Cantus 151 web by HDS.hr

RAZGOVOR S HRVOJEM HEGEDUŠIĆEM, NOVIM PREDSJEDNIKOM HDS–a / HDS ZAMP – VJERNI ČUVAR PRAVA GLAZBENIH AUTORA / KAKO SE STVARALA ZABORAVLJENA OPERA MIRJANA? / ZVONKO ŠPIŠIĆ – 50 GODINA S GLAZBOM / NOVI PROJEKT TAMARE OBROVAC / CD IZLOG NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA BROJ 151 SRPANJ 2008. CIJENA 20 kn

CANTUS

»Na kraju puta« bio je moto koncerta povodom 80. rođendana i 65. obljetnice javnoga glazbenog djelovanja Pere Gotovca koji je održan u četvrtak, 29. svibnja 2008. u svečarskoj Preporodnoj dvorani palače Narodnoga doma. Elitni izvo a i Kao svestrani glazbenik — prije svega skladatelj, ali i producent, organizator, dirigent, a neko vrijeme i predsjednik Hrvatskoga društva skladatelja (HDS) — Gotovac je slušateljstvu ponudio bogat i raznovrstan program (koji je, vjerujem, bilo prilično teško sastaviti). Skladatelj i organizatori

cant 151 11.indd 1

(HDS i Cantus d. o. o.) »uposlili« su cijeli niz elitnih izvođača kojima je decentno dominirao pijanist Mario Čopor. On je zaokružio koncert izvedbom skladbe Na kraju puta, ali je i pratio sve soliste (osim baritona Miroslava Živkovića koji je, po ad hoc želji skladatelja, pjesmu Kukuruzi se njišu zapjevao uz pratnju Stjepana Mihaljinca), te je nadahnuto izveo četiri kratke skladbe za glasovir objedinjene naslovom Mladost– radost. Izvrsni su doista bili svi izvođači: uz spomenute Miroslava Živkovića i Maria Čopora, sopranistica Klasja Modrušan (koja je izvela pjesmu Ftiček), bariton Josip Lešaja (s ekspresivnim pjevom tragikomične balade Scherzo), glumac Duško Valentić (čitajući s puno duha stihove pjesama koje je Gotovac

serije Naše malo misto.

Čini se da je Gotovac daleko od kraja puta — prije je to put koji, kroz neku tvrdoglavu ali toplu ljudsku upornost, nastavlja ići u svim brojnim smjerovima koje si je kreativni skladatelj sâm zadao. uglazbio) te Zbor HRT–a (koji je pod vodstvom Tončija Bilića nastupao u muškom, ženskom i mješovitom obliku). Neki pjevači iz Zbora, tvoreći Klapu Jelsa, zaigrano su izveli klapske pjesme Baškovićeva bura i pjesmu iz TV

Pis mo ministra Biš kupi a Prisno ozračje koncerta uz osjećaj uske povezanosti skladatelja, izvođača i publike potaknuo je i nastup Ibrice Jusića. Stupio je pred publiku pjevajući i svirajući, poput pravog dubrovačkog trubadura — kroz njegovu izvedbu »kolaža (skladateljevih) kazališnih songova i šansona« saznali smo sve o njegovu prijateljstvu sa slavljenikom. Tople poruke Gotovcu pjevale su se i svirale (među njima je baš Ibrica Jusić otpjevao Ne dajte da vas zavedu i Sit svega, pjesme koje je skladatelj predlagao kao moguće naslove koncerta), a osjećaj svečanog, ali i opuštenog duha podizao je atmosferu u Preporodnoj dvorani.

DAVOR HRVOJ

CANTUS CANTUS

No, neke su se poruke i izgovarale: prije početka koncerta Sanja Raca je u ime Ministarstva kulture pročitala pismo ministra mr. sc. Bože Biškupića upućeno Peri Gotovcu, a nakon koncerta srdačno mu je čestitao dosadašnji predsjednik Hrvatskoga društva skladatelja Željko Brkanović. Njegova je poruka opovrgla koncertni moto: doista, nakon svega odslušanoga, čini se da je Pero Gotovac daleko od kraja puta — prije je to put koji, kroz neku tvrdoglavu ali toplu ljudsku upornost, nastavlja ići u svim brojnim smjerovima koje si je kreativni skladatelj sâm zadao.

CANTUS

Piše: Irena Paulus

CANTUS

80. godina ivota i 65. obljetnica ja vnoga glaz benog djelovanja Pere Gotovca obilje ene autors kim koncertom

CANTUS

NA KRAJU PUTA?

CANTUS

ISSN 1330–4747

25-Sep-08 10:49:21 AM

nedjelju, 11. svibnja, u Hrvatskom glazbenom zavodu održan je osmi redoviti koncert iz ciklusa Virtuoso s djelima hrvatskih skladatelja Davora Bobića, Frane Paraća, Borisa Papandopula, Jakova Gotovca i Igora Lešnika. U izvedbi su sudjelovali mladi umjetnici iz Poljske, violinist Martin Hałat i pijanistica Aleksandra Jabłonska, uz studente Muzičke akademije u Zagrebu, trubljača Ivana Đuzela, gitariste Petrita Çekua, Pedra Ribeira Rodriguesa i Tomislava Vukšića, violončelista Smiljana Mrčelu, sopranisticu Mariju Posavec, tenora Božimira Lovrića, baritona Božidara Peričića, Kvartet BOOMerang i pijaniste Ivanu Tadin, Nikolu Kosa, Jelicu Boto i Filipa Šljivca. Ciklus Virtuoso tako je još jednom potvrdio da je uz predstavljanje mladih glazbenika okrenut prema sustavnom promicanju hrvatskoga glazbenog stvaralaštva. (B.P.K.)

NOVI USPJEH PIJANISTICE MARTINE FILJAK ijanistica Martina Filjak osvojila je prvu nagradu i zlatnu medalju na 54. Međunarodnom pijanističkom natjecanju Maria Canals, održanom u Barceloni od 8. do 20. svibnja ove godine, u konkurenciji od 66 natjecatelja iz 30 zemalja. Četvrta je to u nizu nagrada koje je Martina Filjak osvojila na natjecanjima Ženevske federacije u zadnjih osam mjeseci. Prethodile su joj peta nagrada na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Ferruccio Busoni, prva nagrada na natjecanju Viotti i peta nagrada na natjecanju UNISA u Južnoafričkoj Republici. U finalu natjecanja Martina Filjak svirala je Koncert za klavir i orkestar u G–duru M. Ravela uz Simfonijski orkestar del Vallès u impozantnoj dvorani Palau de la Música koja može primiti 2.200 posjetitelja. Uz prvu nagradu, naša je uspješna pijanistica dobila i niz posebnih priznanja te koncerte diljem Španjolske, u Parizu, Rimu i Moskvi, turneju po Kini 2009. godine te snimanje debitantskog nosača zvuka za diskografsku tvrtku Naxos. (B.P.K.)

SJEĆANJA

sionalne vrline izdvojio sam strast i perfekcionizam. Nemoguće je dovoljno naglasiti u ovako kratkom osvrtu na plodnu i bogatu karijeru mnogostrukost Draženovih talenata i umijeća, u čemu unutar svoje generacije u ovoj sredini nije imao premca. Istaknuo se i kao prevoditelj (Ilustrirana rock enciklopedija i Ilustrirana jazz enciklopedija u redakciji New Musical Expressa, životopis Jimija Hendrixa iz pera novinara Chrisa Welcha

Ono što je ponajviše fasciniralo sve nas koji smo bili u prilici s njim surađivati i kontaktirati ga jest potpuna predanost i posvećenost glazbi koju je propovijedao bez imalo dogmatizma ili zadrtosti, s urođenom duhovitošću i elokventnošću.

Najautoritativniji javni tuma popularne glazbe Kada je 1970. počeo pisati, uglavnom recenzije jazza u zagrebačkom Omladinskom tjedniku, tečno je govorio, osim francuskoga, engleski i talijanski jezik i, što je još važnije, posjedovao je temeljiti uvid u sve tri spomenute glazbene scene. Iako je kroz svoje cjelokupno javno djelovanje zadržao i uvećao dosljedno kozmopolitsku orijentaciju, vrlo brzo je shvatio da se, usprkos takvom globalnom razmišljanju, prvenstveno valja angažirati na lokalnoj razini, što mu je ubrzo pripomoglo da se u ovoj sredini nametne kao najautoritativniji javni tumač popularne glazbe. Već nekoliko godina nakon što se odlučio za profesiju glazbenoga pisca, Vrdoljak se probio u tadašnje najuglednije tiskovne medije (Vjesnik, Telegram, Start), zaposlio se na Radio Zagrebu i uspostavio redovitu suradnju s Televizijom. Teško je procijeniti u kojemu je mediju njegov doprinos bio najbitniji, no najduže je radio kao radijski autor i urednik, tako da je i njegova jedina samostalna knjiga (bio je koautor biograﬁje Bijelog dugmeta naslovljene Ništa mudro, objavljene 1980.) Moje brazde preuzela naslov njegove kultne radijske emisije. U nekoliko navrata, javno iskazujući svoje iskreno poštovanje preminulomu prijatelju i kolegi, kao njegove osnovne privatne i profe-

klupskog glazbenog života, što je ponajviše došlo do izražaja kroz njegov višegodišnji angažman u vodećim zagrebačkim rock klubovima Josip Kulušić i Tvornica, što je, između ostaloga, rezultiralo i pokretanjem Plave trave zaborava. Uz Veljka Despota i Zrinka Tutića, Vrdoljak je bio jedan od utemeljitelja hrvatske diskografske nagrade Porin i njezin dugogodišnji glavni tajnik, što je u mnogim vidovima predstavljalo najsloženiji podvig njegove mnogostrane aktivnosti. Iako bih mogao nabrajati još mnoge druge Draženove zasluge, ono što je ponajviše fasciniralo sve nas koji smo bili u prilici s njim surađivati i kontaktirati ga, jest potpuna predanost i posvećenost glazbi koju je propovijedao bez imalo dogmatizma ili zadrtosti, s urođenom duhovitošću i elokventnošću. Prema njegovu tumačenju, u vrhunskoj umjetnosti uvijek ima prostora za improvizaciju i zabavu, tako da je njegov cjelokupni radni opus još jedna potvrda genijalne primjedbe pokojnoga Veselka Tenžere kako dobar rad nikada ne zaudara po znoju. DAVOR HRVOJ

SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA

vije okolnosti iz srednjoškolskih dana Dražena Vrdoljaka bitno su doprinijele nezaustavljivoj akceleraciji njegove iznimno uspješne karijere glazbenoga pisca: zbog očeva zaposlenja nastavu je slušao na francuskom, a u isto je vrijeme razvio strastveno zanimanje za jazz, inicijalno detoniran adolescentskom fascinacijom glazbom Raya Charlesa.

u glazbenim novinama Melody Maker), bio je i suradnik na ﬁlmskim projektima (Sretno dijete Igora Mirkovića), no okušao se i kao glazbeni producent na prvom albumu Buldožera, Pljuni istini u oči, i na koncertnom albumu Tedija Spalata snimljenomu u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Plava trava zaborava Usprkos visokim kriterijima od kojih nikada nije odustajao, Dražen je bio i nenadmašan animator

SJEĆANJA

HRVATSKI SKLADATELJI U CIKLUSU VIRTUOSO

Strast i perfekcionizam

In memoriam Fred Došek (1925. — 2008 .)

SJEĆANJA

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

Davor Hrvoj, urednik

Piše: Višnja Požgaj

SJEĆANJA

Informirajte se i dalje na internetskoj stranici Društva www.hds.hr na kojoj donosimo i cjelovite verzije opsežnih članaka.

Piše: Darko Glavan

SJEĆANJA

eseli nas što u ovom broju novina Cantus možemo, više nego ikad ranije, čestitati hrvatskim skladateljima na obljetnicama, uspjesima, priznanjima i nagradama. Stoga čestitke upućujemo novim počasnim članovima Hrvatskoga društva skladatelja Adalbertu Markoviću i Željku Brkanoviću, novoizabranim članovima Nadzornog odbora i Predsjedništva, te novom predsjedniku Hrvoju Hegedušiću i potpredsjedniku Zoranu Juraniću. Također čestitamo Peri Gotovcu osamdeseti rođendan i šezdesetpetu godišnjicu javnoga glazbenog djelovanja, dok Maji Dešpalj–Begović, Krešimiru Magdiću, Elvisu Staniću, Tamari Obrovac i Elizabeti Toplek upućujemo čestitke kao nositeljima odlikovanja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi, a Arsenu Dediću, Vladi Štefančiću i Bashkimu Shehuu za odlikovanja Red hrvatskoga pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana. Arsenu Dediću čestitamo i na Nagradi Vladimir Nazor za životno djelo. Zvonku Špišiću čestitamo na Porinu i Nagradi Grada Zagreba za životno djelo, a festivalu Jazz Is Back! na Europskoj nagradi za jazz. Naše iskrene čestitke zaslužuju i dobitnici godišnjih Nagrada HDS–a: Davor Bobić, Darko Petrinjak, Marija Riman, Ennio Stipčević, Bruno Krajcar, Miro Kadoić i Ljubo Stipišić Delmata.

SJEĆANJA

Poštovani čitatelji Cantusa!

In M emoriam Dra en Vrdoljak (1951. –2008 .)

SJEĆANJA

UVODNIK

SJEĆANJA

BROJ 151, SRPANJ 2008.

Upravo stoga trajno će nam nedostajati ne samo sve ono što je Dražen znao, nego i nenadmašan način kojim je svoju akribiju i autoritet pretvarao u komunikaciju i atrakciju usporedivu s dostignućima njegovih omiljenih glazbenika.

Ispred svojega vremena U

Zagrebu je 16. svibnja nakon duge i teške bolesti u 84. godini umro pijanist i glazbeni pisac Fred Došek, umjetnik široke kulture i mnogostranih interesa. Rođen 25. veljače 1925. u Zagrebu, Došek je u rodnomu gradu završio gimnaziju, započeo studij arhitekture, a diplomirao glasovir u razredu Evgenija Vaulina na Muzičkoj akademiji, gdje je učio i kompoziciju kod Mila Cipre. Za izvanredne rezultate dobio je nagradu Hrvatskoga glazbenog zavoda. Od 1951. do 1969. bio je profesor glasovira u Muzičkoj školi Vatroslav Lisinski, a potom je prešao u samostalne umjetnike. Uz intenzivnu koncertnu djelatnost bio je i pomoćnik direktora za proizvodnju i program u Muzičkoj produkciji RTV Zagreb i koordinator za ozbiljnu glazbu u Odjelu za međunarodne poslove Hrvatskoga radija. Zahvaljujući višejezičnosti i višenacionalnosti u obitelji, govorio je nekoliko jezika, što mu je omogućilo da se lakše otisne u svijet, ali Zagreb nikada nije trajnije napuštao. Na brojnim putovanjima održavao je koncerte, sklapao poznanstva i korisne međunarodne kontakte. Pisao je komentare, eseje i sinopsise za emisije Radija i Televizije. Okrenut budu nosti Kao pijanist Fred Došek je posebno volio Frédérica Chopina, ali i druge skladatelje koji su u svoje vrijeme bili avangarda, poput Franza Liszta, Béle Bartóka ili Claudea Debussyja. I sâm je bio okrenut budućnosti i jako se za-

lagao za propagiranje djela suvremenih, posebice hrvatskih skladatelja. Jednom je izjavio: »Mislim da je posve normalno što se čovjek, posebice intelektualac i umjetnik, u svojemu djelovanju prije svega oslanja na sve što je okrenuto prema budućnosti, što želi nadići sadašnjost. Nova glazba je samo jedan od vidova toga kretanja prema novom svijetu čovjeka«. Došek je volio muzicirati i sa svojim kolegama. Niz godina svirao je u klavir-

»Mislim da je posve normalno što se čovjek, posebice intelektualac i umjetnik, u svojemu djelovanju prije svega oslanja na sve što je okrenuto prema budućnosti, što želi nadići sadašnjost.« skom duu s Borisom Ulrichom, surađivao s violinistom Henrykom Szeryngom, violončelistom Paulom Tortelierom, Ansamblom Centra za nove tendencije Zagreb (ACEZANTEZ) i skupinom Ars viva u Trstu. Praizveo je mnoga djela hrvatskih i stranih skladatelja, nastupao na brojnim glazbenim festivalima i snimao za RTV. Kritika je isticala njegovu veliku senzibilnost, frapantnu tehniku, ritmičku osjetljivost i sposobnost za najﬁnije tonsko nijansiranje. Povezivanje svijeta Fred Došek bio je i vrlo aktivan organizator i društveni djelatnik. Bio je umjetnički ravnatelj Dana Milka Kelemena u Slatini, član Matice hrvatske i Hrvatskoga društva skladatelja (kao

voditelj Dana hrvatske glazbe i urednik Glazbene tribine u Opatiji), a dobio je i nagradu HDS–a Vatroslav Lisinski. Nakon Domovinskog rata (tijekom kojega je 1994. održao dobrotvorni koncert u Ženevi), zalagao se za ponovno uključenje Hrvatske u srednjoeuropski kulturni kontekst. Posebice mu je bilo stalo da Međunarodni kulturni centar Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu postane mjesto protoka kulture, dakle mjesto susreta koje povezuje glazbenike svih dijelova svijeta. U tom smislu vodio je i kulturnu politiku stranke HSLS–a, a bio je i aktivni član više međunarodnih kulturnih asocijacija kojima je cilj oživjeti bogatu kulturnu baštinu pojedinih europskih regija i time potaknuti oslobađanje golemog stvaralačkog potencijala. U programu festivala Mittel Fest (Cividale), koji okuplja mediteranske zemlje s namjerom stvaranja tolerantnijeg, boljeg i kvalitetnijeg kulturnog prostora unutar europske cjeline, prepoznao je ciljeve kojima je težio u tom smislu. Prema njegovim riječima, Mediteran, kao mjesto stvaralačkih dodira Europe, Azije i Afrike, nudi veliku mogućnost slobodne suradnje bez nacionalnih, regionalnih, religijskih i ideoloških antagonizama koje treba premostiti. Fred Došek je 18. studenoga 2005. u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu proslavio 80. rođendan u organizaciji Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika, čiji je bio počasni član. Tom mu je prigodom Društvo darovalo »Zlatno zvono Lotrščak«, priznanje za cjelokupni doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi.

IZDAVAČI: Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić / UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Maja Sabolić / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb / E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747

cant 151 11.indd 2

25-Sep-08 10:49:26 AM

Po etna skepsa i slu ajno zvukovlje D vije praiz vedbe: B rkanovi ev Per quatro i Ðurovi ev Nahvao

Piše: Ana Vidić

PRAIZVEDBE

astav koji se nakon svoja prva dva javna nastupa u ožujku i travnju ove godine istaknuo kao jedna od zanimljivijih pojava na domaćoj glazbenoj sceni, ansambl Acoustic Project, održao je 11. lipnja svoj drugi koncert u ciklusu Koncerata za noćne ptice u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Ansambl čije su osnivanje potakli glazbenici Zagrebačke ﬁlharmonije — ﬂautistica Renata Penezić i kontrabasist Dubravko Palanović — težeći nesvakidašnjim kombinacijama zvuka i novim mogućnostima koje pružaju naizgled nespojivi instrumenti, okuplja uz spomenute glazbenike i oboista Branka Mihanovića, violinisticu Martinu Sačer, harmonikašicu Ivanu Cvetkovski, pijanista Maria Čopora, te udaraljkaša Marka Mihajlovića. Program je, uz djela J. S. Bacha i A. Piazzolle koje je za tu prigodu obradio Dubravko Palanović, te skladbe B. Martinůa i J. Iberta, sadržavao i skladbe akademika Marka Ruždjaka, Željka Brkanovića i Frane Đurovića. Ruždjakova skladba Incontro, za obou i marimbu mogla se čuti i prije, budući da je nastala 2003. i praizvedena iste godine na Muzičkom biennalu Zagreb kada su je svirali Branko Mihanović i Ivana Bilić. I ovaj put dionicu oboe tumačio je Mihanović dok je udaraljke preuzeo sjajni Marko Mihajlović. Narud ba od u itelja Zanimljivo je da je prva praizvedena skladba te večeri — ona Željka Brkanovića — nastala na

poticaj Dubravka Palanovića, koji mu je prijedlog iznio krajem prošle godine kada je još bio student u njegovoj klasi kompozicije. Inovativni sastav ansambla Acoustic Project bio je izazov skladatelju, čija se početna skepsa prema zvučanju takvoga instrumentarija, prema vlastitom kazivanju, ubrzo pretvorila u oduševljenje, te je za svoju novu skladbu izabrao ﬂautu, obou, kontrabas i klavir. Nastao je tako kvartet — Per quattro — čiju koncepciju autor pojašnjava: Početak sam dosta aleatorično koncipirao te započeo solo kadencom kontrabasa. U najdubljoj lagi

Dubrovčanin Frano Đurović svoje je novo djelo nazvao Nahvao, i to u povodu ovogodišnjeg obilježavanja petstote obljetnice rođenja Marina Držića, kod kojega izraz ljudi nahvao označava nekvalitetne, loše ljude, a sama riječ nahvao znači hotimice. se kasnije priključuje ﬂauta te isto tako u dubokoj lagi nakon nekoliko taktova nastupa i oboa. To zajedničko ritmizirano prskanje šesnaestinki u sva tri instrumenta prekida klavir svojom akordičkom i jednoličnom pulsacijom. U prilično brzom tempu izmjenjuju se solistički nastupi svih četiriju instrumenata te briljantnim pasažama dovode do fortissima u zajedničkom oktavnom zvuku. Klavir je nosilac te čvrste pulsacije ali i kasnije u dugim legato pasažama podupire duge i izdržane tonove ostalih solista. Tako kroz slobodnu

aleatorijsku progresiju klavir sada kao glavni nosilac zbivanja priprema kroz akordičko jednoliko gibanje drugi polaganiji i ekspresivniji dio kompozicije. On sad postaje bazična linija na koju se reljefno nadodaju prvo oboa, te flauta i naposljetku kontrabas. Kroz flažoletne tonove nastojim dobiti posebnu boju tj. ugođaj koji će odgovarati zadanoj situaciji. U tom nastojanju sve me vodi u jednu ostinato stukturu koju postepeno preuzimaju svi instrumenti i ona se dosljedno provodi do kraja kompozicije. Sam kraj je jedno smirenje, zapravo koral izgrađen i proširen od navedene ostinato strukture. Dubrovčanin Frano Đurović svoje je novo djelo nazvao Nahvao, i to u povodu ovogodišnjeg obilježavanja petstote obljetnice rođenja Marina Držića, kod kojega izraz ljudi nahvao označava nekvalitetne, loše ljude, a sama riječ nahvao znači hotimice. Pišući za flautu, obou, kontrabas, klavir i udaraljke, uz elektroniku, autor se u prvome redu usredotočio na akustičnost prostora — predvorja NSK–a, te moguće slučajno zvukovlje koje se u njemu događa: Zato kompoziciju uglavnom gradim od kraćih, zgusnutih fraza, između kojih su pauze u kojima povezujem (i ponekad suprotstavljam) računalni elektronički zvuk odjeku predvorja knjižnice. Sam ansambl čiji su sastav i boja zvuka nestandardni (flauta, oboa, klavir, udaraljke i kontrabas) dosta mi je pomogao u pronalaženju tog nečeg novog, također i svojom nadahnutom interpretacijom. U isto vrijeme na dva platna su se reproducirale fotografije koje sam sâm snimio i obradio, u negativu, nekoliko snimaka je iz Dubrovnika, nekoliko iz Zagreba i jedna iz Samobora.

D vije praiz vedbe Dubra vka Palanovi a

U ZABORAV I KONCERTNA UVERTIRA Nizanjem praiz vedbi s vojih novih s kladbi u tra vnju i s vibnju 2008 . Dubra vko Palanovi s vrstao se me u trenuta no najiz vo enije hr vats ke s kladatelje.

Piše: Ana Vidić

kolikoj je mjeri prvi dio ove godine bio uspješan i plodan za mladoga glazbenika Dubravka Palanovića (1977.) možda najočitije svjedoči učestalost izvedbi njegovih novih skladbi. Naime, flautist Dani Bošnjak i pijanistica Lana Genc još su u veljači predstavili njegovu skladbu Manic u Preporodnoj dvorani palače Narodnoga doma, a u ožujku je ansambl Acoustic Project, čiji je Palanović jedan od utemeljitelja i u kojemu sudjeluje kao kontrabasist, na svojemu prvom javnom predstavljanju u Salonu Očić svirao autorov Kvartet za flautu, obou, bajan i kontrabas (što je ponovljeno i u travnju na prvom koncertu ciklusa toga ansambla u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu). Uspješno nizanje praizvedbi toga diplomiranog skladatelja i kontrabasista s profesionalnim angažmanom u Zagrebačkoj filharmoniji nastavilo se i u svibnju kada su mu premijerno izvedena čak tri novonastala djela, što ga svrstava među trenutačno najizvođenije hrvatske skladatelje. Prisutnost Palanovićeve glazbe na koncertnim podijima svakako je dobrodošlo osvježenje, prije svega zbog komunikativnosti i pristupačnosti njegova izričaja što, između ostaloga, zacijelo proizlazi i iz njegova iskustva praktičnoga glazbenika, a to, uz dobar odaziv publike,

izvođači očigledno iznimno cijene. Iskorak u romantizam Članovi Gudačkoga kvarteta Porin, violinisti Ivan Novinc i Tamara Petir, violistica Lucija Brnadić i violončelistica Neva Begović, sami su potaknuli Dubravka Palanovića na pisanje skladbe U zaborav koju su, zajedno s gitaristom Tvrtkom Sarićem i kontrabasistom Nikšom Bobetkom, praizveli na koncertu 6. svibnja u sklopu njihova ovosezonskoga ciklusa u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog. Dopadljivost i pitkost djela, ali i nastojanja izvođača rezultirala su atraktivnom i efektnom prezentacijom skladbe koju je i sâm autor objasnio programskom bilješkom: »Naziv skladbe automatski asocira na prolaznost. Autoru je drago ako će se netko ipak jednom sjećati njegove skladbe. U formalnom pogledu, djelo je koncipirano koncertantno, s odlomcima u kojima je gitara sama, dijelovima u kojima se gudači i gitara međusobno isprepliću i dijelovima u kojima gudači vode igru. Moglo bi se reći da je skladba romantičnoga i sjetnog prizvuka, što niti je autoru drago, niti je inače njegov stil, ali tako se dogodilo. Ova skladba po svojemu karakteru bitno odskače od ostalih koje je autor napisao u istome razdoblju.« Eteri na zvu nost A ta razlika mogla se uočiti već desetak dana ka-

snije, točnije 17. svibnja, kada je u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, u okviru vrlo posjećenoga ciklusa Lisinski subotom, nastupila priznata i cijenjena Salzburška komorna filharmonija koju je 1992. utemeljio južnokorejski dirigent Yoon Kuk Lee. Upravo je pod njegovim vodstvom ansambl i gostovao u Zagrebu te kao prvu skladbu u svoj program uvrstio Palanovićevu Koncertnu uvertiru. Djelo je tu čast zaslužilo pobjedom na anonimnom javnom natječaju Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog za najbolju skladbu u 2007. godini. Orkestar kao što je Salzburška komorna filharmonija svakako je velika prednost na samoj premijeri koja je pokazala skladateljevu profinjenu muzikalnost u kombiniranju puhačkih i gudačkih instrumenata te u ostvarivanju zanimljivih progresija. Prema autorovim riječima, Koncertna uvertira po trajanju i nekim elementima forme nadahnuće crpi iz klasične operne uvertire, ali uz drugačiji sadržaj i izražajna sredstva. Zadani okvir orkestra naveo je autora na pokušaj dobivanja suvremenoga zvuka koji bi podsjećao na onaj koji se inače ostvaruje udaraljkama i brass sekcijom. Mirni protoci, na tragu tradicije, džeza i baladnoga ugođaja te virtuozni istupi pojedinih puhača, polagani i gotovo eterični prizvuk, ali i bogatstvo zvučnosti i ritma naposljetku se ujedinjuju u vrlo bogato profilirani tutti koji je, iako se radi o komornom ansamblu, rezultirao trijumfalnom završnicom.

Palanovi ev Izlaz iz dubine

z laboratorija učenja zanata, izučavanja partitura i skladateljske alkemije, nakon diplome na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Željka Brkanovića, prije nekoliko je mjeseci iz anonimnosti izašao Dubravko Palanović te se svrstao među najplodnije i najtalentiranije mlade autore. Glazbena ga je javnost dosad poznavala kao interpreta, kontrabasista Zagrebačke ﬁlharmonije, gdje je godinama stjecao glazbena iskustva izvodeći stranice i stranice simfonijskog i koncertnog repertoara svih epoha, upoznavajući tajne interpretacije i zvukovnih boja. Dosadašnja iskustva utkao je u partituru svoje simfonije u jednom stavku Ex profundo exitus (Izlaz iz dubine), koju je 23. svibnja u sklopu koncertnoga ciklusa Plava oktava praizvela Zagrebačka

cant 151 11.indd 3

ﬁlharmonija pod vodstvom Ena Shaoa, gostujućega dirigenta iz Kine. Čini se da su ga kolege Filharmoničari već poznavali kao ljubitelja ruske skladateljske škole, stoga je njegov simfonijski prvijenac Dubravko Palanović i Zagrebačka ﬁlharmonija smješten na program uz djela planu gudači koje osobito motivira na glazbenu Sergeja Prokofjeva i Sergeja Rahmanjinova, što se akciju u rasponu izražaja od serenade do swinga. pokazalo odličnim potezom. Njegovo je djelo vrlo Četiri stavka koji slijede bez stanke nadovezuju se prigodno pripremio puni simfonijski korpus na lir- u postupnoj gradaciji i uzdizanju glazbenoga tkisko–dramatske sinusoide u neoromantičnom stilu. va, prema skladateljevim riječima »iz podzemlja Puni orkestralni slog Palanović je upotpunio op- prema svjetlu«, veličanstvenoj apoteozi u kojoj se sežnom sekcijom udaraljki na kojima je muziciralo osjetila njegova radost pisanja za velik simfonijski čak šestoro udaraljkaša s važnom ulogom u gene- orkestar, koju su, sudeći prema burnom pljesku, s riranju zvučnih ploha i ritmiziranju glazbenoga ti- autorom podijelili i slušatelji u publici Lisinskoga. jeka. No, kao kontrabasistu, skladatelju su u prvom (Jana Haluza)

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

Drugi koncert ansambla Acoustic Projec t u ciklusu Koncerti za no ne ptice

JANA HALUYA

PRAIZVEDBE

BROJ 151, SRPANJ 2008.

ODR AN 2. MEÐUNARODNI ORGULJAŠKI FESTIVAL ARS ORGANI SISCIAE d 21. do 30. svibnja u Sisku je održan 2. međunarodni orguljaški festival Ars organi Sisciae. Festival je počeo otvorenjem izložbe Sisak u srednjoj Europi: Izgubljena orguljaška baština, na kojoj je gostovala muška klapa Kolapjani iz Siska. Glazbeni dio festivala počeo je 25. svibnja mutimedijalnim koncertom cijenjenoga austrijskog orguljaša Johanna Trummera, održanim u baroknoj Crkvi sv. Marije Magdalene u Selima kraj Siska, uz animacije vizualnih umjetnika Ivana Slipčevića i Vedrana Kolca. Sljedeći su koncert održali sopranistica Valentina Fijačko i orguljaš Pavao Mašić, zatim je češku orguljsku glazbu od baroka do klasike svirala gošća iz Češke, Hana Bartošová na orguljama češkoga graditelja Jenecheka iz 1777. godine, a koncertom Trublja i orgulje od renesanse do baroka festival su zatvorili orguljašica Ljerka Očić i trubljač Stanko Arnold. (B.P.K.)

DODIJELJENE NAGRADE NAJBOLJIM SUDIONICIMA 41. TRIBINE DARKO LUKI

Laureati 41. Tribine Darko Lukić

večanim koncertom nagrađenih sudionika 41. Tribine mladih glazbenih umjetnika Darko Lukić, održanim 28. travnja u Maloj dvorani Lisinski, privedena je kraju još jedna uspješna sezona nastupa mladih perspektivnih glazbenika koju Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika (HDGU) ostvaruje u suradnji s Koncertnom dvoranom Vatroslava Lisinskog (KDVL) u okviru ciklusa Mladi u Lisinskom. Ocjenjivački je sud radio u sastavu Prerad Detiček (predsjednik HDGU–a), Višnja Požgaj, Goran Bakrač, Josip Tonžetić, Zlatko Foglar, Marko Ruždjak (predstavnik Hrvatskoga društva skladatelja), Ivana Kostešić (predstavnica KDVL–a), Emin Armano (predsjednik Ocjenjivačkog suda) i Alma Davčik Petošić (tajnica HDGU–a). Njihovom odlukom, uz potvrdu Upravnog odbora HDGU, Nagradu Darko Lukić ravnopravno dijele violinistice Alina Gubajdulina i Martina Sačer, Diploma Darko Lukić pripala je klarinetistu Mihovilu Dorotiću, Nagradu Hrvatskoga društva skladatelja za najbolju izvedbu skladbe domaćeg autora dobila je sopranistica Gorana Biondić, a Nagrada Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog dodijeljena je pijanistici Lovorki Nemeš Dular. Nakon dodjele priznanja, nagrađeni sudionici održali su koncert s djelima Dubravka Detonija, Emila Cossetta, Witolda Lutoslawskog, Pavla Dešpalja i Josipa Štolcera Slavenskog, a u izvedbama su ih pratili pijanisti Lana Bradić, Petra Gilming i Ivan Batoš. Uz novčani iznos i diplomu, najbolje će glazbenice u sljedećoj koncertnoj sezoni dobiti priliku za predstavljanje na nekoliko koncerata u Zagrebu. (B.P.K.)

25-Sep-08 10:49:27 AM

Rad Skupštine trajao je oko dva sata, nakon čega je druženje nastavljeno uz ručak u vrtu zgrade u Berislavićevoj 9. (A.T.Š.)

CANTUS CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL

ČOVJEK–STROJ ZLATKA TANODIJA Pretposljednji nastup Cantusovaca i dirigenta Berislava Šipuša u koncertnoj sezoni Cantus Ansambl & Lisinski (21. travnja) odvijao se u jeku opsežnih priprava za odlazak na kineski Beijing Modern Music Festival i kanadski soundaXis festival. Neke od skladbi predstavljenih na ovome koncertu izvedene su i na izvaneuropskim glazbenim pozornicama. Repertoar koncerta kojega je odredio naziv Schönberg & The Next Generation tematski je bio usklađen s konceptom cijeloga ciklusa i njegove dvije osnovne značajke — praizvedbe novih skladbi te izvedbe novije i starije literature hrvatske i inozemne produkcije. Opsežan program, dijelom težak za interprete i za publiku, slobodno se mogao odteretiti nekoga od naslova — efekt bi bio snažniji i u duhu s praktičnom uzrečicom »manje je više«. Premijera opusa Kiborg, Zusammenspiel samozatajnog Zlatka Tanodija, djelo krake forme, puno soka, žestine i svježine, pozdravljeno je s aklamacijama. Kiborg, čovjek–stroj, ljudsko biće s mehaničkim dodacima dolazi iz alternativnih cyber prostora (cyberspace — pojam se rabi u književnosti, prema cyberpunk romanu »Neuromacer« W. Gibsona) gdje je objektivnost stvarnosti drukčije određena. Moguće je zato Tanodijev Zusammenspiel u svojoj virtualnoj Kiborg imaginaciji virtuozno sažeo množinu sadržaja kojom se mogla ispuniti skladba većega opsega. Zaista puni zgoditak za novi repertoar Cantus Ansambla s djelom koje je nadahnula vizija Kiborga Nenada Opačića, akademskog slikara koji je ovom čovjekolikom biću posvetio istaknuti dio svojega likovnog opusa. Hrvatski stvarateljski krug zatvorile su te večeri dvije »stare« partiture, Fantazija za klavir i komorni ansambl Frane Đurovića sa solisticom Zrinkom Ivančić te privlačni i više puta pohvaljeni disORDER Krešimira Seletkovića. Pijanistica Z. Ivaničić, laureat samoborskog Međunarodnog natjecanja Ferdo Livadić, praizvela je Đurovićevu skladbu prošle godine na festivalu Samoborska glazbena jesen koji je bio i naručitelj djela. Predstavljanje skladateljskog trolista Arnold Schönberg (1874.–1951.), Osvaldo Golijov (1960.) i Bruno Mantovani (1974.) postiglo je svoju konceptualnu koncertnu i edukativnu svrhu, u slučaju Mantovanija dekorativna značenja. Tehnicizam skladbe iscrpio je njezin umjetnički adrenalin, kao i izvedbeni te slušateljski što nije za podcijeniti. (Sanja Raca)

cant 151 11.indd 4

RAZGOVORI RAZGOVORI

Hr voje Hegeduš i , novi predsjednik Hr vats koga druš t va s kladatelja

BITI PREDSJEDNIK JE ZANAT Razgovarala: Jana Haluza

a sjednici Predsjedništva, održanoj u ponedjeljak, 7. srpnja 2008., kantautor, glazbeni producent i skladatelj Hrvoje Hegedušić izabran je za predsjednika Hrvatskoga društva skladatelja (HDS), dok je za dopredsjednika izabran skladatelj i dirigent Zoran Juranić. Tim izborom završen je predsjednički mandat Željka Brkanovića, skladatelja i profesora na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, a ujedno nastavljena praksa da se svake četiri godine naizmjence biraju predsjednici Društva iz redova njegovih najistaknutijih članova. Čestitamo na predsjedničkom imenovanju! Što Vas je navelo na to da se kandidirate za predsjednika ili prihvatite kandidaturu svojih kolega? — Predsjedništvo HDS–a koje bira predsjednika izglasava se na godišnjoj skupštini. Članovi našeg malog tima odabrali su nas s ponuđene liste. Svi smo otprilike jednaki i netko se mora odlučiti da na svoja leđa natovari brigu oko sjednica, izvrši sve što se na njima zaključi i vodi brigu o našim autorima. U prošlom su me mandatu, uz Željka Brkanovića, izabrali za dopredsjednika, pa sam uz predsjednika naučio poprilično o tom zanatu. To je u stvari zanat, da se sjednice dovedu uspješno do kraja i da se u najboljem svjetlu predstavlja Društvo. Prihvatio sam se toga jer je to dosta važno, pogotovo u ovom trenutku kada ima mnogo nepoznanica koje nas očekuju u vezi s prilagodbama »pravila ponašanja« prema zahtjevima Europske unije. To je prisutno u svim segmentima, pa tako ni skladatelji nisu zaobiđeni.

je sekcije unutar kojih su se jedno vrijeme odvijali posebni sastanci. Svaka bi skupina sastavila popis svojih zahtjeva, a onda bi to došlo na Predsjedništvo. Ta je podjela nesretna. Glazba je ozbiljan posao i ako se netko pošteno bavi time i iskreno radi, onda je on isto tako ozbiljan kao i netko tko se bavi klasičnom glazbom, bilo staromodnijeg ili modernijeg izričaja. U to doba imali smo festivale zabavne glazbe koji su bili isključivo platforma za predstavljanje mladih autora, jer nije bilo izdavačkih kuća ni producenata koji su mogli objavljivati ploče. Danas svatko može osnovati dioničko društvo, registrirati se kao izdavač diskograf i objavljivati glazbu. Onda su festivali bili isključivo platforma za plasman na tržištu i zbog toga smo unutar sekcije zabavne glazbe imali jasan i precizan interes. Pojavom šansone, to se već polako počelo ispreplitati. U okviru Zagrebfesta 1964. godine pokazalo se da se i »laka« glazba može približiti »ozbiljnome« shvaćanju kratkih glazbenih formi, lieda i napjeva koji su stvarali i stari majstori takozvane ozbiljne glazbe. Danas se to dosta isprepliće. Primjerice, u Predsjedništvu

Što iz osobnog iskustva kao član najviše cijenite u radu HDS–a i što mislite da biste kao novi predsjednik trebali promijeniti? — Cijenim što je Predsjedništvo organizirano do te mjere da se neke stvari mogu stalno unapređivati. Zato sam se toga i prihvatio, cijenim onaj »izvršni dio«, pri čemu mislim na našeg glavnog tajnika Antuna Tomislava Šabana i cijelu ekipu Društva koja radi logistiku.To je dobra osnova za uvijek bolji posao. Volio bih biti bolji moderator, da sjednice i rad Društva budu učinkovitiji. Bit ću toliko dobar koliko i cijela ekipa bude dobra, kao što je i trener uspješan onoliko koliko dobro igraju njegovi igrači. U svakom novom mandatu već je desetljećima običaj da se izmjenjuju predstavnici takozvane ozbiljne i takozvane zabavne glazbe. Koliko su u današnje vrijeme te dvije skupine različite, a koliko slične po pitanju problema koji ih muče? — Sve nas muče isti problemi oko raspodjele ili ubiranja novca od naših zagarantiranih autorskih zaštićenih prava. Podjela je nastala u vrijeme kada su se Društvu priključili takozvani skladatelji lake glazbe. Tada su se formirale dvi-

Hrvoje Hegedušić, rođen 1935. u Zagrebu, glazbom se počeo aktivno baviti 1957. u Vokalnom kvintetu koji je sâm osnovao i s kojim je izdao prvu ploču 1959. godine. Kao skladatelj pojavljuje se 1965. kada se pridružuje krugu Zagrebačke škole šansone, te uz Arsena Dedića i Zvonka Špišića postaje jednim od najpoznatijih predstavnika autorske pjesme u Hrvatskoj. Uglazbio je mnoge poznate stihove hrvatskih pjesnika, poput Dobriše Cesarića, A. G. Matoša, Miroslava Krleže, Željka Sabola, Tina Ujevića, Zvonimira Goloba i Drage Britvića. Redovito je prisutan na svim značajnijim festivalima zabavne glazbe, na kojima osvaja niz nagrada (Bokeljska noć, Balada iz predgrađa, Gazi dragi srce moje...). Napisao je i velik broj hitova za poznate izvođače (Gabi Novak, Dalibor Brun, Krunoslav Slabinac, Indeksi...). U razdoblju od 1959. do 1984. djelovao je kao tonski majstor u dramskom i glazbenom programu Radio stanice Zagreb (danas Hrvatski radio). Godine 1984. dobiva status samostalnog umjetnika i nastavlja raditi u glazbi kao producent i tonski majstor na preko stotinu izdanja LP ploča i CD–ova (Novi Fosili, Magazin, Neda Ukraden, Tomislav Ivčić, Mladen Grdović...). Dobitnik je pet Porina. Godine 2000. vodio je Zagrebfest a istu dužnost je ponovno preuzeo 2004. i nastavio s njom sve do danas.

što je barem po našemu sudu vrednije od nečega drugoga. Živimo u doba silne tržišne utrke, u koju spada i glazba. Kao što u tisku imamo poplavu žutila, tako je vrlo teško spriječiti i poplavu »problematičnije« glazbe koja ide samo na »kratke staze«, koja računa na ukus trenutačnog tržišta, samo kako bi se što bolje prodala. To uglavnom ne diktiraju skladatelji, nego izvođači i diskograﬁ, koji su povezani u zajednički interesni krug »prodaje proizvoda« ovisno o zakonima tržišta. Skladatelj može vrlo malo na to utjecati, jer oni traže »nešto što bi se moglo svirati na svadbama«, da zarade novac. Skladatelji su tu ograničeni. Zastupajući sve skladatelje u svim segmentima, Predsjedništvo HDS–a može apelirati na medije, od televizija i radijskih stanica do svih diskografskih kuća, i upozoriti ih na kvalitetu te na ono što je u interesu očuvanja nacionalnih vrijednosti. Mi ćemo danas–sutra, kada uđemo u Europsku uniju, imati na leđima i europsku raspodjelu autorskih prava. Svi moraju biti svjesni činjenice da je svako izvođenje strane pjesme direktan odljev našega novca u inozemstvo. Toga će biti još više ako što prije ne počnemo razmišljati o našim nacionalnim interesima. U tom smislu moramo svakodnevno djelovati, boriti se za ono što je naše, očuvati naš kulturni interes i tako se polako ugraditi u europska razmišljanja, kao autohtona nacionalna sredina koja ima i svoju glazbu, tradiciju i povijest koju moramo jako čuvati. DAVOR HRVOJ

RAZGOVORI Izbori za Predsjedništvo obilježeni su velikim zanimanjem kandidata, poglavito iz redova skladatelja popularne glazbe, te pridruženih članova. Ukupno je sudjelovalo 28 kandidata. Skladatelje ozbiljne glazbe u Predsjedništvu će zastupati Mladen Tarbuk, Zlatko Tanodi, Zoran Juranić i dr. sc. Ivo Josipović, skladatelje popularne glazbe Hrvoje Hegedušić, Alfi Kabiljo, Ante Pecotić i Pero Gotovac, muzikologe i glazbene pisce zastupat će Jagoda Martinčević i Jana Haluza, a pridružene članove Aquarius Music Publishing d.o.o. i Jakša Fiamengo. U Nadzorni odbor izabrani su Jelena Vuković, Davor Bobić i Ivica Stamać.

RAZGOVORI

RAZGOVORI Nakon dugog razdoblja, odlukom Skupštine, proglašeni su novi počasni članovi Društva: Adalbert Marković, koji je u proteklih gotovo pola stoljeća obnašao funkcije tajnika, dopredsjednika i predsjednika Društva, te Željko Brkanović, predsjednik Društva u dosadašnjem mandatu. Budući da obojici ovom Skupštinom istječe mandat u Predsjedništvu, povodom prestanka njihova angažmana donesena je odluka o uvrštavanju među počasne članove, gdje će se pridružiti dr. sc. Ivanu Hennebergu, umirovljenom stručnjaku za autorsko pravo i nekadašnjem direktoru ZAMP–a.

RAZGOVORI

Skupština je bila vrlo dobro posjećena, tako da je u radu sudjelovalo preko 90 članova. Kao i obično, predstavljena su izvješća za 2007. godinu, programsko, financijsko i izvješće Nadzornog odbora. Skupština je sva izvješća usvojila i odobrila.

RAZGOVORI

subotu, 21. lipnja, održana je redovna godišnja Skupština Hrvatskoga društva skladatelja. Ove je godine Skupština bila izborna, a novost je i što su po prvi put u njezinu radu sudjelovali predstavnici pridruženih članova. Naime, prošle godine izmijenjen je Statut kako bi se i toj grupaciji nositelja prava omogućilo sudjelovanje u upravljanju Društvom. Budući da se predstavnici pridruženih članova biraju temeljem ostvarene visine autorskih prava, na Skupštinu su prema očekivanju pozvane pravne osobe, publisheri Croatia Records, Aquarius Music Publishing, IDM Music, Dancing Bear Publishing i Mars Music.

RAZGOVORI

ODR ANA REDOVNA GODIŠNJA SKUPŠTINA HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA

Koncertna sezona Cantus A nsambl & Lisinski

CANTUS ANSAMBL

BROJ 151, SRPANJ 2008.

RAZGOVORI

HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS

HDS

DAVOR HRVOJ

imamo čak trojicu kolega koji su prisutni na oba polja: Alﬁja Kabilja, Peru Gotovca i Zlatka Tanodija. Ostala je tradicija podjele autora okrenutih više jednoj ili drugoj struji, osobito među starijim skladateljima. Ako uzmete u obzir šansonu... to je ozbiljniji vid zabavne glazbe (osobno se nikada nisam više približio »ozbiljnome« miljeu, a mislim da se kolega Mladen Tarbuk nije nikada bavio »zabavnim« glazbenim stvaralaštvom)... Sada namjerno spominjem primjere ljudi iz Predsjedništva, kako bih ih malo reklamirao. Na prvoj sjednici Predsjedništva u novom sastavu, na kojemu ste izabrani za predsjednika HDS–a, Alﬁ Kabiljo, jedan od članova, spomenuo je opći problem zanemarenosti šansone u medijima. Što Vi kao predstavnik Zagrebačke škole šansone mislite poduzeti po tom pitanju? — Nažalost, HDS nema instrumente kojima bi mogao represivno djelovati na medije, ali možemo dignuti glas, apelirati na uredništva u našim medijima da se malo više obrati pozornost na taj segment, na nešto

25-Sep-08 10:49:28 AM

JazzLAnDO — koncert za o uvanje hrvatske glazbene baštine Piše: Davor Hrvoj istaknuli saksofonisti Saša Nestorović, Igor Geržina i Damir Horvat, trubač Davor Križić, trombonist Luka Žužić, klavirist Julije Njikoš, gitarist Josip Pandur, basist Saša Borovec, bubnjar Marko Lazarić i udaraljkaš Saša Wozdecky.

PRIKAZI

DAVOR HRVOJ

PRIKAZI

Big band HRT– a i A nsambl Lado nastupili u Lisins kom

Big band HRT–a i Ansambl Lado u Lisinskom

a posljednjemu nastupu u sklopu svojega ciklusa u sezoni 2007./2008. Big band HRT–a je 18. svibnja 2008. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog udružio snage s Ansamblom narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado. Uspješnih je pokušaja spajanja jazza i narodne glazbe hrvatskih krajeva bilo i prije, no još nikada na ovakav način. Riječ je o iznimno zahtjevnom pothvatu spajanja dvaju glazbenih žanrova, ali i dvaju velikih ansambala koji se dosad nisu susretali s takvim amalgamom. Toga se riskantnog, ali zahvalnog zadatka prihvatio šef–dirigent Big banda HRT–a Silvije Glojnarić, koji je priredio aranžmane za djela što ih je odabrao zajedno s voditeljima Lada. Osim tradicijskih pjesama u koreograﬁjama Ivana Ivančana mlađeg, Zvonimira Ljevakovića i Branka Šegovića, te vokalnoj obradi Bože Potočnika, u program su uvršteni skladba Dobro mi došel, prijatel Vi-

libalda Čakleca i djela iz ciklusa Ladarice Emila Cossetta. Na tragu novog idioma Glojnarić je ovim djelima pristupio na dva načina. Za instrumentalne izvedbe, koje je Big band izvodio bez Lada, ostvario je organski spoj suvremenoga jazza i tradicijske glazbe. Kao što su pedesetih godina prošloga stoljeća jazz glazbenici naprednih zamisli ostvarili spoj jazza i suvremene ozbiljne glazbe stvorivši novi stil, glazbu treće struje, Glojnarić je u duhu današnjega glazbenog trenutka ostvario spoj koji će u budućim muzikološkim studijama zasigurno biti zabilježen ne samo kao novi pomak na našoj glazbenoj sceni, nego i kao začetak mogućega novog idioma. U uspješnom ostvarenju njegovih zamisli svakako je važnu ulogu odigrao sjajan, uigran i na nove glazbene izazove spreman orkestar, posebice njegovi solisti. Sjajnim su se improvizacijama, odsviranima u duhu novog idioma,

U izvedbama što ih je Big band ostvario uz Ansambl Lado, bez obzira radi li se o pjevanim ili plesnim dionicama, Glojnarić se prilagodio već postojećim obradama i koreograﬁjama stvarajući poticajno okružje njihovim bravuroznim interpretacijama. Visok umjetnički domet ovog ansambla djelovao je nadahnjujuće, potičući Glojnarića na nove izazove, pa čak i na poigravanje, ostvarujući, primjerice, sjajnu komunikaciju između bubnjara i ritmičkih plesnih koraka. Osim što je iznimno važan za očuvanje hrvatske glazbene baštine, projekt JazzLAnDO nastao je u pogodnom razdoblju. Naime, ovakva se zamisao

Osim što je iznimno važan za očuvanje hrvatske glazbene baštine, projekt JazzLAnDO nastao je u pogodnom razdoblju, jer se ta zamisao savršeno uklapa u svjetske glazbene trendove, u prihvaćanje i poticanje rušenja žanrovskih odrednica. savršeno uklapa u svjetske glazbene trendove, u prihvaćanje i poticanje rušenja žanrovskih odrednica, ali i suvremenoga promišljanja u predstavljanju nacionalnih kultura. To može pogodovati uspjehu ovoga projekta i izvan granica Hrvatske, ali i kvalitetnoj promidžbi naše kulture u svijetu. Tako zasigurno misli i hrvatska publika koja je ovacijama pozdravila nastup dvaju vodećih ansambala na našoj glazbenoj sceni za koje odsad možemo reći da djeluju u istom, multižanrovskom području.

RAZGOVORI

Razgovor sa Silvijem Glojnari em povodom koncerta Jaz z L A nDO Big banda HRT– a i A nsambla Lado

Ravnopravna igra dvaju umjetni ki sna nih ansambala Razgovarao: Davor Hrvoj Kako ste došli na zamisao da ostvarite suradnju između Big banda HRT–a i Ansambla Lado? — Imali smo mnogo dobrih, pa i značajnih programa u našim sezonama. Pridavali smo pažnju i odavali počast svim relevantnim skladateljima jazza i njihovim orkestrima. Imali smo i programe hrvatskih skladatelja. Međutim, nikad se nismo posvetili domaćem stvaralaštvu u pravom smislu te riječi, to jest autohtonoj narodnoj glazbi i plesu. Bilo je, prema tome, logično da se okrenem prema Ansamblu Lado koji tu vrstu narodnoga stvaralaštva njeguje na visokoprofesionalnoj razini.

novoga promišljanja. Naime, došlo je do spajanja tradicijske glazbe i plesa koji njeguje Lado s tradicionalnim jazzom Big banda. Teoretski gledano, i jedan i drugi ansambl djeluju u istom ili sličnom idiomu, pa su u tom smislu kompatibilni. Moja zamisao predviđa generacijski skok iz tekuće sadašnjosti u skoru budućnost, u čemu mi i povijest umjetnosti daje za pravo, jer neočekivane simbioze rađaju i nove neočekivane amalgame. U toj situaciji dolazi do poništavanja zasebnih glazbenih idioma, stvara se nov kompleks koji tek kreće na obećavajući put.

Možda je najvrednija činjenica da smo zajednički uspjeli stvoriti nešto novo, nešto što će tek buduće generacije »doraditi« i profilirati u novu formulu koja će poput pokreta neoklasike u prošlom stoljeću stvoriti novi idiom s neslućenim prostorima novih zvukovnih mogućnosti. naznačiti kompatibilnost nečega što je tek u nastajanju, ali povijest nas uči da ništa ne može nastati ni iz čega, no iz nečega uvijek može nastati nešto drugo, pogotovo u ravnopravnoj igri dvaju umjetnički snažnih ansambala.

Prema kojemu ste kriteriju birali skladbe za ovaj program? — Odabir je bio rezultat programskoga predloška Ansambla Lado i mojih aﬁniteta. Na taj smo način zajednički došli do konačne programske koncepcije, pri čemu smo vodili računa o podjednakoj zastupljenosti ansambala kao i svih folklornih područja: Dalmacije, Međimurja, Hrvatskoga zagorja te slobodnih prepjeva narodne lirike Emila Cossetta pod nazivom Ladarke.

Kako ste zadovoljni suradnjom s Ladom?

Na koji ste način obradili narodne skladbe?

RAZGOVORI

Moja zamisao predviđa generacijski skok iz tekuće sadašnjosti u skoru budućnost, u čemu mi i povijest umjetnosti daje za pravo, jer neočekivane simbioze rađaju i nove neočekivane amalgame. U toj situaciji dolazi do poništavanja zasebnih glazbenih idioma, stvara se nov kompleks koji tek kreće na obećavajući put.

cant 151 11.indd 5

DAVOR HRVOJ

RAZGOVORI

— Moje obrade nastale su kao rezultat sasvim

U kojoj je mjeri ta tradicijska glazba kompatibilna sa jazzom? — U ovom aspektu jazz postaje konstitutivni element tradicijske glazbe jer pouke o dvojbenosti dovršenog ﬁksiranog djela, odnosno slobodne i instinktivne improvizacije vrijede i u jednom i u drugom idiomu, što također implicira i tradicijska glazba, koja u tom smislu postaje konstitutivnim elementom jazza. Naravno, nije jednostavno deﬁnirati ili

— Lado je vrhunski profesionalni ansambl s kojim mi je bila čast raditi. Možda je najvrednija činjenica da smo zajednički uspjeli stvoriti nešto novo, nešto što će tek buduće generacije »doraditi« i proﬁlirati u novu formulu koja će poput pokreta neoklasike u prošlom stoljeću stvoriti novi idiom s neslućenim prostorima novih zvukovnih mogućnosti. U tom je smislu Lado odigrao povijesnu ulogu i otvorio mogućnost spoja, dosad naizgled, dva nespojiva žanra. Što takav program znači za Big band HRT–a, ali i za mogućnost prezentacije hrvatske glazbe izvan naših granica?

— Koncert Big banda HRT–a i Lada predstavlja novinu u hrvatskom glazbenom izričaju te stvara nove i prave mogućnosti prezentacije kod nas, ali i u svijetu. Mislim da bi taj program morao biti predstavljen u svim glazbeno relevantnim sredinama bez isprike da za to nema novca, jer ćemo samo na taj način dati svoj globalni doprinos i pokazati prave vrijednosti sjajnih glazbenika, plesača, pjevača i ansambala.

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

BROJ 151, SRPANJ 2008.

ODRŽAN 22. SUSRET HRVATSKIH PUHAČKIH ORKESTARA vadesetdrugi Susret hrvatskih puhačkih orkestara održan je 7. i 8. lipnja u Novom Vinodolskom u organizaciji Hrvatskoga sabora kulture i pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Primorsko–goranske županije. Na toj je manifestaciji nastupilo 750 instrumentalista okupljenih u 15 najboljih puhačkih orkestara sa županijskih i regionalnih smotri uz gostovanje Puhačkoga orkestra Zarja iz slovenskoga mjesta Šoštanj. Ocjenjivački sud u sastavu: Mladen Tarbuk (predsjednik), Miro Saje (Slovenija) i Šime Vulelija, najuspješnijim orkestrom 22. Susreta hrvatskih puhačkih orkestara proglasio je Limenu glazbu Belica. Druga nagrada dodijeljena je Gradskoj glazbi Trenkovi panduri iz Požege, a treća je pripala Gradskom puhačkom orkestru iz Križevaca. Za najuspješnije nastupe glazbenici su nagrađeni instrumentima Yamaha. (B.P.K.)

NAGRAĐENE SKLADBE PRAIZVEDENE NA 31. FESTIVALU HRVATSKE TAMBURAŠKE GLAZBE U OSIJEKU a 31. Festivalu hrvatske tamburaške glazbe, održanom u Osijeku od 16. do 25. svibnja, dodijeljene su plakete Tambura Paje Kolarića autorima praizvedenih skladbi. Brončana plaketa dodijeljena je skladatelju Nikši Njiriću za Plesni mozaik, u izvedbi Tamburaškog orkestra KUD Mihovljan iz Mihovljana i dirigenta Ivana Bartolića, te skladateljici Heleni Vidic za skladbu Ob kolbi sem doma, u izvedbi Tamburaškog orkestra KUD Oton Župančič iz Artiča pod ravnanjem Dragutina Križanića. Srebrnom plaketom nagrađeni su skladatelji Daniel Kopri za djelo Ljubav uvijek pobjeđuje, u izvedbi Tamburaškog orkestra Kontesa Dora i Tamburaškog društva Dora Pejačević pod vodstvom Marine Kopri, i Siniša Leopold za skladbu Etnofonija, u izvedbi Starijega tamburaškog orkestra Tamburaškog društva Ferdo Livadić iz Samobora uz dirigenticu Anamariju Šimičić. Zlatna plaketa uručena je trojici skladatelja, Adalbertu Markoviću za skladbu Notturno za glasovir i tamburaški orkestar, u izvedbi Tamburaškog orkestra Krste Odaka iz Drniša pod vodstvom Milke Tomić, Josipu Magdiću za Međimursku partitu koju je izveo Županijski tamburaški orkestar Međimurje iz Čakovca uz dirigenta Borisa Novaka, te Juliju Njikošu za skladbu Koncertni allegretto za bisernicu, brač i tamburaški orkestar, u izvedbi Tamburaškog sastava Biser Međimurja pod vodstvom Borisa Novaka. (B.P.K.)

SVJETSKI USPJEH GUDALA RENATA GONSKI U SURADNJI S GARYJEM KARROM udala Renata Gonski koja su u Zagrebu, u sklopu svoje tvrtke osnovane 2005. godine, osmislili Renata Novoselec i Mimi Marjanović– Gonski doživjela su veliki svjetski uspjeh nakon suradnje s glasovitim američkim kontrabasistom Garyjem Karrom. Zahvaljujući vlastitom glazbeničkom iskustvu, svjesni potrebe za vrhunskom kvalitetom i dizajnom gudala, svojim su brandom željeli dati svjež doprinos njihovoj izradi i izgledu. Uz visokokvalitetne materijale od kojih ih ručno izrađuju talijanski majstori, njihovim gudalima dozu ekskluzivnosti daje dizajn s dijamantima, kristalima, dragim kamenjem i filigranskim detaljima. Prema nacrtima uglednog kontrabasista i pedagoga Garyja Karra, tvrtka je izradila ekskluzivno gudalo koje je doživjelo velik uspjeh, a sâm Karr oduševljen je njegovim izgledom, kvalitetom i mogućnostima koje mu pruža pri sviranju. (B.P.K.)

25-Sep-08 10:49:30 AM

BROJ 151, SRPANJ 2008.

VIJESTI VIJESTI

VIJESTI

RAZGOVORI

ŽIVJETI JEDNOSTAVNO Razgovarala: Maja Sabolić Ovogodišnji dobitnik Porina i Nagrade Grada Zagreba za životno djelo proslavio je 71. rođendan 26. veljače, ali njegov svježi duh i dalje se napaja ljepotama glazbe, poezije, slikarstva, pa i vrtlarstva... Njegovu kuću na početku Trešnjevke ne možete promašiti... na velikoj zelenoj tendi kaﬁća u prizemlju piše Bicikl... a mogao se zvati i Barbara, Milioner ili Suza za zagorske brege. Dečko s Trešnjevke priprema kasni objed i u sjajnoj je formi.

njih još ostao. Zato uvijek kažem: nas Zagrepčana ima malo, al’ smo dobro raspoređeni.

— Ne, to je samo šminka. Ne govorim nikad o svojemu zdravlju. Smatram da je to privatna stvar, ali nisam bez razloga rekao da se povlačim. Imam nekoliko razloga za to. Prvi je razlog što sam napisao sve pjesme koje sam htio napraviti, a drugo — sad i da hoću napraviti pjesme, više nemam suradnika. Nema Drage Britvića, nema ni Radana Bosnera koji bi to osmislio kao što je samo on znao. Drugi su odustali, a radio sam s puno autora, njih preko četrdeset. Čemu se onda dalje ubijati, čemu pisati samo zbog toga jer sam dobio neku prosječnu pjesmicu. To sam radio u početku kad sam bio mlad i onda su to bile pogreške. Nitko me nije znao naučiti dok nisam sam naučio kako i što treba napraviti. Čitao sam, učio sam, radio non–stop i kad sam došao do određene razine, ispod nje više nisam htio ići, pa neću niti sad.

Ovo je divna profesija koju bih ponovio u životu. Pružila mi je mogućnost da putujem, da upoznam ljude, da upoznam velika imena i europske i svjetske glazbe. Što su bila veća imena, bili su jednostavniji i prisniji. Kvaziveličine su uvijek bile kajgod.

Kažu da živjeti od šansone nije unosno — Vaš opus bilježi oko 320 radova, za razliku od nekih kolega koji su napisali i 700 do 1000 pjesama. Jeste li bili skromni ili se može živjeti ako je čovjek pošten prema sebi? — Jednostavno i iskreno rečeno, može se živjeti. Ja nisam, doduše, od onih koji žele imati 2500 kvadrata, premda imam veliku i vrlo komotnu kuću, nije mi trebao bazen, niti imam auto. Nikad mi nije trebala ni vikendica, iako su mi predivna zemljišta nudili na dar. Nemam jednostavno potrebu za tim. Imam svoj komoditet, svoju kuću koja je napravljena dobro, savršenije je nisam znao napraviti. Ne kažem da je najljepša i najbolja, kao što i za pjesme uvijek kažem: ne znam je li to najbolje — netko to možda može napraviti i bolje, ali da sam dao sve od sebe da to napravim, to je činjenica. Sjedimo u sobi u kojoj ste se rodili. Pretpostavljam da vam smeta što se Trešnjevka pretvara u monstruoznog betonskog mastodonta i što nestaju »vrtovi malih kuća«. — Trešnjevka je upropaštena i to zahvaljujući arhitektima koje nikako ne razumijem. Oni su sagradili to što tu nije spadalo i pritom na sasvim krivi način. To nije zagrebačka arhitektura, tu ovakve kuće nikad nisu postojale. Svojevremeno sam vodio goste iz svijeta da vide taj kvart malih kuća iza trešnjevačke Gimnazije i svi su se tomu divili. Šezdesetih se godina situacija materijalno znatno popravila, pa su ljudi uredili te male kuće i tu se živjelo sa susjedima. Kava se dodavala preko plota, ako se pekao kolač, onda je susjeda znala koja vrsta se peče i bila sigurna da će joj dotična susjeda dati »tacu« tog kolača. Naravno, i ona bi sutradan uzvratila. Danas u tim kućama vrlo čudnih arhitektonskih rješenja ljudi ne znaju tko stanuje preko puta njih na istom katu i to je žalosno. Mi smo ovdje živjeli kao obitelj, u ove četiri kuće uz koje je i moja vezana bilo je i kumstva i prijateljstva, a sad je jedva netko od Hot Club Zagreb predsta vio d va nova albuma

ISKORAK IZ KLASIČNOGA GYPSY SWINGA ajpoznatiji hrvatski gypsy swing sastav Hot Club Zagreb predstavio je 9. lipnja u zagrebačkomu Muzeju Mimara dva nova CD–a u izdanju Dinatona. Prvi je kompaktni disk Live in Zagreb, snimka koncerta održanoga prije četiri godine u Dramskom kazalištu Gavella kada je Hot Club Zagreb (gitaristi Mate Matišić i Damir

cant 151 11.indd 6

Sve manje i manje... te šezdesete posebno su važne i za hrvatsku popularnu scenu. Javljaju se sjajni pjesnici, daroviti i obrazovani glazbenici, dolaze kantautori sa svojom poetikom i senzibilitetom. Nastaje Zagrebačka škola šansone. — Kad smo počinjali, kretali smo ni od čega, od

Povod našem razgovoru jest nedavno priznanje struke — Porin za životno djelo i priznanje rodnoga grada — Nagrada Grada Zagreba, također za životno djelo. Kako čuvate obilje primljenih nagrada i priznanja? — Imam jedan ormar pun svih mogućih plaketa, odlikovanja, nagrada... ja to sve jednostavno nemam kamo staviti u kući, a kamo god se okrenete... ova skulptura je nagrada, ona staklena skulptura također, ove dvije na televizoru su nagrade, pred nama je lanjska nagrada sa Splitskog festivala, meni vrlo, vrlo draga i značajna. Jednom, kad sam

Ne nastupate aktivno... prenosite li uopće svoje veliko znanje, iskustvo i talent drugima, ima li itko potrebu doći i pitati za savjet?

nule. Shvatili smo da u svijetu postoje pjesme koje desetljećima traju i da one nisu samo potpisani tekst pod neke note, nego da je to osmišljen tekst, često od velikih pjesnika — od Jacquesa Preverta na niže i na više. Tada smo pokušali napraviti isto i odmah nam je uspjelo, na prvu ruku. Tako smo se razvijali desetljećima. Danas me neinformirani ljudi često pitaju što je sa šansonom, je li mrtva. Odgovaram, nije istina. Šansonu slušate svaki dan na radiju, a niste ni svjesni da je to Zagrebačka škola šansone, da je to nešto što smo mi inaugurirali 1964. godine i otad su pjesme ostale trajno na repertoaru radija i televizije. Jedino ih povećalom treba tražiti u dućanima. — Znam da u Zagrebu ne možete kupiti nijedan od mojih nosača zvuka, to ne postoji, ni CD, ni LP, ni kazeta... Pa ni sad kad sam dobio te dvije vrlo značajne nagrade. Zamislite da dođe netko iz inozemstva, pričaju mu o mojim dostignućima, ode u grad i hoće kupiti bilo kakav zapis, a nigdje ničega nema. To je sad drugi problem šansone. Šansonu su jednostavno zaboravili oni koji bi na nju trebali misliti, dakle izdavači i glazbeni urednici radija i televizija. Kaže se da što nije bilo na televiziji niti ne postoji. U osam vrlo uspješnih godina međunarodnoga festivala Chansonfest, kojemu ste na čelu, nije bilo puno sluha za taj glazbeni izričaj. — Čak nam je televizija prije par godina otkazala... ove se godine vraćaju. Zanimanje za Chansonfest je vrlo veliko. Lani nisam imao dvije ulaznice za Gradsku skupštinu jer je sve bilo rasprodano. To je vrlo lijepo... prije osam godina počeli smo s polupraznom dvoranom, a sada se ne može doći ni do karte. Hoću reći, šansona živi punim kapacitetom kao i moje pjesme, iako idu nažalost u vrlo malom broju... od nekoliko stotina napisanih pjesama, na radiju mi se vrti njih pet, šest, uporno jednih te istih. Slušatelji nemaju načina upoznati se s mojom produkcijom, pa mi se tako neki dan dogodilo da mi jedna gospođa oduševljeno kaže kako je čula moju novu pjesmu, a radilo se o skladbi Naj zaspati s Krapine staroj 30 godina. Stalno mi se događaju takve stvari. Meni je to žao, tim više što ovakav pristup radi moralnu i materijalnu štetu ne samo meni, nego svim domaćim autorima. Čuo sam da Kukuruzović te kontrabasist Jurica Štelma) ugostio čuvenoga gypsy jazz gitarista Angela Debarrea. Drugi CD naslovljen prema Djangovoj skladbi Melodie ua crepuscule nastao je kao želja Mate Matišića da se prošire određene formalne mogućnosti takozvane glazbe Djanga Reinhardta. No, prema Matišićevim riječima »za takav su pothvat potrebni vrhunski glazbenici«. Dok klasičan hot club sastav čine tri gitare, violina i kontrabas, a kako u Hrvatskoj zasada nema takvog violinista, idealnim se pokazao Marjan Krajna koji je virtuoz na svojemu glazbalu — harmonici. Uz njega postavu Hot Cluba Zagreb sada čine J. Štelma i M. Matišić. U uvodnom dijelu govorili su osnivač i dugogodišnji gitarist Hot Cluba Zagreb Aleksandar Bubanović i sadašnji

sti. Ali, uvijek sam bio jako naklonjen umjetnosti u svakom pogledu. U vrijeme mojega djetinjstva, ne samo mladosti, knjiga je bila zakon — a bila je skupa. Danas je vrlo jeftina. Onda je bilo teško doći do nje, pa smo posuđivali od prijatelja i iz knjižnica, samo da bismo čitali i učili. Počeo sam svirati i gitaru, ali kako nikad nisam bio površan čovjek, krenuo sam sa školom za taj instrument, tako da sam svirao klasičnu gitaru. Usput sam slikao. Nikad nisam obožavao nogomet. Da me okupirao nogomet, išao bih ga igrati, a ne derati se po stadionima. Meni je to bezveze. Kad sam vidio umjetničku sliku, razmišljao sam što tu treba napraviti da se stvori takav rezultat. Također, što treba učiniti da se napravi pjesma. Učio sam note bez primisli da bih jednoga dana mogao postati netko i nešto, da bi to moglo biti moja profesija. Tako je ispalo i to je dobro.

su u Nizozemskoj 85% puštali stranu glazbu i na kraju je njihovim autorima — koji su jako dobri i uvijek su imali uspjeha u svijetu — ostalo 15 % prostora u eteru, pa su se odmah predomislili i okrenuli ploču. To kod nas još nitko nije napravio i to je velika šteta.

ROBERT MILEVOJ

RAZGOVORI

Zvonko Špiš i , 50 godina s glaz bom

bio direktor Zagrebačkog festivala, došao sam na ideju da nositelji te priredbe izlože svoje nagrade, priznanja i uspomene u gradskim izlozima. Kad sam donio svoju »kištru«, počeli su se snebivati kamo s tom silnom količinom primjeraka, kao što naš cijenjeni skulptor Kožarić izlaže cijeli atelje, tako je izgledao i moj izlog Znanstvene knjižare na Cvjetnom trgu. Uvijek sam jako cijenio primljenu nagradu. Neki znaju reći da je dobiti nagradu pothranjivanje vlastite taštine, ali nije tako. Ako mi netko da nagradu, znači da je preslušao ono što radim i — što je još važnije — podsjetio nekoga drugoga na to da bi to morao poslušati. Dakle, to nije bez razloga. Ponosan sam na te silne nagrade, do šezdeset sam brojao, a onda prestao... sad su me i razmazili, pa svakih dvadesetak dana dobivam vrlo značajna priznanja... i bit ću jako tužan ako za dvadesetak dana ne dobijem opet nešto, ha ha. Sigurno je bolje da smo izgubili jednog pristojnog zubnog tehničara, nego proﬁnjenog zaljubljenika u Ljepotu. Je li Vaš put promijenila neka pjesma, stih, ﬁlm...? — Ne. U prvom redu, došao sam u zubotehničku školu s 13 godina, mama me je upisala valjda misleći da ću postati nekakav doktor, ali to mene nikad nije stvarno ispunjavalo i zanimalo. Čak sam tri godine radio kao zubni tehničar, na kraju u Slavonskom Brodu, i bio vrlo, vrlo nezadovoljan tim poslom. Bili smo loše plaćeni. Dogodilo se da tri dana nisam ništa jeo jer nisam imao novca. Upitao sam se čemu se mučiti, zgrabio svoj kofer i otišao doma mami, tu je bar bilo nešto za poje-

— Nema i nemam komu. Kad su neki mladi ljudi, koji su davno bili ovdje i htjeli da im pomognem, čuli što bi sve trebali naučiti od nota nadalje, bili su zgranuti i nestali su glavom bez obzira. U našoj zemlji ima izuzetno puno dobrih pjevača i to što oni prihvaćaju pjevati meni je nevjerojatno. Autori su ti koji su pjevače skrenuli krivo. Umjesto da naprave pjesmu, ako znaju, koja će trajati, koja će biti profesija tim mladim ljudima, oni rade petparačke stvari. To je postalo stvarno grozno i uporno čekam novu generaciju koja će doći i napraviti nešto drugačije. Nisam ljubomoran čovjek, želim novu generaciju, na Chansonfest zovem mlade, nepoznate ljude uz, naravno, ove već ustoličene da nešto naprave. Neću kritizirati, samo upozoravam na neke stvari koje se događaju u društvu. Ploče se ne prodaju, pristojni se koncerti pripremaju samo uz obilnu ﬁnancijsku pomoć velikih sponzora, kako vidite budućnost naše scene... hoće li se rastopiti u ništavilu? — Rastopit će se ogroman dio toga i to je žalosno jer, rekoh, odlični pjevači u nas pjevaju loše pjesme. Kako onda glazba može opstati? Je li problem i u tome što mladi ljudi nemaju dovoljno glazbenog obrazovanja, pa ne uspijevaju primjereno artikulirati svoje malo kompleksnije ideje i osjećaje? — Zamislite glumca koji ne zna slova, pa mu neki prijatelj čita ulogu. To je nezamislivo. Nekad je to čak i moglo proći, ali danas kad je veliki profesionalizam u cijelom svijetu, to više ne prolazi. Neki su imali naivne predodžbe tražeći izgovor za sebe, ali nestali su sa scene. Uvijek napominjem: ovo je divna profesija koju bih ponovio u životu. Pružila mi je mogućnost da putujem, da upoznam ljude, da upoznam velika imena i europske i svjetske glazbe. Što su bila veća imena, bili su jednostavniji i prisniji. Kvaziveličine su uvijek bile kajgod. Ali uvijek ste se vraćali doma... — Pa tu živim cijeli život i odavde me ni policija ni milicija ne bi mogla otjerati. To nije moja kuća, nego moj dom ispunjen s obitelji i prijateljima. Kuća je stroj za stanovanje, da imaš gdje spavati i jesti, da ne idemo u druge detalje. Opraštajući se od aktivnog nastupanja, Zvonko Špišić pozdravio se riječima: »Čitav život radio sam da bih stekao poštovanje među ljudima. Izgleda da mi je to i uspjelo«. Dodajem: naš purger stekao je ne samo poštovanje, nego i ljubav, odanost i prijateljstvo... živeći jednostavno, stvarajući veličanstveno.

vođa Mate Matišić. U glazbenom dijelu promocije CD Melodie ua crepuscule predstavljen je sa šest izvedbi najavljenih kao skladbe koje su primjerene Djangovoj električnoj fazi, od klasičnih hot club standarda do Matišićeve obrade domaće tradicijske skladbe Šokački poskakanac. Pozivajući se na vlastite godine zbog kojih ga više ne zanima »trčanje po gitari«, Matišić je uz Hot Club Zagreb od prvoga takta demantirao sâm sebe svirajući u furioznom tempu. U izvedbama se osjetilo zajedništvo, a članovi trija prepuštali su prostor jedan drugomu pokazujući improvizatorsko umijeće lišeno klišeja. Publika u prepunoj dvorani je uzbudljive izvedbe nagradila pljeskom te na kraju ovacijama izmamila dodatak. (Vera Lončar) Hot Club Zagreb u Muzeju Mimara

25-Sep-08 10:49:31 AM

pomen–ploču prerano preminulome Krešimiru Blaževiću Kesu, vođi rock grupe Animatori i omiljenomu Brođaninu, otkrila je supruga Matea Blažević 30. svibnja u Slavonskom Brodu. U sklopu prigodnoga programa prikazan je videozapis posljednjega koncerta uživo Animatora u Kulušiću 1999. godine. Tom je prigodom održana književna večer pod nazivom Svjestan si kraja, a znaš da kraja nema na kojoj su pjesme Kreše Blaževića čitali Darija Matajić i Slaven Vidak uz gitarističku pratnju Dubravka Šefa. (M.S.)

DOBITNICI NAGRADE I DIPLOME MILKA TRNINA ZA 2007. GODINU rvatsko društvo glazbenih umjetnika (HDGU) potvrdilo je odluke stručnog žirija o dobitnicima Nagrada i Diploma Milka Trnina na sjednici održanoj 22. travnja. Godišnju Nagradu Milka Trnina ustanovilo je HDGU 1958. za osobito zapažene i uspješne nastupe u Republici Hrvatskoj u protekloj godini. Ocjenjivački sud u sastavu Igor Gjadrov (predsjednik), Pavica Gvozdić, Vlatka Oršanić, Ljerka Očić, Zlatko Rucner, Branko Mihanović i Prerad Detiček (predsjednik HDGU–a) dobitnicima Nagrade Milka Trnina za 2007. proglasio je pijanisticu Martinu Filjak, gitaristicu Anu Vidović, violinista Anđelka Krpana i dirigenta Zlatana Srzića. Dobitnici Diplome Milka Trnina za 2007. jesu Programska služba Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, ansambl Opere HNK u Splitu za izvedbu Puccinijeve opere La Bohème, Dubrovački gitarski trio i Gudački kvartet Porin. Dodjela Nagrada i Diploma Milka Trnina održat će se 15. rujna 2008. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog s početkom u 19.30 sati uz sudjelovanje Simfonijskog orkestra HRT i maestra Nikše Bareze. (B.P.K.)

cant 151 11.indd 7

PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI

FRONTMEN ANIMATORA DOBIO SPOMEN–PLOČU U RODNOMU GRADU

JADRANSKI ZVUCI U OZRA JU TAMBURE Piše: dr. sc. Dalibor Paulik vaki koncert ciklusa nazvanoga U ozračju tambure Tamburaškog orkestra Hrvatske radiotelevizije osmišljen je kao zasebna glazbena priča. Stoga su zvukovlje i melodije hrvatskoga Jadrana predstavljeni 1. lipnja pod dirigentskim vodstvom Siniše Leopolda u dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda (HGZ), pa je koncert popularno nazvan Jadranski zvuci u ozračju tambure. Kako u proslovu podsjeća maestro Leopold, usmena predaja i brojni zapisi bilježe potkraj devetnaestoga stoljeća nastanak prvih tamburaških društava diljem naše obale, u priobalju, ali i na otocima. Tambura se svirala na Korčuli, Hvaru, Mljetu, u Splitu i njegovoj okolici, Šibeniku, Zadru, Posedarju, Ninu i sjevernije, u Novom Vinodolskom, Crikvenici, Grižanima i u mnogim istarskim mjestima. Za Narodnoga preporoda u Dubrovniku i okolici osnovan je niz tamburaških orkestara, a istodobno su Hrvati na Korčuli osnovali tamburaški orkestar kako bi se suprotstavili talijanskim mandolinama. O toj je glazbenoj tradiciji govorio i koncert, spajajući zvukove tambura i mandolina kao speciﬁčnoga zvukolika glazbe našega juga. Oj, more duboko Čuli smo tako u izvedbi Tamburaškog orkestra Stare dalmatinske plesove

(Monfrina, Kvadrilja, Četiri paša) u obradi Stipice Kalogjere, Oj, more duboko, uvertiru za tamburaški orkestar Tihomila Vidošića, Šibensku rondelu (prema Kuhačevim zapisima u obradi Zlatka Potočnika), Zlarinsku pismu i tanac (prema Kuhačevim zapisima, obrada Z. Potočnika) i Dubrovačku kontradancu te Plesove otoka Silbe (obrada S. Leopold), skladbe kojima su Leopold i tamburaši potvrdili kultiviranost interpretacije i gracioznost zvuka, prepoznatljive gradacije koncertnoga nastupa Orkestra. Mudrim programskim odabirom, solistički nastupi dali su živost koncertu. Tako je Dubravko Češnjak (uz znanu virtuoznost na bisernici i mandolini) na trubi uz Orkestar praizveo Vrbniče nad morem, osebujnu skladbu na narodne motive u obradi Bože Potočnika. Solistica zbora HRT–a Dragana Ištvančić lijepim je zapjevom donijela popularnu Šibensku baladu (Duško Šarac, Krsto Juras, obrada Pere Ištvančić), a bariton Miroslav Živković, također solist zbora HRT–a, Piši mi mati (Vjekoslav Knežević, obrada Z. Potočnik), dok su u dvopjevu zajednički izveli primorski etno Lipe su Bakaranke (obrada Z. Potočnik). Na koncertu su nastupila i dva vokalna ansambla. U obradi Dinka Fia i Tihomira Zlatića, Vokalni ansambl Trešnjevka izveo je nostalgičnu Kanela cvite i živu, efektnu Zelenu naranču (obrada T. Zlatić), a svojim je nastupom publiku oduševila Klapa Sveti Juraj Hrvatske ratne mornarice. Nakon a capella izvedbe Ljubavi, ufanje veliko (obrada Raj-

Tamburaški orkestar HRT–a

mira Kraljevića), uz Orkestar su otpjevali suptilnu Pismo moja, hrli tamo (obrada S. Leopold), a potom efektno a capella izveli Cvijet čežnje Zdenka Runjića i Tomislava Zuppe u upečatljivoj obradi Stjepana Mihaljinca. Pjesma za dolazak ljeta Na završetku koncerta pridružili su se solistima i Orkestru u izvedbi antologijske Bodulske balade Ivice Bašića i Stjepana Benzona (obrada Mladen Jeličić). Razdraganu publiku u ispunjenoj dvorani HGZ–a posebno je oduševila izvedba U boj, u boj iz opere Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca, da bi na samom kraju Klapa sišla s pozornice u publiku te za nju i s njom izvela popularne pjesme Kome bi šumilo more moje sinje i jedinstvenu Vilo moja Ivice Badurine. Najljepši mogući ﬁnale koncerta kojim se svirkom i pjesmom proslavio dolazak ljeta.

Us pješ an koncert novih pjesama o Zagrebu u Koncertnoj d vorani Vatrosla va Lisins kog (29. s vibnja) i na Trgu bana Josipa Jela i a u povodu Dana grada Zagreba (31. s vibnja)

Zagrebu na dar Piše: dr. sc. Dalibor Paulik

PRIKAZI

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

Izvođači iz Zagreba, Grobnika, Čakovca, Paga, Kistanja, Šibenika, Crikvenice, Rijeke, Krka, Murtera, Imotskog, Knina i Mostara potvrđuju da organizatori okupljaju djecu iz raznih gradova, a produkcijski je razina pjesama bolja nego prošlih godišta. Dječja pjesma okuplja i veseli mališane, a koliko Festival i nosač zvuka znače Kninu, nije potrebno isticati.

PRIKAZI

treba još spomenuti Ivu Mikuličina, Maria Kamenara, Sanju Dobrijević i Lea Škaru koji se kontinurano pojavljuju kao autori na dječjim festivalima, a od dječjih zborova Vijolice iz Paga, Miće bodule iz Krka i Zdravo maleni iz Šibenika.

PRIKAZI

Dječja pjesma okuplja i veseli mališane, a koliko Festival i nosač zvuka znače Kninu nije potrebno isticati.

FESTIVALI

Od fantazija do prvih ljubavi Nastupajući na Hrvatskom dječjem festivalu u Zagrebu, dječji zbor Klinci iz kraljevskoga grada Knina postao je okosnica manifestacije, pa izvode himnu Festivala Pjesma je lijek za sve, kojoj je kompletni autor Davor Jašek, ujedno umjetnički ravnatelj Malog Kninfesta. Pjesmarica ovogodišnjega Festivala sadrži dvadesetdvije nove pjesme za djecu iz pera autora koji se bave dječjom pjesmom, a neki i sami vode dječje zborove u svojim sredinama. Raznorodne su teme — od tipično dječjih fantazija do prvih ljubavi i domoljublja. Ove godine publika u dvorani bila je naklonjena domaćim snagama, pa su uspješne bile Moj grad (Robert Jurišić, Fabijan Lovrić, Davor Jašek) u izvedbi vokalne skupine SMS, Sjedi, jedi i ne gunđaj (Davor Jašek, Nedo Zuban, D. Jašek) koju izvode Anđela Crnečki i dječji zbor Klinci iz kraljevskoga grada Knina te Nek’ ljubav pobijedi (Darko Braje, Edita Braje, D. Braje) koju su izvele Adrijana Braje i Petra Samolov. Stručni žiri zamijetio je pjesme Jadranski kraj (Natalija Banov, Aleksandar Valenčić) u izvedbi Antonele Doko i vokalne skupine Primorčice, Nije on za mene Darka Kalogjere u interpretaciji Lucije Buškulić i duhovitu Miš i pas (Marinka Vranić, Nino Nimac) koju pjevaju Ema i Alan Vranić. Među pjesmama na CD–u ističe se interpretacija Matee Miksić (Kad si sa mnom — Zoran Jašek, Nedo Zuban), suptilni tekst i glazba Maje Rogić u pjesmi Bijela ptica i sjajan aranžman Aleksandra Valenčića za glazbu Natalije Banov za osebujnu pjesmu Noćas. Od autora

Koncert Tambura š kog orkestra HRT– a u d vorani Hr vats koga glaz benog za voda

PRIKAZI

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

FESTIVALI

Kninu je 7. lipnja po osmi put održan Mali Kninfest, dječji festival koji poglavito u zadnje tri godine autorski i natjecateljski okuplja skladatelje, tekstopisce, aranžere, soliste djecu i nekoliko dječjih zborova. Ova manifestacija postala je dragocjena za regiju, a Grad Knin joj je i generalni pokrovitelj, dok CD s novim pjesmama za djecu izdaje »Veliki odmor« iz Knina.

PRIKAZI

FESTIVALI

Piše: dr. sc. Dalibor Paulik

FESTIVALI

MALI KNINFEST 2008.

FESTIVALI

Tre e izdanje dje jeg festivala i obja va CD–a

PRIKAZI

BROJ 151, SRPANJ 2008.

agreb je nadahnuće za sve one zaljubljenike koji se u njemu rađaju i one koji mu dohode, za sve one koji u njemu nose svoje iluzije, za one koji nostalgično lebde nad trenucima njegove prošlosti, za one koje vide njegovu budućnost. To je jedan od najopjevanijih gradova — skladano je oko tristo pedeset pjesama u kojima se spominje imenom i isto toliko u kojima se pjeva o njegovim vedutama. Mnoge su nadživjele vrijeme svojega nastanka, poput Pjesme Zagrebu Zvonimira Krkljuša (1948.), Zadnjeg ﬁjakera Stjepana Mihaljinca, Drage Britvića i Pere Zlatara (1963.), Golubova Branka Mihaljevića i Drage Britvića (1964.), Zagreb, Zagreb Alfonsa Vučera i Justine Sappe (1963.), Trešnjevačke balade Zvonka Špišića i Drage Britvića, Tebi, grade moj Pere Gotovca i Pavla Cindrića (1966.) i vedre foks– polke Serbus Zagreb Nikice Kalogjere na riječi Dragutina Domjanića i Ivana Kušana, kojom je u instrumentalnoj obradi započeo koncert Zagrebu na dar u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 29. svibnja (ponovljen i na sâm Dan grada 31. svibnja na Trgu bana Jelačića).

Narud ba Radio Sljemena Inače, ovaj projekt Glazbenoga programa Hrvatskoga radija započeo je još prošle godine snimanjem novih pjesama, koje su potom krajem godine emitirane u programu Radio Sljeme-

na, a sada su uoči Dana grada imale i svoje prvo javno izvođenje. Uz voditelja programa Voju Šiljka i glazbenog urednika Borisa Ciglenečkog, zasluge pripadaju dirigentu Silviju Glojnariću i Revijskom orkestru HRT–a koji je pratio šesnaest izvođača novih pjesama. Čuli smo Ljubljanicu (Pero Rogan, Drago Britvić, Igor Savin) u izvedbi Pere Rogana, Naj se zbudi plavi fakin kantautora i šansonijera Jadranka Črnka u aranžmanu Zlatka Dvoržaka, koji je napisao i dvije nove pjesme. Gornji grad na riječi Željka Fočića u izvedbi Bojana Kodriča i duhovitu Kod lažnog svjedoka na tekst Voje Šiljka koju je na kazališni način predstavio Boris Pavlenić. Siniša Doronjga skladao je dvije nove pjesme na tekstove Rajka Stilinovića, Dve frajle, moj Zagreb i ja u aranžmanu Josipa Cvitanovića koju je otpjevao Mirko Bačić te Zagreb je pjesma i san u izvedbi Tomislava Brajše. Toni Eterović i Bernarda Despot ponudili su publici Zagrebačke krovove stare u izvedbi Mire Ungara, Zdenka Vučković otpjevala je svoju Hvala ti, mama, koju je aranžirao Alan Bjelinski, a Zoran Markulj kompletan je autor pjesme Cvjetni trg u izvedbi Davora Radolﬁja. Mlade pjeva ke snage Siniša Leopold i Mladen Kušec te aranžer

Stjepan Mihaljinec napisali su kajkavsku Kad bi smeli, koju su izvele mlađe pjevačke snage Danijela Pintarić i Đani Stipaničev. Danijela Pintarić otpjevala je i Tebi dajem srce Dalibora Paulika, Radovana Novine i J. Cvitanovića, a pridružio se i Jacques Houdek izvodeći Paulikovu Zagrebačku baladu na stihove Zorice Klinžić, također u aranžmanu J. Cvitanovića. Dražen Žanko, nadahnut stihovima Katarine Fuček, ponudio je dvije pjesme, Zagreb je uzeo i mene u izvedbi Miroslava Stanića Jimmyja, a sâm je otpjevao Zagreb, ti i ja u aranžmanu Stipice Kalogjere. Željko Barba za ovu je prigodu ponudio Ljubav u plavom na riječi Ane Bešenić koju je otpjevala Zdenka Kovačiček i kupletsku Zagrebački vodič na duhovite stihove Voje Šiljka, u Savinovu aranžmanu koju je na svoj prokušani način izveo Kvartet Gubec. Potom je Revijski orkestar pozdravio razdraganu publiku Gotovčevom Tebi, grade moj. Šesnaest novih pjesama s temom Zagreba hvalevrijedan je projekt u 55. obljetnici Radio Sljemena, programa koji je već pokretao stvaranje novih pjesama o Zagrebu. Slušatelji i publika ponovno će odabrati neke od pjesama izvedenih te večeri koje će, nadamo se, ostati trajnije u radijskim programima, a njihovoj će popularizaciji pomoći i CD u izdanju Orfeja.

25-Sep-08 10:49:33 AM

BROJ 151, SRPANJ 2008.

Dubrovačka skladateljska scena Piše: Sanja Dražić

e događa se u Dubrovniku lijepa, zanimljiva i kvalitetna glazba samo za vrijeme Ljetnih igara ili Rachlinova Festivala komorne glazbe ili festivala Musica Eterna i Festivala rane glazbe! I ostali mjeseci, doduše u neusporedivo blažem tempu, nude koncerte koji zaslužuju veliku pozornost publike, a koji često, nažalost, prolaze

Večeri Radionice Sorgo pune topline, prijateljstva i osjetnog pozitivnog predznaka pružaju priliku za nastup velikom broju dubrovačkih skladatelja. medijski gotovo nezapaženo. Osim sezone Dubrovačkog simfonijskog orkestra koju ostvaruju brojni solisti, standardni repertoar i poneka praizvedba njegova ravnatelja Pere Šiše, paralelno se događaju predstavljanja drugih dubrovačkih skladatelja, kao i brojnih dubrovačkih izvođača. Svakako valja naglasiti da se između (pra)izvedbi suvremenih skladbi »provuku« i one starijega datuma. Stoga spomenimo samo za ilustraciju nedavnu praizvedbu dubrovačke legende iz 16. stoljeća Na dan uzišašća Djevice Marije na nebesa (samostanska crkva Male braće, 11. veljače u izvedbi Cappelle Ragusina i Klape Linđo »N«).

Dubrovački prijevod talijanskoga izvornika koji potječe iz zbirke srednjovjekovnih legendi Domenica Cavalce, dominikanskog redovnika s prijelaza 13. u 14. stoljeće, nalazi se u rukopisnom kodeksu Varia Variorum br. 39 u Franjevačkom samostanu i zahvaljujući susretljivosti njegova gvardijana fra Stipe Nosića našao se u stručnim rukama skladatelja i klapskog voditelja Krešimira Magdića i dr. Vinicija Lupisa koji je izvršio transliteraciju teksta. A glazbeni dio te zanimljive večeri predstavljao je izbor napjeva i glagoljaškog pjevanja s Koločepa, Jelse, iz Konavala, Stona, Trpnja, Janjine, Dubrovnika, Lastova i Starigrada. Eto vas u Dubrovniku Kad se spomenu suvremeni dubrovački skladatelji sigurno je prvo, a mnogima možda i jedino, ime koje pada na pamet Frano Đurović čija se glazba izvodi posvuda, a najmanje u Dubrovniku. Međutim, Dubrovčani su u kratkom vremenskom razdoblju imali sreću čuti čak dvije njegove skladbe. Prvo, asocijacijama bogat Trio za ﬂautu, violinu i klavir Allegro poco serio, a potom komornu operu Eto vas izvedenu u Revelinu prilikom predstavljanja programa ovogodišnjih Igara. Opera je nastala na dijelom sačuvanoj Držićevoj komediji Pjerin, a praizvedena je na prošlogodišnjem Muzičkom biennalu Zagreb. Kad se već spominje Držić treba reći da je u povodu 500. obljetnice njegova rođenja, a u sklopu ovogodišnje Feste sv. Vlaha, priređen simpozij Marin Držić i glazba na kojemu su razni autori govorili o vlastitoj i tuđoj glazbi u uprizore-

nim Držićevim djelima, kao i o glazbi u Držićevo vrijeme. Glazba ostalih dubrovačkih skladatelja, a njih nije malo, jedino se može čuti zaslugom Radionice Sorgo čiji je »spiritus movens« pijanistica Marija Grazio. Prošle godine Radionica je na dvije večeri predstavila mnoge suvremene dubrovačke skladatelje od kojih je većina prisustvovala izvedbama, neki su čak u njima i sudjelovali, a svi su publici ukratko predstavili svoje skladbe i okolnosti u kojima su nastale. Te večeri pune topline, prijateljstva i osjetnog pozitivnog predznaka pružaju velikom broju dubrovačkih glazbenika priliku za nastup često u neobičnim komornim sastavima. Poticaj za stvaranje Prva od dviju večeri pod istim nazivom Suvremeni dubrovački skladatelji donosi praizvedbu Balade na temu Richarda Odgrena koju je klavirist Radovan Stanić posvetio svojemu profesoru iz studentskih dana na Berkleyu. Zatim je uslijedio Furioso, stavak klavirske sonate pijanistice Marije Grazio koju je autorica praizvela u grčkom gradu Thessalonikiju. Praizvedena je i Suita za ﬂautu solo pijanistice Nene Ćorak. Jedino vokalno djelo na oba koncerta bila je Misa za troglasni dječji zbor Frana Krasovca, koju je otpjevao ženski dio Dubrovačkoga komornog zbora čiji je Krasovac voditelj i osnivač. Misa, koja je napisana ratne 1991. godine u jednom podrumu, u prosincu je izgorjela zajedno s brojnim drugim autorovim uspomenama, no BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA

BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA

IZ DUBROVNIKA

ubrzo je ponovno prenesena na papir i konačno je prošloga srpnja praizvedena. Na koncertima smo čuli i dvije skladbe Vlaha Prohaske. Klavirski preludij Prostranstvo je žedno ostalo i Ono nešto divlje u meni za violu solo izveo je sâm Prohaska, inače violist, koji je ovom prigodom pokazao i klavirske i pjevačke sposobnosti. Drugu je večer obilježio mediteranski ugođaj i veza s likovnim izrazom, pa smo na početku čuli zanimljiv i duhovit scherzo za violinu, klarinet i kontrabas Škerlj Slobodana Begića (nastao prije deset godina povodom umjetnikove samostalne izložbe). Izvedene su i dvije od pet Slika Grada (Lokrum na mjesečini i Grad se budi) Nene Ćorak, u kojima je autorica odabirom instrumenata (violina, flauta, klavir i kontrabas) rafinirano iskoristila velike mogućnosti kolorita. Trio za drvene fagotista Matije Novakovića, koji predstavlja četiri jednominutna stavka zanimljivih formalnih rješenja, pisan je za flautu, klarinet i fagot. Baletna suita Lijepi šapat stvari Paole Dražić Zekić, napisana povodom projekta Rudolfa Patera i Luke Paljetka na prošlogodišnjim Igrama, topla je i raspjevana glazba za obou, violu, fagot i violončelo. U Dubrovniku se stalno nešto događa! Posebno je vrijedna ta briga za dubrovačke skladatelje i izvođenje njihovih skladbi od kojih će mnoge zaboravljene ugledati »svjetlost dana«, a mnoge će, znajući da će ih publika ipak čuti, tek biti napisane.

PIJANIST LJUBOMIR GAŠPAROVI PREDSTAVIO RESTAURIRANI POVIJESNI KLAVIR CONRADA GRAFA IZ DVORCA TRAKOŠ AN

Odak , Dobroni i Širola na programu Z bora Hr vats ke radiotelevizije

Hrvatske mise izme u dva rata Piše: Maja Stanetti ciklusu Sfumato Zbora HRT–a, koji već cijelo desetljeće u dvorani Muzeja Mimara donosi probrani program zborskih, pa i vokalno–instrumentalnih djela, zahvaljujući kojemu je uz održavanu kvalitetu stekao poseban status u zagrebačkoj koncertnoj ponudi, našlo se, pod vodstvom gostujućega maestra Tomislava Uhlika, mjesta i za mise hrvatskih skladatelja nastale između dva svjetska rata.

Više nego korisna informacija o rijetko ili nikako izvođenim djelima, premda je izvedba pobolijevala od pregromovitosti u malom koncertnom prostoru, kao i od neujednačenosti jer je angažiran maksimalan broj pjevača. Staroslavenska misa Krste Odaka iz 1928. godine za četveroglasni mješoviti zbor i orgulje, prva od dvije koje je skladao, obilježena je upotrebom starocrkvenih tonaliteta u vještoj kontrapunktici. Svojedobno je djelo nagradilo Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima, a bila je posvećena kanoniku i uredniku »Sv. Cecilije« Janku Barleu. Praizvedeno je u zagrebačkoj Katedrali.

cant 151 11.indd 8

Među rijetkim tiskanim sakralnim djelima glazbenoga pisca, zborovođe, orguljaša i istraživača narodnih napjeva Antuna Dobronića nalazi se i njegova Slavenska misa (1933.) u čast Blažene Djevice Marije od Račića u Jelsi za troglasni muški zbor i orgulje. Pomalo oporo djelo koje čine standardni misni stavci na latinske i staroslavenske tekstove s vrlo opširnim Věruju, koji unosi nemir u njegove razmjere. K tome je tu jednostavan, kvaziarhaični pučki slog koji se temelji na narodnim napjevima ili njihovim izravnim navodima. S pravom je najviše pažnje posvećeno opusu Božidara Širole. Missa poetica za peteroglasni mješoviti zbor nastala je 1926. godine na tekst Vrhbosanskog nadbiskupa dr. Ivana Evanđelista Šarića i praizvedena je dvije godine kasnije u Varaždinu. Razvedeni i bogati slog Missae poeticae svestrana intelektualca Božidara Širole, djelo kontemplativna ugođaja kojemu ne nedostaje snažno izraženih dramatskih dijelova, maštovita cjelina koja ponire u zakonitosti pučkog pjevanja bez doslovnog citiranja u relativno strogim misnim zadatostima, podjednako pripada liturgiji kao i koncertnoj dvorani.

estaurirani povijesni klavir graditelja Conrada Grafa iz dvorca Trakošćan predstavljen je 8. svibnja ove godine u Muzeju za umjetnost i obrt, a inspirativan koncert s djelima Ferde Livadića, Ludwiga van Beethovena i Franza Schuberta održao je njegov restaurator Ljubomir Gašparović, pijanist i pedagog. Povijesni klavir iz 1834. reprezentativno je djelo Conrada Grafa, jednoga od najpoznatijih i najpriznatijih bečkih graditelja glazbenih instrumenata toga doba, čije su klavire posjedovali najveći glazbenici i skladatelji prve polovice 19. stoljeća poput Beethovena, Schuberta, Schumanna i Liszta, a na njegovu je klaviru F. Chopin izveo u Beču 1839. godine svoj 1. koncert za klavir i orkestar u e–molu, ocijenivši glazbalo vrhunskim. Prema riječima Ljubomira Gašparovića, trakošćanski Graf jedno je od sačuvanih glazbala, pretpostavlja se četiri ili pet vrlo vrijednih i rijetkih povijesnih klavira koji se čuvaju u hrvatskim muzejima. Klavir vrlo dojmljivo predstavlja Grafov graditeljski rukopis koji se desetljećima nije bitno mijenjao, što je u to vrijeme bila rijetkost, a kako je izrađen tridesetih godina 19. stoljeća, tipičan je primjer romantičarskog klavira. Riječ je o instrumentu bečke mehanike, raspona od šest i pol oktava, pokrov donjih tipki čini slonovača, a gornjih ebanovina, prvih pet žica je pleteno, a potom su izrađene od mesinga i željeza. Duljina klavira je 245 cm, širina 125,5 cm, a pokrov batića čini koža u nekoliko slojeva. Iako je klavir pretrpio znatna oštećenja, koja su prije svega prouzročili nametnici, jedno je od najljepših i najočuvanijih Grafovih glazbala na kojemu je tijekom vremena obavljeno vrlo malo zahvata, a restauracijom su sačuvani svi izvorni dijelovi bez promjene supstance, što je njegovu restauratoru bio prvi i osnovni cilj. Drugi je cilj bio dovesti klavir u stanje pogodno za sviranje. Profesor Ljubomir Gašparović, u čijoj su radionici Cristoforium izvedeni svi radovi, iznimno je zadovoljan što je sačuvan veći dio originalnih dijelova klavira, zbog čega su sve replike mogle biti izrađene vrlo detaljno i točno po uzoru na postojeće, tako da je rezultat radova glazbalo koji pruža sve potrebne informacije istraživačima, a ujedno se na njemu može svirati, pa daje i slušnu informaciju o zvuku karakterističnomu za Beč toga vremena. Iako je mogućnost sviranja na instrumentu bila u drugom planu tijekom vrlo složenog, slojevitog i dugotrajnog procesa rada, zahvaljujući konzerviranju i restauraciji svih originalnih dijelova i na taj način sačuvanih izvornih podataka te rekonstrukciji dijelova koji su nedostajali, klavir je vraćen u funkciju i na njemu je moguće svirati. Detaljan elaborat s opsežnim popisom originalnih i promijenjenih dijelova i učinjenih radova bit će pohranjen u Muzeju Trakošćan, što će budućim istraživačima otvoriti nove mogućnosti istraživačkoga rada. Valja istaknuti da je to prva potpuna restauracija i rekonstrukcija povijesnoga klavira u Hrvatskoj koja u potpunosti zadovoljava povijesne, muzejske i glazbeničke zahtjeve. (B.P.K.)

25-Sep-08 10:49:34 AM

BROJ 151, SRPANJ 2008.

BAŠTINA

U povodu pr ve hr vats ke iz vedbe opere Mirjana Josipa M andi a u tra vnju 2008 . u Hr vats kom narodnom kazališ tu u Zagrebu

Opera koju je volio Max Brod Piše: Davor Merkaš

Max Brod, čuveni »spasitelj« Kafkina opusa, skladatelj i glazbeni kritičar, u jednom je od svojih novinskih napisa još i prije same premijere ustvrdio da će opera Mirjana svojom popularnošću nadmašiti jednu od tada najizvođenijih čeških opera Gajdaša Švandu Jaromira Weinbergera — svojevrsnu češku verziju Ere s onoga svijeta.

BAŠTINA

apric sudbine odredio je da glazbena djela Josipa Mandića (Trst, 4. travnja 1883. — Prag, 5. listopada 1959.), od kojih su neka za njegova života izvodili i svjetski poznati dirigenti Václav Talich, Nikolaj Malko, George Szell ili, primjerice, Fritz Busch sa slavnim orkestrima kao što su Kraljevski škotski orkestar, Češka ﬁlharmonija ili Dresdener Staatskapelle, netragom nestanu i gotovo punih 50 godina nakon njegove smrti budu ponovno pronađena u podrumima, stanovima i privatnim ostavštinama Praga i Beča.

Josip Mandić, još jedan od markantnih intelektualaca iz čuvene obitelji hrvatskih preporoditelja podrijetlom iz Kastavštine, rođen je u Trstu, a školovao se u Rijeci, Zagrebu i Beču. Već kao četrnaestogodišnjak u Leipzigu objavljuje Hrvatsku misu, a četiri godine kasnije piše i operu Petar Svačić, jedinu veliku hrvatsku povijesnu operu koja je u razdoblju 1902. — 1909. (kada je rad zagrebačke Opere bio prekinut naredbom Khuena Hédervárya) de facto bila i izvedena, i to s velikim uspjehom u Ljubljani 1904. godine. Nakon završetka studija prava u Beču, radi kao odvjetnik u Trstu, a ubrzo postaje i predsjednik tamošnje Narodne radničke organizacije te izuzetno aktivno sudjeluje u političkom životu grada boreći se za socijalna prava Hrvata i Slovenaca. Prvi svjetski rat provodi u Švicarskoj, a nakon toga odlazi u Prag, gdje ostaje sve do smrti. U četrdeset godina svog boravka u jednom od najvećih svjetskih glazbenih središta toga vremena Mandić se intenzivno posvećuje glazbi: svoje umijeće kompozicije dodatno usavršava u radu sa čuvenim praškim skladateljima i glazbenim pedagozima K. B. Jirákom, J. Křičkom i R. Zamrzlim, usvaja moderni glazbeni idiom vremena, te sklada niz djela koja su imala velikog odjeka u glazbenim krugovima Praga. Njegov Gudački kvartet izveden 1928. kritičari proglašavaju »remek–djelom tadašnje jugoslavenske glazbe«,

Prvu simfoniju, u kojoj je po prvi put u povijesti istarski folklor upotrijebljen u velikoj simfonijskoj formi, 1929. izvodi najveći češki dirigent toga doba Václav Talich sa Češkom ﬁlharmonijom, a Drugu simfoniju Nikolaj Malko sa Škotskim kraljevskim orkestrom u Glasgowu 1931. godine. Škotski su kritičari to djelo opisali kao »vulkansko« i primijetili da je »idiom moderan, djelo ritamski izuzetno kompleksno, a da orkestracija od početka do kraja odaje ruku majstora«. Autor triju opera Osim opernoga prvijenca Petra Svačića, Mandić je skladao još dvije opere: Mirjanu i Kapetana Nika. Opera Mirjana praizvedena je na pozornici Češkoga narodnog kazališta u Olomoucu 20. veljače 1937. godine, a izvještaji i kritike iz periodike toga doba govore o njezinu velikom uspjehu. Max Brod, čuveni »spasitelj« Kafkina opusa, skladatelj i glazbeni kritičar, u jednom je od svojih novinskih napisa još i prije same premijere ustvrdio da će opera Mirjana svojom popularnošću nadmašiti jednu od tada najizvođenijih čeških opera Gajdaša Švandu Jaromira Weinbergera — svojevrsnu češku verziju Ere s onoga svijeta. Glas o premijeri izvanredne opere hrvatskoga skladatelja proširio se čak do New Yorka, tako da je izvedbi prisustvovao i jedan od glazbenih kritičara New York Timesa,

a operu je izravno prenosio Češki radio. Libreto opere sastavio je sâm Mandić u suradnji sa češkim dramatičarem Hanušom Jelínekom, a prema motivima alegorične pripovijetke Večnost Branislava Nušića. Priča o djevojci Mirjani koja umire i na samrtnoj postelji moli svojega momka Petra da kad sa svojim svatovima bude prolazio pored groblja dođe do njezina groba i tri puta pokuca, razvija se tijekom opere na sasvim originalan, neočekivan, gotovo bizaran način... Ideja velike ljubavi, koja se opsesivno provlači kroz Mandićeva djela, raskošno se pretače u glazbu, a realno i fantazmagorično u operi isprepliću se baš kao i zvukovi fokstrota s kasnoromantičnim zvukovljem Korngolda ili Hindemitha. Veliki operni ansambl, plesne točke živih ritmova i niz efektnih zborova, gotovo talijanske kantilene širokih melodijskih lukova, sjajna orkestracija, istančan smisao za dramatski razvoj oslikan glazbom i efektne kulminacije, tek su neke od karakteristika Mirjane. Zagrebačka izvedba ovoga Mandićevog djela, 70 godina nakon trijumfalne praizvedbe i niza godina mraka jedne skupocjene bečke škrinje u kojoj je partitura Mirjane čamila, pokazuje koliko ima istine u oduševljenom očitovanju Maxa Broda povodom praizvedbe opere da je »Mirjana djelo koje napokon ponovo unosi život u stagnirajući operni pogon današnjice«.

BAŠTINA

MIRJANA — KARIKA KOJA NEDOSTAJE Piše: Davor Schopf Najvažnija spoznaja o Mandiću u kontekstu povijesti hrvatske glazbe može se sažeti u sintagmu karike koja nedostaje u našoj vezi, odnosno priključku na europsku glazbu kasnih dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća. Dok se kod kuće uglavnom skladalo u nacionalnom stilu, Mandić se u Europi prepuštao kozmopolitskim utjecajima.

oput napeta krimića čita se komentar muzikologa Davora Merkaša u programskoj knjižici Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu o nastanku, nestanku i ponovnom pronalasku opere Mirjana Josipa Mandića što ju je zagrebačka Opera premijerno izvela 18. travnja. S obzirom na izneseno u komentaru, izvođenje toga djela čak i bez obzira na njegovu iznimnu glazbenu složenost, pravi je podvig, od odluke o uvrštenju u repertoar do konačne realizacije.

Prokomponirana opera Mozaik života i glazbenoga stvaranja Josipa (Jozefa) Mandića još uvijek je nepotpun, iako u zadnje vrijeme, a naročito nakon ove izvedbe, mnogo bolje rasvijetljen. Najvažnija spoznaja o njemu u kontekstu povijesti hrvatske glazbe može se sažeti u sintagmu karike koja nedostaje u našoj vezi, odnosno priključku na europsku glazbu kasnih dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća. Dok se kod kuće uglavnom skladalo u nacionalnom stilu, Mandić se u Europi (živio je u Italiji, Hrvatskoj, Austriji, Švicarskoj, Češkoj) prepuštao kozmopolitskim utjecajima. Čuje se to dobro u prokomponiranom tijeku Mirjane čiji se folklorni idiom prvoga čina priklanja stilizaciji i ničim nije zemljopisno određen. Glazba složene ritmičke strukture u vlastitoj osebujnosti slijedi tadašnje moderne utjecaje ne samo ozbiljne, već i zabavne glazbe. Mandić iskazuje naglašeni smisao za opernu formu. Sâm je, uz pomoć Františeka Jelineka i Maxa Broda, sastavio uporabljiv libreto prema Nušićevoj nadrealističkoj drami Večnost i još nekim književnim izvorima. Tema o vječnoj ljubavi

cant 151 11.indd 9

i vjernosti do smrti zahvalna je tema za operu. Unatoč nejedinstvenosti izvora, Mandić je stvorio dobru dramaturšku strukturu djela za glazbenu pozornicu s elementima realnosti i fantastike. Iskazao je naglašen smisao za uporabu zbora, dobar ritam skupnih i komornijih prizora, funkciju središnjih dvopjeva Mirjane/ Mire i Petra (sopran i tenor) te Mire i Mihaela (sopran i bariton).

Mandić u Mirjani nije mogao odoljeti obilju ideja u glazbenim parafrazama i asocijacijama koje napušta tek što ih nabaci, bez filtera koji bi omogućio odabir kvalitetnih zamisli.

Glazbeno je važna uloga orkestra sa znalačkom instrumentacijom u ocrtavanju atmosfere i, u nešto manjoj mjeri, ali ipak, psihološkom tumačenju likova. Obilje ideja Opera je skladana na češkom jeziku i praizvedena 1937. u Olomoucu. Hrvatski prijevod na kojemu je sada izvedena načinio je Josip Binički za izvedbu planiranu u Zagrebu 1938. godine, do koje nije došlo. Nekoliko, uvjetno rečeno, arija ukazuje i na skladateljevu melodijsku nadarenost, naročito lirizmom prožete Ljerkina uspavanka i molitva Majke. No, vokalne dionice u cjelini, solističke i zborske, ipak odaju manjkavosti Mandićeve skladateljske ličnosti. Njihova težina nije razložna, a glasovi se često ne probijaju kroz orkestar. Osim toga, tko zna zašto nije mogao odoljeti obilju ideja u glazbenim parafrazama i asocijacijama koje napušta tek što ih nabaci, bez ﬁltera koji bi omogućio odabir kvalitetnih zamisli. Sve to, uz razvučenu

DAMIL KALOGJERA

BAŠTINA

HNK Zagreb, 18 . tra vnja 2008 . — Praiz vedba novoprona ene opere zabora vljenog hr vats kog s kladatelja Josipa M andi a

Prizor iz opere Mirjana

drugu sliku prvog čina, ipak ne omogućuje Mirjani da, unatoč neprijeporno lijepim ulomcima glazbe, uspostavi pravu komunikaciju s publikom i to je njezin glavni problem. Nedovoljno pokusa Ansambl zagrebačke Opere na čelu s dirigentom Nikšom Barezom učinio je mnogo u susretu s tom glazbom, iako ne i dovoljno u svim segmentima izvedbe. Odnosi se to prije svega na orkestar kojemu je nedostajalo još pokusa kako bi gustoća orkestralne fakture postala razgovijetna. U prilog ovoj tvrdnji ide činjenica da je treća izvedba bila bolja od premijere. O težini partiture i ritmičkoj složenosti dovoljno govori potreba za pomoćnim dirigentom u predstavi (Josip Šego). Redatelj Petar Selem imao je težak zadatak logično izložiti priču o zemaljskoj i zagrobnoj ljubavi Mirjane i Petra. Uz pomoć scenografa Marina Gozzea i kostimografkinje Danice Dedijer Marčić, učinio je da predstava estetskim izgledom scene, bojama kostima, postavama zbora i mizanscenom bude što privlačnija za publiku. Sav taj nadrealizam i simbolika dobili su jednostavnost tople ljudske priče. Uspio podvig zagreba ke Opere Razvojni lik Mirjane kao glumački bogato i slojevito ostvarenje donijela je sopranistica Adela Go-

lac Rilović. Od smrtno bolesne skromne seoske djevojke Mirjane u prvom činu preobrazila se u obijesnu groﬁcu Miru koja u drugom činu iskazuje iskrenu naklonost za Petra, dok će u trećem činu, u vezi s bonvivanom Mihaelom, taj ljubavni trokut poprimiti verističke obrise. Vječna ljubav ima cijenu — Mihaelovu smrt i posljedično Petrovo prokletstvo. Tenor Davor Lešić, suočen s teškom dramatskom Petrovom pjevačkom dionicom, zadržao se na osnovnim naznakama lika koji premošćuje vremenski raspon od stotinu godina u događajima, ali dovoljno uvjerljivo za funkcioniranje cjeline. Bariton Davor Radić nadahnuto je osmislio Mihaela. Sopranistica Ivana Kladarin kao Mirjanina prijateljica Ljerka i mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić kao njezina Majka imale su u svojim arijama dobru priliku predstaviti raskošnu zvonkost svojih glasova. Tenor Tvrtko Stipić i bariton Ljubomir Puškarić opušteno su i razigrano ostvarili satirične likove Sove i Biblioﬁla. Ostali tumači manjih uloga kao i zbor (zborovođa Ivan Josip Skender) te dječji zbor Zvjezdice zdušno su pridonijeli predstavi. Podvig zagrebačke Opere je uspio, ali vrijeme za poduzimanje toga podviga nije pravo. Naime, Mandićeva Mirjana pogodna je za mnogo bogatiji repertoar od onoga koji trenutačno nudi ova operna kuća, a to je samo deset naslova u tekućoj sezoni bez ijednoga drugog hrvatskoga djela.

25-Sep-08 10:49:35 AM

PRAIZVEDBE

BROJ 151, SRPANJ 2008.

NA MIK-u NAJBOLJI MARIO BATTIFIACA Piše: Maja Sabolić

Trio Orlando praizveo skladbu Sjene Krešimira Seletkovića

ženice za najbolje zastupljen melos Nello Millotti (Moj nono mladić). Iznenađuje da se u dvanaestak podijeljenih nagrada jedva našlo mjesta za zanimljiv pokušaj Edija Maružina i Gustafa da transplantiraju Taranta Power Eugenija Bennata u svoju štalu. Nakon deset godina, po treći su put bili članovi MIK–ove karavane, a sa zanimanjem ih čekamo i dogodine.

FESTIVALI

PRAIZVEDBE

FESTIVALI

PRAIZVEDBE

FESTIVALI

PRAIZVEDBE

Ljetos je MIK u deset dana, od 18. do 28. lipnja, obišao deset gradova i mjesta sa završnom večeri na riječkome Korzu uz izravan radijski i televizijski prijenos na HRT–u. Izuzetnu popularnost manifestacije dokazuju redovito prepuna gledališta, obilje popratnih manifestacija i sjajna druženja, pa direktor »novoga« MIK–a Andrej Baša već danas mirno može započeti s pripremama sljedećega izdanja.

PRAIZVEDBE

a je upornost vrlina najočitije je na primjeru riječkoga pjevača, voditelja i komičara Marija Lipovšeka koji je odavno svoje prezime na nastupima zamijenio imenom dueta u kojemu je svojevremeno nastupao — Battiﬁaca. Jedan od najvjernijih sudionika MIK–a u svoj dom, uz već niz osvojenih priznanja za interpretaciju i čak šest drugih mjesta, konačno odnosi prvo mjesto publike, i to premoćno. Za baladnu Prihajan doma potpisuje koautorstvo uz Roberta Grubišića i Zvonka Turka, a tonsku sliku obogatili su i glasovi Klape Sol. Stručni žiri na prvo je mjesto stavio prokušane koautore Vinka Škarona i Vlastu Juretić s nostalgičnom Nima više vele trate u izvedbi Vedrana Mlakara i Klape Cinquina. Zlatni mikrofon za najbolju interpretaciju primio je veteran Đani Maršan (Stari ribar), nagradu za najbolji aranžman Ivo Popeskić (Tebe vidin), a Ro-

PRAIZVEDBE

Piše: Bojana Plećaš Kalebota

PRAIZVEDBE

Festival Melodije Istre i Kvarnera svake godine gostuje u gradskim središtima tri županije zapadnoga dijela Hrvatske. Temeljen je na etno glazbi kraja u kojemu se odvija, protkan naznakama istarske ljestvice na pitak i dopadljiv način, dok su tekstovi pisani većinom na čakavici, najstarijemu obliku hrvatskoga jezika koji se na ovim prostorima govori.

FESTIVALI

bogatoj zagrebačkoj koncertnoj ponudi ponekad se doista teško odlučiti koji od raznovrsnih tjednih glazbenih događaja posjetiti, ali toj će odluci nesumnjivo pomoći jasna programska koncepcija i atraktivnost programa. Takvu tendenciju prate i članovi uglednoga komornog sastava Trio Orlando, pijanist Vladimir Krpan, violinist Tonko Ninić i violončelist Andrej Petrač, koji u svojemu ovogodišnjem ciklusu od tri koncerta u Zlatnoj dvorani Hrvatskoga instituta za povijest slijede tradiciju dugu više od dvadeset godina.

Na njihovim se koncertima u profinjenom prostoru, stilski i akustički prikladnom za komorno muziciranje, tako mogu čuti rjeđe izvođene rane trio–sonate Wolfganga Amadeusa Mozarta i klavirska trija iz opusa 1 Ludwiga van Beethovena. Središnje mjesto programa pripada praizvedbama skladbi hrvatskih autora mlađe generacije napisanih upravo za Trio Orlando. Nakon praizvedbe skladbe Trio furioso Frane Đurovića u veljači, o kojoj je bilo riječi u prošlom broju Cantusa, Vladimir Krpan, Tonko Ninić i Andrej Petrač praizveli su na koncertu 26. svibnja skladbu Sjene za violinu, violončelo i klavir Krešimira Seletkovića. Višestruko nagrađivani autor i docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, djelo Sjene napisao je na poticaj Trija Orlando. Sastavljena od sedam sažetih stavaka, istodobno međusobno povezanih i kontrastnih, skladba iskušava njihovo funkcioniranje unutar konteksta, ali i kao zasebnih impresija koje se mogu promatrati izvan cjeline. Oslanjajući se na izvanglazbenu definiciju sjene, Seletković je u svojemu ostvarenju transformira, melodijski razvija i tvori nove, kompleksnije, nerijetko zgusnute obrise koji za sobom povlače iskušavanje mogućnosti instrumenata i njihov međusobni dijalog. Upravo je kvalitetna suradnja nesumnjiva prednost trojice iskusnih glazbenika koji su Seletkovićevu ostvarenju udahnuli život, u nadi da će ono zaživjeti na komornom koncertnom repertoaru. Poklonici komorne glazbe u njihovoj će izvedbi moći ponovno uživati krajem listopada kada će na rasporedu biti još jedna praizvedba, ovoga puta skladatelja Vjekoslava Nježića.

PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI

Hrvatski barokni ansambl u Boliviji

cant 151 11.indd 10

Godiš nji koncert M ješovitoga pjeva kog z bora Emil Cossetto u z nak sje anja na dugogodiš njega maestra, dirigenta i s kladatelja

LEPI NAŠ KAJ Piše: mr. sc. Snježana Miklaušić Ćeran

PRIKAZI

očetkom svibnja Hrvatski barokni ansambl vratio se sa svoje dosad najdalje i najduže koncertne turneje. U prestižnim koncertnim prostorima Buenos Airesa (San Benito, Muzej latinoameričke umjetnosti), La Plate te jedinstvenim baroknim misionarskim crkvama u bolivijskoj Chiquitaniji, ispunjenima do posljednjega mjesta, Ansambl je ispraćen ovacijama. Naš najpoznatiji sastav za ranu glazbu na navedenim je lokacijama održao sedam koncerata s djelima talijanskih i francuskih baroknih majstora, a nije ni propustio priliku za predstavljanje hrvatskoga baroknog stvaralaštva izvevši djela T. Cecchinija, V. Jelića i F. S. Uspera. Pod umjetničkim vodstvom Laure Vadjon na baroknoj violini, nastupili su i sopranistica Ivana Kladarin, trubač Krešimir Fabijanić, violinist Silvio Richter, violončelist Krešimir Lazar te čembalist Krešimir Has. Hrvatski barokni ansambl nastupio je na festivalu Missiones de Chiquitos u Santa Cruzu u društvu vodećih svjetskih ansambala, kao što su Café Zimmerman, Accademia Daniel, Philadelphia Brass, Ensemble travertino i drugih, te je dobio poziv za sljedeći festival 2010. godine. Ostvarenju turneje pomogli su i Ministarstvo kulture, Ministarstvo vanjskih poslova i Grad Zagreb. (B.P.K.)

PRIKAZI

Uspješna južnoamerička turneja Hrvatskoga baroknog ansambla

PRIKAZI

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

Battiﬁaca

dabravši naslov Lepi naš kaj za svoj godišnji koncert održan u petak, 11. travnja 2008. u Hrvatskomu glazbenom zavodu, zaustavili su se članovi Mješovitoga pjevačkog zbora (MPZ) Emil Cossetto na stranicama zborskih partitura nadahnutih stihovima spjevanima na kajkavskome narječju i tradicijskom glazbom krajeva u kojima se još i danas čuje kaj. Program je osmislio današnji dirigent zbora Josip degl’ Ivellio čije se sudjelovanje u izvedbi nije svelo samo na dirigiranje, već i na upoznavanje publike s djelima, ali i s aktualnim događajima. Tako je predstavio niz zanimljivosti s muzikološkoga skupa održanoga istoga datuma u Rijeci u okviru jubilarnih Matetićevih dana, gdje je bilo riječi i o maestru Emilu Cossettu, u čast čije je devedesete obljetnice rođenja 9. travnja bio priređen koncert. Napomenuvši da je godišnji koncert MPZ Emil Cossetto obnova ranije ustaljene tradicije, maestro degl’ Ivellio iskoristio je mogućnost prvoga predstavljanja svojega skladateljskog rada. To je često činio i sâm maestro Cossetto, utemeljitelj ovoga Zbora (pod imenom Joža Vlahović 1945. godine i zbora Moša Pijade, danas Lira), koji je običavao reći: »Da nisam imao zborove, mene ne bi bilo!«. Ne bi bilo Emila Cossetta kao skladatelja uspjeloga zborskog opusa, kao dirigenta koji je više od šest desetljeća promicao zborsku glazbu ostavivši svojim nasljednicima, dirigentima zborova, pouzdane smjernice za postizanje visokih dometa amaterskoga zborskog pjevanja. Na programu godišnjega koncerta Zbora na-

vedene su »premijere« nekih skladbi, što bi se moglo protumačiti kao »prvi put na programu toga zbora«. To su a capella pjesme V kesni čas Rudolfa Rajtera (u obradi J. degl’ Ivellia) na stihove Dragutina Domjanića, Klet Emila Cossetta na stihove Frana Galovića i Suncu prosi Rudolfa Matza na stihove Dragutina Domjanića. Iz ranijeg repertoara MPZ Emil Cossetto otpjevani su zborovi Josipa Kaplana Moj kraj (na stihove Bože Hlasteca), jedna od Dve popevke iz Samobora (Napitnica) Borisa Papandopula, Još jemput (tekst A. Vokaun– Dokmanović) i Domovina (tekst Josip Jurjević) Emila Cossetta. Mjesto u programu dobile su i obrade narodnih napjeva, Tri međimurske Vinka Žganeca te Međimurje, kak si lepo zeleno i Dorica pleše Emila Cossetta. Tematski iskorak iz svjetovnoga sadržaja učinjen je premijernom izvedbom stavka Agnec Božji iz Missae Croaticae o. Fortunata Pintarića. Ta je misa za zbor pisana na kajkavski tekst uz pratnju glasovira i u homofonom slogu, dok je jednostavna melodika, temeljena na rastavljenim akordima, bliska klasičnim uzorima. Glasovi se često kreću u paralelnim konsonantnim intervalima, a Pintarić je koristio ukrase i pasaže približivši stavak stilu koncertantne glazbe. Najopsežnija skladba Samoborski poliptih I Josipa degl’ Ivellia praizvedena je na koncertu Zbora Emil Cossetto. Prema riječima skladatelja i dirigenta, zamišljena je još godine 1999., a dovršena 2007. za mješoviti zbor i glasovir. Odabir se sveo na osam pjesama iz samoborskoga kraja. One su gotovo neizmijenjene, u okvirima tonaliteta, uvrštene u zborski slog temeljen na virtuoznoj, samostalno tematski

Mješoviti pjevački zbor Emil Cossetto nastavlja svoje djelovanje bez maestra Emila Cossetta, ali prisjećajući se godina provedenih s njim, što ne zaboravlja istaknuti današnji dirigent Josip degl’ Ivellio. osmišljenoj i ne uvijek tonalitetno određenoj glasovirskoj pratnji koja ostavlja otvorenim pitanje stilskoga određenja djela. Koncert je završio skladbom Emila Cossetta Kalendarska za zbor i glasovir na stihove Miroslava Krleže, u kojoj je pijanist Mario Čopor, kao i u Samoborskome poliptihu I, dobro surađivao sa Zborom. Bez obzira na činjenicu da je MPZ Emil Cossetto nastupio u sastavu od 44 pjevača, pri čemu su zastupljeniji ženski članovi (njih 30), sve izvedene skladbe ostvarene su s potrebnom zvukovnom ravnotežom, čemu je pridonio i pretežno homofoni slog i okomita postava dionica koje ne teže samostalnomu pomaku. Maestro Josip degl’ Ivellio je i ovaj put pokazao svoje poimanje uloge zborskoga dirigenta ne obuzdavajući temperament i pokret koji prije svega ima za cilj podcrtavanje sadržaja glazbe ili teksta. Zbor nastavlja svoje djelovanje bez maestra Emila Cossetta, ali prisjećajući se godina prevedenih s njim, što ne zaboravlja istaknuti današnji dirigent Josip degl’ Ivellio.

25-Sep-08 10:49:36 AM

BROJ 151, SRPANJ 2008.

Chamber Music of Croatia naziv je koncerta održanoga 3. lipnja u prepunoj komornoj dvorani (Richard Bradshaw Amphitheatre) nove ka-

PRAIZVEDBE

Ro endans ki koncert u HGZ – u

Berislav Šipuš, 145958 = 50

Kontinuirana traganja, entuzijastični pogled prema naprijed, prema još nespoznatom, još nedirnutom, nezaustavljiva naivnost i britkost sastavni su dio šipuševskih nastojanja te se nadamo da im nikada niti neće biti kraja. Stoga, Maestro, čestitamo! (Nina Čalopek)

PRAIZVEDBE

avirimo li u životopis Berislava Šipuša, imat ćemo što i vidjeti: skladatelj, dirigent, pedagog, organizator, motivator... Pitam se koji je od njih u subotu, 24. svibnja u dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda slavio svojih okruglih pedeset? Vjerojatno onaj najzaneseniji — glazbenik! No, nešto više od sat vremena glazbe, svakako, nije dovoljno da se dostojno prikažu sve strane jednoga, sad već mnogolikog opusa. Šipuševi glazbeni suputnici predstavili su tek ono što možemo nazvati inspirativnim obrisom skladateljskoga stvaralaštva. Koncert je otvorila Katarina Krpan izvevši Ricercare za klavir (2000.), nakon čega je slijedila izvrsna svirka Iz knjige zaboravljenih riječi (2001.) uigranog Tartini kvarteta te Uspavanka za Sanróa, pticu ljubavi (1999.) gitarskoga dua Istvána Römera i Gorana Listeša. Trio Orlando predstavio nam je najstariji komad na programu ovoga slavljeničkog koncerta — Gonars trio (1991.), nastao u vrijeme Šipuševa »talijanskog života«, a Zagrebački kvartet saksofona često izvođenu skladbu Im Garten deiner Liebe (2002.). Neobičan duo Danija Bošnjaka na ﬂauti i Edina Karamazova na električnoj gitari pomaknuo je djelo and then... turn to the mountain... prema još neslućenim vrhuncima. Šipuš se predstavio i kao dirigent te voditelj Cantus Ansambla skladbom Un jardin sous la pluie avec un compositeur sans parapluie (2003.) u kojoj im se pridružio i Igor Lešnik kao improvizator na udaraljkama. DAVOR HRVOJ

OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE

Cantus Ansambl u Pekingu

cant 151 11.indd 11

PRAIZVEDBE

GOAN CONCERTO BERISLAVA ŠIPUŠA Piše: Ana Vidić Podrijetlo riječi Goan otkrio je autor tri tjedna nakon praizvedbe gostujući 13. lipnja u radijskoj emisiji Putovi hrvatske glazbe i u razgovoru s Ivom Lovrec Štefanović izjavio: »Riječ je o igri slova, premetaljki, načinjenoj od naziva baleta Igora Stravinskog — Agon.«

ANA VIDIĆ

Cantus Ansambl, ove godine i službeni ansambl ISCM–a (Međunarodnoga društva za suvremenu glazbu) te u očekivanju nastupa na Svjetskim danima glazbe u Vilniusu krajem listopada, iznova dokazuje, pa tako i ovom kinesko–kanadskom turnejom, svoju zrelost, briljantnost i doraslost svakoj partituri, što prepoznaju i uši na dalekim nam kontinentima.

PRAIZVEDBE

Praiz vedba novog koncerta za timpane i guda e u za vrš nici sezone Vara dins koga komornog orkestra ost varena pod vodst vom slovens koga dirigenta M arka Letonje

PRAIZVEDBE

(s internetske stranice časopisa prenosi Bojana Plećaš Kalebota) antus Ansambl, naš ugledni sastav specijaliziran za izvođenje suvremene glazbe, održao je 1. lipnja koncert u Studiju Glenn Gould u Torontu u sklopu svoje kanadske turneje. Nastup je osvrtom na internetskoj stranici posvećenoj koncertima www.showtimemagazine.ca popratio glazbeni publicist i novinar Stanley Fefferman započevši s pohvalom: »Prvo što možemo primijetiti kod ovog ansambla jest dobra uvježbanost: njihov je zvuk bistar, sviranje čvrsto, ton je bogat, a solistički su nastupi jasni.« Iznoseći osnovne podatke o prvoj skladbi na programu, Komornoj simfoniji Borisa Papandopula iz 1985., autor ističe vještinu Ansambla u ovladavanju izmjenama tempa te u nastavku piše: »Ovdje se mogla primijetiti voditeljska vještina dirigenta Berislava Šipuša, koja se rastućim intenzitetom potvrdila tijekom večeri.« O skladbi disORDER Krešimira Seletkovića Fefferman, između ostaloga, piše: »Skladba gradi neku vrstu naivne napetosti koja vodi do škripavog, hipnotizirajućeg vrenja u sredini s erupcijom prema kraju, ukrašenom lijepim odjeljkom na vibrafonu. Iako nije u potpunosti uvjerljiva, ova je glazba osvježavajuća.« Uslijedila je svjetska praizvedba skladbe ISOMORPHE za mezzosopran, violinu, harmoniku i ansambl Michaela Pepe, u kojoj su se Cantus Ansamblu pridružili vrsni glazbenici: mezzosopranistica Katarzyna Sadej, violinistica Lynn Kuo i harmonikaš Joseph Macerollo. Autoru teksta osobito se svidjela skladba Berislava Šipuša Un jardin sous la pluie avec un compositeur sans parapluie iz 2002. godine koju je nazvao intrigantnom, a njezinu je izvedbu popratio riječima: »...ispunjena je kvalitetama svih vrsta, a također je označila uvod u istinski dobar humor te večeri«. Skladbu Srđana Dedića Ich vergesse Dich nicht, autor osvrta okarakterizirao je kao strukturalno difuznu ističući: »Završnica dobro složenoga programa te večeri dovela je raspoloženje publike do vrhunca uzbuđenja i zadovoljstva.« Skladbu Dubravka Detonija Dolce furioso iz 2005. godine smatra izrazito duhovitom, ističući njezinu kontrastnost i uspoređujući njezine pojedine dijelove s melodijama Franka Zappe. »Teško će se zaboraviti pretposljednja sekvenca u kojoj dirigent i ansambl gestikuliraju, prepuštajući se divlje, ali potpuno nečujno.« Novinar svoj osvrt završava zahvalom: »Moram zahvaliti Michaelu Pepi i Les Amis Concerts za Cantusovo sudjelovanje na ovom koncertu ciklusa soundaXis ‘08., punom glazbe koja ima više značenja i može vas nasmijati.«

PRAIZVEDBE

ZNAKOVITO I KOMIČNO

nadske opere. Solisti Cantus Ansambla izveli su Lamento Antuna Tomislava Šabana (Jasen Chelfi, violončelo), Solo za Dania Frane Đurovića (Dani Bošnjak, flaute), Ostinato Stanka Horvata (Srebrenka Poljak, klavir), Žalobni pjev Ive Josipovića (Ivan Novinc, violina i Srebrenka Poljak, klavir) te kvartet za violinu, violončelo, klarinet i klavir Prudent view of my love passing by the seasons Marka Ruždjaka (Ivan Novinc, Jasen Chelfi, Danijel Martinović i Srebrenka Poljak). Uslijedila su još dva koncerta, 4. lipnja u Port Credit School for the Arts i 5. lipnja u Earl Haig School for the Arts. Ansambl je u svojemu smanjenom sastavu uz Papandopula i Seletkovića izveo i Glazbu za Cantus Ansambl Anđelka Klobučara te Tan Hetti Berislava Šipuša, a sâm je maestro kratkim predavanjem uglavnom mladu publiku približio hrvatskoj glazbi i njezinim tokovima.

PRAIZVEDBE

Odjeci nastupa Cantus A nsambla u Torontu iz pera Stanleya Feffermana, glaz benoga kriti ara kanads ke internets ke stranice S how time M agaz ine

Cantus Ansambl, ove godine i službeni ansambl ISCM–a (Međunarodnoga društva za suvremenu glazbu), iznova dokazuje, pa tako i ovom kinesko– kanadskom turnejom, svoju zrelost, briljantnost i doraslost svakoj partituri, što prepoznaju i uši na dalekim nam kontinentima.

PRAIZVEDBE

Gostovanje u Pekingu, sjevernoj prijestolnici Dalekoga istoka, predstavljao je susret s nama

stranim glazbenim i kulturološkim posebnostima. Stoga je još neobičniji zahtjev organizatora Festivala moderne glazbe Beijing da koncert 29. svibnja u dvorani Središnjega glazbenog konzervatorija predstavlja presjek hrvatske glazbe 20. stoljeća. Znatiželju, očekivanja i ukus kineske publike zadovoljila su Komorna simfonija Borisa Papandopula, disORDER Krešimira Seletkovića, Ich vergesse Dich nicht Srđana Dedića (skladba koju je Ansambl posvetio stradalima u nedavnim strašnim potresima), dolce furioso Dubravka Detonija i Un jardin sous la pluie avec un compositeur sans parapluie Berislava Šipuša, umjetničkog voditelja i dirigenta ovoga sastava. No, kao vrhunac turneje svakako treba istaknuti koncert 1. lipnja u sklopu Festivala soundaXis u Torontu. Ovaj mladi bijenalni festival osnovan je 2006. s namjerom da kontinuirano istražuje i predstavlja nove, drugačije načine izražavanja i doživljavanja glazbe, naravno s posebnim naglaskom na suvremeno stvaralaštvo. Tako se Cantus Ansambl našao u društvu s vrsnim instrumentalistima poput dua Frances–Marie Uitti na violončelu i Lori Freedman na klarinetu, gamelanskog orkestra ili konkretne glazbe koja pokušava korespondirati arhitekturi grada domaćina Festivala. Koncert je održan u Studiju Glenn Gould, dvorani iznimne akustike i inspiracije. Ranije istaknuti hrvatski program proširen je prvom izvedbom skladbe ISOMORPHĒ za mezzosopran (Katarzyna Sadej), violinu (Lynn Kuo), harmoniku (Joseph Macerollo) i ansambl kanadskoga skladatelja Michaela Pepe. Pred iskusnom publikom stručnjaka i ljubitelja koncert je završio ovacijama, a Ansambl je prepoznat kao viši zbroj iznimnih glazbenika pojedinaca.

PRAIZVEDBE

CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL

edam godina od bijenalskog debija, nakon dviju uspješnih, smjelih sezona vlastitoga koncertnog ciklusa u Maloj dvorani Lisinski, šezdesetak praizvedbi hrvatskih i inozemnih skladatelja, brojnih gostovanja na europskim festivalima, u uglednim dvoranama i s proslavljenim solistima, Cantus Ansambl ovoga se proljeća uputio preko oceana — i to dva!

PRAIZVEDBE

Piše: Nina Čalopek

CANTUS ANSAMBL

PRAIZVEDBE

Put oko svijeta by Cantus Ansambl

PRAIZVEDBE

CANTUS ANSAMBL

Koncertna turneja u K ini i Kanadi

Berislav Šipuš, VKO i Igor Lešnik

amo dan nakon što je autorskim koncertom u Hrvatskom glazbenom zavodu obilježio svoj pedeseti rođendan, Berislav Šipuš je 25. svibnja ove godine u Varaždinu predstavio svoju najnoviju skladbu — Goan concerto za timpane i gudače. Glazbenik koji u svojemu djelovanju uspješno objedinjuje skladateljsku, dirigentsku i organizatorsku ulogu, prije svega na čelu Cantus Ansambla specijalizirana za suvremenu glazbu, te u svojstvu umjetničkog ravnatelja Muzičkog biennala Zagreb, na takav se sastav, timpane i gudače, odlučio potaknut idejom Igora Lešnika. Ovaj je umjetnik, po mnogima jedan od vodećih europskih udaraljkaša, naposljetku i svirao solističku dionicu uz Varaždinski komorni orkestar (VKO) pod vodstvom još jednog vrlo cijenjenog glazbenika — slovenskoga dirigenta Marka Letonje. Skladba je bila uvrštena u zaključni koncert VKO–a u ovoj sezoni, u čijoj je programskoj bilješci autor objasnio da »po svojoj formi djelo ne slijedi pravila odnosa solo–tutti, pa bi se moglo govoriti o nekom tipu fantazije za timpane solo, odnosno timpanista i gudački orkestar. Fantazija je i utoliko što se od solista izričito traži kreativnost i maštovitost, gotovo na razini na kojoj glazbu promišlja i realizira sam skladatelj.«

U dvama stavcima naslovljenima Nachtmusik i Caccia, povezanima opsežnom kadencom timpana, skladatelj je predstavio zanimljivu kombinaciju zvukovnosti timpana i gudača, što je uz iskorištavanje različitih načina artikulacije instrumenata uključivalo i dodatnu aktivnost izvođača u vizualnom i glasovnom aspektu, sve s mjerom i osjećajem za cjelinu. Značenje naslova Goan concerto ostala je zagonetka prisutnima u Velikoj koncertnoj dvorani varaždinskog HNK, kao i slušateljima Trećega programa Hrvatskoga radija u izravnom prijenosu koncerta. Berislav Šipuš nagovijestio je tek da se radi o nekoj vrsti sjećanja. Podrijetlo riječi Goan otkrio je nešto kasnije, gostujući u radijskoj emisiji Putovi hrvatske glazbe u razgovoru s Ivom Lovrec Štefanović: »Radi se o igri slova, premetaljki, načinjenoj od naziva baleta Igora Stravinskog — Agon«, koji za autora ima osobno značenje budući da ga je tijekom svoje suradnje s Teatrom alla Scala u Milanu imao priliku svirati za klavirom. Balet, inače, započinje značajnim signalom u timpanima koji je Šipušu poslužio za izgradnju Goan concerta, a time i za odavanje počasti velikomu Stravinskom, što je znakovito jer je na programu istoga koncerta VKO–a bila i glazba iz njegova baleta Apolon, predvodnik muza.

25-Sep-08 10:49:38 AM

RAZGOVORI

Razgovarala: Jagoda Martinčević

RAZGOVORI

ISTINA JE OPASNO ORU J H

rvatski skladatelj Pero Gotovac nedavno je koncertom u Preporodnoj dvorani obilježio 80 godina života i 65 godina umjetničkog djelovanja. Odabirom nekoliko skladbi iz bogatoga opusa podsjetio nas je na svoj dragocjeni doprinos zborskoj i glasovirskoj glazbi, šansoni... Uvijek zanimljiv kao sugovornik, u ovom nas razgovoru svojim dugim pamćenjem podsjeća na svoj rad, ali i na mnoge okolnosti u kojima je djelovao na dobrobit hrvatske glazbe. 80 godina života i 65 umjetničkog djelovanja, prilika je za osvrt. Biograﬁja i opus su vrlo bogati. Jeste li zadovoljni učinjenim? — Bez obzira na moje prilično razvijeno pamćenje, koje me zasad dobro služi, u zadnje vrijeme morao sam se ipak koristiti svojim, nažalost, ne previše sređenim arhivom kako bih došao do nekih podrobnijih podataka o glazbenom djelovanju unatrag proteklih godina. Bilo je uzbudljivo listati mnoštvo stranica, nekih već i izblijedjelih, stranica notnog papira ispisanih vlastitom rukom, mnoštvo novinskih izrezaka, programa, recenzija, fotograﬁja, bilježaka, raznih stihova, skica i nekih napola dovršenih ili na pola takta pribilježenih zapisa. Dakako, listajući tako, i praveći odmah selekciju nepotrebnog, a izdvajajući bit-

Prvi glazbeni istup Prvu osnovnu pismenost usadio mi je u svijest legendarni profesor Rudolf Matz, a kasnije snažno potvrdio Marko Tajčević. Kao gimnazijski nastavnik otkrio mi je, kako ja to znam kazivati, sve »čarolije kvintnih i kvartnih krugova« i postavio neke čvrste osnove budućega glazbenika. Iz toga razdoblja datira i objavljivanje kod ugledne naklade Albini u Zagrebu dviju skladbi popularnog žanra (»šlagera«), koje su pjevali kultni Andrija Konc i obljubljeni operetni prvak, kasnije vagnerijanac, profesor Zlatko Šir. Potpisujući kao petoškolac svoj prvi nakladnički ugovor, upoznao sam i osnovne principe autorsko–pravne prakse te ih produbljivao prateći slične slučajeve u vlastitom domu uz oca i njegove ugovore. To razdoblje smatram »prvim javnim glazbenim istupom«, pa ga i obilježavam 65. obljetnicom.

odvijajući se usporedno s profesionalnim, također je bilo i još je uvijek uzbuđujuće, različito i nadasve sadržajno, ali ipak najviše vezano uz glazbu i sve ono što je čini svakodnevicom u životu glazbenika. Što se opusa tiče, bilo u cjelini ili u pojedinačnom smislu, dakako, osim onih radova posve profesionalno rutinskih, gotovo svi su nailazili na potvrdu u javnosti. Nisam mogao ni slutiti koliko sam trofeja, odličja, plaketa, nagrada i sličnih »dokaza« svojega javnog djelovanja pronašao u traženju nekih podataka. Sasvim neskromno, ustanovio sam da sam uspio stvoriti i neki svoj »autorski rukopis« premda nisam o njemu nikada razmišljao. Skladao sam misleći glazbu uglavnom tonalitetno. Avangardne ili popularno nazvane bijenalske tehnike koristio sam s lakoćom za ﬁlmsku i sličnu glazbu.

Često se govori o ozbiljnoj i zabavnoj glazbi. Kao da je ona prva dosadna ili ona druga neozbiljna. Nazivaju ih i klasičnom ili serioznom, uz plesnu ili estradnu. Pravo »prokletstvo« leži u stvaranju nedovoljno nadarene i estetski izbalansirane i smislene glazbe.

Pripadate autorima koji su podjednako prisutni kao skladatelji takozvane ozbiljne i popularne glazbe, ali u percepciji naše šire javnosti više ste poznati i kao autor šansone i glazbe za TV serije Malo i Velo misto. Koja je razlika i koliko je ima između te dvije vrste i je li i Vas dotaklo, nazovimo to uvjetno, »prokletstvo estrade«?

no i sortirajući željeno i traženo, prolazio sam kroz to prošlo vrijeme, prisjećajući se gotovo svakoga trenutka što sam radio ili barem pokušao učiniti. Mladena ka lutanja Proteklo vrijeme mogao bih podijeliti na svojevrsne »faze«, misleći time samo na one trenutke i razdoblja vezana uz druženja s glazbom. No, svojevrsna urođena »znatiželja« što me tjerala da se osvrćem u raznim pravcima tražeći odgovor na mladenačko pitanje kojim od njih da krenem, vodila me, posebno nakon mature koja je uslijedila poslije rata, u speciﬁčnom društvenom okruženju prepunom mijena i novih oblika međusobnih ljudskih odnosa, na svojevrsna »lutanja« od medicine, preko studija povijesti umjetnosti i književnosti, do povratka glazbi koja je također ostavljala spoznajnoga traga još od ranije. Ako bih pokušao ustvrditi neke osnovne sklonosti koje su se u meni oblikovale još u ranim godinama, bile bi to svakako kazalište, tehnika u širem smislu riječi i, dakako, glazba. Živeći u roditeljskom domu uz oca skladatelja, moglo bi se reći da sam gotovo pasivno stjecao glazbene spoznaje, unatoč tomu što su ranija dječačka nemarna nastojanja da svladam violinu donosila negativne rezultate. Otac me nije silio, a i nije imao pedagoških sklonosti, a ja sam se bavio više svojim šaraﬁćima, radio detektorima i Morzeovim telegrafom. Glazbom nekako usput. Što ne znači da »prosviravši« glasovir, na koji sam spontano prenosio »vještinu« harmonike »dugmetare«, nisam i zapisao svoje prve note u petocrtje.

cant 151 11.indd 12

Visoke producentske kvalifikacije Bogato uredničko–producentsko iskustvo, ujedno je i sjajna vježbaonica brušenja prosudbenih kriterija, ali i poznavanja relevantne glazbene materije svih tipova. Jer, nemojte zaboraviti, producent nužno upoznaje glazbeno djelo u svim parametrima njegove strukture, prije no što odluči da mu daje placet odlaska u proizvodnju ili praktičnu auditivnu upotrebu. Zamislite koliko je to iskustvo. Naravno da osoba koja se time bavi mora posjedovati i kvaliﬁkacije za takve zadatke, ali i odluke. Dirigentski posao je sličan, ali u drugom smislu. Govorili su mi da imam spretnu i jasnu ruku. Obično bih replicirao da je to zagrebačka dirigentska škola Zaun — Horvat — Gjadrov. Ne bih mogao kazati što je bilo važnije. Sve je radost, ali i strast u pojedinim slučajevima kada se družite s glazbom. Kada uočim da se znojem orosilo čelo dirigenta koji u trenutku stvara glazbu uz svoje glazbenike u orkestru, pa makar to bio i polagani stavak, nekako mu vjerujem. Stvara — istinu. U glazbenoj reprodukciji se ne smije lagati. Dakako, posebno ako je na pultu partitura autora istinite nadarenosti. Sve drugo je ili štura profesionalnost ili zanimljivi eksperiment ili činovnički pristup zadatku. Sva sreća da postoje partiture koje nitko nikada ne može do kraja obezvrijediti. One su same po sebi već toliko umjetnički, ili po svojem umijeću, potvrđene. No, ne treba pretjerano koristiti »velike riječi«. Ja uvijek s oprezom izgovaram riječ »umjetnost«. Dakako, sada govorimo o glazbi!

— Mnogi su možda zaboravili da je šezdesetih godina prošloga stoljeća pokrenuta akcija za stvaranjem autohtone domaće popularne glazbe kao reakcija na nepoželjne utjecaje stranih kulturoloških sadržaja, posebno, kako se u to vrijeme govorilo, »sa Zapada«. No, sada ne razmišljamo o povijesnim dimenzijama toga vremena, ali možemo ustvrditi neke činjenice usko vezane uz pitanje. Cijela garnitura hrvatskih ili, ako hoćete, zagrebačkih glazbenika koji su završili svoje školovanje na Muzičkoj akademiji našla se na zajedničkom zadatku da realizira traženo. Dopustite par imena: Prohaska, Depolo, Kesovija, Dedić, Mihaljinec, Lisak, Selak, Gotovac, braća Kalogjera, da ne nabrajam brojne ostale s profesionalnom kvaliﬁkacijom ništa manje vrijedne srednjoškolske naobrazbe. Među njima i vrlo česta pojava »akademskih građana«, liječnika, inženjera, pravnika, pa čak i dva akademika. (Neka mi se ne zamjeri ako sam nekoga izostavio, jer ih je na tom poslu bilo podosta.) Vršili su funkcije radijskih i televizijskih urednika, dirigenata, aranžera i, dakako, skladatelja. DAVOR HRVOJ

RAZGOVORI

Razgovor sa s kladateljem Perom Gotovcem povodom 80 godina ivota i 65 godina umjetni kog djelovanja

RAZGOVORI

BROJ 151, SRPANJ 2008.

Dakako, bez obzira na neredoviti kontinuitet u daljnjem glazbenom bavljenju, temeljitija profesionalna javna djelatnost uslijedila je nešto kasnije. Napuštajući medicinu, ipak sam se okrenuo glazbi, nakon nekih nagrada i javnih priznanja, kao i intenzivnom radu i suradnji s brojnim kulturno–umjetničkim društvima, nastavljajući još u srednjoškolskim iskustvima stečenu praksu skladatelja, zborovođe, kazališnog glumca, redatelja i onoga što je proizlazilo iz svakodnevice generacije i njezinih sklonosti kojoj sam nehoteć i ja, srećom, pripadao. Od diskografije do kazališta Moje glazbeno naukovanje trajalo je šest godina tijekom kojih sam istovremeno apsolvirao srednje i visoko glazbeno školovanje. Pomišljao sam, i želio sam se kao zaljubljenik u glazbeni folklor — koji nosih vjerojatno iz obiteljskog okruženja, baviti etno–muzikološkim kabinetskim radom. Sasvim slučajno, tragom jednog novinskog oglasa, našao sam se u diskograﬁji. Simbioza mojih tehnomanskih sklonosti i potvrđena široko stečena glazbena pismenost otvorila je nove stranice djelatnosti, duboko zanimljive, raznolike i pritom uzbudljive. Napuštajući nakon dvadesetak godina diskograﬁju, promijenio sam sredinu i okrenuo se davnoj ljubavi — kazalištu. Dirigentski pult postao je drugo radno mjesto gdje sam djelovao do punoga staža. Mirovinu nisam osjetio kao prestanak svojih obveza. Opazio sam, dapače, da češće izgovaram uobičajenu frazu: »...nemam dovoljno vremena...«. Moje osobno »trajanje«,

Trenuci kreativne inspiracije Pitali ste me jesam li zadovoljan učinjenim. Jesam. Iako ne previše ambiciozan, i često u kriterijima prema samom sebi možda i prestrog, dakako, i u usporedbi s kolegama koji se istim poslom bave. Zadovoljan sam i zbog onih trenutaka kreativne inspiracije koji su urodili glazbom temeljitijeg i atraktivnijeg tipa, na koju mogu biti na neki način ponosan s obzirom na to što su rezultat moje eventualne nadarenosti ili, blaže rečeno, »sretnog trenutka«. Oni su mi vrlo često donosili radost i zadovoljstvo. Vjerujem da je to uvjetovano svojevrsnim poštenjem u pristupu poslu kojim se bavim. Mislim da to nosim iz roditeljskog doma. Za Vas se ne može reći da ste samo skladatelj i autor, jer veliki dio djelovanja pokrivaju urednički i producentski rad, kao i dirigentsko djelovanje. Je li nešto od toga bilo važnije? — Iz pojedinih pasusa mojega odgovora na prvo, široko postavljeno pitanje moglo se naslutiti koji su i kakvi utjecaji formirali moju spoznaju o glazbi kojom sam se bavio ovih dugih godina. Sav moj opus vezan je pretežno uz vokalnu glazbu, odnosno uz pjesničku riječ ili stih. Bilo da je ona ili on urbanog ili etno regionalnog tipa. Ne imajući nikad dovoljno vremena, gajio sam relativno male forme, dakako, različitih žanrova, premda moja glazbeno– scenska djela mogu ipak podnijeti epitet veće forme. Namjeravao sam napisati baletni scenski oblik, nisam naišao na pravu fabulu i, dakako, libretista–koreografa. No, mislim da bih to danas mogao uspješno obaviti.

Davno stvoreni brand Nastajao je velik broj nadarenih skladbi na osnovu akcentnog pulsa i agogike hrvatskoga jezika i njegove ritmičke ﬂeksije uz stalnu brigu nad reprodukcijom interpreta–pjevača, što su na isto tako kreativan način stvarali zlatno doba hrvatske popularne pjesme. Treba se pritom prisjetiti i brojnih regionalnih glazbenih festivala što su također pružali vrijedan doprinos autohtonih glazbenih primjera na visokoj artističkoj i, nemojmo se bojati upotrijebiti termin, umjetničkoj razini. Dakako, edukativno–kulturološki rezultati također su bili bitni, ali i nazočni. Danas nam je svaka druga riječ brand, a mi smo ga u glazbi davno stvarali i imali. Neka netko ne pomisli da su ovo svojevrsne žalopojke ili kako

Kada uočim čelo dirigent stvara glazb u orkestru, p polagani stav vjerujem. Stv glazbenoj rep lagati. se to svojedobno Govorim samo o č benički zadatak, ili sklonosti, posao onalci, isti oni koj pama spajali »četv je i provedbe«, viš se govori o ozbiljn ona prva dosadna zivaju ih i klasično estradnu. Pravo » nedovoljno nadar i smislene glazbe razinu opće glazb njom. Ukidanje g smanjenje satnice smatram vrlo odg Odgovornost m A što se vrsta gl samo na »talentira se elegantnije izr šire javnosti, kako ni mediji. No, nij koječemu. Od oca ste očito bašt Jakova Gotovca na — Mnogo toga. kao pitomac slav gimnazije nosio s tne klasične naob štinio sam od nje se taložilo podsvj odgoj. Ne sustavn me poštovati istin ma djelovanja. Na i uporan u obrani da ih uvijek javno nik argumentiran me načinu kako d naprave nepravdu deći da se tek zaj pojedinačnog kre nio sam i veliku b ostale publikacije hvat ruke u vrije vjerujte mi, često se i dobra knjiga č trajanja. Poznati ste po veli u Hrvatskom društ jeziku. Netko je jed tovca u Društvu s borite i za što se za — Nije mi poznat tvu o meni govore njih u njihovu Dr postupcima ili rea ram takvu atmosf činim dobro djelo rem citirali toga » sama sebi dovoljn ciju na ovome svij čivom. Ja samo zn ideje za koje sam s tivno ostvarivale, nekom drugom p koje zanemarujem van postupak ipak za sebe, uvijek za »nekoga« razveselj čitao jednu rečeni oružje. Ne igraj se pojma tko je auto Već kako pročitaš

25-Sep-08 10:49:41 AM

BROJ 151, SRPANJ 2008.

ikom i strastvenom angažmanu štvu skladatelja, ali i po britkom dnom rekao da bi bez Pere Gosigurno bilo dosadnije. Za što se lažete? to što sve moji kolege u Druše. Nije mi poznato kome je od ruštvu »dosadno«. Ako svojim akcijama ili prijedlozima stvaferu pa ih »uveseljavam«, očito o. Taj pojedinac, tako ste ba»nekoga«, vjerojatno je osoba na ili ipak zamišlja svoju funketu nedodirljivom ili nedokunam da su se mnoge i različite se zalagao gotovo uvijek pozii to vrlo često deklarirane po ojedincu. To su nekorektnosti m. Ostaje satisfakcija da isprak doživljava aﬁrmaciju. Nikad Društvo. Možda je to ono što ljava. Negdje sam jednom proicu koja glasi: »Istina je opasno e njime! Može ubiti!«. Nemam r te igre riječi. Zgodno zvuči. š.

cant 151 11.indd 13

BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA

Zahvaljujući istraživanjima i znanstvenoj obradi života i stvaralaštva Dore Pejačević, čime se niz godina bavila akademkinja Koraljka Kos (opet žena!), plemkinja podrijetlom iz Našica postala je jedan od brandova hrvatske glazbe te ušla u kolektivnu svijest i izvan granica Hrvatske. Knjige K. Kos, objavljene i na engleskom i na njemačkom jeziku, iscrpno dokumentiraju opus od 58 djela D. Pejačević, a njezine su skladbe na repertoarima hrvatskih i inozemnih umjetnika (dakako, nikada ne i dostatno!). Objavljene note i nosači zvuka s djelima D. Pejačević učinili su ih bliskima interpretima i ljubiteljima klasične glazbe, njezine su skladbe uključene u obrazovne programe, a ime i lik skladateljice poznati su i onima koji se manje bave glazbom.

»Intimistički glazbeni svijet« (B. Perić Kempf) Ivane Lang valja, dakle, još bolje upoznati, a Impresije za klavir, op. 64 koje je izvela E. Kirchmayer Bilić te ciklusi so-

PIJANIST LOVRO POGORELIĆ U NORVEŠKOJ rvatski pijanist Lovro Pogorelić nastupio je u svibnju u norveškomu mjestu Førde na tamošnjem uglednom pijanističkom festivalu. U okviru festivala Pogorelić je održao recital i seminar te sudjelovao u radu ocjenjivačkoga suda festivalskoga natjecanja. Pijanistički festival Førde jedna je od kulturnih atrakcija regije koja se ističe originalnim pothvatima, od kojih je posebno zanimljivo dizanje koncertnog klavira helikopterom na obližnji klif visok 706 metara, na kojemu sudionici festivala potom sviraju. (B.P.K.)

GROŽNJANSKI FESTIVAL JAZZ IS BACK! DOBITNIK EUROPSKE NAGRADE ZA JAZZ estival Jazz is Back!, koji se pod umjetničkim vodstvom Boška Petrovića i pod pokroviteljstvom Općine Grožnjan svake godina održava u Grožnjanu istovremeno s Ljetnom jazz školom Hrvatske glazbene mladeži, dobitnik je ovogodišnje Europske nagrade za jazz (European Jazz Award) koja prepoznaje kreativnost i različitost u području značajnom za kulturu i kulturni turizam.

Među više od tisuću europskih festivala koji su se natjecali u kategorijama velikih, srednjih i malih, Jazz is Back! dobio je nagradu u kategoriji malih jazz festivala. Bilo je to prvo proglašenje Polaznici Ljetne jazz škole na nastupu u Grožnjanu najboljih jazz festivala dodjeljivanjem nagrade utemeljene 2005. s ciljem poticanja kvalitete i izvrsnosti u predstavljanju međunarodnih i lokalnih jazz scena, zatim pomaganja promidžbe umjetničke forme jazza u određenom području, pružanja podrške lokalnim nadarenim jazzistima i edukativnog djelovanja. Načelnik Općine Grožnjan Rino Duniš nagradu prima na kraju ovogodišnjega festivala Jazz is Back! koji se održava od 19. srpnja do 3. kolovoza u Grožnjanu. (Davor Hrvoj)

16. GLAZBENI FESTIVAL PJESME PODRAVINE I PODRAVLJA Pitomači su se 14. lipnja 2008. po šesnaesti put okupili glazbenici kako bi predstavili niz novih skladbi tamburaške i zabavne glazbe. Uz izravni prijenos na Hrvatskoj televiziji, nastupio je 21 izvođač, a Tamburaški orkestar HRT–a, pod ravnanjem Siniše Leopolda dao je glazbenu pratnju čak jedanaestorici od njih. Iako festival nije bio natjecateljski, nesumnjivo je najviše simpatija publike osvojio zadarski kantautor Zoran Jelenković s pjesmom Aršanjski vilenjaci u aranžmanu Denisa Špegelja. Uspješno su se predstavili i autori Siniša Leopold, Marijan Jergović, Mišo Doležal, Siniša Doronjga, Zdravko Šljivac i Vladimir Smiljanić, nastavljajući tako novim radovima osamdesetogodišnju glazbenu tradiciju grada Pitomače. (M. S.)

AUTORSKA PRAVA AUTORSKA PRAVA AUTORSKA PRAVA AUTORSKA PRAVA

Bio je mudar čovjek koji je ne i kultne splitske Klasične sa sobom sve parametre starbrazbe. Ja, premda realac, baega nešto, kako Vi kažete, što jesno uz svojevrsni roditeljski no, no ipak nazočno. Naučio nu i biti pošten u svim vidoviaučio me biti strpljiv, ponosan i svojih stavova, uz napomenu o korigiraš ukoliko subesjedno dokaže suprotno. Naučio da »propatim patnju« kada ti u. Učio me i kolegijalnosti tvredništvom postiže aﬁrmacija eativnog čina. Dakako, baštibiblioteku i brojne partiture i koje su mi uvijek bile nadoeme mojega naukovanja. A, o ih ponovno listam. Kao što čita više puta u vremenu svoga

rvatsko društvo glazbenih umjetnika (HDGU) koje tradicionalno organizira ciklus koncerata Zagrebački umjetnici zagrebačkoj publici, aﬁrmirajući na taj pohvalan način svoje članove, primilo je, prije koncerta održanog 17. travnja u Hrvatskomu glazbenom zavodu, vrijednu donaciju u iznosu od 205.000 kuna. Red. prof. Preradu Detičeku, predsjedniku Društva, veliki stilizirani ček predala je gospođa Marinka Akrap, predstavnica trgovačkog lanca dm, ispunivši time nakanu donatora da se sredstva prikupljena od prodaje albuma Ako me pogledaš u oči pokojnoga makedonskog pjevača Toše Proeskog dodijele u korist školovanja mladih

Ivana Lang završila je studij klavira 1937. godine u klasi Antonije Geiger–Eichorn na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a kompoziciju je učila privatno kod Franje Dugana i Mila Cipre te kod Josepha Marxa na Mozarteumu u Salzburgu. Od 1943. do 1978. godine, kada je bila umirovljena, predavala je klavir na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Uz predan pedagoški rad, reproduktivnu djelatnost i obiteljske obveze nije joj preostajalo mnogo vremena za skladanje, pa ipak njezin opus broji više od 100 djela, od kojih je znatan dio još neizveden (osobito bi valjalo provjeriti mogućnosti praizvedbe njezinih dvaju baleta). Na skladateljstvo Ivane Lang utjecali su još i profesori Slavko Zlatić, koji joj je približio speciﬁčnosti istarske ljestvice, te Ivo Lhotka Kalinski, koji ju je poticao na udubljivanje u zakonitosti orkestracije (osobito uspio Koncert za klavir i orkestar koji je 2006. godine kao prvu javnu izvedbu interpretirala Tamara Jurkić Sviben).

AUTORSKA PRAVA

tinili talent i upornost. Što ste od aučili?

Ivana Lang

Rukopisna ostavština Ivane Lang Kada je riječ o Ivani Lang, njezina je aﬁrmiranost mnogo manje rasprostranjena, a opus još čeka muzikološku analizu i određivanje pravoga mjesta u cjelokupnoj skladateljskoj produkciji hrvatske glazbe 20. stoljeća. Stoga je još značajnije izvođenje njezinih ostvarenja i upućivanje na ostavštinu koja je najvećim dijelom još u rukopisima koje vjerno čuva njezina kći.

DAVOR HRVOJ

medija lazbe tiče, osobno ih dijelim anu« i »manje talentiranu« (da razim.) Što se tiče percepcije o rekoste, odgovorni su brojije samo o glazbi riječ. Već o

Piše: dr. sc. Zdenka Weber

Koncert u ast skladateljica Na koncertu su nastupile sopranistica Lidija Orešković–Dvorski, mezzosopranistica Kristina Beck–Kukavčić i pijanistica Eva Kirchmayer–Bilić. Glazbenice su se okupile s namjerom predstavljanja djela hrvatskih skladateljica Dore Pejačević (1885.–1923.) i Ivane Lang (1912.–1982.), pa je to bila isključivo »ženska postava«, što upućuje da naše skladateljice postižu veću pozornost upravo kod glazbenica. Dodamo li tomu činjenicu da je kod Ivane Lang riječ o majci mezzosopranistice Kristine Beck–Kukavčić, još je jasniji odabir upravo solo–popijevaka iz ostavštine naših skladateljica.

BAŠTINA

govorilo, »žal za mladošću«. činjenicama kako su svoj glazali i temeljem svojih aﬁniteta o obavljali glazbenici–profesioji su tako još u školskim kluvrti–peti« ili pisali »ekspozicišeglasne fuge ili slično. Često noj i zabavnoj glazbi. Kao da je a ili ona druga neozbiljna. Naom ili serioznom, uz plesnu ili »prokletstvo« leži u stvaranju rene i estetski izbalansirane e koja može ozbiljno ugroziti bene kulture, kao i potrebe za glazbene edukacije u školama i potrebne za nastavnu praksu govornim činom.

Visoki skladateljski dometi nadarenih glazbenika. Donacija je dio kampanje Dodaj notu dobrote koju je pokrenuo dm i zacijelo će je HDGU znati dobro iskoristiti.

BAŠTINA

da se znojem orosilo ta koji u trenutku u uz svoje glazbenike pa makar to bio i vak, nekako mu vara — istinu. U produkciji ne smije se

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

BAŠTINA

Zagreba ki umjetnici zagreba koj publici — s kladateljice u iz vedbi glaz benica

Sopranistica Lidija Orešković– Dvorski, mezzosopranistica Kristina Beck–Kukavčić i pijanistica Eva Kirchmayer– Bilić okupile su se s namjerom predstavljanja djela hrvatskih skladateljica Dore Pejačević (1885.–1923.) i Ivane Lang (1912.–1982.), pa je to bila isključivo »ženska postava«, što upućuje da naše skladateljice postižu veću pozornost upravo kod glazbenica. lo–popijevaka Crna maslina na stihove V. Parun (L. Orešković–Dvorski) i osobito ekspresivan ciklus Bezimenoj na stihove V. Radauša (K. Beck–Kukavčić) dokazuju da je riječ o skladateljici znatnog umijeća i imaginacije koja u glasoviru nalazi čvrsti oslonac za svoje nadahnute melodijske linije. Osobito je poletno zazvučala solo pjesma za sopran i mezzosopran Bilo vavek veselo (prema istarskoj narodnoj pjesmi) op. 41. Cjelinu odabranog programa — dvije klavirske minijature D. Pejačević te ciklus Djevojački likovi (mezzosopran) i niz popijevaka za sopran, izvele su glazbenice predano i s elanom, dokazujući da su odabrale izuzetno vrijedan i zanimljiv repertoar.

CISAC–ova PROFESIONALNA PRAVILA ZA DRUŠTVA KOJA ADMINISTRIRAJU AUTORSKA PRAVA GLAZBENIKA zevši u obzir današnji brzi razvoj digitalnih tehnologija, društva koja administriraju prava autora glazbenih djela moraju osigurati još više standarde korporativnog upravljanja, transparentnosti i odgovornosti. Upravo s ciljem omogućavanja čvrste i još bolje poslovne prakse unutar svjetske mreže društava, a na korist kreativne zajednice, CISAC je zajedno sa svojim članovima, društvima iz cijeloga svijeta, izradio Profesionalna pravila. Pravila se sastoje od niza obvezujućih načela koja među svim društvima članovima CISAC–a promiču i jamče pošten sustav bez ikakvih diskriminacija, bolju učinkovitost u odnosu na troškove poslovanja, povećanu produktivnost i profesionalnost. Konačni tekst Pravila prihvaćen je prošle godine na Generalnoj skupštini CISAC–a, a stupila su na snagu u lipnju ove godine. Premda CISAC okuplja i društva s područja audiovizualnih djela, književnosti, likovne i dramske umjetnosti, ova Pravila zasad se odnose samo na društva koja kolektivno ostvaruju prava autora glazbenih djela. Zadaća je svakog društva da obveze koje donose ova pravila uredno ispunjava, a djelatnosti društva provjeravat će posebno Vijeće unutar samog CISAC–a sukladno novoobvezujućim pravilima. Upravo je u tijeku izrada kriterija za ispunjavanje tehničkih zahtjeva potrebnih zbog provedbe ovih Profesionalnih pravila, u čemu sudjeluju i predstavnici HDS ZAMP–a. Puna primjena ovih obvezujućih Pravila ponašanja, kao i tehničkih pravila za njihovu provedbu očekuje se najkasnije do lipnja 2011. ovisno o razvoju svakog pojedinog društva. Vjerujemo da će ona u HDS ZAMP–u zaživjeti čim prije. (Marina Ferić Jančić)

PORAST NAPLATE U PRVA ČETIRI MJESECA 2008. GODINE kupna naplata HDS ZAMP–a veća je za 24% u prva četiri mjeseca 2008. u odnosu na isto razdoblje 2007. godine. Najveći porast zabilježen je u Odjelu mehaničkih prava gdje je naplata od diskografije, pozivnih melodija za mobitele i mp3 jukeboxe u odnosu na prvi kvartal prošle godine porasla na gotovo 42%. Osim toga, za privatno kopiranje naplaćeno je 2.701.425,80 kuna. Naplata od komercijalnih radijskih i televizijskih postaja u porastu je za odličnih 37%. Također, odličan porast od 33% zabilježen je u Sektoru javne izvedbe. Sve poslovnice imaju porast naplate, pri čemu najveći od 37,84% bilježi riječka poslovnica, a najmanji u iznosu od 8% poslovnica u Splitu. (M. F. J.)

25-Sep-08 10:49:42 AM

BROJ 151, SRPANJ 2008.

Ozbiljnost skladateljskog poziva Piše: dr. sc. Zdenka Weber

DAVOR HRVOJ

živi u Parizu i predaje na nekoliko konzervatorija. Kao drugo, svu trojicu odlikuje krajnje ozbiljan pristup skladateljskom radu, uvjetovan prvenstveno završenim studijima na uglednim učilištima. Bobić je diplomirao kompoziciju, glazbenu teoriju i harmoniku na Konzervatoriju P. I. Čajkovski u Kijevu (razredi prof. G. I. Ljašenka, E. F. Stankoviča, D. I. Jaškeviča), Bukvić je studij kompozicije završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (u razredu prof. S. Horvata), a Igrec je studij završio na Hochschule für Musik und darstellende Kunst u Beču, i to orgulje i improvizaciju u razredu prof. H. Haselböcka, crkvenu glazbu kod W. Sausenga i P. Planyavskog, kompoziciju kod prof. I. Eröda i K. P. Satzlera, a dirigiranje u razredima prof. E. Ortnera i P. Burwika. Riječ je, dakle, o skladateljima koji su od rane mladosti osjećali »stvaralački poziv«, a glazbi pristupaju s velikim povjerenjem u mogućnosti ostvarivanja novih djela pretežno u okvirima tradicionalnih oblika, s uvriježenim instrumentima i na način ostvarivanja glazbenih djela koja donose, doduše proširenu i oslobođenu, ali ipak klasično tretiranu zvukovnost.

Davor Bobić i Dalibor Bukvić

rvatsko društvo skladatelja (HDS) i Cantus d.o.o. organizirali su 26. travnja u Preporodnoj dvorani palače Narodnog doma u Zagrebu koncert pod naslovom Generacija 40 okupivši trojicu članova HDS–a: Davora Bobića, Dalibora Bukvića i Anđelka Igreca, koji svi u ovoj godini slave 40. rođendan. Možda je to bila malo rana slavljenička prigoda, jer pred tim su skladateljima još desetljeća rada, pa ipak, bilo je zanimljivo čuti po dva njihova djela kao pogled u skladateljske radionice autora koji su u punom zamahu pisanja glazbe. Zajedni ke zna ajke Sva trojica svečara dijele neke zajedničke značajke. Kao prvo, sva trojica žive izvan Zagreba, »izvan takozvana središta nacionalne glazbene scene«, kako u programskoj knjižici piše muzikologinja Sanja Raca, pri čemu i nije najsretnija oznaka »takozvana«, jer Zagreb i predstavlja metropolu u kojoj se događa »glavna struja« naših kulturnih događanja. Bobić i Igrec žive i imaju vrlo razgranatu djelatnost u Varaždinu, a Bukvić već desetak godina

Različitosti glazbenih učilišta na kojima su se profesionalno oblikovali naši četrdesetogodišnjaci potakle su i određene različitosti njihovih skladateljskih izraza, iako valja naglasiti da sva trojica pišu djela koja izravno komuniciraju sa slušateljima, a izvođačima pružaju osnove za skladno muziciranje. Bobi izme u minimalizma i foklorizma Skladatelj, glazbeni pedagog i aktualni ravnatelj Varaždinskih baroknih večeri Davor Bobić bio je predstavljen glazbom koja odaje naglašenu radost bavljenja pozivom u kojemu je ostvario već više od 130 (!) naslova pišući u najvećoj mjeri prema na-

rudžbama, što odaje omiljenost njegove glazbe kod hrvatskih i inozemnih interpreta. U Bobićevom osobnom skladateljskom popisu nalaze se njegova orkestralna, vokalno–instrumentalna (među ostalima, i oratorij Kralj Tomislav i Vukovarski requiem), baletna (Veronika Desinićka, folklorni balet s pjevanjem, koji je uspješno praizveo Ansambl Lado), koncertantna, komorna, solistička djela i scenske glazbe, što sve potvrđuje izvrsno vladanje skladateljskim zanatom i izrazitu glazbenu maštovitost. Posežući za raznovrsnim izvorima nadahnuća, skladao je Bobić i predstavljeni Sumphoneo za glasovirski kvintet (2004.) u naznakama glazbenoga minimalizma, te Concertino za 8 glazbenika (puhača, 2007.) koji donosi vedru glazbu s natruhama folklornog idioma.

glazbala.

Kasnoromanti ki Igrec Anđelko Igrec, povjerenik za crkvenu glazbu Varaždinske biskupije, uglavnom piše glazbu naglašene duhovnosti, tako i Stabat mater, peterostavačnu tužaljku za alt i gudački kvartet (1999.) predstavljenu na koncertu. Nadahnut stihovima Ljerke Jovanov, koja je u dramatičnim okolnostima izgubila sina (ovisnika o drogi), ispisao je Igrec partituru za glas koji se kreće od recitiranja do dojmljive pjevnosti na zvučnoj osnovi inventivnog, od kasnoromantičkog do ekspresionističkog tretiranja gudačkog kvarteta. Glazba je to koja tematikom i skladateljskom koncepcijom plijeni pažnju i ocrtava izvore inspiracije, osobito dojmljiva u instrumentalnim interludijima. Ovdje valja iznijeti najBukvi eve ekstremne to ke zvukovlja noviju informaciju da je Igrec ovogodišnji dobitnik Budući da je Dalibor Bukvić bio predstavljen tradicionalne Vjesnikove nagrade Josip Štolcer skladbama iz 1991. Slavenski za oratorij za sole, godine, Prophéties za dječji zbor, mješoviti zbor i glasovir i Diptihom za orkestar Pashalne slike, veglasovir i 10 puhača, te lebnu partituru praizvedenu Možda je to bila malo rana u osobnom izboru nau povodu proslave 10. obljetslavljenička prigoda, jer pred tim veo 13 naslova, očito je nice Varaždinske biskupije su skladateljima još desetljeća riječ o skladatelju čiji je na koncertu 28. rujna 2007. rada, pa ipak, bilo je zanimljivo veći dio opusa nastao godine u okviru Varaždinčuti po dva njihova djela kao 90–ih godina prošloga skih baroknih večeri. stoljeća. Od novijih djepogled u skladateljske radionice Zahvaljujući maru glazbela valja zabilježiti Pour autora koji su u punom zamahu nika: pijanista Damira Grele Concours, pet etida za pisanja glazbe. gurića, Gudačkog kvarteta glasovir (2007.) čije je Sebastian (Anđelko Krpan i notno izdanje objavio Korana Rucner, violine, NeCantus d.o.o. u suradnji bojša Floreani, viola i Zlatko s HDS–om i MeđunaRucner, violončelo), altistice Martine Gojčeta–Sirodnim natjecanjem Etide i skale. Bukvićeva glazlić i Cantus Ansambla pod ravnanjem Ivana Josipa ba izrijekom asocira na zagrebačku skladateljsku Skendera, program je bio predstavljen na profesiškolu S. Horvata, osobito u Prophéties za glasovir. onalan način, a glazbeničkom proﬁ njenošću istaTema i šest varijacija u kontrastima uzburkanog kla se Martina Gojčeta–Silić. Čini se da subotnja i suprotstavljenog meditativnog izraza vodi nas kroz klavirsku imaginaciju koja nadahnuto koristi večer nije pogodovala većem odazivu publike, pa široki raspon instrumenta. I u Diptihu skladatelj ipak, i ovom je prigodom bilo upozoreno na sklaoznačava ekstremne točke zvukovlja unutar kojih datelje čija su djela dokazi ozbiljnog posvećivanja se odvija glazba potaknuta koloritom puhačkih skladateljskom pozivu.

Generacija 40 (ulomci iz razgovora)

Pripremila: Iva Lovrec Štefanović pozornost javnosti BOBIĆ: Imao sam nekoliko projekata koji su bili medijski popraćeni, uz balet Veronika Desinićka, bili su to oratorij Kralj Tomislav i Vukovarski rekvijem. Ali, u zadnje sam vrijeme sklon izbjeći istupanje u medijima, više mi odgovara miran život i pisanje, stvaranje bez stresa — uz vođenje Varaždinskih baroknih večeri, što je i samo po sebi vrlo stresno. U današnjemu društvu skladateljski posao nije zanimljiv kao nekada, materijalizacija i užurbani život učinili su svoje i nisam zadovoljan odnosom medija prema kulturnom stvaralaštvu. Mislim da smo bačeni na marginu, pa u društvu izranjaju neke čudne vrijednosti koje imaju jaču medijsku podršku, a one prave u Hrvatskoj polako gube svoj položaj. Glazba ima duhovnu dimenziju i mi koji se bavimo time imamo zadaću djecu i mladež približiti klasičnoj glazbi. u tajnosti pisao veliko djelo BUKVIĆ: Složio bih se s Davorom uz opasku da su prilike takve i u Francuskoj. Meni je odgovarala izolacija za pisanje najnovijega

cant 151 11.indd 14

djela. Mislim da je vrijeme revolucije prošlo, ono vrijeme 1995. kada je bio taj medijski praćeni koncert Bradić — Bukvić; bila je tu igra provokacije. Sada mi najviše odgovara biti sâm pred notnim papirom. pisati za izvedbu ili prema unutarnjoj potrebi BOBIĆ: U zadnje vrijeme uglavnom pišem po narudžbi i gotovo su sve moje skladbe izvedene. Imam narudžbi sve do 2012. godine i to značajne projekte. BUKVIĆ: Svoje zadnje djelo Vers le ciel pisao sam zbog unutarnje potrebe, ali sam inače pisao po narudžbama. Sada više držim skladbe za sebe, tek neke dajem za izvedbe. Neke sam narudžbe odbio, na primjer, u Parizu. uspješan skladatelj, zrelost u 40–oj BUKVIĆ: U jednoj je emisiji redatelj Sydney Pollack rekao da se svakog jutra pita je li on uistinu redatelj. Dakle, to je neka doživotna sumnja i propitkivanje... ne odlučujemo sami o tome. Jedan profesor na Sorbonni kaže da je umjetnost kombinirati tu sumnju i uvjerenje o tome što jeste. Jedan dan ćete o sebi misliti da ste najbolji, drugi dan najlošiji... vječno... BOBIĆ: Mogu reći da sam sretan jer se moja djela često izvode i u doticaju su s interpretima i publikom. Što se zrelosti

tiče, na Konzervatoriju su me učili da prava zrelost dolazi nakon pedesete.

objasnim i u komentaru, pa mislim da su moja djela vrlo jasna u odnosu na to što glazbom želim reći.

trenutak osvještavanja skladateljskog poziva BUKVIĆ: Glazba me uvijek privlačila, a skladati sam počeo u dobi od 16, 17 godina. Glazba mi je od ranih dana bila kao neka očitost. Tako, ukratko...

BUKVIĆ: Ne volim mnogo objašnjavati jer mi je kao skladatelju stvar preočita. Volim pisati glazbu s nekom dramaturgijom koja se može slijediti.

BOBIĆ: Kao dječak sam pjevao na Baroknim večerima i taj je dojam bio dubok jer sam u tome od djetinjstva. Mislim da se bavimo Božjim pozivom i shvaćam kao privilegiju da se mogu time baviti. Sretan sam što mogu stvarati.

što vas najviše veseli BOBIĆ: Uživam promatrati svoju djecu kako rastu i razvijaju se kao glazbenici.

Cijela obitelj vezana je uz glazbu i tradiciju umjetnosti. Vesele me narudžbe — Izaija, kao narudžba Europske unije za grad Pečuh. Prenositi Božju riječ u novom suvremenom izdanju, skrivene istine pokazati kroz glazbeno djelo. BUKVIĆ: Vers le ciel će najvjerojatnije biti izveden na Biennalu. Veseli me svakidašnji život uz komponiranje. Pariz je lijep grad, volim doći u Zagreb...

misticizam BUKVIĆ: Gledajući unatrag i razmišljajući, najbliže mi je odrediti se prema misticizmu — glazba poput Psalma, Kyrie, Vers le ciel, Recits de l’autre monde, to osjećam kao »svoj teren«. Ta neka vrsta levitiranja. meditacija kroz glazbu BOBIĆ: Ja već u naslovu iskažem svoju poruku. A ponekad

DAVOR HRVOJ

RAZGOVORI

OBLJETNICE

OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE

Koncert s kladatelja Da vora Bobi a, Dalibora Buk vi a i A n elka Igreca Generacija 4 0

Davor Bobić, Dalibor Bukvić i Iva Lovrec Štefanović

25-Sep-08 10:49:43 AM

BROJ 151, SRPANJ 2008.

FESTIVALI

36. sus ret pjeva kih z borova Naš kanat je lip, Pore (30. s vibnja — 1. lipnja 2008 .)

U ISTARSKOJ LJESTVICI Piše: mr. sc. Ivana Paula Gortan–Carlin

U popunjenoj Istarskoj sabornici i Eufrazijani atmosfera je sva tri dana odisala emocijama izvođača i slušatelja.

ridesetšesti susret pjevačkih zborova Naš kanat je lip odvijao se ove godine od 30. svibnja do 1. lipnja u Poreču u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Poreč i Katedre čakavskoga sabora Poreč. Tijekom triju koncertnih večeri okupilo se 25 zborova i vokalnih skupina koji su izveli umjetničke skladbe napisane istarskom ljestvicom i čakavskim dijalektom. Prve dvije večeri odvijale su se u Istarskoj sabornici u kojoj su se zborovi predstavili sa svjetovnom glazbom, a treće je večeri, s programom duhovne glazbe, mjesto održavanja bila Eufrazijeva bazilika, spomenička cjelina uvrštena na UNESCO–vu listu svjetske kulturne baštine. Kanat je započeo pjesmom Krasna zemljo, Istro mila, koju tradicionalno pjevaju svi zborovi sudionici priredbe na stubištu porečkoga Kazališta, pod vodstvom dirigenta Vinka Badjuka. Pozdravne govore u Istarskoj sabornici, održali su Vladimir Torbica, izaslanik istarskoga župana, dogradonačelnica Nadia Štifanić Dobrilović, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Irides Zović i skladateljica Đeni Dekleva–Radaković, predsjednica Programskoga i Stručnog odbora,. Porečki Mješoviti zbor ZT Mosaico pod vodstvom Gorjane Gašparini otvorio je prvu večer na kojoj su debitirala četiri zbora: Mješoviti pjevački zbor Maestral iz Veprinca pod vodstvom Ljubomira Mulca, Mješoviti pjevački zbor Zvon iz Dobrinja pod vodstvom Ivice Frlete, Mješoviti pjevački zbor Korona

iz Umaga pod vodstvom Branislava Ostojića i Vokalna skupina KUD Zvir iz Jelenja pod vodstvom Gordane Juretić–Perušić. Zanimljiv je bio nastup Vokalne skupine Lira i Pjevačkog zbora mladih Josip Kaplan, riječkih ansambala koji su zajedničkim snagama izveli skladbu Dušana Prašelja Zerman Đovanin za recitatora (Antonio Babić) i zbor pod vodstvom dirigentice Doris Kovačić. Nakon više godina izbivanja zapjevao je i Mješoviti pjevački zbor DVD iz Opatije pod vodstvom Vinka Badjuka, a večer je zatvorio pazinski Mješoviti pjevački zbor Roženice pod ravnanjem Ines Kovačić. Prve je večeri izvedeno osam pjesama Ivana Matetića Ronjgova (Ti ćeš plakat, Ča je more — dvaput, Bilo vavek veselo, Bela nedelja, Vapor plovi, Motovunska šuma, Ne beri Jele), četiri pjesme Nella Milottija (Draški tići, Ni ga ča je Pazin, Tamo pod Lindarom, Labinski kovari), tri pjesme Josipa Kaplana (Zvoni pjesma, Gajardo, Maglica) i Dušana Prašelja (Zerman Đovanin, Briškula, Nasmijana Mare), dvije pjesme Slavka Zlatića (Za ples, Cviće mi polje) i po jedna Frane Barića (Našem Kantu), Matka Brajše Rašana (Istarski ples), Đeni Dekleva–Radaković (Ča ću storit) i Branka Starca (Istarski tanac br. 1). Dodjela nagrada Druga večer Kanta započela je zajedničkim pjevanjem zborova pod vodstvom dirigentice Vinke Burić, koja je potom u Sabornici dirigirala Mješovitim pjevačkim zborom Rondo Histriae iz Pule. Također su se predstavili pulski Mješovita vokalna skupina Nešpula pod vodstvom Tatjane Merkl i Mješoviti pjevački zbor M. Brajša Rašan pod ravnanjem Damira Bužlete. Iz Rijeke su nastupili Mješoviti pjevački zbor Hrvatske čitaonice pod vodstvom Vinka Badjuka te Mješoviti pjevački zbor Jeka Primorja uz dirigenticu Aleksandru Matić. Iste su večeri nastupili i Ženski zbor Novigrad–Cittanova pod vodstvom Ivane Paule Gortan–Carlin, Mješoviti pjevački zbor ZT Arpa iz Višnjana pod ravnanjem Miroslave Pašić

i Mješoviti pjevački zbor Halubjan iz Viškova uz dirigenta Zorana Badjuka. Gost večeri Kanta bio je Mješoviti pjevački zbor ZT S. Martino iz Tara, koji je debitirao pod vodstvom Lolite Njegovan. Drugu je večer obilježila praizvedba pjesme Tanac skladatelja Damira Bužlete. Tijekom večeri izvedene su četiri pjesme Ivana Matetića Ronjgova (Ča je more, Oj, divojko, Ive kosi rukavice nosi, Bela nedelja), po tri pjesme Damira Bužlete (Delat ću brajde — dvaput, Tanac, Madrigal), Emila Cossetta (Zaspal Pave, Ki to tapa?, Ako mi pojdemo) i Đeni Dekleva — Radaković (Ča ću storit, Ala ‘ci moja, Pijat leti), po dvije pjesme Josipa Kaplana (Užanca, Vino), Nella Milottija (Reginella campagnola, Pod Lindarom) i Branka Starca (Kantica o tri naranče, Istarski tanac br. 1) te po jednu pjesmu Matka Brajše Rašana (Radićeva rožica), Branka Okmace (Vreteno), Tomislava Uhlika (Jiež) i Slavka Zlatića (Za ples). Tijekom druge večeri proglašene su skladbe odabrane na natječaju Naš kanat je lip koje Pučko otvoreno učilište raspisuje bijenalno, a najbolja se ostvarenja nagrađuju i objavljuju u glazbenim zbirkama. Tako ovogodišnja, deveta po redu zbirka skladbi donosi prvonagrađenu pjesmu Lončari Marka Skorina na tekst Mate Balote, drugonagrađene pjesme Ive Moj Antonija Babića na tekst Ružice Tralić–Divković i Domaća besida Adalberta Markovića na tekst Dinka Š. Kalaca te trećenagrađene pjesme Vazan Nikše Njirića na tekst Davida Kabalina i Kanat srca Darija Bassanese na tekst Vladimira Pernića. Prosudbeno povjerenstvo koje je donijelo odluku o izboru novih skladbi i nagrada činili su Željko Brkanović, Đeni Dekleva–Radaković i Branko Okmaca. Duhovna ve er Na programu treće večeri u Eufrazijevoj bazilici bili su duhovni napjevi, a započela je zajedničkim pjevanjem pjesme M. B. Rašana Oče naš. Pozdrave i dobrodošlicu okupljenima uputio je kancelar Po-

rečko–pulske biskupije Ilija Jakovljević. Pred prepunom Bazilikom domaćim i stranim slušateljima predstavili su se zborovi, Hrvatsko glazbeno društvo Zvijezda Danica iz Kraljevice pod vodstvom Ivica Frlete, Mješoviti pjevački zbor Rubino iz Rovinja uz dirigenticu Aleksandru Božac Orbanić, Ženski zbor KUD Učka iz Matulja pod ravnanjem Nedeljke Srebent, Mješoviti pjevački zbor Sokol iz Buzeta pod vodstvom Ileane Perosa i Mješoviti pjevački zbor Joakim Rakovac iz Poreča, a gosti večeri bili su Dječji zbor OGŠ Slavko Zlatić iz Poreča pod vodstvom Suzane Ursić izvevši Minijaturu br. 3 iz Pet minijatura Lovre Županovića te Djevojački zbor Zinka iz Zagreba pod ravnanjem Jasenke Ostojić–Radiković koji su otpjevali Ex ore infantium Ivana Lukačića, Uspavanku Slavka Zlatića i Ćaće moj Ivana Matetića Ronjgova, izazivajući trnce kod mnogih. Tijekom večeri zborovi su izveli po dvije duhovne skladbe Đeni Dekleva–Radaković (Sveti Toma, Molitva svetemu Mauru), Ljubomira Kuntarića (U ime Otca i Sina i Svetoga duha, Munska maša), Branka Starca (Zdrava bila divica Marija, Ja se kajen — dvaput) i Slavka Zlatića (Duhovni stih, Pojti ti je) te po jednu duhovnu skladbu Josipa Kaplana (Mirina), Igora Kuljerića (Seh duš dan — dvaput) i Branka Okmace (Zvona). U popunjenim dvoranama atmosfera je sva tri dana odisala emocijama izvođača i slušatelja. Osim izvedbi u zatvorenom prostoru Sabornice i Eufrazijane, novost ovogodišnjega Kanta jest nastup svih zborova na otvorenom (na Trgu slobode, ispred pročelja Crkve Gospe od Anđela i u ulici Decumanus), gdje su izvodili program po vlastitom izboru, što je dodatno obogatilo kulturnu ponudu Poreča.

FESTIVALI

35. M A J S K I MUZ I K I M E MORIJA L Josip Štolcer S la venski, akovec, 8 . — 15. s vibnja 2008 .

LAUREAT VJESNIKOVE NAGRADE ANÐELKO IGREC Piše: Višnja Požgaj

organizaciji Centra za kulturu Čakovec i ove je godine održan tradicionalni Majski muzički memorijal Josip Štolcer Slavenski u sklopu kojega je priređena autorska večer Anđelka Igreca, laureata Vjesnikove nagrade za glazbu Josip Štolcer Slavenski u 2007. godini. Završnoj večeri Memorijala prethodilo je nekoliko atraktivnih koncerata u dvorani Zrinski (Zgrada Scheier) i izložbi akademskih slikara i graﬁčara Smiljane Šafarić Bunić, Luke Bunića i Krešimira Hlebeca u Centru za kulturu. Na svečanom otvorenju 8. svibnja nastupili su Zagrebački solisti u povodu 350. godišnjice dolaska franjevaca u Čakovec. Na programu su bila djela Borisa Papandopula (Pintarichiana za gudače), Josipa Štolcera Slavenskog (Suita za gudače) i P. I. Čajkovskog (Souvenir de Florence). Taj je koncert održan uoči Dana Europe (9. svibnja), pa je suorganizator koncerta bio Savjet za europske integracije Međimurske županije. Gudački kvartet Tartini iz Ljubljane gostovao je 11. svibnja, a izveo je gudačke kvartete D. Šostakoviča (op.101, br. 6), Josipa Štolcera Slavenskog (Gudački kvartet br. 3) i A. Dvořaka (Slavenski kvartet op. 51). Dva dana kasnije predstavio se meksički pijanist Leonardo del Castollo djelima Haydna, Beethovena, Slavenskog, Bartóka, Takemitsua, Ginastere i vlastitom obradom meksičkih narodnih pjesama. Prilog studenata Studenti Muzičke akademije iz Zagreba priredili su 14. svibnja matineju na kojoj su violinistica Selma Dizdarević (iz razreda Anđelka Krpana) i pijanistica Renata Hill izvele Narodnu suitu J. Š. Slavenskog. Pijanistica Mia Miljković, apsolventica u klasi prof. Đorđa Stanettija, predstavila se Proljetnom suitom Ive Paraća, dok je Gudački orkestar (klasa prof. Jože Haluze) izveo šest invencija Plaisanteri-

cant 151 11.indd 15

es Brune Bjelinskoga i Pjesme moje majke Štolcera Slavenskog uz solistički nastup altistice Jelene Kordić. Iz programa je vidljivo nastojanje da se na svakom koncertu Memorijala (osim na autorskoj večeri laureata Vjesnikove nagrade) izvede barem jedno djelo Josipa Štolcera Slavenskog, čime se hrvatski i stra-

Branko Šalamon, a dio Vjesnikove nagrade predali su mu urednica rubrike Kultura Branka Džebić i zamjenik glavnoga urednika Marinko Bobanović. Pročitano je i obrazloženje ocjenjivačkog suda koji je radio u sastavu Željko Brkanović (predsjednik), Erika Krpan, Iva Lovrec Štefanović, Višnja Požgaj i Mladen Tarbuk. U duhovnom ozra ju U prigodnom programu Igrecova djela izvodili su vrsni glazbenici, altistica Martina Gojčeta Silić, harﬁstica Lovorka Begović i Gudački kvartet Sebastian. Tom je Kvartetu Igrec posvetio skladbu Munchiana iz 2000. inspiriranu slikama Edvarda Muncha (Melankolija, Krik i Ples života), kojom je večer i započela. Slijedila je Kraljevska svadbena pjesma za alt i harfu iz diplomskoga rada Kraljevskih psalama. Iz nagrađene skladbe Pashalne slike čuli smo stavak Plač nad Jeruzalemom koji je autor za ovu prigodu obradio za alt, harfu i gudački kvartet. Izvrsna pjevačica Martina Gojčeta Silić na kraju je uz Gudački kvartet Sebastian sugestivno interpretirala Stabat mater, još jedno Igrecovo duhovno djelo nastalo 1999. za natječaj Pasionske baštine, a inspirirano zapisom majke Ljerke Jovanov koja je izgubila 30–godišnjeg sina, ovisnika o drogi.

ni umjetnici potiču na izvođenje i populariziranje toga originalnog, smjelog i osebujnog skladatelja prve polovice 20. stoljeća rođenoga u Čakovcu. Priznanje An elku Igrecu Večer dobitnika Vjesnikove nagrade Josip Štolcer Slavenski tradicija je kojom i Grad Čakovec odaje priznanje laureatu. Tako dobitnik te nagrade ima privilegiju dvostrukoga slavlja. Prije svečanosti dodjele svih Vjesnikovih nagrada za umjetnička postignuća u prethodnoj godini, koja je održana 17. lipnja u Maloj dvorani Lisinski, Anđelko Igrec primio je čestitke i na Memorijalu Josip Štolcer Slavenski u Čakovcu. Dobio je Zlatnu plaketu s grbom Grada Čakovca, koju mu je uručio gradonačelnik

Anđelko Igrec (1968.) studirao je ﬁlozoﬁju i teologiju u Hrvatskoj, a kompoziciju i crkvenu glazbu na Sveučilištu za glazbu i dramsku umjetnost u Beču. Orguljaš je i zborovođa varaždinske Katedrale, povjerenik za glazbu u Varaždinskoj biskupiji, predavač na Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu, a na Orguljaškoj ljetnoj školi u Šibeniku voditelj je zbora i razreda za gregorijaniku i improvizaciju. Dobitnik je nekoliko nagrada, a Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski na najljepši je način u 40. godini života zaokružila i valorizirala prijeđeni umjetnički put i bit će, kako je sâm rekao prigodom zahvale, podstrek za obogaćenje budućega rada.

Obrazloženje Nagrade Slavenski Nakon pomno sačinjenog užeg izbora bogate hrvatske skladateljske produkcije u prošloj godini žiri za dodjelu Vjesnikove Nagrade Josip Štolcer Slavenski jednoglasno je odlučio ovu Nagradu za 2007. godinu dodijeliti skladatelju Anđelku Igrecu za oratorij Pashalne slike za sole, dječji zbor, mješoviti zbor i orkestar, praizveden 28. rujna 2007. u Varaždinu na Varaždinskim baroknim večerima u povodu proslave desete obljetnice Varaždinske biskupije. Ova opsežna partitura pokazuje izvrsno školovanoga skladatelja koji je temeljito svladao umijeće skladanja i s lakoćom ozvučuje svoje ideje, pa imponira čitkost, razvedenost i usklađenost složenoga notnog zapisa. To je, međutim, tek polazište četverodijelnom ustroju oratorija koji, osim što je oblikom uglavnom građen po načelima tradicionalnog oratorija, sadrži i niz autorski zanimljivih pojedinosti koje čine bit skladateljskoga rukopisa Anđelka Igreca. Svojevrsna spekulativnost jedna je od odlika toga rukopisa, a odražava se u svim parametrima, možda najviše u skladateljevu osjećaju za proporcije kojim promišljeno gradi dramaturgiju djela. Silnice rasta i opuštanja napetosti neprestance su u trostrukom dosluhu, vode računa o tekstu na koji se oslanjaju, logično slijede ustroj stavka, ali istodobno slijede i misao o cjelini djela. Taj spekulativni preplet obuhvaća i način kako autor usklađuje pojedine elemente instrumentacije. Orkestralni je aparat velik, s izrazitom udaraljkaškom sekcijom, poduprt orguljama i glasovirom, pa ipak, pojedine se instrumentalne linije skladno nadovezuju jedna na drugu, zvuk se nikada ne guši u pretjeranom obilju, glazbena je struktura uvijek pregledna. Preglednost i čitkost nadopunjuje izrazit smisao za boje koji zaokružuje instrumentalni svijet Pashalnih slika uvijek uzimajući u obzir dva smjera, sadržajni i tonski. Svi ti elementi nalaze uvjerljivo uporište u nadahnuću, u istinskoj potrebi da se glazbom izrazi bogatstvo vlastita duhovnog sadržaja. U toj je sprezi nastalo ovo djelo po sadržaju jedinstveno, a po stilskom opredjeljenju u hrvatskoj glazbi rijetko, stoga će jamačno zadržati posebno mjesto u slijedu hrvatske glazbene povijesti.

25-Sep-08 10:49:45 AM

BROJ 151, SRPANJ 2008.

RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI

Razgovor s Tomisla vom Rado ajem, direk torom HDS Z A M P – a

HDS ZAMP — VJERNI UVAR PRAVA GLAZBENIH AUTORA Razgovarala: Marina Ferić Jančić pokušaj osporavanja Zakona tvrdnjom o protuustavnosti odredbi koje se odnose upravo na kolektivno ostvarivanje prava. Ustavni je sud, koji postupke pokreće prvenstveno iz vlastite pobude, već imao priliku ocjenjivati cjelinu međusobno povezanih odredbi, pa je u prethodna dva slučaja otklonio inicijativu predlagatelja. Zato s razlogom valja vjerovati da će jednako postupiti i u ovom slučaju. Novost u prošloj godini su i prvi prihodi od naknada za privatno kopiranje. Javljali smo o potpunoj implementaciji Sustava u RH, no ipak podsjetite na događanja vezana uz naknade za privatno kopiranje.

RAZGOVORI

lužba ZAMP završila je opći obračun malih prava za 2007. godinu. Honorari su isplaćeni i ovo je prilika da se u razgovoru s Tomislavom Radočajem, glavnim direktorom Službe podsjetimo događaja u 2007. i usporedimo financijske rezultate protekle dvije godine. Kako ocjenjujete poslovnu 2007. godinu? — U usporedbi s prethodnim razdobljima, 2007. se doima uglavnom mirnom poslovnom godinom, obilježenom stalnim napretkom u kvaliteti odnosa s poslovnim partnerima te korisnicima i njihovim asocijacijama, u obuhvatu korisnika i u povećanju njihove financijske discipline — dakle, i u porastu ukupnih autorskih naknada. HDS ZAMP već niz godina uspješno surađuje s udrugama koje okupljaju nositelje srodnih prava, kao i nositelje autorskih prava u filmskim djelima. Kako se ta suradnja odvijala u 2007.? — Dugogodišnja suradnja sa srodnim udrugama u glazbenoj oblasti, Hrvatskom udrugom za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP) i Udrugom za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava (ZAPRAF), i dalje se skladno odvija, a jednako vrijedi i za suradnju uspostavljenu s Hrvatskim društvom filmskih redatelja glede naknada od poduzetnika kabelske televizije i uvoznika medija i uređaja za privatno kopiranje. Sa svim trima udrugama definirani su i ključevi raspodjele naknada za privatno kopiranje ovisno o namjeni medija/uređaja i pretpostavljeni intenzitet korištenja za glazbene, odnosno vizualne sadržaje. Prošle godine, kao i početkom ove, u javnosti se govorilo o suradnji HDS ZAMP–a s još nekim udrugama: nakladnicima, književnicima i novinarima. O čemu je, zapravo, riječ? — Sporazumom spomenutih partnera, u raspodjelu naknada za privatno kopiranje ugovorno je uvrštena i ZANA, zajednica nakladnika pisanih izdanja s udjelom od 1%, koliko je rezervirano i za još neosnovanu udrugu za kolektivno ostvarivanje prava pisaca i prevoditelja. Udruge pisaca pripremaju se na kolektivno ostvarivanje prava temeljem javne posudbe (iz javnih knjižnica), a u ovom času ne postoji sporazum dviju postojećih udruga o načinu organizacije toga posla. HDS, kao najstarija udruga za kolektivno ostvarivanje prava, spremno je pružiti suradnju onom subjektu koji će se baviti tim poslom i koji nalazi potrebe za takvom suradnjom na način na koji je to činio i čini i drugim udrugama nositelja

cant 151 11.indd 16

prava. Novoosnovana udruga za ostvarivanje prava novinara i novinskih izdavača temeljem reprodukcije u press clippingu i sličnim oblicima također traži i dobit će našu suradnju za ostvarivanje prava. To su aktivnosti koje HDS prihvaća zbog dvaju važnih razloga, prvo, da ujedini napore na zaštiti autorskih i srodnih prava neovisno o vrsti i time doprinese jačanju opće svijesti o njihovoj vrijednosti i važnosti te drugo, da svagdje gdje postoji mogućnost skupne naplate više naknada smanji troškove koji terete korisnike. Prošlu financijsku godinu obilježila je i primjena Općeg ugovora sklopljenoga s Hrvatskom obrtničkom komorom krajem 2006. godine. Ugovorom su korisnici u ugostiteljstvu, obrtima i drugim poslovnim prostorima stratificirani i klasificirani prema stručnim prijedlozima Komore. Kako se to odrazilo na financijsko poslovanje HDS ZAMP–a? — Prihvaćanje prijedloga Komore dovelo je do promjene pa, u većini slučajeva, i do stanovita smanjenja dotadašnjih naknada, što je, zajedno s otpisom starijih dugovanja i olakšicama u otplati duga, bio svjestan ulog u postizanje bolje partnerske klime. To se pokazalo ispravnim, jer je dovelo do porasta prihoda u odnosu na prethodna razdoblja. Također, zaključenje ovoga ugovora omogućilo je donošenje cjenika (tarife) koji je i službeno objavljen i primjenjuje se na sve korisnike. Nadalje, ugovor i cjenik omogućuju da se svake godine naknada uskladi razmjerno porastu životnih troškova i kretanju prosječnih plaća bez posebna postupka, primjenom unaprijed ugovorene formule. To usklađenje, provedeno u 2008., nije izazvalo posebne teškoće u odnosu s korisnicima. Unatoč naizgled dobrim odnosima s Komorom, nije sve bilo tako mirno. Komora traži utvrđivanje protuustavnosti zakonske odredbe o monopolu udruga za kolektivno ostvarivanje autorskih i srodnih prava. O čemu se radi? — Donoseći Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima 2003., hrvatski je zakonodavac krenuo od postojeće sudske i zakonodavne prakse u brojnim zemljama koje su ustanovile bilo faktični bilo zakonski monopol (potonje, na primjer, u Austriji, Italiji, Sloveniji...) jedne udruge za ostvarivanje prava jedne vrste (skupine) nositelja prava. Hrvatska obrtnička komora obratila se Ustavnom sudu RH s prijedlogom da tu odredbu utvrdi suprotnom poduzetničkoj slobodi, tvrdeći da je sama činjenica monopola suprotna Ustavu RH — iako ovaj jasno govori da je nedopuštena jedino zloupotreba monopolskog položaja. Na taj zahtjev očitovao se Državni zavod za intelektualno vlasništvo argumentirano poričući teze predlagatelja, a kao zainteresirana strana, i mi smo se uključili u postupak svojim detaljnim očitovanjem. Ovo je treći

— U punoj su primjeni Sporazum s Hrvatskom gospodarskom komorom te skupni i pojedinačni ugovori s uvoznicima medija i uređaja za »privatno kopiranje«. Prošla godina donosi prve prihode od ovog oblika korištenja autorskih djela. U ovoj se godini očekuje znatno povećanje prihoda sa stalnom tendencijom porasta u narednom razdoblju. Nakon što je zaključen sporazum s udrugom koja okuplja veći broj uvoznika, pod jednakim je uvjetima došlo i do sporazuma s drugom udrugom koja okuplja najveći dio preostalih korisnika. Konačno, ugovorene su i naknade sa speciﬁčnom skupinom korisnika koji uvoze mobitele, tako da je praktički obuhvaćeno cijelo tržište stalnih uvoznika. Tijekom 2007. došlo je i do promjene Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Izmjene Zakona uglavnom se odnose na primjenu Smjernice EU o provedbi pravne zaštite, kao i na poboljšanje dosadašnje prakse izdvajanja sredstava iz naknada što ih prikupljaju udruge za kolektivno ostvarivanje prava za kulturne i socijalne namjene. Međutim, pokušalo se intervenirati u Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima na štetu nositelja autorskih i srodnih prava. — Tijekom proljeća i ljeta 2007., Državni zavod za intelektualno vlasništvo i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa pripremili su prijedlog izmjena i dopuna Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Izmjene se, u bitnom, odnose na primjenu Smjernice EU o provedbi pravne zaštite. Osim toga, njima se uvodi i korisno unapređenje dosadašnje prakse o izdvajanju za kulturne i socijalne potrebe sredstava iz naknada što ih prikupljaju udruge za kolektivno ostvarivanje prava. Ta sredstva, kojima se dodaju i ona koja nisu raspodijeljena zbog zastare, namijenjena su fondu za poticanje odgovarajućeg umjetničkog i kulturnog stvaralaštva pretežno nekomercijalne naravi i kulturne raznolikosti. Visinu izdvajanja određuju udruge, a za sredstva prikupljena od naknada za privatno kopiranje sâm zakon propisuje izdvajanje od 30%. S tim su odredbama usklađeni Pravilnik o raspodjeli naknada i Opći obračun za 2007. godinu. Ovaj je sadržaj postao prijedlog Vlade RH koja je na njega uputila određene amandmane u okviru materije koju je prijedlog obuhvatio, ali se, na traženje interesnih grupa uvoznika (kojima se ubrzo priključuje i Hrvatska obrtnička komora) naknadno, izvan tog okvira, pokušalo dodati i odredbe koje bi bitno suzile ovlasti udruga u donošenju cjenika naknada. Ukratko, željelo se Vijeću stručnjaka, kao tijelu koje daje mišljenje u slučaju nesuglasja komora s udrugama, dati faktički pravo da ono donosi cjenik. Takvo bi rješenje značilo nametanje izvansudskog tijela sa sudskim ovlastima i zbog toga bi došlo u sukob s Ustavom RH. U dva su navrata predstavnici svih udruga za kolektivno ostvarivanje prava bili suočeni s predstavnicima Vlade i zainteresiranih korisnika i s ovim prijedlozima — i na kraju, prijedlog izmjena Zakona ušao je u proceduru izglasavanja te je donesen bez ovih neželjenih dodataka. Godinu 2006. obilježili su jaki medijski napadi koncertnih promotora na HDS ZAMP, nakon čega su započeli pregovori HDS ZAMP–a s Grupacijom koncertnih promotora okupljenih u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Kako su završili ti pregovori?

Pregovori su bili dugi, no konačno je sredinom 2007. potpisan, i primjenjuje se, Opći ugovor s Hrvatskom gospodarskom komorom za Grupaciju koncertnih promotora. Ovim ugovorom za koncerte potvrđena je dosadašnja naknada u iznosu od 10% od prihoda, ovisno o broju posjetitelja i koncerata što ih godišnje priređuje. Time je i za ove oblike korištenja glazbenih djela ostvareno načelo sporazumnog utvrđivanja naknada. Osim toga, otklonjena su traženja jedne skupine promotora da naknada u Hrvatskoj bude u visini onih u Velikoj Britaniji i SAD–u gdje su naknade, zbog speciﬁčnosti tamošnjih glazbenih tržišta, u postotku znatno niže. Mi smo prihvatili da koncertni promotori u svojemu radu u zemlji imaju mnoge probleme te onim urednima osigurali popuste, a naši sugovornici prihvatili su da naknade u zemlji trebaju polaziti od pravila Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, UNESCO–a i prakse kontinentalne Europe. Novosti je bilo i na području kabelska retransmisija. Na što se one odnose? — Odnosi s najvećim dijelom ove skupine korisnika sređeni su, priljev sredstava sve je uredniji i raste. Od većih korisnika, nakon duljeg vremena, uspješno je zaključen ugovor s HT–om (T–Com) za uslugu Max TV koja je takozvani IP (internet protocol) televizija i koja drugim tehničkim načinom nudi uslugu sadržajno jednaku onoj koju daju kabelski operateri, a uz to i uslugu videoteke i snimanja programa na HT–ov server. U 2008., nakon isteka prvih ugovora, slijedi ugovaranje za naredno razdoblje i za širi opseg usluga kabelskih operatera.

GLAVNA FINANCIJSKA OBILJEŽJA 2007. U USPOREDBI S PRETHODNOM GODINOM

onovno bilježimo porast ukupnih naknada i to za čak 7%. Prihodi od Hrvatskoga radija nešto su niži, no prihodi od ostalih radijskih postaja u porastu su. Blagi porast zabilježen je i kod televizijskih postaja i kabelske retransmisije. Kod koncerata je uočljiv blagi pad, no za očekivati je da će taj prihod u 2008. rasti. Naime, kao što smo ranije spomenuli u 2007. potpisan je Sporazum s Grupacijom koncertnih promotora i mnogi, prije neuredni korisnici, početkom 2008. uredili su svoje odnose s HDS ZAMP–om. Kod generalnih korisnika (diskoteke, hoteli, ugostiteljski objekti, trgovački lanci, prijevoznici i slično) bilježimo porast od čak 13%. To je odličan rezultat s obzirom da je riječ o prvoj godini primjene Općeg ugovora sklopljenoga s HOK–om koji je u većini slučajeva donio smanjenje naknada, otpis starih dugovanja i olakšice u otplati duga. Uslijed pada prodaje pozivnih melodija za mobitele, kao i blagog pada prodaje klasičnih nosača zvuka (do čega dolazi uslijed razvoja tehnologija koje omogućuju sve lakše i kvalitetnije kopiranje originalnih nosača zvuka), došlo je i do blagog pada u naplati mehaničkih prava. Međutim, u drugoj polovici 2007. stigle su i prve uplate za privatno kopiranje, a vjerujemo da će naknade ukupno naplaćene za ovakvo korištenje glazbenih djela i narednih godina bilježiti porast. Prihod iz inozemstva ove je godine, za razliku od prošle kada je zabilježen pad, u većem porastu. No, ne možemo govoriti o trendu budući da je riječ o vrlo oscilirajućim prihodima, koji ovise o naplati inozemnih društava. Uglavnom, 2007. možemo nazvati vrlo uspješnom ﬁnancijskom godinom, a HDS ZAMP nastojat će i dalje dobro surađivati kako s hrvatskim autorima, tako i s kolegama i suradnicima iz zemlje i svijeta. Vjerujemo da je to ulog u našu budućnost kojim ćemo osigurati još učinkovitije i transparentnije poslovanje, a našim autorima što kvalitetniju uslugu.

25-Sep-08 10:49:47 AM

OBLJETNICE OBLJETNICE

aš se poklopilo — ove godine u srpnju Arsen Dedić slavi sedamdeseti rođendan, a kako se počelo zbrajati, onda se zbrojilo i pedeset godina umjetničke djelatnosti. Bila je to prigoda za svečani koncert, a postalo je očito da je Arsen Dedić neće propustiti. Slavljenički je koncert održan 29. travnja 2008. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. U prvom dijelu programa Zagrebačka filharmonija, bez koje se sve to ne bi moglo odigrati, i dirigent Pavle Dešpalj predstavili su autorovu filmsku i televizijsku glazbu. Organizatori su pripremili dva velika ekrana na kojima su prikazivani montažni sažeci filmova iz kojih se slušala glazba: Prosjaci i sinovi, Donator, Jedrima oko svijeta, Karneval, anđeo i prah, U registraturi, Vlak u snijegu, Tajna starog tavana i Glembajevi. Negdje usred prvog dijela Dedić se pojavio na pozornici kako bi otpjevao pjesmu Geste i grimase iz filma Karneval, anđeo i prah, a zatim je podij ponovno prepustio orkestru i Zagrebačkim mališanima koji su izveli popularnu Himnu zadrugara iz filma Vlak u snijegu.

MEĐUNARODNI USPJESI

ve zapaženija i aktivnija pijanistica Tamara Jurkić Sviben, o čijoj smo promociji CD–a sa skladbama Božidara Kunca pisali u broju 150, održala je 17.

Tamara Jurkić Sviben recital je zamislila kao preds t a v lja nj e nekih od svojih prioritetnih pijanističkih sk lonosti, ponajprije onih vezanih za prošlost naše glazbe (Luka Sorkočević s prekrasnom Flora Turner Vučetić, groﬁca Pejačević, Tamara Jurkić Sviben i grof Sonatom), Pejačević zatim slijedi zanimanje lipnja solistički recital u Londonu, za stvaralaštvo skladateljica kojih je u jednoj od glazbenih prijestolnica Hrvatskoj nekada bilo malo — sve prisvijeta, s djelima hrvatskih sklada- sutnija Dora Pejačević, kojoj kao da se telja, u rasponu od Dubrovčanina vraćamo, sa skladbama Dva nokturna Luke Sorkočevića (18. stoljeće) do op. 50 i 2. sonatom u a–molu, op. 57 , njegova sugrađanina i našeg mla- te samozatajna Ivana Lang i njezine čedog suvremenika Frane Đurovića. tiri nježne skladbe op. 50 (Dječja igra, Koncert je održan u velikoj dvorani Valcer, Tajanstvenim koracima i Toccata ). London House Goodenough Co- Središnji dio pripao je suvremenoj glazbi llege, a priredili su ga spomenuta

cant 151 11.indd 17

Praizvedba Ðurovi eve skladbe Tamara Jurkić Sviben jest pijanistica velikih dometa, jedna od onih koje su prošle sjajnu školu pokojnoga profesora Jurice Muraja i potom je nadograđivale po cijelom svijetu, ali ono što kod nje izaziva ushićenje nije njezina tehnička bravuroznost koju je te večeri pokazala u golemim količinama, posebno u skladbi Božidara Kunca, nego ﬁni osjećaj za nijansiranje i gradiranje atmosfere u pojedinim skladbama. Odnosi se to podjednako na poimanje djela za koja bismo mogli ustvrditi da su nježno, žensko pismo Ivane Lang i Dore Pejačević, koliko i na prirodno razumijevanje dinamičkih i strukturalnih promjena koje donosi suvremena skladba Not Really a Lullaby mladoga Frane Đurovića, koja je napisana posebno za nju, a u Londonu je doživjela svjetsku premijeru. Upravo je tu raznolikost, široki kaleidoskop ideja i pristupa hrvatskih skladatelja, neprekinuti niz i gradaciju od Sorkočevića do Đurovića donijela Tamara Jurkić Sviben s lakoćom i dubokim razumijevanjem glazbenoga tkiva svake pojedinačne skladbe. Za dodatak je uslijedilo djelo Pitoreska iz Tri bizareske malo poznatoga i gotovo zaboravljenog hrvatskoga Židova Žige Hirchlera–Hirskog, tragično stradaloga u logoru Jasenovac. A upravo bi stvaralaštvo zaboravljenih i tragično stradalih skladatelja židovskoga podrijetla trebala biti tema doktorske disertacije ove pijanistice. Na kraju je organiziran domjenak, snimanje za televiziju i prodaja oba kompaktna diska Tamare Jurkić Sviben

PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI

Potomci hrvatskih skladatelja Hrvatska glazba je na tim prostorima još uvijek nešto egzotično, osobito djela za glasovir, ali zahvaljujući činjenici da naše Veleposlanstvo ima širok krug kulturnih aktivnosti, publika je dobrano ispunila dvoranu, u čijoj su većoj blagovaonici snimane neke od scena popularnih ﬁlmova o Harryju Potteru. Koncertu su prisustvovali i članovi obitelji jedne od predstavljenih skladateljica, Dore Pejačević, dok se potomak obitelji Sorkočević, također stanovnik Londona, nije pojavio zbog izbivanja iz Engleske. Sve to čvrsto pod kontrolom drži Flora Turner, dinamična savjetnica za kulturu našeg Veleposlanstva u Londonu.

i to iz pera Frane Đurovića (1971., Dubrovnik), koji pripada najmlađemu naraštaju hrvatskih skladatelja, te velikom pijanistu i skladatelju Božidaru Kuncu, čijemu je skladateljskom opusu, to jest njegovu revidiranju i novom čitanju, posvetila i magistarski rad i kompaktnu ploču u izdanju Croatia Recordsa (Božidar Kunc: Sonate). Bio je to zanimljiv i osobit autorski pristup povijesti i suvremenosti hrvatskoga stvaralaštva za glasovir.

PRIKAZI

Tamara Jurkić Sviben recital je zamislila kao predstavljanje nekih od svojih prioritetnih pijanističkih sklonosti, ponajprije onih vezanih za prošlost naše glazbe (Luka Sorkočević s prekrasnom Sonatom), zatim slijedi zanimanje za stvaralaštvo skladateljica kojih je u Hrvatskoj nekada bilo malo (Pejačević i Lang) te, na kraju, posvećenost

visoka škola i Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske, a u suradnji s kulturnim odjelom Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske.

PRIKAZI

Piše: Ognjen Tvrtković

PRIKAZI

PIJANISTICA VELIKIH DOMETA

PRIKAZI

MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI

Koncert Tamare Jurki Sviben u Londonu

PRIKAZI

Zahuktavaju a atmosfera Ako je prvi dio bio tek zagrijavanje, drugi se dio (Filharmonijom su sada dirigirali Josip Cvitanović i Valter Sivilotti) razvijao poput vlaka koji kreće, a zatim se sve brže i brže zahuktava kako

Otvorenost svakoj glazbi Niz pjesama s novog albuma pokazao je da kantautor kreće novim, složenijim, još zanimljivijim smjerom, te da u njima kombinira elemente klasične glazbe (uz pomoć sopranistica France Drioli i harmonikaša Sebastiana Zorza), da tu ima i elemenata tanga, jazza, ali i opće prepoznatljivog lirskoga glazbenog štiva

PRIKAZI

bi postigao brzinu koja zaustavljanje čini nemogućim. Tako je otprilike teklo šansonijersko predstavljanje Arsena Dedića koji je počeo pjevati svoje stare, svima poznate, legendarne hitove kao što su Sve što znaš o meni, Moderato cantabile i Kuća pored mora. Međutim, kao pravi showman, Dedić je točno znao kada se treba obratiti publici, kada treba uvesti nove pjesme (Petra, peta u programu od njih dvadesetak, izvedena je premijerno kako bi predstavio novi album Rebus), a kada treba pozornicu osvježiti novim izvođačima. Tako je pjesme Kako mogu vjerovati i Pusti me da spavam otpjevala Gabi Novak čija boja i kvaliteta glasa, kao uostalom i Arsenova, s godinama nije izgubila ni trunčicu negdašnjega sjaja.

DAVOR HRVOJ

Piše: Irena Paulus

PRIKAZI

Samo dva dana kasnije, 19. lipnja, na godišnjicu smrti velikoga hrvatskog pjesnika Vladimira Nazora, na prigodnoj svečanosti u velikoj čitaonici Hrvatskoga državnog arhiva dodijeljena su najviša nacionalna priznanja, godišnje i životne nagrade u području kulture i umjetnosti. Arsen Dedić, kao autor glazbe za ﬁlm postao je laureat Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo u području ﬁlmske umjetnosti. U području glazbe nagradu za životno djelo dobio je baletni prvak Damir Novak, a godišnju nagradu pijanistica Martina Filjak.(M.S.)

PEDESET GODINA RADA, SEDAMDESET GODINA IVOTA

OBLJETNICE

ovodom obilježavanja 65. rođendana splitskoga dnevnika Slobodna Dalmacija u Vili Dalmaciji, 17. lipnja održana je svečana dodjela nagrada u području umjetnosti, znanosti i novinarstva. Tom je prigodom naš ugledni skladatelj Arsen Dedić primio nagradu za životno djelo u području umjetnosti Jure Kaštelan.

Sla vljeni ki koncert A rsena Dedi a u Velikoj d vorani Vatrosla va Lisins kog

OBLJETNICE

ARSEN DEDIĆ LAUREAT NAGRADE VLADIMIR NAZOR I NAGRADE JURE KAŠTELAN ZA ŽIVOTNO DJELO

OBLJETNICE

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

BROJ 151, SRPANJ 2008.

koje je umjetnikov zaštitni znak. Otvorenost svakoj glazbi pokazalo je gostovanje grupe Zabranjeno pušenje (koji su izveli pjesmu Takvim sjajem može sjati iz Dedićeva ﬁlmskog prvijenca Živa istina), sina Matije (koji je, stvarajući ugođaj klupskoga jazza, pratio oca u pjesmi Pijanista) te klape Maslina iz skladateljeva rodnog Šibenika (Zaludu me svitovala mati, Odlazak). Koncert je doista pružio vrhunski doživljaj, što su dodatno potvrdile puna dvorana i ovacije. No, pljesak je bio samo odraz darovanoga jer je, zapravo, slavljenik počastio publiku svojim najmilijim darom — glazbom.

Prolje e i Ljeto Guda kog k varteta Ruc ner

BORBA IZMEÐU GLAZBE I TIŠINE Piše: Bojana Plećaš Kalebota udački kvartet Rucner svoju je šestu sezonu koncertnoga ciklusa Četiri godišnja doba, koji se održava srijedom u Hrvatskom glazbenom zavodu (HGZ), započeo na već poznatim temeljima, zasnovanima na koncepciji ugošćivanja poznatih glazbenika, praizvedbi djela hrvatskih skladatelja i obilježavanja značajnijih obljetnica, no od ove godine u koprodukciji sa Zagrebačkom filharmonijom.

Na koncertu Proljeće, održanom 16. travnja, violinistice Sidonija Lebar i Ana Paula Knapić Franković, violist Dragan Rucner i violončelistica Snježana Rucner ugostili su uglednoga gitarista, lutnjista i kontrabasista Darka Petrinjaka s kojim su upriličili prvu suvremeGudački kvartet Rucner jest nu izvedbu dvaju Concertina za sastav koji već niz godina gitaru i gudački kvartet varaždinnjeguje suvremeno glazbeno skoga skladatelja Ivana Padovca. Jedan od najznačajnijih skladatestvaralaštvo, promatrajući lja i gitarista prve polovice 19. stoi interpretirajući ga osobito ljeća, nakon Vatroslava Lisinskog, studiozno, što je bilo osjetno Padovec je dio života proveo u Beču te na turnejama po eurou izvedbi Detonijevih Predaha skim glazbenim središtima. Dva tišine, ali i u prvoj suvremenoj nedavno otkrivena Concertina za gitaru i gudački kvartet, u C–duru izvedbi zaboravljenoga i F–duru, od velike su važnosti za Concertina za gitaru i gudački povijest hrvatske glazbe jer riječ je kvartet Ivana Padovca, o predvodnicima instrumentalnih koncerata u hrvatskoj glazbenoj varaždinskoga skladatelja iz literaturi, uz violinske koncerte Iva19. stoljeća. na Jarnovića. U ostavštini bečkoga profesora gitare Karla Scheita, koja je pohranjena na Sveučilištu za glazbu u Beču, partiture je pronašao austrijski gitarist i muzikolog dr. Stefan Hackl, a ubrzo bi jedna američka izdavačka kuća trebala objaviti i suvremeno notno izdanje. Postoji podatak da je sâm Padovec u travnju 1841. godine na zagrebačkom Tuškancu izveo svoj Koncert za gitaru i kvartet, pa je pretpostavka da se radi o jednome od dva concertina. Oba djela skladana su za terc–gitaru, karakteristično glazbalo toga doba, manjega opsega, ugodbe za malu tercu više i briljantnoga zvuka. Darko Petrinjak solističku je dionicu na proljetnome koncertu odsvirao uvjerljivo na modernoj replici terc– gitare graditelja Mirka Hotka. Uz besprijekornu sviračku vještinu, njegovu su izvedbu krasile jednostavnost i nepretencioznost u pristupu te dojmljivo oblikovane melodijske cjeline, osobito u lirski osjenčanim dijelovima. Gudački kvartet Rucner nenametljivo je, spretno i stilski prilagođeno pratio solista, izražajno muzicirajući u uvodnim dijelovima i kraćim interludijima. Predasi tišine za gudački kvartet i klavir naziv je skladbe Dubravka Detonija koju su na koncertu Ljeto u dvorani HGZ–a 11. lipnja praizveli Kvartet Rucner i mladi pijanist Danijel Detoni. Riječ je o prerađenom istoimenom uratku, skladanom za gudače 1994. godine, koji je na 18. Muzičkom biennalu Zagreb 1. travnja 1995. praizveo Šleski gudački kvartet. Sastavljeno od niza kraćih, ugođajno kontrastnih odjeljaka, istodobno povezanih i isprekidanih promišljenim stankama, djelo je svojevrsna borba između zvuka, odnosno glazbe i tišine. Interakcija klavira i gudačkog kvarteta odvija se na dvije razine, s jedne se strane međusobno potiču, a s druge prekidaju. Skladba započinje dojmljivo, svojevrsnim lajtmotivom koji se provlači kroz cijelo djelo te ga naposljetku i zaključuje. Gudački kvartet Rucner jest sastav koji već niz godina njeguje suvremeno glazbeno stvaralaštvo, promatrajući i interpretirajući ga osobito studiozno, što je bilo osjetno i u izvedbi Detonijevih Predaha tišine. U pijanistu Danijelu Detoniju, koji im se pridružio i u posljednjemu djelu na programu, zahtjevnomu Franckovom Klavirskom kvintetu u f–molu, članovi Kvarteta dobili su suradnika koji promišljeno pristupa komornoj glazbi, ispunjavajući njezine visoke zahtjeve.

25-Sep-08 10:49:48 AM

BROJ 151, SRPANJ 2008.

TA M A R A OB ROVAC , razgovor povodom njezina novog projek ta s Trans histria ansamblom i guda kim k vartetom E poque iz eš ke

»SKOK« U KVARTET

DAVOR HRVOJ

Razgovarala: Petra Pavić

Koncert koji ste održali u Maloj dvorani Lisinski bio je pomalo drugačiji od dosadašnjih i po sastavu i po aranžmanima. Što je bilo novo? — Pa, mislim da je kompletan koncept bio nov. To je nešto što sam već duže planirala, a radi se o inkorporiranju gudačkoga kvarteta u već postojeći Transhistria ansambl. A i 90% skladbi je novo, namjenski pisano za taj sastav glazbenika. Dugo me to mučilo, ali nisam se usudila »uskočiti« u gudački kvartet jer je to ipak ozbiljna priča i ozbiljna forma, pa nisam bila sigurna mogu li raditi po sluhu, kako to inače činim. No, izgleda da je Bog na mojoj strani i pušta me raditi i bez mojega ozbiljnog poznavanja tih instrumenata — naime, te instrumente ne poznajem kako treba, znam koje su žice, ali o pozicijama i hvatovima nemam pojma. Ali sve što sam napisala moglo se odsvirati, na čemu sam vrlo zahvalna onomu koji mi poslao tu energiju. Oslobo ena enska intima Dakle, osnovna novost je gudački kvartet. Same skladbe pisane su kompleksnije, otprilike u nekoj formi mini–sonatine. Tu je uključeno puno instrumenata i bi bilo glupo da svi neprestano sviraju... zato sam išla na neke aranžmanske zahvate koji pretapaju i prelijevaju zvuk jedan u drugi — znači kombinacija instrumenata u ansamblu i u gudačima. Jedino što mi još mrvicu nedostaje, a to stvarno nije lako postići, jest neka vrsta kolektivne improvizacije — ljudi koji dolaze iz miljea klasične glazbe to ne mogu iz prve postići. Oni, naravno, mogu pročitati sve što piše i ono što ja pišem sigurno je tehnički minimalno zahtjevno. Ono što je zahtjevno za kvartet

jest postići taj puls koji mi već uhodano imamo i to je ono što se u jazzu zove swing — da sve diše jedno s drugim — a to su napravili što je već jako veliki korak. — Što se tiče reakcije publike, potpuno sam iznenađena, jer su neki ljudi navikli da je uključeno više show programa, a ovdje sam se zaista koncentrirala isključivo na glazbeni jezik — ostale teatarske komponente, koje inače postoje u nastupima Transhistria ansambla, bile su minimalne. Rekla bih da je tu izašla jedna ženska energija za koju dosad nisam znala kako bih je usmjerila jer sam uvijek mislila da je to premekano i prefino, to je kao nekakva moja najdublja intima koja dosad nije imala načina pokazati se. Sada je izašla — bili su to određeni snažni emotivni periodi koje sam proživjela i koji su nekako izašli kroz pjesme, tako da sam oduševljena reakcijom publike, stvarno je bila iznad svih mojih očekivanja. Da, na koncertu ste i sami rekli da Vas je bilo pomalo strah zbog repertoara. Prema kojim kriterijima odlučujete da je određeni repertoar za određenu prigodu i publiku? — Kada Transhistria sama nastupa, onda biramo iz našeg velikoga fonda pjesama prema situaciji, dakle prema kontekstu. Znači, ako je kontekst takav da se sjedi i da se glazba koncentrirano može slušati, onda se biraju takve vrste pjesama — finija tempa, stvari finije pređe, one pjesme koje imaju suptilniji izričaj. Ako se radi o klupskoj atmosferi onda su to malo brže stvari koje mogu podnijeti manje koncentrirano slušanje. Međutim, sada kao da sam projekte razdijelila na te situacije. Za koncert s gudačkim kvartetom nije bilo brige oko repertoara jer su to bile sve stvari pisane za taj sastav. No, napravila sam još jedan projekt — Transhistria electric u kojemu su moji dečki ukopčani u struju s

električnom gitarom, basom i bubnjevima, a umjesto harmonike tu su klavijature te brass sekcija. To su uglavnom nove stvari, iako su neke obrađene — one iz akustičnoga repertoara koje to mogu podnijeti. Tu je segmentiran izričaj primjereniji klupskoj atmosferi gdje nema smisla doći s akustičnom, suptilnom pričom. To su sada tri paralelna projekta koje su prije praktički sve pokrivali dečki iz Transhistria ansambla. Ne znam je li ovako bolje ili ne, ali tako je kako je.

to što se svira. Međutim, po mojoj procjeni jazz je kao forma došao do određene granice gdje mu je jedini spas kontaminacija s bilo čim drugim, pa tako i s etno glazbom. Jedino je bitno da se ne izgubi improvizacija i trenutna kreacija kao osnova tog izričaja. To je za mene ono što ja želim raditi. E sad, zove li se to etno, jazz ili world music, to mi je u načelu svejedno. Bitno da je taj izričaj istinit. To mi je puno draže nego da smo možda žanrovski bolje deﬁnirani.

Ove ste godine prvi put nastupili i na festivalu Jazzarella, čime je ujedno premijerno pokrenuta suradnja toga festivala s domaćom umjetnicom. Jedna od gošći festivala, violinistica Jenny Scheinmam, na svojemu je koncertu, a kasnije i meni u intervjuu, izrazila svoje oduševljenje Vašim koncertom, skladbama, energijom, ali ponajviše pjevačkim sposobnostima. Kako je došlo do suradnje s Jazzarellom i možemo li Vas očekivati i iduće godine?

Vaše temeljno glazbeno obrazovanje je, zapravo, klasično — Vi ste ﬂautistica. Kada se dogodila prekretnica i što Vas je »odvuklo« na ovu stranu?

— Pa, pretpostavljam da ipak ne — bilo bi malo besmisleno da svake godine nastupam osim ako nemam neke sasvim nove projekte. Naravno, to najviše ovisi o Draženu Kokanoviću jer je on glavni koordinator. Ali mislim da će se iz nastupa na ovom festivalu izroditi nešto, jer je Dražen bio vrlo ljubazan i pobrinuo se da dođu neki agenti i vide cijelu stvar uživo. To je zapravo najprimjereniji način prezentacije. CD je dobar, čak i live snimka na DVD–u, ali nema toga medija koji će prenijeti živu ljudsku energiju. Još ga nisu izmislili... ali možda hoće! Možda će biti neki botun, neki kristal koji staviš u bocu plina, pa onda osjećaš energiju...? Ma, to ne može biti! Ja sam nekako konzervativno nastrojena, pa mi se ipak čini da do toga neće doći. To je otprilike kao da napravite virtualni seks — ili je koža ili nema kože, zar ne? Tako je i glazbena komunikacija — ili energija ide izravno i izmjenjuje se, napravi in i out ili toga nema. Meni se Jenny također jako svidjela i kao sviračica i kao osoba, odmah, isprve. Voljela bih s njom nešto napraviti, a mislim da će se to i dogoditi. Kakva je Vama razlika između nastupanja na jazz i etno/world music festivalima? Jesu li i Vaši repertoari u tom smislu različiti? — Pa, zapravo nisu. Mi se u tom smislu ne prilagođavamo previše. Ali recimo, world music festivali otvoreniji su prema jazzu, to jest prema formi improvizacije, nego što su jazz festivali otvoreni prema etno izričaju. To je vrlo zanimljivo. Po mom je mišljenu besmisleno ne nazivati jazzom nešto što ima zvuk koji nije direktno jazzerski, što harmonijski, melodijski i ritmički ne podsjeća na klasični jazz samo zato jer improvizacija zvuči drugačije. To je za mene potpuno besmisleno jer je sam jazz praktički potekao iz roots music, izravno iz etnosa. Prema tome, on je samo razvijen kao forma u smislu improvizacije i načina percepcije te improvizacije. Znači, kao što u klasičnoj glazbi postoji ekspresivnost kod umjetničkog izražavanja, tu postoji umjetnost improvizacije koja ima svoje parametre koji se uče i preko kojih se svira

Koncert Tamare Obrovac, Trans histria ansambla i k varteta E poque

NOVI DIJALEKT Piše: Petra Pavić

Inkorporiranjem gudačkoga kvarteta u već postojeći Transhistria ansambl, Tamara Obrovac dobila je novi zvuk i novog »sugovornika« u improvizacijama.

Kao što vidite, množim se! — tim je riječima skladateljica, pjevačica i flautistica Tamara Obrovac pozdravila publiku u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog na posljednjemu koncertu iz Jazz ciklusa Lisinski u organizaciji Hrvatskoga društva skladatelja. Predstavila je po mnogočemu novi projekt u kojemu se njezinom Transhistria ansamblu pridružuje i češki gudački kvartet Epoque u sastavu Martin Válek i Vladimír Klánský, violine, Vladimír Kroupa, viola i Vít Petrášek, violončelo. Uz takvu formaciju ansambla logičan je i novi repertoar, ali se na koncertu mogao čuti i vidjeti drugačiji i novi kompletni umjetnički izričaj Tamare Obrovac. Inkorporiranjem gudačkoga kvarteta u već postojeći Transhistria ansambl, Tamara Obrovac dobila je novi zvuk i novog »sugovornika« u improvizacijama. Iako nikada dosad nije skladala za takav sastav instrumenata i iako, prema njezinim riječima, sklada isključivo po sluhu, dakle ne razmišljajući uopće o harmonijskom slogu, uspjela je postići skladnost uhodanog i prepoznatljivog zvuka Transhistria ansambla — gitare, harmonike i bubnja — s gudačima. Isto su tako vrlo zanimljivi dijelovi u kojima svira sam gudački kvartet, gdje Tamarin glazbeni jezik (za koji ona kaže da postoji, ali samo na nesvjesnoj razini) zvuči komornije i intimnije, a obogaćen je klasičnim glazbenim dijalektom. Njezine mahom nove pjesme, pisane namjenski za taj sastav glazbenika, ovoga su puta obojene »više ženskom« bojom. Tekstovi nisu bitno različiti od dosadašnjih, u kojima je tematika također ljubav, ljepota ili samo neki određeni osjećaj, ali cjelina teksta i glazbe ipak djeluje nježnije i emotivnije, pogotovo u pjesmama kao što su Sama i Madirosa. Žanrovski neograničeni Transhistria ansambl i Tamara Obrovac svojim dosadašnjim repertoarom

cant 151 11.indd 18

— (smijeh)... Za maturu sam došla do Mozartova D–dur koncerta i to mi je bio vrhunac! Jedino što sam ozbiljno naučila jest čitanje nota i to ne harmonijskih slogova, nego melodijskih, znači ono što je vezano uz prstomet — percepciju note i odnos mozga i prstiju. Sve to mi nije naročito puno pomoglo u onome što se kasnije dogodilo. Došla sam u Zagreb studirati sociologiju i shvatila da postoje jazz koncerti i jazz glazbenici i nekakva živa energija koja se tamo zbiva. To me je potpuno pomelo sa svih ostalih putova! Shvatila sam da je to vrsta glazbe koju želim raditi i onda sam zagrizla i radila, ja to volim reći: kao životinja, što se ni dandanas nije promijenilo. Nonstop sam učila, pokušavala biti dostojna toga što želim raditi. I tako, polagano se ta divlja potreba za izričajem i za originalnošću artikulirala u ono što je sada. Ovo je prvi put da ste skladali za ansambl kao što je gudački kvartet. Rekli ste da Vam klasična glazbena naobrazba nije previše pomogla u tome. Jeste li možda inspiraciju dobivali slušajući neke gudačke kvartete iz repertoara klasične glazbe? — Ne, ni inače ne radim ništa slično tome. Ja se moram ili previše naslušati tako da mi ostane konglomerat tonova koje ne mogu točno razlučiti ili uopće ne slušati. Jer ako slušam uvijek mi ostaje zvuk u ušima i uvijek imam osjećaj da će mi se potkrasti neki podsvjesni sample...i bojim se da ne bih slučajno nešto iskopirala — od toga bježim kao vrag od tamjana. Besmisleno mi je činiti nešto što podsjeća na nekog drugog, nešto što nisam ja. Radim brzo i divlje, na računalu, a sve snimam uživo jedno na drugo preko klavijature. Imam dobre samplove gudača, to me je spasilo. U tom sam se smislu pripremila kako bih imala koliko–toliko prirodan zvuk, da mogu razumjeti što zapravo radim. Ne mogu raditi ako prije toga razmišljam racionalno, ne mogu... jednostavno mi se zaustavi tijek ideje.U načelu sve radim po sluhu, apsolutno sve. Kada napravim, harmonijski, liniju na liniju, onda imam neku »logiku« u glavi koja mi govori što »štima«, a što ne. Radim stvarno divlje i brzo i Bog nek’ čuva onoga koji mi se nađe u blizini, jer me je tada teško podnijeti. Tako da je dobro što živim sama, jer onaj koji bi se našao u blizini ne bi se dobro proveo u vrijeme dok radim... Bila sam iznimno ponosna kada sam shvatila da se

nastupali su podjednako na jazz, kao i na etno/world music festivalima. Tamarina otvorenost i nesputanost čujna u njezinim skladbama omogućuje im širok spektar predstavljanja. Međutim, ta originalnost ne ide na račun kvalitete umjetničkog izričaja — i to je ono što slušatelji prepoznaju. Stoga ne iznenađuje oduševljenost publike na kraju koncerta iz Jazz ciklusa Lisinski & HDS, koja je možda naviknuta i na veći show u nastupima Tamare Obrovac s Transhistria ansamblom, no ovoga je puta pozornost posjetitelja zaokupio novi zvuk, zbivanje u samoj glazbi te tekstovima od kojih svaki priča jednu priču. Tako, na primjer, pjesma Vila Idola govori o domu za starije osobe i tome kako je kada dojde vrime za poj. Uz ovo akustično predstavljanje, primjerenije ipak usredotočenomu slušanju, Tamara Obrovac napravila je još jedan projekt, također s novim skladbama, u kojemu su članovi ansambla ukopčani u struju — projekt Transhistria electric predviđen za klupsku atmosferu. Oba projekta možemo očekivati na kompaktnim diskovima

do kraja godine. Međutim, čudesna energija i kemija među glazbenicima na pozornici u trenucima improvizacije može se doživjeti samo uživo. DAVOR HRVOJ

PRIKAZI

RAZGOVORI

RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI

Tamara Obrovac Transhistria Ensemble i kvartet Epoque

25-Sep-08 10:49:49 AM

BROJ 151, SRPANJ 2008.

FESTIVALI BAŠTINA

— Svašta se tu događa, uopće nema pravila! Zanimljivo je da je dobar dio novih stvari izašao iz teksta... izgleda da je to najjednostavniji put. Znam samo da mi je najgora obrnuta varijanta, dakle pisati tekst na već napravljenu glazbu. Još par skladbi stoji i čeka svoju realizaciju jer sam najprije napravila glazbu, a tekst mi je teško formulirati tako da govori ono što želim, a da istodobno poštuje melodiju. To je zaista vrlo teško, najgora varijanta, ali i to sam radila mnogo puta. Ponekada mi dođu već praktički gotove stvari, s tekstom i glazbom... nekad mi dođe samo neki riﬀ, a neke stvari zvuče pogrešno kad ih odsviram... a neke i tražim, duže. Ali ne znam Vam točno opisati taj proces. To je neko »pod» ili »nad» ili »lijevo/desno« stanje svijesti koje je drugačije od uobičajenog.

cant 151 11.indd 19

BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA

— Ove godine ćemo sigurno izdati ovu akustiku s gudačima, a najvjerojatnije i elektriku, napravit ćemo to u jednom mahu. Još nisam odlučila kada što, ali do kraja godine sigurno će izaći jedan, ako ne i oba. A ostale stvari su standardne — ima dosta svirki, radim neke projekte i sama s jednim austrijskim bendom... znači imamo Austriju, Italiju, Francusku. S elektrikom imamo dosta svirki čak i ljeti, što je dokaz da te stvari koje sam napravila mogu i tržišno dobro funkcionirati. Rekla bih da nas čeka standardna ludnica i idemo dalje dok izdržimo.

BAŠTINA

Vaš zadnji album objavljen je prije dvije godine. Možemo li uskoro očekivati novi i kakvi su Vam planovi za ljeto, putovanja, gostovanja?

BAŠTINA

Kako izgleda Vaš proces skladanja od ideje do realizacije? Nastaje li najprije glazba, pa onda tekst ili obrnuto, ili možda istodobno?

BAŠTINA

— No, eto, zanimljivo je da kod mene razum u drugim segmentima funkcionira dosta dobro. Nisam nešto naročito inteligentna, ali mogu razlučiti puno stvari, jedino što u mojoj glazbi to nije prvenstveno. Što se same tematike pjesama tiče, ona je u načelu emotivna i osjeća se emotivni doživljaj svega — i jezika i samog dijalekta, njegove forme, melodije i boje. Osnova je, naravno, uvijek neka emocija ili nekakav stav koji je, kada pišem na dijalektu, prikazan kroz prizmu jednog arhaičnog načina razmišljanja. Ja bih rekla da je to što tražim kombinacija arhaike i arhetipa. Stalno tražim neki arhetip za koji ne znam ni sama gdje je niti što je, ali neku vrstu toga nečeg pra, što je zapravo težnja prema nečemu univerzalnom. Moj otac slikar uvijek kaže da je umjetnost potraga za izgubljenom komunikacijom — mislim da ima potpuno pravo. Ja bih još dodala i za istinitom komunikacijom, jer u cijelom ovom našem luđačkom načinu života nije jednostavno očistiti, rekla bih, sve te smetnje i doći do sebe, jer u načelu cijeli sustav obrazovanja funkcionira i sračunat je na dobivanje informacija, a ne na dobivanje sredstva za otkrivanje samoga sebe. To je nešto što je u ovom trenutku privilegija umjetnosti.

FESTIVALI

— Ne, nisam. Bavim se emotivnim pristupom i ono što sam maloprije govorila vrijedi i u ovom slučaju. Imam neku podsvjesnu branu od kontaminacije bilo čime, što uključuje, nažalost ili na sreću, možda i dozu neznanja. To je onako, napola svjesno. Zato jer to uvijek doživljavam kao neku vrstu opasnosti od kontaminacije racionalnim načinom razmišljanja koji me ugrožava u kreaciji... Kako sam ovo rekla, ha,ha! — moj bi otac bio ponosan. Ti »stranizmi«... to je strašno!

FESTIVALI

Sami pišete tekstove za svoje skladbe i ti tekstovi su uglavnom folklorne tematike. Jeste li u radu koji put posegnuli za etnološkom ili etnomuzikološkom literaturom?

BAŠTINA

sve što sam napisala može odsvirati. Gudačkom kvartetu sam rekla: »Gledajte, dečki, ja nemam pojma o vašim instrumentima, recite mi postoji li ovdje nekakvih ozbiljnih tehničkih problema za vas u smislu hvatova i tih stvari?«. Rekli su da ne postoji i da je sve u redu. Znači, sve je zapravo išlo prirodno, jedino sam kod dvoglasa morala misliti da treba biti prazna žica. Mislim i o formi pjesme, o slaganju dramaturgije, dakle, kod takvih stvari upotrebljavam razum. A ovo ostalo, dolazi doslovno »samo od sebe«.

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

X V. Mateti evi dani (Rijeka — Ronjgi 9. –11. tra vnja 2008 .)

U znaku Emila Cossetta Piše: Ljerka Žic

radicionalna manifestacija Matetićevi dani doživjela je svoje petnaesto izdanje nizom događanja koja su započela 9. travnja svečanim koncertom u atriju Pomorskoga i povijesnog muzeja Hrvatskoga primorja u Rijeci, u nazočnosti brojnih ljubitelja zborske pjesme, a na kojemu su nastupili Mješoviti pjevački zborovi Emil Cossetto iz Zagreba te Jeka Primorja i Riječki oratorijski zbor Ivan Matetić Ronjgov. Tri desetljeća bijenalne manifestacije bila su ove godine posvećena 90. obljetnici rođenja hrvatskoga skladatelja i dirigenta Emila Cossetta. Program, priređen u organizaciji Ustanova Ivan Matetić Ronjgov iz Ronjgi i pod pokroviteljstvom Općine Viškovo i Primorsko — goranske županije te Grada Rijeke i Hrvatskoga društva skladatelja, koji su omogućili održavanje ove svečanosti, počeo je tradicionalno zajedničkom izvedbom pjesme Draga nam je zemlja Ivana Matetića Ronjgova uz prigodne riječi koje su domaćin i pokrovitelji uputili publici. Potom je nastupio Mješoviti pjevački zbor (MPZ) Emil Cossetto iz Zagreba pod umjetničkim vodstvom dirigenta Josipa degl´Ivellia sa skladbama svojega nekadašnjeg dirigenta i zborovođe čije ime nosi: Voćka poslije kiše, Klet, Međimurje, kak si lepo zeleno, Dorica pleše, Domovina i Kalendarska (uz glasovirsku pratnju Đorđa Manojlovića i recitatoricu Katarinu Gaić). Zbor je istinski kultiviranim višeglasjem predstavio dio bogatoga Cossettova opusa odabravši ona djela u kojima se oslikava skladateljeva stilska mnogoznačnost.

Nezaobilazne Ladarke Koncert je nastavio Mješoviti pjevački zbor KUU Jeka Primorja iz Rijeke, koji je pod vodstvom dirigentice Aleksandre Jug–Matić izveo dojmljive i lijepo artikulirane Cossettove skladbe Mjesečina i Plavo nebo, dok je RiječKoncertna iz vedba opere Ek vinocij u ciklusu Lisinski subotom

Uvjerljivost glazbe Ivana Brkanovi a Piše: dr. sc. Zdenka Weber Koncertne izvedbe opernih djela nedvojbeno su potrebne kao informacija i kao događaj kada ne postoje uvjeti za scensku postavu odabranog naslova. Neupitno je da bismo radije doživjeli Brkanovićev Ekvinocij na sceni, ali i u koncertnom izvođenju dolaze do izražaja originalnost i uvjerljivost glazbe.

udući da je u prosincu prošle godine zbog bolesti protagonista bila otkazana, koncertna izvedba opere Ekvinocij Ivana Brkanovića nadoknađena je 15. lipnja i održana u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Izveli su je dobro pripremljeni Simfonijski orkestar i Zbor Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem Nikše Bareze (Zbor pripremio Luka Vukšić) te vrsni solisti: bas Ivica Čikeš (kapetan Frano Dražić), bas–bariton Berislav Puškarić (»Amerikanac« Niko Marinović),

ki oratorijski zbor Ivan Matetić Ronjgov zajedno sa svojim dirigentom Dušanom Prašeljem, ujedno i jednim od osnivača Matetićevih dana i »spiritusom movensom« cijele manifestacije, izveo suvremeno harmonijski ustrojenu Ave Mariu te folklorno inspirirane skladbe Lepa Kata, Još jenput, Tri istarske te zajedno s Jekom Primorja prekrasnu zborsku kompoziciju Ako mi pojemo na tekst Josipa Stanića. Na repertoaru koncertne večeri našla se nezaobilazno i suita za mješoviti folklorni zbor Ladarke, koju je s nekoliko stavaka predstavio MPZ Emil Cossetto uz pridruženi Riječki oratorijski zbor Ivan Matetić Ronjgov i tamburaški ansambl Petrinčica pod dirigentskim vodstvom Josipa degl´Ivegllia. Slab odaziv publike Jubilarna svečanost nastavila se sljedećega dana, 10. travnja, u dvorani Pomorskoga i povijesnog muzeja Hrvatskoga primorja u Rijeci koncertom učenika glazbenih škola, ponajprije gostima iz Glazbenih škola Franje Kuhača iz Osijeka, Blagoja Berse i Vatroslava Lisinskog iz Zagreba, Ivana Matetića Ronjgova iz Pule i domaćina Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova iz Rijeke. U pomno odabranom i lijepo osmišljenom programu sastavljenom od solističkih i zborskih točaka poseban naglasak stavljen je na skladbe E. Cossetta koji je svoju skladateljsku invenciju usmjerio i na solističku literaturu poput Pet karaktera za klarinet i glasovir, Adagio za violinu te solo popijevke Jesen, Blagim očima i Unter a kleyn Boymele, koje su učenici izveli vrlo uživljeno. Početak i kraj koncerta uokvirile su Cossettove zborske kompozicije Mak i Ciklama u interpretaciji Djevojačkog zbora Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova iz Pule (dirigent Branko Okmaca) i Orkestar u izvedbi Mješovitoga pjevačkog zbora Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova iz Rijeke (dirigent Darko Đekić). Publika je i za ovaj koncert pokazala veliko zanimanje, a na repertoaru su se našla i djela N. Njirića, A. Kabilja, D. Kabalevskog, B. Bjelinskog, D. Bukvića, M. Miletića, A. Corellija. tenor Branko Robinšak (meštar brodograditelj Ivo Ledinić), sopran Valentina Fijačko (Franova kći Anica), mezzosopran Nelli Manuilenko (Ivina majka Jele), bariton Miroslav Živković (slijepi Vlaho) i tenor Voljen Grbac (ribar). Emocionalni naboj ove muzičke drame u tri čina (četiri slike), skladane prema istoimenoj drami Iva Vojnovića i na tekst Tomislava Prpića, bio je u punini iskazan tijekom cijele izvedbe. Slušateljima, iako malobrojnijima nego što je to inače slučaj sa ciklusom Lisinski subotom, bila je ponuđena izvedba čije su silnice u Brkanovićevoj glazbi naglašeno dramatske, dok se solističke dionice zadržavaju na razini recitativa i ariosa, a vrlo se rijetko razvijaju u arije koje bi usporile i ukrasile radnju djela koje završava tragičnim ishodom. Oslanjajući se na Vojnovićevu dramu, skladao je Brkanović operu koja opjevava težinu života u dalmatinskom primorju i tragiku likova koji trbuhom za kruhom odlaze u tuđinu da bi se vratili ogrubjeli pritiscima tih istrgnuća iz vlastitoga domovinskog okružja. Dakako, ljubav Anice i Ive u tom surovom sukobu iskustava ne može doživjeti sretni završetak. Uskovitlanost partiture Brkanović se doista ingeniozno inspirirao tragikom sudionika u događanju i svojom je glazbom, nerijetko asociranom folklornim izvorištima, uvjerljivo predočio uporišta tekstovnog predloška. Brkanovićeva partitura sadrži vehementno glazbeno zbivanje u orkestru, ali i nastupe lirskoga ugođaja u susretima zaljubljenika. Znalac u pisanju za zbor, Brkanović tom skupnom vokalnom tijelu daje ulogu angažiranog protagonista. Oporost harmonija, naglašena zvukovnost velikoga izvođačkog aparata u kojemu udaraljkama pripada naglašenija uloga, posebni efekti koji dočaravaju uskovitlanost morske oluje, korištenje orkestra u cjelokupnosti njegovih izražajnih mogućnosti te napose izvorna snaga vokalnih dionica, pridaju Brkanovićevoj operi Ekvinocij značaj jednog od najuspješnijih hrvatskih glazbeno–scenskih ostvarenja prve polovice 20. stoljeća. Kako su pjevačke intervencije osobito zahtjevne, valja uputiti pohvale svim navedenim

N. Milottija B. Papandopula V. Gržinića i J. Kaplana. Mladim glazbenicima za dobro uvježbane interpretacije ide svaka pohvala, kao i njihovim profesorima na svekolikom trudu. Simpozij za kraj Trodnevna manifestacija zaokružena je posljednjega dana (11. travnja) u učionici Ustanove Ivan Matetić Ronjgov u Ronjgima pogovorom o životu i djelu skladatelja Emila Cossetta. O njegovom skladateljskom i dirigentskom radu govorili su skladatelj Ivica Stamać (u ime Hrvatskoga društva skladatelja), skladatelj Branko Starc (osnivač i predsjednik Hrvatske udruge zborovođa), dirigent Bojan Pogrmilović (osnivač i predsjednik Hrvatske udruge vokalnih pedagoga), skladatelj Tomislav Uhlik (profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu), dirigent Josip degl´Ivellio te skladatelj i dirigent Dušan Prašelj, a svoj tekst o Cossettu priložila je i muzikologinja Zdenka Weber. Muzikologinja Lovorka Ruck, voditeljica pogovora, na početku je predstavila svakog izlagatelja, a zatim još jednom istaknula važnost ovogodišnje manifestacije posvećene Emilu Cossettu, dirigentu, skladatelju i zborovođi, koji je zasigurno bio najpoznatiji hrvatski zborski dirigent u inozemstvu i koji je skladajući, između ostaloga, i na čakavske stihove te sudjelovanjem sa svojim Zborom Joža Vlahović na IV. Matetićevim danima svojim radom zadužio i ovo podneblje. S puno topline i lijepih sjećanja o Cossettovu nadahnutom skladanju i izvođenju, o njegovoj multikulturalnom stvaralačkoj orijentaciji i neprijepornim ljudskim kvalitetama progovarali su svi izlagači, a Dušan Prašelj, inicijator posvete Matetićevih dana Cossettu, nije mogao sakriti svoje oduševljenje kada je prvi put čuo grleno pjevanje Ladarki. Sudionici i publika pogovora na kraju su imali priliku poslušati dijelove demo–snimke opere Kraljevo u klavirskoj i pjevačkoj interpretaciji sâmoga Emila Cossetta, čime je manifestacija završena.

Ivan Brkanović

opernim umjetnicima. Prodorni i sigurni glas B. Robinšaka i pouzdani i uvjerljivi pjev V. Fijačko u ukupnosti su solističke podjele ostvarili osobito vjerodostojne i dojmljive likove Ive i Anice. Iskustvo vođenja velikoga vokalno–instrumentalnog aparata daje pak našem uglednom dirigentu Nikši Barezi, šefu–dirigentu Simfonijskog orkestra HRT–a, sigurnost kojom ističe sve bitno u partituri. Tako Bareza širokim zamahom ozvučuje orkestralni Intermezzo, ali i pouzdano utišava orkestar kada treba istaknuti pjevačke dionice. Koncertne izvedbe opernih djela nedvojbeno su potrebne kao informacija i kao događaj kada ne postoje uvjeti za scensku postavu odabranog naslova. Neupitno je da bismo radije doživjeli Brkanovićev Ekvinocij na sceni, ali i u koncertnom izvođenju dolaze do izražaja originalnost i uvjerljivost glazbe, što je publika spontano prepoznala i nagradila dugotrajnim pljeskom.

25-Sep-08 10:49:51 AM

BROJ 151, SRPANJ 2008.

Koncert ansambla S PLITHE S I S novoos novanoga S plits kog druš t va za su vremenu glaz bu

S DUŠOM U KONTRASTIMA

Razumijevanje života znači biti u njemu izravno s dušom u kontrastima. Tamo gdje su suprotnosti pomirene stvari su beživotne, mrtve. Sam je život nadilaženje, ali i stvaranje novih suprotnosti. Rudolf Steiner

Piše: Ivana Tomić Ferić noga 26. svibnja 2008. godine u prepunomu foajeu splitskoga HNK, pokazali zavidnu razinu interpretativnog umijeća, udahnuvši život predstavljenim skladbama, od kojih će pojedine jamačno činiti neku buduću antologiju. Ne čudi, stoga, prilično unisono odobravanje i svesrdna podrška stručne glazbene javnosti Krstičevićevoj hvalevrijednoj inicijativi, kao i njegovu nastojanju da se bitan aspekt djelatnosti Društva usmjeri ka realizaciji zajedničkih projekata i

PRIKAZI

Ansambl Splithesis

PRIKAZI

otaknuti dugom i bogatom glazbenom, poglavito skladateljskom tradicijom Splita, nekolicina uglednih glazbenika pokrenula je 1989. niz aktivnosti koje su nazvali Splitski glazbeni krug, a cilj im je bio široj glazbenoj javnosti sustavno predstaviti glazbenu baštinu toga područja. Prvi (i, nažalost, do kraja stoljeća jedini) rezultat bio je zapaženi koncert simfonijske glazbe četvorice splitskih skladatelja, Silvija Bombardellija, Petra Bergama, Rubena Radice i Frane Paraća, u izvođenju Orkestra HNK Split pod vodstvom Pavla Dešpalja, održan kao zaključna festivalska manifestacija 35. Splitskog ljeta u kolovozu iste godine. Na tragu takve inicijative, punih 18 godina nakon aktivnosti Split-

skoga glazbenog kruga, skladatelj Mirko Krstičević potaknuo je ideju o osnivanju Splitskoga društva za suvremenu glazbu (SDSG) u čijem su sastavu splitski skladatelji, reproduktivni umjetnici i muzikolozi, svi objedinjeni željom za profesionalnim odnosom prema suvremenoj glazbi. Otkrivanje novoga i nepoznatoga, produkcija, izvođenje i promicanje hrvatske suvremene glazbe, osobito one nastale iz pera splitskih skladatelja, odrednice su što povezuju članove Društva u jedinstveno tijelo koje svoje ciljeve ostvaruje koncertnom i izdavačkom djelatnošću, okupljajući pod svojim okriljem ansambl Splithesis, sastav specijaliziran za izvođenje glazbe 21. stoljeća. Čine ga mladi, već aﬁrmirani i višestruko nagrađivani splitski glazbenici koji su već prigodom prvoga, promotivnog koncerta, održa-

štovitog i zanimljivog u skladateljskom pogledu. Bogatstvo ideja i imaginacije očituje se u Prvom gudačkom kvartetu Martyr Šime Marovića (1952.), nastalomu prigodom proslave blagdana sv. Dujma 2008. godine. Skladbom Une femme et un home za flautu i alt saksofon predstavio se Vlado Sunko (1954.) aludirajući na poznatu glazbenu temu Francisa Laia (iz filma Une home et un femme redatelja Claude Lelouchea), s likom žene postavljenim u prvi plan. Zaintrigiran dadaističkim skladateljima Satiem, Milhaudom i Schulhoffom, mladi saksofonist i skladatelj Gordan Tudor (1982.) za ovu je prigodu skladao 5 minijatura za 6+1 (septet za flautu, obou, tenor saksofon, prvu i drugu violinu, violončelo i Splitski skladatelj Mirko Krstičević glasovir) u kojima istražuje potaknuo je na ideju o osnivanju zvukovnost izvan čvrstih Splitskoga društva za suvremenu izvanglazbenih konotacija. glazbu (SDSG) i splitskog Uz flautisticu Anu Benić, instrumentalnog ansambla Splithesis. Tudor je svojom snažnom kreativnošću dao i najistaknutiji izvedbeni doprinos večeri. Posebnu pozornost zavređuju duhovne meditacije O antifone Blanastupa sa skladateljima i ansamblima ženka Juračića (1972.) koje je praizveo iz drugih europskih zemalja. primjerno uigran ansambl Splithesis i Schola Cantorum Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu pod ravnanjem Jedan Talijan i sedmero Harija Zlodre, zahvaljujući čijoj su muSpli ana Skladatelj Paolo Rosato (1959.) iz Pes- zikalnosti i sugestivnosti sve izvedene care predstavio se već na inaugurativnoj skladbe dobile na intenzitetu. Komvečeri s Tri stavka za flautu i glasovir, pleksna pojavnost mora — neprestana op. 98. Ostali zastupljeni autori pri- zaigranost vode, svjetla, zraka i mirisa padaju takozvanom splitskom skla- — krije u sebi jednostavnu bit za kojom dateljskom krugu, a potpisuju sedam traga skladatelj Ivan Božičević (1961.) višestavačnih skladbi (od čega pet pra- u peterostavačnoj minimalističkoj meizvedbi) s mnogo toga vrijednog, ma- ditaciji Marittimo za obou, glasovir i gudače (2006./2008). Skladba Mirka

Krstičevića (1948.) pod naslovom Naš život nije san — ali treba biti i možda će biti za instrumentalni ansambl jedno je od djela koja svoj nastanak duguju autorovoj očaranosti Fragmentima, djelom velikoga njemačkog romantičnog pjesnika, filozofa i mistika Novalisa (1772.–1801.). Nadarena Mirela Ivi evi Skladatejskom svježinom, originalnošću i maštovitošću osobito se istakla Mirela Ivičević (1980.) u skladbi Dominosa FFOOFF za instrumentalni ansambl. Bogatstvo akcentuacije, širenje harmonijske palete te opća zrelost i produhovljenost fakture odlike su što skladateljski stil Mirele Ivičević čine jedinstvenim, sasvim osobnim, po mnogočemu karakterističnim. Premda temeljen na slobodnoj ili organiziranoj atonalitetnosti, glazbeni izričaj ove nadarene splitske skladateljice odiše skladom između poetičnosti njezina nutarnjega svijeta i vanjskog oblika, što osnažuje primanje i komunikaciju sa slušateljima. Ako je suditi po posjećenosti, zanimanju i reakcijama publike, ostaje zaželjeti da novoutemeljeno Splitsko društvo i ansambl Splithesis ustraju u ostvarenju visoko profiliranih estetskih, skladateljskih i interpretativnih dosega postavljenih već prigodom promotivne koncertne večeri. Perspektivnost i izvodilački potencijal »južnog Cantusa«, kako su ansambl Splithesis domišljato nazvali kritičari, otvara prostor za dohranjivanje novim iskustvima, navodeći nas da s mnogo optimizma i znatiželje pratimo njegovu daljnju umjetničku afirmaciju.

BAŠTINA

D vije z birke popijevki: K lapska antologija i Naši škoji u pjesmi i stihu

Izvorne dalmatinske pjesme iz pera Dinka Fija

BAŠTINA

Piše: Andrija Tomašek

rema vlastitom iskazu i životopisu iz pera splitskog etnologa i dirigenta dr. sc. Nikole Buble, Dinko Fio, po ocu Hvaranin, po mjestu rođenja i provedenom dječaštvu Korčulanin (rođen je u Blatu 24. travnja 1924.), školovan je u Dubrovniku (osnovna i učiteljska škola) i u Zagrebu (diploma iz solo–pjevanja na Muzičkoj akademiji u klasi Lava Vrbanića). Od dječačkih je dana prijateljevao s glazbom, pjevao u crkvama, svirao na tamburici, gitari, harmonici, violini i klaviru. Poslije diplome slijedilo je dinamično životno razdoblje provedeno u nastavničkim dužnostima (glazbene škole, Muzička akademija), vođenju amaterskih pjevačkih zborova (dječji u niz zagrebačkih škola i na Radio–televiziji, zborovi kulturno–umjetničkih društava), predavanjima na seminarima za zborovođe, snimanjima na radijskim postajama, gostovanjima i u inozemstvu u ulozi zborovođe, vođenju dalmatinskih klapa, sudjelovanju u radu stručnih organizacija i tako dalje. Da, provedeno je i u primanju raznih priznanja i nagrada za uspjehe u radu i unapređivanju hrvatske glazbene kulture, njih punih pedesetak. Kako sâm reče, od najranijih je dana osluškivao dalmatinsko pučko pjevanje, 1943. počeo je intenzivno melograﬁrati, bilježiti napjeve i priređivati ih za pjevačke sastave, dječje, muške i mješovite zborove, dalmatinske klape; bilježio je i stihove pučkoga pjesništva i na njih skladao. I tako sve do najnovijega vremena, objavivši blizu dvadeset zbirki obrada

cant 151 11.indd 20

narodnih napjeva i raznih glazbenih djela, u prvom redu vokalnih, uključujući i vlastite skladbe, a kao dirigent, skladatelj ili obrađivač tridesetak diskografskih izdanja. uvanje etnoglazbenih vrijednosti Svoj dugogodišnji melografski, obrađivački i skladateljski napor okrunio je dvjema zbirkama objavljenima 1995. i 2007. godine. Prva sadrži 143 izvorne dalmatinske popijevke priređene za muške klape ili zborove. Njome je želio pridonijeti očuvanju etnoglazbenih vrijednosti dijela južne Hrvatske. Zbirku je objavio SKUD Ivan Goran Kovačić, recenzirali su je dr. sc. Jerko Bezić, dr. sc. Nikla Buble i mo Ljubo Stipišić, a tiskanje je omogućeno društvenom potporom. Zbirka je objavljena kao autografsko izdanje. Većinu popijevki zapisao je sâm Fio (samo je njih devet posuđeno od nekog drugog), zapisao ih je prema pjevanju više desetaka pjevača/pjevačica (on ih naziva kazivačima). Sve ih je, dakako, sâm obradio, pa je, dakle, nosilac zapisničkog (melografskog) i obrađivačkog autorstva. Kao što je naveo, sve su obrade namijenjene muškim klapama ili zborovima kojima zbirka nudi pregršt uglavnom kratkih, pretežno strofnih minijatura harmoniziranih najčešće izoritamskom homofonom akordikom s povremenim slobodnijim kretanjem neke dionice unutar prevladavajuće četveroglasne harmonijske fakture. Uz metronomske oznake tempa naznačene su izvođačke osobnosti, promjene u tempima, fraziranju i slično. Izvođačima je ostavljeno da sami odrede kakvom će zvukovnom dinamikom izvoditi pojedinu

skladbu ili koji njen dio. Autor je samo naveo, na primjer, da neku strofu valja pjevati forte, neku započeti piano i »crescendirati« do mezzoforte ili do forte, odnosno kako će je dinamički i tonski izražajno nijansirati. Zajedništvo stihova i tonova Druga zbirka naslovljena Naši škoji u pismi i stihu sadrži Fiove izvorne skladbe stvorene na pjesničke stihove i u stilu izvorne pisme i dijalektalnih stihova. Sadrži 139 skladbi na stihove dvadesetak autora (petero ih je označio kao kazivače). Zbirku je, također autografsko izdanje, objavio omiški Festival dalmatinskih klapa 2007. godine, kao urednik potpisao ju je Leonard Pivčević, a korekture je ovaj put obavio sâm autor. Popijevke ribara i te aka U uvodnoj napomeni autor objašnjava da su skladbe nastale pretežno u minulih dvadeset godina otkako radi s klapama na Korčuli, pa su ga njihova ljubav iskazana za svoju domaću pjesmu i smisao za autentični i tradicionalni otočki način pjevanja potaknuli da posegne za stihovima pjesnika s njegovih zavičajnih otoka Hvara i Korčule, nalazeći u njima nadahnuće za stvaranje skladbi u koje je nastojao unijeti elemente melodije i harmonije toga područja. Pri tome su ga, kaže, ponijeli zvukovi popijevki ribara i težaka što ih je čuo u nastupima nekih klapa na Festivalu u Omišu, osobito zvukovno bogatstvo i snaga izražajnosti subjektivnog i dozivačkog načina pjevanja preko kojih se

iskazuje temperament ljudi naših otoka i stvara ugođaj starinske pjesme kakvu su njegovali naši djedovi. I ove su skladbe sve odreda namijenjene muškim pjevačkim sastavima, klapama i zborovima, razlikuju se opsegom, oblikom i glazbenom fakturom. Ovisno o stihovnim predlošcima neke su strofne, neke skroz komponirane, neke podijeljene na više odsjeka, neke s pripjevima, a ima i ciklički oblikovanih, odnosno višestavačnih (pet pučkih misa s tradicionalnim stavcima/dijelovima misnog ordinarija, bez Vjerovanja). U skladu s pučkim načinom zajedničkog pjevanja, niz skladbi započinje jednoglasnom intonativnom frazom nakon koje slijedi zbor, a taj je način katkad primijenjen i u uvođenju novih odsjeka. Višeglasje je u pravilu četveroglasno, povremeno peteroglasje ostvarivano je oktavnim udvostručenjem basovskih dionica. Harmonijska faktura je homofona, u pravilu je oblikovana tehnikom izoritamske homofonijske akordike. Tempa su označena metronomski, dinamika nije naznačena kao ni u prvoj zbirci, a prema autorovoj uvodnoj napomeni, prepuštena je ukusu izvođača koji je moraju prilagoditi ugođaju koji stvara tekst. Poput prve, i ova je zbirka objavljena kao autografsko izdanje. U svojoj kratkoj uvodnoj riječi urednik edicije ističe da je ova zbirka antologija Fiovih skladbi svoje vrste, složena prema njegovu osobnom izboru, da znači njegov veliki doprinos dosadašnjim objavama klapskih popijevki i da izdavač ovim objavljivanjem pokreće novi niz antologija najznačajnijih skladatelja i suradnika Festivala (...) posebno zaslužnih za njegov razvoj.

25-Sep-08 10:49:52 AM

Sedam novih djela za etvoricu puha a praizvedenih u prosincu 2007., sada u pripremi za novi CD

Piše: Maja Stanetti

OBLJETNICE

PRIKAZI

ak je sedam djela hrvatskih skladatelja, Mladena Tarbuka, Vanje Lisjaka, Josipa Magdića, Ivane Kiš, Dubravka Detonija, Alfija Kabilja i Davora Bobića, nastalo na narudžbu XL kvarteta tuba Zagrebačke filharmonije. Sve je »debeli« kvartet (Krunoslav Babić, Mario Šincek, Josip Kapović i Viktor Kirčenkov) praizveo u sklopu filharmonijskog komornoga ciklusa puhača Aulos dijeleći ga s Oktetom u predvorju Muzeja za umjetnost i obrt, koji koncerte udomljuje i kao upozorenje na svoju zbirku instrumenata i potrebu njihove restauracije kako bi u nekoj prilici i »oživjeli« s primjerenom literaturom. XL kvartet tuba ishodio je nova djela hrvatskih skladatelja ponajviše zahvaljujući zagovoru voditelja Krunoslava Babića na tragu sličnih iskustava, primjerice s kvalitetnim i afirmiranim ansamblima gitarista ili saksofona.

Tarbukova hrvatska pri a Najopsežnija skladba njemačkoga naziva — Eschendorf: ein Kroatisches Maerschen, odnosno 10 Saetze fuer Tuben–Quartett, gewidmet zu Freiherr von Schneider, mit grosser Verehrung geschriben nach den Spuren von Schneiderschen »Fuenften Evangelium« — stigla je od Mladena Tarbuka. Živa skladateljska mašta poticaj za Jasenovac: hrvatsku priču, osam stavaka s prologom i epilogom za sastav tuba koji »prema mojoj predodžbi zvuči kao iz ponora između cirkuske parodije i krika umirućeg slona«, nalazi u sjećanju na predstavu Peto evanđelje Slobodana Šnajdera, kojemu je i

OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE

Od sekunde do none Na blagodati starih glazbenih vremena u kojima se uživalo uz dobro jelo i pilo podsjeća šarmantna Talijanska suita Vanje Lisjaka sa svojim stavcima Bassa Danza, Quadernaria, Saltarello, Trotto i Tarantela. Josip Magdić je u Cantulorum ordo op. 212 razradio pjesmaricu s izvorima u pučkom pjevanju i gregorijanici začinjenu vlastitim zamislima, a svojevrsnu blagost kolorita najvećih limenih puhačkih instrumenata predstavlja Ivana Kiš u svojoj Uspavanci. Alﬁ

Kabiljo, sa scenskim nervom, u svojemu Intervalskom oglasniku pozabavio se vježbom intervala od sekunde do none dodajući im rimovane nazive kao iz dječjih brojalica: Sekunde za ispod bunde, Terce za perce, Kvarte za igraće karte i tako sve do None za kraj sezone. Pregnantnost ritmičke i metričke raznolikosti donijela je kratka Kroatina Davora Bobića, a Putositnice Dubravka Detonija čiji je naslov posudio od »vrijednoga hrvatskog pisca Antuna Nemčića«, pokazuju neizmjerno maštovitu slikovitost glazbenih skica koje maksimalno šire tehničku i izražajnu mogućnost glazbala te karakteristično duhovito upozoravaju na neslućeni i bujni kolorizam sastava tuba.

Tuba Quartet XL

IZ OPUSA JOSIPA VRHOVSKOG Koncert u povodu 25. obljetnice s kladateljeve s mrti

Piše: dr. sc. Zdenka Weber

OBLJETNICE

posvećena. Šnajderovo se uprizorenje pak temeljilo na potresnu jasenovačkom dnevniku preživjeloga Ilije Jakovljevića. Niz slikovitih, često i koračničkih, »nacionalnih«, na svoj način zatočeničkih portreta svojih glazbenih motiva govori o Hrvatima, Srbima, Židovima, Romima, Nijemcima. U njih Tarbuk vješto upliće amblematske skladbe, od Haydna, odnosno njemačke himne, Još Hrvatska ni propala, dotiče Zrinjskog, Marš na Drinu i mnogo toga drugoga. Zgusnuti nacionalni portreti, često i usiljena strojeva koraka, kontrastno ispovjedno prema kraju postaju potpuno individualizirana i potresna Uspavanka ubijenoj siročadi i portret Žene s odrezanom dojkom.

oncertom održanim 23. travnja u Hrvatskom glazbenom zavodu (HGZ), a u povodu 25. obljetnice smrti hrvatskoga skladatelja, dirigenta i glazbenoga

Glazbeno formiran u razdoblju hrvatskoga neonacionalnog smjera međuratnog razdoblja i pripadnik generacije skladatelja koji su inspiraciju nalazili u bogatstvu folklora, ostavio je Vrhovski brojna djela nadahnuta narodnim melosom i namijenjena pedagoškom radu s polaznicima glazbenih škola. pedagoga Josipa Vrhovskog (Črečan kraj Čakovca, 20. veljače 1902. — Zagreb, 19. travnja 1983.) bila je potvrđena neophodnost sjećanja na osobu koja je svojim djelovanjem obogatila povjesnicu hrvatske glazbene kulture. Pozdravnim se govorom publici obratio dosadašnji predsjednik Hrvatskoga društva skladatelja Željko Brkanović prisjećajući se susreta s Vrhovskim, a zatim je muzikologinja Marijana Pintar, zaslužna za revitalizaciju njegove glazbe (objavila je i iscrpno dokumentiranu monograﬁju o Vrhovskom, Čakovec, 1997. godine), dala sažeti oris njegova života i stvaralaštva. Bersin i Lhotkin ak Josip Vrhovski školovao se na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je u razredu Blagoja Berse 1933. godine diplomirao kompoziciju, a usporedo je učio dirigiranje u razredu Frana Lhotke. Usavršavanja na ljetnom tečaju dirigiranja u klasi Clemensa Kraussa u Salzburgu 1942., kao i na Hochschule für Musik u Berlinu 1942./’43. oplodila su spoznaje glazbenika koji se u svojemu stvaralaštvu osobito nadahnjivao narodnim melosom regije iz koje

cant 151 11.indd 21

je potjecao, dakle folklorom rodnoga Međimurja. Josip Vrhovski pripada onim glazbenicima koji su aktivno djelovali u svojoj sredini osnivanjem zborova i orkestara kako bi što djelotvornije razvijao neposredne susrete u muziciranju. U razdoblju od završetka studija do 1945. bio je srednjoškolski profesor glazbe u Osijeku i Zagrebu te dirigent pjevačkih društava u Zagrebu, posebno Graﬁčkoga pjevačkog društva Sloga i Prvoga hrvatskoga katoličkog pjevačkog društva Branimir. Uspjehe koje je na javnim nastupima postizao s tim amaterskih pjevačkim društvima pratilo je i njegovo stvaralaštvo za zborove, kojim je postizao osobiti ugled i pokazao umijeće u pisanju zborne glazbe. U Vara dinu i Karlovcu Od 1945. do 1951. godine djelovao je u Varaždinu, od 1946. godine uz profesorske obveze i kao ravnatelj Glazbene škole. Osnivanjem Dječjega zbora postavio je značajne temelje za tradiciju dječjeg pjevanja u Varaždinu koju je sjajnim rezultatima nastavio profesor Marijan Zuber, a danas uspjehe ostvaruje voditeljica zbora profesorica Dada Ruža. To je, dakako, bio i povod da je varaždinski školski zbor pozvan na proslavu u čast prof. Vrhovskom. U Varaždinu je osnovao i Gradski orkestar (1948.) s kojim je izvodio simfonijske koncerte i operete. Od 1951. do 1953. godine bio je dirigent u HNK i profesor na Muzičkoj školi u Splitu, gdje je osnovao ženski zbor i učenički orkestar, a od 1953. do umirovljenja 1963. radio je na Glazbenoj školi u Karlovcu. I u tom je gradu osnovao dječji zbor i orkestar, a s Gradskim simfonijskim orkestrom priređivao je brojne koncerte i sudjelovao u baletnim predstavama u karlovačkom Kazalištu. Nakon umirovljenja vratio se u Zagreb, gdje se do kraja života posvetio skladanju. Stvaralaštvo u okrilju narodne glazbe Korisno je prisjetiti se svih postaja na kojima je profesor Vrhovski razvijao svoju djelatnost jer su njegova zaposlenja bitno utjecala i na njegovo stvaralaštvo. Glazbeno formiran u razdoblju hrvatskoga neonacionalnog smjera međuratnog razdoblja i pripadnik generacije skladatelja koji su inspiraciju

nalazili u bogatstvu folklora, ostavio je Vrhovski brojna djela nadahnuta narodnim melosom i namijenjena pedagoškom radu s polaznicima glazbenih škola. Na koncertu u HGZ–u skladateljev je praunuk Franko Fačini izveo takav primjer, narodnim napjevom nadahnutu nepretencioznu Igru, a muzikalna mlada pijanistica Tonja Čuić odsvirala je Polagani stavak i Improvizaciju (Sjećanje), za učeničke prste nešto zahtjevnije skladbe. Već spomenuti Dječji zbor Glazbene škole u Varaždinu, koji vodi Dada Ruža, uvježbano je otpjevao zborne skladbe Zelena ljuljačka i Leti ftiček. Kako se kod vokalnih skladbi Vrhovskog pretežno radi o harmonizacijama narodnih pjesama, u tom su tonu bili nastupi baritona Matije Meića i mezzosopranistice Katje Markotić, koji su predanim pjevanjem iznijeli pregršt solo popijevki. Složenije je zahtjeve postavio skladatelj u Gudačkom kvartetu (Gudački kvartet Sebastian u sastavu Anđelko Krpan i Korana Rucner, violine, Nebojša Floreani, viola i Zlatko Rucner, violončelo) i Suiti za duhaći kvintet (Zagrebački puhački ansambl u sastavu Dani Bošnjak, ﬂauta, Branko Mihanović, oboa, Danijel Martinović, klarinet, Bank Harkay, rog i Ricardo Luque, fagot), što se ogleda u kontrastirajućoj trostavačnosti skladbi i inspiraciji koja slijedi melodijsko–harmonijsku razrađenost samosvojnijih tema (naglašenije kod puhača). Oratorijski zbor Crkve sv. Marka i ovom je prigodom pod ravnanjem skladateljeva unuka Tomislava Fačinija potvrdio svoju izvrsnost izvođenjem impresivne Naricaljke. Praizvedbom Hasanaginice, kantate za soliste, zbor i tamburaški orkestar (tiskane 1967., a koja postoji i u verziji za simfonijski orkestar), kojom je uz soliste K. Markotić i M. Meića te Tamburaški orkestar Glazbene škole Alberta Štrige iz Križevaca, ravnao Matija Fortuna, skladbom koja efektno slijedi zadani tekst i u duhu folklorne osnove stvara dramatsku atmosferu, završio je koncertni hommage čiji je svečar, Josip Vrhovski, jedan od važnih pregalaca na području hrvatske glazbe 20. stoljeća.

SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA

TUBE I TUBISTI

PODVORNIC I N A MUZ I KOJ A K A DE M IJI U Z AGRE BU (5. dio) Z A M EO IH VJETA R: S L AV KO M AÐA RE V I (nasta vak)

KAPUT ZA SIROMAHE Piše: Dubravko Detoni

SJEĆANJA

PRIKAZI

BROJ 151, SRPANJ 2008.

lavko Mađarević bio je iznimno nadaren usmeni literat. Njegovim pričama, najčešće na licu mjesta izmišljenim bajkama ili dobrano nakićenim dogodovštinama iz prošlosti nije bilo kraja. Po zanimanju je bio krojač, pa nam se tako hvalio kako je jednom davno izradio »vječni kaput za siromašna čovjeka«. Kaput je imao više slojeva, a svaki bi se od njih nakon desetak godina ofucao i otpao, pa je sâm kaput svojemu vlasniku služio praktički doživotno. Također je — svi su ti ljudi s porte, vjerojatno od preduga dangubljenja i dosade, bili pritajeni erotomani — jedanput u mladosti sašio specijalne »pametne hlače« za mlade ljubavnike; tim su hlačama, naime, u posebno uzbudljivim galantnim momentima automatski otpadali donji središnji dijelovi. »A kako poslije, Slavko?«, bilo je redovito pitanje. »Ma jebeš poslije, sinko, tko te poslije pita za poslije!«, glasio je mesijansko/pitijski nejasan odgovor.

Slavna Slavkova (pri)povijest U svojoj slavnoj prošlosti — a po dolasku sa sela, nikada se nije maknuo iz Zagreba — Slavko je svoje najljepše godine proveo u službi carigradskoga (!) sultana. Stajao bi tako, bogato urešene odore, naoružan sabljom, na papučici sultanove kočije kada bi ona jurila gradom. No umjesto da, poput svakoga pravog policijskog agenta, zuri unaokolo u potrazi za potencijalnim ubojicom, naš bi Slavko, prema vlastitom priznanju, kao opčinjen buljio u sise dobro zakrabuljene velike sultanije. Da iz toga prizora u nebo vapi nerazmjer između ženine obvezne odjevne kamuﬂaže i navodne dobre vidljivosti nekih detalja, Slavko nije ni za živu glavu želio priznati. Također je, nešto kasnije, bio sobar i kuhar na podmornici koja je pratila kralja Aleksandra I. Karađorđevića na sudbonosnome putu u Marseille. Kuharsko je društvo, prema Slavkovu svjedočenju, baš bilo pojelo svojega drugoga morskog psa kad su se začuli hici i poznate kraljeve zadnje riječi (ne zna se je li ono o čuvanju domovine ili naprosto masna srpska psovka). U Prvome svjetskom ratu Slavko je navodno služio u »pešadinskoj artiljeriji« (?!); time je vjerojatno mislio opravdati svoju sve očitiju gluhoću. Naporan rad, nošenje tanadi i okidanje, užasne eksplozije, poneko nenadano izokretanje topa u smjeru vlastitih snaga, uglavnom, glava svakodnevno u torbi. (Valjda je zato drugu polovicu svojega života smišljeno proveo u potpuno suprotnim okolnostima.) Ali je zato svake subote (nikako nedjelje!) — blagdan, nekakvo ratno zatišje. Velika je zima, u polju stoji beskonačan vojnički red, na kraju repa je blagajna, a na njegovu početku, na natkritome prijestolju sjedi raskrečena javna ženska (oprezan pripovjedačev okret praćen tikom, da vidi ne nailazi li slučajno netko opasan), i — čita novine, dok se vojnici šutke i na brzinu smjenjuju. Topovi gruvaju u daljini (za sve očito ne vrijedi neradna subota), s neba lagano sniježi, hladno je, nitko ne progovara ni riječi, samo se stoji, cupkajući čizmama čeka i polako približava toliko žuđenome odredištu. Slavko se tako, navodno, i zarazio, ali je još neizliječen ponovno otišao kurvi (»ako pošteno plaćaš, nitko te ništa ne pita!«) i tako se bolest preuzimala i nestajala, krala poput i sve druge službene opreme u svakoj vojsci. Kraj je svoje ratničke karijere Slavko ubrzao tako da je — onako spretan i brz — ranije od svih drugih vojnika dodao pero generalu da potpiše konačnu predaju. (nastavlja se u idućem broju)

25-Sep-08 10:49:52 AM

Drugu nagradu po važnosti na natjecanju, onu za najbolju izvedbu skladbe hrvatskoga skladatelja u vrijednosti od dvije tisuće kuna, osvojio je violončelist Matej Milošev iz Zagreba za izvedbu stavka Introduzione iz Rapsodije concertante Borisa Papandopula. Posebnost natjecanja jest što se ono održava u jedinstvenoj kategoriji, a namijenjeno je mladim glazbenicima do 18 godina starosti, učenicima i studentima javnih i privatnih škola i učilišta, kao i samoukim mladim glazbenicima. Svaki natjecatelj mora u program trajanja do petnaest minuta obavezno uvrstiti jednu skladbu hrvatskih skladatelja. Sveukupno je pristupilo šezdeset natjecatelja, a na završnom koncertu, održanom uz velik odaziv publike u Mramornoj dvorani Pomorskoga i povijesnog muzeja Hrvatskoga primorja, nastupilo je trinaest finalista. Program završnoga koncerta uveličala je negdašnja natjecateljica, violončelistica Ana Rucner, nastupivši kao gošća. (D.SCH.)

PREDSJEDNIK STIPE MESIĆ URUČIO ODLIKOVANJA ZASLUŽNIM GLAZBENICIMA Među ovogodišnjim dobitnicima odlikovanja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi jesu Maja Dešpalj–Begović, Krešimir Magdić, Elvis Stanić, Tamara Obrovac i Elizabeta Toplek. Redom hrvatskoga pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana odlikovani su, između ostalih, Arsen Dedić, Vlado Štefančić i Bashkim Shehu. Odlikovanja im je uručio predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić prigodom Dana državnosti 20. lipnja ove godine. (D.H.)

PASHALNE SLIKE ANĐELKA IGRECA NA NOSAČU ZVUKA nimka praizvedbe uživo oratorija Pashalne slike varaždinskoga skladatelja i orguljaša Anđelka Igreca objavljena je na dvostrukom nosaču zvuka u izdanju Glasa Koncila i Orfeja. Djelo skladano na biblijske tekstove Starog i Novog zavjeta, praizvedeno je u varaždinskoj Katedrali u okviru prošlogodišnjih Varaždinskih baroknih večeri. U izvedbi su sudjelovali mezzosopranistica Dubravka Šeparović– Mušović i tenor Tomislav Mužek, Mješoviti zbor i Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, Dječji zbor Varaždinske biskupije i orguljaš Pavao Mašić, a izvedbom je ravnao maestro Vladimir Kranjčević. Uz nosač zvuka na kojemu je zabilježena skladba u četiri dijela, Muka, Žrtva, Zahvalna gozba i Euharistija naroda, s prologom i epilogom, priložena je knjižica s komentarom teologa Georga Braulika, profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Beču. Za ovo djelo Anđelko Igrec primio je uglednu Vjesnikovu nagradu Josip Štolcer Slavenski koja mu je uručena u lipnju ove godine. (B.P.K.)

cant 151 11.indd 22

...and then turn to the mountain...

Matej Grahek, ﬂauta, Tvrtko Sarić, gitara Aquarius Records

zniman album. Ovakvi sudovi obično dolaze na kraju prikaza, ali neka bude na početku. Ne vjerujem da bi ova recenzija pomogla u dobivanju nekog Porina da je tiskana ranije kada je i trebala biti, a nije iz jednostavnog razloga što mi se nije žurilo s opismenjavanjem stvarnosti dok se ne naslušam i ne naužijem beaux artsa ovog albuma. U svakom trenutku svirke na albumu možete se pozvati na naslov ...a onda se vrati planini... Berislav Šipuš nikada nije banalan ni prozaičan prema naslovima svojih skladbi, ali ovaj je naslov imenovao i album i pristaje mu od glave do pete. Izvrsna akustika albuma pripada velikoj dvorani Slovenske filharmonije, pa je s obzirom na Mateja Graheka i informativni tekst Dine Tiljak u knjižici donesen i na slovenskom jeziku. Briljantan srebrni zvuk Grahekove flaute smjesta priziva onaj čudesni svijetli, poput ptice nestalni ton njegove učiteljice Irene Grafenauer, a Tvrtko Sarić ovdje je ostvario jednu od najuvjerljivijih i stilski najtočnijih izvedbi Mediteranske suite Željka Brkanovića. Grahek i Sarić započinju svoj koncertni duet zajedničkim prijateljem iz sredine prošloga stoljeća, Mariom Castelnuovom–Tedescom, a onda se vraćaju u svoje doba i predstavljaju skladbe autora iz Slovenije i Hrvatske: Milka Lazara, Krešimira Seletkovića, Željka Brkanovića i Berislava Šipuša, opet s jednim apartnim »gostovanjem« Charange Michaela Colquhouna, odjekom andskih ili irskih svirala, svejedno. Senzibiliteti glazbenika se nadopunjuju i njihova je potraga za lijepim zvukom i slobodnim prostorom njegovane improvizacije lirska i melankolična, meditativna i razigrana. Osim velikana Tedesca, treba istaknuti Seletkovićevu skladbu Non–sense kao rijetko promišljeno djelo u kojemu skladateljeva darovitost oblikuje intenzivan i vrlo privlačan doživljaj, gotovo napetu priču o sadašnjici. A onda dolazi Šipuš i ...nakon tigra, vraća se planini, kako kaže citat iz kojega se jeka smjestila u naslov skladbe. Ironična eskivaža bilo čega materijalističkog, tanki slojevi po kojima se kreću dionice, stil je kojim Šipuš izražava liričnost još od Knjige zaboravljenih riječi. Ovakav duet flaute i gitare, inače opasno salonski preopterećen prošlošću, oslobodio je svake prašine i poveo ga u gotovo antikne arkadijske dolove. Takvo ozračje kao da je domovina ovih dvaju instrumenata, ne samo onda na Peloponezu i u velikoj Grčkoj, već uvijek, i danas i ovdje. Glazbenička vjera u njihovu prirodu koja ih neće izdati stvorila je ovaj, da ponovim, izniman album, izniman najviše po estetskom pristupu i oblikovanju novog, jedinstvenog ugođaja i predodžbi. Ako i nije za Porin, ovo je album za svaku policu diskoteke. I da napomenem: ništa ne zvuči kao crtić, kao što se često događa kad se bez mašte krene u nizanje taktova za ova dva instrumenta.

Dialogue de l’ombre double

Tadej Kenig, clarinet Cantus

larinet je moćan instrument i široko rasprostranjen s dugom, drevnom tradicijom, premda je na koncertni podij

stigao tek prije nekoliko stoljeća. Najmoćniji je, pak, u rukama solista. Tada on vlada prostorom i obuhvaća ga više negoli ijedan drugi puhački instrument. Ratko Vojtek je živi primjer vladalačkoga klarineta u suvremenoj glazbi, a sada ima i nasljednika. Tadej Kenig u svojoj mladoj, ali zreloj dobi ovim luksuznim izdanjem albuma Dijalog dvostruke sjene upravo ocrtava konture pozicija koje je klarinetu namijenila glazba 20. stoljeća. Odvažio se na vrhunski izbor vrhunskih imena i vrhunskih skladbi, što mu zapravo i daje slobodu da na najmaštovitiji način prikaže svoje umijeće. Musgrave, Penderecki, Berio, Olah, Denisov i Boulez skladatelji su čije je skladbe prikazao Tadej Kenig s velikim aﬁnitetom za novi zvuk, posebno u dosluhu s elektronikom. Takve su duga prva skladba Thee Musgrave i Boulezov Dijalog. Dok u naraciji ﬂaute češće prevladava učinak i dosjetka, klarinetska je naracija bliža rapsodičnom i epskom, čime si otvara prostor za virtuozitet. Govorenje dahom najiskusnije postiže Luciano Berio u Sekvenci IXa, no te stare tehnike ekstrahiranja mogućnosti klarineta, kako su odavno već prisutne u mnogim folklornim baštinama, tipa kaval, ponovno se vraćaju na scenu u crossoverima i jazz–folku, pa je zgodno uspoređivati te iste porive na notama s potpisom velikoga šetača po tonskoj skali Luciana Beria. Prikazujući izbor njemu najbližih skladbi moderne i postmoderne glazbe, Tadej Kenig ujedno i stavlja svoje umijeće na ispit, umijeće koje ne trpi švindlanje, inače vrlo često nedokazivo u izvedbama suvremenika. Može li se naslijepo prepoznati tonska slika Bouleza kao na primjer Rahmanjinova ili Chopina. Da, može. Ako ne Tiberiu Olah, a ono svakako Berio ili Penderecki, naravno, pod pretpostavkom da smo bliski tim opusima. Mislim da bi se mnogi sa mnom složili da je Tadej Kenig napravio najteži i najbolji izbor: pobrao je vrhnje, ali vrhnje koje je trebalo dugo tući da se pretvori u šlag. No, rezultat je zato poseban. Malo bi se koji solist odvažio na tako nedopadljiv album, a s tolikim rizikom da ne bude shvaćen. Ali, rizik se isplatio. Poslije ovoga može poput Vojteka — klarinet na rame i u svijet. On je pokazao što može, sad je red na skladateljima da pišu za njega i za njegov instrument.

CD izlog Dalibora Paulika Dje ji pjeva ki zbor Kiki i

Čudesna pjesma (Ka š mir promet / K iki i) agrebački dječji zbor Kikići, osnovan prije deset godina, pojavljuje se s dva CD–a što je prava rijetkost u stvaralaštvu za djecu. Stihove, glazbu i aranžmane potpisuje Maja Rogić, voditeljica zbora. Na CD–u Najljepše zvijezde (Uspavanke za Magdalenu) nalazi se šesnaest novih dječjih pjesama lirskog, snenog, upravo sakralnog ugođaja, o čemu govore i naslovi pjesama: Najljepše zvijezde, Molitva, Poruka, Mirno spavaj, Laku

Klinci s Ribnjaka

Božićni blues (Dallas Records)

d 1985. godine u Centru Ribnjak pjevaju i plešu popularni Klinci s Ribnjaka, najnagrađivaniji dječji ansambl popularne dječje pjesme u Hrvatskoj. Pod umjetničkim vodstvom dirigentice Nensi Atanasov ovaj zbor, uz odličnu organizacijsku strukturu, nastupao je u prestižnim koncertnim prostorima, a u zadnje vrijeme i u kazalištima, dobivajući brojne nagrade na festivalima. Uz niz nastupa u zemlji i inozemstvu, zapažena je bila i akcija Brodom po Jadranu. Klinci s Ribnjaka postali su sinonim najkvalitetnijeg stvaralaštva za djecu, što potvrđuju i brojna diskografska izdanja. Zbor je svake godine bio nominiran za prestižnu nagradu Porin, a osvojio ju je devet puta. Ne samo djeca, već i glazbeni profesionalci priznali su njihovo djelovanje te vrsnu produkciju glazbe i nastupa. Božićni blues sadrži dva kompaktna diska, svaki s dvanaest pjesma, što prepjeva božićnih evergreena (Božićni blues, Jingle Bell Rock, Djed mraz stiže u naš grad, Božićna želja, Prošli božić, Happy New Year), što novih pjesama naših autora. To su Bijeli božić Zdenka Runjića, Božićni Calypso i Silvestarska noć Zdravka Šljivca i Ivana Kuliša. Na drugom CD–u nalaze se izvedbe Zbora i njegovih solista, dok se na prvom nalaze izvedbe poznatih estradnih zvijezda (Jacques Houdek, Mirko Fodor, Oliver Dragojević, Davor Gobac, Maja Vučić, Riccardo Luque, Vladimir Kočiš Zec, Gabi Novak, Ivana Kindl), Roberta Marekovića, Tene Vodopija, saksofonista Ivice Premelča i Klinaca s Ribnjaka. Tako dječja publika, a i odrasli, mogu zajedno slušati pjesme za čiju su aranžersku i produkcijsku kvalitetu zaslužni Vedran Ostojić i Alan Bjelinski, tonski majstori Dubravko Fiolić, Vedran Ostojić i Bruno Molnar te glazbena producentica Nensi Atanasov. Izvršni producenti su Ivan Kuliš i Ivan Premelč, a likovno oblikovanje potpisuje reklamna agencija Imago. I novo diskografsko izdanje potvrđuje vodeće mjesto ovoga dječjeg zbora i profesionalan pristup radu s djecom (i njihovim gostima) u cilju popularizacije glazbenog stvaralaštva kod djece.

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

Pijanist Marijan Đuzel iz Splita osvojio je Grand Prix — prvu nagradu u vrijednosti od pet tisuća kuna i nagradu publike na završnom koncertu finalista. Drugu nagradu u vrijednosti od dvije tisuće kuna podijelili su saksofonistica Nena Leben iz Sežane i marimbist Filip Merčep iz Samobora. Treću nagradu u vrijednosti od tisuću kuna osvojio je Glasovirski trio iz Rijeke u sastavu Stipe Bilić, glasovir, Edi Šiljak, violina i Fabio Jurić, violončelo.

noć, Večer je stigla, Spavaj, spavaj, djetešce, Sunčana zraka... Na CD–u Čudesna pjesma nalazi se osamnaest dječjih pjesama raznolikog ugođaja koje otvaraju vrata u svijet čarobne dječje mašte. Maja Rogić, ne samo kao skladateljica i autorica tekstova, već i kao aranžerka i producentica, potvrđuje svoj smisao za dječju pjesmu, zapravo za nesputanu dječju igru, o čemu govore i naslovi pjesama: Čudesna pjesma, Tata, Zubi, Čuvam mamu, čuvam tatu, Zvjezdice, Balada o jednom psu, Lovi, lovi, Sretna sreća..., a javlja se i s temama iz područja humanizma i ekologije (Za zemljin spas). Okupljajući djecu predškolske i rane osnovnoškolske dobi, Maja Rogić stvara jednostavne, pitke pjesme, upravo namijenjene toj životnoj dobi. Naivnost, spontanost i toplina bitne su karakteristike njena opusa. Dodajmo tomu da diskografska izdanja prate briljantne slike na ovitku ugledne likovne umjetnice Andree Petrlik Huseinović, što doprinosi dojmu albuma koje slijedi interese malih pjevača i slušatelja. Poruku ovog izdanja prenose stihovi Čudesne priče, pjesme izvedene na Hrvatskom dječjem festivalu 2005. godine: Za toplinu ljubavi ne postoji zima / što više je daješ — to je više ima / Za toplinu ljubavi ne postoji zima / otvori svoje srce, dijeli je sa svima.

CD IZLOG

U Rijeci je od 28. do 30. ožujka 2008. održano međunarodno natjecanje glazbene mladeži Lions Grand Prix što ga organizira Lions klub Rijeka.

CD izlog Đurđe Otržan CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

14. MEĐUNARODNO NATJECANJE GLAZBENE MLADEŽI LIONS GRAND PRIX U RIJECI

BROJ 151, SRPANJ 2008.

CD IZLOG

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

25-Sep-08 10:49:53 AM

BROJ 151, SRPANJ 2008.

Razni izvo a i

Ðana Šegon & Superneon

Fulmination

Amanet 2

Crockabilly

Luna

Dancing Bear

Aquarius Records

C roatian Roots M usic/C roatia Records

reći pravi album Miroslava Evačića donosi ponešto izmijenjen glazbeni krajolik tog etno–majstora, za što zasluge ponajviše idu pratećem bendu nazvanomu prema njegovu albumu prvijencu. Bend Čardaš Blues donio je Miroslavu Evačiću ono što mu je najviše nedostajalo: uzbudljivost. Albumi Čardaš Blues i Blues reke Drave izvrsno su osmišljeni, ali uglavnom jednolični s pokojim izletom izvan glavnoga tijeka ostvarenja. Na ovom izdanju Evačić se nešto više odmaknuo od tradicionalnih podravskih etno–motiva i približio bluesu mutne vode američkih korijena, ali izvrstan prateći bend ujednačio je takve zapise, pa je kompozicija samoga nosača zvuka iznimno skladna. Tome pridonosi i vokal Tomislava Šituma koji je očito pogodniji za »bendovski« pristup od kantautorskih napjeva sâmoga Miroslava Evačića. No, Fulmination nije i culmination izraza ovoga vrsnog etno–glazbenika. Ovaj CD u punoj mjeri otkriva snagu njegove glazbe, no sasvim je sigurno da Evačić ima još mnogo aduta u rukavu.

akon vrlo dobro prihvaćenog albuma Amanet, sastavljenoga od suptilnih interpretacija sevdalinki, Ibrica Jusić odlučio je ponovno zaigrati na dobitnu kartu. Amanet 2 nije sastavljen od »otpadaka« koji možda nisu stali na prvi CD, nego od sevdalinki koje izviru iz narodne tradicije, pa su možda još poznatije širem slušateljstvu od onih s prvoga albuma. Mujo kuje konja po mjesecu, Kad ja pođoh na bembašu ili Moj dilbere kud se šećeš pjesme su koje nadilaze domet sevdalinskih standarda. Osim toga, Ibrica se odlučio i za novodobniji hit Ne klepeći nanulama te skladbu Dragiše Nedovića U lijepom starom gradu Višegradu. Trebalo je prilično hrabrosti za ovakav projekt, jer izvedba sevdalinki nije nimalo jednostavna, potreban je snažan emotivni unos prilagođen određenom glasovnom tipu izvođača. Budući da Ibrica Jusić ima izgrađen vokalni stil, trebalo je nekako sretno sljubiti te dvije komponente. Kao i na prvom albumu, toga se prihvatio Elvis Stanić, produkcijski nenametljivo, ali svirački prilično snažno, pa je Amanet 2 u konačnici ispravio one sitne nedostatke prvoga dijela. U svakom slučaju, Ibrici Jusiću leže sevdalinke. I premda je posrijedi svojevrsni projekt koji ne teče glavnom maticom njegove karijere, mnogo više pridonosi njegovoj karizmi od, na primjer, festivalskih nastupa u zadnjih nekoliko godina.

remda je popularnost rockabillyja u Hrvatskoj dijametralno suprotna uvoznom turbo–folku, kompilacija Crockabilly ukazuje na neke sastave koji su danas mnogo popularniji u inozemstvu negoli u domovini. Prije svega, riječ je o bendu The Mad Man koji je objavio dva albuma u Njemačkoj, a nastupao je i kao predgrupa Stray Catsima u Münchenu. Albume za njemačku diskografsku kuću snimio je i najdugovječniji hrvatski rockabilly bend Mississipi Queen.

Unatoč činjenici da svi zastupljeni sastavi na kompilaciji zvuče kompetentno, osobitu draž daju skladbe otpjevane na hrvatskom jeziku. Fantomi, Greaseballs, Mačke, Rockin’ Kids i Moonlight Cats pjevajući na materinjem jeziku održavaju optimistični duh rockabilly glazbe, iako je doba originalnih izvedbi, kao i revivala početkom osamdesetih, nepovratno prošlo. No, sve snimke na kompilaciji nastale su tijekom zadnja dva desetljeća, a njihova uvjerljivost nije nimalo manja bez obzira što je ova glazba stvarana mimo trendova. Dakako, kvaliteta zapisa varira, zapaža se mnogo manirizama, ali posrijedi je dokument živosti jednog glazbenog pravca koji na ovim prostorima nije prestao biti vitalan.

M enart

akon prilične glazbene stanke, nekadašnja pjevačica porečke Kulture odlučila se reaktivirati uz pomoć pratećega benda Superneon. Iza toga se imena zapravo kriju članovi grupa Svadbas i Fali V., što upućuje na određen maštovit glazbeni background. Đana Šegon ima nesumnjivo osebujan glas, no sudjelovanje njezinih kolega ipak nije spravljeno u pravilnim omjerima, pa se cijeli album doima neuvjerljivim. Pokušaj je to ambicioznijeg pristupa sa zahtjevnijim glazbenim materijalom, ali ostavljen je dojam da se iza svega krije napadno zadovoljavanje forme bez nekoga sadržaja koji bi utaborio Đanine vokalne pretenzije. Jednostavno, Luna je u nekim pjesmama vrlo zanimljiva, a u nekima potpuno bespredmetna, tako da ta neujednačenost sasvim narušava potencijalno zanimljiv comeback. Pritom je očito da se na ovom albumu u glavnoj ulozi našao Robert Nappholz koji je pokazao izrazito nadahnut smisao za produkciju, što, nažalost, ne prati njegovo glazbeno autorstvo, pa je tu Đana Šegon ispala kolateralna žrtva.

Vava

Soundtrack Dallas

Gego i Picigin Band

Kup! Prodoj!

Severina

Zdravo Marijo

Aquarius Records

rugi album Gege i Picigin Banda svakako je ključni test za karijeru sastava koji je već bio na pragu odlaska u povijest. Svježina nastupnoga CD–a posljedica je godinama akumuliranih pjesama, a iskorištena je i za kompilaciju Forski škoji, svojevrsni ljetni suvenir za fanove oduševljene koncertnom energijom benda. Kup! Prodoj! stoga je, logično, napravljen s određenim odmakom, pa umjesto svježine i nadahnuća nalazimo studiozniju pripremu materijala, što znači da je Picigin Band imao bitniju ulogu u stvaranju zvučne slike negoli ranije. Donekle to pridonosi naizgled lepršavome dojmu koji izvire iz albuma. No, očito je da ovoga puta Gegine pjesme nemaju inicijalnu neposrednost i zarazni hitovski potencijal (dakako, ima izuzetaka poput hit– singla Proljeće je) kao na prethodnim ostvarenjima. Poskočice na hvarskom dijalektu uz naglašene plesne ritmove sada čak znaju biti i zamorne, unatoč činjenici da je album ipak nošen dobrim vjetrom iz pravca bolje prošlosti benda.

cant 151 11.indd 23

Markovski

Diskonekted Dancing Bear aša Markovski svira u Urbanovom pratećem bendu 4, a njegov solo–album u neku je ruku spin–oﬀ toga sastava. Osim Urbana, na albumu sudjeluju i Sandi Bratonja te Luka Toman iz benda, ali i neizbježni Vava iz negdašnjega Laufera. Uz Putokaze, E.N.I. i Lea Rumoru (pjevača Ogledala i bubnjara Belanovih Fiumensa) sve upućuje na još jedan kolektivni riječki uradak kojim se promiče novo ime.

No, Markovski nema namjeru rušiti poredak na top–ljestvicama, njegov elektronički album pokazuje u kojoj se mjeri u ovom podneblju mogu realizirati ideje koje idu ukorak sa svjetskim trendovima, ali bez nužnoga komercijalnog predznaka. Glazbenik je stvorio album koji u nekim detaljima čak podsjeća na ranije Urbanove radove kao što su Žena dijete ili nikad objavljeni CD Merkur, no elektronički instrumentali ipak upućuju na neka druga područja glazbenih istraživanja. Tri bonus pjesme iz repertoara Urbana, E.N.I. i Putokaza zapravo su njegovi remiksevi koji upućuju na snažno i potentno čitanje poznatih skladbi u nekom drugom formatu. Sve zajedno rezultira vrlo zanimljivim ostvarenjem i jednim od najzanimljivijih izdanja objavljenih u ovoj godini.

Dallas eseti Severinin album po svemu je naj u njezinoj diskograﬁji: najambiciozniji, najrazrađeniji, najkompaktniji, najkontroverzniji, najpotentniji i, analogno svim tim naj, najbolji. Goran Bregović potpisuje većinu pjesma u glazbenom smislu, dok su se tekstovima uz njega bavile Marina Tucaković i Ljiljana Jorgovanović nadmašivši i Vjekoslavu Huljić u prizemnosti stihova. No, Goran Bregović tako je zamislio kavansku glazbu na hrvatski način, a pjesma Moja štikla (hrvatski rekorder po broju downloada) dala mu je za pravo napraviti ovakav album sa Severinom.

Pritom glazbu nisu uglavnom izvodili virtuozni najamnici, nego baštinici tradicionalnoga hrvatskog zvukovlja kao što je Puhački orkestar Lovran ili negdašnji Zlatni dukati. Sve to nema neke velike veze sa srpskim turbo– folkom, ali da je posrijedi narodnjak sa svim pozitivnim i negativnim konotacijama — u to nema sumnje, zvali ga mi world music ili cajkom. Tako su u stvaranju ovoga izdanja sudjelovali bivši članovi grupa Bijelo dugme, Zana i Videosex, glazbu su odsvirali hrvatski narodni orkestri, sve je upakirano u skandal–celofan i spremno je za trend koji će u idućem razdoblju obilježiti hrvatsku glazbu. Paradoksalno je što će, uvjeren sam, to biti percipirano kao hrvatska glazba i kad Severina krene putovima međunarodnih uspjeha.

otovo svi relevantni instrumentalistički albumi snimljeni u zadnjih desetak godina imaju nekoliko zajedničkih odrednica: vrlo su kvalitetno napravljeni, odražavaju intimistički pristup glazbenika i naglašeno potenciraju instrument kojim oni suvereno vladaju. Ti su glazbenici dobrim dijelom i autori materijala, što nije njihova primarna uloga u bendu gdje inicijalno sviraju ili su, pak, klasični session izvođači. Drugi samostalni album Vlade Simčića Vave pokazuje otklon od te prakse. U svojemu matičnom bendu Laufer jedan je od autora, a isto tako na oba solo–albuma nije potencirao svoju neprijepornu vještinu sviranja gitare. Na prvom samostalnom izdanju gosti su mu pjevali u gotovo svim pjesmama, a na recentnomu Soundtracku umjesto virtuoznosti nalazimo ambijentalni pristup, koji zaista precizno možemo deﬁnirati soundtrackom. To je podloga za priču Lanterna iskopanog oka koju je Vava napisao i u efektno dizajniranome ovitku te uz još nekoliko fotograﬁja pridodao slušatelju na prosudbu. Posve atipičan pristup diskografskom izdanju Vavu, zapravo, vodi prema nekim drugim horizontima gdje se njegovo djelo ne može sagledavati bez multidisciplinarnog pristupa. Očito, jedan od najboljih hrvatskih gitarista, koji je album snimio u svojoj sobi na 4–kanalnom kasetofonu, nije smatrao da se njegovo djelo može promatrati jednoznačno, pa je stoga cijeli koncept soundtracka rezultirao iznimno zanimljivim umjetničkim eksperimentom kojemu je pridodana i posljednja snimljena pjesma Laufera Jezik otkinutih ruža.

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

Ibrica Jusi

CD IZLOG

Miroslav Eva i & ardaš Blues

CD IZLOG

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

CD izlog Bojana Mušćeta

25-Sep-08 10:49:53 AM

PONOVNO O IVIO MJUZIKL DUNDO MAROJE Piše: dr. sc. Dalibor Paulik juzikl Dundo Maroje 008 Đele Jusića, Marka Foteza i Stijepe Stražičića, znana uspješnica hrvatske glazbeno–scenske produkcije, premijerno je izveden 9. svibnja u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komediji, a sve u povodu obilježavanja 500. obljetnice rođenja književnika Marina Držića.

Da je riječ o značajnom datumu hrvatske kulture i kazališta potvrđuje činjenica da je samo rasni komediograf kakav je Držić mogao nadživjeti prohujalih pola tisućljeća i s istom svježinom biti blizak današnjim gledateljima. Zbog toga je 2008. proglašena Držićevom godinom, pa nas očekuje niz događanja, među kojima će Dubrovačke ljetne igre biti prostor jedinstvene držićijade, a hrvatska su kazališta u svoj repertoar uključila po jedno piščevo djelo. U tom kontekstu zagrebačka Komedija odlučila se za mjuzikl koji se već potvrdio u našemu popularnom glazbenom kazalištu.

Cijela produkcija predvođena pročišćenim pristupom redatelja Vlade Štefančića, ležernom ali pomnom dirigentskom interpretacijom Veseljka Barešića, funkcionalnim scenografskim, kostimografskim i koreografskim pristupom uz uvjerljiv pjevački i glumački ansambl, razlog su njezina uspjeha kod publike. ković, Lela Margitić i Đurđa Ivezić. O uspjehu mjuzikla dovoljno govori podatak da je do 1985. godine izveden čak 221 put, a ansambl je s tom predstavom gostovao diljem Hrvatske i u inozemstvu. Godine 1989. mjuzikl je obnovljen na Dubrovačkim ljetnim igrama u odgovarajućem ambijentalnom okruženju, da bi ove godine ponovno obnovio svoje kazališ-

Pomet) postaje Dundo Maroje, a Boris Pavlenić (negdašnji Maro) je Ugo Tudešak, te njih dvojica pokazuju scensko iskustvo i kazališnu uvjerljivost istinskih glumaca–pjevača. Pridružuju im se agilni i pjevački i glumački razigrani Ronald Žlabur (Pomet), spontana i pokretna Jasna Palić Picukarić (ulogu pjeva i Sandra Bagarić), koketna Mila Elegović (Laura, igra je i Danijela Pintarić), raspjevani Đani Stipaničev (Maro, ulogu inače pjeva i Vladimir Tintor), komično–karakterni Ivica Zadro (Bokčilo), glumački jasan Saša Buneta (Popiva), duhovit i pun energije Damir Lončar (Sadi, ulogu igra i Vid Balog) te u manjim ulogama Adalbert Turner Juci (Ondardo de Augusta), Mirela Brekalo (Baba), Nina Kaić (Pera) te Mladen Katanić (Prvi oštijer), dok je zapažen bio i šarmantni nastup Stijepe Gleđa — Markosa (Pjevač serenade, ulogu pjeva i Dario Štulić). Cijela produkcija predvođena pročišćenim Štefančićevim pristupom, ležernom ali pomnom dirigentskom interpretacijom Barešića, funkcionalnim scenografskim, kostimografskim i koreografskim pristupom uz uvjerljiv pjevački i glumački ansambl razlog su (ne samo te večeri) uspjeha kod publike. Modernija orkestracija Ipak, treba ovom prigodom pojasniti razliku te nove predstave u odnosu na onu iz 1972. godine, ali isto tako naglasiti u čemu je tajna uspješnosti mjuzikla i njegove sjajne komunikacije s publikom. Ponajprije to je dugovječnost Držićevih poruka, ali i efektna Jusićeva glazbena nadgradnja. Đelo je ponovno načinio orkestraciju, ona je sadržajnija, modernija, bliža današnjem zvukovnom senzibilitetu, a osim toga, u odnosu na sedamdesete, autor se potvrdio kao orkestrator složenijih partitura. Novost je svakako i prolog zbora Ave Marino, svojevrsna oda i posveta Držiću, kojom se simbolički Pomet družina od teatra Komedija, i (kako kažu) njegovi Njarnjasi nastoje dostojno odužiti velikanu kazališne umjetnosti.

Tragovi davnih serenada Jusić, skladatelj, dirigent, gitarist i aranžer kojemu je Dubrovnik uvijek bio trajna postaja ponajprije kao nadahnuće i način glazbenoga govora, i njegovo stvaralaštvo postali su proteklih desetljeća sinonim suvremenoga Dubrovnika u njegovoj urbano–turističkoj eri. Ne samo da je bio utemeljitelj znanih Dubrovačkih trubadura, dječjeg zbora Mali raspjevani Dubrovnik, dirigent Dubrovačkog simfonijskog orkestra, već je u skladateljskom rukopisu brojnih šlagera, budnica (Kad zazvone dubrovačka zvona, Sveti Vlaho molitve naše čuj), orkestralnih djela (Dubrovački kantuni, Ragusina), oratorija (Istina o gradu slobode s Lukom Paljetkom), kazališne glazbe (Ekvinocijo, Ljubovnici) i ﬁlmova (Dubrovački suton) te popularnih televizijskih serija (Čovik i po, Libar Marka Uvodića) uvijek spajao glazbenu tradiciju sa suvremenošću, pa se osjeća moderan pristup spojen s tragovima nečeg starog, nekih davnih serenada ili samo naslućenom siluetom klasične glazbe. U tom kontekstu jesu i dva mjuzikla, Dundo Maroje i Dan od Amora koji je s Lukom Paljetkom predstavio u Dubrovniku 2005. (čak 51 izvedba). Povijesni pregled Nakon senzacionalnog uspjeha Grgićevog i Kabiljovog mjuzikla Jalta, Jalta, 7. rujna 1972. praizveden je Dundo Maroje 72 u režiji Vlade Štefančića, a nositelji glavnih uloga bili su tada priznati glumci — pjevači Komedije: Richard Simonelli, Vladimir Krstulović, Mato Jelić, Vlado Kovačić, Boris Pavlenić, Žarko Potočnjak, Ivica Kunej, Martin Sagner, Lukrecija Breš-

cant 151 11.indd 24

no ruho. Tako kazališna priča Dunda od davne 1551., kada ga je izvela glumačka Pomet–družina, živi do danas snagom svoje životnosti u raznorodnim dramskim i glazbeno–scenskim oblicima. Va ni našijenci Cijela priča zapravo je majstorska igra glavnoga lika Pometa, dosjetljiva i lukava, koji se želi uzdići do moći i društvenog statusa, mudro kombinirajući sreću i vrlinu. To je prototip renesansnog čovjeka machiavellističke ﬁlozoﬁje, koji ne prezire, nego prozire ljude, čija je glavna maksima trijeba se s bremenom akomodavat i koji sreću traži uz pomoć mudrosti i žena, jer žena je prijateljica mladih, a mladost je za renesansu simbol života i prirodnosti. Sva ta zbunjujuća igra događa se u Rimu, ali to je zapravo Dubrovnik. Važni su našijenci, ljudi iz Dubrovnika i okolice, čiji jezik karakterizira i nasmijava. Novim autorskim doprinosom Jusićeve glazbe u suradnji s teatrološkim i dramaturškim iskustvom Marka Foteza (1915. — 1976.), jednoga od utemeljitelja Dubrovačkih ljetnih igara (režirao Dunda 1938. u zagrebačkom HNK) i pisca stihova Stijepe Stražičića (1920., uglednog dubrovačkog kulturnog djelatnika), nastalo je djelo tako omiljeno kod publike sedamdesetih godina. Raspjevani Stipani ev U novoj Komedijinoj predstavi ponovno je redatelj Vlado Štefančić, dirigent je iskusni Veseljko Barešić, scenografkinja Ljerka Hribar, kostimografkinja Matija Vujica, oblikovatelji svjetla Anđelko Kos i Ljerka Hribar, a koreografkinja Suzana Sliva. Zanimljivo je da se protagonisti praizvedbe pojavljuju u ulogama prikladnima godinama, tako Richard Simonelli (negdašnji

Cinkete, cankete Tu upravo prigodnu majestetičnost slijedit će već poznati, doista i danas efektni songovi poput kancionijerski raspjevanog Marovog Cvijetu moj ljuveni, ljubavnog dvopjeva Petrunjele i Pometa Život je lijep, ritmičnog i satiričnog Sadijevog Cinkete, cankete, patetičnog zborskog O, zemljo radosti, duhovitog Žene, žene u izvedbi ženskog dijela ansambla, kultne pjesme La musica di notte pjevača serenade i nezaobilaznog, pamtljivog ﬁnala Jedan grad (inačice pjesme Jedan dan Dubrovačkih trubadura iz 1968. kojom su sudjelovali na Pjesmi Eurovizije). I baš taj raspjevani povratak Gradu u sebi nosi tajnu Jusićeva glazbenog rukopisa koji traje vremenu usprkos, kao svojevrsna apoteoza Dubrovniku i Držiću. Na kraj mjuzikla dramaturški je pomaknuta poruka iz (u komediji) prologa Dugog Nosa o ljudima nazbilj i ljudima nahvao, priča istinita i dugovječna, svojevrsni epilog i kredo Držićeva opusa. Idealistička je to slika pobjede svijeta u kojemu vladaju ljudi nazbilj, pustopašna, mahnita, razigrana i raspjevana, životnom vedrinom razmahana renesansna komedija. Ako možda nekom nedostaje ambijentalni pristup i ne želi prihvatiti reduciranu i osuvremenjenu kazališnu scenograﬁju ove produkcije, odgovor je baš u redateljskoj interpretaciji te vječne potrebe za dobrotom i ljudskošću i u našemu vremenu. A to je razlog trajanja ovoga mjuzikla. Svježina i obraćanje srcu, bez suvišne kontemplacije u Jusićevoj glazbi i u Držićevoj poruci iz prologa Skupa, koju je legendarni Branko Gavella uvijek naglašavao kao uvjerljivi kredo umjetničkog stvaranja: što se ima, to se dava; tko sve dava, vele dava, a tko srce dava, svega sebe dava. Upravo to se zbilo u ovomu mjuziklu koji zbog toga oduševljava gledatelja i više od tri desetljeća nakon nastanka.

Hrvatski sabor kulture raspisuje javne i anonimne natje aje za 2008. godinu

NATJEČAJ za nove skladbe koje nisu prije objavljivane niti izvedene, a namijenjene su amaterskim pjevačkim zborovima u trajanju od 2 do 4 minute. Radove treba poslati do 1. rujna 2008. godine na sljedeću adresu: Hrvatski sabor kulture, Ulica kralja Zvonimira 17/IV, 10 000 Zagreb s naznakom »Natječaj za pjevačke zborove«. Sve prispjele radove ocijenit će Stručno povjerenstvo i odlučiti o dodjeli sljedećih nagrada: nagrada: 6.000,00 kuna nagrada: 4.000,00 kuna nagrada: 2.000,00 kuna.

NATJEČAJ za nove skladbe koje nisu prije objavljivane niti izvedene, a namijenjene su amaterskim puhačkim orkestrima u trajanju od 4 do 6 minuta. Preporučuje se korištenje suvremenih stilističkih sredstava. Radove treba poslati do 1. rujna 2008. godine na sljedeću adresu: Hrvatski sabor kulture, Ulica kralja Zvonimira 17/IV, 10 000 Zagreb s naznakom »Natječaj za puhačke orkestre«. Maksimalni dopušteni sastav orkestra: 1 Picc., 2 Fl., 1 Ob., 1 Cl. in Es, 3 Cl., 1 S. sax, 2 A. sax, 2 T. sax., 1 B. sax, 2 Flic., 4 Tr., 2 Euph (Ten. i Bar.), 4 Hrn. (Es / F) , 3 Tbn, 2 Tb. (F i B), Ptt. , Gr. C., T . mil. i alternativno (nije obavezno) drums, ritam i bas gitara, klavir, orgulje i ksilofon. Sve prispjele radove ocijenit će Stručno povjerenstvo i odlučiti o dodjeli nagrada. Za nove skladbe dodjeljuju se sljedeće nagrade: nagrada: 6.000,00 kuna nagrada: 4.000,00 kuna nagrada: 2.000,00 kuna.

NATJEČAJ za nove skladbe koje nisu prije objavljivane niti izvedene, a namijenjene su amaterskim tamburaškim orkestrima u trajanju od 3 do 4 minute. Radove treba poslati do 1. rujna 2008. godine na sljedeću adresu: Hrvatski sabor kulture, Ulica kralja Zvonimira 17/IV, 10 000 Zagreb s naznakom »Natječaj za tamburaške orkestre«. Sve prispjele radove ocijenit će Stručno povjerenstvo i odlučiti o dodjeli sljedećih nagrada: nagrada: 6.000,00 kuna nagrada: 4.000,00 kuna nagrada: 2.000,00 kuna. Pravila Natječaja: Djela se prijavljuju sa četiri primjerka partiture u čitkom rukopisu ili kompjutorskom ispisu. Slanjem skladbe autori jamče originalnost prijavljenog djela te da ono nije ranije bilo javno izvođeno i objavljeno. Radovi primljeni na Natječaj ne vraćaju se autorima. Autori nagrađeni na Natječaju prenose na Hrvatski sabor kulture pravo: – tiskanja i distribucije, – snimanja, izdavanja i stavljanja u promet nosača zvuka, – prve javne izvedbe, – prijenosa putem radija i televizije. Sva ostala prava ostaju autorima prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima. Autor nema pravo jednostrano povući odabranu skladbu. Preporučuje se partiture pisati u A4 ili A3 okomitom formatu. Poželjna (nije obavezna) je i demo snimka skladbi. Djela se potpisuju isključivo šifrom, a osobne podatke s oznakom šifre prilažu se u posebnoj, zatvorenoj omotnici. Radove koji ne udovoljavaju navedenim uvjetima neće se uzeti u razmatranje. Nagrade autorima bit će isplaćene nakon predaje partitura i dionica u čitkom rukopisu ili kompjutorskom ispisu (nije obavezan kompjutorski ispis). Za detaljnije informacije kontaktirati na broj telefona 01/455–6885 (Dražen Jelavić, prof.) i na adresi elektroničke pošte glazba@hrsk.hr.

SVIM REDOVNIM LANOVIMA HDS NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ

OBLJETNICE

OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE

U povodu 500. obljetnice ro enja knji evnika M arina Dr i a

NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ NATJEČAJ

BROJ 151, SRPANJ 2008.

Predsjedništvo HDSa na svojoj sjednici održanoj dana 7.7.2008. raspisalo je temeljem članka 27. Statuta sljedeći

NATJEČAJ

za Gla vnog tajnika HDS Natječaj za Glavnog tajnika HDSa raspisuje se na četiri godine, odnosno do trajanja mandata Predsjedništva, bez zasnivanja radnog odnosa. Prava i obveze s izabranim kandidatom uređuju se Ugovorom. Za Glavnog tajnika HDS mogu se natjecati redovni članovi HDSa. Kandidati su, uz biografiju, dužni podnijeti projekt daljnjeg rada i razvoja HDSa te prijedlog prema članku 28. Statuta Prijave se podnose preporučenom poštom ili osobno u tajništvu HDSa do 1. rujna 2008. godine. Hrvoje Hegedušić, predsjednik HDS, v.r.

25-Sep-08 10:49:55 AM