koristi samo za podešavanja ekvilajzera, dok je za kontrolu predviđen daljinski upravljač. Tačnije, aplikacija se može koristiti za kontrolu reprodukcije, ali samo s lokalnog skladišta preko USB porta. Pregled radnih parametara obavlja se preko ekrana, čiji se prikaz može obrtati za jasnije očitavanje (crna slova na žutoj podlozi ili bela slova na crnoj podlozi), ali su detaljna podešavanja prilično sitna i mora se prići blizu uređaja. Ipak, najviše nas je zbunila odluka proizvođača da omogući striming samo preko platformi AirPlay i Roon, što znači da većina audiofila neće moći da koristi K17 kao mrežni plejer. Sa istom situacijom već smo se sreli kod SR11, ali nam i dalje nije jasna logika koja stoji iza ove odluke. Kao da žele da dodaju so na ranu, u FiiO-u su omogućili prikaz uvek poželjnih VU-metara na ekranu, ali samo za reprodukciju preko mreže ili s lokalnih skladišta.
Zaključak
Uz pregršt vrlina i poneki propust u pogledu funkcionalnosti, K17 donosi izuzetno robustnu izradu spolja i iznutra, kao i no-nonsense dizajn, koji će uvek biti aktuelan. Tonske osobine su u velikoj meri onakve kakvim ih skrojite, jer su mogućnosti podešavanja stvarno ogromne - u tom pogledu, ovo je istinska igračka za audiofile, koja dopušta precizno i detaljno podešavanje zvuka prema željama slušaoca.
Plus
M Ogromne mogućnosti tonskih podešavanja.
M Snažan headamp.
M Raznovrsne opcije povezivanja.
M Dinamičan i precizan zvuk.
Minus
K Ograničena mogućnost striminga.
Oprema
 Exposure 3010S2
 ELAC Uni-Fi UB52
 Sennheiser HD 560S
 FTA Thebe, Oehlbach kablovi
FiiO K17
J Kontinualna snaga (SE): 2 x 1,85 W / 32 Ω
J Kontinualna snaga (bal): 2 x 4 W / 32 Ω
J Podržana impedansa slušalica: 8-350 Ω
J Frekvencijski opseg: 20 Hz - 20 kHz
J Izobličenja THD+N (1 kHz / 10 kΩ): <0,00056%
J D/A konverter: AKM AK4191 + AK4499EX x 2
J Podržana rezolucija: PCM 768/32, DSD512, MQA
J Digitalni ulazi: 1 x koaksijalni i optički i USB-C
J Analogni ulazi: 1 x RCA
J Digitalni izlazi: 1 x koaksijalni i optički
J Analogni izlazi: 1 x RCA i XLR
J Izlazi za slušalice (SE / bal): 6,35 mm / 4,4 mm i XLR4
J Dodatno: LAN, wi-fi, blutut, USB
J Daljinski upravljač: da
J Dimenzije (ŠxVxD): 244 x 66 x 213 mm
J Masa: 2,75 kg
J Cena: 1.050 €
ã 4Audio, 011/770-4320
Nosioci dobrog zvuka
Nakon upoznavanja s nižim serijama, na red su stigli modeli iz gornjeg dela ponude kompanije Atlas Cables. Koliko Ailsa i Mavros mogu da doprinesu zvuku sistema?
Bojan Jović
Skompanijom Atlas Cables upoznali smo se u prethodnim testovima, pa ćemo sada navesti samo neke detalje. U pitanju je škotski proizvođač, koji postoji već četvrt veka i koji, izuzev malog broja modela, sve proizvode dizajnira i izrađuje u matičnoj fabrici. Kao potvrda kvaliteta dolazi petogodišnja garancija, dok izrada u sopstvenim pogonima kupcima omogućuje određeni stepen prilagođavanja svojim željama, kao što su oblaganje high-end kablova luksuznom kožom ili odabir između raznovrsnih opcija terminacije. U internoj hijerarhiji svi modeli ovog proizvođača podeljeni su u tri kategorije - Upgrade, Aspire i High End, a zatim razvrstani po serijama. Ovom prilikom na testu smo imali interkonekt i zvučnički kabl iz serije Ailsa, koja se nalazi u vrhu srednje kategorije, kao i njihove parnjake iz serije Mavros, kojom započinje ponuda najvišeg segmenta.
Ailsa
Prema rečima proizvođača, Ailsa kablovi dizajnirani su da ponude dašak high-end performansi, po još uvek pristupačnoj ceni. Analogni interkonekt Ailsa Achromatic X RCA izveden je po ugledu na najviše serije Mavros i Asimi, što podrazumeva koaksijalni dizajn i upotrebu visokokvalitetnih materijala. Provodnik je od OCC (Ohno Continuous Cast) bakra, što označava bakar velike čistoće, proizveden posebnim postupkom livenja radi umanjenja kristalnih barijera unutar provodnika. Omotač je izveden od patentirane poliesterske folije zvane milar, a zatim je celokupna konstrukcija smeštena u izolacioni sloj od mikroporoznog teflona. U skladu sa oznakom, za terminaciju su upotrebljeni činčevi iz serije Achromatic X, koji se odlikuju malom masom i izuzetno malim stepenom gubitaka. Oplata od polikarbonata skriva konstrukciju od pozlaćenog metala,
dok se kontakt ostvaruje krimpovanjem, što eliminiše povećanu masu i otpor lemljenog spoja. Zvučnički kabl Ailsa Achromatic koristi isti provodnik od OCC bakra poprečnog preseka tri kvadratna milimetra, uz SSG (Super-Stabilised Geometry) konstrukciju i dodatnu ispunu od pamuka, koji umanjuje vibracije. I ovde je kao izolacija upotrebljen teflon, dok je Achromatic terminacija ponuđena u formi viljuški ili bananica.
Za testiranje smo upotrebili prilično moćan sistem, čije članove poznajemo odranije - u pitanju su integrisano pojačalo Hegel H600, podnostojeći zvučnici Spendor D9.2 i mrežni plejer Matrix element X2 Pure. Ailsa kablovi uobličili su zvuk ovog sistema u jednu izuzetno razgovetnu celinu, koja pruža potpuno jasan uvid u sva dešavanja na snimku, sve do najtananijih finesa. Velike zasluge za ovakav doživljaj muzike ima izuzetno prostrana pozornica, koja je sjajno razvijena po sve
“Uzorna neutralnost i odličan tonski balans dopunjeni su inovativnim rešenjima.”
tri ose - čak i po visini, što se ne sreće često kod dvokanalnih sistema. Fabrika tvrdi da njihov cilj nije da dodaju bilo šta čega nema na snimku, već da njihov kabl ima što manje gubitaka pri prenosu, što je, zapravo, jedini pravi pristup, koji se može primeniti na sve komponente sistema. Ailsa kablovi u ovom pogledu donose zaista mnogo, najpre u vidu izuzetne rezolucije i jasne razlučivosti doslovce svih tonova. Tokom reprodukcije ovo se odvija potpuno spontano i neusiljeno, uz subjektivni osećaj da sistem diše punim plućima. Najbolja potvrda odsustva značajnih gubitaka u signalu ili kompresije u zvuku jeste upravo prezentacija koja objedinjuje analitičnost i fluidan, koherentan prikaz muzike, bez utiska da postoji usko grlo u bilo kom segmentu reprodukcije.
Mavros
Kao ulaznica u high-end ponudu kompanije Atlas, interkonekt kabl Mavros Ultra L RCA Grun u poslednjoj iteraciji preuzima rešenja iz skuplje serije Asimi, ali, umesto srebra, za provodnike koristi OCC bakar 6N, čistoće 99,99997 odsto. Kabl sadrži šest grupa od po 12 upletenih provodničkih žica, koje su obmotane oko debljeg jezgra, što čini ceo sklop nešto krućim. Provodnici su uvijeni u elektrostatički zaštitni sloj s bakarnom pletenicom kako bi se osiguralo što manje degradiranje signala spoljašnjim smetnjama. Mavros dolazi s Ultra L terminacijom iz višeg segmenta, čija je rešetkasta unutrašnja struktura osmišljena kako bi se postigla što veća provodljivost i izbegle neželjene po-
Slušali smo
Melody Gardot na albumu "My One and Only Thrill" iz 2009.
Terminacija
• Achromatic i Transpose
Provodnici
• OCC bakar
Dodatno
uzemljenje
• Grun sistem
jave na spojevima. Pored toga, na spoljašnjosti pronalazimo adapter nazvan Grun, koji omogućuje nezavisno uzemljenje i dodatno će pomoći umanjenju smetnji. Za uzemljenje se mogu koristiti različiti adapteri, uz povezivanje na uređaj ili strujni razdelnik. Zvučnički kablovi Mavros Transpose Grun koriste kombinaciju čvrstog i upletenog jezgra, ukupnog preseka dva kvadratna milimetra, koje je izvedeno od OCC bakra. Kao glavni vid izolacije upotrebljen je mikroporozni teflon, ali uz unapređenja u pogledu geometrijske stabilnosti - odnosno kako bi se osiguralo zadržavanje koncentrične postavke unutar kabla. Sledi spoljašnji omotač od tanke, ali čvrste polietilenske pletenice, dok se za terminaciju koristi modularni sistem Transpose, koji omogućuje jednostavno pričvršćivanje i zamenu između različitih tipova priključaka - na raspolaganju su viljuške, klasične bananice i latičaste bananice, koje su dostupne u posrebrenoj i pozlaćenoj varijanti. Na kraju, treba naglasiti da se svaki Mavros Transpose kabl izrađuje ručno, a pakovanje sadrži sertifikat autentičnosti, s potpisom zanatlije i datumom izrade. Prelazak s Aisla kablova na seriju Mavros doneo nam je još precizniju artikulaciju sporednih zvukova, što smo mogli
Ključne karakteristike
da primetimo tokom reprodukcije istih numera koje smo koristili u prvom delu testa. U numeri „A Força“, koju brazilski muzičari Seu Jorge i Rogê izvode uživo u studiju „Artone“ u Harlemu, ambijentalni zvukovi prikazani su jasnije i izražajnije, a u isto vreme bez nametanja u odnosu na osnovni tok kompozicije. Prostorno pozicioniranje impresivno je u svojoj preciznosti, a ogromna pozornica poprimila je polukružni oblik - utisak je da su slušaoci okruženi zvukom s prednje strane, što je, zapravo, posledica izvanrednog pozicioniranja po dubini i sjajnog fokusa, koji dopušta potpuno jasan istovremeni prikaz velike količine tonova. Kod Mavros kablova ne može biti govora o kompresiji, naprotiv - oni će vam omogućiti da čujete note koje su ranije bile izgubljene, a izvođači i njihovi instrumenti biće prisutni u prirodnoj veličini. Čini nam se i da je tonski balans kod Mavros kablova besprekoran, jer su svaka numera i mu-
zički pravac prikazani zaista savršeno, a isticanje ili povlačenje bilo kog dela spektra ne može se primetiti ni u tragovima. Teški rok ili električni bluz prezentovani su žustro i energično, ali bez povlačenja sredine i svođenja na rif i ritam, dok su u suptilnijim pravcima ravnomerno prisutni vokali i instrumentalna pratnja.
Zaključak
Iako na tržištu kablova vlada žestoka borba u svim klasama, škotski proizvođač može biti siguran u kvalitet i performanse svojih provodnika. Uzorna neutralnost i odličan tonski balans dopunjeni su inovativnim rešenjima, poput efikasne terminacije i sistema za uzemljenje, koji zaista funkcioniše u cilju što boljeg zvuka. Aisla i Mavros nesumnjivo predstavljaju ultimativna rešenja u srednjoj i visokoj klasi, koja će osigurati da vaš sistem zasvira punom snagom i zasija punim sjajem.
Pored neznatnih promena u nomenklaturi, nova generacija Bose saundbarova donosi još bolji zvuk i jednostavniju upotrebu.
Bojan Jović
Usegmentu kućnog audija Bose je već godinama usmeren ka stvaranju uređaja koji objedinjuju odličan zvuk, kvalitetnu izradu i jednostavnu upotrebu. Njihovi modeli, bilo da su u pitanju slušalice, prenosivi zvučnici ili saundbarovi, osmišljeni su tako da ih bez teškoća mogu koristiti i oni koji se ne razumeju u tehniku, do te mere da je Bose gotovo sasvim izbacio tehničke detalje iz korisničkih uputstava - to su sada vodiči za što lakše i brže povezivanje i puštanje uređaja u rad. Savremene tehnologije na to su došle kao poručene, jer je za mnoge stvari dovoljno skenirati QR kod na kutiji, a aplikacija će najveći deo obaviti sama, uz minimalno angažovanje korisnika. Sve ovo važi i za novi Smart Soundbar, koji je pozicioniran između manjeg i znatno jeftinijeg TV Speakera i moćnijeg modela Smart Ultra Soundbar. Sa širinom od nepunih 70 centimetara i vrlo niskim profilom, Smart Soundbar zaista će minimalno opteretiti prostor i lako mu je naći mesto, čak i na manjoj i popunjenoj polici, a potpuno crno kućište
Ipak, detaljniji pregled pokazuje da Smart Soundbar nije bez vizuelnog šarma, a nežno zaobljene ivice u suprotnosti su s čvrstim mrežicama koje štite zvučničke jedinice. Prednja i bočne strane u potpunosti su obložene mrežicom, ispod koje su smeštene zvučničke jedinice nepoznatih karakteristika. Središnji deo gornje površine takođe je pokriven mrežicom i sadrži dva drajvera, što znači da Smart Soundbar poseduje jedinice usmerene unapred, bočno i nagore. Diskretna spoljašnjost udomila je još samo logotip kompanije na frontu i dve komande osetljive na dodir, koje služe za aktivaciju glasovnog asistenta i isključivanje mikrofona. U središtu zadnje strane nalazi se upušteni deo, u kojem su smešteni HDMI eARC, kao glavni vid povezivanja, i dodatni optički ulaz. Tu su još utičnica za odvojivi strujni kabl, priključci za eksterni infracrveni senzor i bas-modul, kao i USB port za servisnu primenu. Retko viđena zanimljivost nalazi se na desnoj strani, u vidu masivnog orebrenog hladnjaka koji viri iz kućišta
Mogućnosti
Ako američki proizvođač škrtari u pogledu navođenja tehničkih osobina, s mogućnostima je situacija drugačija i Smart Soundbar se predstavlja kao izuzetno sposobna sprava. Pored fizičkih priključaka, na raspolaganju su blutut 5.0 i wi-fi, a uređaj koristi Dolby Atmos kao osnovni format - čak toliko da niži formati prolaze obradu pomoću tehnologije Bose TrueSpace kako bi bili podignuti na višekanalnu reprodukciju, s bočnim i gornjim kanalima. Uz već uobičajeno multirum povezivanje, Smart Soundbar donosi tehnologiju Personal Surround Sound, koja objedinjuje saundbar i otvorene bubice Bose Ultra Open Earbuds kako bi ponudila jedinstveni personalni surround ugođaj. Najzad, tu je A. I. Dialogue Mode, koji obećava savršeno čujne i razgovetne dijaloge, bez obzira na sadržaj i nivo glasnoće. Kao osnovni vid kontrole predviđen je mali daljinski upravljač, ali eARC veza će automatski omogućiti uključivanje saundbara i kontrolu glasnoće preko daljinca od TV-a. Za naprednije funkcije koristi se Bose aplikacija, koja pruža nezavisna tonska podešavanja visokih i niskih tonova, centralnog i gornjih kanala. Pored toga, kroz aplikaciju se mogu napraviti prečice za brži pristup omiljenim plejlistama ili internet radio-stanicama. Pristup muzičkim servisima pomalo je nedorečen, jer aplikacija integriše samo Spotify, Deezer, Amazon Music i TuneIn, ali uređaj podržava Chromecast i UPnP,
“Smart Soundbar formira zaista impresivan višekanalni ugođaj i predstavlja dramatično unapređenje.”
pa je za reprodukciju s Tidala ili Qobuza potrebno malo gimnastike. Mi smo za ovu namenu upotrebili aplikaciju BubbleUPnP s povezanim Tidal nalogom - a ukoliko koristite iPhone, na raspolaganju vam je AirPlay 2.
Upotreba i zvuk
Iako Smart Soundbar ne donosi patentiranu tehnologiju ADAPTiQ za automatsku kalibraciju u skladu sa akustičkim osobinama prostorije, njegov zvuk je izuzetno dobro formiran u pogledu preciznosti i ocrtavanja pozornice. Atmos je reprodukovan na ogromnoj sceni, pre svega jer bočni zvučnici bacaju prilično daleko, pa će vas povremeno iznenaditi zvuk koji dolazi sa strane. Visina scene je solidna, mada nismo baš uspeli da jasno razaznamo gornje kanale - više je u pitanju opšti osećaj prostranosti i uvijenosti u trodimenzionalnu pozornicu. Naravno, dobrog i preciznog virtuelnog surrounda ne bi moglo da bude bez dovoljno preciznih pojedinačnih tonova, a Bose pruža note odlično odmerenog kolorita, koje uspešno balansiraju između oštre ocrtanosti i diskretne obojenosti, koja im daje dušu i život. Iako se ne može porediti s pravim surround sistemima, Smart Soundbar formira zaista impresivan višekanalni ugođaj i predstavlja dramatično unapređenje zvuka televizora. Njegova reprodukcija je takva da ćete slabosti ustanoviti samo ako imate mnogo iskustva sa sistemima kućnog bioskopa ili pri direktnom poređenju s punokrvnim surroundom. U svim drugim okolnostima bićete oduševljeni napretkom u zvuku, čak i uz sadržaje koji ne obiluju zvučnim efektima. A ako jednog dana poželite više, proizvođač je omogućio jednostavno dodavanje sabvufera i bežičnih surround zvučnika kako biste oformili istinski višekanalni sistem. Smart Soundbar koristi svoje sposobnosti kako bi formirao nešto širu pozornicu pri reprodukciji muzike u dvokanalnom obliku - iako ona ne doseže do klasične stereo-postavke, više
je nego dovoljna za uživanje u neobaveznom slušanju. Sweet spot je prilično širok, pa više slušalaca može da uživa u istom kvalitetu reprodukcije, uz primetnu stereo-separaciju. Kolorit je isti kao kod višekanalnih formata, što podrazumeva veoma prijatne tonove, uz određeno umekšavanje, koje će zvuk s kompresovanih izvora učiniti prijatnijim. Drugim rečima, Smart Soundbar neće izvući maksimum iz visokorezolutivnih formata, ali će poboljšati MP3 i slične zapise, pa se nameće kao sjajan izbor za one koji uživanje u raznovrsnim muzičkim sadržajima stavljaju ispred beskompromisnog kvaliteta zvuka. Na kraju, kao uslovni nedostatak možemo da navedemo sistem za signalizaciju - u pitanju je LED traka na prednjoj strani, koja različitim kombinacijama svetla i boja indikuje brojne funkcije. Ovakav sistem traži stalno praćenje uputstva, pa smatramo da bi displej - makar i segmentni - bio bolje rešenje.
Za sve ukućane
Ključne karakteristike
Povezivanje
• HDMI eARC, optički, wi-fi, blutut
Upravljanje
• daljinska komanda, aplikacija i glas
Surround format
• Dolby Atmos
Nakon testiranja možemo da konstatujemo da Smart Soundbar nastavlja putem koji su zacrtali njegovi prethodnici i pruža poboljšanje svih aspekata zvuka s televizora na krajnje jednostavan način. Pored svih prednosti, u svakodnevnoj upotrebi takođe se ističe A. I. Dialogue Mode, s kojim više nikada nećete naići na dijalog koji niste dobro čuli ili razumelizaista sjajno. Teško je zamisliti efikasniji i svestraniji audio-uređaj, koji će biti koristan praktično svim ukućanima na različite načine, uz zadržavanje prihvatljive cene.
Plus
M Izrazito jednostavna upotreba.
M Svestrana primenjivost.
M Uverljiv virtuelni surround.
M Fantastičan A. I. Dialogue Mode.
Minus
K Nepraktična signalizacija funkcije.
Bose Smart Soundbar
J Ulazi: HDMI eARC, optički
J Daljinski upravljač: da
J Dodatno: wi-fi, blutut
J Dimenzije (ŠxVxD): 694 x 56 x 104 mm
J Masa: oko 3,2 kg
J Cena: 640 €
ã 4Audio, 011/770-4320
Gledali smo Najnoviji film iz franšize „Predator“, pod nazivom "Predator: Killer of Killers" iz 2025.
Bežični surround
Pored palete klasičnih saundbarova, Hisense odnedavno nudi neuobičajen surround komplet, koji donosi napredne funkcije, a ujedno štedi prostor.
Bojan Jović
Zahvaljujući ranijim testovima, znamo da je kineska kompanija osnovana pre 56 godina, a da pod ovim imenom nastupa više od tri decenije. Ubrzan razvoj u oblasti potrošačke elektronike iznedrio je veliki broj novih modela i širenje u različite kategorije, od kojih nas najviše zanimaju audio i video uređaji. Pred nama je pomalo nesvakidašnji višekanalni komplet, kompaktnog dizajna i zanimljivih mogućnosti, čije ćemo vrline i mane pokušati da utvrdimo u nastavku teksta.
Osobine
HT Saturn sastoji se od četiri identična satelitska zvučnika, sabvufera i centralne jedinice, a specifikacije navode konfiguraciju od 4.1.2 kanala. Kompaktni sateliti dizajnirani su moderno, sa jako zaobljenim ivicama, uz kućište izrađeno od čvrste plastike i veći deo spoljašnjosti presvučen tkaninom. Na frontu se nalaze širokopojasni drajver prečnika 89 milimetara i veliki 38-milimetarski visokotonac, dok je na gornjoj površini smeštena još jedna širokopojasna jedinica, koja koristi obrnutu kalotu prečnika 63 milimetra i služi za gornje kanale. Unutar kompresionog kabineta smešteni su
prekidačko napajanje i amplifikacija u klasi D, ukupne snage 120 vati. Sabvufer srednje veličine stilski je dobro usaglašen sa satelitima, dok u unutrašnjosti sadrži akustički proračunate pregrade i izolacioni materijal. Niskotonska jedinica prečnika 165 milimetara smeštena je na donjoj strani, dok se pozadi nalazi bas-refleks otvor, iza kojeg je postavljena prilično dugačka cev. Sabvufer sadrži pojačalo od 240 vati, takođe u klasi D, a zanimljivo je da sateliti i sabvufer imaju samo priključke za napojni kabl i taster za bežično povezivanje.
Kao šesti deo kompleta, centralna jedinica zapravo je samo čvorište i ne sadrži drajvere. Vrlo kompaktno kućište niskog profila pomalo podseća na ruter, a opremljeno je optičkim i HDMI ulazom, kao i dodatnim HDMI eARC portom na zadnjoj strani. Postavku upotpunjuju USB-A port za servisnu primenu i USB-C za eksterno napajanje, dok se na frontu nalaze LE diode za signalizaciju aktivnog ulaza. Jedini taster smešten je na gornjoj površini i služi za stendbaj. Čvorište se povezuje sa zvučnicima bežičnim putem, na frekvenciji od 2,4, 5,2 i 5,8 gigaherca, pa je korisnik siguran da smetnji neće biti. Pored navedenih vidova poveziva-
nja sa izvorima, HT Saturn obogaćen je blutut vezom u verziji 5.3, za direktno povezivanje mobilnih uređaja. Testirani komplet prihvata Dolby Atmos i DTS:X, kao i starije višekanalne kodeke, dok u pogledu formata podržava AAC, ALAC, FLAC, MP3, WAV, WMA i dr. Takođe, treba naglasiti da HT Saturn podržava prosleđivanje video-signala u 4K rezoluciji i s osvežavanjem od 60 herca.
Upotreba i zvuk
Kako bi podigla kvalitet reprodukcije, komplet iz Hisensea tonski je podesila ugledna francuska kompanija Devialet. Uprkos odsustvu centralnog zvučnika, HT Saturn pruža dovoljno dobro definisan centralni kanal i nismo primetili teškoće pri reprodukciji dijaloga. Pozornica je zaista velika po sve tri ose, a oni koji se još nisu sreli s Immersive formatima biće iznenađeni raslojavanjem tonske slike po visini. Hisense je očigledno dobro odmerio amplifikaciju naspram zvučničkih jedinica, pa sistem donosi odličnu dinamiku i sposoban je za nagle prelaze između vrlo tihe podloge i snažnih zvučnih efekata. Tonovi su prilično analitični i za nijansu na svetlijoj strani - što je dobro iz ugla detaljnosti, naročito
“Sistem donosi odličnu dinamiku i sposoban je za nagle prelaze.”
prilikom prikazivanja višekanalnih efekata, a čini nam se da se uticaj Devialeta najviše oseća u dobro odmerenom koloritu i punom, uverljivom telu pojedinačnih nota. Trodimenzionalna prezentacija u osnovi ima veoma snažan i ubedljiv bas, koji premašuje gabarit sabvufera i nastupa sa autoritetom u niskotonskom opsegu - posebno u prostorijama srednje veličine.
Iako na početku može delovati svedeno, HT Saturn zapravo pruža brojne opcije. Ekvilajzer sadrži pet predefinisanih modaliteta - Standard, Movie, Music, Game i Sport, a fino podešavanje odabranog modaliteta obavlja se preko efekata Surround, Night, Voice, AI i Virtual:X. Pored toga, na raspolaganju su nezavisna podešavanja gornjeg i donjeg opsega, dijaloga, gornjih kanala i sabvufera, a posebno nas je oduševilo što se svi parametri očitavaju na displeju - na daljinskom upravljaču! Ovo rešenje ne sreće se često, a veoma je praktično, samo treba voditi računa da se daljinac ne izgubi ili ošteti. Ukoliko se i dalje pitate zašto je Hisense izbacio surround sistem bez centralnog zvučnika,
odgovor je sledeći: HT Saturn opremljen je patentiranom tehnologijom Hi-Concerto, koja omogućuje tonsku integraciju sistema s kompatibilnim Hisense televizorima, kad oni preuzimaju funkciju centralnog zvučnika. Hi-Concerto dodatno omogućuje kalibraciju sistema u skladu sa akustičkim osobinama prostorije, pa je prilično zgodan za one koji već poseduju Hisense televizor i žele da ga oplemene dobrim višekanalnim sistemom. S druge strane, nismo sigurni da se HT Saturn može dopuniti kakvim drugim centralnim zvučnikom - možda će fabrika ponuditi rešenje u budućnosti.
Zaključak
Gledali smo Drugi deo naučnofantastičnog epa "Dune: Part Two" iz 2024.
Za cenu od oko 1.000 evra, koliko je za ovaj komplet potrebno izdvojiti na evropskom tržištu, HT Saturn pruža uverljiv surround ugođaj, obogaćen preciznim detaljima i izraženim raslojavanjem po visini. Korišćenje je jednostavno zahvaljujući ekranu na daljinskom upravljaču i opcijama pobuđivanja i automatskog odlaska u stendbaj, a opcije povezivanja izvora u rangu su s konkurencijom, pa se najnoviji komplet iz Hisensea predstavlja kao veoma konkurentan u svim važnim disciplinama.
Predugo smo čekali da ponovo testiramo uređaje čuvene kompanije Bowers & Wilkins. U redakciji nismo mogli ni da se setimo kad je to bilo poslednji put, ali pretraga na našem sajtu kaže da smo poslednje testirali zvučnike serije 600, i to 2019. godine.
Ljubiša Miodragović
Uprkos tome da nemamo saradnju s distributerom ove renomirane kompanije, dobili smo na test najnovije slušalice Bowers & Wilkins Px7 S3. Pre mesec dana posetili smo sedište kompanije Masimo, koja je vlasnik ovog brenda, u slatkom gradu Ajndhovenu. Na ovoj prezentaciji imali smo prilike da se upoznamo s ovim novitetom, a ubrzo nakon naše posete hi-fi svet je zatresla vest da je Harman kupio hifi deo kompanije Masimo. Kako je Samsung vlasnik Harmana, sada je zapravo Samsung vlasnik brendova kao što su Bowers & Wilkins, Marantz, Denon, HEOS, Classe i drugi. Kuda ide svet - ne znamo, ali u svakom slučaju Px7 S3 su slušalice i te kako vredne naše pažnje.
Bowers & Wilkins Px7 S3 dolaze u tri boje: plavoj, crnoj i beloj, a nama je stigao beli primerak. U Ajndhovenu su nam pokazali čitavu evoluciju slušalica ovog brenda i jasno se vidi trend modernizacije korišćenjem novijih materijala. Setite se, prve slušalice Bowers & Wilkins P5, predstavljene 2009. godine, imale su retro izgled, a korišćeni materijali su bili koža i metalni delovi od nerđajućeg čelika. Prva verzija P7 slušalica stigla je 2013. godine i one su imale sličan dizajn – crna koža proštepana belim koncem! Tek s pojavom bežičnih modela Bowers slušalice dobijaju moderniji izgled, a istovremeno se više vodi računa o komforu slušaoca. Koliko ova kompanija brine o imidžu,
najbolje govori činjenica da je promoter njihovih slušalica niko drugi nego Dejvid Bekam.
Ako se sećate, nakon modela Px7 S2 usledio je redizajnirani model Px7 S2e s manjim izmenama, da bi sada S3 zaista predstavljale potpuno nove slušalice. Prvo što ćete odmah primetiti jeste da su slušalice mnogo tanje, samim tim i laganije. Tanka traka za glavu koja se zadebljava u sredini, elegantne metalne ručice u obliku slova S sa šarkama i završna obrada od tvrdog tekstila na spoljašnjosti kućišta drajvera daju slušalicama Px7 S3 elegantan izgled. Sunđeri su presvučeni mekanim sintetičkim materijalom, a koža nije korišćena, što će se dopasti ljubiteljima životinja. Tanji profil slušalica zaista stvara utisak da glava korisnika ne izgleda tako veliko, što možda zvuči smešno, ali je istinito. Slušalice se mogu pohraniti u elegantnu kutiju, koja je sada nešto manjih dimenzija. Kao i kod nekih drugih proizvođača, u kutiji se nalazi mala pregrada koja se elegantno zatvara magnetnim mehanizmom, a u toj pregradi treba smestiti kablove.
Nakon dvonedeljnog testa, možemo reći da su ove slušalice zaista udobne i posle dužeg korišćenja. Prisutno je nekoliko uobičajenih tastera za uključivanje, blutut vezu, ali sada ove slušalice imaju čak osam mikrofona. Prethodni model je imao četiri mikrofona za ANC i dva za telefoniranje. Podržana je blutut veza u verziji 5.3 sa aptX Adaptive i aptX Lossless kodecima. Ugrađena baterija treba da obezbedi 30 sati rada, što se čini optimalnim. Nikome i ne treba prevelika autonomija ako će to dovesti do veće baterije, pa samim tim i do težih slušalica. S obzirom na to da se za punjenje koristi USB-C, podržano je brzo punjenje, pa proizvođač tvrdi da za 15 minuta punjenja možemo dobiti i do sedam sati reprodukcije. Inače, ovaj USB-C se može koristiti i za transfer podataka, pa njegovo povezivanje na izvor podržava rezoluciju snimaka od 24 bita i 96 kiloherca. U Ajndhovenu smo imali prilike da u rukama uporedimo prethodne i nove zvučničke jedinice. Korišćen je isti materijal za membranu, ali praktično je sve ostalo novo – od nove skretnice, nove suspenzije, pa do novih magneta. Inače, prvi put su jedinice pokretane s diskretnom amplifikacijom, što bi moralo dovesti do znatnog unapređenja kvaliteta reprodukcije. Podsetimo, većina slušalica ima samo jedan čip, u kojem se nalazi i pojačalo i DAC i sistem za potiskivanje buke.
Aplikacija
U kompaniji su pripremili i aplikaciju za ove slušalice. Na njoj možemo videti neke od standardnih podešavanja, poput sistema za potiskivanje buke, naprednog ekvivalizatora, ali možemo i uključiti automatski stendbaj režim nakon 15 minuta nekorišćenja ili aktivirati senzor koji će zaustaviti reprodukciju kad se slušalice skinu s glave. Slušalice podržavaju i kontrolu putem glasovnih komandi, ali i preko tastera. Na desnoj slušalici
nu morali bismo sačekati septembar, kad krećemo put Berlina, na IFA sajam. Px7 S3 će tokom ove godine dobiti novo ažuriranje, koje će omogućiti zamenu klasičnog stereo-zvuka imerzivnim surround iskustvom, idealnim za gledanje filmova ili slušanje muzike. Kasnije je planirano još jedno ažuriranje koje donosi podršku za Auracast i LC3 kodek. Na primer, jednim dodirom moći ćete da povežete Px7 S3 s pametnim televizorom. Reč je o još uvek prilično novoj tehnologiji koja omogućuje povezivanje više slušalica na jedan Auracast predajnik. Zamislite, recimo, da uz sopstvene slušalice slušate audio-vodič u muzeju.
Zaključak
“Možemo reći da su ove slušalice zaista udobne i posle dužeg korišćenja.”
su tasteri za kontrolu glasnoće i za play/pause, dok se na levoj nalazi klizač za uključivanje i isključivanje, kao i za blutut uparivanje. Tu je i „brzi“ taster, kojem možete zadati funkciju unutar aplikacije. U Bowersu su razvili novi sistem za redukciju buke, koji sada koristi pomenutih osam mikrofona, svaka slušalica ih ima po četiri. Veći broj mikrofona ne znači automatski bolji kvalitet ANC-a, ali daje procesoru više podataka za obradu.
Zvuk
Px7 S3 slušalice mogu se koristiti na više načina, uključujući i žično povezivanje. U priloženoj futroli nalazi se pretinac za dodatke, u kojem su smešteni USB–USB kabl i USB na 3,5 mm audio-adapter. Ovo vam omogućuje da direktno napajate ugrađeni DAC u slušalicama tako što ih povežete sa USB portom na laptopu ili pametnom telefonu. Takođe, možete ih povezati i sa izlazom za slušalice na DAP uređaju ili hi-fi sistemu. Naravno, u praksi će većina korisnika verovatno koristiti Px7 S3 u bežičnom režimu.
Bowers & Wilkins ima bar tri-četiri velika konkurenta, tu pre svega mislimo na novi Sony WH-1000XM6, zatim Bose QuietComfort Ultra, pa i DALI IO-8. Nešto skuplje bi bile Focal Bathys. Pa, glavno pitanje je kako da se odlučite, koje slušalice su najbolje za vas. Bowers & Wilkins, pored dobro izgrađenog brenda, raspolaže vrhunskim znanjem u audio-tehnologijama, ali isto tako i pomenute kompanije ništa ne zaostaju. Px7 S3 nas je najviše obradovao kvalitetom reprodukcije – već su se prve note činile očaravajućim. Ove slušalice imaju veoma dobar odziv, brze su, a scena je veoma široka i dobro definisana. Poslušali smo staru numeru „Fame“ Davida Bowieja, koja je na Tidalu remasterovana 2016. godine, gde su nam se gitare urezale u glavu svojom oštrinom, ali smo tačno umeli da razdvojimo svaki instrument i da ovu pesmu čujemo na drugačiji način. Isprobali smo sistem za potiskivanje buke i rezultati su bili dobri, mada moramo priznati da smo slušalice testirali u tihoj Ljubljani. Za test u avio-
Slušali smo Bowiejev album „Young Americans“, remasterizovan 2016. godine na Tidalu.
Jedina stvar koja nam je nedostajala na ovim slušalicama jesu kontrole za prelazak na narednu ili prethodnu numeru. To u praksi znači da svaki put morate izvaditi svoj telefon ili plejer i prebaciti na željenu pesmu, ili čak možete glasovnom komandom pokušati uraditi to isto. Dakle, ako ste nestrpljivi slušalac, koji ne uživa u celim numerama, već vam brzo dosade, Px7 S3 će vas zbog ovog nedostatka malo nervirati. Što se tiče svega ostalog, ovo su premijum slušalice, veoma visokog kvaliteta izrade, udobne su, dugo će trajati i dolaze sa svim funkcijama koje vam trebaju. Trenutno je model Sx7 S2e svuda u svetu na popustu, ali mislim da kad se uverite koliko su bolje S3, ipak ćete poželeti novi model. Dodatno, obe slušalice imaju na sebi veliki natpis „Bowers & Wilkins“, što ćete svakako nositi s ponosom. Od Hi-Filesa ove slušalice imaju veliku preporuku.
Plus
M aptX Lossless.
M Vrhunski kvalitet izrade.
M Slim dizajn i udobnost.
M Odličan sistem potiskivanja buke.
Dizajn
• over-ear sa ANC
• 40 mm
Minus
K Nema tastere za promenu numere.
Bowers & Wilkins Px7 S3
J Sistem: dinamičke
J Povezivanje: 3,5 mm (adapter za 6,35 mm)
J Mikrofoni: 8 komada
J Trajanje baterije: 30 sati
J Dimenzije (ŠxVxD):
177 x 234 x 60 mm
J Masa (bez kabla): 300 g
J Cena: 429 €
ã bowerswilkins.com
Ključne karakteristike
Sennheiser za svaki dan
Najnoviji model iz serije Accentum ujedno je i najpristupačniji – reč je o true wireless bubicama Accentum Open, koje su osmišljene za što lakšu upotrebu u svakodnevnim okolnostima.
Bojan Jović
Iako bubice koje se ubacuju u ušni kanal još uvek zauzimaju najveći deo tržišta in-ear slušalica, ovo se, na radost svih nas koji se nikad nismo sasvim navikli na ovaj način postavljanja, polako menja. Najnovije bežične bubice iz Sennheisera pripadaju ovom novom talasu i sadrže nešto krupniji rezonator ovalnog oblika, koji se postavlja u ušnu školjku, a iz njega se nadole pruža rezonatorska cev. Ovaj jednostavan oblik prilično je efektan u pogledu ergonomije i bubice zaista lepo leže u ušima, bez pritiska ili neprijatnog osećaja, čemu doprinosi i izuzetno mala masa od svega 4,4 grama po slušalici. Kod pristupačnih modela ne treba očekivati posebne stilske ukrase i ovde ih zaista nema - forma Accentum Opena u potpunosti sledi funkciju, što je recept koji veoma poštujemo. Pri vrhu ovalnog dela, usmerena ka unutrašnjosti, nalazi se mrežica koja štiti membranu zvučnika, a tu su i dva mikrofona - po jedan sa spoljašnje i unutrašnje stranekoji služe za telefoniranje.
Accentum Open opremljene su membranom prečnika 11 milimetara, dok je za vezu predviđen blutut u verziji 5.3, koji podržava kodeke AAC i SBC, kao i istovremenu povezanost više uređaja. Bubice su opremljene internom baterijom kapaciteta 35 miliamper-sati, koja dopušta do šest i po sati autonomije, dok se u kutiji nalazi rezerva od oko 380 miliamper-sati, što ukupno daje do 28 sati autonomije. Naravno, prisutno je i neizbežno brzo punjenje, pa se bubice za 10 minuta mogu napuniti da rade narednih sat i po. Prateća kutija izvedena je, poput bubica, jednostavno i solidno, s većom šarkom i dovoljno snažnim mehanizmom za zatvaranje, što su preduslovi za dug radni vek. Na kraju, još jedna potvrda izdržljivosti dolazi u vidu sertifikata IPX4 (važi samo za bubice), što znači da su Accentum Open otporne na kvašenje.
Upotreba i zvuk
Tokom korišćenja Accentum Open se pokazuju kao izvanredno udobne bubice, koje se, zahvaljujući maloj masi i ergonomskom obliku, jedva osećaju u ušima, a nakon nekoliko dana testiranja uverili smo se da stoje prilično čvrsto i gotovo je nemoguće naterati ih da ispadnu same od sebe. S druge strane, lagano naleganje uz ušnu školjku čini reprodukciju otvorenom za zvukove iz okruženja, pa otuda ono "open" u nazivu. Naravno, Sennheiser se potrudio da višak ambijentalnih zvukova kompenzuje nešto izraženijim niskotonskim opsegom, što se može čuti kad bubice pritisnete uz ušni kanal. Ipak, normalno postavljanje pružiće solidno izbalansiranu reprodukciju, koja zadržava snažan, ali dobro uklopljen bas. Kako bi se izborile sa zvukovima iz okruženja, Accentum Open pružaju dovoljno precizne i jasne, ali nešto sočnije tonove, koji su podešeni pre za dugotrajno prijatno slušanje nego za beskompromisnu
analitičnost. Stoga je tonski potpis drugačiji od onoga što obično očekujemo od Sennheisera i više podseća na severnoameričke proizvođače - što uopšte nije loše, naročito ako se ograničite na pop, rok i savremenije pravce. Elektronska muzika takođe zvuči odlično i pruža zabavnu kombinaciju moćnog basa i neuobičajeno sočnih visokih tonova, što je čini humanijom i sveukupno prijatnijom na duže staze.
Srednji deo spektra dovoljno je informativan, ali i ovde preovlađuju živopisni i zasićeni tonovi, dobro odmerene mase i pomalo zamućenih ivica, kojima može zafaliti malo definicije. Ipak, svi navedeni nedostaci prilično teško se primećuju u svakodnevnoj upotrebi, naročito ako isprobate ove bubice u realnom scenariju, kao što je šetnja ulicom ili vožnja gradskim prevozom. S druge strane, Accentum Open uvek pružaju dobro usaglašenu prezentaciju i muzikalnu reprodukciju, s jasno izraženim ritmom i koloritom koji se uspešno probija kroz
“Elektronska muzika zvuči odlično i pruža kombinaciju moćnog basa i neuobičajeno sočnih visokih tonova.”
uličnu vrevu. Pored toga, praktičnost se vrlo brzo probija u prvi plan i Accentum Open se pokazuju kao prilično jednostavne za korišćenje, uprkos odsustvu aplikacije - koju u ovoj cenovnoj klasi ne treba ni očekivati, iako bi dobro došla. Spoljašnje strane akustičkih cevi osetljive su na dodir i omogućuju blutut povezivanje, kontrolu glasnoće i reprodukcije, kao i upravljanje telefonskim pozivima. Kako se različite komande zadaju kombinacijom dodira i dužeg pritiska, potrebno je odvojiti vreme za njihovo učenje, ali nakon toga zadavanje komandi postaje gotovo intuitivno. Osim toga, slušalice reaguju na skidanje tako što pauziraju reprodukciju i, ukoliko ih ponovo stavite u roku od tri minuta, nastaviće je tamo gde je zaustavljena.
Zaključak
Vodeći se namerom da napravi jednostavne i pristupačne blutut bubice za svaki dan, Sennheiser nam je predstavio vrlo
svestrane slušalice, koje zadržavaju dobar kvalitet zvuka u različitim okolnostima. Telefoniranje je takođe uživancija zahvaljujući paru mikrofona po bubici, a paneli osetljivi na dodir olakšavaju upotrebu i omogućuju kontrolu bez posezanja za telefonom. Ovo su odlično osmišljene i izvedene bubice, koje će zadovoljiti sve one koji žele da uživaju u muzici tokom celog dana.
Plus
M Jednostavnost i praktičnost.
M Celovita reprodukcija i u uslovima povećane buke.
M Snažan bas.
M Ugledno ime po pristupačnoj ceni.
Minus
K Tonskim kontrolama bi se mogao dobiti još bolji zvuk.
Sennheiser Accentum Open
J Sistem: dinamičke
J Tip: in-ear
Ključne karakteristike
Povezivanje
• blutut v5.3
Prečnik zvučničke jedinice
• 11 mm
Frekvencijski opseg
• 25 Hz - 15 kHz
J Prečnik drajvera: 11 mm
J Frekvencijski opseg: 25 Hz - 15 kHz
J Izobličenja THD: <0,08%
J SPL: 109 dB
J Povezivanje: blutut 5.3
J Interna baterija:
35 + 35 + 380 mAh
J Masa: 4 + 4 + 30 g
J Cena: 90 €
ã 4Audio, 011/770-4320
Slušali smo
Daft Punk na albumu "Random Access Memories" iz 2013.
Google TV u džepu
Pametni televizori potisnuli su prenosive Google TV uređaje u drugi plan, ali oni još uvek imaju šta da ponude.
Bojan Jović
Francuska marka Thomson prisutna je na tržištu više od 130 godina, a tokom bogate istorije proizvodila je gotovo sve vrste kućne elektronike, uključujući belu tehniku i personalne računare. U poslednjoj iteraciji Thomson nudi televizore, monitore i multimedijalne strimere, dok najnovija serija Go sadrži inovativne pametne televizore, bežične zvučnike, projektore i mrežne plejere. Ova serija sadrži i Google TV spravicu 150 Go Cast, koja predstavlja prenosivu platformu za striming video i audio sadržaja.
Mogućnosti
Verovatno se svi sećamo vremena kad još nismo imali pametne televizore, pa smo razmatrali nabavku malog eksternog uređaja, koji se naziva Google TV ili Android TV, i donosi smart funkcije na jednostavan način. Novi 150 Go Cast je upravo to - lagano i tanko kućište ovalnog oblika i dužine desetak centimetara, s jedne strane se priključuje na HDMI ulaz na televizoru, dok se na drugom kraju nalazi USB-C port za spoljašnje
napajanje. Bela boja kućišta uspešno prikriva signalnu diodu u središtu, a na boku se nalazi taster za resetovanje. U suprotnosti sa svedenom spoljašnjošću stoji prilično snažan hardver, jer 150 Go Cast sadrži centralni procesor ARM Cortex-A35 i grafički procesor ARM Mali-G31 MP2, uz dva gigabajta radne memorije i osam gigabajta internog skladišta. Uobičajeno za uređaje ovog tipa, na raspolaganju je wi-fi povezivanje, ali 150 Go Cast podržava i blutut 5.0. Najveća podržana rezolucija je 4K na 60 herca, uz prihvatanje standarda HDR10, dok su za dekodiranje zvuka prisutni Dolby Digital, Digital Plus i Atmos.
Upotreba
Povezivanje na lokalnu mrežu obavlja se brzo i lako, a nakon toga ukazuje nam se tipičan glavni ekran Google TV platforme, koji se može donekle prilagođavati željama korisnika. Ipak, njegovoj jednostavnoj i preglednoj postavci teško je naći zamerku, a mi smo u direktnom poređenju s Google platformom, integrisanom u televizor Philips 55OLED805, potvrdili potpuno isti raspored. Za upravljanje praktično svim funkcijama predviđen je daljinski upravljač nešto manjih dimenzija, s jasno obeleženim tasterima. Daljinac takođe preuzima uključivanje televizora i kontrolu glasnoće, što će smanjiti gužvu na stolu. Pored toga, omogućeno je povezivanje blutut miša i tastature, čime će se vaš TV pretvoriti u pravi mali računar. Google Play Store dopušta instalaciju svih aplikacija koje su pogodne za TV platformu, pa su tu Tidal, Plex i razne druge multimedijalne opcije, a daljinac ima zasebne tastere za direktan pristup servisima YouTube, Netflix, Prime Video i Disney+.
“Omogućeno je povezivanje blutut miša i tastature, čime će se vaš TV pretvoriti u pravi mali računar.”
Maleni Thomson se tokom upotrebe pokazuje kao potpuno stabilan u pogledu reprodukcije preko wi-fija, kao i prilično brz i fluidan prilikom izvršavanja komandi. Opcije podešavanja slike relativno su skromne, pa ćete, ukoliko imate specifične zahteve, morati da se oslonite na podešavanja televizora. S druge strane, slika je već na osnovnim podešavanjima sasvim dobra, naročito uz kvalitetnu produkciju. Upravljanje je jednostavno zahvaljujući preglednom daljincu, samo nam se nije svidelo odsustvo namenskih tastera za kontrolu reprodukcije. Recimo, da biste pauzirali film, morate prvo da obeležite tu komandu na ekranu i da je onda aktivirate, što posle određenog vremena postaje zamorno.
Kome je namenjen?
Iako isprva nismo bili sigurni kome bi Google TV dongl mogao biti potreban u 2025, tokom testiranja prošle su nam kroz glavu
mnoge primene - možemo ga poneti na odmor ili povezati na stari monitor s HDMI ulazom kako bismo ga iskoristili na potpuno novi način. Takođe, ukoliko posedujete stariji smart TV, čiji hardver počinje da štuca, a verzija operativnog sistema ne može da podrži najnovija ažuriranja i formate, Thomson 150 Go Cast predstavlja jednostavno i efikasno rešenje, koje je daleko jeftinije od kupovine novog televizora.
Gledali smo Akcioni hit "Top Gun: Maverick" iz 2022.
Plus
M Dobro odmeren hardver.
M Fluidan i brz rad.
M Dobar kvalitet slike.
M Jednostavna upotreba.
Minus
K Daljincu nedostaju komande za reprodukciju.
Thomson 150 Go Cast
J Rezolucija: 3.840 x 2.160 px
J Audio-formati: Dolby Digital, Dolby Digital Plus, Dolby Atmos
J Operativni sistem: Google TV
J CPU: ARM Cortex-A35
J GPU: ARM Mali-G31 MP2
J Memorija: RAM 2 GB, flash 8 GB
J Povezivanje: wi-fi, blutut
J Video-izlaz: HDMI
J Dimenzije (ŠxVxD): 62 x 13 x 190 mm
J Cena: oko 70 €
ã www.mythomson.com
Fank pioniri
Sylvester Stewart je zajedno sa svojom braćom i sestrama i nekoliko izuzetno talentovanih muzičara bio nenamerni pionir fanka i jedan od prvih muzičara koji se usudio da ukršta tada popularne žanrove, ali bio je suviše talentovan i naivan za muzičku industriju, koja nemilosrdno melje i najbolje od najboljih.
Ana Eraković
Da li bi Sly i njegov bend ušli u legendu da su bili snalažljiviji pred izazovima hipi pokreta i rastuće muzičke industrije, koja je svakog dana sve više shvatala koliko može da se obogati na tuđem talentu? Da li bi Sylvester prešao put od deteta muzičkog genijalca do beskućnika da su drugi zaista želeli da mu pomognu, a ne samo da zarade?
Počeci
Sedmočlana porodica Stewart bila je izuzetno pobožna, živeli su u državi Teksas, a otac je svoje petoro dece ohrabrivao da se bave muzikom. Kad su se Stewartovi preselili u Kaliforniju tokom Velike seobe Afroamerikanaca, deca iz porodice Stewart oformila su bend The Stewart Four, koji je izvodio uglavnom gospel muziku, a 1956. su izdali singl “On the Battlefield of the Lord”. Kasnije su odluči-
li da se predstavljaju kao porodica Stone. Među njima, Sylvester je prepoznat kao najtalentovaniji, praktično muzički genije, jer je do sedme godine usavršio klavijature, a do jedanaeste je ovladao i gitarom, basom i bubnjevima. U srednjoj školi je svirao u školskim bendovima, a jedan od tih bendova bio je i multikulturalni The Viscaynes, koji ga je i inspirisao da oformi svoju buduću matičnu grupu - Family Stone. Tada je dobio i nadimak Sly, kad je jedan od njegovih drugova pogrešno napisao Slyvester. Sa svojim srednjoškolskim bendom izdao je nekoliko singlova, a paralelno je i stvarao samostalno kao Danny Stewart. Nakon mature je studirao muziku na lokalnom koledžu, ali su mu nakon nekoliko osnovnih muzičkih lekcija, shvativši koliko je talentovan, profesori sugerisali da ne gubi vreme na studijama.
Tokom šezdesetih Sly je radio kao DJ na radio-stanici KSOL u San Francisku. U isto vreme učio je muzičku produkciju u izdavačkoj kući “Autumn Records” i svirao klavijature za neke od najpoznatijih soul izvođača tog vremena - Dionne Warwick, Marvina Gayea i mnoge druge. Sly je 1966. nastupao sa svojim bendom Sly and the Stoners, kad je odlučio da ponovo udruži snage sa svojim bratom Freddijem i njegovim bendom Freddie and the Stone Souls, i tako je nastala grupa Sly and the Family Stone.
Sly and the Family Stone
Njihov prvi album “A Whole New Thing”, objavljen 1967, nije naišao na veliko oduševljenje ni publike ni kritike, a zapravo je bio daleko ispred svog vremena. Takođe, izdavačka kuća je želela više hitova. S njega se izdvojila samo pesma “Dance
to the Music”, koja će postati hit i naslov njihovog sledećeg izdanja iz 1968. Iste godine su objavili i treći album pod nazivom “Life”, koji nije bio naročito uspešan, dok je njihovo četvrto izdanje “Stand!” iz 1969. postalo hit i donelo im neočekivanu svetsku slavu.
Na ovom albumu se našla njihova čuvena pesma “Everyday People”, koja se prodala u više od milion primeraka, stigla na sam vrh top-liste i do danas ostala jedna od njihovih najslušanijih. Do kraja 1969. na radiju su se zavrtele i druge njihove pesme - "Hot Fun in the Summertime", "Thank You (Falettinme Be Mice Elf Agin)" i "Everybody is a Star", a ovaj uspeh krunisali su nastupom na čuvenom festivalu Vudstok, kao i na harlemskom festivalu Summer of Soul. Sly je istovremeno oformio i izdavačku kuću “Stone Flower Productions” sa svojim menadžerom Davidom Kapralnikom, koji im je omogućio ugovor sa izdavačem “Epicom”.
Raspad benda
Nažalost, kako je popularnost benda rasla, tako su njihovi međusobni odnosi, kao i očekivanja koja je okolina imala od njih postajali sve nepodnošljiviji. Braća Stone su ulazila u sve češće sukobe s basistom Larryjem Grahamom, izdavačka kuća “Epic” je želela još hitova, a čak su i organizacije poput Crnih pantera imale svoja očekivanja od benda.
Došavši u San Francisko u jeku hipi pokreta, Sly Stone je često konzumirao narkotike. I kako to obično biva, kako se konzumacija povećavala, tako su se kreativnost i stvaralaštvo smanjivali. Organizatori su izbegavali da rade s njima
i da im zakazuju koncerte jer su znali da se neko iz benda neće pojaviti bilo zbog svađe, bilo zbog narkotika, ili da će koncert kasniti. “Epic” je insistirao na novim pesmama, ali je 1970. objavljena samo kompilacija “Greatest Hits”, da bi 1971. izašao album “There’s a Riot Going On”. Sly je svirao skoro sve instrumente na ovom izdanju i angažovao se vokalno više nego ranije, a s obzirom na to da se posvađao s bubnjarom Gregom Erricom, ovo je, takođe, bilo jedno od prvih izdanja na kome je upotrebljena dram-mašina. Konačno, Errico je napustio grupu 1971, Graham je otpušten 1972, a albumi “Fresh” iz 1973. i “Small Talk” 1974. bili su skoro pa samostalni proizvod Sylvestera, a manje samog benda.
Solo karijera
Sly je nastavio da snima samostalno, iako je samo album “High on You” iz 1975. objavljen pod njegovim imenom, dok su svi ostali objavljeni kao Sly & the Family Stone. Oformio je novu verziju benda
1976. i s njima izdao “Heard Ya Missed Me, Well I'm Back”, “Back on the Right Track” iz 1979. i “Ain't But the One Way” iz 1982, ali nijedan nije bio uspešan. Njegov zvuk više nije bio relevantan ni zanimljiv publici. Pojavili su se novi izvođači, pa čak i novi žanrovi, koji su privlačili mnogo više pažnje.
Sarađivao je s legendama, poput Georgea Clintona i njegovog benda Funkadelic, zatim Bobbyjem Womackom, bendom Earth, Wind & Fire, kao i s Milesom Davisom. U dokumentarcu “Coming Back for More”, objavljenom 2009, autor Willem Alkema objavio je da Sly živi kao beskućnik od socijalne pomoći jer mu je menadžer uzeo sva autorska prava. Alkema je ove navode potvrdio i u svom članku iz 2011, kad je Sly živeo u prikolici u losanđeleskom getu, jer koncerti i kompilacije organizovani u njegovu čast očigledno nisu bili dovoljni da bi se izdržavao.
Svoj poslednji javni nastup imao je 2015. Preminuo je u junu 2024, u svojoj osamdeset drugoj godini.
Gene Hackman
Glavni sporedni glumac
Hackman se za glumačku karijeru odlučio prekasno, a činjenica da nije imao klasičnu holivudsku lepotu, u tom izboru samo mu je odmagala. Ipak, bio je istrajan i uspeo je u svojoj nameri da se ostvari kao glumac.
Ana Eraković
Kad je počinjao da se bavi glumom, svi argumenti su bili protiv mladog Hackmana - od prosečnog izgleda, preko društvenog statusa, pa do samih profesora u glumačkoj školi. Srećom, njegova rešenost bila je jača od tuđih mišljenja i on je dospeo do samog vrha holivudskog glumišta, a njegov naporni rad nagrađen je Oskarom.
Nažalost, njegova karijera je počela kasno i njen zenit je trajao svega desetak godina pre nego što je postao nemoguć za saradnju i prestar za većinu uloga, pa je mudro odlučio da se dostojanstveno povuče.
Počeci
Eugene Allen Hackman rođen je 1930. u gradu San Bernardino u Kaliforniji. Njegova majka je bila umetnica, dok je otac radio u štampariji. Eugene je otišao od kuće sa šesnaest godina i prijavio se u marince, gde je proveo četiri godine. Nakon izlaska iz vojske 1951, seli se u Njujork, gde je radio najrazličitije poslove. Otpočeo je studije žurnalistike i televi-
zijske produkcije na Univerzitetu Ilinoj, ali nikada nije diplomirao, već se vratio u Kaliforniju.
S dvadeset šest godina Hackman je odlučio da se oproba kao glumac. Priključio se ansamblu u teatru u Pasadeni, gde je upoznao Dustina Hoffmana, ali nisu bili nimalo omiljeni u društvu, dok je Hackman jedva dobio prelaznu ocenu. Rešen da se dokaže uprkos kritikama, ponovo se odselio u Njujork, gde je delio stan s Hoffmanom i Robertom Duvallom. Čak je na jednom od poslova koje je radio između glumačkih angažmana sreo bivšeg profesora iz Pasadene, koji mu je rekao da su upravo ti poslovi za njega, jer gluma kao poziv definitivno nije. Ipak, Hackman je počeo da glumi u pozorištima i jedna od prvih predstava bila je “Witness for the Prosecution” iz 1957, jedan od prvih filmova bio je “Mad Dog Coll” iz 1961, a počeo je da se pojavljuje i u brojnim TV serijama. Ubrzo je dobio uloge i na Brodveju, gde se proslavio u predstavi “Any Wednesday” iz 1964. i tako privukao pažnju i većih filmskih stva-
ralaca. Prvu zapaženiju ulogu imao je u filmu “Lilith”, premijerno prikazanom 1964, u kom je glumio s Jean Seberg i Warrenom Beattyjem, a potom i u ostvarenju “Hawaii” iz 1966. Trebalo je da igra i gospodina Robinsona u čuvenom “The Graduate” iz 1967, ali je zamenjen drugim glumcem jer je, verovatno prvi i poslednji put u karijeri, bio premlad.
“Bonnie and Clyde”
Svoju najveću šansu Hackman je dobio u filmu američkog novog talasa “Bonnie and Clyde” iz 1967, u kom je glumio Bucka Barrowa, vođu Barrow bande, i za tu ulogu dobio je nominaciju za Oskara za najboljeg sporednog glumca. Paralelno sa ovim uspehom, i dalje je radio i na Brodveju i u TV serijama. Druga uloga koja mu je donela nominaciju za Oskara bila je interpretacija lika Genea Garrisona u filmu “I Never Sang for My Father” iz 1970. Usledila su ostvarenja “Doctors’ Wives” i “The Hunting Party” iz 1971. Prvog Oskara dobio je za ulogu detektiva Popeyea u filmu “The French
Connection”, takođe iz 1971, što ga je vinulo u sam vrh holivudskog glumišta. Potom se pojavio u bioskopskim hitovima poput “Cisco Pike”, “Prime Cut” i “The Poseidon Adventure” iz 1972, “Scarecrow” iz 1973, što je njegova omiljena uloga u karijeri, zatim “The Conversation”, “Young Frankenstein” i “Zandy’s Bride” iz 1974. Reprizirao je svoju ulogu detektiva u nastavku “The French Connection II”, a drugi zapaženi filmovi bili su “A Bridge Too Far” iz 1977, kao i “Superman: The Movie” iz 1978.
“The Royal Tenenbaums”
Početkom osamdesetih Hackman je već bio u svojim pedesetim, pa je, uprkos prethodnom uspehu, bio primoran da prihvata kako glavne, tako i sporedne uloge u uglavnom manje poznatim filmovima.
Tek devedesetih se pojavio u nekoliko hitova kao što su “The Firm” iz 1993, animirani “Antz” i “Enemy of the State” iz 1998. Jedna od poslednjih uloga po kojoj je ostao upamćen jeste Royal O'Reilly Tenenbaum, glava ekscentrične porodice u filmu Wesa Andersona “The Royal Tenenbaums” iz 2001. Anderson je ovaj lik pisao isključivo za Hackmana, koji je jedva pristao da se priključi glumačkoj ekipi jer nije bio zadovoljan novcem koji je dobio (navodno, bio je plaćen isto kao i ostali),
a kasnije ni rediteljevim radom, a posebno ne glumcem Lukeom Wilsonom. Međutim, ni njegove kolege sa snimanja često nisu imale mnogo lepog da kažu o njemu. Samo nekoliko godina kasnije, 2009, i zvanično se penzionisao, ne mogavši više da se izbori s frustracijama tokom snimanja, ali i zbog sve narušenijeg zdravlja.
Gene Hackman je voleo glumu, ali ne i filmsku industriju, zbog čega je živeo daleko od očiju javnosti, povučeno, sa
svojom suprugom u vili u Nju Meksiku. Smanjivši kontakt s bliskim ljudima, devedesetpetogodišnji Gene Hackman i njegova supruga pronađeni su u beživotnom stanju u februaru ove godine. Vlasti su prvo sumnjale da je u pitanju zločin, ali su ubrzo utvrdili da je njegova supruga preminula od posledica zaražavanja hantavirusom, dok je Hackman, koji je bio hronično bolestan i direktno je zavisio od nje, u nedostatku pomoći i sam podlegao sopstvenim bolestima.
Mali avangardni festival, veliki džez događaj
Ako niste Slovenac a otišli ste na džez festival u tamošnje zavučeno brdsko mestašce Cerkno, sva je prilika da ćete doživeti trenutak magije, bez obzira na svoje muzičke afinitete.
Nikola Marković
Nije mali broj džez festivala u Evropi koji nude specifičan spoj turizma, prelepe prirode i izmeštenosti iz užurbanog urbanog ambijenta. Naravno, postoji i dobar razlog zašto se na takvim festivalima i muzika doživljava drugačije: prostorno ste izmešteni iz središta svojih svakodnevnih briga, vaše misli i čula su relaksiraniji nego inače, doživljavate sinergiju različitih iskustava, koja se naposletku preliva u novi i drugačiji muzički doživljaj nego da isto to slušate kod kuće ili na nekom koncertu u gradu usred radne nedelje. S druge strane, tu je i lokalna zajednica, koja je s pravom ponosna na događaj koji ima. Dok se vozimo kroz okolna brdska mesta ka krajnjem odredištu, barem 2030 kilometara pre viđamo festivalske bilborde i reklame u brojnim naseljima, od kojih neka broje verovatno tek nekoliko stotina ljudi. U apartmanu u mestu Gorenji Novaki (pet-šest kilometara od Cerkna), odakle puca predivan pogled na okolna zelena brda, ljubazni domaćin Gregor već u prvom razgovoru pita – zapravo konstatuje – da li smo došli na džez festival.
Svi mi – i dođoši i domaći – susrešćemo se ispod velikog belog šatora u centru Cerkna ne bismo li tri dana slušali najbolji mogući avangardni džez koji postoji danas. Na neke od ovih koncerata u velikim gradovima ne bi došlo više od 50100 ljudi, ali u Cerknu će ih biti 200-300 ili čak i malo više u toku jedne večeri. To je, naravno, rezultat kulture posećivanja festivala, koja je u svim sferama života poslednjih decenija zasenila pojedinačne kulturne događaje. Međutim, na takvu vrstu inercije moguće je šlepati se tek nekoliko godina – a podsetimo da Jazz Cerkno traje već punih 30 i da je uspeo da navuče publiku na ono što je njegova nutrina, čisti muzički sadržaj izvan glavnih tokova džeza, koji slavi moć apstraktne improvizacije i slobode muziciranja.
Proverene vedete avangarde i mlade snage
U slavljeničkoj godini Jazz Cerkno se s pravom oslonio na proverene vedete fri džeza i avangarde, koje bismo mogli nazvati i legendama, pa red muzičara u tzv. naponu snage, kao i slovenačkih modernista koji uspostavljaju vezu između
neobapa, alternative i slobodnijih džez stilova. Koncept glavne bine postavljen je uslovno rečeno tradicionalno, u smislu pozicioniranja bine i muzičara u odnosu na publiku, kao i redosled nastupa, dok se u off programima isprobavaju i drugačije ideje, o kojima ćemo napisati više pri kraju teksta.
U prvoj od dve večeri koje je posetio vaš reporter (bilo ih je ukupno tri) festival je otvorio renomirani slovenački saksofonista Igor Lumpert, koji godinama uspešno nastupa s muzičarima sa američke i evropske džez scene. Njegov tvrdo kuvani postbap sa elementima fri džeza, naklonost apstraktnijim i složenijim temama i improvizacijama unutar različitih savremenih idioma nisu dovoljno pitki za svakodnevno slušanje i uživanje ili mejnstrim publiku. Ali u Cerknu smo svi malo otvorenijeg uma.
S Geraldom Cleaverom (bubnjevi) i Felixom Henkelhausenom (kontrabas), Lumpert nas dobro uvodi u nastavak večeri, kad nastupa stari znanac beogradske publike Peter Evans, trubač frenetičnog sviračkog stila, koji malo koga ostavlja ravnodušnim. Trio s basistom Peterom Eldhom i bubnjarem Jimom Blackom relativno je nov i autorska komponenta još se nije dovoljno slegla kako bi napravila emocionalnu vezu slušaoca s furioznim, ali možda i odveć nasumičnim improvizacijama.
Takvih problema nije imao trio legendarnog kontrabiste Williama Parkera i isto tako legendarnog bubnjara Hamida Drakea, kojima se pridružila znatno mlađa gitaristkinja Ava Mendoza. U ovom sudaru samo na prvi pogled nespojivog afroameričkog spiritualnog pristupa dvojice veterana i indi-alternativnog gitarskog šmeka savremenog Njujorka dogodila se fantastična sinergija i razumevanje onoga što može i treba da predstavlja transgeneracijski džez susret. Uzajamno osluškivanje rezultiralo je u
Na novi stari poti + Lasič-Maizan, foto: Bojan Tavčar
fluidnim i pitkim improvizacijama. Sveže, inovativno i vedro!
Drugo veče otvorio je slovenački sastav Lolita s gostom, srpskim miljenikom Jureom Puklom, saksofonistom koji je u brojnim prilikama nastupao na festivalima i klupskim binama u našoj zemlji. Baš kao i Ava Mendoza, tako je i Lolita donela ponešto prljaviji pristup džezu, koji razume alternativni gitarski senzibilitet i vešto ga uklapa s džezerski nabrijanom Puklovom kompetencijom. Ako bismo povlačili paralele s prvom večeri, trio saksofonistkinje Ingrid Laubrock s bubnjarem Tomom Raineyem i kontrabasistom Brandonom Lopezom bio je u duhu sastava Igora Lumperta, utoliko što je beskompromisno apstraktan, premda s više nijansi i tečnosti u zajedničkim improvizacijama. Konačno, spektakularan, verovatno i najbolji koncert festivala održao je Otomo Yoshihide Quintet, bend muzičara koji
je od kasnih devedesetih počeo da kombinuje vrlo apstraktne nojz elektronske i gitarske elemente s klasičnim pristupom fri džezu. Već decenijama dosledno i iznova izvodi sličan repertoar, često zasnovan na obradama veoma poznatih fri klasika, poput Ornettea Colemana („Lonely Woman“) ili Erica Dolphyja („Hat and Beard“), što u njegovim verzijama zvuči bučno, razulareno, ali istovremeno i veoma utegnuto u pogledu toga šta koji član benda radi i improvizuje u svakom trenutku. Ako je krik saksofona obeležio uspon slobodnog džeza šezdesetih, dvehiljaditih to su škripa i jecaj distorzirane električne gitare, ispod i iznad koje duvači sviraju sve – od umilnih melodija do prepoznatljivih džezerskih duvačkih unisa.
Umetnost prezentacije
Prvog festivalskog dana na jednom malom gradskom trgu svirali su impro-set
Marko Lasič i Yannis Maizan na bubnjevima i saksu, s publikom „od 7 do 77“. Ingrid Laubrock održala je divan intiman koncert u lokalnoj muzičkoj školi na solo saksofonu. Poslednjeg festivalskog dana održan je Jazzohod, zapravo planinarenje publike i muzičara do jednog od obližnih planinskih vrhova, gde je potom koncert održao harmonikaš Jure Tori.
Mnogi džez festivali danas preispituju načine komunikacije s publikom i prezentacije muzike, dobro shvatajući da više nije samo važno da muzika bude sveža i inovativna već i njena prezentacija. U tome (slučajno ili ne) prednjači nekoliko austrijskih avangardnih festivala u malim mestima, baš kakvo je i Cerkno. Vreme će pokazati trebaju li festivalima i ozbiljni kustosi (po mišljenju pisca ovih redova – da!), a dobro je da se i o tome razmišljalo na tom tragu.
Otomo Yoshihide, foto: Nada Žgank
Peter Evans, foto: Bojan Tavčar
Circular Pyramid, foto: Bojan Tavčar
Ingrid Laubrock, foto: Nada Žgank
Džez bubnjar s vizijom
“Pokušao sam da spojim najintimnije trenutke svog porodičnog života s muzikom koju stvaram, kao trajni zapis ljubavi i vremena koje prolazi.”
Nikola Marković
Jedan od naših najuspešnijih džez muzičara u dijaspori već dugi niz godina je Vladimir Kostadinović Krcko, bubnjar izuzetne radne etike, koji se s naših prostora otisnuo u Austriju na pragu novog milenijuma. U to vreme – baš kao i danas – značajan broj džez muzičara i muzičarki iz Srbije studirao je u Gracu, da bi potom neki od njih i ostali da žive u ovoj uređenoj, ali i veoma kompetitivnoj džez sredini. Negde otprilike do 2009. godine o Krcku se, sem u užestručnim krugovima, ovde malo zna, da bi od tada krenuo njegov ubrzani uspon kako u autorskom smislu, tako i na brojnim koncertnim binama širom Evrope, gde je postao veoma uposlen kao pouzdan i omiljen sajdmen.
Rani radovi
O njegovim ranim radovima u Kovinu malo se zna među džez fanovima. Ali bile su to godine velikog kreativnog naboja i napora uprkos teškoj situaciji u zemlji. „Već sa 12 godina imao sam svoje prve bendove – najpre NPFYD, a kasnije, sa 15 godina, Enjoy Sarma i Wild Pigs and Horses. To su bili naši autorski bendovi, u kojima smo svirali originalnu muziku, kombinaciju alternativnih žanrova. Nastupali smo širom Srbije, na različitim
pank-rok i metal festivalima, i svirali u poznatim beogradskim andergraund klubovima kao što su SKC i KST. Bilo je to važno iskustvo, da kao klinci iz malog grada dobijemo priliku da se izrazimo i nastupamo na ozbiljnim mestima, pred publikom koja je znala da prepozna i ceni iskrenu energiju”, kaže Kostadinović u razgovoru za Hi-Files magazin. Prekretnica za ovog muzičara desila se kad je upisao džez odsek u Muzičkoj školi “Stanković”, u klasi legendarnog profesora Miroslava Karlovića. “Ta muzika me je odmah osvojila – sirova iskrenost, sloboda izraza, duhovna dimenzija koju nosi… Sećam se kad sam prvi put čuo Arta Blakeya, Phillyja Joea, Wintona Kellyja, Milesa – nešto u meni je kliknulo. Nisam tada razumeo sve što sam slušao, ali sam duboko u sebi znao: to je ono što želim da radim”, pojašnjava ovaj muzičar.
Školovanje
Na prijemni ispit u Gracu prijavio se 2000. godine i odmah počeo da svira s kolegama s fakulteta i muzičarima lokalne scene, a po dolasku u Austriju pozvao ga je i Stjepko Gut da s njim i njegovim bendom ide na turneju po Sloveniji.
“Vreme studija u Gracu ostalo mi je u jako lepom sećanju. Bio je to divan period, pun muzike, učenja, prijateljstava i novih iskustava. Kako su godine prolazile, prirodno se javila i potreba da kroz muziku počnem da izražavam i svoje ideje. U jednom trenutku više nije bilo dovoljno samo biti deo tuđih priča – želeo sam da stvorim nešto svoje, da razvijam sopstveni izraz. Bio je to novi izazov, ali i nova sloboda, da osmislim sopstveni zvuk i okupim ljude koji dele sličnu muzičku viziju.”
“Te iste godine, zahvaljujući austrijskoj džez izdavačkoj kući Jive Music, ukazala se prilika da organizujemo snimanje albuma u Njujorku, s nekim od najinspirativnijih džez muzičara u tom trenutku. Imao sam veliku čast da snimam s Jimmyjem Greenom, Matom Brewerom i Dannyjem Grissettom. Za tu priliku napisao sam svoje prve originalne kompozicije, koje su se našle na mom debitantskom albumu 'Course of Events'. To snimanje u Njujorku bilo je jedno od najlepših iskustava u mom životu. Ne samo zbog same muzike već i zbog osećaja da se jedan san polako ostvaruje.“
Pisac ovih redova dobro se seća nekih Kostadinovićevih nastupa u Srbiji sa autorskim bendom nekoliko godina kasnije, gde je na zanimljiv način spojio tradiciju i modernističke aranžerske uplive u hard i postbap izraz. Na ovom široko shvaćenom potezu između slavne tradicije i savremenog (pre svega američkog) džez mejnstrima, kreće se i Krckova autorska muzika.
Paralelno s brojnim aranžmanima u svojstvu pratećeg muzičara (gde je posebno ostao zapažen njegov dugogodišnji rad sa Antoniom Faraoom, kao i s legendardnim Duškom Gojkovićem u kasnoj fazi njegove karijere), kreativni bubnjar razmišlja o svojim sledećim koracima i bendovima. U nekom od naših tadašnjih razgovora pomenuo je veliku želju da snima s Chrisom Potterom, jednim od najboljih džez saksofonista današnjice. Ali
foto: Zoran Jelenić
ne samo želju već i konkretne planove da se to desi. Ipak, do konačne realizacije ove ambicije prošlo je više od deset godina i još nekoliko autorskih izdanja.
“Upoznao sam Chrisa Potera 2009. godine, kad sam bio sa svojom suprugom na džez festivalu u Čikagu. Posle festivala otišli smo u klub 'Jazz Showcase', gde sam imao privilegiju da te večeri odsviram nekoliko numera zajedno s njim na sešnu. Tada smo se upoznali i razgovarali o muzici. Nakon toga viđali smo se još nekoliko puta u Evropi, na različitim džez festivalima, gde smo nastupali s različitim sastavima. Sećam se da smo još pre nekoliko godina pričali o mojoj želji da snimam s njim. Sada sam konačno ostvario tu želju na svom novom albumu”, kaže Kostadinović.
"Iris"
Novi autorski album Vladimira Kostadinovića naslovljen je „Iris“ i tek je izašao iz rerne – samo četiri dana pre izlaska ovog broja Hi-Files magazina. Izdavač je prestižna džez kuća „Criss Cross“, a na albumu uz našeg bubnjara i Pottera sviraju Geoffrey Keezer, Joe Locke, Alex Sipiagin, Matt Brewer i Ben Wendel.
“Chris Potter danas za džez svet znači isto što je John Coltrane bio šezdesetih – vrhunski genije, čarobnjak na saksofonu i jedna od najvećih ikona u istoriji džez muzike, odmah iza legendi poput Waynea Shortera, Sonnyja Rollinsa i Bennyja Golsona. On je danas veoma zauzet, kao i ostali vrhunski muzičari, poput Pata Methenyja ili Herbieja Hancocka, ali smo ipak uspeli da zajedno realizujemo ovaj neverovatni projekat.”
Vladimir Kostadinović je za album „Iris“ imao jasnu viziju i veliku logističku i marketinšku podršku od izdavača, koji veoma retko objavljuje izdanja muzičara koji nisu iz SAD. Kako objašnjava, ovo je njegov emocionalno najintimniji album do sada jer ga je posvetio ćerki. ”Glavna ideja mi je bila da spojim muzičku sofisticiranost sa iskrenim emotivnim narativom. Želeo sam da sve zvuči prirodno, drugačije, živo, ali i moderno, s dovoljno prostora za svakog muzičara da se izrazi na svoj način.“
Da ove reči o intimnom karakteru ploče nisu tek fraza, posebno naglašava interesantan način na koji je nastala i snimljena naslovna kompozicija albuma. “Dok je moja supruga bila trudna, zajedno smo bili u bolnici i tada sam snimio
otkucaje srca naše ćerke dok je još bila u stomaku, i to običnim snimačem na telefonu. Taj zvuk sam kasnije poslao producentu i odlučili smo da upravo ti otkucaji otvore kompoziciju. Danas, kad je Iris već porasla i ima osam godina, pročitala je jednu kratku poeziju koju sam uključio u sredinu numere, a na samom kraju kompozicije čuje se njen glas dok je još bila beba. Time sam pokušao da spojim
najintimnije trenutke svog porodičnog života s muzikom koju stvaram, kao trajni zapis ljubavi i vremena koje prolazi.“ Sve je išlo veoma brzo i album je snimljen za četiri sata, nakon kratke probe. „Ali zapravo to je rezultat godina pripreme, iskustva, sazrevanja i duboke povezanosti s muzikom. I zato taj trenutak u studiju nosi toliku snagu“, zaključuje Kostadinović.
foto: Iris Kostadinović
foto: Roberto Cifarelli
Men I Trust - “Equus Caballus” (Samizdat)
Odmah po objavljivanju albuma “Equus Asinus” (latinski naziv za magarca) pre nekoliko meseci, bend Men I Trust najavio je i njegov drugi deo “Equus Caballus” (latinski naziv za konja), ali kako svoju muziku izdaju samostalno, agresivna promocija je izostala, pa će za ova izdanja čuti samo njihovi fanovi i oni koji prate indi-pop scenu. Srećom, ovo nije bio prelazak s magarca na konja, ni obrnuto, jer su albumi skoro pa identični po svojoj tematici i stilu. U pitanju je muzika inspirisana elektropopom osamdesetih i devedesetih prethodnog veka, lagane letnje melodije i spori kaskajući ritmovi, praćeni sanjivim glasom pevačice Jessy Caron. Ovaj put se među pesmama izdvajaju uvodna “To Ease You” i prateća “Come Back Down”, kao i “Carried Away”. Bendu Men I Trust sleduju samo reči hvale jer su uspeli da za kratko vreme objave čak dva skoro pa besprekorna albuma.
Florist - “Jellywish” (Double Double Whammy)
Iako inspirisan egzistencijalnom krizom i depresijom kroz koju je prolazila bendliderka Emily Sprague, peti album benda Florist pod nazivom “Jellywish” ne zvuči mnogo drugačije od njihovih prethodnih izdanja. Ime albuma je igra reči od reči “jellyfish”, gde, koristeći se ovim čudnim bićima koja postoje na zemlji još od doba pre dinosaurusa, pokušava sebi da objasni da neke stvari jednostavno nemaju smisla, ali da svejedno funkcionišu na neki sebi jedinstven način. Od uvodne “Levitate” i preko pesme “Started to Glow”, u kojoj peva “I feel like dying again”, zaista se može čuti da se ne oseća dobro psihički i da ne može da pronađe ni tračak optimizma. Jedino gde provejava kakva-takva pozitivna atmosfera jesu melodije. U svojoj depresiji ona oscilira između ovog sveta i onostranog, pokušavajući da razume sve što se oko nje dešava.
Vendredi sur Mer“Malabar Princess” (Sony)
Tridesetogodišnja Charline Simone Rosemonde Mignot, koja se predstavlja kao Vendredi sur Mer, postala je poznata 2019. sa svojim debijem “Premiers émois”, koji je bio savršeni miks elektronike i atmosferičnog popa, idealan za letnje dane. “Malabar Princess” je njen treći studijski album i, iskreno govoreći, u malo čemu se razlikuje od njenih prethodnih izdanja. Najviše se ističe saradnja s pijanistom Sofianeom Pamartom, i to u pesmi “Arrêter le temps”. Inspiraciju je tražila i pronašla u Alpima svoje rodne Švajcarske, iako je teško reći u čemu se to tačno ogleda, s obzirom na to da su pesme iste kao i na ranijim izdanjima. Uprkos tome, ukoliko ste u potrazi za kvalitetnim elektropopom, frankofono govorno područje je u toj oblasti neprevaziđeno već dugi niz godina, a Vendredi sur Mer je samo jedan od njihovih najboljih predstavnika.
Kali Uchis – „Sincerely,“ (Capitol)
Prema tvrdnjama same Kali Uchis, kako se predstavlja Karly Marina Loaiza, album “Sincerely,” posvećen je njenoj pokojnoj majci, kao i njenom prvom detetu. Međutim, to se ni na koji način ne da zaključiti iz pesama. Od samog omota, koji aludira na senzualnost tipičnu, na primer, za Lanu Del Rey, pa do pesama koje su takođe sličnije Laninom stilu nego bilo čemu što je Kali ranije radila. Slušajući pesme, poput “Sugar! Honey! Love!”, “Lose My Cool,”, “Fall Apart,”, “Daggers!” i mnoge druge, ni po čemu ne stičete utisak da je tematika ono što autorka tvrdi, već da je u pitanju čista zaljubljenost, pa tako njene tvrdnje zvuče čak i neiskreno. Ipak, uprkos tome, ovo je prilično dobar album, na kome se španski, nekada obavezan u njenim pesmama, sada pojavljuje tek u tragovima. Uprkos njenoj želji da održi vezu sa svojim korenima, latinoamerički ritmovi nikad nisu bili njena jača strana. Pesme je pisala uglavnom sama, uz pomoć desetak producenata, ali je ipak uspešno iskopirala muzički izraz Lane Del Rey i oprobala se na teritoriji drastično drugačijoj od R&B-ja, po kome je bila poznata, a na kojoj verovatno ranije nije želela ni da pokušava. I pored njenog snalaženja u drugačijim vodama, Kali ipak najbolje zvuči kao R&B pevačica i tu bi trebalo da ostane.
Arcade Fire“Pink Elephant” (Columbia)
Prvo izdanje s kojim se Arcade Fire vraćaju na scenu nakon što je frontmen i glavni kreativac benda Win Butler više puta optužen za seksualno zlostavljanje jeste upravo “Pink Elephant”. Album zvuči mračno i depresivno, pa čak i prilično dosadno i neinventivno u odnosu na ono što smo navikli da čujemo na njihovim prethodnim izdanjima. Uvodna “Open Your Heart or Die Trying” podseća na Vangelisov “Blade Runner”, dok je naslovna “Pink Elephant” već tipična Arcade Fire pesma. Tamo gde je bend obično pokazivao vatromet energije, sada je običan tugaljivi indi-rok, moguće kao rezultat Butlerovog “prevaspitavanja”, posle kog ne oseća slobodu da bude agresivan kao ranije. Čak je i aktivna promocija izostala, a sve u strahu da se javnost ne podseti na loše vesti. Uprkos tome, Arcade Fire su i dalje inovativniji u svom pristupu od većine indi-rok bendova na sceni.
Cynthia Erivo“I Forgive You” (Verve, Republic)
Cynthia Erivo koristi svojih pet minuta slave s punim pravom, ne bi li svoj neverovatni glas ovekovečila i na samostalnom albumu. “I Forgive You” je zapravo njeno drugo studijsko izdanje, koje je, za razliku od prvog, privuklo pažnju samo zahvaljujući njenom angažmanu u filmu “Wicked”. Slušajući ovaj album shvatamo da Cynthia ima glas ništa lošiji od onog koji ima Beyonce, na primer, ali jednostavno nema sve ostalo - scenski nastup, armiju producenata i beskonačnu upornost. Zato je ovo izdanje, uprkos njenom talentu, prilično nezanimljivo, monotono i ni po čemu ga ne možemo izdvojiti, čak nijednu pesmu kao potencijalni hit. Ni inspiracija iza ovog albuma ne sadrži ništa interesantno, samo iste beskonačno puta ponovljene fraze o oproštajima i pronalaženjima sebe, a ova neoriginalnost je lako uočljiva i pri samom pogledu na omot.
Panda Bear - “Sinister Grift” (Domino)
Noah Lennox, član benda Animal Collective, koji nastupa pod imenom Panda Bear, nekada je sa svojim kolegama iz grupe umeo da eksperimentiše toliko da je muzika bila namenjena isključivo prefinjenim indifolk ušima, dakle, skoro pa neslušljiva. Međutim, na svom poslednjem i osmom studijskom samostalnom izdanju “Sinister Grift”, na kom je radio s kolegom iz benda Joshom Dibbom, on otvara novo poglavlje u svom životu i svom stvaralaštvu i poziva se na svoje uzore, poput Beach Boysa i dab veterana. Štaviše, inspiracija je toliko očigledna da se muzika skoro i ne razlikuje od izvođača na koje se poziva. Jedino što podseća na njegove ranije radove su pesme “Left in the Cold” i “Elegy for Noah Lou”, kao kad bi Beach Boys bili provučeni kroz sempler. Kako album odmiče, tako iz surf-roka prelazi u atmosferični alternativni pop.
Youth Lagoon - “Rarely Do I Dream” (Fat Possum)
Tražeći predratnu harmoniku svoje bake, Trevor Powers, koji se predstavlja kao Youth Lagoon, pronašao je snimke iz svog detinjstva, koji su ga toliko inspirisali da je odlučio da ih sempluje i posveti im kompletan album. Skoro da ne postoji pesma u kojoj nema semplova, a rad kulminira u poslednjoj “pesmi” pod nazivom “Home Movies (1989-1993)”, u kojoj čujemo snimke od njegovih najranijih dana pa do njegove četvrte godine. Na albumu mu je pomagao samo producent Rodaidh Mcdonald, Škotlanđanin poznat po radu sa The xx, Adele i Beckom, između ostalih. Pesme su elektropop i drim-pop minijature iz njegovog detinjstva - “Neighbourhood Scene”, “Football”, “Parking Lot” itd. Čak je i iz naziva jasno koliko su ga ovi snimci zaokupili. Iako on tvrdi da nije žrtva nostalgije, niti da se vodio njom tokom stvaranja, album ne ostavlja takav utisak. “Rarely Do I Dream” je natopljen sećanjem na neka lepša vremena i baš zbog toga savršen. Svaka pesma ilustruje dobro poznat osećaj bezbrižnih dečjih dana u (američkom) predgrađu, kad se premišljate da li da vozite bicikl ili ipak pogledate neki od svojih omiljenih filmova na VHS-u. Sporost ritmova i melodija vas uljuljkava u sećanja na analogno vreme, beskonačnost letnjih dana i slobodu da se isključimo i budemo daleko od svega.
PALM – „Rasanica“ (SKC Novi Sad)
Novosađani Lav Kovač (bubnjevi), Predrag Okiljević (saksofon) i Marko Čurčić okosnica su sastava Dragon’s Fuel, jednog od najvažnijih sastava savremene domaće džez scene. Premda je sastav PALM snimio prvi album kao kvartet sa italijanskim gitaristom Albertom Miorinom, predstavljajući melodičan i pitak kućni album, na „Rasanici“ čujemo bazični trio u širem stilskom i dinamičkom opsegu, od ambijentalnijih celina do energičnog neo postbapa. Piscu ovih redova dovoljno je da čuje Okiljevićev veoma prepoznatljiv saksofon da bi dodelio visoku prelaznu ocenu; reč je o muzičaru koji veoma vešto „teasuje“ slušaoca, zauzdavajući svoj instrument taman kad pomislite da sledi rafal, pa potom milujući slušaoca istančanim slapovima tonova, poput nešto avangardnije verzije Charlesa Lloyda. Bend još uvek nema jasno definisan identitet i isprobava različite ideje i kompozitorske senzibilitete, ali njihova dugogodišnja uigranost daje dovoljno pouzdane rezultate i obećava dalji bendovski napredak.
Daniel Herskedal –“Movements of Air” (Edition Records)
Kad je Nels Cline prešao u Blue Note jato, pobojao sam se da o istom trošku prelazi u mejnstrim zrelog doba, da napušta svoj avanturistički pristup kombinovanju džeza i senzibiliteta nezavisne rok scene, gde je ostavio značajan trag kao gitarista grupe Wilco. Ispostaviće se da je ta bojazan mahom bila neopravdana. Cline je kompleksan i nepredvidiv u kombinovanju svega i svačega iz svoje karijere, od hard i post bapa do slobodnijih džez formata, pa će ponegde zvučati čak i kao John Scofield, samo da bi se kasnije odao fri džez improvizacijama, uz pomoć prekaljenih avangardnih asova (Ingrid Laubrock - saksofon, Toma Raineyja – bubnjevi, Chrisa Lightcapa – bas). Njegova muzika nije jednostavna za slušanje na prvu loptu, ali zato s novim slušanjima otkriva zanimljive slojeve kroz svojevrsno istraživanje i redefinisanje poslednjih pedesetak godina džez istorije.
Vega Trails – “Sierra Tracks” (Gondwana Records)
MPuzičari koji dobro vladaju neobičnim instrumentima u džezu uvek su dobrodošli na sceni; kritika ih voli, a i publici su atraktivni. Uzmimo, na primer, tubu kao uglavnom orkestarski instrument, ili deo neke njuorleanske brass sekcije. Ako je postavite u evropski kontekst poput Herskedala, koji postiže ambijentalnost trubača poput Arvea Henriksena ili Nilsa Pettera Molvaera, to će već privući pažnju i znatiželju dobronamernog džez slušaoca. Ovaj muzičar pride nije samo kuriozitet već pripada korpusu kompetentnih, talentovanih kompozitora i aranžera, raznovrsnih u kombinovanju različitih postava. U trio formaciji s klavirom i bubnjevima, gde balansira između melodičnosti i bas-linija, asociraće na nekog od slavnih evropskih melodičara poput Larsa Danielssona. Toplo i pitko, bez preteranog patosa i dostojanstveno.
rvi album dua Vega Trails bio je remek-delo kamernog džeza. Te 2022. godine kontrabasista Milo Fitzpatrick (Portico Quartet) i saksofonista Jordan Smart (Mammal Hands) snimili su kolekciju emotivno sadržajnih, toplih, pitkih numera, briljantne sviračke interakcije i organske produkcije, kao da ste sami u prostoriji s muzičarima. Očekivano bi bilo da ponove uspešan obrazac jer na jednom albumu sigurno nisu ispucali sve kompozitorske i aranžerske ideje, pa makar i u ovako svedenom formatu. „Sierra Tracks“ utoliko predstavlja malo iznenađenje jer se uspešni dvojac već odlučio za znatno proširenje postave i palete zvukova, pa tako ovde imamo i gudački orkestar, vibrafon, čelo, klavir, orkestracije... što, na sreću, i dalje funkcioniše besprekorno. Kao da su Fitzpatrick i Smart razmišljali dovoljno unapred i anticipirali zamor slušalaca na nekom trećem ili četvrtom albumu. Kompozitorska i sviračka esencija je i dalje tu, dok se upgrade dešava na polju aranžmana, s bogatim sinematičnim orkestracijama i razigranim, snenim ukrštanjima novih instrumenata i proverene sviračke baze. Ako su nekada i zvučali ECM-ovski na tragu ranijih, minimalističkih radova Johna Surmana, sada su samo svoji, sveži, a svakako pristupačni i široj džez publici.
autor vizuala Rade Tepavčević
Say Goodbye to the Life As We Know It
Ne najavljujemo nikakve tektonske poremećaje, već samo nastavak sporog propadanja.
Prošle jeseni u ovoj rubrici smo se osvrnuli na vest da je grupa Pink Floyd prodala prava na celokupan svoj opus za sumu koja, koliko god da je krupna ili mala, ne odražava vrednost njihove muzike, nego tek njen tržišni potencijal. Dokumentarni film s njihove turneje "P.U.L.S.E." iz 1994, pod nazivom "Say Goodbye to the Life As We Know It", pogodan je kao uvod u najnoviju vest iz sveta muzike i audiofilije, koji nastavlja da se menja: početkom maja Samsung je otkupio audio-biznis kompanije Masimo (koja se inače bavi medicinskom tehnologijom) i marke Bowers & Wilkins, Denon, Marantz i Polk Audio. Hajde da pomenemo i iznos ove transakcije - 350 miliona dolara - i da se nakratko osvrnemo na njega jer je ilustrativan iz dva razloga. Pre nekoliko godina Samsung je platio čak osam milijardi dolara za Harman International Industries i miks od, doduše, petnaestak marki, što potrošačkih, što profesionalnih. Zašto je Samsung izdvojio toliki novac za najveću akviziciju u svojoj istoriji? Razlog je taj što je već u prvom polugođu (akvizicija se dogodila kasnije te jeseni) grupacija imala narudžbine u vrednosti od 24 milijarde evra, mahom u mobilnom i auto-segmentu. Dakle, ponovo je cenu odredio tržišni potencijal. Jasno, tako funkcioniše svet finansija. To nas dovodi do drugog razloga: četiri hi-fi marke s početka teksta, s kojima, ako izuzmemo JBL, nijedna ne može da se takmiči po pitanju istorije i reputacije u kućnom audiju, ukupno su plaćene, u grubom proseku, manje nego pojedinačni brendovi Harman grupe.
Znamo već da su te marke odavno izgubile sjaj koje su imale pre više decenija: od postepenog do potpunog prelaza na kinesku proizvodnju, do toga da se nekada ljuti konkurenti projektuju i proizvode pod istim krovom, vođeni strategijama inkrementalne štednje i tananog razdvajanja, kako bi se izbegla kanibalizacija.
Ali, s druge strane, da li je moguće da cena ovih brendova ne sadrži njihovu istoriju, imidž, prepoznatljivost, klasične ikonične proizvode i želju za posedovanjem - takozvani intangible value?
Da, moguće je, evo kako: nematerijalnu vrednost više niko ne želi da plati više nego što je to minimalno potrebno da bi se kupilo pravo na ime i, na tragu prethodne poznatosti brenda, napravio zaokret i krenulo sasvim drugim putem. Dobro došli u pozni kapitalizam! Mladi konsultanti, evanđelisti liberalizma, svode sve na ovom svetu na Excel tabele, redove, kolone i formule: audio-marke, časovničarska i juvelirska imena, brendove visoke mode - finansijske parametre propuštaju kroz iste formule kao i plazma keks, Maxi ili Imlek. U njih ne mogu da se upišu decenije ili čak vekovi postojanja, vrednost u očima dugogodišnjih ljubitelja i kupaca, ponos familije,
grada ili nacije. Formule to ne prepoznaju, za njih je to sabiranje s nulom jednako kao što se to ne da preračunati u proviziju ovih konsultanata.
Izjave novih vlasnika audio-konglomerata da se "ništa ne menja", da će marke nastaviti da upravljaju i razvijaju se prema željama svojih kupaca kao do sada, slaba su uteha usmerena na očuvanje vrednosti akcionara, koju realnost ubrzo razveje. Pokušajte da kupite sobne zvučnike legendarnog Infinityja - ne postoje više. I tako redom.
Koliko košta nasleđe Johna Bowersa, Saula Marantza ili inženjera Matthewa Polka? Sve zajedno, manje nego sve pesme Pink Floyda. Poređenje ovde služi da pokaže apsurd. Zato, čuvajte muziku Pink Floyda na pločama i diskovima i svoje vintidž uređaje, koje još krasi stari sjaj, jer ne znamo da li će za nekoliko godina oni preostati makar još kao imena.
Willi Studer
“Nova
godina koja nije došla” (Anul Nou care na fost)
J Režija: Bogdan Mureşanu
J Glumci: Adrian Văncică, Iulian Postelnicu, Emilia Dobrin, Nicoleta Hâncu, Andrei Miercure…
J Trajanje: 138 min.
Samo nekoliko dana nakon protesta u Temišvaru u decembru 1989, kad je na okupljene ljude otvorena vatra, šest likova iz Bukurešta nalazi se u nebranom grožđu u želji da se ne zamere tadašnjoj vlasti, pod vođstvom poslednjeg rumunskog diktatora Nikolaja Čaušeskua. Televizijski režiser pokušava da spase novogodišnji program nakon što se glavna glumca izjašnjava protiv vlasti, a njena novoizabrana zamena pokušava da nađe način da u tome ne učestvuje. Student, sin pomenutog režisera, s drugom planira nelegalno bekstvo preko granice u tada daleko boljestojeću Jugoslaviju. Član obaveštajne službe Sekuritatee pokušava da se izbori s majkom, koja ne želi da napusti svoj stan. Radnik u fabrici počinje da se plaši za sebe nakon što njegov sin u pismu Deda Mrazu napiše da tata želi da čika Nik umre. Režiser na duhovit način pokušava da prikaže tragediju, bezizlaznost i klaustrofobiju života pod diktaturom, koji su Rumuni uspešno i na vreme napustili, kao i da apsolutno nema alternativnih rešenja, koliko god mi kreativni bili, osim otvorene i direktne pobune. Dodatni razlog da pogledate ovaj film je i Vanja Kovačević, koja je radila kao montažerka i koproducentkinja na filmu, dok je ostvarenje delimično podržao i Filmski centar Srbije.
Slika Zvuk Film
“Devojka sa iglom” (Pigen med nålen)
J Režija: Magnus von Horn
J Glumci: Vic Carmen Sonne, Trine Dyrholm, Besir Zeciri…
J Trajanje: 115 min.
Film “Devojka sa iglom” je potresna priča zasnovana na istinitim događajima s početka dvadesetog veka o devojci Karolini, koja pokušava da zaradi za život radeći kao švalja u fabrici dok joj je suprug u ratu. Sticajem okolnosti, vlasnik fabrike se zainteresuje za nju i ona se, misleći da joj je suprug mrtav, upušta u ovu vezu nadajući se braku i ostaje u drugom stanju. Međutim, kako to obično biva, bogati vlasnik fabrike nije nimalo zainteresovan da svoje obećanje dato običnoj radnici i ispuni, a da sve bude još gore, njen suprug se vraća iz rata kao invalid, zavisan od morfijuma. Karolina pokušava da se nasilno reši deteta, ali kako je prekid trudnoće i dalje nelegalan, u javnom kupatilu upoznaje ženu po imenu Dagmar, koja je rada da njeno dete da na usvajanje. Ne želeći da zadrži dete, ona ga ostavlja kod misteriozne žene, ali nemajući gde drugo da ode, ostaje kod Dagmar kako bi joj pomagala oko druge dece koju žene donose na usvajanje. Svaka od novonastalih situacija uči mladu Karolinu da je život prepun užasa, a njena radoznalost će joj otkriti i koje je pravo zanimanje gospođe Dagmar. “Devojka sa iglom” nas podseća koliko smo, naročito ženski deo populacije, za svega sto godina napredovali kao društvo i čega nas je sve primena novih zakona poštedela.
Slika Zvuk
Film
Ana Eraković
“Miki 17” (Mickey 17)
J Režija: Bong Joon Ho
J Glumci: Mark Ruffalo, Naomi Ackie, Robert Pattinson, Steven Yeun, Toni Colette…
J Trajanje: 137 min.
Film “Mickey 17” najnovije je ostvarenje čuvenog južnokorejskog režisera Bong Joon Hoa, poznatog po Oskarom nagrađenom filmu “Parazit”. Ova naučnofantastična satira, snimljena po knjizi “Mickey7” iz 2022. autora Edwarda Ashtona, govori o ne tako dalekoj budućnosti smeštenoj u 2054, gde grupa fanatika i društvenih otpadnika odlazi na svemirsku misiju, predvođena harizmatičnim političkim vođom koji je izgubio na izborima. Među tom grupom je i Mickey, prinuđen da pobegne sa Zemlje zbog dugova prema mafiji. Pukom slučajnošću prijavljuje se da bude potrošna roba, tj. da se na njemu vrše eksperimenti neophodni za preživljavanje tokom misije i da se on, na osnovu sačuvanih podataka, uvek iznova “štampa”, tj. klonira svaki put kad ne preživi neki eksperiment. Tako Mickey dolazi do svoje sedamnaeste verzije, kad nastaje zastoj. Robert Pattinson još jednom dokazuje raspon svog glumačkog umeća, ovaj put glumeći lika bez cilja, želja i ambicija. Mark Ruffalo je, takođe, odličan kao “harizmatični” vođa, koji očigledno inspiraciju vuče od aktuelnih svetskih političara, a o performansu uvek sjajne Toni Collette u ulozi njegove supruge i ne treba trošiti reči. “Mickey 17” je naučnofantastična zabava koja je uvek dobrodošla, a koju u poslednje vreme premalo imamo priliku da gledamo.
Udecembru 1970. Brazil je u diktaturi nakon vojnog puča, od pre šest godina. Bivši političar Rubens Paiva živi idiličnim građanskim životom sa suprugom i petoro dece u kući tik pored plaže u Rio de Žaneiru. Samo mesec dana kasnije, zbog podržavanja političkih izgnanika, vojska dolazi u Rubensovu kuću i odvodi ga u zatvor, a nakon što njegova supruga Eunice zatraži informacije o njemu, i sama biva privedena, ispitivana i zadržana dvanaest dana. Po izlasku iz zatvora Eunice pokušava na sve načine da pronađe dokaz da je njen suprug uopšte bio u pritvoru, ali oni koji su ga tamo videli iz straha ne žele da javno pričaju o tome. Ne mogavši da izdržava porodicu, ona se seli u Sao Paulo kako bi imala pomoć roditelja i vraća se studijama kako bi mogla da radi na univerzitetu. Ovo je potresna istinita priča, s kojom se mnogi i na ovim prostorima mogu poistovetiti, a zasnovana je na istoimenim memoarima Rubensovog sina Marcela, objavljenim 2015. Film je nagrađen Oskarom za najbolje ostvarenje na stranom jeziku, na festivalu u Veneciji dobio je nagradu za najbolji scenario, a zaradio je trideset šest miliona dolara u bioskopima, čime je postao jedan od najgledanijih brazilskih filmova svih vremena.
Snimljen po istoimenom mjuziklu s početka dvehiljaditih, “Wicked” je defile CGI tehnologije, ali i odlične muzike, kostima i koreografija. Priča o dve najbolje polaznice škole čarobnjaka u Ozu, koje su potpuno različite ličnosti, izdaleka deluje kao jeziva kombinacija Harija Potera, originalnog “Čarobnjaka iz Oza” i tinejdžerskih filmova aktuelnih u periodu kad je mjuzikl nastao. Međutim, ovo je prilično pitka priča, čak i za decu, iako tematika posle dvadeset godina nama starijima deluje prilično prevaziđeno. Ariana Grande daje sve od sebe da nam dočara čarobnjačko otelotvorenje Barbike i zaista je jedna od retkih na trenutnoj pop sceni koja ima glasovne kapacitete za potrebe ovog mjuzikla, ali je i dalje daleko od Cynthije Erivo u ulozi Elphabbe, tj. “zle veštice”. Cynthia je jednostavno sjajna pevačica i glumica, koja je predugo živela u nezasluženoj anonimnosti britanskog glumišta i dobro je da je konačno dobila priliku da pokaže svoje umeće. Naravno, Jeff Goldblum je odličan kao harizmatični čarobnjak koji se, kao i sve autokrate, predstavlja mnogo moćnijim nego što to zapravo jeste. Za one koji nisu znali, ovo je samo prvi od planirana dva dela “Wicked” sage, za koju se nadamo da je neće veštački nastavljati.
Slika Zvuk Film
“Poslednja šou-gerla” (The Last Showgirl)
J Režija: Gia Coppola
J Glumci: Pamela Anderson, Kiernan Shipka, Billie Lourd, Dave Bautista, Jamie Lee Curtis…
J Trajanje: 89 min.
Film “The Last Showgirl” vratio je na velika vrata u javnost nekadašnju seks-bombu Pamelu Anderson, danas pedesetsedmogodišnjakinju. Ona glumi Shelly, šou-gerlu u Las Vegasu, koja je, dok je ova vrsta zabave bila popularna, uživala sve prednosti slave i bogatstva. Sada se njihov šou nalazi pred zatvaranjem, ceo Las Vegas zamire i ona shvata da je, jureći karijeru, zapostavila sve ostalo. Na neki način ovo je omaž kako lično Pameli, koja je nestala iz javnosti čim je zašla u određene godine, i zato je njen izbor za ovu ulogu bio savršen, tako i Americi samoj, koja se sad batrga u cirkusu i ostacima sopstvene slave. Nekadašnje otelotvorenje američkog sna, kako u vidu grada napravljenog samo za zabavu tako i u vidu plavokose lepotice iz Los Anđelesa, više ne postoji. Takođe, ovo je komentar i na sve karijeriste nesvesne da svakom poslu jednom mora doći kraj. Još jedan odličan angažman ostvarila je i uvek izvanredna Jamie Lee Curtis u ulozi konobarice. Trenutno se možemo osloniti samo na autorke poput Gije Coppole da nam prirede pravo nezavisno filmsko iskustvo sa one strane okeana, jer su ostali zauzeti prelaskom u mejnstrim i filmovima o Barbikama, ali i da pruži priliku glumcima poput Andersonove i Bautiste da pokažu nešto više od svog tela.
Slika
Ana Eraković
Zvuk Film
Saundbarovi Telefoni
Bluesound PULSE SOUNDBAR+
Testiran: HF103, septembar 2021.
Cena: 1.100 €
Plus: precizan i prirodan zvuk, odličan stereo, BluOS platforma