Page 1


Nakladnik: HD usluge d.o.o.

Autor: mr. Zvonko Kardum

Priručnik za osposobljavanje iz zaštite od požara

Naslovnu stranu izradio: Dario Kardum

Tisak i naklada: HD usluge d.o.o. 1000 komada Drugo izdanje

ZAGREB, 2014. 3


PREDGOVOR

mr. Zvonko Kardum sudski vještak za područja zaštite od požara i eksplozije

Radeći godinama na poslovima sigurnosti i zaštite od požara i izradivši niz radova iz tog područja, uvijek sam nailazio na isti problem koda se trebalo vršiti osposobljavanje iz zaštite od požara. Na raspolaganju je ili pretjerano siromašna ili pretjerano obimna literatura, što je bio i ostao glavni problem. Obično treba pronaći i prekopati veliku količinu materijala da bi se došlo do traženog štiva prikladnog za sve sudionike u obrazovanju iz zaštite od požara. U ovom Priručniku1 osposobljavanje iz zaštite od požara obrađeno je na posve drugačiji način od dosad uobičajenoga. Građa je odabrana po vlastitom izboru i grupirana sukladno obvezi osposobljavanja koja proizlazi iz Zakona o vatrogastvu, te Pravilnika o programu i načinu osposobljavanja pučanstva za provedbu preventivnih mjera zaštite od požara, gašenja požara i spašavanja ljudi i imovine ugroženih požarom. Navedeni su odgovori i obrazloženja koja će, nadam se, olakšati svakom polazniku u procesu osposobljavanje iz zaštite od požara. Na kraju treba naglasiti kako jednom provedeno osposobljavanje nije potpunoma dovoljno, stoga je potrebno kontinuirano ga provoditi, pogotovu u djelu uporabe sredstava i opreme za gašenje koja se stalno usavršava.

Zvonko Kardum, Zagreb 2014. godine.

1

Priručnik za osposobljavanje iz zaštite od požara je autorski zaštićen. Zabranjeno je svako neovlašteno umnožavanje ili korištenje bilo kojeg dijela bez dozvole autora. 5


UVOD Po definiciji požar je svako nekontrolirano gorenje. Obzirom da požar može nastati u različitim uvjetima i na različitim mjestima njegov razvoj i širenje ovisi o mnogim čimbenicima. Svaki požar, pa i onaj najveći, ima početnu fazu u kojoj ga , vrlo malom količinom sredstava za gašenje, može ugasiti svaka osoba koja je za to osposobljena. U cilju zaštite života ljudi i imovine od požara, poduzimaju se razne mjere i radnje za otklanjanje uzroka, sprečavanja nastajanja i širenja požara, mjere i radnje za otkrivanje i gašenje požara, mjere i radnje za utvrđivanje uzroka požara kao i mjere i radnje za pružanje pomoći kod otklanjanja posljedica prouzrokovanih požarom. U osnovi čovjek je najvažniji čimbenik u svim navedenim mjerama i radnjama u zaštiti od požara. Stoga je potrebno da usvoji znanja koja će se koristiti u određenoj situaciji pri požarnoj opasnosti kod kuće, u stanu, na radnom i drugom mjestu. Iz tog razloga bez obzira na zakonsku obvezu osposobljavanja, potrebno vam je samo mali trud i dio slobodnog vremena da pomoću ovog nastavnog materijala naučite osnove zaštite od požara, kao i praktične radnje u gašenju požara, jer taj trud se može višestruko isplatiti ako uspijemo spasiti svoju ili tuđu imovinu, te u težim slučajevima i ljudski život.


Sadržaj: 1.0. OSNOVNI POJMOVI O GORENJU I GAŠENJU ................... 5 1.1. Osnovni pojmovi o gorenju ..............................................5 1.3. Požar i eksplozija ........................................................... 15 1.4. Produkti gorenja............................................................ 16 1.5. Osnove gašenja ............................................................ 17 1.6. Mjere zaštite pri gašenju požara ..................................... 23 2.0. SREDSTVA ZA GAŠENJE PREMA KLASI POŽARA ............ 25 2.1. Voda ............................................................................ 25 2.2. Pjena............................................................................ 26 2.3. Prah ............................................................................. 28 2.4. Ugljični-dioksid .............................................................. 29 2.5. Haloni .......................................................................... 30 2.6. Priručna sredstva .......................................................... 30 3.0. POŽARNE OPASNOSTI I MJERE ZAŠTITE OD POŽARA ... 31 3.1. Uzroci nastanka požara .................................................. 31 3.2. Uvjeti za širenje požara .................................................. 35 3.3. Mjere zaštite od požara .................................................. 39 3.4. Evakuacija .................................................................... 42 4.0. OPREMA I SPRAVE ZA GAŠENJE POŽARA ...................... 44 4.1. Tipovi, izgled, način uporabe i taktika gašenja početnog požara aparatima .......................................................... 45 4.2. Hidranti i oprema za gašenje vodom ............................... 58 4.3. Pravila za pružanje prve pomoći ..................................... 65 5.0. PITANJA ZA PONAVLJANJE ............................................ 66

6


7


1.0. OSNOVNI POJMOVI O GORENJU I GAŠENJU 1.1.

Osnovni pojmovi o gorenju

Vatra i gorenje zasigurno su najfascinantniji fenomeni koji se odvijaju u prirodi, stoga je razumljivo što je čovjek još od najstarijih vremena nastojao istražiti ovu uzbudljivu pojavu. Misterij vezan uz pojavu gorenja nije se mogao riješiti kroz dugi niz stoljeća. Tek se krajem 18 stoljeća ušlo u trag ovoj misteriji. Početkom moderne kemije utvrđene su pravilne pretpostavke u vezi s gorenjem. Naše današnje znanje omogućuje nam da gorenje smatramo specijalnim slučajem općenito kemijske reakcije, koja se odvija po određenom zakonu. Stoga općenito možemo reći: GORENJE JE PROCES OKSIDACIJE, KOJI SE ODVIJA S DOVOLJNIM INTENZITETOM I DOVOLJNOM BRZINOM DA DOLAZI DO OSLOBAĐANJA ZAMJETNE KOLIČINE TOPLINE I SVIJETLOSTI. Pri ovoj kemijskoj promjeni tvar koja gori spaja se s kisikom. Kod ovih promjena ne dolazi ni do kakvog gubitka tvari kao što su to neke ranije teorije o gorenju tvrdile. Pri gorenju, isto kao i pri drugim kemijskim reakcijama, tvar samo prelazi iz jednog oblika u drugi uz oslobađanje toplinske i svjetlosne energije. Kako je gorenje spajanje gorive tvari s kisikom, s pravom se može reći da je gorenje proces oksidacije, stoga je taj proces potrebno pobliže objasniti. Oksidacija je kemijski proces pri kojem se kisik spaja s elementima od kojih je neka tvar građena. Proces oksidacije se kao kemijska promjena stalno dešava u prirodi i tehnici. Promjene u kojima od jedne ili više tvari nastaju nove su kemijske promjene. Kod kemijske promjene tvari dolazi do promjene njene strukture i na taj način do nastajanja nove tvari. Za razliku od kemijske promjene kod fizičke promjene ne stvara se nova tvar. Najčešće se to očitava u promjeni oblika, veličini, agregatnom stanju tvari i sl.. Količina oslobođene topline u nekim oksidacijskim procesima vrlo je mala kao što je kod korozije željeza. U nekom drugom slučaju količina topline je izuzetno velika primjerice kod izgaranja nafte. 5


Postoje i procesi oksidacije pri kojima gotovo trenutačno dolazi do spajanja gorive tvari i kisika. Naročito je to vidljivo kod reakcije zapaljivih plinova – propan, butan, metan, kao i kod zapaljivih tekućina sa zrakom, pa čak i u slučajevima spajanja praškastih zapaljivih tvari sa zrakom. Takva oksidacije su trenutačne i imaju svojstva eksplozije. Stoga možemo ustvrditi da oksidacija može biti: POLAGANA (bez pojave vatre): hrđanje željeza, truljenje. BRZA (s pojavom vatre): gorenje. TRENUTAČNA (s pojavom i bez pojave vatre) : eksplozija.

Kada uzmemo u obzir i pojavu oksidacije, tada bismo mogli ustvrditi da je gorenje oblik oksidacije i to burna oksidacija. Kod ovog procesa se za relativno kratko vrijeme oslobađa velika količina topline. Pored oslobađanja topline, gorenje je praćeno pojavom svjetlosti (plamen), te velikom količinom plinovitih produkata izgaranja (dim) i na kraju, kao ostatak gorenja kod nekih gorivih tvari ostaje oksid u obliku pepela. Proces gorenja dakle može se odvijati samo ako su istovremeno ispunjeni određeni uvjeti. Brzina i tijek procesa gorenja uglavnom ovisi o nizu različitih faktora, kao što je: agregatno stanje tvari koja gori, oblik tvari, usitnjenost, vlažnost i dr. 1.1.

Uvjeti potrebni za nastanak gorenja (goriva tvar, kisik i temperatura paljenja)

Da bi do gorenja (vatre) moglo doći potrebno je da su istovremeno prisutni tri osnovna uvjeta: 1. 2. 3.

TVAR KOJA MOŽE GORITI - (goriva tvar), TVAR KOJA PODRŽAVA GORENJE - (kisik iz zraka), TOPLINSKA ENERGIJA KOJA JE POTREBNA DA BI SE POSTIGLA TEMPERATURA PALENJA GORIVE TVARI.

Ova tri pobrojena uvjeta ne samo da su potrebna za nastanak gorenja, nego su prijeko potrebna i za daljnje održavanje procesa gorenja. 6


Pobrojeni uvjeti koji su potrebni za nastanak gorenja vrlo se često u praksi shematski prikazuje u obliku trokuta gdje svaka stranica trokuta predstavlja po jedan od uvjeta za gorenje. Takav trokut obično se zove "POŽARNI TROKUT".

Ako u tijeku gorenja oduzmemo samo jednu komponentu gorenje će prestati. a) Goriva tvar Prvi uvjet koji je potreban za početak procesa gorenja je prisutnost tvari koja se može zapaliti i gorjeti. Posebno se mora naglasiti da postoji razlika između pojma gorivo i pojma goriva tvar. Svako gorivo je ujedno i goriva tvar s gledišta požarnog potencijala, međutim svaka goriva tvar koja se može zapaliti i gorjeti nije u isto vrijeme i gorivo. U praksi se gorivom nazivaju one tvari koje se koriste za izgaranje u svrhu dobivanja toplinske energije, kao benzin, loživo ulje, zemni plin, ukapljeni naftni plin, ugljen, drvo itd. Podjela i karakteristika gorivih tvari U svakodnevnom životu i radu čovjeka upotrebljavaju se takve vrste tvari koje po svojim svojstvima predstavljaju stalnu opasnost za nastanak požara. Međutim, nisu sve tvari gorive kao niti zapaljive, stoga se one u ovome pogledu mogu podijeliti na dvije grupe:

1. GORIVE ILI ZAPALJIVE TVARI, 2. NEGORIVE ILI NAZAPALJIVE TVARI.

7


Gorive ili zapaljive tvari su one koje se pri normalnim (standardnim) uvjetima pripaljivanja mogu lakše ili teže zapaliti i dovesti do pojave požara ili u uvjetima požara potpomagati njegov nesmetan razvoj i širenje. To su razne organske tekućine (sirovine, goriva, organska otapala) kao što su: benzin, eteri, esteri, ketoni, aldehidi, alkoholi; zatim plinoviti ugljikovodici – metan, etan, propan, butan, acetilen; i drugi gorivi plinovi – amonijak, vodik; zatim drvo, sijeno, papir, tekstil, većina polimera, usitnjeni laki metali, alkalijski homogeni metali, sumpor, fosfor itd. Negorive ili nezapaljive tvari su one koje se ne mogu zapaliti pri normalnim uvjetima pripaljivanja (815,6º C u vremenu od 5 minuta), a mnoge ni kada su izložene djelovanju ekstremno povišene temperature. Npr. beton, staklo, azbest, kamen, cigla i dr. Neke tvari se pod određenim uvjetima mogu svrstati u jednu ili u drugu skupinu. Primjer: aluminij u obliku velikih komada pripada skupini nezapaljivih tvari, međutim ako je aluminij usitnjen u finu prašinu, ona se može zapaliti pa i eksplodirati u određenim uvjetima.

Ova podjela na gorive ili zapaljive tvari i negorive ili nezapaljive tvari jednostavna je i najgrublja podjela i može se s pravom tvrditi kako ona nije u potpunosti precizna što je i vidljivo iz navedenog primjera aluminija. Pored toga , ponekad sadržaj primjesa, kao i vlage, može utjecati na to dali će neka tvar biti zapaljiva ili nezapaljiva. Glede brzine vezivanja tvari sa kisikom te množine i brzine nagomilavanja topline u pripaljivom dijelu tvari, sve gorive tvari možemo podijeliti na: Teško zapaljive tvari, su one tvari koje pod utjecajem inicijalnog plamena zapale, ali gore samo dok na njih plamen izravno djeluje. Na taj način izgaraju sve vrste životinjskih vlakana, mnoge polimerne sintetičke tvari, drvo ili tekstil impregniran nekim sredstvima za snižavanje stupnja zapaljivosti i brzine širenja plamena i dr. Lakozapaljive tvari, su one koje pod normalnim uvjetima ili na određenoj povišenoj temperaturi pod utjecajem inicijalnog plamena zapale i gore. To su razne organske tekućine, benzini, eteri, esteri, ketoni, aceton, alkohol: plinovi – metan, propan – butan, acetilen, vodik, zatim krute tvari kao što su drvo, sjeno papir, dio polimera, tekstil i usitnjeni laki metali, zatim alkalijski metali, sumpor, fosfor itd. 8


Zapaljive tvari mogu se podijeliti na više načina. tako se zapaljive tvari mogu podijeliti prema agregatnom stanju tvari, kao i prema vrstama sredstava za gašenje i sl. S gledišta zaštite od požara najprikladnija podjela zapaljivih tvari je prema agregatnom stanju te ih dijelimo na:

1. ZAPALJIVE PLINOVE, 2. ZAPALJIVE TEKUĆINE, 3. ZAPALJVE KRUTE TVARI. Ukratko možemo istaknuti neke bitne karakteristike agregatnih stanja tvari: - plinovito agregatno stanje je okarakterizirano zapaženom osjetljivošću obujma prema promjeni temperature i pritiska, kao i činjenicom da plin nema granične površine već teži potpunom ispunjenju svakog raspoloživog prostora. - tekućine, slično plinovima, nemaju određeni oblik te zauzimaju oblik posude u kojoj se nalaze, ali kod tekućina za razliku od plinova, volumen ne ovisi znatnije o promjeni temperature i pritiska. - krute tvari se znatno razlikuju od tekućih i plinovitih. One imaju točno određeni oblik i volumen koje se znatnije ne mijenjaju s promjenom temperature i pritiska. Glede agregatnog stanja zapaljivih tvari koje mogu biti zahvaćeni požarom, požari se razvrstavaju u pet klasa i to:

9


Zavisno o vrsti požara i drugim svojstvima zapaljivih tvari, odabire se odgovarajuća sredstva za gašenje ili se za određen slučaj isključuje upotreba nekog sredstva za gašenje. Tako na primjer voda kao sredstvo za gašenje ne smije se koristiti pri gašenju požara vrste "D" (laki metali) jer ne samo da se požar ne bi pogasio nego bi se čak i razbuktao, a nije isključen ni dolazak do eksplozije. 10


Kako će neke zapaljive tvari izgarati ovisi prvenstveno o agregatnom stanju te tvari, te popratnim svojstvima kao što je: halapljivost, sublimacija, taljenje, termički raspad i dr. Gorenje plinovitih tvari Proces gorenja tvari koji su u plinovitom agregatnom stanju je najjednostavniji. Gorivi plin potrebno je samo pomiješati s potrebnom količinom kisika odnosno zraka te tu smjesu ugrijati na temperaturu paljenja pa će se takva smjesa upaliti i gorjeti plamenom. Budući da kod plinova nema sila koje bi držale na okupu molekule plina, one se šire na sve strane i raspodjeljuju po cijelom raspoloživom prostoru, miješajući se s molekulama kisika. Ako plin kontrolirano izlazi i odmah se nakon izlaženja u slobodan prostor zapali odgovarajućim izvorom, mirno će gorjeti (plinski štednjak, uređaj za zavarivanje). Međutim, ako iz bilo kojeg razloga veća količina plina iziđe u slobodan prostor i šireći se prostorom naiđe na izvor paljenja, trenutno će izgorjeti ili eksplodirati. Gorenje zapaljivih tekućina Zapaljive - gorive tekućine nikada ne gore dok su u tekućem agregatnom stanju, već ih najprije treba pretvoriti u plinovito agregatno stanje, tj. u pare. Stoga se može kazati da tekućina kao takva ne gori, već da gore samo pare nastale iz zapaljive tekućine. Prijelaz iz tekućeg agregatnog stanja u stanje para nazivamo isparavanje. Sve tekućine neće se jednako brzo zapaliti, a to ponajprije ovisi o njihovom isparavanju. Što tekućina brže isparava, to će se iznad površine znatno brže i pri najnižoj temperaturi stvoriti dovoljna količina njezinih para. Ona će se zapaliti, prinese li se iznad površine tekućine izvor paljenja. Najniža temperatura, pri kojoj se iznad površine tekućine nalazi toliko para da u dodiru sa zrakom stvaraju zapaljivu smjesu, koja će se zbog djelovanja nekog izvora paljenja (npr. upaljene šibice) zapaliti, naziva se plamištem. Što je plamište niže, tekućina je opasnija. Plamište benzina je kod -18 ºC, a alkohola (etilnog) kod 12 ºC. To znači da će se proliveni benzin zapaliti usred "najoštrije" zime ako se blizu mjesta prolijevanja baci neugašeni opušak. Alkohol će se zapaliti tek ako je vanjska temperatura 12 ºC i više. Prema tome, benzin je znatno opasniji od alkohola.

11


Plamište Plamište neke zapaljive tekućine je ona najniža temperatura na kojoj se iznad te tekućine nalazi toliko para da one sa zrakom stvaraju takvu smjesu koja se pali pod utjecajem izvora paljenja. Primjer vrijednosti plamišta nekih zapaljivih tekućina dat je u tabeli.

ZAPALJIVA TEKUĆINA

PLAMIŠTE / ºC

Etil-eter

-45

Aceton

-17,8

Benzin

-18

Benzen (benzol)

-11

Ugljik disulfid

-30

Dizel gorivo D1 i D2

oko 55

Plinsko ulje

38-58

Ulje za loženje

55-58

Gorenje krutih tvari Za razliku od plinova i tekućina za koje je karakteristično da svi zapaljivi plinovi odnosno tekućine imaju isti tijek sagorijevanja, za krute tvari to nije karakteristično. Prema načinu gorenja, krute tvari se uglavnom mogu podijeliti u tri grupe. U prvoj su grupi one tvari koje izgaraju izravno se spajajući s kisikom (kao što je sumpor). Drugoj grupi pripadaju krute tvari koje zagrijavanjem najprije prelaze u tekuće, a zatim u plinovito stanje i tek kad tvar prijeđe u plinovito stanje spaja se s kisikom (npr. vosak). U treću i najbrojniju skupinu, ubrajaju se krute tvari koje se na povišenoj temperaturi najprije suše, a zatim se iz njih oslobađaju plinoviti sastojci koji gore uz pojavu plamena, a kruti ostatak gori u obliku žara (npr. drvo, ugljen, papir, slama i dr.). 12


Zrak (kisik) Drugi prijeko potreban uvjet za početak gorenja jest prisutnost tvari koja podržava gorenje, a to je kisik. Kisik je u normalnim okolnostima plin bez boje, okusa i mirisa. Kisik je kemijski element koji je najrasprostranjeniji u prirodi. Kisik sačinjava polovinu od ukupne količine tvari koje čine Zemljinu koru. U stalnom omjeru u zraku se nalazi 29,95% kisika, 78,08% dušika, 0,93% argona i u neznatnim količinama nalazi se ugljični dioksid, plemeniti plinovi (argon, radon i sl.) i vodena para. S obzirom na kemijske osobine kisik je vrlo aktivan i lagano se veže s mnogim kemijskim elementima. Ta karakteristika se povećava povećavanjem temperature. Kisik ne gori ali podržava gorenje i neophodan je uvjet nastanka gorenja. Kisik se upotrebljava za zavarivanje i rezanje metala jer s acetilenom i vodikom daje plamen visoke temperature. Pored toga upotrebljava se u aparatima za disanje, ako sredstvo za oksidaciju i dr.. Komprimirani kisik u dodiru s nekim tvarima koje lako oksidiraju (mineralna ulja i masti) izaziva burno gorenje, pa čak i eksploziju. Do eksplozije može doći i pri spajanju s vodom (plin praskavac). Kisik se troši pri gorenju, pa će gorenje najčešće prestati ako koncentracija kisika u nekom zatvorenom prostoru padne ispod 15 vol.%. Temperatura paljenja Treći uvjet nužan za početak procesa gorenja zapaljive tvari jest postizanje temperature paljenja, temperature na kojoj proces gorenja započinje. Temperatura paljenja je ona najniža temperatura kod koje se tvar pali bez prisustva otvorenog izvora paljenja. Da bi se goriva tvar zapalila, nije potrebno čitavu količinu tvari zagrijati do temperature paljenja, nego je dovoljno do te temperature zagrijati samo jedan dio tvari. Toplina kojom se postiže temperatura paljenja jedan je od potrebnih uvjeta za početak gorenja. Otvorenim plamenom se najčešće i najlakše postiže temperatura paljenja. Zapaljenje tvari može se izazvati i 13


sa vrlo malom količinom topline, kao npr.; iskrom, užarenim tijelima, trenjem, isijavanjem kao i drugim oblicima prenošenje topline. Svaka tvar ima svoju temperaturu paljenja i minimalnu energiju paljenja. Lakše zapaljiva tvar je ona kod koje je temperatura paljenja niža. Poznavanje temperature paljenja nužno je potrebno kod preventivnih mjera zaštite od požara pri uskladištenju i rukovanju s gorivim tvarima i držanja na temperaturi nižoj od njihove temperature paljenja.

AGREGATNO STANJE

KRUTE

TEKUČINE I PARE

PLINOVI

GORIVE TVARI

TEMPMPERATURA PALJENJA u ºC

bijeli fosfor magnezij

30-50 500

papir mrki ugljen

180-300 250

koks

440

benzin etilni alkohol

280-530 425

aceton petrolej

540 420

ugljični disulfid

102

metan

650

butan acetilen

405 305

propan vodik

470 560

ugljični monoksid

610

14


1.3.

Požar i eksplozija

a) Požar je nekontrolirano gorenje neke gorive tvari ili bolje rečeno vatra je poprimila takve razmjere da se njom ne može vladati niti upravljati. Prema mjestu nastajanja požare dijelimo na: 1. 2.

POŽARE U ZATVORENOM PROSTORU (u objektu), POŽARE NA OTVORENOM PROSTORU (izvan objekta).

Prema fazama gorenja i intenzitetu izgaranja zapaljivih tvari zamjetno je za:

POČETNI POŽAR

mali intenzitet, sporo širenje vatre

RAZBUKTALI POŽAR (mali, veliki, katastrofalni)

maksimalni intenzitet izgaranja, temperature i brzine širenja, rušenje konstrukcije, jako zračenje topline, stvaranje dima, zagušljivih i otrovnih plinova

ŽIVO ZGARIŠTE

intenzitet izgaranja manji, goriva tvar je izgorjela, zarušavanje, manje dima, skrivena žarišta vatre

b) Eksplozija je trenutačno izgaranje plinova i para zapaljivih tekućina te katkad i prašinastih krutih tvari. Eksplozije su pojave koje često prate požare, a ponekad je eksplozija uzrok nastanka požara. Prenošenje ili proširenje požara često nastupi kao posljedica eksplozije. Eksplozije su praćene i velikim povećanjem tlaka i pojavom praska. Ako se eksplozija dogodi u zatvorenom prostoru, posljedica je veliko razaranje, pogotovo ako građevinski objekt nije građen za proces pri kojem se može očekivati i pojava eksplozije. 15


Kako se u praksi često radi sa zapaljivim tvarima koje sa zrakom čine eksplozivne smjese, zadatak je preventivne zaštite od požara da posveti pozornost sprečavanju nastanka eksplozivnih smjesa. Eksplozivna smjesa može nastati kao rezultat miješanja zraka sa zapaljivim plinovima ili parama zapaljive tekućine i kao rezultat raspršenosti određene količine zapaljive prašine u zraku.

1.4.

Produkti gorenja

Izgaranjem gorive tvari stvaraju se novi kemijski spojevi koje zovemo produkti gorenja. Kako smo ranije ustvrdili kako je gorenje oksidacija, što znači da su produkti izgaranja oksidi. Koji oksidi i u kojem slučaju će nastati ovisi o vrsti gorive tvari i uvjetima pri kojima se odvija proces izgaranja. Kako je u sastavu organskih tvari redovito prisutan ugljik, to znači da će u produktima izgaranja gorivih tvari uvijek biti prisutni oksidi ugljika. Izgaranjem ugljika moguće je stvaranje dviju vrsta njegovih oksida (ugljični-dioksid CO2 i ugljik-monoksid CO). Kod izgaranja organskih tvari u produktu izgaranja mogu nastati oba oksida. Koji će od ova dva oksida nastati i u kojoj količini ovisi o količini kisika, odnosno zraka koji sudjeluje u procesu izgaranja. Potpuno i nepotpuno gorenje Potpuno gorenje, nastaje u prisutnosti dovoljne količine zraka (kisika) kada goriva tvar može potpuno izgorjeti. U praksi najčešće se to dešava na otvorenom prostoru gdje vatra dobiva najveću moguću količinu zraka. Produkt potpunog izgaranja ugljika je ugljični-dioksid (CO2). Ugljični-dioksid je plin bez boje, slaba mirisa, kisela okusa, 1,5 puta je teži od zraka, ne gori već sprječava gorenje i disanje. Goriva se tvar u ugljičnom dioksidu gasi. Ugljični-dioksid nije otrovan, ali može izazvati gušenje ukoliko zbog njegove prisutnosti dođe do smanjenja koncentracije kisika u zraku ispod 16%. Čisti ugljični-dioksid često se koristi kao sredstvo za gašenje požara u ručnim i prijevoznim vatrogasnim aparatima te u sustavima stabilnih automatskih uređaja za gašenje požara. 16


Nepotpuno gorenje tvari nastaje onda kada goruća tvar nema na raspolaganju dovoljno kisika da potpuno izgori. Kod nepotpunog gorenja dolazi do djelomične oksidacije ugljični-monoksid (CO). Produkti nastali nepotpunim gorenjem još su uvijek upaljivi. Kada ti produkti dođu u dodir s novom količinom zraka oni se mogu ponovno upaliti te gorjeti ako imaju dovoljnu temperaturu paljenja. produkti koji nastaju nepotpunim gorenjem tvari su različiti, no svi oni sadrže veču ili manju količinu ugljikova monoksida. Ugljični-monoksid je plin bez boje, gotovo bez mirisa i okusa. Specifična težina mu je 0,97 što znači da je nešto lakši od zraka (zrak = 1) te se stoga brzo diže u visinu. Otrovnost ugljičnog-monoksida očituje se u njegovoj velikoj aktivnosti vezanja na hemoglobin crvenih krvnih zrnaca i na taj način sprječava vezanje kisika na hemoglobin, čime je onemogućen prijenos kisika u organizam. Koncentracija ovog plina već preko 0,2% u zraku predstavlja ozbiljnu opasnost od trovanja. Radi toga u svim slučajevima gašenja, gdje postoji opasnost od ugljičnog-monoksida, vatrogasci i druge osobe kod vatrogasne intervencije moraju koristiti osobnu zaštitnu opremu za dišne organe (maske s filtrom za CO).

1.5.

Osnove gašenja

Gorenje ili vatra je kemijski proces kod čega se tvar spaja s kisikom uz pojavu svjetlosti (plamena) i oslobađanja topline. Želimo li taj proces prekinuti, potrebno je ukloniti jedan od uvjeta koji su potrebni da dođe do procesa gorenja. To se postiže uvođenjem novih tvari u proces gorenja koje imaju svojstvo odstranjivanja jednog ili više uvjeta potrebnih za gorenje. Ove tvari nazivamo sredstvima za gašenje. Učinke sredstava za gašenje dijelimo u tri grupe:

1. OHLAĐUJUĆI UČINAK, 2. UGUŠUJUĆI UČINAK, 3. ANTIKATALITIČKI UČINAK. Ohlađujući učinak sastoji se u tome što tvar na sebe veže

17


toplinu koja nastaje izgaranjem gorive tvari. Odvođenjem topline snizuje se temperatura gorive tvari i onog trenutka kada temperatura gorenja tvari postane niža od temperature paljenja, proces gorenja prestaje. Ugušujući učinak sastoji se u tome što tvar u obliku plina, magle ili praha, a ponekad i kao kora ili spoj pjene, prekriva gorivu tvar i time u cijelosti ili djelomično sprječava pristup kisiku iz zraka. Zapravo to znači da je tvar potpuno izolirana od kisika ili je smanjena koncentracija kisika kod gorive tvari ispod vrijednosti koja je dovoljna za gorenje. Antikatalitički učinak je zapravo sprečavanje lančane reakcije spajanja gorivih atoma i radikala s kisikom (inhibicija). Antikatalički učinak karakterističan je kod sredstava za gašenje halon (zamjensko sredstvo FM200). Taj je način gašenja najsličniji ugušivanju.

1.5.1. Gašenje požara u posebnim uvjetima

a) Gašenje požara na električnim uređajima i instalacijama Gašenje požara blizu električnih uređaja i instalacija pod naponom kao i požara na njima zahtjeva poseban postupak. Naime, takvi požari se ne smiju gasiti pod naponom, jer je to opasno za život. Ako se želi odmah gasiti, ne čekajući da se isključi struja, mogu se koristiti aparati na prah, ugljični dioksid i haloni. nakon isključenja struje može se gasiti vodom odnosno pjenom.

18


b) Gašenje požara zapaljivih tekućina Požar zapaljive tekućine koja se zapalila u nekoj posudi ili manje količine razlivene tekućine čija površina mirno gori, požar će se uspješno ugasiti upotrebom praha ili pjene. Manji požari u zatvorenim prostorijama mogu se gasiti ugljičnim dioksidom ili halonima. Voda se može upotrijebiti samo kao sredstvo za hlađenje, osim pri gašenju požara teških ugljikovodika gdje se za gašenje može koristiti aparat na raspršenu vodu. U situaciji manjih požara zapaljivih tekućina mogu se koristiti i razni priručni materijali kao npr. voda, pijesak, pokrivači i dr. U industrijskim pogonima, pogotovo u rafinerijama, za gašenje manjih požara može se koristiti vodena para.

c) Gašenje požara na ložišnim objektima

Požari koji nastaju kod peći na kruta goriva (drvo, ugljen) može se gasiti na više načina. Vatra koja bi nastala izvan ložišta takvih peći (drvo, papir, odjeća) može se gasiti vodom, ali požar na samoj peći (ulje, mast) najbolje se gasi priručnim sredstvima (krpa, pokrivač) i uporabom aparata za gašenje (prah, ugljični dioksid ili pjena). Na isti način se gasi požar na ložištu peći na lož-ulja. Požar na instalacijama i plinskim trošilima predstavlja veću opasnost jer osim požara može doći i do eksplozije. Veća količina nekontrolirano izašlog plina, posebno u zatvorenoj prostoriji lako se pali i najmanjim izvorom paljenja (iskra na prekidaču za svijetlo) pri čemu najprije dolazi do eksplozije, a zatim i požara. Požar na plinskoj boci ukoliko se desi u trenutku rukovanja može se ugasiti tako da zatvaranjem ventila (upotrebom mokre krpe na ruci) spriječimo istjecanje plina, a zatim ugušivanjem (krpom, dekom) ili vodom ugasimo plamen. Plamen će najčešće nestati i samim zatvaranjem ventila. Bocu je potrebno obvezno iznijeti iz zatvorene prostorije i hladiti mlazom vode ili mokrim krpama. 19


d) Gašenje požara u objektima

Požar u objektima najčešće zahvaća krov, podrum, dimnjak, prostorije za stanovanje ili radne prostorije. Požar krova predstavlja veliku opasnost zbog brzine širenja uglavnom na drvenoj konstrukciji pri čemu kod gašenja obvezna je intervencija profesionalnih

vatrogasnih jedinica. Požar dimnjaka spada u složene požarne opasnosti, jer se požar ne smije gasiti vodom uslijed moguće eksplozije (voda se na visokoj temperaturi raspada na vodik i kisik), pa je potrebno pričekati da nataložena čađa sama izgori, a gorenje je potrebno držati pod kontrolom radi sprečavanja širenja vatre iz dimnjaka. U nekom slučajevima može se potrebiti i aparat za gašenje (prah ili ugljični dioksid), ubacivanjem sredstva za gašenje u donji dio dimnjaka, pri čemu će ih uzgon uručih plinova povući prema gore i ugasiti požar. Požar na stubištima je također jako opasan jer se kod njega pojavljuje efekt dimnjaka (kretanje vrućih dimnih plinova prema gore). Jako je važno da se pokuša ugasiti početni požar, a uslijed njegovog brzog širenja potražiti pomoć vatrogasaca. Obvezno je zaštititi se od dima (zatvaranjem prozora i vrata) i pripremiti se za evakuaciju.

e) Požar na motornim vozilima

Požar na različitim vrstama motornim vozilima (osobnim automobilima, kamionima, autobusima, tramvajima) može nastati iz različitih uzroka npr. pušenja, rada s otvorenim plamenom dok se vozilo puni gorivom, kvara na električnoj instalaciji, sudara i dr. Za gašenje takvih požara najprikladniji su prijenosni aparati za gašenje prahom, halonima, a djelomično i ugljičnim dioksidom. Ukoliko je vozilo u pokretu potrebno je odmah ga zaustaviti i ugasiti motor. Zatim treba izvaditi prijenosni aparat za gašenje požara i kroz vrlo malo otvoren poklopac motora (većina požara se događa na motoru) početi gasiti. Poklopac se ne smije potpuno otvoriti jer bi se od nove količine kisika iz zraka požar mogao još više razbuktati. Putnici (ili suputnici) trebaju obvezno izići iz osobnog vozila ili autobusa, a iz teretnih vozila, ako je ikako moguće iskrcati gorivi materijal koji se 20


prijevozi, kako se požar ne bi prenio na njega. U većini slučajeva teretna vozila i autobusi opremljeni su aparatima za gašenje požara, dok većina osobnih automobila nije. U takvim prilikama, umjesto aparata za gašenje upotrebljavaju se priručna sredstva kao pokrivači, pijesak, zemlja i sl.

f) Gašenje požara na zapaljenoj osobi

Pri radu sa zapaljivim tekućinama često može doći do požara na odjeći. Pri tome je najvažnije izbjeći paniku i sačuvati prisebnost. Zapaljena osoba najčešće u strahu i panici reagiraju na neprikladan način tražeći pomoć trčanjem, pri čemu se vatra još više razgorijeva.

Pri gašenju požara na osobi najdjelotvorniji će biti prekrivač kojim ovijemo osobu čija odjeća gori i lagano ju položimo na pod. Takav požar može se ugasiti i tako da se druga osoba priljubi uz osobu čija odjeća gori i na taj način ugasi vatra. Pravilni postupak zapaljenje osobe za samogašenje požara: baciti se na zemlju i zakotrljati po zemlji (leđa). Mogu se uporabiti i aparati za gašenje pri čemu treba paziti na osjetljive organe (oči, uši) ili izazivanje smrzotina aparatom na ugljični dioksid.

21


1.5.2. Uočavanje i dojava požara Sustavi za dojavu požara mogu biti automatski, gdje se kontinuiranim praćenjem jednog ili kombinacije javljača požara osigurava nadzor nad prostorom i signalizacija na mjestu gdje je organizirano stalno dežurstvo. Postoji i ručna oprema za dojavu požara (tipkala). Takva dojava se prosljeđuje vatrogasnim ili drugim službama koji su u stanju organizirati i sprovesti akciju gašenja. U slučaju uočavanja požara na bilo kojem mjestu, potrebno je sačuvati prisebnost i poduzeti radnje kojima je za cilj umanjivanje posljedica već nastalog požara. Zakonom o zaštiti od požara propisano je da: "Svaka osoba koja primijeti neposrednu opasnost od nastanka požara ili primijeti požar, dužna je ukloniti opasnost, odnosno ugasiti požar ako to može učiniti bez opasnosti za sebe ili drugu osobu. Ako ta osoba to ne može učiniti sama, dužna je obavijestiti najbližu vatrogasnu postrojbu, policijsku upravu, stanicu ili ispostavu, centar za obavješćivanje i uzbunjivanje ili drugo tijelo jedinice lokalne samouprave i uprave".

Prilikom dojave potrebno je posebno upozoriti vatrogasce na eventualno postojanje opasnosti od eksplozija (boce s komprimiranim plinom), kao i na ugroženost osoba i potrebu spašavanja iz ugroženih dijelova objekta ili sa viših katova. POTREBNE OBAVIJESTI PRI DOJAVI POŽARA:     

IME I PREZIME, ADRESA I TELEFON OSOBE KOJA DOJAVLJUJE, LOKACIJA POŽARA (LOKACIJA ILI OPIS MJESTA), PROSUDBA VELIČINE POŽARA I MATERIJALA KOJI GORI, POZNATE OPASNOSTI I UGROŽENOSTI OSOBA, VISINA OBJEKTA.

TELEFONSKI BROJ VATROGASACA 193 PROPISANI ZNAKOVI ZA UZBUNJIVANJE U REPUBLICI 22


HRVATSKOJ

1.6.

Mjere zaštite pri gašenju požara Gašenje požara opasno je za zdravlje i život onoga koji gasi požar. Kod gašenja požara moguće su i ozljede. Ozljede mogu biti uzrokovane mehanički putem, djelovanjem štetnih plinova ili električne struje (urušavanjem građe, udar električne struje, trovanje ugljičnim dioksidom ili drugim opasnim plinovima, gušenje ugljičnim dioksidom, dimom, opekline, padovi s visina, prijelomi i dr.).

Posebnu pozornost treba obratiti na pravilnu uporabu sredstava za gašenje, jer pogrešan odabir sredstava za posljedice mogu imati teže ozljede pa čak izazvati i smrt. Požari u zatvorenim prostorijama razvijaju visoku temperaturu i veliku količinu dima, a smanjenjem koncentracije kisika stvara se ugljikmonoksid (CO) i drugi otrovni i zagušljivi plinovi. Mjere zaštite kod gašenja u zatvorenom prostoru: ulazak u takav prostor predstavlja opasnost jer prilikom otvaranja vrata dolazi do naglog razgorijevanja vatre uslijed naglog dovoda zraka, stoga otvaranje vrata mora biti oprezno i lagano, ulazak i kretanje u pognutom stavu, zadržavanje bez zaštitnih sredstava kraće i gašenje brže, a u slučaju poteškoća brzo napustiti takvu prostoriju.

23


Zbog toga, prije nego se počne gasiti požar, treba pozorno razmotriti koje su sve opasnosti moguće i u vezi s time primijeniti odgovarajuće mjere:

    

ISKLJUČITI STRUJU PRIJE GAŠENJA VODOM ILI PJENOM, NASTOJATI ZAUSTAVITI DOTOK GORIVE TVARI DO MJESTA POŽARA, ZAŠTITITI GLAVU, RUKE I NOGE, PRI GAŠENJU DRŽATI SE UPUTA PROIZVOĐAČA ZA RUKOVANJE APARATOM, AKO SE GASI POŽAR U ZATVORENOM PROSTORU, U SLUČAJU TEŠKOĆA S DISANJEM NAPUSTITI PROSTORIJU I GAŠENJE NASTAVITI UZ UPOTREBU OSOBNOG ZAŠTITNOG SREDSTVA ZA ZAŠTITU DIŠNIH ORGANA, PRAVILNO PRUŽITI PRVU POMOĆ OZLEĐENOM I OVISNO O STANJU, ZATRAŽITI LJEČNIČKU POMOĆ.

24


2.0. SREDSTVA ZA GAŠENJE PREMA KLASI POŽARA Sredstva za gašenje požara su sastavi koji gase požare nekim od navedenih učinaka gašenjem. Prema najopćenitijoj podjeli imamo tri vrste sredstava za gašenje požara:

GLAVNA VODA

2.1.

SPECIJALNA

POMOĆNA

PJENA UGLJIK-DIOKSID HALONI, (FM-200) SUHI PRAH

POKRIVAČI PJESAK, ZEMLJA OSTALA

Voda

Od svih sredstava za gašenje, za protupožarnoj zaštiti najveće značenje i ulogu ima voda. Ona ne samo da je najučinkovitije sredstvo za gašenje, već gotovo uvijek postoji mogućnost da se pri gašenju koristi iz prirodnih izvora ili iz mreže, spremnika i bunara. Pored ovih, voda ima i drugih prednosti jer je najjeftinija i najrasprostranjenija. Vodu kod gašenja požara možemo koristiti u slijedeće svrhe:  za neposredno gašenje,  za hlađenje posuda sa zapaljivim tekućinama ako su ugroženi požarom,  za zaštitu vatrogasaca i ostalih sudionika u gašenju od djelovanja plina.

Način gašenja požara vodom. 25


Kod gašenja požara punim mlazom, voda gasi ohlađivanjem. Isto se to postiže raspršenim mlazom. Međutim ako vodu raspršimo u maglu, tada ona istodobno gasi i hlađenjem i ugušivanjem. Vodu kao sredstvo za gašenje požara: 1. 2. 3.

4. 5.

2.2.

NE SMIJE SE KORISTITI ZA GAŠENJE POŽARA NA ELEKTRČNIM INSTALACIJAMA. NE SMIJE SE KORISTITI PRI NISKIM TEMPERATURAMA ZBOG MOGUĆNOSTI SMRZAVANJA. POSTOJI OPSANOST OD EKSPLOZIJE AKO SE VODOM DJELUJE NA TVARI KOJE S NJOM STVARAJU EKSPLOZIVNE PLINOVE, TE AKO SE VODOM (PUNI MLAZ)UZVITLA PRAŠINA KRUTIH ZAPALJIVIH TVARI. POSTOJI OPASNOST OD PROŠIRENJA POŽARA UKOLIKO SE VODOM (PUNI MLAZ)GASE RAZLIVENE ZAPALJIVE TEKUĆINE. POSTOJI OPASNOST OD URUŠAVANJA: kada se u nekom objektu nađu u požaru materijali koji upijaju vodu opasno je gasiti vodom jer dolazi do bubrenja i povećanja težine, a time i do mogućnosti urušavanja objekta.

Pjena

U novije vrijeme u protupožarnoj zaštiti pjene igraju značajnu ulogu. U gašenju požara zapaljivih tekućina, posebno nafte i njezinih derivata, pjena predstavlja pouzdano sredstvo za gašenje. Usavršena aparatura za pjene s različitim brojem opjenjenja, kao i niz novih ekstrakata zapaljivih tekućina doprinijeli su da se pjena vrlo mnogo koristi za gašenje požara osobito klase B (požari zapaljivih tekućina). Pjena za gašenje je dosta nestabilna masa sastavljena od velikog broja sitnih mjehurića ispunjeni zrakom. Dobiva se tako da se uvodi otopi sredstvo za stvaranje pjene i iz takve se otopine stvara pjena pomoću određenog plina. Za stvaranje pjena za gašenje koristi se zrak ili ugljičnidioksid. Prema načinu stvaranja pjene dijelimo na : 1. 2.

KEMIJSKU PJENU MEHANIČKU ILI ZRAČNU PJENU

26


Kemijska pjena nastaje reakcijom otopine natrijeva hidrogenkarbonata (sode bikarbone), aluminijeva sulfata i saponina, pri čemu se oslobađa ugljični dioksid kojim su ispunjeni mjehurići kemijske pjene. Nedostatak pjene očitava se u tome što provodi struju stoga se:

električnu

NE SMIJE KORISTITI ZA GAŠENJE POŽARA NA ELEKTRIČNIM UREĐAJIMA I INSTALACIJAMA

Mehanička ili zračna pjena dobiva se pomoću zraka, pjenila i vode tako da se u otopinu vode i pjenila uvodi zrak, time su mjehurići pjene sada ispunjeni zrakom. Pjenilo može biti dobiveno od prirodnih materijala ili izrađeno na bazi sintetičkih materijala. Postotak miješanja pjenila s vodom kreće se od 4 do 6%. Sve veća usavršenost aparature kao i novousvojeni ekstrakti kakve proizvodi kemijska industrija, omogućuju dobivanje zračne pjene različitog broja opjenjenja. Broj opjenjenja je od 6 do 1000, a zračna pjena se dijeli prema broju opjenjenja. Tako se broj opjenjenja 6 do 12 naziva teškom pjenom, 30 do 150 srednjom i 150 do 1000 lakom pjenom.

1. 2. 3.

TEŠKA, SREDNJA, LAKA PJENA.

27


Način djelovanja pjene na gorivu tvar sagledava se i kroz:

PJENA GASI GUŠENJEM ALI I SPRIJEČAVA ISIJAVANJE

HLADI POVRŠINU

HLADI STJENKE

OTEŽAVA DIZANJE

PLAMENA PREMA

TEKUĆINE

SPREMNIKA

PARA

POVRŠINI TEKUĆINE

2.3.

Prah

Primjena praha za gašenje ima za sobom gotovo šestdesetogodišnji razvoj. U samom začetku uporaba praha bila je ograničena samo na ručne protupožarne aparate. Povećanim opasnostima od požara i razvojem industrije, upotreba praha za gašenje našla je ubrzanu primjenu u mogućnosti gašenja električnih uređaja pod naponom, potpunoj neotrovnosti i neškodljivosti u odnosu na čovjeka i materijale, otpornost prema smrzavanju i mogućnost gašenja i pri najnižim temperaturama, mogućnosti gašenja gotovo svih vrsta požara (klase A, B, C, D i E) i velike moći gašenja. Naravno da ovo ne znači da se gašenju prahom mogu propisati univerzalne mogućnosti. U zadnje vrijeme uvode se i stabilna protupožarna postrojenja velikih kapaciteta i to s automatskim aktiviranjem. Postoje dvije vrste praha za gašenje: 1. 2.

PRAH NA BAZI NATRIJEVA BIRKABONATA, PRAH DRUGIH SASTAVA. 28


Djelovanje praha za gašenje požara je ugušujući i antikatalitički uz neznatan učinak hlađenja. Prah drugih sastava pojavljuje se u novije vrijeme kao posljedica zahtjeva gašenja požara tamo gdje se javlja žar odnosno za gašenje požara klase A (drvo, slamu, papir itd.). To je prah na bazi kalijeva bikarbonata, amonijevih sulfata i bikarbonata.

2.4.

Ugljični-dioksid

Ugljični-dioksid je plin bez boje, slabog kiselog mirisa i okusa. Ugljik-dioksid je teži od zraka, ne gori jer je u potpunosti zasićen kisikom i onemogućeno je daljnje vezanje, pa se stoga goriva tvar zato gasi u ugljični-dioksidu zbog manjka kisika. Ugljični-dioksid gasi požare na principu ugušivanja i to istiskivanjem zraka iz mjesta gorenja. Ako se ugljik-dioksid ispušta u prostoriju u kojoj je nastao požar, tada se u tom prostoru smanjuje postotak kisika, kada se postotak smanji ispod 15% u većini će se slučajeva prekinuti proces gorenja. U zatvorenim prostorijama gdje se gasi požar postoji opasnost od gušenja, jer je koncentracija ugljičnog-dioksida iznad 4% opasna za zdravlje. Kako ugljični-dioksid po svom svojstvu lako prelazi u tekuće stanje, često se koristi kao sredstvo za gašenje požara u vatrogasnim aparatima ili u stabilnim instalacijama. Kod stabilnih instalacija za gašenje ugljičnim-dioksidom potrebno je instalirati uređaj za "zatezno vrijeme", za vrijeme kojeg će svi prisutni napustiti prostoriju u kojoj će se aktivirati ta instalacija. Ugljični-dioksid uspješno se koristi za gašenje požara na električnim instalacijama i uređajima pod naponom, kao i za gušenje drugih vrsta požara u njihovoj blizini. Kod gašenja požara metala (kao što su aluminij, magnezij i njihove legure) ugljični-dioksid ne smije se koristiti. Naime laki metali imaju veliku moć spajanja s kisikom te ga uzimaju i iz ugljičnog-dioksida. Radi toga kod gorenja lakih metala za gašenje se ne smije upotrijebiti ugljičnog-dioksid jer bi se gorenje samo još više pojačalo. 29


2.5.

Haloni

Haloni su po kemijskom sastavu halogenirani ugljikovodici. Ako se u molekuli metana ili etana atomi vodika zamijene halogenim elementima, dobijemo određeni halon ovisno o vrsti i broju halogenih elemenata kojima je izvršena supstitucija atoma vodika. Haloni gase požare antikatalitički i to tako da se raspadnuti halon veže s atomima i radikalima te se na taj način prekida lančana reakcija normalnog izgaranja. Haloni imaju i određene manjkavosti jer su efikasni samo ako se primjene za gašenje početnih požara. veće koncentracije halona štetne su za zdravlje. Pored toga pod utjecajem topline haloni se raspadaju na vrlo otrovne spojeve. U novije vrijeme sve se manje upotrebljava halon već novije zamjensko sredstvo, plin pod nazivom FM-200.

2.6.

Priručna sredstva

U grupu priručnih sredstava za gašenje požara spadaju pijesak, zemlja i slične stvari kao tekstilni prekrivači. Ako pijesak, zemlja i slične krute tvari nisu suhe ne smije se koristiti za gašenje požara tvari koje reagiraju s vodom. Prekrivači, deke, odjeća i sl. koristi se kod gašenja manjih požara gdje su takvi predmeti pri ruci. prekrivači se koriste i kod gašenja osoba zahvaćenim požarom. Gašenje požara ovim priručnim sredstvima uglavnom se temelji na učinku ugušivanja vatre sprečavanjem pristupa kisiku na mjestu gorenja.

30


3.0. POŽARNE OPASNOSTI I MJERE ZAŠTITE OD POŽARA Zaštitom od požara nije samo gašenje požara, nego su to sve radnje i mjere koje se poduzimaju s ciljem da do njega ne dođe. Takve mjere koje se poduzimaju s ciljem sprečavanja nastanka požara nazivamo preventivnim mjerama zaštite od požara. Preventivne mjere zaštite od požara moraju se provoditi već u fazi projektiranja i izgradnje objekta, te posebno u tijeku korištenja objekta. Za sve faze potrebno je predviditi što obuhvatnije preventivne mjere zaštite od požara, analizirati sve činitelje koji bi mogli izazvati požar, načine mogućeg širenja požara, te mjere kojima se sprječava nastajanje i širenje požara.

3.1.

Uzroci nastanka požara

Za uzrokom nastanka požara smatra se svaki izvor topline koji na zapaljive tvari djeluje tako da se one mogu zapaliti. Jedna od značajnijih uzročnika požara je čovjek koji svojim radom, djelatnošću, a nadasve nemarom stvara mogućnost za nastanak požara i to:      

NEPRAVILNIM POSTUPANJEM S VATROOPASNIM TVARIMA, NEPOŠTIVANJEM ZNAKOVA ZABRANE O UPOTREBI OTVORENE VATRE, PUŠENJA, ZAMORA I NEZNANJA PRI RUKOVANJU RAZLIČITIM IZVORIMA PALENJA, POGREŠKA PRI PROJEKTIRANJU, NENAMJENSKE UPORABE STROJEVA, UREĐAJA, OPREME.

Na posljetku niti požare koje čovjek izaziva namjerno (paljevine) također nisu zanemarivi. 31


Kao mogući i najčešći uzroci požara uglavnom se navode:      

OTVORENI PLAMEN, ISKRA I UŽARENA TIJELA, VRUĆI PREDMETI, INSTALACIJE I GRIJAČI, ELEKTRIČNE INSTALACIJE, STATIČKI ELEKTRICITET, SAMOZAPALJIVOST, PRIRODNE POJAVE.

Otvoreni plamen, iskra i užarena tijela Glede temperature, odnosno stupanja zagrijanosti, gotovo svaki plamen koji prati neki proces izgaranja može dovesti do paljenja zapaljivih tvari ako dođu u neposredni dodir s plamenom ili u njegovu blizinu. Slično se dešava i s različitim usijanim tijelima, iskrama i sl. Kod raznih tehnoloških procesa i pri rukovanju s raznim zapaljivim tvarima najčešće može doći do dodira između plamena, užarenog tijela i iskre sa zapaljivom tvari. Najčešće se to događa u slijedećim slučajevima:        

ZAGRIJAVANJEM ZAPALJIVIH TEKUĆINA NA OTVORENOM PLAMENU, DESTILIRANJEM NEPOSREDNO NA PLAMENU, DODAVANJEM LAKOHLAPIVIH I ZAPALJIVIH OTAPALA KOD OTVORENOG PLAMENA, RADOVIMA S PLAMENOM NA SPREMNICIMA UGROŽENIM EKSPLOZIJOM, UNUTRAŠNJIM OSVJETLJENJEM SPREMNIKA I POSUDA, ZAVARIVANJEM NA MJESTIMA UGROŽENIM OD EKSPLOZIJE (LAKIRNICE, SKLADIŠTA LAKOZAPALJIVIH TEKUĆINA I SL.) ČIŠĆENJE ZAPALJIVIM TEKUĆINAMA U BLIZINI OTVORENOG PLAMENA, PALJENJEM ŠIBICE ILI PUŠENJEM U PROSTORIJAMA UGROŽENIM POŽAROM I EKSPLOZIJOM. 32


Mogućnost da se pri naprijed pobrojenim postupcima, poslovima i radnjama izazove požar proizlazi iz činjenice što su temperature paljenja kod većine zapaljivih tvari niže od temperature otvorenog plamena ili iskre. Zaštita od opasnosti izbijanja požara, koji mogao biti uzrokovane otvorenim plamenom, užarenim tijelom ili iskrom postiže se zabranom korištenja otvorenog plamena, zabranom obavljanja radova pri kojima dolazi do stvaranja iskri na mjestima ugroženim požarom i eksplozijom. Ovo se pak može izbjeći osiguranjem dovoljno velikog razmaka između izvora ovih opasnosti i najbliže zapaljive tvari. Požar izazvan vrućim predmetima Razni grijači (radijatori, parovodi i sl.) ponekad mogu biti uzrokom požara, pogotovo ako se u njihovoj blizini radi s lakozapaljivim tvarima. Toplina trenja kao uzrok požara Kod međusobnog trenja pokretnih (rotirajućih) dijelova nekog stroja može se razviti tolika toplina, da ona bude dovoljna za zagrijavanje zapaljive tvari do temperature paljenja. Toplina do koje dolazi trenjem rotirajućih dijelova stroja najčešće dovodi do temperature paljenja sredstva za podmazivanje (ulja) u dotičnom stroju. Rjeđe dolazi do paljenja neke druge zapaljive tvari, pogotovo ako je udaljena od stroja. Ako se i desi požara većih razmjera, onda se to obično radi o prenošenju požara sa stroja na okolne zapaljive materijale. Električna struja kao uzrok požara Smatra se da je električna struja dosta čest uzrok nastanka požara. Međutim, potrebno je istaći da je najveći broj požara koji se pripisuju "električnoj struji" kao uzročniku, zapravo posljedica nepažnje, nepravilnog korištenja, pa i propusta kod projektiranja električnih uređaja. Preopterećenje električnih instalacija, ugradnja neodgovarajućeg osigurača, nepravilna uporaba i neispravna trošila i sl., mogu izazvati požar. Statistički sve se to pripisuje električnoj struji, međutim ipak je to samo posljedica ljudske nepažnje i nepravilnog korištenja električne struje naročito ako se u blizini nalazi neka lakozapaljiva tvar. 33


Požar zbog statičkog elektriciteta Posljedica pražnjenja skupljenog statičkog elektriciteta je pojava iskre koja također može biti uzrokom požara, pogotovo ako se u blizini stroja ili dijela stroja na kojem se skuplja statički elektricitet nalazi neka lakozapaljiva tvar. Stvaranje statičkog elektriciteta može doći pri strujanju tekućina ili plinova kroz cjevovode, na strojevima u gumarskoj industriji (valjci), na strojevima u tekstilnoj industriji, u silosima, u cijevima za pneumatski transport itd. U kojom će obimu doći do skupljanja statičkog elektriciteta u određenoj situaciji ovisi o prirodi materijala od kojega je neko tijelo izrađeno i to nadasve od njegove vodljivosti. Ako se radi o tijelu manje vodljivosti (odnosno boljoj izolaciji toga tijela prema zemlji), tada postoje veće mogućnosti za skupljanje statičkog elektriciteta. Najbolji način sprječavanja nakupljanja statičkog elektriciteta izvodi se uzemljenjem onih uređaja i instalacija kod kojih može doći do skupljanja statičkog elektriciteta. Pored toga što uzemljenje nije jedini način za otklanjanje opasnosti od statičkog elektriciteta, ipak se ono najčešće i gotovo isključivo primjenjuje kao zaštitna mjera protiv nakupljanja statičkog elektriciteta. Samozapaljivost Jedan od uzroka nastanka požara može biti i samozapaljivost. Naime, neke tvari, a prvenstveno tvari organskog podrijetla, sklone su takvim promjenama koje dovode do samozagrijavanja pa i do samozapaljivosti. Samozagrijavanje i samozapaljivost su posljedica određenih fizikalnih, kemijskih i bioloških promjena. Poznato je da do samozagrijavanja i samozapaljivosti ugljena dolazi zbog apsorpcije kisika iz zraka na česticama ugljena, što dovodi do postupnih povećanja temperature – do samozapaljivosti. Karakteristično je da kod pamuka natopljenog nekim vrstama biljnih ulja dolazi do oksidacije s kisikom iz zraka i na taj način do samozagrijavanja i samozapaljivosti. Kod samozapaljivosti sijena početno samougrijavanje i samozapaljivost nastaje zbog rada mikroorganizama, daljnje samozagrijavanje i samozapaljivost posljedica su određenih fizikalnih i kemijskih promjena. U tvari koje su sklone pojavi samozagrijavanja izdvajaju se neke 34


vrste ugljena, pamuk natopljen masnim tvarima, vlažni aluminijski prah, olovni oksid natopljen firnisom, željezo u prahu natopljeno uljem, mast, sijeno, vreće od jute itd. Poznato je da do procesa samozagrijavanja samozapaljivosti kod pojedinih tvari traje relativno kratko, proces traje dosta dugo. Proces samozagrijavanja kod natopljenih lanenim uljem traje svega nekoliko sati, a proces može trajati i po nekoliko mjeseci.

koji dovodi do a kod drugih taj pamučnih krpa kod ugljena taj

Prirodne pojave Poznato je da požar mogu prouzročiti i neke prirodne pojave. Najčešće je to kod pojave: groma, munja, potresa, topline sunčeve energije, pa i vjetra koji uglavnom pogoduje proširenju i razbuktavanju požara, a manje predstavlja neposredni uzrok.

3.2.

Uvjeti za širenje požara

Kolika je šteta od požara ovisi o zahvaćenosti površine objekta ili više međusobno spojenih objekata. Kod velikom proširenju požara dolazi do katastrofalnih požara. Ako je požar zahvatio jedan dio građevine neke tvrtke, u drugom dijelu će se nastaviti rad nakon izvjesnog prekida. Međutim, ako požar zahvati cijelu građevinu, tada se može računati s prestankom rada cijele tvrtke. Radi toga požarnu preventivu potrebno je provoditi tako da se napravi što više prepreka širenju požara, tj. da bude što više požarnih prostora. Pravilnom upotrebom vatrootpornih građevinskih konstrukcija može se spriječiti ili ograničiti širenje požara na susjedne prostorije, pa i na susjedne zgrade. Građevinsko razdvajanje podrazumijeva potpuno odjeljivanje jedne prostorije od druge pomoću vatrootpornih ploha (zidova, stijena i stropova) u okomitom i vodoravnom smjeru. Pojam vatrootpornih materijala razumijeva takve materijale koji mogu izdržati u požaru najmanje 1,5 sati bez ikakve konstruktivne promjene. Također moraju izdržati i nagla hlađenja koja nastaju zbog akcije gašenja (dodir s vodom i sl.), a da se pritom ne promijene konstruktivne karakteristike materijala. Građevinskim razdvajanjem jedne građevine na manje prostorije pomoću vatrootpornih ploha nastaju tzv. požarni prostori. Požarnim 35


prostorom nazivamo osnovne građevinske jedinice zgrade, prostorije ograničene zidovima, podom i stropom koje mogu zadržati požar predviđeno vrijeme ovisno o vatrootpornosti građevinskih konstrukcija koje omeđuju taj požarni prostor. Horizontalno širenje požara Požar koji je nastao u jednoj prostoriji može se proširiti na susjedne prostorije uglavnom kroz vrata koja su ostala otvorena, kroz razne otvore u zidu, kroz prozore kao i zbog pregaranja upaljive pregrade itd. Stoga ako je požar već nastao, potrebno ga je ograničiti na tu prostoriju u kojoj je i nastao. Iz toga proizlazi zahtjev da pregrade, kojima je ograđena ta prostorija moraju imati određeni stupanj vatrootpornosti. U praksi, vrlo često se radi o manjim prostorijama između kojih nisu izvedeni debeli zidovi. Često su pregrade izvedene i od upaljivog materijala. I kod ovako slabe pregrade može se spriječiti širenje požara za neko izvjesno vrijeme. Ovako izgrađena upaljiva pregrada može imati minimalni stupanj vatrootpornosti 15-30 min. slikama:

Postupno širenje horizontalnog požara prikazan je na slijedećim

36


U praksi često je i kratko vrijeme dovoljno da se požar ugasi i da mu se ne dozvoli širenje na susjedne prostorije. Stoga se može zaključiti kako svaka pregrada, koja dvije susjedne prostorije dijeli po čitavoj visini, sprječava širenje požara te da je građevina sigurnija što je više ispresijecana pregradnim stijenama.

37


Pregrade možemo, općenito, podijeliti na: 1. 2. 3.

4.

NEOTPORNE, VATROOTPORNE, POŽARNE ZIDOVE I OSTALA SREDSTVA KOJA SLUŽE UMJESTO PREGRADA.

Neotporne pregrade su one pregrade gdje je vatrootpornost manja od 1 sata. Vatrootporna pregrada ima stupanj otpornosti 1 sat ili više. Vatrootporna pregrada dijeli prostoriju po čitavoj visini u kojoj ne smije biti nikakvih otvora osim eventualno vrata. Vrata mogu biti drvena – puna, ali bez ostakljivanja običnim staklom. Požarni zid je pregrada koja potpuno dijeli dva prostora ili dva dijela građevine. U građevinama propisanim stupnjem vatrootpornosti, koji proizlazi iz požarnog opterećenja, požarni zid mora biti izveden od poda do stropa odnosno od stropa do stropa. U zidu ne smije biti nikakvih otvora, osim u slučaju posebne potrebe. Ako je pak potrebno ugraditi vrata, ona moraju biti vatrootporna. Vertikalno širenje požara Požar se u vertikalnom smjeru iz jednog kata u drugi, može proširiti putem stubišta i dizala, preko neotpornih stropova, kroz otvore u stropovima te prodiranjem plamena kroz prozore.

38


Stubišta i okna dizala u vatrootpornim građevinama najčešći su putovi širenja požara. Iz ovog je razloga potrebno da za stubište imamo određen i siguran način izvedbe. Plamen i dim ne bi smjeli prodrijeti u stubišni prostor. Stoga bi stubišta morala biti ograđena zidovima od neupaljivog materijala i istog stupnja vatrootpornosti kao i čitava građevina. Stepenice moraju biti od neupaljivog materijala. Vrata moraju biti istog stupnja vatrootpornosti kao i pregradni zid i izvedena s uređajem za samozatvaranje. Požar se vertikalno širi i prostorima za dizala. Zbog toga vrata dizala moraju imati odgovarajući stupanj vatrootpornosti. Otvori na vratima dizala ne smiju se ostakliti običnim staklom, nego se za tu namjenu moraju koristiti specijalne vrste stakla koje imaju određeni stupanj vatrootpornosti. Vertikalnog širenja požara dešava se i kroz prozore i ostakljene plohe. Mogućnost ovakvog širenja požara ogleda se u tome što prozorsko staklo brzo puca na povišenoj temperaturi i plamen koji izbija kroz okno prozora može uz povoljan vjetar zapaliti zapaljivi materijal prozora na katu koji se nalazi iznad kata koji je zahvaćen požarom. Zapaljivi materijal prozora na gornjem katu počinje gorjeti, a stakla popucaju. Ako se u blizini prozora nalaze drugi zapaljivi materijali, požar se prenosi u gornji kat. Zaštita od ovakvog načina vertikalnog širenja požara je izgradnja ograde dovoljne visine (najmanje 1 metar) i to od neupaljivog materijala. Ponekad se ograde, iz estetskih razloga, grade od armiranog stakla koje se ugrađuje u metalnu konstrukciju, a visina također mora biti najmanje 1 metar.

3.3.

Mjere zaštite od požara

Kako u svakodnevnom životu postoje razne požarne opasnosti, potrebno je stalno i sistematski poduzimati mjere da se izvori opasnosti smanje ili ako je moguće potpuno uklone. Zaštita od požara nije samo gašenje požara, nego i sve one mjere koje se poduzimaju da do požara ne dođe. Posebno je potrebno utvrditi najčešće uzroke požara i izvore paljenja, vrste gorivih tvari koji se skladište ili upotrebljavaju i shodno tome odrediti osnovne mjere zaštite na svakom mjestu. Zakonom o zaštiti od požara propisane su radnje i aktivnosti koji se svaki pojedinac ili tvrtka moraju pridržavati. U radnim sredinama 39


potrebno je izraditi normativni akt – Pravilnik o zaštiti od požara, kojim se propisuju osnovna pitanja i mjere zaštite od požara u toj sredini. Odgovorne osobe dužne su upoznati sve zaposlene s donesenim mjerama pri raspoređivanju na radno mjesto ili premještanju na drugo. Zaposlenici su dužni provoditi sve propisane i utvrđene mjere zaštite od požara, a stranke koje borave u tom prostoru pridržavati se pisanih ili usmenih naputaka i vidljivo istaknutih ploča upozorenja i zabrana. Najdjelotvornije mjere zaštite od požara su građevinske mjere koje se primjenjuju i izvode pri gradnji ili adaptaciji građevine i drugih prostora sukladno propisima i tehničkim normativima, te uporabi vatrootpornih materijala, pravilnog izvođenja i odvajanja požarnih sektora (vrata, armirano staklo i dr.). Primjeri praktičnih mjera kod održavanja i rukovanja zapaljivim tekućinama i plinovima, električnim instalacijama i uređajima u stambenim i drugim objektima:

UPORABA ŠTEDNJAKA I PEČI NA PLIN, BOJLERA, GRIJALICA održavati instalacije u ispravnom stanju (spojevi cijevi, ventili, gumena crijeva, brtvila), pravilno čuvati bocu sa plinom (zaštićenu od većih izvora topline), pridržavati se osnovnog pravila kod paljenja plina (najprije pripremite plamen, a onda otvorite dovod plina), češće provjetravati prostorije.

40


UPORABA ELEKTRIČNIH INSTALACIJA I UREĐAJA opterećenje sukladno namjeri i izvedbi, koristiti samo originalne dimenzionirane osigurače, paziti na pregrijavanje utičnica kod jačih potrošača

UPORABA PEĆI NA KRUTA GORIVA (drva, ugljen) postaviti peć na negorivu podlogu, pravilno postaviti cijevi, neodlagati zapaljive predmete i tvari u blizini peći, cijevi ili dimnjaka, održavanje tavana, pozorno rukovanje i odlaganje pepela, pozorno paljenje peći otvorenim plamenom

UPORABA PEĆI NA LOŽ ULJA ne nalijevati gorivo na vruću peć, ne držati posudu sa gorivom kraj goruće peći, prije upotrebe provjeriti ventile i instalacije na peći i dimnjaku

41


3.4.

Evakuacija

Pod evakuacijom se podrazumijeva organizirano napuštanje objekta ili ugrožene zone. Evakuacija se poduzima u svim slučajevima prije neposredne i veće opasnosti ili po nastajanju iste. U požarima, naročito u početnoj fazi razvoja, rijetko se događa da se ne može provesti evakuacija jer u toj fazi požar vrlo rijetko zahvati veću površinu. Međutim, ako požar duže traje, isti uzrokuje zadimljene objekta pa i putova evakuacije, te se može očekivati i urušavanje pojedinih dijelova objekta. U ovakvim slučajevima često dolazi i do panike među ugroženim osobama. Da pravila:   

bi akcija evakuacije uspjela, potrebno je pridržavati se osnovnih spriječiti stvaranje panike početkom i u tijeku evakuacije, osigurati osvjetljenje putova evakuacije, pravodobno organizirati spašavanje osoba kojima je zbog razvoja požara i popratnih pojava onemogućena evakuacija.

Evakuacija se uobičajeno izvodi glavnim odnosno, pomoćnim putovima evakuacije koji postoje u objektu. Glavni putovi evakuacije su hodnici, glavno stubište i predvorje odnosno glavni izlazi iz objekta na slobodni vanjski prostor. Sporedni put je sporedno stubište i dizala. Zbog opasnosti od nestanka struje dizala se koriste samo u iznimnim situacijama.

U slučaju požara nužno je provesti spašavanje ljudi iz ugroženog objekta ili dijela objekta. Spašavanje se izvodi na razne načine. Jedan od načina spašavanja prikazan je na slici. 42


Način spašavanje iz ugroženog objekta izvodi se kao: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

spašavanje putem redovitih izlaza, spašavanje upotrebom ljestve kukače, upotrebom hidraulične platforme, korištenjem specijalnog vatrogasnog uređaja "samospasilac" (rollgliss) i sl., korištenjem vatrogasnih ljestvi i sl., spašavanje užetom, korištenjem uskočnice, zračnog jastuka i sl.

U nekim slučajevima koriste se i helikopteri za spašavanje iz objekata.

43


4.0. OPREMA I SPRAVE ZA GAŠENJE POŽARA Svaki požar, osim požara koji su nastali kao posljedica eksplozije, u samom početku su u biti mali požari. U koliko se pristupi odmah gašenju takvih požara isti se može vrlo uspješno ugasiti ručnim vatrogasnim aparatima, pa čak i priručnim sredstvima za gašenje. Potrebno je stalno imati na umu da se početni požar može ugasiti malim snagama i s malo sredstava. Ako se požar slobodno širi već za 15 minuta može poprimiti takve razmjere da su ručni vatrogasni aparati nedjelotvorni. U takvim slučajevima potrebne su veće i profesionalne snage, koje imaju na raspolaganju veliku količinu sredstava, sprava i specijalnu opremu za gašenje. U svim građevinama u kojima postoji mogućnost nastanka požara potrebno je, ovisno o opasnostima, predvidjeti i osigurati odgovarajuću vatrogasnu opremu i sprave za gašenje. Oprema i sprave za gašenje su:  ručni vatrogasni aparati,  prijevozni vatrogasni aparati,  prijenosne vatrogasne prskalice s pripadajućom opremom,  zidni hidranti s pripadajućom opremom,  vanjski (podzemni i nadzemni) hidranti s pripadajućom opremom,  stabilni automatski uređaji za gašenje,  polustabilni uređaji za gašenje i  vatrogasna vozila. Za uspješno gašenje požara potrebno je da su svi korisnici prostora osposobljeni i uvježbani u rukovanju aparatima. Za vatrogasne aparate od izuzetne važnosti je da se:  obavlja propisani pregled, kontrola i servisiranje. Nakon svake upotrebe aparat za gašenje požara potrebno je nanovo servisirati. Prema sredstvima za gašenje kojima su punjeni, razlikujemo aparate za gašenje:  Prahom "ABC", "D"  Ugljičnim dioksidom "CO2"  Pjenom "Pz"  Vodom "V"  Halonima, halon 1211-BCF 44


4.1.

Tipovi, izgled, način uporabe i taktika gašenja početnog požara aparatima

45


SREDSTVO ZA GAŠENJE

TIP

PUNJENJE (kg l)

PRAH D

S9D

S12D

9

12

TEMP. PODRUČJE RADA

OD -20°C DO +60°C

NAPOMENA

POŽARI ELEKTRO UREĐAJA DO 1000V, S UDALJENOSTI VEĆE OD 1m

PREPORUKA ZA KORIŠTENJE

ZA ZAPALJENE METALE: MAGNEZIJ, ALUMINIJ, NATRIJ I SL. S9D

S12D

46


NAČIN UPORABE – AKTIVIRANJE APARATA

PRAH

47


a) Taktika gašenja prahom

Gasiti u pravcu vjetra od prednje prema stražnjoj strani. U pravilu odozdo prema gore (iznimno kod isticanja tekućine) odozgo prema dolje. Kod gašenja površinskih požara tekućina potrebno je u što kraćem roku mlazom praha obuhvatiti cijelu površinu. Kod početnih požara većeg intenziteta uporabiti više aparata istovremeno, bolje nego jedan za drugim. Nakon prestanka gorenja zaustaviti izbacivanje praha, i zadržati preostalu količinu radi gašenja obnovljenog požara ili sprečavanja ponovnog izbijanja.

48


SREDSTVO ZA GAŠENJE

TIP PUNJENJE (kg l)

UGLJIČNI DIOKSID

CO2 3

CO2 5

CO2 10

CO2 30

CO2 60

3

5

10

30

60

TEMP. PODRUČJE RADA NAPOMENA PREPORUKA ZA KORIŠTENJE

OD -20°C DO +60°C POŽARI ELEKTRO UREĐAJA DO 1000V, S UDALJENOSTI VEĆE OD 1m U TELEFONSKIM CENTRALAMA, UPRAVLJAČKIM I RAZVODNIM ORMARIMA, LABORATORIJIMA, RAČUNSKIM CENTRIMA, MUZEJIMA I SL. CO2 3

CO2 5

CO2 10

CO2 30

CO2 60

49


NAČIN UPORABE – AKTIVIRANJE APARATA

UGLJIČNI DIOKSID

50


b) Taktika gašenja ugljičnim dioksidom Ugljični dioksid prostorijama.

se

najuspješnije

primjenjuje

u

zatvorenim

Kod manjih površinskih požara treba gasiti u pravcu vjetra prekrivanjem površine oblakom ugljičnog dioksida (CO2) kao na slici.

51


REDSTVO ZA GAŠENJE

TIP

PUNJENJE (kg l)

PJENA

Pz9

Pz50

Pz140

8.5+0.54*

47+3*

132+84*

TEMP. PODRUČJE RADA

OD 0°C (UZ DODATAK SREDSTVA PROTIV SMRZAVANJA 30°C) DO +60°C

NAPOMENA

NIJE ZA GAŠENJE ELEKTROUREĐAJA POD NAPONOM

PREPORUKA ZA KORIŠTENJE

U KEMIJSKOJ INDUSTRIJI, LUKAMA, BRODOVIMA, SKLADIŠTIMA ZAPALJIVIH MATERIJALA Pz9

Pz50

Pz140

52


NAČIN UPORABE – AKTIVIRANJE APARATA

PJENA

53


c)

Taktika gašenja pjenom

Mlaz pjene usmjeriti u pravcu vjetra, tako da pjena razlijevanjem po površini prekrije zapaljenu tekućinu. Kod požara na tlu s jednim ili više aparata prekriti površinu slojem pjene i paziti da se požar ne proširi.

54


SREDSTVO ZA GAŠENJE

TIP

PUNJENJE (kg l)

VODA

VP15

Vr9

V25

15*

9*

25*

TEMP. PODRUČJE RADA

OD 0°C (UZ DODATAK SREDSTVA PROTIV SMRZAVANJA 30°C) DO +60°C

NAPOMENA

NIJE ZA GAŠENJE ELEKTROUREĐAJA POD NAPONOM

PREPORUKA ZA KORIŠTENJE

U DRVNOJ, TEKSTILNOJ I PAPIRNOJ IND. I SKLADIŠTIMA VP15

Vr9

ZA ŠUMSKE POŽARE V25

55


NAČIN UPORABE – AKTIVIRANJE APARATA

VODA

56


d) Taktika gašenja vodom Mlazom vode gasiti žarište požara, odnosno početi gašenje s ruba požara prema kraju u cik - cak ili kružnoj liniji i to u pravcu vjetra. Kod visokih predmeta gasiti odozdo prema gore u uzlaznoj cik – cak liniji.

57


4.2.

Hidranti i oprema za gašenje vodom

Za gašenje požara vodom vrlo često se koriste hidranti. Oni se priključuju na hidrantsku mrežu kao izvor snadbjevanja vodom. Hidrantska mreža za gašenje požara stabilni je sustav za gašenje požara kojim se služe gasitelji za neposredno i posredno gašenje požara. Pod neposrednim gašenjem požara razumijeva se gašenje bez upotrebe vatrogasnog vozila i opreme koja se na njemu nalazi, a posrednim kada se za gašenje upotrebljavaju vatrogasna vozila. Prema izvedbi i mjestima ugradnje razlikuju se unutarnji ili zidni hidranti te vanjski hidranti. Vanjski hidranti mogu biti izvedeni kao podzemni i nadzemni.

Zidni hidranti Postavljaju se unutar objekata na zidovima, u hodnicima i stepeništima gdje su pristupačni u tzv. hidrantske ormariće.

Oprema: priključak za cijev, tlačna cijev (15m), mlaznica, ventil.

Postupak upotrebe: 1. isključi struju, 2. otvori ormarić, 3. razmotaj crijevo, 4. zatvori ventil na mlaznici, 5. otvori ventil u hidrantskom ormaru, 6. te otvori na mlaznici.

Označavanje: "H" 58


Nadzemni hidrant Postavljaju se na vodovodnu mrežu u visini do 1m, na raznim mjestima uglavnom gdje ne ometaju kretanje i prolaz.

Oprema:  hidrantski ključ,  tlačne cijevi,  mlaznice.

59


Podzemni hidrant Postavljaju se na vodovodnu mrežu u nivou terena: na ulicama, javnim površinama, u krugu stambenih i poslovnih zgrada.

Postupak upotrebe: 1. skinuti poklopac, 2. montirati hidrantski nastavak, 3. montirati mlaznicu i zatvoriti ventil na njoj, 4. otvoriti vodu pomoću ključa, 5. otvoriti ventil na hidrantskom nastavku i mlaznici te usmjeriti mlaz.

Oprema:  hidrantski ključ,  hidrantski nastavak,  tlačne cijevi,  mlaznice.

60


4.2.1. Ostala oprema za gašenje požara. a) Mlaznice

Mlaznice su neophodni dio opreme za gašenje, a služi za stvaranje mlaza i usmjeravanje prema mjestu požara. Prema načinu primjene, i izvedbi, dijele se na: obične mlaznice, univerzalne i mlaznice specijalne namjene. b) Cijevi Cijevi prema svojoj osnovnoj namjeni dijele se na :

 

usisne tlačne

Izrađuju se po oznakama i dimenzijama:  oznaka "A" promjera Ø 110 mm,  oznaka "B" promjera Ø 75 mm,  oznaka "C" promjera Ø 52 mm,  oznaka "D" promjera Ø 25 mm. 61


a) Razdjelnice

Razdjelnice su naprave kojom se voda koja dotječe iz jednog izvora dijeli na dva ili tri trošila. Ulazni otvor ima promjer od Ø 75 mm, a dva izlazna svaki po Ø 52 mm.

b) Sabirnice

Sabirnice su naprave kojom se voda koja dotječe iz dva izvora usmjerava samo prema jednom mjestu potrošnje.

62


c)

Spojnice za cijevi

Spojnice služe za međusobno spajanje cijevi i raznih armatura. Pri spajanju se moraju upotrebljavati ključevi za spojnice. Kao i kod cijevi, spojnice se izrađuju u četiri veličine s obzirom na promjer, i to:  spojnice "A" za promjer Ø 110 mm,  spojnice "B" za promjer Ø 75 mm,  spojnice "C" za promjer Ø 52 mm,  spojnice "D" za promjer Ø 25 mm.

63


DJELOVANJE POŽARA NA ČOVJEKA Požar stvara visoke temperature koje na čovjeku izazivaju opekline, dok dim koji sadrži veliku koncentraciju ugljičnog monoksida trovanje s prestankom disanja i rada srca. Ostale posljedice na zdravlje izazivaju popratne eksplozije, urušavanje užarenih dijelova zgrade ili postrojenja, oslobađanje drugih otrovnih plinova, zavisno od procesa proizvodnje. Požar na odjeći čovjeka gasi se ugušivanjem sa pokrivačem ili debljim slojem odjeće koju treba skinuti sa sebe (npr. sako, kaput itd.). Kod toga je posebno važno da zaštitimo svoje ruke na način da sredstvo kojim ugušujemo požar prebacimo preko svojih ruku do lakta i držati ih ispružene ispred sebe da i nas ne zahvati požar. U koliko uslijed panike čovjek trči potrebno ga je zaustaviti i pogasiti plamen na njemu ili ga politi manjom količinom vode. Osobe koje su ozlijeđene u prostoru koji je zahvaćen požarom potrebno je spasiti iz tih prostora. Prvu pomoć potrebno je pružiti ozlijeđenima na mjestu događaja samo tamo gdje ne prijeti opasnost od trovanja ugljičnim monoksidom (CO), požara ili eksplozije. U slučaju kada požar ugrožava život i ozlijeđenom i spasiocu potrebno je odabrati najbolju metodu (koja se u tom času može odabrati) i pristupiti spuštanju ozlijeđenih s katova zahvaćenih požarom bez prethodno pružene prve pomoći. Pomoć u takvim slučajevima ozlijeđenim osobama pružit će se izvan ugroženog prostora, a istovremeno ovisno o broju ozlijeđenih pozivamo hitnu medicinsku pomoć.

64


4.3.

Pravila za pružanje prve pomoći Spašavate život ako odmah djelujete u slučaju: 

gubitka svijesti,

prestanka disanja,

obilnog krvarenja.

Prvu pomoć potrebno je uvijek kada je to moguće pružiti na mjestu događaja, iznimno se povrijeđeni premješta bez pružene prva pomoć ako okolina ugrožava njegov život kao i život spasioca.

Postupak s povrijeđenima: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

Pogledati oko sebe da vidite prijeti li povrijeđenima ili vama daljnja opasnost, Kada je to moguće, ostavite povrijeđenoga da leži na mjestu gdje je, dok ga se ne pregleda. Ukoliko je potrebno pomaknuti povrijeđenoga nastojite to učiniti vrlo pažljivo, Povraćali povrijeđeni , položite ga u bočni položaj kako bi spriječili ugušenje, Prestane li disati, primijenite umjetno disanje, Zavijte mu i mobilizirajte dijelove tijela, Pokrijte povrijeđenoga da mu bude toplo i zaštitite ga od vremenskih utjecaja, Zatražite stručnu pomoć što je prije moguće, Odredite najbolji način transporta povrijeđenoga ukoliko ste izvan naseljenog mjesta, po preporuci hitne medicinske pomoći.

Bitne napomene za osobu koja pruža prvu pomoć:   

prije pružanja prve pomoći uočiti promjene na ozlijeđenom, uvijek činiti samo ono što je potrebno, ne upuštajte se u zahvate koje ne poznajete, 65


 

radite mirno i sabrano, ne paničarite, to negativno utječe na unesrećenog, u tijeku pružanja prve pomoći pošaljite nekoga iz vaše blizine da izvijesti hitnu medicinsku pomoć na broj telefona 194 o nastalom unesrećenju, kako bi stručna medicinska ekipa što prije krenula prema unesrećenom, ne premještajte unesrećenog nakon pružanja osnovne pomoći ukoliko to nije neophodno. Prijelomi natkoljenice ili kralješnice zahtijevaju zbrinjavanje od stručne ekipe hitne medicinske pomoći, jer u protivnom mogu uslijediti nesagledive posljedice. Premještaj ozlijeđenog s mjesta događaja samo u slučaju širenja požara, moguće eksplozije, urušavanja i sl.

66


5.0. PITANJA ZA PONAVLJANJE 1. Što je to gorenje ? 2. Što je to oksidacija ? 3. Dali je oksidacija kemijska ili fizikalna promjena ? 4. Koja je glavna karakteristika kemijskih promjena ? 5. Da li se hrđanje može smatrati gorenjem iako je to pojava oksidacije ? 6. Prikažite proces gorenja. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34.

Koja tri uvjeta su potrebna za nastanak gorenja ? Što je to temperatura paljenja ? Prikaži požarni trokut i objasnite njegovo značenje. Navedite nekoliko negorivih tvari. Kako se dijele gorive ili zapaljive tvari prema agregatnom stanju ? Navedite klase požara (A, B, C, D, E) ? Objasnite način izgaranja plinova ? Objasnite način izgaranja tekućina ? Objasnite način izgaranja krutih tvari ? Navedite definiciju zraka ? Što je to požar ? Što je to eksplozija ? Što su to produkti gorenja ? Objasnite potpuno i nepotpuno gorenje . Navedite ti učinka sredstava za gašenje ? Što je to ohlađujući učinak ? Što je to ugušujući učinak ? Objasnite antikatalitički učinak ? Objasnite gašenja požara na električnim uređajima i instalacijama. Objasnite gašenja požara zapaljivih tekućina. Objasnite gašenja požara na ložišnim objektima. Opišite gašenje požara u objektima. Kako se gasi požar na motornim vozilima ? Kako se gasi požar na zapaljenoj osobi ? Kako se vrši dojava požara ? Koji je telefonski broj vatrogasne službe ? Koje su mjere zaštite pri gašenju požara ? Navedite podjelu sredstava za gašenje požara ? 67


35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58.

Navedite vrste sredstava za gašenje ? Načini i efekti gašenja s vodom ? Načini i efekti gašenja s pjenom ? Načini i efekti gašenja s ugljičnim dioksidom ? Načini i efekti gašenja s prahom ? Načini i efekti gašenja s halonima ? Koja su to priručna sredstva gašenja ? Navedite najčešće uzroke požara ? U kojim slučajevima iskre i užarena tijela mogu izazvati požar ? U kojim slučajevima vrući predmeti izazivaju požar ? Toplina trenja kao uzrok požara. Električna struja kao uzrok požara. Statički elektricitet kao uzrok požara. Što je to samozapaljivost ? Prirodne pojave kao uzrok požara. Objasnite način širenja požara u građevinama ili unutar požarnog prostora? Koji se materijali nazivaju vatrootpornima ? Navedite mjere zaštite od požara ? Što je to evakuacija i kada se provodi ? Nabrojte opremu i sredstva za gašenje ? Objasnite način stavljanja u funkciju ručnih vatrogasnih aparata ovisno o tipu aparata i sredstava za gašenje koje on sadrži. Što su to hidranti ? Kako se stavlja u funkciju zidni hidrant ? Navedite telefonske brojeve (policije, hitne pomoći) ?

68


69

Profile for HD usluge d.o.o.

Priručnik za osposobljavanje iz zaštite od požara  

Priručnik za osposobljavanje iz zaštite od požara  

Profile for hdusluge
Advertisement