Cantus188 web

FOTO LUIGI OPATIJA

51. Glazbena tribina Opatija | Cantus Ansambl u Kanadi | Putovi hrvatske glazbe u svom kvartu | Damir Poša: Šest žica traži autora | 75. rođendan Đele Jusića | 50 godina Zagrebačke škole šansone | In memoriam Branko Polić | Moć kreativnih industrija | Intervju s Nenadom Marčecom, glavnim direktorom ZAMP–a

ISSN 1330–4747

NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA | BROJ 188 | STUDENI 2014. | CIJENA 22 kn

Jana Haluza

glavna urednica časopisa Cantus

2

Mjesto susreta i platforma za razmjenu

Osim što donosi mir i opušta, album motivira, donosi veselje velikima i malima te pomaže u stvaranju bliskosti

T

Piše: Nina Čalopek

erapijska blagodat glazbe poznata je otkad je i same glazbe. Antički bog Apolon nije bio samo bog glazbe, već i medicine, a osim u staroj Grčkoj, glazba kao terapija primjenjivala se i u starom Egiptu. Platon je raspredao o glazbi i karakteru, a Aristotel ju je smatrao pročišćivačem emocija. Čak i Biblija spominje moć Davidove harfe.

Otac svih liječnika, Hipokrat, glazbom je liječio mentalno oboljele. Glazba, ali i ples prisutni su i u narodima američkih kontinenata, dok su arapske bolnice imale uz parne i nešto poput glazbenih kupelji.

Stoga ne iznenađuje što su se moderne znanosti također zainteresirale za tu tako važnu i korisnu stranu glazbene umjetnosti. Mozart i krvni tlak, depresija i pjevanje, glazba kao sredstvo bolje komunikacije. Sve to i još mnogo više čini veliko polje muzikoterapije, a samo jedan njezin mali, ali važan dio je i prenatalna glazbena terapija te glazba za bebe.

Upravo je to i naziv nosača zvuka skladatelja Luke Balvana, člana Hrvatskog društva skladatelja, kojeg su osim speci-

na srca kad je odmorna i opuštena te pomaže u smirivanju beba, trudnica i majki. Pozitivne reakcije roditelja, koje su poznate iz vrlo živih razmjena mišljenja na forumu portala klokanica.hr, na prvo izdanje projekta Glazbe za bebe iz 2013., potvrdile su da instrumentalna glazba zaista pomaže u smirenju djeteta te da je takva glazba itekako djelotvorna i u praksi.

Vrijednost drugog izdanja je i vrlo korisna popratna knjižica koju je opremio portal klokanica.hr o utjecaju glazbe u svim stadijima odrastanja djeteta, od majčine utrobe do puberteta. Novina je i uvodna riječ psihijatra, prof. dr. sc. Mire Jakovljevića. Glazba osim što opušta i motivira, donosi veselje velikima i malima te pomaže u stvaranju bliskosti. Stoga je projekt Glazba za bebe samo još jedan doprinos radosti, ali i kompleksnosti života.

jaliziranog portala klokaLuka Balvan nica.hr, poduprli i 24 sata d.o.o. te Croatia zdravGlazba za stveno osiguranje. Gotovo dvadeset pet godina bebe kontinuiranog skladanja, izvođenja i promicanja Klokanica.hr hrvatske duhovne glazbe postavilo je Luku Balvana na mjesto jednog od najpoznatijih i najplodnijih kantautora na području duhovne glazbe u Hrvatskoj. Ima više od sto pedeset pjesama, dvadeset nosača zvuka, više od tisuću održanih koncerata u Europi, Kanadi, Americi i Australiji te brojne suradnje s eminentnim imenima hrvatske Glazba za bebe estrade.

Dokaz u praksi Nosač zvuka »Glazba za bebe« sadrži petnaest instrumentalnih skladbi u aranžmanu Adriana Vinkovića Rangela.

Jedna od skladbi uključuje snimku srca u kontinuiranom ritmu od 60 otkucaja u minuti, što odgovara otkucajima majči-

Hrvatsko društvo skladatelja 1. prosinca 2014. raspisuje

NATJEČAJ

Za potporu produkcije hrvatske glazbe u inozemstvu I. Hrvatsko društvo skladatelja (dalje: HDS) Natječajem podupire aktivnosti hrvatskih skladatelja, svojih članova, na međunarodnoj glazbenoj sceni ili tržištu.

II. Cilj Natječaja je povećati konkurentnost glazbenih djela i produkcije hrvatskih autora u međunarodnom i globalnom kontekstu, čime bi na kvalitetan način ostvarili dodatnu prepoznatljivost svoje zemlje, njezine kulture, glazbe i identiteta. Natječajem se podupire i promiče glazbeno stvaralaštvo svih žanrova na način kojim se stimulira kvaliteta i izvrsnost. Projekti koji se prijavljuju moraju biti osmišljeni za prezentaciju na međunarodnoj sceni ili tržištu, iz čega se isključuju zemlje regije (Slovenija, BiH, Srbija, Kosovo, Crna Gora, Makedonija).

III. Natjecati se mogu isključivo redoviti članovi HDS–a koji taj status imaju dulje od pet godina i koje HDS i nje-

gova Služba ZAMP putem punomoći zastupaju u cijelom svijetu. Natjecatelji također moraju biti državljani Republike Hrvatske sa stalnim prebivalištem u RH, koji su prije pristupanja Natječaju ostvarili prepoznatljivu umjetničku karijeru u RH. IV. Natjecatelji su dužni podnijeti HDS–u detaljan umjetnički, organizacijski i financijski opis projekta za koji traže sufinanciranje, zaključno s 12. siječnja 2015. godine, s naznakom »Za međunarodni natječaj« na urudžbeni zapisnik ili poštom na adresu: Hrvatsko društvo skladatelja, Berislavićeva 9, 10 000 Zagreb. Svi materijali čuvat će se najviše 15 dana nakon objave rezultata.

V. Materijali svakako moraju sadržavati dokumentaciju iz koje su razvidni kontakti sa stranim partnerima: izvođačima, producentima, diskografima i slično. Također moraju sadržavati kvalitetne audio ili notne zapise.

Mjesto elektroničke glazbe u programu: elektronička slušaonica i luminoakustički koncert

G

Piše: Karolina Rugle

lazbena tribina u Opatiji, zamišljena kao mjesto susreta i prostor za razmjenu novosti, glazbe i razmatranja glazbenog stvaralaštva i scene, već pedeset godina okuplja skladatelje, muzikologe, izvođače, profesionalce s područja glazbenog obrazovanja i predstavnike kulturnih institucija. Ove godine Tribina je ponudila niz susreta na okruglim stolovima, predavanjima, predstavljanju 28. MBZ–a te dakako koncerte s djelima hrvatskih skladatelja u izvedbi istaknutih ansambala i solista, gdje se našao i niz novih djela prvi put predstavljenih upravo opatijskoj publici.

Praizvedbe same po sebi ne jamče izvrsnost niti su izostale s većine dosadašnjih tribina, no ovogodišnjih osamnaest novih djela te brojne (nove) suradnje i vrlo uspješne izvedbe ipak se mogu istaknuti kao pomak u jednom od mogućih (konkretnih) smjerova razvoja Tribine. Čvrstim pristupom o toj se problematici govorilo i na tribini Suvremena glazba u loopu na hrvatskoj sceni koja ima potencijala nastaviti se i izvan Tribine, ali i

razgranati se u pojedinačne diskurse koji se obraćaju određenoj problematici, žanru, mediju i pitanjima glazbene scene i relativno uskoga kruga koji Tribina (zasad) uključuje. Jedno od većih i važnijih područja je svakako i elektronička glazba, ali i drugi novoglazbeni izričaji uvelike prisutni u suvremenoj glazbi. Osim skladbi Ane Horvat, Stanka Juzbašića i Tomislava Babića, koje su bile dijelom autorskog projekta Katje Šimunić, u sklopu scenskog uprizorenja Zvučne geste, »radioigre« temeljene na tekstovima Antuna Gustava Matoša, elektroničkoj je glazbi bila posvećena slušaonica–koncert koji je vodio skladatelj Tibor Szirovicza. Skladbe (nastale u različitim razdobljima, prema različitim idejama i u različitim programima) Davorina Kempfa, Frane Đurovića, Srđana Dedića i Stanka Juzbašića tom su prilikom stavljene u kontekst razvoja elektroničke glazbe — s tehnološke, ali i umjetničke strane — pri čemu se Szirovicza trudio pojasniti skladateljski proces (njegov tehnički ili/i poetički aspekt) pojedine skladbe, usmjeravajući tako slušatelje upravo na onu dimenziju djela koju su skladatelji imali u prvom planu ili koja ih je potaknula na nastanak skladbe.

Poseban je dio Tribine bilo gostovanje umjetničkog dvojca Lightune G, koji čine inženjer elektroakustike i

glazbenik Miodrag Gladović te multimedijski umjetnik Bojan Gagić, koji su pripremili impresivan uvod u program tribine predstavljanjem svojeg, sada već i u svijetu poznatog, izuma i umjetničkog projekta luminofona. Inovativni aspekt pretvaranja svjetla u zvuk još je prilično nov i neistražen među umjetnicima koji se bave elektroničkom glazbom, sound artom ili sličnim vrstama istraživanja u zvuku, a osobito je neistražen na području tzv. suvremene umjetničke glazbe. Nesvakidašnju priliku slušanja luminoakustičkog koncerta, pri čemu se sklada isključivo manipulacijom svjetlom na solarnim panelima, imali su posjetitelji prvoga dana Tribine u vili Angiolina, na izvedbi Lighterature Reading No. 19. Kao začetnik projekta Sine Linea, platforme koja okuplja umjetnike s područja improvizacije, elektroakustičke glazbe, glazbe koja se zasniva na drone zvukovima i sl., Bojan Gagić poslije je sudjelovao i na razgovorima u sklopu tribine unutar tribine. Trebamo se nadati da takvo ispreplitanje raznovrsnih suvremenih umjetničkih struja i inicijativa neće ostati izoliranim slučajem, nego da će projekti predstavljeni na ovogodišnjoj tribini rasvijetliti djelić trenutačnoga zvuka i slike naše scene te umjetničkih potencijala i odgovornosti koje ona treba.

I

novativni aspekt pretvaranja svjetla u zvuk još je prilično nov i neistražen među umjetnicima koji se bave elektroničkom glazbom, sound artom ili sličnim vrstama istraživanja u zvuku, a osobito je neistražen na području tzv. suvremene umjetničke glazbe

Elektroničku slušaonicu vodio je mladi skladatelj Tibor Szirovicza

VI. HDS može uvjetovati dodjelu potpore određenim izmjenama u projektu, suradnjom u medijskom predstavljanju te odgovarajućom promocijom važnosti zaštite autorskog prava, HDS–a ili ZAMP–a u projektu.

VII. Potpora iznosi najviše 150.000 kuna, namijenjena je jednom projektu i nedjeljiva je. Udio HDS–a u financiranju projekta ne može biti veći od 50%. HDS pridržava pravo da potporu ne dodijeli. HDS će od dobitnika potpore tražiti financijsku i programsku dokumentaciju o utrošku dobivenih sredstava.

VIII. Odluku o dobitnicima potpore donijet će Predsjedništvo HDS–a na prijedlog Stručnog povjerenstva sastavljenog od istaknutih skladatelja i drugih umjetnika odgovarajućeg područja, najkasnije do 27. siječnja 2015. godine, o čemu će javnost biti obaviještena preko interneta.

Foto Luigi Opatija

BROJ 186, SRPANJ 2014.

za nas je najgušće razdoblje aktivnosti u organizaciji HDS ZAMP–a. Velikim prilogom popraćeno je bogatstvo događanja na ovogodišnjoj 51. Glazbenoj tribini Opatija; spretan voditeljski dvojac Silvio Foretić i Vanja Lisjak uspio je obuhvatiti ono najkvalitetnije i najintrigantnije od suvremenog glazbenog stvaralaštva. Ovjenčan lovorikama, završen je prvi RockOff festival novog zvuka u Tvornici kulture, na kojemu se zahtjevni žiri oduševio punk blues bendom iz Sinja, M.O.R.T.–om (a na natječaj je pristiglo više od sto šezdeset prijava!). Tvornica je općenito postala vodeća platforma za novi glazbeni mainstream koji u posljednje vrijeme stvaraju bendovi poput Vatre, Detoura, Pavela i Buđenja, čije smo nastupe u tom prostoru pratili proteklih mjeseci. Odsad će hrvatski autori moći ubirati prihod i od glazbe na internetu, zahvaljujući prvim ugovorima HDS ZAMP–a s vodećim globalnim digitalnim servisima (YouTube i Google Play Music). Vjerujemo da će to biti dodatni poticaj za stvaranje, to više što se u posljednje vrijeme često javno govori o tome da su kulturne i kreativne industrije najbolji put izlaska iz krize. Time su se detaljno pozabavili ovogodišnja Međunarodna autorska kreativna industrija (MAKK) i projekt Kreativna Hrvatska, okupivši vodeće domaće i strane stručnjake iz ekonomije, gospodarstva, marketinga, prava i kreativnog stvaralaštva da bi raspravljali o toj temi. O njihovim zaključcima i istraživanjima, kao i o mnogočemu drugome u ovom blagdanskom smiraju godine pročitajte na stranicama koje su pred vama. Ako nam nešto želite poručiti, predložiti ili prigovoriti, stojimo vam na raspolaganju.

U ime uredništva

Doprinos radosti života

BROJ 188, STUDENI 2014.

i

Dragi čitatelji,

Miodrag Gladović predstavlja svoj izum

Svirajuća svjetlost: Lighterature Reading No. 19

Foto Luigi Opatija

Riječ urednice

51. G l a z b e n a t r i b i n a O p a t i j a , 6 . — 9. s t u d e n o g a 2 014 .

Foto Luigi Opatija

UVODNIK

Rijetki nosač zvuka s ciljem glazboterapije za najmlađe

3

BROJ 188, STUDENI 2014.

51. G l a z b e n a t r i b i n a O p a t i j a

Foto Luigi Opatija

4

Četiri koncerta – četiri glazbena doživljaja

LP Duo: Andrija Pavlović i Sonja Lončar

Četiri praizvedbe Na koncertu Svečanog otvorenja, u četvrtak, 6. studenoga 2014. u 20 sati u Zlatnoj dvorani Hotela Imperial, nastupio je Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem svjetski renomiranog dirigenta Aleksandra Markovića. Prije početka koncerta nazočne su pozdravili predsjednik Hrvatskog društva skladatelja Zoran Juranić, gradonačelnik Opatije Ivo Dujmić i skladatelj Silvio Foretić, a dodijeljene su i nagrade HDS–a, čiji su dobitnici proglašeni još na Godišnjoj skupštini 31. svibnja 2014. Za autorske i glazbeno–istraživačke projekte s hrvatskim klapama i ansamblom Lado, Nagradu Franjo Ksaver Kuhač primio je dr. sc. Joško Ćaleta, za projekt transkripcije, prijevoda i komentara Glazbenog rječnika Julija Bajamontija Nagrada Josip Andreis uručena je dr. sc. Ivani Tomić Ferić, a za Koncert za klavir i orkestar Concerto corale, čija je praizvedba bila 12. travnja 2013., Nagradom Boris Papandopulo nagrađen je skladatelj Davorin Kempf.

Koncert Svečanog otvorenja s novim djelima pisanima za orkestar počeo je izvedbom skladbe In media ignis Dubravka Palanovića. Tim je djelom skladatelj odlučio istražiti religiozni aspekt ljudske duše, pletući zanimljivu orkestralnu potku brojnih instrumentalnih boja te jasne i privlačne unutarnje logike. Ante Knešaurek se, s druge strane, u skladbi Mjesec poigrao kolorističkim kombinacijama koje nisu sasvim uobičajene. Ističući kontraste, blokovsku gradnju, pa i sam ton koji kod njega zvuči dugo i s ljubavlju, Knešaurek je zamišljenim gledanjem nebeskog tijela slušateljsku percepciju učinio gotovo taktilnom. Sanja Drakulić se, pak, poslužila pričom o trkačici i ratnici Atalanti. Zorno ocrtavajući napetost trke, u kojoj je trkačici stalo da izgubi, Drakulić se obratila repetitivnosti teških uzoraka koji su zasjali tvrdoglavom upornošću u odličnoj izvedbi Simfonijskog orkestra HRT–a i dirigenta Markovića. Deep Sea Baby Frana Đurovića u tom je kontekstu zazvučala gotovo oporo. Đurović nije izlazio iz svojeg uobičajeno izbrušenog stila temeljenog na ravnopravnom suodnosu konsonance i disonance.

Poredane tako kako su izvedene na koncertu, skladbe su bile svojevrsni sukus odnosa prema tonalitetu, orkestraciji, sadržaju i formi te njihovu novom životu u hrvatskoj skladateljskoj svakodnevnici. Zanimljivo je da se u »formulu« odlično uklopilo djelo koje je istodobno slavilo i svoju stotu obljetnicu i svoju praizvedbu. Naime, Tri pjesme Charlesa Baudelairea dr. Dragana Plamenca, u izuzetnoj izvedbi mezzosopranistice Martine Gojčete Silić, nastale su 1914. godine. Izvedene nakon Palanovićeva In medio ignis, a prije Knešaurekova Mjeseca, svojim su impresionističkim zvukom prirodni nastavak Palanovićeva zanosa i Knešaurekove igre zvukovnim bojama. Djelo je zazvučalo ne samo zahvaljujući Plamencu nego i zahvaljujući skladatelju Silviju Foretiću.

Potpuno zaljubljen u Plamenčeve Tri pjesme Charlesa Baudelairea, Foretić je svojom drugom orkestracijom

Poput koncerta otvorenja, i Zvučna gesta — scensko uprizorenje radioigre čiji je povod bila stota godišnjica smrti Antuna Gustava Matoša, očekivala se s nestrpljenjem. Zvučna gesta izvedena je u subotu, 8. studenoga u 11 sati, također u Zlatnoj dvorani. Redateljica Katja Šimunić vidjela je u Zvučnoj gesti priliku da predstavi Matoševe tekstove o glazbi i plesu koje je pisao početkom dvadesetog stoljeća u Parizu. Tekstove je oživio glumac Boris Bakal, a oči gledatelja počivale su i na plesačici Silviji Marchig, koja je u predstavi sudjelovala vlastitom plesnom gestom. Povezivanjem vizualnog s auditivnim, radijski se medij proširio, nudeći gledateljima niz pokreta u kojima je htio–ne htio morao sudjelovati. Pokret je potjecao od glazbe. Petero skladatelja ponudilo je svoje skladbe za uprizorenje Matoševih lucidnih tekstova o Frédéricu Chopinu, o plesu, o Isadori Duncan, o piščevu nesuđenom instrumentu violončelu...

Skladbe su poredane prema načelu progresije: od plesno–tonalitetnog Trećeg podatka za novo vrijeme Mire Kadoića i Ragtime elipse Stanka Juzbašića, djela su prolazila svojevrsni proces starenja. Slijedili su La danse des masques i Jour sombre Tomislava Babića te Doremifasola i Disidentni valcer/ Isadora Stanka Juzbašića koji su doveli do Simbolskog plesa i elektroničke skladbe Ružičasto, mramorno djevojče Ane Horvat. Djela su izvodili članovi kvarteta Alisios Camerata, pijanist Tomislav Babić te sopran–saksofonist Miro Kadoić.

Zvučna gesta temeljila se na nizu različitih »igara« — od glazbenih uobličenja plesa i plesanja kroz vrijeme, preko suigre plesačice i glumca, gdje je ekspresiju ponekad nosio glumac, a ponekad plesačica. Kretnje plesačice u jednom su se trenutku ispreplele s kretanjem pijanistice Mije Elezović, članice kvarteta Alisios Camerata, koja je preuzela poziciju »one koja se kreće«, pa se glumac počeo obraćati njoj, kao što se obraćao publici i kao što se prije obraćao plesačici. A čitanje Matoševa teksta nije stalo samo na glumcu, nego se prenijelo na plesačicu, čime su se uloge umjetnika počele premještati na neočekivan način.

Opreka u spoju Zamisao je bila izuzetno zanimljiva, jer je provocirala (nisu li radio i scensko uprizorenje u opreci?), ponekad iznenađivala (plesačica se ili kretala ili je nepomično stajala ili sjedila), a ponekad čak i zbunjivala (u nizu kretanja gledatelj je morao odlučiti koga gledati —

Novosadski kvartet Istoga dana, 8. studenoga, u 16 sati, Zlatnu dvoranu Hotela Imperial ozvučio je gudački kvartet Tajj iz Novoga Sada. Koncert je bio raznorodan, s obzirom na stilove, pristupe, razmišljanja i inspiracije. Poveznica je ipak bio sastav — gudački kvartet, koji je u rukama četvorice skladatelja i jedne skladateljice zazvučao na pet različitih načina.

Drugi gudački kvartet Aleksandre Verbalov slušatelja je držao u napetosti zahvaljujući čvrstim potezima gudala i gustom slaganju vertikale. Skladateljica je tu intenzivnu skladbu napisala u New Yorku 1996., a hrvatsku je praizvedbu Drugi gudački kvartet doživio upravo te subote u Opatiji. S tim je kvartetom bilo zanimljivo usporediti Drugi gudački kvartet nedavno preminulog skladatelja Krešimira Šipuša. Kvartet je, noseći podnaslov Requiem minor, skladan za Muzičku tribinu održanu u Opatiji 1977.

Premda pisano za gudački kvartet, djelo nosi konture pravog Requiema te od izvođača traži da tijekom izvedbe izgovaraju latinske tekstove Introitusa, Sequence, Offertoriuma, Sanctusa i Communia. Rezultat je duhovno djelo u kojem su članice gudačkog kvarteta Tajj djelovale poput mističnih svećenica.

Oklada s prijateljem Dresden Quartet Aleksandra Simića izrazito se izdvojio iz konteksta kao djelo temeljeno na tonalitetu i privlačnoj melodiji. No svatko tko je u programskoj knjižici pročitao autorov životopis, mogao je očekivati takav iskorak. Simićeva je glazbenička priča nevjerojatna od točke u kojoj piše da je naučio svirati na »klavijaturi« kalkulatora CASIO, do točke da je Fakultet muzičke umetnosti upisao bez prave namjere, zbog oklade s prijateljem. Užitak u onome što radi, bez obzira na okolinu, čuo se u Dresden Quartetu čiji je optimizam upravo rasvijetlio Zlatnu dvoranu.

Pitko je bilo i djelo In Circles... Tibora Szirovicze čiji su krugovi iz naslova bili dugoga daha, a čija je repetitivnost djelovala gotovo nježno. Dugoga daha bili su i tonovi alt–saksofona koji je u svojoj skladbi Arp Quintet s gudačkim kvartetom Tajj odsvirao Gordan Tudor. Tudor se od početka Glazbene tribine pred-

Foto Luigi Opatija

Radioigra

stavio kao mladi glazbenik širokih, neiskvarenih pogleda, a njegova je potreba za istraživanjem i otkrivanjem zvonila u Arp Quintetu. Po uzoru na zvukove ARP sintesajzera iz sedamdesetih godina, Tudor je oblikovao gusto, živopisno gudačko tkivo koje je poslužilo kao podloga za dijalogiziranje gudača i njegova vlastitog instrumenta, alt–saksofona.

Loop na loop U 20 sati, u subotu 8. studenoga, posljednjeg dana Glazbene tribine u Opatiji, vjerna je publika nagrađena izuzetnim koncertom izuzetnog LP Dua. Glasovirači Andrija Pavlović i Sonja Lončar taj su koncert usmjerili prema sebi omiljenom, a i publici dragom načelu ponavljanja uzoraka. Izvodeći djela srpskih i hrvatskih skladatelja, LP Duo razmatra granice između suvremene klasične i suvremene popularne glazbe, kao i suvremenog iščitavanja internetskih stranica, elektroničke glazbe, loopova i tako dalje. Koncert je doslovno nastavak tribine Suvremena glazba u loopu te je u praksi pokazao kako danas doista postoji veza edukacije, produkcije, kritike i publike, i to ne samo na hrvatskoj sceni.

Da je zapravo riječ o igri koja se ponekad pretvara u maštanje i fantaziranje, a ponekad u spajanje i razilaženje, pokazala je skladba Duo per Duo skladatelja Milimira Draškovića i Miroslava Savića. Bila je to idealna skladba za početak, jer nije samo najavila smjer, nego je igru izvođača protegnula i na skladatelje: svaki je skladatelj, naime, skladao dionicu za jedan klavir. LP Duo nastavio se igrati svirajući skladbu Severni pojas Božidara Obradinovića, a njihova je igra dosegla vrhunac kad su na red došli citati. Miloš Raičković posjeo je protagoniste–glasovirače za jedan klavir, a u svoj je Duet without You upleo Schubertovu Fantaziju u f–molu (kao i nešto manje uočljiv motiv Schubertove pjesme Gretchen za vretenom). Na sličnom je tragu, ali opet sasvim drukčije, bio Antun Tomislav Šaban koji se u Tri etide poigrao idejom glazbe koja zvuči kao »posuđena« (od Mozarta), ali to zapravo nije. Ako je Raičković publiku raznježio, Šaban ju je razveselio glazbenim dosjetkama i humorom iznesenim s puno šarma.

Ideju pattern–glazbe nastavili su Vladimir Pejković svojom skladbom Jesen, Dalibor Bukvić skladbom Bis te Ivan Božičević skladbom Spring Passes. A na kraju koncerta publiku je još jedanput razveselila poznata tema: LP Duo za završetak je odabrao Varijacije na temu La Fiesta Chicka Coree danskog skladatelja Kima Helwegga. I za svoje su sviračko nadmudrivanje zaradili veliki, iskreni pljesak oduševljene publike.

Mnogobrojna publika u Zlatnoj dvorani Hotela Imperial

Foto Luigi Opatija

edeset prva opatijska Glazbena tribina tradicionalno je bila ispunjena koncertima kojima su predstavljene najnovije skladbe hrvatskih autora. No osim njih, obnovljeno je poznavanje nekih starijih djela, a publici su predstavljena i djela skladatelja iz susjednih regija, kao i nekih stvaralaca čija je domovina geografski udaljenija od naše.

plesačicu, pijanisticu ili glumca; a morao je odlučivati i kojem zvuku pridati veću pozornost — glazbi ili čitanom tekstu). No budući da su se govorene i plesne geste počele ponavljati, vizualno je uprizorenje dovelo do zamora, pa je iz perspektive znatiželjnog gledatelja Zvučna gesta bila zanimljiva otprilike do polovice. Da je ostala na razini radioigre, gdje zvuk povlači subjektivni vizualni doživljaj, možda bi koncentracija gledatelja, kao i osjećaj kohezije različitih umjetničkih elemenata, bio veći.

Novosadski Kvartet Tajj i saksofonist Gordan Tudor

Foto Luigi Opatija

P

Piše: dr. sc. Irena Paulus

(prvu je napisao 1964.), osnažio zamišljeni debussyjevski zvuk koji se ugodno provlačio među sjedalima Zlatne dvorane Hotela Imperial.

Foto Luigi Opatija

Svečano otvorenje, Zvučna gesta, Kvartet Tajj i LP Duo

Plesna gesta Silvije Marchig uz radijski medij

Dirigent Aleksandar Marković otvorio je Tribinu programom orkestralnih praizvedbi

5

Dječja predstava »Performans« se doista može promatrati kao »zaigrani postmodernistički projekt«, no drukčija perspektiva, ona dječje predstave, to bi događanje obilježila mnogo preciznije. Koncept »red

riječi, red glazbe« doista je zahvalan za predstavljanje takozvane ozbiljne glazbe najmlađoj publici, pa bi se kao takav sigurno sjajno uklopio u program, recimo, Hrvatske glazbene mladeži. Upravo zato iznenađuje i uvrštavanje takve predstave na program Glazbene tribine Opatija, jer u publici, naročito u tom terminu, najmlađi nisu ni mogli bili prisutni, već naprotiv, odrasla, glazbeno (visoko)obrazovana publika. Informacije o povezivanju jazza i baroka svode se na prepričavanje onoga što se u engleskom jeziku zove fun fact ili se u časopisima za djecu nalazi pod rubrikom »Jeste li znali?« — dubinskog povezivanja jazza i baroka nije bilo. Besmisleno je tvrditi da povezanosti jazza i baroka nema; za početak, zanimljiva je činjenica da se učenicima i studentima takozvane notes inégales u francuskoj baroknoj glazbi tumače upravo preko jazz glazbe. Takva bi razina povezivanja već bila primjerenija publici na Glazbenoj tribini Opatija. Osim ako umjetnički voditelji publici tom predstavom nisu htjeli poručiti da je zapravo infantilna?

D v o d n e v n a t r i b i n a n a 51 . G l a z b e n o j t r i b i n i u O p a t i j i , 7. — 8 . s t u d e n o g a 2 0 14 .

Suvremena glazba u loopu Položaj pojma suvremene glazbe u društvu razmatrao se u odnosu na četiri okvirne karike: edukaciju, produkciju, kritiku i publiku

D

Piše: Višnja Požgaj

vodnevna tribina Suvremena glazba u loopu na hrvatskoj sceni — edukacija, produkcija, kritika, publika otvorila je niz aktualnih pitanja i pokušala odgovoriti na koji način pojedine karike u toj petlji (loopu) utječu jedna na drugu i međusobno funkcioniraju u odnosu na mogućnost djelovanja. Uz četiri okvirne karike navedene u podnaslovu teme, uz edukaciju je vezano opće i glazbeno obrazovanje, uz produkciju financiranje, uz kritiku uredništvo, a publika se odgaja pod utjecajem svih ostalih elemenata.

Zanimljivost suvremenog

T r e ć i n o ć n i t e r m i n n a 51. G l a z b e n o j t r i b i n i O p a t i j a , u s u b o t u , 8 . s t u d e n o g a 2 014 .

Barok i jazz?

Performans multiinstrumentalista Ratka Vojteka u dvorani Hotela Imperial neprimjeren publici Tribine

Autorice i moderatorice te zanimljive Tribine, mlade muzikologinje Davorka Begović i Petra Pavić pozvale su nekoliko uglednih skladatelja, muzikologa, interpreta, glazbenih pedagoga i kritičara da sudjelovanjem na tribini zajedno s auditorijem odgovore na pitanja gdje se i na koji način danas bavimo suvremenom glazbom, koliko je i na koji način ona prisutna u svakodnevici nastave u obrazovnim institucijama te u pripremama koncerata pa i na koji je način takva glazba tretirana na suvremenoj kulturnoj sceni i u društvu. Unatoč bogatoj produkciji (novih) djela na dvadesetak manifestacija suvremene glazbene scene u našoj sredini, pitanje je koliko je ona zanimljiva širem krugu slušatelja i kako je približiti tom krugu.

Izdvojit ćemo neka od razmišljanja i prijedloga sudionika Tribine.

Dr. sc. Diana Grgurić, muzikologinja i docentica na Kulturalnim studijima pri Filozofskom fakultetu u Rijeci, na početku je rekla da je dobro što se otvorila ta zanimljiva tema, jer je opće glazbeno obrazovanje u alarmantnoj krizi, gotovo pred ukidanjem. Sve je podređeno zabavnoj glazbi. Stoga bi dobro došao novi udžbenik koji bi podučavao o audiokulturi. Skladatelji Mirela Ivičević i Gordan Tudor iz Splita kažu da je bitan način na koji se predstavlja suvremena glazba. Važno je animirati i pridobiti publiku odličnim interpretima koji uživaju u svojem poslu.

O poticanju kreativnosti mladih, primjerice povezivanjem likovne i glazbene umjetnosti, govorili su multimedijski umjetnik i glazbenik Bojan Gagić (pokretač platforme nove glazbe Sine Linea), Naima Balić i Dubravka Dujmović Kušan, koja je iznijela pozitivna iskustva suradnje Hrvatske glazbene mladeži s raznim ustanovama kao što je HDS, Cantus ili Hrvatski radio, kako bi se u nedostatku umjetničkog odgoja u školama učinilo što više za mladu publiku.

A pišu li suvremeni skladatelji dovoljno glazbe za mlade? Odgovor je negativan, ali je pozitivan primjer amaterske scene i ljubavi prema glazbi koju primjerice voditelji pjevačkih zborova kao glavni animatori usađuju u izvođače i publiku, izvodeći mnogo hrvatskih djela (oko 50%), pa i suvremenih (10–15%), o čemu je govorila Srđana Vrsalović iz Hrvatskog sabora kulture.

Estetski otpori Dirigent i predsjednik Hrvatske glazbene mladeži Tonči Bilić smatra da se suvremena glazba ne smije izvoditi »reda radi«, već mora tražiti nove načine prezentacije u edukaciji, jer se iz neznanja pružaju estetski otpori. Pritom je vrlo važna suradnja skladatelja i izvođača kako bi se novo djelo što potpunije predstavilo i pridonijelo prijemljivosti.

Profesor teorijskih predmeta u srednjoj glazbenoj školi i predsjednik Hrvatskog društva glazbenih teoretičara Tihomir Petrović potvrđuje da je glazbeno obrazovanje »zadnja rupa na svirali«. Programi su više popis želja negoli realne mogućnosti. Obrazovanje treba osuvremeniti i povezati s ostalim karikama u loopu. S obzirom na realnost našega školstva, Seadeta Midžić se zalaže za praktično uključivanje djece u ko n zu m i r a n j e kulture.

Najslabija karika Bilo je dosta riječi i o glazbenoj kritici.

Branimir Pufuk je rekao da je kritika najslabija karika u tom loopu, koji je zamka iz koje bi svi htjeli izaći. »A što je izvan loopa?« upitao se Trpimir Matasović.

Ključni problem je, prema njegovu mišljenju, zatvorenost pojedinaca. Svatko se naime mora permanentno samoeducirati kako bi proučio ukupnost suvremene glazbe. Nažalost, mediji

Foto Luigi Opatija

Foto Luigi Opatija

Ivan Bete, Josip Nalis i Seadeta Midžić

6

Multiinstrumentalist Ratko Vojtek oduševio je u džezističkom dijelu programa Antun Tomislav Šaban, Dubravka Dujmović Kušan, dr. sc. Gorana Doliner i Tonči Bilić

BROJ 188, STUDENI 2014.

ašto se »zaigrani postmodernist« bavi lošim izvedbama barokne glazbe ako jazz svira izvrsno?

Publika je prije nastupa od informacija o glazbi koja će se izvoditi imala navedene jedino skladatelje: Georga Friedricha Händela, Milivoja Körblera, Antonija Vivaldija, Zeza Confreyja, Georga Philippa Telemanna te samoga autora predstave i izvođača, Ratka Vojteka. Taj, kako se u programskoj knjižici navodi, »zaigrani postmodernistički projekt« sadržajno je koncipiran prema načelu »red glazbe, red govora«. Govorni dio predstave sastojao se uglavnom od popularnokulturnih referencija na biografije glazbenika, uz poneki citat iz strukovne, muzikološke literature (citira, primjerice, muzikologa Ennija Stipčevića). Nakon govora, autor bi sjeo za klavir, bas–klarinet ili djembe i izveo skladbu. Na početku je to bila Passacaglia, posljednji stavak iz Sedme suite u g–molu za čembalo Georga Friedricha Händela, i to ne baš najvještije izvedena. Uslijedila je skladba Milivoja Körblera, Spotlight, u kojoj se Vojtek prikazao u nekom sasvim drukčijem

svjetlu — kao jazz glazbenik. Izvedba obrade Vivaldijeva djela za klavir jednako je bila »nespretno« izvedena kao i Händelova Passacaglia, dok je u skladbi Dizzy Fingers Zeza Confreyja autor ponovno pokazao svoje umijeće jazz pijanista. Naposljetku se nametnulo pitanje: zašto se autor bavi lošim izvedbama barokne glazbe ako jazz svira izvrsno? Izvedba Fantazije u a–molu Georga Philippa Telemanna na bas–klarinetu bila je naročito zanimljiva zbog specifične boje toga instrumenta, kao i činjenice da Ratko Vojtek na bas–klarinetu mnogo bolje vlada izvođenjem baroknog repertoara. Na samom kraju izvedena je improvizacija u čast Milesu Davisu na djembama.

uglavnom imaju negativnu ulogu. Podilaze čitateljima, umjesto da kreiraju.

Plasira se »puno smeća«, favorizira se popularna glazba, a suvremena glazba nije prisutna u javnosti, tako da se kritičar u tom globalnom svijetu treba (iz) boriti za svoje mjesto. Izuzetak je Hrvatski radio koji sustavno predstavlja i promiče suvremenu glazbu, pogotovo hrvatsku (emisija Putovi hrvatske glazbe urednice Ive Lovrec Štefanović).

Foto Luigi Opatija

Z

reći, noćni, koncertni termin na 51. Glazbenoj tribini Opatija u subotu, 8. studenoga 2014. bio je rezerviran za performans multiinstrumentalista Ratka Vojteka.

Na pozornici u Zlatnoj dvorani Hotela Imperial, mahom stručnoj publici (kad je u pitanju glazbena naobrazba), predstavio je svoju predstavu Barok i jazz?

Majstorski jazz

Glazbeni kritičar Trpimir Matasović ključni problem vidi u zatvorenosti pojedinaca prema suvremenoj glazbi

K

ako kaže Mladen Tarbuk, treba časno i odgovorno pristupati problemu. Tako će se razvijati ljubav prema glazbi, čak i kod ljudi bez sluha Foto Luigi Opatija

T

Piše: Dario Poljak

Ipak, dobro je da je glazba danas zahvaljujući internetu dostupnija nego ikada, ali je pitanje kako je plasirati? Širenjem polja rada, kaže Antun Tomislav Šaban, a Mladen Tarbuk dodaje da treba krenuti od sebe. Časno i odgovorno pristupati problemu. Tako će se razvijati ljubav prema glazbi, čak i kod ljudi bez sluha. Zaključak je bio da umjesto prepuštanja statusu quo valja prionuti na posao i naznačene inicijative izrečene tijekom Tribine pokrenuti i provesti u djelo.

7

BROJ 188, STUDENI 2014.

Jedno od pitanja koje se nametnulo studentima je što sa skladbama nakon praizvedbe. Na 51. Tribini imali smo priliku čuti dvadeset tri praizvedbe, što je svakako pohvalno, jer je jedan od ciljeva Tribine, kako je istaknuo Vanja Lisjak, upravo promicanje suvremenog glazbenog stvaralaštva. Prema riječima skladatelja Ivana Božičevića, Tribina treba biti mjesto na kojem će skladatelji pokazati što su radili. I zaista, organizatori s tog aspekta trebaju biti ponosni, jer smo zahvaljujući njihovoj inicijativi čuli velik broj praizvedbi ili prvi put slušali izvedbu nekog djela u Hrvatskoj. Primjetan je njihov trud te trud i rad skladatelja, ali čini se da je masovno potrošačko društvo ostavilo trag i na glazbenoj umjetnosti. Prema riječima Vanje Lisjaka, cilj Tribine nije stvoriti remek–djela. I to je istina, jer organizatori nisu odgovorni za stvaranje remek–djela. Za to su odgovorni umjetnici, u ovom slučaju skladatelji, koji bi svakom svojem djelu, bilo ono veliko ili

51. G l a z b e n a t r i b i n a O p a t i j a — T r i b i n a s t u d e n a t a m u z i ko l o g i j e i ko m p o z i c i j e

»Koliko je glazba komunicirala s nama?« pitaju se studenti muzikologije i kompozicije na posljednjem danu opatijske Tribine 8

P

osljednji dan 51. Glazbene tribine Opatija bio je rezerviran za Tribinu studenata muzikologije i kompozicije, za dijalog s autorima novih djela, čije su praizvedbe studenti imali priliku čuti na koncertima 6., 7. i 8. studenoga. Na tribini je sudjelovalo osamnaest studenata muzikologije, što je najveći broj studenata Drugog odsjeka Muzičke akademije koji se u posljednjih nekoliko godina pojavio na Glazbenoj tribini. Muzikolozima su se priključila samo četiri studenta kompozicije koji, nažalost, nisu aktivno sudjelovali u raspravi.

Svrha je djelovanje Odlika suvremene hrvatske glazbe je, prema riječima Mladena Tarbuka, stilska šarolikost u odnosu na sloven-

N

Jedan od najstarijih hrvatskih skladatelja, 89–godišnji Miroslav Miletić, izvedbe svojih djela riješio je osnivanjem kvarteta Pro Arte

Mladen Tarbuk istaknuo je stilsku raznolikost hrvatske glazbe, dok Ivan Božičević smatra da je ona komunikativnija nego prije

Studentska promišljanja Iako su studenti najprije imali namjeru razgovarati sa skladateljima o njihovim praizvedenim djelima, rasprava o temi Suvremena glazba u loopu na hrvatskoj sceni — edukacija, produkcija, kritika, publika, koju su u sklopu 51. Tribine vodile Davorka Begović i Petra Pavić, mnoge je potaknula na razmišljanje o suvremenoj glazbi. Tako su i studenti svojom tribinom odlučili nastaviti prethodnu temu te se osvrnuti na cjelokupnu Tribinu. Na pitanja kojima su željeli razjasniti stanje, ali i ukazati na slabe točke suvremene glazbe, spremno je odgovaralo nekoliko skladatelja koji su do posljednjeg dana ostali u Opatiji i pokazali otvorenost za dija-

Foto Luigi Opatija

Nove generacije, nove komunikacije

Piše: Karmen Širović

A što bi trebali raditi muzikolozi? Muzikolozi bi takva djela trebali prepoznati, a onda se pobrinuti da i druge, izvođače i publiku, informiraju o njima. Mnogi će se složiti s konstatacijom da je glazba način komunikacije, ali studenti su se zapitali koliko je glazba zaista komunicirala s njima. Gordan Tudor je istaknuo kako sa studentima treba poraditi na pristupu suvremenoj glazbi, a onda i na načinu kojim će je prezentirati. Mladi muzikolozi pokazali su inicijativu da se aktivno uključe u život suvremene glazbe, ali se Domagoj Kučinić (student četvrte godine muzikologije i potpredsjednik studentske udruge fusNota) retorički zapitao: »Tko će nas usmjeriti? Gdje su naši profesori?« Naime, uz tolik broj studenata muzikologije, uistinu na ovogodišnju Tribinu nije došao nitko od njihovih profesora s odsjeka. Iako nisu ni mali ni nesposobni da se brinu za sebe i misle svojom glavom, studenti još uvijek nisu formirane ličnosti u profesionalnom smislu i potrebno im je usmjerenje te savjet iskusnijih i starijih kolega i mentora.

adamo da će nove generacije napokon otpetljati loop u kojem se suvremena glazba nalazi na hrvatskoj sceni

Foto Luigi Opatija

»Tko će nas usmjeriti? Gdje su naši profesori?« retorički se zapitao student muzikologije i potpredsjednik udruge fusNota Domagoj Kučinić

Gdje su profesori?!

sku i srpsku, čemu je publika mogla i posvjedočiti na Tribini. Ivan Božičević smatra da skladatelji pišu glazbu koja je komunikativnija danas nego prije. Ali ta suvremena glazba, osim kod nekoliko specijaliziranih ansambala, nije često dio koncertnih programa. Glazbeni kritičar Trpimir Matasović konstatirao je da takvu glazbu ima priliku slušati uski krug ljubitelja glazbe u Opatiji, a veći broj publike tek svake druge godine na Muzičkom biennalu Zagreb. U raspravi su se mogli čuti i neki domišljati pothvati skladatelja koji su riješili taj »problem«.

Kako bi izvodio svoju glazbu, Miroslav Miletić osnovao je gudački kvartet. I Gordan Tudor nastupa sa svojim kvartetom saksofona (Papandopulo kvartet) koji često izvodi njegova djela, ali i djela drugih suvremenih skladatelja. A u »pomoć« suvremenoj glazbi Tudor je zajedno sa skladateljicom Mirelom Ivčević priskočio i osnivanjem festivala Dani Nove glazbe Split. »Svi smo mi na tržištu«, rekao je Ivan Božičević, a uz nove medije i tehnološki napredak danas je skladateljima i glazbi olakšana i komunikacija. Dobra volja je tu, sada napokon treba naprijed. Studenti muzikologije kreću s poznatog terena. Predložili su održavanje koncerta za studente kompozicije na idućoj Glazbenoj tribini Opatija. Ideja je pozitivno prihvaćena pa se nadamo da će nove generacije napokon otpetljati loop u kojem se suvremena glazba nalazi na hrvatskoj sceni.

BROJ 188, STUDENI 2014.

Što nakon praizvedbe?

malo, trebali pristupiti kao remek–djelu.

Foto Luigi Opatija

log i komunikaciju: Gordan Tudor, Tibor Szirovicza, Mladen Tarbuk, Ivan Božičević, Vladimir Pejković, Ana Horvat, Davorin Kempf, Ratko Vojtek i Sanda Majurec. A u raspravu su se uključili i organizatori Tribine, Vanja Lisjak i Silvio Foretić, te muzikologinja Marija Saraga, koji su inicijatori aktivnog uključivanja studenata u Tribinu.

9

51 . G l a z b e n a t r i b i n a O p a t i j a — U z k o n c e r t C a n t u s A n s a m b l a , o d r ž a n 7. s t u d e n o g a 2 0 14 .

Z l a t n a d v o r a n a H o t e l a I m p e r i a l , 7. s t u d e n o g a 2 0 14 .

Anomički vremenski kontinuitet

Alisios Camerata

Praizvedbe djela Vjekoslava Nježića, Sande Majurec, Borisa Jakopovića i Mirele Ivičević

Foto Luigi Opatija Foto Luigi Opatija

Od Sande Majurec na ovogodišnjoj smo Tribini u izvedbi Cantus Ansambla čuli Contratempo

Š

ulekova Sonata za trubu i klavir te …sempre… Borisa Jakopovića na neki su način sumirali sva (ne nužno negativna!) proturječja ne samo između Cantus Ansambla i Glazbene tribine Opatija nego i unutar sâmih tih institucija

10

Sumirana proturječja I upravo su te dvije skladbe na neki način sumirale sva (ne nužno negativna!) proturječja ne samo između Cantus Ansambla i Glazbene tribine Opatija nego i unutar sâmih tih institucija. Jer, ostatak je programa bio posve u skladu s uvriježenom praksom i Cantusa i Tribine pa je u tom smislu i ispunio očekivanja. Prve note Vjekoslava Nježića, Contratempo Sande Majurec i Dominosa Octarine Mirele Ivičević tipična su (kvalitetna) djela za ansambl i manifestaciju tipičnih (kvalitetnih) skladatelja, i u tom smislu nijedno od njih nije donijelo osobita iznenađenja.

Dobrodošlo osvježenje Upravo je zbog toga skladba ... sempre... Borisa Jakopovića — koji nije ni neposredan ni posredan izdanak Šulekove škole — bila dobrodošlo osvježenje na programu, primjer skladanja kvalitetne glazbe i izvan u nas dominantnih skladateljsko–tehničkih (a i estetičkih) obrazaca.

To je djelo, uostalom, unutar cijele Tribine izazvalo najveće polemike. Doduše, ne (kako bi se očekivalo) zbog svojega glazbenog sadržaja, nego zbog skladateljeva popratnog teksta. Naime, mnogi su se zbunili (možda čak i uvrijedili!) tom jednom jedinom rečenicom u kojoj se spominju »anomički vremenski kontinuitet«, »akustički potencijal spektralističkih tekstura«, »zoniranje zvučnih masa« i »antipozitivistička sinteza«. Da, stil je te rečenice možda pomalo hermetičan; no ako Jakopovićevi kolege skladatelji te studenti muzikologije u njoj navedene pojmove ne razumiju — a ne žele se ni raspitati za njihovo značenje — to više govori o njima sâmima nego o Jakopoviću i njegovoj glazbi.

Foto Luigi Opatija

Šulekova Sonata za trubu i klavir jest »stršala«, ne svojom kalendarskom nesuvremenošću, nego još više onom estetičkoga svjetonazora. Uostalom, nije čak ni riječ o jednom od reprezentativnijih Šulekovih djela — kako je spomenuto u programskoj knjižici, ta skladba je »do sada doživjela brojne izvedbe, osobito na studentskim koncertima« — ali ne i izvan akademsko–pedagoškog okvira. Ipak, Šulek je imao smisla u navedenom programu — jer, hrvatski skladateljski establišment ionako je najvećim dijelom izašao (izravno ili posredno) ispod Šulekova šinjela. I koliko god se Šulekovi nasljednici trudili (ili ne trudili) to prikriti, odzvone Učiteljeva svjetonazora nalazimo i u glazbama njegovih učenika, kao i učenika njegovih učenika.

Mladen Tarbuk

A

lisios Camerata po sastavu je ansambl tipičan za Messiaenov Kvartet za kraj vremena (klarinet, violina, violončelo i klavir)

K

Piše: Višnja Požgaj

vartet Alisios Camerata u nepunih se godinu dana djelovanja nametnuo i afirmirao u hrvatskom glazbenom životu zahvaljujući neuobičajenom sastavu vrhunskih glazbenika — iznimnih solista međunarodnog ugleda, koji su pronašli zajednički interes u kvalitetnom komornom muziciranju. Radovan Cavalin (klarinet), Vlatka Peljhan (violina), Branimir Pustički (violončelo) i Mia Elezović (klavir) u Opatiji su se predstavili kao iskusni komorni glazbenici u zanimljivom, pretežito novom programu hrvatskih autora s čak pet praizvedbi.

Židovski melos Davor Bobić skladbu Menora (svijećnjak) posvetio je upravo naručitelju — ansamblu Alisios Camerata, koji je djelo praizveo prošle godine u Japanu, predstavio ga zatim i na Cipru, a sada prvi put i u Hrvatskoj. To virtuozno djelo s karakterističnim »vriskom« klarineta i energičnom pratnjom klavira temelje-

no je na židovskom folklornom melosu, u očekivanju moguće obnove varaždinske sinagoge. Svileni pokret Viktorije Čop asocira na specifičan protok i oblikovanje vremena u toj nešto mirnijoj skladbi koja glazbeni sadržaj pronalazi u kontrastnim fragmentima, prepuštajući »svileni« sjaj klarinetu. Skladbu Introduction napisao je Ivan Josip Skender za Alisios Cameratu s podnaslovima Intimno, Hvalisavo i pomalo vulgarno, Bolna ispovijed, Bijesno i Razilaženje. Pojedini instrumenti predstavljaju se u solo odsječcima i motivima te postupno dobivaju reakciju od ostatka ansambla, svaki put na različit način, poput četvero neznanaca koji prvi put zajedno sjede i razmjenjuju životna iskustva te proživljavaju emotivna stanja različitog intenziteta.

Ogledalo imena Iznimnu atmosferu dočarala je Olja Jelaska u skladbi Vjetar u planini Karmel. Ideja je bila potraga za određenim oblikom simetrije u proporcijama forme kao i ravnoteža zvuka na više razina, dok je sadržaj — prožet elementom zraka — ogledalo naziva skladbe i imena samoga kvarteta (alisios je vjetar

koji puše na Kanarskim otocima gdje živi Radovan Cavallin). Može li se vjetar vidjeti, pita se autorica, ili ga opažamo tek micanjem grana na stablu? Što je to i odakle dolazi? Skladba neobična naslova –oso Mladena Tarbuka lingvistička je dosjetka. Objašnjavaju je podnaslovi koji završavaju tim istim nastavkom: Giocoso istražuje kontraste dinamike, boje, ritamske strukture i tempa, Noioso pokušava dosađivati, Nervoso počinje izvlačenjem ceduljica iz šešira s uputama za svakog glazbenika kako da izvede svoju dionicu, a Tenebroso iskušava proširivanje zvukovnih mogućnosti klasičnih instrumenata: primjerice, po klaviru se svira čekićima, klarinet izvodi multifone, a gudači Fawcettove flažolete.

BROJ 188, STUDENI 2014.

BROJ 188, STUDENI 2014.

Mirela Ivičević predstavila je skladbu Dominosa Octarine

d Cantus Ansambla, kao »kućnog« i z vo đa č ko g tijela Hrvatskoga društva skladatelja logično je očekivati da se pojavljuje i na HDS–ovim manifestacijama. Tu je zadaću ansambl odradio i na ovogodišnjoj Glazbenoj tribini Opatija, predstavivši se programom koji je istodobno i reprezentativan za njega sâmog, ali i za cjelinu programske koncepcije ovog izdanja Tribine. U pomirivanju tih dviju (ne potpuno kompatibilnih!) smjernica došlo je i do nekih nužnih kompromisa s obiju strana.

S jedne strane, obljetničarska je programska politika Cantus Ansambla (ovaj put pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera) bila predstavljena Sonatom za trubu i klavir Stjepana Šuleka, djelom koje je svojom »nesuvremenošću« iskakalo iz programskih okvira Tribine. S druge, danak posve svjesnoj »šarolikosti« Tribine bila je izvedba skladbe ... sempre... Borisa Jakopovića, autora koji ne pripada više ili manje formaliziranom HDS–ovu skladateljskom establišmentu te je kao takav bio pomalo neočekivan na programu Cantus Ansambla.

Nesuvremeni eklektik

Jedino djelo koje na tom koncertu nije praizvedeno bila je skladba za klarinet solo 11 per 1 in 1 Dubravka Detonija, nastala u Dubrovniku 1983. Posvećena je Radovanu Cavallinu koji ju je i praizveo 1985. u Zagrebu. Uz mnogobrojne zvukovno–tehničke efekte, čak i uz povremenu upotrebu glasa, Radovan Cavallin je to dosjetljivo njemu posvećeno djelo i ovom prigodom izveo suvereno, angažirano i virtuozno.

Foto Luigi Opatija

O

Piše: Trpimir Matasović

Klarinetist Radovan Cavalin, violinistica Vlatka Peljhan, violončelist Branimir Pustički, violončelo i pijanistica Mia Elezović u Opatiji su se predstavili kao iskusni komorni glazbenici

Alisios Camerata u Zlatnoj dvorani Hotela Imperial

11

Naš je jedini ansambl za suvremenu glazbu s kontinuiranim djelovanjem pronašao uspješan recept za privlačenje publike

a je pronašao uspješan recept za privlačenje šireg kruga publike na koncerte suvremene glazbe, potvrdio je Cantus Ansambl i na svojem drugom koncertu iz ciklusa Cantus & Lisinski, održanom 10. studenoga 2014. u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog u sezoni (s) povodom 70 godina Hrvatskog društva skladatelja, 100. godišnjice rođenja Stjepana Šuleka i 90. rođendana Milka Kelemena. Kvalitetno osmišljena programska koncepcija ansambla u aktualnoj sezoni više je nego atraktivna i kreirana da bi zadovoljila različite ukuse, od poklonika stvaralaštva izniklog na tradiciji (Stjepana Šuleka i njegovih učenika), preko ljubitelja suvremene glazbe u najaktualnijem smislu riječi, do najnovijih glazbeno–scenskih ostvarenja.

Vedran Metelko

Trolist Šulekovih učenika

12

Sopranistica Gorana Biondić i mezzosopranistica Ivana Srbljan u drugoj epizodi operne sapunice čija je autorica Mirela Ivičević

Kročeći putovima skladateljskog izričaja Stjepana Šuleka i njegovih učenika, Cantus Ansambl u ovoj sezoni iznosi detaljni prikaz stvaralaštva pripadnika njegove škole, izniklih na istim temeljima, a opet različitih svjetonazora i težnji. Među prvima je iz Šulekova razreda potekao ovogodišnji slavljenik Milko Kelemen, čije je Konstelacije za komorni ansambl Cantus Ansambl izveo na svojem prvom ovosezonskom koncertu nakon Šulekove Prve sonate za klavir. Na istom je koncertu svoje mjesto našao i posljednji opus Stanka Horvata, Silazak na vrh za glas i komorni ansambl, skladan na stihove Luke Paljetka. Niz je nastavljen na drugom koncertu na kojem je predstavljeno stvaralaštvo dvojice pripadnika Horvatove skladateljske generacije koja je diplomirala 1956. i 1957. godine, Nikole Glassla i nedavno preminulog Krešimira Šipuša te Dubravka Detonija, koji je uz studij kompozicije završio i klavir u razredu Svetislava Stančića. Stvaralaštvo skladatelja i pijanista Nikole Glassla vrlo je malo poznato, što u najvećoj mjeri možemo pripisati njegovu životu i djelovanju izvan Hrvatske, točnije u Münchenu, u koji je otišao 1964. godine. Sve do koncerta koji je navedenom skladateljskom trojcu godine 2005. upriličilo Hrvatsko društvo skladatelja, a potom i susreta u povodu skladateljeva 90. rođendana pet godina poslije, njegov je

Mirelina Operna sapunica Osobitost ovosezonskog ciklusa Cantus Ansambla čini podciklus Soap Opera, ostvaren u koprodukciji s Muzičkim biennalom Zagreb i Kulturom promjene SC–a. Atraktivan projekt stapa elemente opere s onima tipičnim za sapunice u pet epizoda koje potpisuje petero skladatelja (Mladen Tarbuk, Mirela Ivičević, Zoran Juranić, Silvio Foretić i Gordan Tudor), stvarajući prema dramaturškom predlošku Irene Škorić i u režiji Dore Ruždjak Podolski. Pojedinačne (pra)izvedbe na svakome od koncerata bit će zaokružene u cjelinu na MBZ–u 2015. Nakon prve epizode Mladena Tarbuka, u kojoj se dvije protagonistice susreću u prostoru Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, na koju su podsjetili i videoisječci uoči nastavka, koncept, glazbu i libreto za drugu epizodu (nastavak) osmislila je Mirela Ivičević, naslovivši je 853211 Dreamgirls! Epizodu jedne od najinventivnijih skladateljica mlađe generacije s bečkom adresom, koja u svojim ostvarenjima pronicavo ironizira društvene norme i zbivanja, najbolje opisuje njezin citat: »Moje Dreamgirls nastale su kao antipod Irmi i Mireli iz nadasve inspirativnog Irenina predloška. Dreamgirls nisu nikakav ultimativni uzor, nisu savršene, nisu ništa bolje, moralnije ni kvalitetnije od predloženih im ‘kolegica’ Irme i Mirele čije su uloge dobile, nisu čak ni simpatične. Dreamgirls jesu jedan od tisuću alternativnih ženskih snova mimo ili uz onaj o bivanju nezamjenji-

Samoborska praizvedba U nastavku prvoga dijela koncerta, uz ansambl, pod vodstvom stalnog dirigenta Ivana Josipa Skendera, nastupio je sve uspješniji pijanist mlađe generacije Aljoša Jurinić, izvevši prvi put nakon praizvedbe u Samoboru, 14. listopada 2014., skladbu Dubravka Detonija Noć između srijede i petka za klavir i komorni orkestar. Nastavak je to uspješne višegodišnje suradnje sa Samoborskom glazbenom jeseni, u sklopu koje Cantus Ansambl iz godine u godinu praizvodi djela hrvatskih skladatelja uz laureate Međunarodnog natjecanja mladih glazbenika Ferdo Livadić. Nakon akustične franjevačke crkve u Samoboru u kojoj je praizvedena, skladba, koju prema riječima autora čini »14 među se povezanih, a naizgled kontrastnih pogleda… na jednu ponešto neobičnu noć, samo jedno od mnogih mračnih ili neuobičajenih stanja u umjetnikovu životu, noć koja može biti i metafora za dan, ljubav, život ili neke druge manje važne pojave i stvari«, dobila je novu zvukovnu dimenziju u Maloj dvorani Lisinski. Nastala u rano proljeće 2014. u Dubrovniku, pisana je upravo za Aljošu Jurinića i Cantus Ansambl, koji su njezinoj najnovijoj izvedbi pristupili s velikim entuzijazmom, kreirajući zanimljive i moćne zvukovne kontraste.

Pijanist Aljoša Jurinić uspio je proniknuti u njezinu virtuozitetom obavijenu srž, prožetu izmijenjenim citatima iz popularnih repertoarnih ostvarenja Beethovena, Mozarta i Chopina i kontrastnim raspoloženjima.

Requiem minor Početak drugoga dijela večeri pripao je posljednjem iz generacijskog trolista Šulekovih studenata koji su na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji diplomirali 1956./1957. godine, nedavno preminulom skladatelju i dirigentu Krešimiru Šipušu. Nastavivši se usavršavati u inozemstvu, a potom i nižući dirigentske uspjehe diljem Europe, Krešimir Šipuš za prebivalište je odabrao Oslo, u kojem je i njegovo posljednje počivalište. Iz bogatog opusa koji čine brojna orkestralna, komorna, vokalno–instrumentalna i scenska djela, članovi Can-

N

adahnjujući nastavak operne sapunice Mirele Ivičević, naslovljen 853211 Dreamgirls!, ispunjen je domišljatim skladateljskim rješenjima i izvrsnim poznavanjem prilagodbe sceni

vo savršenom suprugom i majkom, a koje se mnoge žene boje (priznati) da sanjaju. Snova koje sanjati, a ni provoditi u djelo ne moraju, ali ako se na to ikad odluče, bit će to sasvim u redu. Za razliku od Irme i Mirele, životna sreća Dreamgirls ne ovisi o njihovoj fizičkoj i socijalnoj kvalificiranosti za posjedovanje emocionalnog i materijalnog imetka nekog drugog (odnosno o bivanju u posjedu tog nekog drugog), jer najvažnije već i same posjeduju — žive u svijetu u kojem mogu biti vlasnice onog čime se još uvijek tužno mali broj stvarnih žena može pohvaliti: vlastitog tijela, misli, egzistencije; vjere u samu sebe.« Nadahnjujući nastavak sapunice Mirele Ivičević ispunjen je domišljatim skladateljskim rješenjima i izvrsnim poznavanjem prilagodbe sceni. U skladnoj interakciji sa članovima Cantus Ansambla pod dirigentskim vodstvom Ivana Josipa Skendera, dojmljive su bile solistice, sopranistica Gorana Biondić i mezzosopranistica Ivana Srbljan, ostvarivši uvjerljivu izvedbu na tragu provokacije. Nastavak Zorana Juranića slijedi u veljači.

BROJ 188, STUDENI 2014.

BROJ 188, STUDENI 2014.

Mirele Ivičević i Šulekovi studenti obilježili drugi ovosezonski koncert

D

Piše: Bojana Plećaš Kalebota

tus Ansambla, violinisti Ivan Novinc i Martin Draušnik, violist Tvrtko Pavlin i violončelist Jasen Chelfi, izveli su jedno od njegovih najvažnijih ostvarenja, peterostavačni Drugi gudački kvartet, Requiem minor, posvećen uspomeni na skladateljeva preminulog oca, čije je ishodište moguće pronaći u srednjovjekovnoj kadenci Dies irae.

Vedran Metelko

Dreamgirls M a l a d v o r a n a L i s i n s k i , 10. s t u d e n o g a 2 014 . S e z o n a C a n t u s A n s a m b l a

opus bio gotovo nepoznat. Novu priliku za upoznavanje Glasslove skladateljske osobnosti pružio nam je uvijek pouzdani pijanist Filip Fak, otvorivši drugu ovosezonsku koncertnu večer Cantus Ansambla konciznom i usredotočenom izvedbom Glasslove dvadesetominutne Sonate za klavir u F–duru, nastale 1980. godine. Trostavačno ostvarenje eklektičnog karaktera, vjeran je odraz skladateljeva pijanističkog umijeća i prisnosti s glazbalom, ali i tradicijom, razvijenih melodija karakterističnih za neoromantizam, uz prevladavajuće elemente neoklasicizma.

U organizaciji Hrvatskog društva skladatelja, čija je 70. godišnjica središnji povod turneje, u suorganizaciji Canadian Sinfoniette i uz potporu Veleposlanstva RH u Ottawi i konzularnog odjela u Mississaugi, ansambl je na četiri koncerta predstavio djela dvanaest probranih hrvatskih skladatelja

P

Cantus puhači i Glenn Gould u trenucima opuštanja

Karolina Rugle

14

ust raspored glazbenika Cantus Ansambla u listopadu rezultirao je nizom izvrsnih nastupa početkom studenoga: počeli su (pra)izvedbama na opatijskoj Glazbenoj tribini, gdje su izvedena djela Stjepana Šuleka, Borisa Jakopovića, Sande Majurec, Vjekoslava Nježića i Mirele Ivičević, čija se skladba za solo flautu Danija Bošnjaka i ansambl pripremala i za veliki koncert koji će uslijediti nešto više od tjedan dana poslije u Torontu. Odmah nakon Opatije, na zagrebačkom koncertu u sklopu ciklusa Cantus&Lisinski u prvom je planu bila druga generacija Šulekovih studenata: Nikola Glassl, Krešimir Šipuš i Dubravko Detoni, a praizvedena je i druga epizoda ovosezonskog projekta Cantusa, MBZ–a i Kulture promjene, Soap Opere, iz pera jedine skladateljice iz skladateljske petorke sapunice, Mirele Ivičević. Pokusi tih dana nisu prestajali jer se već dva dana nakon posljednjeg ovogodišnjeg koncerta ciklusa krenulo na prekooceansku turneju.

Vedran Kocelj

Toronto TN Tower gdje je Studio Glenn Gould

G

Piše: Karolina Rugle

ubliku su činili kanadski Hrvati, brojni članovi diplomatskog zbora i nekoliko ljubitelja glazbe koji su uspjeli doći na koncert unatoč velikoj hladnoći i snijegu koji je tih dana zahvatio i Ottawu

Kanadske veze Razvijajući kulturne veze s Kanadom te nastavljajući višegodišnju suradnju s ansamblom Les Amis iz

Kanade, od 14. do 20. studenoga ove godine Cantus Ansambl održao je koncerte u trima najvećim kanadskim kulturnim središtima: Torontu, Ottawi i Montrealu, a potom je gudački kvartet Ansambla održao koncert u Kitcheneru, na poziv kolega iz gudačkog kvarteta Penderecki. U organizaciji Hrvatskog društva skladatelja, čija je 70. godišnjica središnji povod turneje, u suorganizaciji Canadian Sinfoniette i uz potporu Veleposlanstva RH u Ottawi i konzularnog odjela u Mississaugi, ansambl je na četiri koncerta predstavio djela dvanaest probranih hrvatskih skladatelja suvremene glazbe: Milka Kelemena, Krešimira Šipuša, Anđelka Klobučara, Stanka Horvata, Marka Ruždjaka, Frane Paraća, Berislava Šipuša, Srđana Dedića, Mladena Tarbuka, Krešimira Seletkovića, Ivana Josipa Skendera i Mirele Ivičević. Svoj prvi koncert u Kanadi ansambl je održao još 2008. godine, otkad traje suradnja i kulturna razmjena između ansambla Les Amis, Cantus Ansambla i Muzičkog biennala Zagreb. Toj se skupini pridružio i Gudački kvartet Penderecki, ugostivši gudački kvartet Cantus Ansambla (Ivan Novinc, Martin Draušnik, Tvrtko Pavlin i Jasen Chelfi) u ciklusu podnevnih koncerata na Sveučilištu Wilfried Laurier, gdje su izveli gudačke kvartete Krešimira Šipuša, Srđana Dedića, Krešimira Seletkovića i Ivana Josipa Skendera.

Vedran Kocelj

BROJ 188, STUDENI 2014.

Unatoč hladnoći i snijegu

Posjet Ottawi zaokružio je koncert Cantus Ansambla u MacKay United Church, na kojemu su članovi ansambla izveli puhački kvintet Stanka Horvata (Appel), Nonet Milka Kelemena, kvartet messiaenovskoga sastava Marka Ruždjaka (Prudent Views of My Love Passing by the Season) te repertoarnu skladbu AnCantus Ansambl s članovima Les Amis pod vodstvom Ivana Josipa Skendera u Studiju sambla, Tan Hetti Glenn Gould Berislava Šipuša.

Koncert je održan uz srdačnu potporu publike koju su činili kanadski Hrvati, brojni članovi diSuradnja na koncertima plomatskog zbora i nekoliko ljubitelja glazbe koji su uspjeli doći na koncert unatoč velikoj hladPrvi koncert ovogodišnje turneje održan je u noći i snijegu koji je tih dana zahvatio i Ottawu. glasovitom studiju Glenn Gould u Torontu, a na programu su bile dvije praizvedbe stranih autoSunčani Québec ra (Dance, Song and Celebration katalonskog skladatelja Beneta Casablancasa i Yacami Variazioni kanadskog skladatelja Michaela Pepe) Prijelazom na francusko govorno područje te prve izvedbe izvan Hrvatske skladbi Mirele promijenile su se pomalo i vremenske prilike, Ivičević (Dominosa Octarine) i Berislava Šipuša pa smo imali priliku prošetati vjetrovitim i pro(..un breve viaggio verso le luci di Amaraath..). hladnim, ali ipak sunčanim Montréalom. TaUz Cantus Ansambl nastupili su i članovi an- mošnja Chapelle de Bon Pasteur, većini glazsambla Les Amis, u izvedbama skladbi Micha- benika dobro poznata koncertna lokacija, bila ela Pepe i Berislava Šipuša, a kao solisti poseb- je savršenim mjestom posljednjeg koncerta u no su zablistali udaraljkaši Marko Mihajlović i velikom sastavu, kad su izvedeni Prvi gudačHrvoje Sekovanić u izvedbi Šipuševe skladbe ki kvartet Ivana Josipa Skendera, Scherzo za za dva klavira, udaraljke i ansambl. Osim njih, u puhački kvintet Frane Paraća, Glazba za Canglavnim su ulogama bile pijanistice Srebrenka tus Ansambl Anđelka Klobučara i tri stavka iz Poljak i Erika Crino, a u skladbi Mirele Ivičević Sjećanja na Issu Mladena Tarbuka, djelo zbog flautu solo svirao je Dani Bošnjak. Izrazito po- kojega su maestro Skender i članovi ansambla zitivne reakcije mnogobrojne publike u dvorani prepoznati u podzemnoj željeznici u Montréalu. označile su uspješan početak turneje i dale po- Publika u Montréalu doista je bila iznenađenje.

Naime, osim dugog pljeska i pozivanja ansamticaj za daljnje koncerte. bla na dodatni izlazak pred publiku, nekoliko je slušatelja ostalo upoznati glazbenike te razgoUnatoč snijegu varati o nekim našim skladateljima čija su djela upoznali u vrijeme studija, a pojavila su se i piU Ottawi su ansamblu toplu dobrodošlicu pritanja koja smo već čuli od nekoliko posjetitelja redili veleposlanik RH u Kanadi, gospodin Vekoncerta u Torontu — gdje se može kupiti CD selko Grubišić, i djelatnici našeg tamošnjeg veCantus Ansambla? Na put nismo došli praznih leposlanstva. Nakon primanja, večere i družeruku, pa su svi naši kanadski suradnici i domanja u veleposlanstvu, dio ansambla bio je smjećini na dar dobili neka izdanja hrvatskih skladašten i u rezidenciji veleposlanstva za boravka u telja, no nakon svega ostaje pitanje montrealOttawi, što će im zasigurno ostati zabavna usske publike i nada Ansambla da će prije sljepomena. Posjetili smo i zgradu kanadskog pardećega susreta na nekom od gostujućih konlamenta, čuli sve zanimljivosti o kanadskoj pocerata zaista i osvanuti već dugo planirano CD/ vijesti i snimili neizbježne fotografije uz portreDVD izdanje Cantus Ansambla, ujedno i prvo te kraljice Viktorije, nakon čega su predstavnipravo reprezentativno izdanje s kojim se može ci Veleposlanstva i zamjenik ministrice kulture, uputiti na neki budući boarding pred uzbudljivu Berislav Šipuš, održali nekoliko uspješnih sastai uspješnu turneju poput ove kanadske.

Pijanist ica Tamara Jurk ić S viben kao znanstvena novakinja–asistentica održala lecture–recital u Kanadi

Sedmero veličanstvenih

S

lobodna sam objaviti čitateljstvu Cantusa da sam kao znanstvena novakinja–asistentica 5. listopada 2014. otputovala avionom (o vlastitom trošku) u Kanadu održati pozivno predavanje i dva koncerta na Muzičku akademiju Sveučilišta Laval u Quebec Cityju.

Nakon dolaska, na uvodnom su me sastanku predstavili dekanu fakulteta, profesorima i studentima te sam 8. listopada u 16 sati održala lecture–recital na francuskom jeziku na temu Trois compositeurs Juifs de Croatie: La tragedie des camps de concentration (Tri hrvatska skladatelja židovskog podrijetla: tragedija koncentracijskih logora). U sklopu predavanja predstavila sam i kulturnu povijest Hrvatske i hrvatske glazbe, glavne odrednice glazbenih stilova u Hrvatskoj u 19. i prvoj polovici 20. stoljeća te sam izvela djela hrvatskih skladatelja Žige Hirschlera, Rikarda Schwarza i Alfreda Schwarza, kao tri paradigmatična primjera različitih stilova u hrvatskoj glazbi prve polovice 20. stoljeća. Dana 9. listopada u 19.30 održala sam recital s hrvatskim kornistom Hrvojem Pintarićem i kanadskim umjetnikom na trombonu, profesorom Jamesom Lebensom, na kojem su predstavljena djela sedmoro hrvatskih skladatelja: Miljenka Prohaske, Ivana pl. Zajca, Ivane Lang, Alfija Kabilja, Tomislava Uhlika, Ive Josipovića i Davora Bobića. Posebnost toga koncerta bila je svjetska praizvedba Prijateljskog trija Alfija Kabilja, skladanog u listopadu ove godine posebno za navedeni sastav. U petak, 11. listopada, ista je skladba, s djelom Kasno jutro Alfija Kabilja, snimljena u specijalnom tonskom studiju LARC Sveučilišta Laval. (Tamara Jurkić Sviben)

BROJ 188, STUDENI 2014.

naka s ministricom Kanadske ostavštine i službenih jezika Shelly Glover, te sa šeficom kabineta predsjednika Parlamenta Kenzie Potter. Uslijedio je jednako uspješan sastanak u Kanadskom vijeću za umjetnosti.

K a n a d s k a t u r n e j a C a n t u s A n s a m b l a (14 . — 2 0 . s t u d e n o g a 2 014 . u To r o n t u , O t t a w i , M o n t r e a l u i Kitcheneru)

Tamara Jurkić Sviben, Hrvoje Pintarić i James Lebens

15

Susret gudača izmjenjuje se bijenalno sa susretom pijanista Darko Lukić

D

BROJ 188, STUDENI 2014.

Piše: Bojana Plećaš Kalebota

vije godine nakon 150. godišnjice rođenja hrvatskog violinista i skladatelja Franje Krežme, njegov rodni Osijek odužio mu se još jednim, 23. Memorijalom Franjo Krežma, međunarodnim susretom mladih gudača, održanim od 7. do 9. studenoga u Koncertnoj dvorani Glazbene škole Franje Kuhača i u Atriju Gradske straže Muzeja Slavonije.

Jedna od najvažnijih kulturno–glazbenih manifestacija istočne Hrvatske koja se održava u spomen na toga prerano preminulog violinskog virtuoza, bijenalno se izmjenjujući s pijanističkim memorijalom Darko Lukić i okupljajući odabrane gudače iz zemlje i inozemstva, i ove je godine upriličena u organizaciji Glazbene mladeži u Osijeku, pod pokroviteljstvom Grada Osijeka, Osječko–baranjske županije i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Davorin Tram

Kratki život

16

Dvadesetpetogodišnja dubrovačka violinistica Đana Kahriman

Jedan od brojnih istaknutih hrvatskih glazbenih umjetnika 19. stoljeća, Franjo Krežma, rođen je u Osijeku, 2. rujna 1862. godine. Pokazavši iznimnu nadarenost za glazbu već u ranom djetinjstvu, preselivši se u Zagreb, violinu počinje učiti kao četverogodišnjak kod Đure Eisenhutha na Glazbenoj školi Hrvatskoga glazbenog zavoda. Nakon toga sa sestrom odlazi na studij u Beč, završivši tamošnji Konzervatorij u dobi od samo trinaest godina. Postavši slavan tijekom višegodišnjega koncertiranja po najuglednijim europskim glazbenim središtima, godine 1879. prihvaća ponudu Benjamina Bilsea za mjesto koncertnoga majstora u njegovu vrlo popularnom orkestru u Berlinu, koji je poslije izrastao u Berlinsku filharmoniju, a s kojim je nastupao i solistički po Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, Austriji i drugim europskim zemljama. Franjo Krežma preminuo je od posljedica teške upale uha na vrhuncu karijere, tijekom turneje, 15. lipnja 1881. u Frankfurtu na Majni, a njegovi su posmrtni ostaci tri godine poslije pokopani na zagrebač-

Unatoč iznimno kratkom životu, Krežma je uspio ostvariti svoje snove i ostaviti trag na domaćoj i međunarodnoj glazbenoj sceni. U njegovu skladateljskom opusu najbrojnija je salonska glazba — virtuozne minijature i fantazije za violinu i klavir kojih je skladao stotinjak, a koje je, istražujući njegovu ostavštinu, otkrio Franjo Kuhač. Simfonija u a–molu, tri uvertire, nekoliko koračnica i plesova, Scherzino za violinu i klavir, više skladbi za violinu i orkestar, skladbe za violinu (romance, Bosanski guslar, Iz hvatskog primorja), gudački kvartet, zborske skladbe i solo pjesme tek su dio njegova sačuvanog naslijeđa, o čijoj neupitnoj vrijednosti svjedoče i snimke iz fonoteke Hrvatskoga radija.

Entuzijastične izvedbe Važnost Franje Krežme u razvoju violinističke tradicije na našim prostorima tijekom više od četiri desetljeća potvrđuje i Memorijal koji je utemeljila nekadašnja ravnateljica Glazbene škole Franje Kuhača u Osijeku, profesorica Gordana Gojković. Podijeljen u tri koncertne večeri, Memorijal je i ovaj put imao isti cilj: predstaviti nadarene mlade gudače i približiti klasičnu glazbu široj javnosti, ponajprije mladima. Sudeći po reakcijama i broju posjetitelja, misija je uspjela. Prva je večer u do posljednjeg mjesta ispunjenoj Koncertnoj dvorani Glazbene škole Franje Kuhača protekla u znaku najmlađih sudionika, učenika

Glazbenih škola Pavla Markovca, Blagoja Berse i Vatroslava Lisinskog iz Zagreba, Franje Kuhača iz Osijeka i Konzervatorija za glazbu i balet iz Ljubljane, nagrađenih na državnim i međunarodnim natjecanjima, od kojih su neki od ove jeseni studenti na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Jedna za drugom nizale su se tako entuzijazmom prožete izvedbe; nakon dopadljivog nastupa najmlađe violinistice Matee Barišin slijedila je izvedba temperamentne violončelistice Sare Čano, koja je potom nastupila u duu s odmjerenim violinistom Nikolom Pajanovićem, izazvavši oduševljenje publike uigranim nastupom. Violinist Matej Mihaljević odsvirao je ljupki Menuet za violinu i klavir, op. 18 Dore Pejačević, a drugi dio večeri obilježili su virtuozni nastupi pedantne srednjoškolke Noami Konforte te spretnog i vrlo muzikalnog kontrabasista Igora Šajatovića, dobitnika druge nagrade na nedavno održanom Natjecanju Papandopulo, koji je, poput senzibilne violončelistice Ive Ilakovac, koja je zaključila prvu koncertnu večer, odnedavno student na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Drugi dan 23. Memorijala Franjo Krežma protekao je u znaku koncerta studenata violine na Muzičkim akademijama u Beču, Budimpešti i Zagrebu. Raznolik i zahtjevan program nisu činila samo popularna repertoarna ostvarenja, što je tome koncertu dalo dodatnu težinu. Mlada violinistica Eva Šulić, studentica uglednoga profesora Leonida Sorokowa koji violinu predaje u Beču i Zagrebu, istaknula se temperamentnim, intonativno preciznim i filigranski istkanim izvedbama virtuoznih skladbi Giuseppea Tartinija i Fritza Kreislera. Uslijedio je nastup Osječanina Zvonimira Krpana, studenta zagre-

bačke Muzičke akademije iz razreda Davora Philipsa, koji je uz djela Paganinija i Sibeliusa, izveo salonski profinjenu interpretaciju skladbe Souvenir à Steinbrück Franje Krežme. Gošća iz Budimpešte, Eszter Kökény, ostavila je snažan dojam uvjerljivim promišljanjem skladbi Ernesta Blocha i Bele Bartóka, a studentsku je večer zrelom i preciznom izvedbom skladbi Leoša Janačeka i Fritza Kreislera zatvorio violinist Martin Krpan, student treće godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u razredu Leonida Sorokowa.

Sjajna Kahriman Završna večer Memorijala već je tradicionalno u znaku solističkog recitala, a ovaj je put ta čast pripala mladoj violinistici također iz razreda prof. Leonida Sorokowa na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, dvadesetpetogodišnjoj Đani Kahriman. Dobitnica najviših nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, već ima zavidan broj održanih koncerata i nastupa uz ugledne orkestre, a uz to je stalna članica ansambla Zagrebački solisti. Uz pouzdanu klavirsku pratnju Renate Hil, dugogodišnje umjetničke suradnice na Memorijalu Franjo Krežma, ta je profinjena glazbenica izvedbama dojmljivih skladbi Johannesa Brahmsa, Claudea Debussyja i Manuela de Falle, iskazala visoku razinu tehničke spreme, istančanu sposobnost tonskog oblikovanja te preciznost i višeslojnost u iznošenju glazbenog sadržaja. Briljantnim nastupom Đane Kahriman završio je još jedan uspješni međunarodni susret mladih gudača, koji je, zahvaljujući uistinu visokoj razini kvalitete, ove godine nadmašio sva očekivanja.

V

ažnost Franje Krežme u razvoju violinističke tradicije na našim prostorima tijekom više od četiri desetljeća potvrđuje i Memorijal koji je utemeljila nekadašnja ravnateljica Glazbene škole Franje Kuhača u Osijeku, profesorica Gordana Gojković.

BROJ 188, STUDENI 2014.

Gudači nadmašili očekivanja

kom Mirogoju. Tijekom kratkoga života bavio se i skladanjem i dirigiranjem, a zahvaljujući iznimnom virtuozitetu cijenili su ga mnogi slavni suvremenici, poput Giuseppea Verdija, Franza Liszta i Henrija Vieuxtempsa.

Davorin Tram

2 3 . M e m o r i j a l F r a n j o K r e ž m a u s k l a d a t e l j e v u r o d n o m O s i j e k u , 7. — 9 . s t u d e n o g a 2 0 14 .

Završna večer Memorijala Franjo Krežma u Osijeku nadmašila je očekivanja

17

S t u d i o Z v o n i m i r B a j s i ć H R T– a i e t e r T r e ć e g a p r o g r a m a H R – a , 2 4 . l i s t o p a d a 2 014 .

Radio u svojem C kvartu

Dario Njavro

Radijska emisija Putovi hrvatske glazbe u povodu jubilarne, 15. sezone ugostila Vokalni ansambl Brevis u radijskom koncertnom studiju

iklus emisija Putovi hrvatske glazbe koji od 2000. godine na Trećem programu Hrvatskoga radija uređuje i vodi Iva Lovrec Štefanović, iz tjedna u tjedan petkom ugošćuje hrvatske skladatelje i interprete, a aktualnu, 15. sezonu emitiranja uživo obilježava temom putovanja. Neupitnu vrijednost emisije koja sustavno i predano promiče hrvatsko glazbeno stvaralaštvo, pružajući hrvatskim skladateljima jedinstvenu priliku detaljnog predstavljanja vlastitih uradaka i prateći sve novosti s toga područja, potvrđuju i priznanja: Nagrada HDS–a Josip Andreis za doprinos području muzikologije i glazbene publicistike za 2011. godinu, koju joj je dodijelilo Hrvatsko društvo skladatelja te Godišnja nagrada Hrvatske radiotelevizije za osobit doprinos u produkciji programskog sadržaja 2014. godine.

BROJ 188, STUDENI 2014.

BROJ 188, STUDENI 2014.

Piše: Bojana Plećaš Kalebota

Vokalni ansambl Brevis iz Osijeka pod vodstvom Antoanete Radočaj-Jerković

Popularizacija klasike

18

Dario Njavro

Prateći tematsku poveznicu putovanja, 24. listopada 2014., Putovi hrvatske glazbe u suradnji s Hrvatskom glazbenom mladeži i njezinim projektom Glazba u mom kvartu, ugostili su u »svojem kvartu«, točnije u Studiju Zvonimir Bajsić HRT–a, izvrsni Vokalni ansambl Brevis iz Osijeka. Hrvatska glazbena mladež ove godine obilježava šest desetljeća djelovanja. Navršilo se i četrdeset pet godina Međunarodnog kulturnog centra u Grožnjanu, važnog uporišta za razvoj i napredovanje mladih glazbenih, likovnih, dramskih i filmskih umjetnika na međunarodnoj razini. Svojim najnovijim projektom, koji od 2012. godine ostvaruje s Uredom za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba i centrima za kulturu, Hrvatska glazbena mladež nastavlja misiju približavanja glazbene umjetnosti mladim naraštajima, s ciljem popularizacije klasične glazbe i odgajanja buduće koncertne publike, omogućujući djeci i mladima primjeren doživljaj glazbe, u odgovarajućim prostorima i u neposrednoj blizini stanovanja. Edukativnim koncertima visokokvalitetnih glazbenika i ansambala, Hrvatska glazbena mladež nastavlja promicati ideju zajedništva i proniknuća u sve tajne glazbene umjetnosti, kao i njezina smisla.

Hrvatska glazbena mladež u Studiju Bajsić na javnom emitiranjeu emisije Putovi hrvatske glazbe

O vrijednosti toga projekta razgovarale su u uvodu emisije, izravno iz Studija Zvonimir Bajsić, glavna tajnica HGM– a Dubravka Dujmović Kušan i uredni-

ca Iva Lovrec Štefanović, prepustivši potom glavnu riječ Vokalnom ansamblu Brevis iz Osijeka koji je, pod vodstvom Antoanete Radočaj–Jerković i uz klavirsku pratnju Davora Dedića, brojnim učenicima osnovnih i srednjih škola predstavio presjek svojega standardnog i novog repertoara. Jedan od vodećih hrvatskih djevojačkih zborova osnovan je 1995. godine kao rezultat višegodišnjeg rada na području vokalnog obrazovanja u Osijeku, nastavljajući rad već postojećeg Dječjeg zbora Osječki zumbići. Ansambl od sedamdesetak članica, u dobi od 14 do 26 godina, ostvaruje brojne uspjehe na festivalima i natjecanjima u Hrvatskoj, Grčkoj, Italiji, Njemačkoj, Mađarskoj, Austriji, Kanadi i Švedskoj, osvajajući niz nagrada i priznanja. Svojim najvećim dostignućem smatraju nastup u Carnegie Hallu u New Yorku, 2013. godine. Gostovanje »u kvartu« Putova hrvatske glazbe članice ansambla otvorile su uigranom i profinjenom izvedbom ciklusa Pjesni ljuvene Josipa Hatzea, zabilježenog i na njihovu nosaču zvuka iz 2009. godine. Na istom izdanju svoje su mjesto našle i Varijacije na narodnu temu Slavka Zlatića, čija je dojmljiva izvedba u Studiju Bajsić ostavila iznimno dobar dojam na mladu publiku. Nakon Primorskih napjeva srpskog skladatelja Stevana Stojanovića Mokranjca, predane su brevisice, predvođene preciznom rukom Antoanete Radočaj–Jerković, uz potporu pijanista Davora Dedića, izvele efektno ostva-

renje Borisa Papandopula, Vanjkušac.

Uhlikov rođendan Uz izvedbu simpatične skladbe Mak Tomislava Uhlika, koji je baš toga dana slavio rođendan, čime je zaslužio i jazzy interpretaciju pjesme Happy birthday, bila je vezana i zanimljiva priča o njezinu nastanku, koja je ispričana publici i slušateljima Trećega programa Hrvatskoga radija. Glazbeno putovanje hrvatskim krajolicima gošće iz Osijeka zaključile su nadahnutom izvedbom popularne pjesme Ftiček veli Josipa Štolcera Slavenskog. U drugom dijelu nastupa ljupke mlade glazbenice predstavile su dio najnovijeg repertoara; Kyrie i Gloriju iz Mise br. 6 mađarskog skladatelja rođenog u Transilvaniji, Györgya Orbana, Salve Reginu baskijskog skladatelja Javiera Busta te naposljetku skladbu Adiemus velškog skladatelja Karla Jenkinsa. Upravo zahvaljujući snimci navedene pjesme objavljenoj na YouTubeu, Vokalni ansambl Brevis dobio je poziv na gostovanje u Carnegie Hallu pa stoga nije nimalo iznenadio očit emotivni naboj s kojim su te entuzijastične mlade glazbenice pristupile njezinoj izvedbi. Bio je to prikladan završetak dojmljivog glazbenog događaja, zbog kojeg valja čestitati svim sudionicima, a brevisicama i njihovim voditeljima poželjeti puno uspjeha i više koncerata na domaćoj glazbenoj sceni.

J

ubilarnu, 15. sezonu emitiranja uživo emisija Putovi hrvatske glazbe obilježava temom putovanja

19

Fortunae rota

Frane Paraća

Za rezidencijalnog skladatelja u sezoni 2014./2015. glazbenih ansambala HRT–a odabran je jedan od najistaknutijih hrvatskih skladatelja Frano Parać

BROJ 188, STUDENI 2014.

kolu sreće koje se okreće bez milosti.

Taj početni, odnosno posljednji stavak sasvim su slični i nose najdojmljiviji glazbeni materijal, građen na motivu od čvrsto protisnute riječi »sors« na koji se nastavlja kratka punktirana ideja riječi »salutis«, u posljednjem stavku »immanis«.

Dario Njavro

Grananje dionica

Zbor HRT–a i Tonči Bilić

S

kladba Fortunae rota svakako je vrijedan doprinos repertoaru Zbora HRT–a, a budući da se pjeva na latinskom, nema razloga da ne nađe i izvođače izvan Hrvatske

20

O

Piše: Zrinka Matić

dlična zamisao vodstva glazbenih ansambala Hrvatske radiotelevizije da angažira rezidencijalnog skladatelja, urodila je novom skladbom već na prvom koncertu ciklusa Sfumato Zbora Hrvatske radiotelevizije, održanom 7. listopada 2014. u Muzeju Mimara pod vodstvom maestra Tončija Bilića. Za rezidencijalnog skladatelja u koncertnoj sezoni HRT–a 2014./2015. odabran je Frano Parać, jedan od najistaknutijih hrvatskih skladatelja, prepoznatljivog skladateljskog rukopisa, čije skladbe imaju stabilno mjesto na repertoaru hrvatskih umjetnika. Naravno, kao što je to općenito slučaj sa suvremenom glazbom, ona nije u većem opsegu zastupljena na standardnim koncertnim programima velikih orkestara ili opernih kuća. Zato je ovo prilika da suvremena glazba ove sezone dodatno prosperira novim skladbama ne samo za zbor nego i za violončelo i orkestar jer nas Paraćev Koncert za Moniku Leskovar

očekuje na proljeće na jednom od koncerata Simfonijskog orkestra HRT–a.

Prvo Paraćevo novo djelo u ovoj sezoni jest skladba za šesteroglasni zbor, a cappella, Fortunae rota. Možda nešto u tom naslovu zvuči poznato, svevremenski, što nije neobično jer je tekstovni predložak skladbe preuzet iz slavne bavarske srednjovjekovne zbirke Carmina burana. Stare tekstove trubadura, studenata, svećenika, redovnika i drugih poetski darovitih žitelja srednjovjekovne Bavarske i obližnjih europskih regija, izabrao je Tonko Maroević, koji je s Paraćem surađivao već više puta, najviše na libretu opere Judita prema Marulićevu spjevu. Ujedinjeni naslovom Kolo sreće, Fortunae rota, našli su se ulomci tekstova o sreći, proljeću, krčmi i učenju. Na te vječne teme, u pet kratkih stavaka, kao da je na trenutak bačeno svjetlo i one su nam približene glazbom koja kombinira suvremenost sa skladateljskim postupcima koji imaju korijene u srednjovjekovnoj glazbi, u nekim arhaičnim melodijskim insertima, nalik na samu gregorijaniku, poput lijepe melodije baritona u prvom i posljednjem stavku, koji nose isti naslov, Fortuna, zaokružujući ciklus i govoreći o

Ono što stavak (odnosno stavke) čini posebno lijepim jest grananje dionica u raskošne vertikale superponiranih molskih i durskih akordâ, prožetih istom punktiranom ritmikom, u kojima onda u srcu strukture začujemo vrlo zanimljivu spomenutu melodiju baritona koja teksturu dodatno boji harmonijski.

I u ostalim stavcima pojavljuju se dojmljive glazbene ideje, primjerice u Krčmi (Taberna), odnosno trećem stavku, kad tu krčmu ne doživljavamo kao veselu pijanku. Zbog kromatskoga gibanja staccato struktura koje izviru iz nekih rustikalnih kola, glisanda provučenih u dionicama, promjena tempa, povremenog pljeskanja i sličnoga, krčmu doživljavamo u prizmi nekog deliričnog mamurluka. Proljeće (Ver), u drugom stavku, rađa se iz zgusnute teksture tremola i sekundi u nižem vokalnom registru; posebno je zanimljiv četvrti stavak Učenje (Studium), koji uspijeva prikazati ugasnuli entuzijazam stihova čija je tema propast učenja i znanja. Iz paučinastog sloga dionica, u piano dinamici, tu se izvijaju silazni tugaljivi motivi koji ocrtavaju takvo apatično raspoloženje.

Finoća višeglasja Pet ne predugih stavaka vrlo se prirodno koristi vokalom, ne zahtijevajući neke ekstreme u pogledu raspona i dinamike glasa. Međutim finoća višeglasja, različiti intonacijski prohtjevi, izdiferenciranost dionica koje čas funkcioniraju kao ritamski puls, čas kao melodija ili neki drugi element u kompleksnom, vrlo promjenjivom i fluidnom šesteroglasju, teško da mogu biti zadovoljeni, osim u izvedbi visokoprofesionalnog vokalnog ansambla. Skladba Fortunae rota svakako je vrijedan doprinos repertoaru Zbora HRT–a, a s obzirom na to da nema ni jezične barijere jer je pisana latinskim jezikom, nema razloga da ne nađe i izvođače izvan Hrvatske.

Hr vatski glazbeni zavod, 11. studenoga 2014. dodjela nagrada i diplome Milka Trnina Hr vatskog društva glazbenih umjetnika

Nagrađeni za promicanje hrvatske glazbe Nagrađeni su skladatelj Zoran Juranić, dirigent Ivan Repušić i pijanist Srđan Čaldarović, dok je diploma otišla u Split (Splitska opera i Zbor Umjetničke akademije)

H

Piše: Višnja Požgaj

rvatsko društvo glazbenih umjetnika već gotovo pola stoljeća dodjeljuje godišnju nagradu imena velike operne umjetnice Milke Trnine istaknutim hrvatskim umjetnicima za posebno uspješan i zapažen nastup u Republici Hrvatskoj u protekloj kalendarskoj godini. Nagrada se sastoji od medalje u srebru (rad akademskog kipara Koste Angelija Radovanija) te diplome i novčane nagrade.

Iz obrazloženja Nagrada Milka Trnina za 2013. izdvojit ćemo ona koja se odnose na hrvatsku glazbu:

Nagrada za operu »Skladatelj i dirigent Zoran Juranić, redovni profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i predsjednik Hr-

padu 2013. s velikim uspjehom gostovao na Festivalu Armel u mađarskom Szegedu, a u travnju 2014. njegovu je dojmljivom ostvarenju dodijeljena Nagrada HAZU–a.«

Klavirski presjek

N

agrada se sastoji od medalje u srebru (rad akademskog kipara Koste Angelija Radovanija) te diplome i novčane nagrade Prizori iz opere »Posljednji ljetni cvijet« Zorana Juranića

BROJ 188, STUDENI 2014.

M u z e j M i m a r a u Z a g r e b u , 7. l i s t o p a d a 2 0 14 . , c i k l u s S f u m a t o Z b o r a H R T – a

O nagrađenima O nagrađenima za 2013. odlučivao je žiri koji su činili: Pavle Dešpalj (predsjednik), Vlatka Oršanić, Katarina Krpan, Tonči Bilić, Anđelko Krpan, Milko Pravdić i Prerad Detiček (predsjednik HDGU–a). Nagrađeni su skladatelj i dirigent Zoran Juranić, za opernu fantaziju Posljednji ljetni cvijet, dirigent Ivan Repušić za koncert s djelima Vatroslava Lisinskog, Frederica Chopina i Petra Iljiča Čajkovskog, održan 28. prosinca 2013. uz Simfonijski orkestar HRT–a i Ivu Pogorelića u sklopu Dana Dvorane Lisinski te pijanist Srđan Čaldarović za koncert s djelima hrvatskih skladatelja, 17. studenoga 2013. u HGZ–u.

Diplomu Milka Trnina dobio je ansambl Opere HNK–a Split i zbor Umjetničke akademije u Splitu za izvedbu Devete simfonije u d–molu op. 125 Ludwiga van Beethovena 18. svibnja 2013. u HNK–u Split. U izvedbi su sudjelovali sopranistica Valentina Fijačko, altistica Terezija Kusanović, tenor Branko Robinšak, bas Luciano Batinić i dirigent Loris Voltolini.

Nagrade i diplomu uručio je predsjednik HDGU–a Prerad Detiček 11. studenoga u prepunoj velikoj dvorani HGZ–a, a u nastavku večeri održan je dojmljiv koncert dobitnika Nagrade Milka Trnina u 2012. godini. Pijanistica Katarina Krpan, sopranistica Tamara Franetović Felbinger i bas Luciano Batinić nastupili su kao solisti u djelima Wolfganga Amadeusa Mozarta uz Hrvatski komorni orkestar pod dirigentskim vodstvom Berislava Šipuša.

Srđan Čaldarović

vatskog društva skladatelja, dobio je Nagradu Milka Trnina za opernu fantaziju Posljednji ljetni cvijet koju je s velikim uspjehom 28. ožujka 2013. praizveo ansambl Opere Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu uoči podjednako dobro prihvaćene hrvatske premijere na Muzičkom biennalu Zagreb, 8. travnja u zagrebačkom HNK–u.

Djelo je nastalo prema dojmljivom dramskom predlošku Luke Paljetka prožetom poetskom dimenzijom, neuobičajenom dramskom strukturom i elementima melodrame. Ta je jednočinka u pravom smislu odraz Juranićeve umjetničke osobnosti, u kojoj je zaslužan ne samo za glazbeni sadržaj nego i za libreto (kao koautor s Paljetkom) te redatelj i dirigent. Neospornu i vrlo visoku razinu kvalitete to osebujno ostvarenje duguje upravo višestrukom angažmanu Zorana Juranića u njegovoj realizaciji, počevši od same ideje, preko skladateljskog izraza, do izvedbe, u kojoj je vrsne i predane suradnike imao u članovima orkestra i zbora novosadske Opere čiji je stalni gostujući dirigent. S opernom fantazijom Posljednji ljetni cvijet Juranić je u listo-

»Pijanist Srđan Čaldarović, izvanredni profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, dobio je Nagradu Milka Trnina za koncert s djelima hrvatskih skladatelja, održan 17. studenog 2013. u Hrvatskom glazbenom zavodu. Za umjetnika s osobitim osjećajem za ton i fraziranje, koncertna 2013. godina bila je iznimno dinamična i uspješna, podjednako u domovini i inozemstvu, gdje je solistički i u komornim sastavima između ostalih izvodio i djela hrvatskih autora s kojima se u travnju predstavio na turneji po Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama te u studenome u HGZ–u, potvrdivši se kao vrsni i nenametljivi interpret koji o glazbi promišlja duboko i sistematično. Pristupajući s razumijevanjem i neupitnom muzikalnošću svakoj od skladbi s programa, redom iz pera Josipovića, Slavenskog, Berse, Papandopula, Sorkočevića, Kunca, Bjelinskog i Frane Paraća, Čaldarović je studiozno predstavio presjek hrvatskog glazbenog stvaralaštva kroz povijest. Tim je uspješnim i hvalevrijednim koncertnim projektom Srđan Čaldarović okrunio svoju proteklu koncertnu godinu.«

21

Andreja Jandrić, Ema Janković, Grigor Baždar, Josipa Kukor i Ivana Oršolić

J

Piše: Iva Nerina Sibila

asna Čižmek Tarbuk, koreografkinja koja je dugi niz godina prisutna u plesnoj profesiji kao vrsna pedagoginja, a u autorskom smislu često okrenuta glazbenom i dječjem kazalištu, 2008. osnovala je grupu Fronesis. Predstavom Vrata percepcije premijerno izvedenom 2013. godine na 30. Tjednu suvremenog plesa, u suradnji s prof. dr. sc. Svenom Lončarićem i njegovim studentima FER–a te redateljem Lovrom Krsnikom, mapirala je svoje trenutačno polje interesa, a to je umreženost tijela i tehnologije. U tom je radu na vizualno impresivan i koreografski jasan način stvorila koherentan vizualno–zvučno–kinetički prostor i doslovno zavrtjela dvoranu Zagrebačkog plesnog centra u magično–virtualnu cirkularnu zonu.

Energije u prostoru Nastavljajući tu uspješnu suradnju, 30. listopada 2014., ista je autorska ekipa, dopunjena kostimografkinjom Jadrankom Hlupić Dujmušić, premijerno izvela Pokrenuti prostor. U središtu njihova istraživanja ovaj su put energi-

je koje ispunjavaju prostor nakon što osoba više nije na istom mjestu. Pokrenuti prostor vizualno je stišaniji nego prošla predstava, ali zato traga za dubljom komunikacijom tehnologije i tijela, virtualnog i realnog prostora, digitalno generirane i modificirane slike s onom plesnom. Tehnologija i virtualni avatari neprijeporno su postali dio svakodnevice, no odnos tog polja s plesom kao nostalgično tjelesnim i inertnim fenomenom, živo je i često kritično mjesto. Tijelo se, za razliku od zvuka, ne može modificirati, umnožiti ili animirati i tvrdoglavo ostaje dosljedno jedinstvu vremena i prostora. Na koji se način dakle povezuju techna i ples?

Navedimo samo dva primjera.

Na našoj plesnoj sceni zasigurno je najdalje stigao zagrebački kolektiv BAD.co koji redovito u svojim predstavama primjenjuje novu tehnologiju, a vrlo je zanimljiv primjer i njihov koreografski softver Whatever Dance Toolbox koji je dostupan na njihovim mrežnim stranicama. Spomenimo i nedavnu produkciju Zagrebačkog plesnog ansambla Rekvijem za Z, u kojem je dominantan segment interakcija plesača i kamere te golema simultana projekcija snimljenog. Tako je augemented reality tehnologija tu uvedena kao noseća dramaturška strategija.

Intervencije termokamere Jasna Čižmek Tarbuk i njezina ekipa ne tematiziraju odnos virtualnog i realnog, niti ga dovode u pitanje. Njihova propozicija je primjena tehnologije kao alata za prikazivanje finijih razina prostornosti i tjelesnosti. Tako je u središtu Pokrenutog prostora pojam topline koja se pojavljuje isprva kao rekvizit — crvena lopta, potom se razigrava između dva tijela, nevidljivo ih držeći u međusobnoj napetosti te na kraju intervencijama termokamere.

U prvoj slici predstave, prostor se pokreće projekcijom geometrijskih oblika kroz koje prolazi plesač, potpuno stopljen s njima, a kako se oblici mijenjaju, tako se pokreće i animacija. Jedini scenski element je bijeli pano iza kojega se povremeno skrivaju plesačka tijela, a projekcijama na njemu ostaju vidljivi tragovi tijela, obrisi i sjene. Vizualno je dojmljiva trodimenzionalna projekcija koja podsjeća na nebesko zviježđe čije gibanje prati pokret plesanog tijela, kao tijek unutarnje transformacije energije.

Ema Janković

U koreografskom smislu, Pokrenuti prostor ambiciozniji je zahvat nego prošli rad. Kako se uglavnom radi o vrlo mladim plesačima, koreografkinjina je pozornost posvećena upravo njima. Tako koreografska građa izrasta iz tjelesnih i interpretativnih mogućnosti svakog ponaosob i ističe ih do maksimuma. Strategijom sljedova čestih repeticija motiva, razvijaju se jasne i dojmljive scenske slike, gotovo karakteri koji se čvrsto upisuju u prostor. Sama koreografija iznenađujuće je snažna i ekspresivna, artikulirana u detaljima, gura tjelesnost u brzini, eksploziji i ekstenzijama.

Plesačku je ekipu povela Ema Janković, plesačica velikih mogućnosti, eksplozivne snage i poetske kvalitete, čiji je materijal koreografski najzahtjevniji i najrazrađeniji. U duetu s njom, središnji dio predstave nosi Andrea Jandrić, zanimljiva, energična mlada plesačica spremna na rizik. Gotovo kontorcionističke sposobnosti, ali i fini senzibilitet pokazala je Josipa Kukor, a svoje su dijelove lijepo izveli Grigor Baždar i Ivana Oršolić.

Fronesis se svojim radom na hrvatskoj plesnoj sceni profilira kao znanstveno– umjetnički projekt koji spajanjem mladih snaga i sa znanstvene i s umjetničke strane razvija nova i uzbudljiva područja unutar živog, aktualnog i otvorenog polja u kojem se sukobljavaju techna i koreografija.

BROJ 188, STUDENI 2014.

Kruno Marinac

Gazarov i samoozvučivanje

T

ijelo se, za razliku od zvuka, ne može modificirati, umnožiti ili animirati i tvrdoglavo ostaje dosljedno jedinstvu vremena i prostora

Jasna Čižmek Tarbuk prepoznatljiva je i po višeslojnom pristupu glazbi. U ovom radu uglavnom se koristi klavirskom glazbom Davida Gazarova, no taj pristup mijenja u već spomenutom središnjem duetu samoozvučivanjem tijela. Plesačice tako prate svoj pokret snažnim izdisajima kao ekstenzijama pokreta, dodajući spontanu vokalnu izvedbu onoj plesnoj. U kontekstu teme predstave, na taj način razina »nevidljivog«, energije ili topline, dobiva novu dimenziju prostorne prisutnosti — one zvučne.

Kruno Marinac

U najizravniji odnos tehnologija ulazi u repeticiji dueta Eme Janković i Andreje Jandrić, kad se prostor otvara velikim projekcijama termokamere, kao duplicirana slika plesnog tijela, odnosno njegove energetske sjene. Tako tehnologija čini vidljivim razinu tjelesne prisutnosti koja je oku nedostupna.

Kruno Marinac

22

Nevidljive razine prisutnosti

BROJ 188, STUDENI 2014.

Umjetnička organizacija Fronesis/Jasna Čižmek Tarbuk (kor.): Pokrenuti prostor

F

ronesis se svojim radom na hrvatskoj plesnoj sceni profilira kao znanstveno–umjetnički projekt koji spajanjem mladih snaga i sa znanstvene i s umjetničke strane razvija nova i uzbudljiva područja

23

Razmjena suvremenoga glazbenog stvaralaštva između Bugarske i Hrvatske

Hrvatsko–bugarske veze

B

BROJ 188, STUDENI 2014.

Piše: Žanina Carić

ugarska i Hrvatska proteklih su se nekoliko dana, tjedana i mjeseci družile uz suvremenu komornu glazbu hrvatskih i bugarskih skladatelja. U Sofiji su održana dva seminara hrvatskih profesora Kristine Beck–Kukavčić i Vlatke Peljhan.

Hrvatska vokalna lirika odjekivala je hodnikom Muzičke akademije u Sofiji; bugarske studentice solo pjevanja dorađivale su naučena djela Mile Cipre, Huberta Pettana, Brune Bjelinskog, Ive Paraća, Ivane Lang. Nekoliko soba dalje intenzivno se s bugarskim studentima gudačima radilo na izvođenju djela Berislava Šipuša, Borisa Papandopula, Mladena Tarbuka, Pavla Dešpalja, Ive Mačeka i Ivane Lang. Bugarske pijani-

stice Galina Apostolova i Angelina Dečeva, profesorice Muzičke akademije u Sofiji, uvelike su pridonijele tome da se rezultat rada na seminarima pokaže na izvrsnom koncertu održanom 22. studenoga 2014. u dvorani Nacionalne muzičke akademije Pančo Vladigerov u Sofiji. Sva djela odjeknula su na koncertu poletno, snažno i profesionalno: Imam jednu želju Josipa Vrhovskog, Rapsodico za violu solo Mladena Tarbuka, Serenada Josipa Hatzea, Mirni zaljev Ive Paraća, Violin Caprices no. 2 za violinu solo Pavla Dešpalja, Vrabec Huberta Pettana, Sve utaman Jakova Gotovca, Sonata za violu i klavir Borisa Papandopula, Puste šume Adalberta Markovića, Sonata za violinu i klavir Ive Mačeka, Žabe Brune Bjelinskog i Gonars trio Berislava Šipuša. Nakon koncerta predana je donacija vrijednih notnih i CD izdanja Cantusa d.o.o. i Muzičkog informativnog centra iz Zagreba knjižnici Muzičke akademije u Sofiji.

Djela za djecu Istoga je dana na Nacionalnom glazbenom učilištu Akademik Andrej Stojanov u Sofiji održan odlično prihvaćen

koncert suvremene hrvatske glazbe za djecu te predavanje o autorima tih djela. Žanina Bilić svirala je Sonatinu u C–duru te ciklus malih preludija Iverje Ive Lhotke–Kalinskog, Pjesmu bez riječi op. 10 Dore Pejačević, Crno–bijelu etidu Frane Đurovića, Nokturno op.

29 Ivane Lang te Kotač, Lutkino kolo i Uspavanku Žige Hirschlera. Više klavirskih pedagoga spremno je izjavilo da će hrvatska djela uvrstiti na repertoar svojih učenika. Jutro nakon toga u bugarskom gradu Gabrovu u prekrasnoj Galeriji Hristo Cokev održana je koncertna matineja hrvatske komorne glazbe. Tom su prilikom pred punom dvoranom dvije hrvatske umjetnice: mezzosopranistica Biljana Keserić–Košćal te violinistica i violistica Vlatka Peljhan u suradnji s bugarskim pijanisticama Galinom Apostolovom i Angelinom Dečevom izvele ciklus pjesama Neizrečeno Ivane Lang, solo pjesmu Ostavljena Blagoje Berse, Serenadu Borisa Papandopula i baladu Djevojka i mjesec Jakova Gotovca te u drugom dijelu Ples sablasti za violinu i klavir Ivane Lang, Rapsodico za violu solo Mladena Tarbuka i Sonatu za violinu i klavir Ive Mačeka. Koncert je sjajno odjeknuo.

Uzvratni posjet U uzvratnom posjetu bugarskih umjetnika Hrvatskoj, 28. studenoga 2014. održan je vrlo zanimljiv seminar pijanistice Galine Apostolove u Pakracu o suvremenoj bugarskoj glazbi, konkretno za klavirski duo te glas i klavir.

Na seminaru su hrvatski mladi glazbenici uvježbavali djela bugarskih autora (Krasimir Taskov, Atanas Atanasov, Dimitar Petkov, Marin Goleminov, Dobri Hristov, Ljubomir Pipkov, Velislav Zaimov i Andrej Stojanov). Pijanisti Tea Silađi, Kristina Kačarovski, Ivana Godec– Vinceković, Danijel Oto, Martina Juras, Galina Apostolova i Žanina Bilić te pjevači Sofija Cingula (mezzosopran), Aleta Arbanas (sopran), Peter Schmidt (bariton) i Chris Holman (bas) na koncertu su vrlo nadahnuto u prekrasnoj dvorani Glazbene škole Pakrac izveli Noveletu Krasimira Taskova i Bugarski ples za klavir četveroručno te niz pjesama za glas i klavir (Son mi dojde, Mesečinko lju grejlivka, Oda cvijetu, Vino pija, Baštin dvor, Gana i mlad kaluger).

Skladatelj Velislav Zaimov predstavio je ukratko život i stvaralaštvo svojih istaknutih kolega. Sljedećega je dana odr-

žan recital mladih bugarskih umjetnika, još uvijek studenata na Muzičkoj akademiji u Sofiji: basa Chrisa Holmana i pijanista Svetlina Hristofa. Na programu su bila sljedeća djela: Vino pija i Hajduška pesen Dobrija Hristova, Stari djado stado pase Panča Vladigerova, Tri balade opus 5 Ljubomira Pipkova, Rondo za klavir Svetlina Hristova i Koja si ti Atanasa Atanasova.

BROJ 188, STUDENI 2014.

Proteklih nekoliko mjeseci Bugarska i Hrvatska družile su se na nizu koncerata, radionica i predavanja

Glavni cilj ovog bilateralnog projekta bio je u obje zemlje predstaviti umjetničku bugarsku i hrvatsku suvremenu glazbu, motivirati mlade glazbenike i studente glazbe da aktivno upoznaju djela umjetničke suvremene glazbe tih zemalja o kojima se dosad znalo vrlo malo. Projekt su poduprli Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Zaklada Hrvatska kuća, Cantus d.o.o., Muzički informativni centar, Grad Pakrac, Glazbena škola Pakrac, Nacionalna muzička akademija Pančo Vladigerov i Nacionalno učilište Akademik Andrej Stojanov u Sofiji te Grad Gabrovo. Organizator je Udruga za promicanje umjetnosti Svetkovina iz Zagreba.

G

lavni cilj ovog bilateralnog projekta bio je u obje zemlje predstaviti umjetničku bugarsku i hrvatsku suvremenu glazbu, motivirati mlade glazbenike i studente glazbe da aktivno upoznaju djela umjetničke suvremene glazbe tih zemalja

24

Sudionici radionice i recitala hrvatske glazbe u Bugarskoj

Sudionici uzvratnog posjeta bugarskih umjetnika Pakracu zajedno s hrvatskom pijanisticom Žaninom Bilić

25

M a t o š i j a n a, v i o l o n č e l i s t i č ko – p o e t s ke v e č e r i u z a g r e b a č ko j g o r n j o g r a d s ko j P a l a č i D v e r c e o d r u j n a d o p r o s i n c a 2 014 .

Nova djela za violončelo

Četverodijelni ciklus u povodu stote obljetnice smrti Antuna Gustava Matoša, pjesnika i violončelista, uključio je i narudžbe novih djela od Frane Đurovića, Tomislava Olivera, Krešimira Seletkovića i Sare Glojnarić

Matoš violončelist Odabir violončela, instrumenta najsrodnijeg ljudskom glasu, nikako nije slučajan. Naime, Zagrepčani su u Zajčevo doba mogli upoznati Matoša, osim u recitiranju poezije i intelektual-

nim raspravama o društvenim pitanjima, i u ulozi glazbenika, i to violončelista. Danas, više od stoljeća poslije, također na Gornjem gradu, u prostoru koji odražava neka prošla vremena, spoj poezije i glazbe pružili su interpretacijama visoke razine glumci recitatori Zoran Kelava, Urša Raukar, Rene Medvešek i Sven Jakir te violončelisti Branimir Pustički, Smiljan Mrčela, Monika Leskovar i Vinko Rucner.

Mora Sare Glojnarić Svaki od naših skladatelja pri izražavanju pjesničkog predloška posezao je za

drugim sredstvima, no u konačnici su svi postigli srodan rezultat, od čega je tek istupala skladba Mora Sare Glojnarić. Za razliku od preostalih skladbi inspiriranih sonetima, najmlađa skladateljica u skupini skladala je na stihove slobodnijeg književnog oblika. Fantastična izvedba Monike Leskovar pokazala je da se Glojnarić odlučila koncentrirati na makroformu s malo glazbenog materijala i mnogo skladateljske razrade, ponajprije na artikulacijskom planu, te na osluškivanje (uvijek drukčijeg) odzvuka tona violončela. U dva je navrata uporabom ljudskog glasa same violončelistice stvorila pregledno i logično djelo

neupitne umjetničke kvalitete, ugodno iznenadivši skladateljskom zrelošću. Na istom je koncertu, održanom 3. studenoga, zanimljivo bilo čuti i Lamentaciju Antuna Tomislava Šabana iz 1993., koja se, iako sasvim drukčija od skladbe Mora, vrlo lijepo uklopila u tu glazbenu večer.

Pjesnik i Notturno Suprotno Glojnarić, preostala su trojica autora krenula od mikroforme. Frano Đurović također se poigravao artikulacijom, ocrtavši uspješno ozračje Utjehe kose (o čemu je već bilo riječi u prošlom broju Cantusa), dok je Tomislava Olivera Matošev sonet Pjesnik prema njegovim riječima »iznova inspirirao i poticao da prihvati vječitu sumnju kao naličje stvaralačkog čina«. Pritom je motive »pjeva« i »gnjeva« prikazao dvama intervalima kvinte, udaljenima najvećim mogućim rasponom tonaliteta — tritonusom.

Na taj je način unutarnjim glazbenim sadržajem prikazao pjesnikovu dvojbu s početka soneta. Tu je dvojbu, izraženu atmosferom i variranjem melodijskog materijala Smiljan Mrčela izrazio odlično 20. listopada, na zadovoljstvo skladatelja i publike. Na posljednjem koncertu, održanom 1. prosinca, na stihove soneta Notturno, Vinko Rucner praizveo je istoimenu skladbu Krešimira Seletkovića. Koncipirana trodijelno, donosi promišljeno i skladno supostojanje središnje vrlo sjetne melodije koja dočarava opći dojam soneta i rubnih odsjeka. U njima se na različite načine razrađuju elementi s početka — onomatopejske imitacije elemenata soneta, koji su, iako možda odveć banalni, vrlo dobro uklopljeni u jezgrovitu, smislenu glazbenu cjelinu, a ona je naišla na pozitivne reakcije slušatelja.

Poezija i glazba Uz izvrsne interpretacije stihova povezanih s praizvedenim glazbenim djelima, glumci su vrlo nadahnuto recitirali i druge Matoševe pjesme, različitih tema. Pomalo paradoksalno, no nakon završetka ciklusa teško je bilo oteti se dojmu da će Matoševa poezija u sljedećim desetljećima biti suvremenija, odnosno sadržajno aktualnija od samih skladbi, od čega kao mogući izuzetak treba istaknuti Moru Sare Glojnarić.

Nikola Seljan

A. G. Matoš s violončelom, rad akademskog kipara Tomislava Kršnjavog

26

Violončelist Vinko Rucner i glumac Sven Jakir

BROJ 188, STUDENI 2014.

BROJ 188, STUDENI 2014.

godini u kojoj se u književnoj umjetnosti diljem Hrvatske na brojne načine obilježavala stota obljetnica smrti Antuna Gustava Matoša, njezina sestra po muzama, glazbena umjetnost, također je odala počast tom velikanu. Koncertna poslovnica ArtAgent organizirala je ciklus od četiri koncerta u četiri koncertne večeri, od kraja rujna do početka prosinca, u intimnom am-

bijentu gornjogradske Palače Dverce.

Na predloške četiriju Matoševih poetskih ostvarenja četvero hrvatskih skladatelja skladalo je djela za violončelo solo. Praizvedbe su povjerene našim vrsnim glazbenicima, čije su interpretacije nesumnjivo pridonijele dobroj prezentaciji i recepciji.

Programski koncept Matošijane zadao je osim praizvedbe novog djela, po jednu Suitu za violončelo solo Johanna Sebastiana Bacha te djela koja su izvođači birali sami, u ovom slučaju mahom ona 20. stoljeća. Raznolik repertoar iskoristili su potpuno, predstavivši se publici kao umjetnici bogatog iskustva, izvrsne tehničke spreme, velike muzikalnosti i istinskog razumijevanja glazbe koju sviraju. Ona se, iako je varirala od umjetnika do umjetnika i od skladbe do skladbe, ipak pokazala ključem za uspjeh cijelog ciklusa, a ponajviše u pogledu novih djela. Uspjehu cijelog projekta zanimljivog koncepta pridonijela je i grafički i sadržajno dobro opremljena programska knjižica muzikologinje Ane Vidić, stoga je šteta da se organizator nije malo više potrudio u promidžbi. Izostanak promidžbe (osim koncerta Monike Leskovar) rezultirao je slabom posjećenošću koncerata.

P

omalo paradoksalno, no nakon završetka ciklusa teško je bilo oteti se dojmu da će Matoševa poezija u sljedećim desetljećima biti suvremenija i sadržajno aktualnija od novih skladbi, od čega kao mogući izuzetak treba istaknuti Moru Sare Glojnarić.

Skladatelj Krešimir Seletković iskazao je zadovoljstvo izvedbom Vinka Rucnera svoje nove skladbe Notturno

Nikola Seljan

U

Piše: Ivana Jurenec

27

50 godina poslije…

agrebačko gradsko kazalište Komedija 14. studenoga 2014. ugostilo je manifestaciju koja već sedamnaest godina slavi, prati i stvara šansonu, tj. pridonosi razvoju Zagrebačke škole šansone. No kako se ove godine navršilo pola stoljeća od osnutka nekadašnjeg Studija 64, nukleusa Zagrebačke škole šansone, prigodno je trebalo zastati, pogledati unatrag i prisjetiti se velikana koji su u proteklih pedeset godina stvarali glazbenu kulturu, nastojeći ostvariti odmak od populističkog izraza i stvoriti trajne, a ipak omiljene skladbe.

Glavne zvijezde

Pedeset godina od Studija 64 i sedamnaest godina od prvog Chansonfesta

Jacques Houdek

Arsen Dedić

Martina Majerle

28

Može se pretpostaviti s velikom sigurnošću da je taj pogled unatrag, pregled i odabir postojećih ostvarenja otkrio da ima i previše toga da bi se mogla prema bilo kojem kriteriju obaviti zastupljenost ovog ili onog autora ili interpreta. Svaki od autora i osnivača autohtone hrvatske šansone mogao bi izvedbama svojih skladbi napuniti gledalište Komedije i po tri večeri zaredom: Dedić, Kabiljo, Gotovac, Hegedušić, Kalogjera… Stoga je koncertni raspored svečarskog i svečanog koncerta u počast autorima, pjesnicima, skladateljima i izvođačima bio više poput natuknica i uhu ugodnog podsjetnika u velikom leksikonu, negoli neka obvezujuća smotra.

Poput svjećica na slavljeničkoj torti zasjala su imena pjesnika Dragutina Tadijanovića, Dobriše Cesarića, Zvonimira Goloba, Željka Sabola, Ivice Krajača, Vesne Parun, Jadranka Črnka i nadasve neizbrisivih doprinosa Drage Britvića i Arsena Dedića, da nabrojimo glavne zvijezde toga omiljenog žanra. Bili oni kraljevi interpretacije poput Zvonka Špišića, Ibrice Jusića, Hrvoja Hegedušića ili nadareni skladatelji, pjesnici i pjevači poput Arsena i Hrvoja Hegedušića, njihovo je djelovanje započeto u optimističkim godinama sredine prošloga stoljeća, stvorilo je toliko toga lijepoga, dobroga i umjetnički vrijednoga da s pravom možemo reći da su šezdesete, kad je nastajalo novo doba (finski dizajn, putovalo se na Mjesec, stvorene su eurovizija i mondovizija) u Hrvatskoj, doba nastajanja originalne i samosvojne kulture, zahvaljujući en-

Lara Antić

tuzijazmu i naravno, darovitosti nekolicine glazbenika koja se može staviti uz bok tzv. Zagrebačkoj školi crtanog filma. Šansone nisu dobile Oscara, ali s obzirom na svoj dugi životni vijek, dobile su i više od toga: trajnu ljubav i privrženost slušateljstva i publike koja je posjetila te večeri Kazalište Komedija da uživa u onome što ju je nadahnjivalo i osmišljavalo njihove dane proteklih pedeset godina.

Ljubavne pjesme i kabaret Naše su šansone imale izvore u mediteranskoj, bolje reći romanskoj tradiciji te pjesme o ljubavi, melankoliji, individualnom iskustvu i životu. Šansona je izravno socijalističkim »trudbenicima« otkrivala njihovu duševnost i doživljaje intimne i individualne. Moderato cantabile kojom je Arsen otvorio svečani koncert, dirljivo je prihvaćena kao vječno lijepa i uspjela pjesma, ali nas je i podsjetila na to koliko je mnogo značila u doba svojega nastanka, kad je hrvatskim jezikom ispričala jedan intimni trenutak i doživljaj koji je tadašnja površna stvarnost skrivala.

Bicikl Zvonka Špišića uputio nas je na drugu tradiciju koja je asimilirana u zagrebačke šansone, a to je kabaret. Od svih poznatih pjesama, upravo je Bicikl virtuozna bravura zasnovana na tzv. Sprachgesangu brechtijanskoga teatra i možda se može usporediti jedino s Alabama Song Kurta Weilla.

Treći i završni akcent osnovnih struja koje su se tkale prošlih desetljeća je Music hall i zapadni utjecaji, što je bilo više nego bjelodano kad je Jacques Houdek u velikom stilu otpjevao Milionera Zvonka Špišića pa se činilo da nas je čarobnim štapićem teleportirao u Las Vegas na koncert Georgea Michaela ili Toma Jonesa. Taj je stilski utjecaj baštinjen iz trajne tradicije mjuzikla, djelatnosti Alfija Kabilja i neprekinute posvećenosti Kazališta Komedija pjevanome žanru.

stup i ona crvena nit koja žari u tim našim zimzelenim pjesmama; Danijela je unutarnjim uhom »skinula« Terezine piano sublimacije, Mario Huljev je u Djevojci za jedan dan »čuo« Arsenov kolorit, i tako redom da ne zapostavimo ničiji napor, svi su se izvođači kasnijih naraštaja nastojali spontano osloniti na izvedbe prvih autora i donijeti neku novu snagu, vlastiti izričaj, bez oponašanja. Bilo je tu i novih, osvježenih aranžmana, možda i aranžmana radi pokoja bossa nova kad zapravo nije potrebno, ali i zgodnih, pikantnih obrada (npr. Moj osmijeh i ja Jadranka Črnka).

K

oncertni raspored svečarskog koncerta u počast autorima, pjesnicima, skladateljima i izvođačima bio je više poput natuknica i uhu ugodnog podsjetnika u velikom leksikonu, negoli obvezujuća smotra

Osmijeh ili stih Svakako, veliki su to umjetnici i glazbenici, koji su osnutkom Studija 64 pola stoljeća obogaćivali našu glazbenu kulturu, a svaki od njih pjevao je o životu s velikom ljubavlju, svakom opjevanom doživljaju dodavao »osmijeh ili stih«, što je vjerna publika tog petka navečer osjećala i prepoznala, svakoga nagrađivala pljeskom, spontano razgovarala s voditeljem Vojom Šiljkom i osjećalo se srodstvo, gotovo vlasništvo publike nad tom uzbudljivom glazbenom ostavštinom.

No iskrena i istinita šansona može ukazati i na svoj vijek i njegovu prolaznost. Massimo Savić (»Majstor je majstor«, komentirao je Vojo Šiljak snažni pljesak Massimu) tako je vrhunski donio Trešnjevačku baladu tria Špišić–Britvić–Bosner, da se činilo kao da je sad skladana, da je čujemo prvi put, ali se u to umiješao neki magleni sentiment pitanja: gdje je sad ta Trešnjevka o kojoj se pjevalo s takvom simpatijom prije više desetljeća? Očito u srcima onih koji su je živjeli i posvojili. Prava vrijednost je uvijek aktualna, a Balada iz predgrađa koju je otpjevala Lea Dekleva nekako više pristaje današnjici.

BROJ 188, STUDENI 2014.

BROJ 188, STUDENI 2014.

Piše: Đurđa Otržan

Anastazija Vržina

Z

G r a d s k o k a z a l i š t e K o m e d i j a ,14 . s t u d e n o g a 2 0 14 . , F e s t i v a l š a n s o n e C h a n s o n f e s t 2 0 14

Hrvoje Markulj

Nasljednici velikana Ta je pak praksa omogućila karijere velikih pjevača, performera i talenata: Tereza, Radojka, Gabi i mnoge druge čija je izravna nasljednica, kako je to pokazala izvedbom pjesme Put u raj, Danijela Pintarić. Lijep, sonoran glas, slobodan i ujednačenih dinamičkih prijelaza, uz to scenski siguran na-

Helena Bastić

29

Anastazija Vržina

Paula Jusić i član dubrovačke klape Kaše uz Dubrovački simfonijski orkestar pod dirigentskim vodstvom Đele Jusića

75 . r o đ e n d a n Đ e l e J u s i ć a , 16 . s t u d e n o g a 2 014 . u H r v a t s ko m g l a z b e n o m z a v o d u

Bokunić dubrovačkog srca u srcu Zagreba Koncertom je obilježen rođendan našeg najnagrađivanijeg skladatelja

S Anastazija Vržina

Piše: Jagoda Martinčević

30

Rođendanskom se koncertu glasom pridružila i skladateljeva dugogodišnja prijateljica Tereza Kesovija

lobodna sam malo »privatizirati« ovaj tekst.

Naime, mislim da imam za to dobar razlog, s obzirom na doista dugogodišnje poznanstvo sa slavljenikom, jer se već na početku toga poznanstva zbila zgodna anegdota. Godine 1972. u Kazalištu Komedija praizveden je mjuzikl Dundo Maroje Đele Jusića. Unatoč općem uspjehu kod publike i kritike, tada još jako mlada i nadobudna kritičarka Vjesnika J. M., tj. autorica ovih redova, napisala je negativan prikaz o djelu i izvedbi. Tko zna zbog čega mi se gotovo ništa nije svidjelo? U svakom slučaju, već iste

godine Dundo Maroje odlazi u Sovjetski Savez i ubire lovorike. Ansambl se vraća u Zagreb sretan i ponosan, a meni stiže kartolina s gosparskim tekstom: »Poslije velikog uspjeha Dunda u SSSR–u — poljubi Vas dundo Đelo u pametno čelo!«

Posipanje pepelom Autora je očito bocnulo kritičarsko prenemaganje jedne mladice, a bogme i nju. Otišla sam pogledati još nekoliko predstava, gledala sam Jusićeva Dunda i na Dubrovačkim ljetnim igrama i na zagrebačkoj obnovi. U djelu i predstavi zapravo se ništa nije promijenilo, ali jest u meni. Shvatila sam koliko sam bila nepravedna, u krivu zapravo, i odlučila popraviti stvar. U povodu jedne

Glazba optimizma I počeo je u skladu s naslovom, orkestralnom suitom Dubrovački kantuni (izvođeni i u baletnoj verziji), drugoj po redu orkestralnoj skladbi, nakon Suite Ragusine, koju je autor posvetio svojem gradu 1992. godine. Bilo je to vrijeme Domovinskog rata kojemu je Đelo Jusić svjedočio ne napuštajući Grad. Ali u tom trenutku još je bilo snage za glazbu koja je svojim optimističnim tonom, pa i programskim naslovima, opisala prelijepi grad pod Srđem. No upravo je treći stavak, Pred Kneževim dvorom, ostao kao ružna uspomena autoru koji je u tom trenutku gledao rušenje križa na Srđu. Svi ostali stavci još uvijek nose neki prikriveni optimizam poput Dobro jutro, Dubrovniče, Obrisi nad Gradom, Igra galebova i Svjetla Grada, a osobito izvanredno duhovit pretposljednji stavak Pjesnik Luko — vrckava kontradanca posvećena Đelinu prijatelju i suradniku, slikovitom renesansnom čovjeku naših dana — Luki Paljetku.

No uskoro se Jusićev i glazbeni i ljudski osjećaj promijenio. Znao je da ranjenom gradu mora posvetiti glazbu koja se izravno doticala ratnih događanja i stradanja njegovih sugrađana. I tada, u istoj 1992., nastaje Istina o Gradu slobode — De civitate libertatis veritas, oratorij za mezzosopran, recitatora, zbor i orkestar, čiji je stavak Oče naš praizveden 21. prosinca 1992. u dubro-

Slavljeniku je u ime HDS-a okruglu obljetnicu čestitao glavni tajnik Antun Tomislav Šaban

BROJ 188, STUDENI 2014.

A koliko je publika danas zahvalna 75– godišnjem maestru, pokazao je rođendanski koncert u prepunoj dvorani HGZ–a, s pomno odabranim programom Jusićevih djela iz obje njegove autorske domene — tzv. ozbiljne i tzv. zabavne glazbe. Kao da je stari, dostojanstveni prostor Hrvatskoga glazbenoga zavoda nekako uvjetovao odabir u kojem se, moram to istaknuti na prvome mjestu, poput dobre vile pojavila pjesma Prijatelji stari, gdje ste u posve novom ruhu, s dirljivim orkestralnim uvodom i završetkom koji je s osobitim poštovanjem podsjetio na stare Sorkočeviće. Pjesmu je nenadmašno interpretirala Tereza Kesovija, kao i Jusićev hit Kad zazvone dubrovačka zvona. Interakcija dvoje među najmuzikalnijim dubrovačkim suvremenicima bila je gotovo opipljiva i u Jusićevoj pratnji na gitari, ali i u lijepom zvuku pomno uvježbanog Dubrovačkog simfonijskog orkestra, kojim je cijelu večer ravnao autor. Uostalom, koncert je i nazvan Bokunić dubrovačkog srca u srcu Zagreba!

Zapis vremena

Anastazija Vržina

BROJ 188, STUDENI 2014.

Prepuna dvorana

Melodioznost kao temeljna oznaka Jusićeva autorskoga pera, ali i odlična orkestracija čije je temelje, kao i dirigentsku vještinu u mladosti naukovao kod Lovre pl. Matačića, čine to djelo s pravom jednim od najizvođenijih iz njegova opusa.

P

oput dobre vile pojavila se pjesma Prijatelji stari, gdje ste u posve novom ruhu, s dirljivim orkestralnim uvodom i završetkom koji je s osobitim poštovanjem podsjetio na stare Sorkočeviće

Anastazija Vržina

od izvedbi ponovno sam napisala kritiku o Dundu Maroju, posula se pepelom i rekla kako danas (tada) vidim djelo i izvedbu. Iznenađenje je u Komediji bilo veliko, a redatelj Vlado Štefančić u nizu je javnih prigoda govorio kako u Zagrebu postoji valjda jedina kritičarka na svijetu koja je javno priznala da je bila u krivu. Od tada, svih mojih kritičarskih pustih godina, barem sam dva puta dobro promislila kad sam pisala o novim djelima osobito naših autora jer me dundo Đelo poučio ako ni o čemu drugom, a ono barem o čestoj kritičarskoj brzopletnosti. I zahvalna sam mu na tome.

Altistica Aida Vidović Krilanović u Jusićevu stavku Oče naš

vačkoj franjevačkoj crkvi uz sudjelovanje Ruže Pospiš–Baldani, mješovitog zbora Libertas i Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Praizvedba cjelovitoga djela održana je 6. prosinca 1994. na istome mjestu, ponovno s našom primadonom, uz Ivicu Barešića kao recitatora, zbor Opere HNK–a Split i Dubrovačke simfoničare, a taj je put autor dirigentsku palicu prepustio Ivi Lipanoviću. Jedanaest kraćih stavaka tekstualno se temelji na stihovima akademika Luke Paljetka, ali i zapisa msgr. Želimira Puljića: »Oratorij Istina o Gradu slobode svojevrsni je zapis jednog vremena i sudbonosnih događaja. Ali i zapis o prkosu i hrabrosti stanovnika Dubrovnika.

Danas to djeluje nevjerojatno. Premda nismo imali ni struje ni vode, a i hrana je bila na rezervi, pjevali smo i održavali koncerte. I izdavali novine. Okupljali smo se po skloništima i po crkvama, gdje smo molili i upućivali žarke vapaje i nebu i zemlji. I bili odlučni u tome da se oni u naš Grad neće skalat, a mi ćemo za dišpet balat. Eto, u tom ozračju molitve, suradnje, prkosa i ponosa rađao se oratorij o Gradu slobode.« Cijeli glazbeno–poetski krug obavija to djelo u kojem se tjeraju okupatori,

moli se puk da ne napušta Grad, tipičnom pučkom rugalicom snaži se nada u očekivanju konačne slobode i obraća se Svevišnjemu kao prvom i posljednjem utočištu. Za ovu prigodu autor je odabrao upravo taj prelijepi stavak Oče naš u interpretaciji pastoznoga alta Aide Vidović Krilanović, nekadašnje učenice primadone Pospiš–Baldani, koja je temperamentno otpjevala i ariju iz Jusićeve neizvedene opere Andaluzija.

Efektna djela U koncertantnom dijelu autor se predstavio i efektnim Koncertom za gitaru i orkestar, nastalim 1997. na narudžbu Međunarodnoga festivala Chor–Festival Steyr u povodu 1001. rođendana Austrije. Koncert je i virtuozno i lirično izveo odlični Maroje Brčić. A i do kraja svečanosti sudjelovali su sami Dubrovčani. Paula Jusić i jedan član Klape Kaše podsjetili su songom Život je lijep na mjuzikl Dundo Maroje, a sjajna Klapa Kaše pjesmom i svirkom i na neke hitove Jusićevih nekad proslavljenih Dubrovačkih trubadura.

I tako je Bokunić dubrovačkog srca ra-

zveselio Zagrepčane i Dubrovčane koji su bivanjem postali Zagrepčani. Sjetili smo se i Lera i leuta, publika je pjevušila s izvođačima, a ostalo je još mnogo toga iz opusa s više od tisuću pjesama scenske i filmske glazbe. Mogli smo se zapitati — kada je sve to stigao, uz dirigiranje, vođenje zbora Mali raspjevani Dubrovnik, društveni rad… Doprinos Đele Jusića hrvatskoj glazbi doista je velik. Poznaje ga i inozemstvo kao dirigenta i skladatelja u Berlinu, Dresdenu, Beču, Vatikanu, Petrogradu i drugdje.

Struka ga je nagradila brojnim priznanjima; između ostalog, dobitnik je triju Porina, jednog za životno djelo, Zlatne arene na Filmskom festivalu u Puli, Nagrade Ivan pl. Zajc za najbolji mjuzikl, priznanja Ruke sv. Vlaha u povodu 40. obljetnice umjetničkog djelovanja i mnoge druge. Poznaje ga i Haški sud kao jednog od svjedoka o agresiji na Dubrovnik. Za sudjelovanje i doprinos Domovinskom ratu dodijeljeno mu je odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Svaka čast, Maestro! I, dakako, sretan 75. rođendan, koji je slavljeniku u ime Hrvatskog društva skladatelja čestitao glavni tajnik Društva Antun Tomislav Šaban.

31

Domaća popularna glazba u programu nacionalnih televizija u Hrvatskoj

K

Kako se ispunjava kvota

vota je ispunjena, apetiti zadovoljeni, novac od tantijema podijeljen, ali su gledatelji ostali zakinuti

N

BROJ 188, STUDENI 2014.

Piše: Dubravko Jagatić

edavno je na programu RTL–a pokrenut šou Hrvatski broj jedan — licencirana hrvatska inačica dugogodišnjeg njemačkog TV šoua Die Ultimative Chart Show koji ima već nevjerojatnih sto dvadeset pet epizoda. RTL je u prvoj sezoni naručio osam epizoda, a ovisno o gledanosti, povijest hrvatske popularne glazbe nastavit će se možda i tijekom godine. Iako vrlo dobre gledanosti, šou je izazvao mnoga pitanja pomalo zbunjenih gledatelja o slaganju popularnih pjesama, ali je istovremeno načeo i temu (ne)zastupljenosti domaće glazbe u programu televizijskih kuća. Možda prvi put unatrag dvadeset i više godina, što na žalost nitko javno nije primijetio, jedna je televizijska kuća posvetila cijelu večer popularnoj domaćoj glazbi. Zašto? Ako ste pomislili da je to zato što im je stalo do poštovanja domaćih autora i glazbenika koji su zaslužili bolji tretman, prevarili ste se. U pitanju je licenca njemačkog šoua, jer neke zapadne zemlje s vremena na vrijeme vole rekapitulirati povijest svoje popularne glazbe u takvim i sličnim emisijama.

Zastupljenost domaće glazbe u programu možda je i zakonski poštovana, ali prije svega samo da bi se poštovao zakon, a ne zato da bi se domaćim autorima dalo odgovarajuće vrijeme pred televizijskim gledate-

televizija prije više je godina s predstavnicima HGU–a i HDS–a postigla dogovor o većoj zastupljenosti domaće glazbe u programu. Kvota je ispunjena, apetiti zadovoljeni, novac od tantijema podijeljen, ali su gle-

menuti da je ipak riječ pretežito o izvođačima Croatia Recordsa, dok je ostatak hrvatskih glazbenika ostao prepušten sebi i svojoj snalažljivosti.

nikakve informacije, ali to je već druga priča. Postojanje nekadašnje top–ljestvice domaćih i stranih hitova u programu Hrvatske televizije Hit depo gotovo je cijelo jedno desetljeće (devedesete) bilo odličan poligon

Kriteriji izbora

»Stare« pjesme Ukratko, kad smo vidjeli kako to drugi rade, poželjeli smo i mi. Makar i prema licenci, ali barem sad imamo cijelu večer posvećenu domaćim glazbenicima, od kojih su mnogi nepravedno zapostavljeni i zaboravljeni, čak i unatoč činjenici što su neki od njih ostvarili i veće naklade svojih albuma nego mnoge globalne zvijezde. Neki hitovi ostali su vječno zapisani u vremenu kao evergreeni, bez obzira na glazbeni žanr, iako ih se vrlo rijetko može čuti u eteru domaćih radiopostaja, a gotovo nikad u programu televizijskih kuća. Da ne spominjemo cijelu jednu generaciju koja je odrasla i postala punoljetna, a tek je sad dobila priliku prvi put čuti neku od pjesama koje su bile izuzetno popularne kad su njihovi roditelji bili djeca. Kako bi i znali kad te pjesme gotovo nitko nikad nije emitirao u eteru. Bilo bi nekako logičnije da je takav šou otkupila nacionalna televizijska kuća pa posvetila jednu večer domaćim glazbenicima jer to nije samo šou i to nisu samo brojke, nego cijela povijest jedne glazbe uz koju su odrastale generacije. Pritom je za potrebe šoua prvi put provedeno sustavno istraživanje popularnosti izdanja, autora i pjesama. Gotovo povijesno istraživanje, iako bi se takvo što moglo očekivati od Instituta hrvatske glazbe koji je osnovan prije deset godina s ciljem očuvanja, afirmacije i razvoja hrvatskoga glazbenog stvaralaštva.

Nepoželjan susjed

32

Domaća popularna glazba godinama je u programu domaćih televizijskih kuća bila poput nepoželjnih susjeda. Izbjegava se kada i kako je to god moguće.

mladi izvođači imali su priliku predstaviti se široj javnosti. I Cro Pop Rock je također bila emisija za svakoga tko je htio saznati što se novo sprema na domaćoj sceni, kao i za sve domaće glazbenike da barem u nekoliko suvislih rečenica najave aktualni album, pjesmu, koncert... Ukratko, domaća popularna glazba bez ikakve sumnje zaslužuje bolji tretman u programima televizijskih kuća pa stoga treba pozdraviti potez RTL–a što je otkupio njemački šou i ponudio večer posvećenu hrvatskim glazbenicima i pjesmama koje su ostavile neizbrisiv trag u Hrvatskoj.

ljima. Naime, kao što je poznato, svaka špica, svaki jingle, svaka domaća reklama ili glazbena podloga neke emisije koju je stvorio domaći autor broji se pod minute domaće glazbe u programu televizijske kuće. Osim ako nije u pitanju doista poznat i priznat autor, malo će tko pripaziti na odjavnoj špici (ako uopće bude emitirana) tko je skladao glazbu. Hrvatska

datelji ostali zakinuti. Noćni glazbeni program, koji se sastoji od niza domaćih glazbenih spotova i snimljenih koncertnih nastupa, prikazuje se između ponoći i jutra. Ukratko, kad je uvjerljivo najmanji postotak gledatelja pred malim ekranima. Valja svakako spomenuti i CMC (Croatian Music Television), televiziju koja je program posvetila hrvatskoj popularnoj glazbi, ali i napo-

Situacija nekoć Istodobno domaća glazbena scena nije nikad bila tako uzbudljiva, atraktivna i sadržajna kao danas. Na žalost, ni o brojnim gostovanjima izuzetno zanimljivih i cijenjenih glazbenika iz inozemstva nemamo gotovo

za predstavljanje. Barem do trenutka kad su emisiju izgurali na termin oko ponoći. Bila je to zabavna emisija koju su gledali brojni gledatelji upravo zbog aktualnih domaćih hitova. Tih su godina profitirali i glazbenici i diskografi i voditelji klubova i mnogi iz glazbenog biznisa jer su gledatelji, tj. publika, znali što se događa na sceni. Pjesme su bile mnogo popularnije, a novi,

BROJ 188, STUDENI 2014.

Svaka špica, svaki jingle, svaka domaća reklama ili glazbena podloga neke emisije koju je stvorio domaći autor broji se pod minute domaće glazbe u programu televizijske kuće

I da na kraju pomognemo svima koji su gledali »Hrvatski broj jedan« i ostali pomalo zbunjeni ponuđenim top–ljestvicama popularnosti domaćih hitova, zamolili smo doajena hrvatske diskografije i na neki način drugog domaćina šoua — Sinišu Škaricu da pokuša pojasniti kako su nastale top–ljestvice na kojima se temelji šou. »Za ovih prvih osam od velikog broja odabranih naslova (više od šesto), selekcija i redoslijed radili su se na temelju raspoloživih naklada ploča, prema broju tjedana ili mjeseci provedenih na top– listama (ondašnjim ili aktualnim — uzete su u obzir top–liste Studija sedamdesetih i osamdesetih, Plavog vjesnika iz druge polovice šezdesetih i početka sedamdesetih te Pop extra s početka devedesetih), prema broju prodanih primjeraka CD–a i broju emitiranja pjesama prema podacima ZAMP–a i HDU–a (uspoređujući liste Top of the Shops i listu Instituta hrvatske glazbe HR TOP 40), prema broju ‘youtube pogleda’, napokon prema nagradama koje su pjesme osvojile (festivalskim ili porinovskim) te mogućim korektivom angažirnih ‘glazbenih stručnjaka Hrvatskog broja jedan’, među kojima su uz mene poznati glazbeni kritičari Ante Perković i Dubravko Jagatić, time što je matematika u osobi statističarke Ivane Radić stavila sve podatke ‘na kup’ kako bi se došlo do što objektivnijeg redoslijeda. Pritom postoje dva pravila RTL–ova šoua.

Prvo, da jedan izvođač ne može biti na istoj top–listi s više pjesama, osim ako nije riječ o suradnji, kao što je to u prvoj bio slučaj s Ivom Robićem i Zdenkom Vučković. (Da se izbjegne, recimo, da Oliver Dragojević ili Mišo Kovač ili Novi fosili zauzmu nekoliko mjesta na jednoj top–listi; primjerice u ‘dalmatinskoj’ Oliver i Mišo možda bi zauzeli pola od ukupno četrdeset mjesta!) I drugo, da se jedna pjesma ne ponavlja na više top–lista (kad god je to moguće). Tako spomenuta Cesarica koja je postala najpjesma svih vremena nije nominirana i za najljetnu, najljubavnu, najdalmatinsku (navodim top–liste koje slijede sljedećih petaka), a inače, složit ćete se, mogla je biti. Drugim riječima, ideja je da se predstavi što više pjesama, što više laureata, što više izvođača i autora, jer ovo je šou o njima.« Još kad bi neka televizija posvetila emisiju mladim glazbenicima čije vrijeme tek dolazi, stvari bi možda napokon sjele na svoje mjesto.

33

Tv o r n i c a k u l t u r e Z a g r e b u s t u d e n o m e i p r o s i n c u 2 014 . n a n i z a l a č e t i r i u s p j e š n a k o n c e r t a

Petak (ali ne 13.) za domaću glazbu Četiri petka zaredom bili su pravi desant i desert vrlo različitog i zanimljivog zvuka domaće rock i pop glazbe s bendovima Vatra, Pavel, Detour i Buđenje

Ivan Gari Suvalj

Ima li budnih?

Ima nas budnih, no jesmo li predugo spavali? Odgovor je pozitivan. Znamo za probleme koje s »bolešću publike« imaju mnogi poznati izvođači. Sve to, naravno, ne govori ništa o vrijednosti glazbe, ali govori nešto o tome kako promovirati glazbu i kakav odjek publike se može, ili ne može, očekivati.

Pomlađivanje i razvoj Vatru sam prvi put gledao prije trinaest godina, kad su nastupili s dvije pjesme na koncertu posvećenom ostavštini Ekatarine Velike u Tvornici, kao najmlađi bend u društvu Rundeka, Urbana i Massima. Već tada su oduševili sve u dvorani, i publiku i glazbenike i organizatore, a profesionalnost koju su pokazali ukazivala je na to da neće stati na tome. I nisu, pa su nakon mnogih albuma i koncerata u velikom pogonu Tvornice došli i do rasprodanog. S potporom triju velikih hitova i stalnim boravkom na ljestvici HR TOP 40 i u medijima, Vatra je dobar primjer kako glazba može biti korisna i za glazbenike i za medije. Jer jedno bez drugog ide teže.

Sljedeća stepenica mogla bi biti mala dvorana Doma sportova? Sjećate li se kad je Hladno pivo pred više od deset godina prepunilo mali Dom sportova, kad je petsto ljudi ostalo vani? Mnogi su im govorili da bi trebali »prijeći« u veliku dvoranu, kao što su sada sugerirali i Vatri, da bi možda trebali prebaciti koncert u mali Dom sportova. No bolje je raditi temeljito. Kao što je mali Dom sportova za Hladno pivo bio razdjelnica na kojoj je sve krenulo prema velikoj dvorani, Šalati, Jarunu i Areni Zagreb, prelazak Vatre i drugih bendova u jaču tržišnu kategoriju nasušna je potreba radi pomlađivanja i logičnog razvoja domaće glazbene industrije.

Nove snage

34

Pomlađivanje scene novim imenima najvažnije je za njezino funkcioniranje u budućDetour

nosti. I Britanci i Amerikanci vrlo dobro znaju da samo nove snage u društvu sa starosjediocima mogu značiti rast glazbene industrije, pa su tamo u stanju stvarati i od ničega nešto, samo da se albumi prodaju, mediji imaju zahvalnih tema, a publika puni klubove, dvorane i stadione. Na žalost, kod nas i kad imamo nešto u ponudi, neke stvari ne funkcioniraju tako lako. Vatra je oduvijek bila visokoprofesionalna scenska jedinica, a sa sadašnjim zaletom jednostavno ne mogu pogriješiti. Izvrstan koncert u Tvornici, kao i nastup tjedan dana poslije u Noći vještica na zabavi u bivšem kinu Mosor — na kojem ste se među fenomenalno uređenom publikom pod elaboriranim Halloween maskama osjećali kao da ste ušli u neki njujorški klub — pokazao je bend u naponu snage, moderne i strastvene svirke, s Ivanom Dečakom koji je u međuvremenu izrastao u samosvojnu rock–zvijezdu.

štati u drugačijim, ali itekako privlačnim zvucima. Jer, nemojmo si lagati, sve je to dobra glazba, a razlika između »otfrljenih« električnih gitara ili sofisticirane akustike i electronice često je u ovo postmodernističko vrijeme manje bitna nego što mislimo. Pogotovo ako su u igri odlične pjesme kakve potpisuje Aljoša Šerić stigle i do vrha domaće top–ljestvice. S Ramirezom je prošao svoju fazu »buke kao nauke«, s Pavelom donosi nježniju ali privlačnu, itekako komercijalnu glazbenu strategiju koja odličnim pjesmama i visokoestetiziranom svirkom predstavlja jedan od najzanimljivijih dijelova suvremene domaće rock–scene.

Uz zborno pjevanje

i u velike dvorane. Dvosatni koncert u Tvornici pokazao je sljedeće: Buđenje danas želi osvojiti publiku isključivo vlastitim pjesmama, a imaju ih dovoljno za dva sata ozbiljnog programa. I ozbiljnu svirku koja ne odstupa ni milimetra od pravila power–pop zvuka, bez velikih gesti, ali s rijetko »civilnom«, uljuđenom i atraktivnom vibracijom kakvu sam, recimo, osjetio na koncertima Ligabua u Londonu i Trstu. Da smo Italija, srednja bi pop–struja rasla na takvim bendovima koji ne brkaju stilističke lončiće, nego to što rade rade dosljedno i bez ostatka. Čak im je i Neno Belan u Tvornici došao kao nenajavljeni gost. Nisu ga ni spominjali po medijima (iako su trebali), da ne ispadne da su se izvukli na popularnijeg kolegu. Tako su sve

Kad sam prije osam godina dobio za recenziju treći album grupe Buđenje, nisam ni poznavao nekoga od njih (čak

napravili vlastitim snagama, i to odlično, za vlastitu publiku koje ima sve više pa je zborno pjevanje nekih pjesama sve češće.

Pomlađeni mainstream Zaključak? Sindikalnim rječnikom rečeno, postoji glazbeni mainstrem koji još nije dovoljno jak i koji na domaćem tržištu marljivo radi, ali se još uvijek »provlači« zbog nespremnosti svih subjekata da odrade svoje, od medija i publike do diskografske industrije. Pri čemu, čini mi se, samo autori i izvođači redovito naprave najviše. A trebao bi postojati i mainstream — navedeni bendovi dobar su primjer — koji ne bi ovisio o sezonskim hirovima publike, medija

i ostalih, koji bi trebao funkcionirati jasno i otvoreno kako se to radi na inozemnom terenu ozbiljnih anglosaksonskih rock–imperijalista. Pa da ne čekamo idućih deset godina da nakon TBF–a, Jinxa i Hladnog piva dobijemo iduće masovno popularne autore kod široke publike. Ovi iz Tvornice to spremno čekaju, čak i ozbiljno rade na tome, usprkos recesijskim uvjetima koji nisu baš med i mlijeko. Vatra je morala čekati predugo, srećom, ispalo je dobro i za njih i za publi-

ku. Možda je masovnu publiku trebalo malo pričekati da sve shvati? Iako se radi o različitim autorskim rukopisima, svi nabrojeni, uključujući i Mayales, ne samo da su vrhunski predstavnici svojeg žanra, nego bi se i oni neodlučni iz široke publike mogli uz njih vrlo dobro zabaviti, razmisliti, a nešto i naučiti.

BROJ 188, STUDENI 2014.

BROJ 188, STUDENI 2014.

ekoliko domaćih koncerata koji su četiri petka zaredom održani u Tvornici u listopadu i studenome bili su pravi desant i desert vrlo različitog i zanimljivog zvuka domaće rock i pop glazbe. A bilo je i publike. Možemo dodati i šest četvrtaka i jednu subotu kad su održavani koncerti osamnaest izvođača festivala RockOff pa je jasno da je ponuda domaćih izvođača u ta dva mjeseca bila ozbiljno pripremljena.

Vatra, Pavel, Detour i Buđenje održali su samostalne koncerte u velikoj dvorani Tvornice, što u današnje recesijsko vrijeme predstavlja vrlo ambiciozne namjere. Vatra je imala rasprodanu dvoranu, Pavel i Detour oko osamsto ljudi, a Buđenje oko petsto. Pa iako količina publike koja kod nas dolazi na koncerte nipošto ne odražava kvalitetu izvođača, izgleda lijepo kad se poklope svi elementi u svojevrsni » faktor X« koji pokazuje da, rekao bi Zečić, »ima nade za nas«. Tj. da »ima budnih«, rekla bi Vatra, sastav koji je s tri hit pjesme zaredom osvojio domaće radijske postaje i široku publiku, što se materijaliziralo i u efektnom rasprodavanju Tvornice.

Radi se o ozbiljnoj lutriji, a zbog takve situacije čini se da su ta četiri imena u Tvornici nedavno osvojila zasluženi jack pot. Pop–glazba bi prema definiciji trebala biti popularna, a manjak volje, novca ili nečeg trećeg domaće publike da »izađe van« često je otegotni čimbenik u kalkulacijama organizatora i izvođača. Jer, očito je, ima odličnih rock–bendova, ali treba prokleto previše vremena da se stigne do cilja — pune dvorane. Čak ni hvalospjevi kritičara po medijima tu ne pomažu, možda malo. Očito, nekoliko je elemenata bitnih za takvu situaciju, ali posljednja dva mjeseca sve je funkcioniralo bolje nego što smo pretpostavljali.

Buđenje

Stilisti domaćeg rocka Pavel i Detour neki su od najzanimljivijih stilista domaće rock–glazbe. Sofisticirani autori traže pažnju i sofisticiranost publike, pa je njihov recentni uspjeh to veći. Gledao sam Pavel lani u Tvornici na odličnom prvom samostalnom koncertu, a dvostruko više prodanih ulaznica ove godine u Tvornici znak je da ima pomaka. Aljoša Šerić s Pavelom, kao i Mayales, dodao bih, koji su nakon Tvornice lani, nedavno svirali u Vintage Industrial Baru, jesu art–rock ukras na tijelu domaće pop–glazbe, potreban ukras koji odličnim albumima i drugačijom glazbom daje suštinsko tkivo raznovrsnosti domaće scene. Koja se, kao i svuda, uvijek dijelila na predstavnike estetike »krv, znoj i suze« i one sklonije »zakulisnim« emotivnim i žanrovskim obrascima. Zamislite da nemamo Urbana ili Let 3? A onda zamislite da Pavel, Mayales ili Detour postanu u svijesti široke publike jednako neizostavni kao i oni, gdje bi bio kraj sreći domaće glazbene scene, a i publike?

Glazba za ljestvice Proširena postava Pavela na pozornici — kao i Detoura vikend poslije — ravnopravna je najboljim inozemnim indie–rock imenima, a ozbiljno popunjena Tvornica srećom je pokazala da imamo i profilirane publike koja voli gu-

Pavel

ni Darka Bakića), ali sam napisao pozitivnu recenziju jer me iznenadila količina energije, odlična svirka i pop rafinman jasno vidljiv u izrazito melodičnim pjesmama. Nešto kasnije gledao sam ih na koncertu u klubu SAX!, došao sam na pola sata, a ostao do dva ujutro. Tada su još svirali s gostima, i Mario Huljev bio je među njima, a između vlastitih pjesama i obrada suvremenih pop zgoditaka našao sam se na koncertu koji mi je nakon davnih nastupa Dine Dvornika sa Songkillersima značio najbolji klupski provod s besprijekornom, ozbiljnom svirkom, duhovitim i zanimljivim obradama i vlastitim pjesmama koje su frcale emocijama i zaraznim pop–melodijama. Da smo Italija, pomislio sam tada (a mislim i danas), takav pitki pop–zvuk negdje između Ramazzottija, Bon Jovija i Gibonnija značio bi siguran ulet na top–ljestvice

Vatra

Anastazija Vržina

N

Piše: Hrvoje Horvat

35

Punk blues alkari oduševili žiri (Hrvoje Horvat, Josipa Lisac, Damir Martinović Mrle, Pavle Miholjević i Jura Ferina)

36

Više od sto šezdeset pristiglih prijava na festival, osamnaest bendova, šest koncerata u Malom pogonu Tvornice uz internetski streaming prijenos, festivalska kompilacija RockOff 2014, potpora triju nacionalnih i više od četrdeset regionalnih radijskih postaja, praćenje CMC–a i Hrvatske televizije, časopisa Rolling Stone, brojnih dnevnih novina i portala, jumbo plakati u Zagrebu i okolici te finale u Velikom pogonu Tvornice uz televizijsko snimanje, konačne su brojke festivala RockOff te najbolja pozivnica bendovima i publici za novo izdanje sljedeće godine!

Laureati RockOff festivala novog zvuka u zagrebačkoj Tvornici kulture Piše: Josip Radić

Sinjski M.O.R.T. pobjednik je prvog izdanja RockOff festivala novog zvuka u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja. Odsviravši svoj singl »Nina« na finalu u Velikom pogonu zagrebačke Tvornice, punk blues alkari oduševili su žiri (Hrvoje Horvat, Josipa Lisac, Damir Martinović Mrle, Pavle Miholjević i Jura Ferina) te osvojili novčanu nagradu od 20.000 kuna.

Bučno i rasplesano Subotnji finale 8. studenoga 2014. u Velikom pogonu bio je kulminacija festivalskih događanja i koncertnih predstavljanja bendova koji su počeli još u listopadu u Malom pogonu Tvornice. Nastupilo je osamnaest bendova: And the kid, Big strip gorila, F5, Gatuzo, Kinoklub, Krešo i kisele kiše, Libar, Markiz, Mjuzikl, Morso, M.O.R.T., Nosači zvuka, Orange strips, Queen of Sabe, Radio Luksemburg, Sane, Sara Renar i Silente, a u otkačene mortovce zaljubili su se i publika i žiri. »Uživali smo u svirci i druženju, mislim da smo nagradu zaslužili barem zbog najvećeg postotka alkohola u krvi. Publika je bila bučna i rasplesana, kao i ekipa s afterpartyja, pa se ovom prilikom ispričavamo susjedima i policiji. Nagradu ćemo potrošiti na gorivo i cestarinu, pred nama je puno kilometara i nastupa po cijeloj Hrvatskoj«, priča nam basist Kikos, dodajući kako ih je preko RockOffa upoznala publika i u ostatku zemlje.

Pohvale organizatorima Hrvatsko društvo skladatelja nagradu za najemitiraniju pjesmu dodijelilo je grupi Markiz i njihovu novom radijskom hitu Na kraju priče: »Nagrada za najemitiraniju pjesmu puno nam znači jer pokazuje da ljudi vole ono što radimo. To nam je samo poticaj za daljnji rad i, nadam se, poticaj organizatorima koncerata da nas češće zovu na svirke. Što se tiče samog festivala, sve je funkcioniralo na vrlo visokom nivou, počevši od komunikacije s direkcijom festivala pa sve do tonaca i stage managera u Tvornici.

Posebno bih istaknuo odnose između bendova koji su jedni drugima bili moralna podrška prije svakog nastupa.

Zaista se osjetila dobra vibra i vidim da to danas svi često spominju«, izjavio je Andrej Babić, autor i gitarist Markiza.

Iz ruku Nikše Bratoša u ime Hrvatske glazbene unije nagradu za najbolju izvedbu dobila je Sara Renar koja je svoju pjesmu Jesen izvela nesvakidašnje odvažno uz spretno korištenje loop station pedale: »Nisam očekivala da ću dobiti nagradu, tako da sam zaista ugodno iznenađena. Lijep je osjećaj kad se tvoj rad i trud prepoznaje, pogotovo kad to prepoznaju relevantni ljudi iz struke.

Lovu mislim uložiti u opremu i snimanje novog materijala. Moram pohvaliti sjajnu organizaciju na vrlo teškom zadatku tehničke potpore finalne večeri, svaka čast ekipi!«

Lijepa priča Medijski partner festivala, časopis Rolling Stone, svoju je nagradu dodijelio splitskoj grupi Libar. »Drago mi je što smo bili dio te lijepe priče, to više što je velik dio bendova, bez obzira na status, pokazao da hrvatski rock ima svijetlu budućnost. Svaka nagrada bendu je lijepo priznanje, a ova mi je posebno draga kao autoru pjesme, ali i zato što je prva nagrada bendu s predznakom rock«, izjavio je dobro raspoloženi Mario Alajbeg, autor pjesme Odrasli. Također treba napomenuti da je posebnu nagradu Rolling Stone povećalo osvojila riječka grupa Morso. Članovi grupe M.O.R.T. i voditeljica Martina Validžić u trenutku proglašenja pobjednika

Anastazija Vržina

V

iše od sto šezdeset pristiglih prijava na festival, osamnaest bendova u završnici, šest koncerata u Malom pogonu Tvornice uz internetski streaming prijenos, festivalska kompilacija RockOff 2014… samo su neke brojke ovogodišnjeg RockOffa.

»Nakon svega, možemo samo zaključiti: bilo je iznad svih očekivanja.

RockOff smo zamislili kao festival druženja i promocije glazbe, a uspjelo je upravo zato što su svi dali gasa i začina kad je trebalo — od glazbenika, Hrvatskog društva skladatelja kao organizatora, ekipe Tvornice, tehničke ekipe Dine Bahtijarevića koja je u subotu provela dvadeset četiri sata na terenu pa sve do ekipe HTV–a čija će snimka dokazati sve ovo o čemu govorim. Što se tiče žirija, žao mi je što nismo imali osamnaest nagrada na raspolaganju, svatko bi dobio neku. Ipak, na neki način pobijedili su svi jer smo pokazali da ima itekako dobre glazbe«, izjavio je Hrvoje Horvat, umjetnički direktor festivala RockOff.

BROJ 188, STUDENI 2014.

Pobijedio sinjski M.O.R.T.

Anastazija Vržina

BROJ 188, STUDENI 2014.

1. R ockO f f fes t i va l novo g z v u k a u or g a n i z aci ji H D S – a z a v r š i o 8 . s t u d e n o g a 2 014 . u Tv o r n i c i k u l t u r e

37

Reper o kojem svi govore

Folder s golim ženama

Samo ove godine sa svojom pratećom grupom Gole žene nastupio je na festivalima Super Uho, INmusic festival, Exit, Ferragosto Jam, Rock Live festival, Pannonian Challenge…

Dallas Records

BROJ 188, STUDENI 2014.

ako je od samog početka karijere 2009. godine imao nemali krug obožavatelja i publike koja je s najvećom pažnjom pratila njegovu karijeru i uživala u njegovim stihovima i beatovima, Kandžiju (pravim imenom Stjepko Galović) tek od ove godine traži i cijeni veći broj

poklonika. Samo je ove godine, sa svojom pratećom grupom Gole žene, nastupio na festivalima Super Uho, INmusic festival, Exit, Ferragosto Jam, Rock Live festival, Pannonian Challenge... kao i na mnogobrojnim nastupima diljem regije. Da dođe do sadašnjeg statusa trebala su mu tri studijska albuma, jedan EP, nekoliko singlova te posljednji objavljeni album Folder s golim ženama snimljen u cijelosti uživo u studiju.

Kad podvučeš crtu, ova je godina jedna od boljih u tvojoj karijeri, zar ne?

Mislim da je. Uz 1984., kad sam se rodio, to mi je definitivno bila najbolja godina u karijeri. Tad je cijela ulica slavila. Ko da su znali da ću imati tako dobru probavu.

Vučem konce 38

Postoji li neki određeni razlog zašto te »tek sad krenulo«?

Ne znam, najviše sam i snimao ove godine, a i prvi put radim sam i vučem sve konce. Odlučio sam biti najbolji i shvatio da je modna industrija puna rasista i nema mjesta za nas crnce.

Zanimljiv je slučaj s albumom Folder s golim ženama čije ste snimanje u cijelosti snimili i kamerom, a singl po singl »puštaš van« preko YouTube kanala. Je li se isplatilo tako promovirati album?

Je. Barem mislim. Promijenilo se vrijeme. Ne trebaju nam mediji.

Svima se može pokazati tko što radi. Gole žene su najgoliji bend u svijetu i to se čuje i vidi. A ja također imam nekog ritma, a možda i sluha, valjda, i funkcioniram s instrumentima koji »tandrču« jako dobro.

Nisam baš klasični yo–yo reper, nego nešto između.

Tvoja popularnost raste iz dana u dan, iako te zapravo baš i nema u eteru hrvatskih radiopostaja. Nasuprot tome, tvoji koncerti su uvijek ispunjeni do posljednjeg mjesta. Kako objašnjavaš taj nesklad nepostojanja u eteru, ali istodobno ispunjene klubove i zadovoljnu festivalsku publiku?

Ne znam. Moguće zato što sam seljak iz provincije i pjesme mi smrde. I zato što vozim traktor koji nema kožna sjedala.

Ljudi slušaju nešto kod kuće, a na radiju više i ne znam što svira. Zapravo, sve ovo lažem, sagradio sam kuću od autorskih prava. Od devet kvadrata doduše, al’ na tri kata pa si ti misli.

Hibridi i turbo Jedan si od rijetkih glazbenika u Hrvatskoj koji sa svojim bendom svira funk uz neizostavnu dozu hip–hopa i repa. Nakon Dine Dvornika, funk kao da je nestao iz ove zemlje, iako ga domaća publika itekako priželjkuje. Kako komentiraš tu činjenicu?

Kandžija: Harmonika se ovdje priželjkuje.

Ali moj bend i ja osim što ćemo uvijek raditi najbolje što znamo, malo ćemo vam ubacivati u vodu i dizat’ ljestvicu, tako da se ne brinete. Seljakluk domaći i plastika izvana dovodi do lošeg hibrida i spuštanja neviđenih turbo razmjera.

Poznat si po svojim sarkastičnim stihovima u kojima nikoga ne štediš, ismijavaš ponajprije malograđanštinu, upozoravajući na sve negativne pojave našeg društva. Jesi li ikad imao problema zbog svojih stihova?

Nisam, iako sam nekad izazivao i to je, koliko god ekonomski neproduktivno, bila i jest moja dužnost kao ljudskog bića. I kao vlasnika ergele letećih konja iz Đakova.

Ljudi otvorena uma Početkom ove godine objavio si EP Dvojezična ploča u suradnji s beogradskim reperom Bvanom pa ste se zajedno nazvali Bvandžija, što je bio vaš sarkastični komentar problema dvojezičnosti u Vukovaru. EP ste »pustili van« preko besplatnog downloada. Znaš li koliko puta je EP »skinut« do sada?

Nemam pojma, moja procjena je oko milijun. Budući da živimo u svijetu u kojem vlada mir i sloboda, bez krvi, mržnje i ucjene zastavama i grbovima.

Kako su EP prihvatili Bvanovi obožavatelji i ljudi u Srbiji?

Kao i u Hrvatskoj. I tamo su ljudi jednako liberalni i otvorena uma kao i ovdje.

Bio si neko vrijeme vezan ugovorom za Dallas Records, ali si EP objavio bez njih, iako je slijedio album Folder s golim ženama. Kako zamišljaš svoju diskografsku budućnost?

Zlatne žbice rekordz su budućnost.

Može li se generalizirati stanje s hip–hop scenom u Hrvatskoj? Gdje je ona danas i mogu li hip–hop izvođači biti zadovoljni tretmanom glazbe koju stvaraju u odnosu na medije i struku?

Mislim da mogu biti zadovoljni. Uvijek treba neko punit’ novine. Ako želiš, to možeš biti baš ti.

Kineska pustolovina hrvatsko–slovenskog jazz kvarteta Cromatik

Nije daleko od Osijeka do Vukovara, ali velika je razlika između vizura Kandžije Osjekanovića i Generala Wooa. Dok depresivni i ratoborni Woo neumorno secira crnilo koje davi njegov Vukovar, ali i cijelu Hrvatsku, duhoviti Kandžija na to crnilo odmahuje rukom ili se njime sprda i obračunava uz dozu humora dovoljnu da obasja pola ove čemerne i očajne zemlje. Kao i na prethodnom, trećem albumu Zlatne žbice, Kandžija se inteligentno, zabavno i duhovito poigrava lokalnim i globalnim pop–kulturalnim referencama u rasponu od Nene Belana do Beastie Boysa po čijem je modelu, kao i onom Rage Against The Machine, ustrojio svoj bend. Besramno Gole žene »posude« neki rif ili beat, ali zauzvrat Kandžija nudi dostatnu količinu vlastite »spike«, potencijalnu hitoidnost i lucidnu zaigranost kakva ne krasi mnogo naših izvođača, ma o kojem žanru raspravljali.

Tim »alatima« mogli bi postati jedan od regionalno najjačih live izvođača za »urbanu« publiku (što god to značilo), a čak i kad bi im se realno moglo nešto zamjeriti, Kandžija i Gole žene toliko oduševljavaju entuzijazmom i pozitivnošću da nam preko nekih »sitnih zamjerki« valja prijeći.

S pjesmama Bič, Državnici novog kova i HŽ, a pogotovo genijalnom Donji Miholjac, otrovnom Mali mržnja i nabrijanom Bicikl, Kandžija je s Golim ženama u situaciji da zauzme mjesto koje je Edo Maajka ispraznio raspuštanjem Lexaurina. (Aleksandar Dragaš)

BROJ 188, STUDENI 2014.

I

Razgovarao: Dubravko Jagatić

Stjepko Galović, umjetničkog imena Kandžija

Kandžija & Gole žene

Ti se ovdje boriš s publikom, a u Kini te svi prihvate na prvu Nakon povratka iz Kine, bend je održao koncert u zagrebačkom Mojo Baru i usporedio kineske i hrvatske prilike na glazbenoj sceni

U Piše: Vid Jeraj

tri prva tjedna listopada hrvatsko–slovenski gitaristički jazz kvartet Cromatik održao je sedam koncerata i nastupio na dva jam–sessiona u Kini i Macau. Od Pekinga do Šangaja prešli su tisuću četiristo kilometara brzim vlakom koji vozi tristo pedeset kilometara na sat... i vidjeli malo od ruralne Kine.

Slijedili su Guangzhou, Zhongzhsa, Shenzhen i Hong Kong, a sve to kao bend osnovan 2011. godine, u povodu diplome zagrebačkoga gitarista Pavla Jovanovića na Konseu (kratica za Das Kärntner Landeskonservatorium) u Klagenfurtu. U bendu svira i alt–saksofonist Grgur Savić, koji je u Kini drugi put, nakon što ju je 2012. posjetio sa sekstetom Ines Tričković. Ritam–sekcija su kontrabasist Jošt Drašler iz Bistrice ob Sotli (zamijenio je Zvonimira Šestaka) i bubnjar Bojan Krhlanko iz Laškog, dok ih je pijanist Hrvoje Galler bodrio iz Hrvatske. Jovanović je sa Savićem proveo više od pola godine u Brooklynu razrađujući svoje skladbe.

Nakon povratka iz Kine, bend je održao koncert u zagrebačkom Mojo Baru gdje je i održan ovaj intervju.

Bijela lica – Svojedobno su glazbenici iz SFRJ svirali rock po SSSR–u, a danas vi kao hr-

vatski i slovenski glazbenici svirate jazz po Kini. Kako gledate na to?

Pavle Jovanović: Nismo predstavljali jazz kao takav, nego smo predstavili sebe... Gledamo na to prije svega kao na sjajno iskustvo, zato što smo, kamo god smo išli, uspjeli predstaviti svoju mjuzu.

Bojan Krhlanko: Bilo je zapravo super, ali možda valja istaknuti i to da Kinezi radije vide bijela lica... Bijelce! Tako da smo nastupili na pozornici kao bijelci i već je to bilo pola obavljenog posla.

Gdje je nastala vaša glazba? Odakle ime?

Bojan Krhlanko: Do ideje je došlo spontano. Ako se netko razumije u glazbu, znat će da se riječ cromatik odnosi na kromatsku ljestvicu od dvanaest tonova. Ne volimo komplicirati u glazbi, do nje je došlo spontano, a svojevrsna je parodija na hrvatsku samosvijest.

Pavle Jovanović: Grgine skladbe nastale su uglavnom dok smo živjeli u Brooklynu, kao i jedna moja, koju nismo svirali večeras. U bendu skladamo još Bojč i ja, imamo još dvadeset pet gotovih »stvari« koje nismo nikad ni probali...

Iako, naša mjuza nije baš specifična pa su se jako iznenadili. Bilo je komentara i od njih, ali bili su vrlo pozitivni.

Eklektični jazz S obzirom na vaše raznorodne afinitete, Jošta koji dolazi iz free improviseda

i free–jazza i vas dvojice, Pavla i Bojča koji imate autorskih projekata, kako ste zamislili album?

Bojan Krhlanko: U našoj se glazbi odražava sve, od punka do fusiona, čak i tradicionalnog jazza...

Pavle Jovanović: Ali prije svega pratimo kompozicije, dok spomenute elemente uvodimo kao neki kolaž, što sve zajedno ispada eklektično, kao neki fusion, postmoderno... Znači, mi ne gradimo zajedno te stvari, već ih pratimo od njihovih osnova. Što se tiče turneje... pretpostavljam da se boravak od tri tjedna u drugoj kulturi odražava i na samu ekspresiju...

Bojan Krhlanko: Iskreno, meni je danas bio veliki problem svirati, jer je u Kini publika bila dobra i naklonjena, bili su uz nas. Dok se večeras (u Mojo Baru, 4. studenoga — op. V. J.) trudimo prenijeti istu emociju, svirati isto, ali reakcija je potpuno drukčija. Sad kad smo se vratili je u biti bad.

Pavle Jovanović: Ti se ovdje dugotrajno boriš s publikom, a tamo te publika prihvati otprve. I u klubovima i na festivalima, ljudi dođu i poslušaju, kažu sviđa mi se, ne sviđa mi se... Većinom je bilo pozitivno ocijenjeno. Hvala Bogu.

Jošt Drašler: Još i to, gore smo dobili vintage pojačala... Tonski majstori bili su na nevjerojatnom nivou, to je bilo da poludiš. Otišli smo tamo s predrasudom kako ćemo to tehnički izvesti, dok

Molly LAM

Razgovor s osječkim hip –hoperom Stjepkom Galovićem, umjetničkog imena Kandžija

su oni reagirali muzikalnim pristupom samoj stvari. Posvuda na većim svirkama bio je dobar zvuk i mi smo se odlično osjećali. Tako da... znaju! I trude se.

Bojan Krhlanko: Dok si mlad, dok još ne znaš puno o svijetu i gledaš na svijet kao na različite kulture, vidiš li Kineza ili Indijca, zapravo i ne znaš što bi mislio o tim ljudima. Drukčije sve to pokopčaš. Jošt i ja smo se zapili od neke žestoke rakije u Shenzhenu, s kineskim basistom i bubnjarom. Dakle, sjedimo slovenski basist i bubnjar te kineski basist i bubnjar... Na kraju, svi pijani, pa kad vidiš tu razmjenu informacija u kojoj smo svi jednaki, onda se zaključi priča. Jednaki smo ljudi, po cijelom svijetu, iako su kulture i situacije različite, ali kao ljudi smo jednaki i svi na isti način doživljavamo stvari. Kad osjetiš to da netko s drugog kraja svijeta na isti način osjeća i ima iste dojmove, ta je spoznaja, da smo na emotivnoj razini svi isti — najvrednija.

Jeste li se u nekom trenutku izgubili u velikim brojevima, spoznali našu malešnost?

Pavle Jovanović: Imam dojam da oni bolje poznaju nas nego mi njih. Što je najbolje od svega.

Bojan Krhlanko: Ne znam, ja nisam.

Ja sam se osjetio jako domaće, siguran. A kad sam došao doma, shvatio sam kako smo mi mali. Ali dok sam bio tamo, nisam imao taj osjećaj. Ne smiješ zaboraviti, ipak, da nemaš pristup Googlu i Facebooku.

39

HDS Z AMP potpisao ugovore s dva globalna digitalna ser visa

bati jedan mjesec potpuno besplatno, pa pozivam sve da ga isprobaju i vide kako je, zapravo, legalno koristiti glazbu na internetu.

Napokon će i naši glazbenici zarađivati na internetu

To je treći veliki svjetski streaming servis na našem tržištu, zar ne?

Istina, već dulje vrijeme prisutan je Deezer koji ima ugovor s HT–om. Tu je i Rdio koji zbog manjih marketinških aktivnosti ima nešto manji broj korisnika.

Alternativa velikima Ima li novosti o dolasku iTunesa na hrvatsko tržište?

U principu nema. Mi smo više puta pristupali Appleu i iTunesima s molbom da dođu u Hrvatsku, da zaključimo ugovor. Pregovori su čak i počeli, međutim imam osjećaj da za naše malo tržište nemaju interesa ni želje za ulaganjem. Srećom, s GPM–om smo dobili neku alternativu.

Koliko je uopće teško privući tako velike svjetske servise na malo tržište?

Pregovori s megakorporacijama su, moram priznati, vrlo težak i složen posao. Iskreno, oni na početku nisu bili ni zainteresirani za pregovore, na što smo mi onda okupili velik broj društava iz regije i dobili njihovu punomoć za zastupanje u pregovorima za područje cijele regije. Kad smo se potom javili YouTubeu i Googleu kao predstavnici sedam zemalja, tek su onda pokazali zanimanje za poslovanje na ovim prostorima.

Ključna uloga HDS ZAMP–a u dolasku globalnih digitalnih servisa (YouTube i Google Play Music) u Hrvatsku

D

Razgovarali: Milan Majerović– Stilinović i Josip Radić

olazak globalnih digitalnih servisa u Hrvatsku, YouTubea i Google Play Musica, velika je stvar i za ljubitelje glazbe i za autore, odnosno tvorce sadržaja. Uloga HDS ZAMP–a u cijeloj je priči bila ključna da bi se uopće »veliki igrači« zainteresirali za dolazak na tako malo tržište. O svemu smo porazgovarali s Nenadom Marčecom, glavnim direktorom stručne službe ZAMP Hrvatskog društva skladatelja.

40

HDS ZAMP je ovih dana objavio dvije važne vijesti: jedna je važnija za glaz-

benike čija se djela gledaju na You Tubeu. Druga, o početku servisa Google Play Music, zanimljiva je za sve koji žele glazbu slušati s kvalitetnih legalnih izvora na internetu.

Riječ je o dva vrlo važna ugovora.

Potpisom ugovora s HDS ZAMP– om, YouTube praktički prvi put legalno posluje u Hrvatskoj. Tako će glazbenici zapravo prvi put otkad postoji YouTube ostvariti financijske prihode.

S druge strane, potpisali smo i ugovor sa servisom Google Play Music čija je usluga napokon dostupna i u Hrvatskoj. Slično kao i na iTunesima, putem pametnog telefona sad možete legalno kupovati pjesme ili, uz mjesečnu pretplatu, preslušavati milijune dostupnih pjesama iz njiho-

ve kolekcije. Što novo donosi ugovor s You Tubeom i otkad se ugovor primjenjuje?

Ugovor se primjenjuje od 1. listopada, novost je dakle to što je uopće sklopljen ugovor s jednim od najvećih servisa na svijetu. Glazbenici će početi ostvarivati zaradu od reklama koje će se pojavljivati na njihovim videospotovima, a korisnicima i ljubiteljima glazbe neće se puno toga promijeniti osim što će biti svjesni da njihovi omiljeni glazbenici napokon mogu nešto i zaraditi od svojih YouTube emitiranja.

Prema kojem će se ključu honorirati spotovi?

Svaki spot će, na temelju klikova na oglase, generirati prihod od reklama pa

će dio zarađenog novca od tih reklama ići i glazbenicima.

Jednaki uvjeti Je li HDS ZAMP dobio jednake uvjete kao druga europska društva za svoje članove?

Uvjeti su potpuno jednaki. Naime, dugo smo pregovarali s YouTubeom kako bismo dobili isti tretman, što nije lako za malu zemlju poput Hrvatske, međutim uspjeli smo i naši će glazbenici biti potpuno ravnopravni sa svim ostalim europskim glazbenicima.

Mislite li da će to biti dobar izvor prihoda za vaše članove?

Nažalost, to neće biti veći prihodi. Riječ

je ipak o manjim iznosima, ali nadamo se da će se s vremenom ta brojka povećavati. Mislimo da je važnije početi nego da to odmah bude nešto veliko.

Sad je svima koji žele legalnu glazbu dostupan i servis Google Play Music — što on donosi? Jeste li zadovoljni ugovorom s njim?

Zadovoljni smo i tim ugovorom, to je čak jedan od boljih ugovora koji smo uspjeli ispregovarati s Googleom. Nadamo se da će korisnici i ljubitelji glazbe prihvatiti i taj servis, da će im biti dovoljno zanimljiv i pružiti dovoljno sadržaja. Ja sam već isprobao taj servis, vidim da još nije potpuno cjelovit što se tiče sadržaja; svi su naši izvođači prisutni, ali s manjim brojem pjesama. No GPM je tek počeo i još će se dopunjavati. Servis je moguće ispro-

Na nedavno održanoj Međunarodnoj autorskoj kreativnoj konferenciji (MAKK), koju suorganizirate, predstavljen je i servis Google Music Play.

O čemu je još bilo riječi?

Gošća iz Googlea, Victoria Campoamor, predstavila je svoj servis, što nam je bilo posebno drago, no glavna tema konferencije bila je doprinos kulturnih i kreativnih industrija hrvatskom gospodarstvu. Budući da smo još u gospodarskoj krizi, smatramo da je potrebno govoriti o potencijalu kulturnih i kreativnih industrija u kojima se, s vrlo malo ulaganja, primjerice u kupovinu slikarskog kista ili glazbenog instrumenta, može dobiti proizvod s tržišnom vrijednošću. Europska unija već to uvelike uzima u obzir, stoga smatram da i našim političarima treba skrenuti pozornost na veliki kapacitet tih industrija koje bi pomogle razvoju naše zemlje.

U Hrvatsku stigli YouTube i Google Play Music!

Nositeljima prava plaćat će se naknada nakon što njihova glazba generira prihod od reklama prikazanih prije ili unutar nekog videosadržaja

P

Pišu: Milan Majerović–Stilinović i Josip Radić

očetkom studenoga realizirana su dva velika projekta na kojima su djelatnici HDS ZAMP–a radili mjesecima: potpisani su ugovori s dva globalna digitalna servisa, YouTubeom i Google Play Musicom.

Finaliziranjem ugovora s YouTubeom, hrvatskim i inozemnim glazbenim stvarateljima, skladateljima i nositeljima prava koje zastupa HDS ZAMP omogućit će se prihodi od YouTubea u Hrvatskoj. HDS ZAMP–ovim članovima i nositeljima prava plaćat će se naknada nakon što njihova glazba generira prihod od reklama prikazanih prije ili unutar nekog videosadržaja.

Nove mogućnosti »S novim izvorom prihoda naši članovi profitirat će i u financijskom smislu od korištenja svojih djela u audiovizualnim i glazbenim videosadržajima na servisu YouTube u Hrvatskoj. Sklapanje ugovora s YouTubeom je prekretnica koja otvara nove mogućnosti našim članovima«, kaže Nenad Marčec, glavni direktor HDS ZAMP–a. »Izuzetno smo zadovoljni postizanjem dogovora s HDS ZAMP–om i njegovim članovima. To će potaknuti stvaranje hrvatskog sadržaja na našem servisu i omogućiti glazbenim umjetnicima, skladateljima i autorima da prime naknadu za videa na YouTubeu«, rekla je Gudrun Schweppe, voditeljica odjela za glazbene licence EMEA. »To je također velik dobitak za YouTube zajednicu, kojoj je slušanje glazbe i otkrivanje novih glazbenika na YouTubeu važan dio korištenja interneta.«

U istom tjednu potpis je stavljen i na ugovor s Google Play Musicom koji je najnoviji u nizu velikih svjetskih online glazbenih servisa na teritoriju Hrvatske, nakon Rdioa i Deezera.

Glazba putem servisa Google Play Music bit će dostupna korisnicima web, Android i iOs platformi, a više od dvadeset pet milijuna pjesama moći će se kupiti ili streamati. Hrvatski korisnici pridružit će se Google korisnicima diljem svijeta koji svoju glazbenu kolekciju mogu pohraniti u cloud, kreirati posebne playliste i radiopostaje te u glazbi online i offline uživati sa svojeg telefona, tableta ili računala.

Prema podacima IFPI–ja, Google Play Music je najbrže rastući pretplatnički glazbeni servis u 2013. Svi oni zasad imaju oko dvadeset osam milijuna pretplatnika — što znači da je još mnogo prostora za rast i optimizam. Prošle je godine prihod od streaming servisa u svijetu rastao za čak pedeset posto i iznosio više od milijardu američkih dolara.

BROJ 188, STUDENI 2014.

BROJ 188, STUDENI 2014.

Intervju s glavnim direktorom stručne službe HDS ZAMP–a, Nenadom Marčecom

Važno je napomenuti da je upravo HDS ZAMP pregovarao s Googleom u ime cijele regije, odnosno sedam zemalja. »Iznimno smo zadovoljni priključivanjem HDS ZAMP–a našoj obitelji autorskih društava i partnera koji su sudjelovali u dovođenju Google Play Musica u Hrvatsku. Radujemo se daljnjoj suradnji s HDS ZAMP–om i ostalim autorskim društvima, na dobrobit konzumenata glazbe, ali i kreativne zajednice koja će za svoj autorski rad ostvariti pravednu naknadu«, izjavila je Victoria Campoamor, voditeljica glazbenih partnerstava Google Play Musica za Europu, Bliski istok i Afriku.

Broj domaćih autora i njihovih uradaka na Google Play Musicu svakim danom je sve veći, a na tome radi i sam Google, pozivajući lokalne izdavačke kuće da im se jave kako bi se i njihovi katalozi uvrstili u ponudu toga glazbenog servisa.

41

M u z e j s u v r e m e n e u m j e t n o s t i Z a g r e b , 19. — 21. s t u d e n o g a 2 014 .

Svečano ot vorenje 2. Međunarodne autorske kreativne konferencije MAKK 2014.

Kulturne i kreativne industrije — pokretači gospodarstva

Zabava dobrodošlice

Uspješno održana Međunarodna autorska kreativna konferencija MAKK 2014. okupila vodeće stručnjake iz ekonomije, gospodarstva, marketinga, prava i kreativnog stvaralaštva

Irena Škorić, Antun Tomislav Šaban i Nina Obuljen

u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti od 19. do 21. studenoga.

U organizaciji Instituta hrvatske glazbe (IHG) i Hrvatskog društva za autorsko pravo (HDAP), pod pokroviteljstvom Ministarstva gospodarstva i Ministarstva kulture te s HDS ZAMP–om kao glavnim partnerom, konferencija je ugostila mnogobrojne utjecajne govornike iz različitih sektora kreativnog poslovanja te više od četiristo registriranih sudionika.

Umjetnost na tržištu Prvog dana konferencije u fokusu su bili autori i kreativci te golem gospodarski potencijal koji kriju njihova ostvarenja. Bogat i zanimljiv program privukao je velik broj kreativaca, predstavnika njihovih organizacija i udruženja, medija, ali i poslovnjaka, kako iz javnih, tako i iz privatnih inicijativa. Okupljene su na početku pozdravile Iva Hraste–Sočo (Ministarstvo kulture) i Ana Rački Marinković (Državni zavod za intelektualno vlasništvo), dok je Antun Tomislav Ša42

izložili realnost umjetničkog djelovanja u Hrvatskoj.

Digitalni servisi Posebnu pozornost privuklo je predstavljanje servisa Google Play Music koji je odnedavno dostupan i hrvatskim ljubiteljima glazbe. Victoria Campoamor, voditeljica glazbenih partnerstava Google Playa za Europu, Bliski istok i Afriku, predstavila je značajke servisa, što je bio uvod u panel raspravu Digitalni servisi — poslovni modeli za njihove osnivače i korist za tvorce sadržaja.

Pod vodstvom marketinškog stručnjaka na internetu Nikole Vrdoljaka (404 Agency), izvršni direktor Porina Ante Magzan, redatelj Daniel Kušan, poduzetnica Sanja Božić (Pickbox TV), glavni urednik Rolling Stone Hrvatska Toni

Moškov, Victoria Campoamor, Branko Komljenović u ime Hrvatske diskografske udruge te Neven Frangeš u ime Hrvatske glazbene unije razmijenili su mišljenja o aktualnoj situaciji s digitalnim servisima, modelima poslovanja te (neizvjesnoj) budućnosti, kako za kreatore sadržaja, tako i za tzv. Middlemen, odnosno posrednike filmske i glazbene industrije. Za kraj prvog radnog dana MAKK–a održana je zagrebačka premijera dokumentarnog filma Bijelo dugme box set deluxe u produkciji Croatia Recordsa i televizije CMC. Na njemu je zabilježeno kako su albumi legendarnog sarajevskog benda u londonskom studiju Abbey Road remasterirani te ponovno izdani na vinilu, čime se potvrđuje status Bijelog dugmeta kao jednog od najvećih bendova s ovih prostora.

Online i offline Drugi dan konferencije bio je rezerviran za savjetovanje o autorskom pravu, a doprinos bogatom programu dali su ugledni pravni stručnjaci iz zemlje i inozemstva. Posebno zanimljiv bio je panel Paradigma autorskih prava — treba li nam promjena? u kojem su sudjelovali Ivo Špigel (Perpetuum Mobile), Nenad Marčec (HDS ZAMP), Mladen Vukmir (odvjetnik Vukmir & Associates) i Tomo In der Mühlen (IDM Music), uz uvodnika i moderatora prof. dr. sc.

Igora Glihu (Pravni fakultet i Hrvatsko društvo za autorsko pravo). Burna, ali argumentirana rasprava kulminirala je aktivnim sudjelovanjem publike, a zaključak panela može se svesti na rečenicu: bez obzira na to je li riječ o

materijalnom ili nematerijalnom, online ili offline, autorsko pravo potrebno je štititi!

O

Piše: Josip Radić

vogodišnji su dobitnici nagrada i priznanja grupe Bang Bang i Vatra te televizija RTL

Svoje zadovoljstvo održanom konferencijom izrazio je Nenad Marčec, direktor HDS ZAMP–a: »Program ovogodišnjeg MAKK–a bio je izvrstan, pokazalo se da tema kulturnih i kreativnih industrija zanima javnost i to je ono na što treba skrenuti pozornost, pogotovo u vrijeme gospodarske krize. Sljedeći korak je izrada studije koja će, prvi put, utvrditi utjecaj kreativne industrije na hrvatsko gospodarstvo; slijedi izrada strategije razvoja temeljenog na kreativnim i kulturnim industrijama.«

Z

abava dobrodošlice i dodjela nagrada Instituta hrvatske glazbe poslužili su kao svečano otvaranje drugog izdanja Međunarodne autorske kreativne konferencije MAKK 2014. Uz sjajan voditeljski par, Anu Radišić i Dorijana Klarića, brojni uzvanici uživali su u jedinstvenom ambijentu Muzeja suvremene umjetnosti te u posebnim mini koncertima grupa Bang Bang i Vatra.

Institut hrvatske glazbe kao jedan od organizatora konferencije dodijelio je nagrade najuspješnijim glazbenicima na temelju nacionalne liste radijskih singlova HR TOP 40 te priznanje Prijatelj hrvatske glazbe za iznimno aktivnu promociju domaće glazbene scene.

Panel rasprave

Ivana Nikolić Popović, predsjednica Hrvatskog klastera konkurentnosti kulturnih i kreativnih industrija, moderirala je prvi panel konferencije pod nazivom Gospodarski potencijal hrvatskih kreativnih industrija. Svi sudionici panela suglasili su se s tvrdnjom Jasminke Martinović (HUP) da Hrvatskoj nedostaje sustavno praćenje kreativnih industrija, a Antun Tomislav Šaban istaknuo je kako su udruge za kolektivnu zaštitu temelj generiranja prihoda kreativaca te kako, primjerice, »djelovanje jednog većeg rock–benda treba stotinu radnih mjesta«. Panel je također poslužio kao prilika za usporedbu položaja filmske industrije u odnosu na ostale kreativne industrije, o čemu su više govorili redatelji Hrvoje Hribar (Hrvatski audiovizualni centar) i Irena Škorić (Društvo hrvatskih filmskih redatelja).

Glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja Antun Tomislav Šaban priznanje Prijatelj hrvatske glazbe uručio je televiziji RTL, odnosno zamjeniku predsjednika Uprave RTL Hrvatska, Ivanu Lovrečeku. Nagrada se prije svega odnosi na zasluge za pokretanje emisije Top.hr koja je u televizijski eter vratila domaću popularnu glazbu, čime se pomaže i podupire daljnji razvoj domaće scene. S neskrivenim ponosom okupljenima se obratio i Dorijan Klarić, autor i voditelj emisije, posebno istaknuvši ulogu svoje kolegice Ane Miščević.

BROJ 188, STUDENI 2014.

Blaise Mistler, direktor institucionalnih odnosa Francuskog društva skladatelja (SACEM), ponudio je uvid u raster kulturnih i kreativnih industrija koje su jedan od važnijih čimbenika francuskog gospodarstva, a Gyta Berasneviciute iz Ureda za harmonizaciju na međunarodnom tržištu (OHIM) putem videojavljanja predstavila je rezultate svojeg istraživanja o stavovima Europljana o industrijama temeljenim na intelektualnom vlasništvu.

Anastazija Vržina

eđunarodna autorska kreativna konferencija MAKK 2014., pod sloganom Kulturne i kreativne industrije — pokretači gospodarstva, uspješno je održana

ban, glavni tajnik Hrvatskoga društva skladatelja, istaknuo kako su upravo kulturne i kreativne industrije jedan od sektora s najvećim gospodarskim potencijalom u zemlji. Također, istaknuo je kako umjetničko djelo, osim što pridonosi kulturnoj raznolikosti, ima i svoju tržišnu vrijednost čiji se potencijal ne smije zanemariti.

Ultimativni br. 1 Posljednja u nizu nagrada bila je ona za Ultimativni broj 1 na HR TOP 40, a ove godine, s čak dvadeset šest tjedana na vrhu, nagradu je zaslužio Tango grupe Vatra. Uzimajući posebno dizajniranu statuu iz ruku Predraga Martinjaka, autora prošlogodišnjeg ultimativnog broja 1 Suze nam stale na put, Ivan Dečak, autor i frontman Vatre, zahvalio je na priznanju i u šali dodao kako se nada da će dogodine ponovno nagradu dodijeliti sam sebi. Nakon

Nagrada za Dubrovčane Nagradu Najviši ulaz novog izvođača na HR TOP 40 ove je godine osvojio perspektivni bend Bang Bang predvođen karizmatičnim vokalom Lare Antić i autorom Hrvojem Prskalom. Nagradu su im uručili članovi grupe Silente, prošlogodišnji laureati, a primivši nagradu, Lara je okupljenima otkrila kako je odrastala s braćom Karamehmedović (Tiborom i Saninom) iz Silentea pa je nagrada, očito, »rezervirana samo za stanovnike jedne dubrovačke ulice«.

Drugi panel Živjeti za stvaranje, stvarati za život ugostio je glazbenika Ivana Dečaka, književnicu Julijanu Matanović te slikara Zlatana Vehabovića koji su, u moderiranju Milana Majerovića Stilinovića, govorili o specifičnostima svojih poziva. Opisujući svoje kreativne procese i izvore inspiracije, okupljenima su

Anastazija Vržina

M Piše: Josip Radić

Dodjela nagrada Instituta hrvatske glazbe i priznanja Prijatelj hrvatske glazbe

Ovogodišnja je konferencija MAKK napunila dvoranu Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu

Vatra

dodjele nagrada, nagrađeni glazbenici izveli su kratke nastupe — Bang Bang je svojim retro–pop zvukom rasplesao publiku unutar MSU–a, dok su virovitički rokeri iz Vatre izveli svoje najveće hitove: Tremolo, Tango i Saturn te tako pokazali zašto su trenutačno jedan od najvažnijih domaćih bendova.

43

P r o j e k t K r e a t i v n a H r va t s ka p r e d s t a v l j e n 5 . p r o s i n c a 2 014 . u z a g r e b a č ko m M u z e j u s u v r e m e n e u m j e t n o s t i

Rješenje izlaska iz krize

U

BROJ 188, STUDENI 2014.

Piše: Josip Radić

zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, 5. prosinca svečano je predstavljen projekt Kreativna Hrvatska kao zajednička inicijativa Hrvatskog klastera kreativnih i kulturnih industrija (HKKKI) i Hrvatske

HDS

ZAMP jedna je od udruga sudionika inicijative kojoj je cilj skrenuti pozornost na golem, ali neiskorišten potencijal kulturnih i kreativnih industrija

udruge poslodavaca — Koordinacije kreativnih i kulturnih industrija.

Potencijal kreativnosti HDS ZAMP jedna je od udruga sudionika inicijative kojoj je cilj skrenuti pozornost na golem, ali neiskorišten potencijal kulturnih i kreativnih industrija u kojima se krije moguće rješenje izlaska iz gospodarske krize. Nenad Marčec, glavni direktor ZAMP–a, predstavio je upravo objavljenu studiju Stvaranje rasta: mjerenje kulturnih i kreativnih tržišta u EU, iznijevši brojke i činjenice o utjecaju kreativnih i kulturnih industrija (KKI) na europski rast i razvoj. »S ukupno 535,9 milijardi eura prometa i više od sedam milijuna radnih mjesta, KKI dokazuje impresivnu ekonomsku težinu, ali i specifičnosti koje bi mogle biti vodilja i ostalim granama EU gospodarstva«, istaknuo je Marčec, dodavši da je riječ o sektoru fokusiranom na lokalnu radnu snagu, pogotovo onu najugroženiju nezaposlenošću, dakle mladima.

Kreativna Hrvatska Okupljenima se obratila i Ivana Nikolić Popović, predsjednica Klastera konkurentnosti KKI: »Kreativne i kulturne in-

44

dustrije su svuda u svijetu najbrže rastuće industrije prema svim ekonomskim mjerilima, a to su broj zaposlenih, prihod, izvoz te udio tih parametara u gospodarstvu pojedinih država i Europske unije u cjelini. U sklopu projekta Kreativna Hrvatska izradit će se i Nacionalna studija mapiranja kreativnih i kulturnih industrija kako bi se vidjela ekonomska snaga toga važnog sektora, a potom i prijedlog strategije razvoja.

Uz navedene, nazočnima su se obratili i načelnica sektora u Ministarstvu gospodarstva Marija Rajaković, direktorica HUP granskih udruga Jasminka Martinović, direktor EY

Mladim Bjelovarčanima čestitali su i uručili instrumente Nenad Marčec, glavni direktor HDS ZAMP–a i Milan Majerović–Stilinović, član žirija i voditelj komunikacija HDS ZAMP–a

Berislav Horvat, ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti Snježana Pintarić, dekan Akademije likovnih umjetnosti Aleksandar Battista Ilić, predsjednik Hrvatskog audiovizualnog centra Hrvoje Hribar te direktor prvog hrvatskog centra game dizajna Machina Lovro Nola.

Na predstavljanju su bili brojni zainteresirani predstavnici medija, institucija i udruga, a govornici su poslali jasnu poruku domaćim političkim čimbenicima: potencijal hrvatskih kulturnih i kreativnih industrija jedan je od važnih načina izlaska iz gospodarske krize! Cijela studija Stvaranje rasta: mjerenje kulturnih i kreativnih tržišta u EU dostupna je na www.creatingeurope.eu, a informativnu brošuru na hrvatskom jeziku možete downloadati na www.zamp.hr.

BROJ 188, STUDENI 2014.

P

objednici su učenici Glazbene škole Vatroslava Lisinskog iz Bjelovara, a žiri je odlučio da je upravo njihova obrada pjesme Ordinary love grupe U2 zaslužila vrijednu nagradu — glazbene instrumente za cijeli rock–postav benda

Zajednička inicijativa Hrvatskog klastera kreativnih i kulturnih industrija (HKKKI) i Hrvatske udruge poslodavaca

HDS ZAMP nagradio pobjednike akcije Glazbom reci stop maltretiranju

Glazbom do boljeg društva U akciji radijske postaje Antena Zagreb od ove je godine i nagrada za najbolje sudionike

U

Piše: Aleksandra Marković

školama bi se djeca trebala osjećati sigurno i sretno, a uspomene na đačko doba svakoj bi odrasloj osobi trebale biti asocijacija na lijepo i bezbrižno razdoblje života. Nažalost, posljednjih smo godina svjedoci sve većeg broja žrtava nasilja na ulicama naših gradova, a vrlo često problemi počinju upravo u školskim hodnicima i klupama. Kako bi upozorila na taj problem, radijska postaja Antena Zagreb 2010. godine pokrenula je akciju Glazbom reci stop maltretiranju. Akciji su se ove godine priključili školski bendovi iz cijele Hrvatske, tako što su obradili po jed-

nu pjesmu iz glazbenog miksa Antene Zagreb i potom objavljivali snimke na Facebook stranici te radiopostaje.

Nagrada za Bjelovarčane U žiriju su bili: Luka Bulić, Ivana Husar Mlinac, Coco Mosquito, Martina Tomčić Moskaljov i Milan Majerović Stilinović iz HDS ZAMP–a. Odabrali su tri škole čiji su predstavnici 6. studenoga nastupili u Vintage Industrial Baru u Zagrebu. Ovogodišnji pobjednici su učenici Glazbene škole Vatroslava Lisinskog iz Bjelovara, a žiri je odlučio da je upravo njihova obrada pjesme Ordinary love grupe U2 zaslužila vrijednu nagradu — glazbene instrumente za cijeli rock–postav benda. Donacija HDS ZAMP–a ostaje u trajnom vlasništvu škole.

O akciji je glavni direktor HDS ZAMP– a, Nenad Marčec, izjavio: »Ovo je vrijedan primjer brige o stvaranju boljeg i sigurnijeg društva. Slogan HDS ZAMP–a je Glazba daje vrijednost životu — a mi glazbi. Zato nam je bilo prirodno uključiti se u tu uspješnu priču. Kao služba koja štiti i ostvaruje prava autora glazbenih djela i svojim radom podsjeća na poštovanje prava drugih — u našem slučaju, intelektualnog vlasništva koje pripada tvorcima glazbe — drago nam je da smo dio akcije. Nadamo se da će se glazbeni instrumenti koje ćemo donirati pobjednicima koristiti često i na radost cijele škole koju bend predstavlja.

Rock na visini Sven Pocrnić (14), Tin Pocrnić (12), Hana Novoselec (13) i Borna Brekalo

(13) za svoju su glazbenu školu osvojili instrumente, a svirajući na njima, kažu, prekinut će tradiciju sviranja isključivo klasične glazbe u školi. U finalu su, osim njih, nastupili i učenici Gimnazije Josipa Slavenskog iz Čakovca s obradom pjesme Tamo gdje je sve po mom grupe Jinx, te učenici Američke međunarodne škole iz Zagreba s pjesmom All About That Bass Meghan Trainor.

Akciju su poduprli i Aljoša Šerić, Ivan Dečak te Davor Gobac koji su u Vintageu zajedno s učenicima izveli pjesme Autentično osrednji grupe Pavel, Tango grupe Vatra te Donnu grupe Psihomodo pop, čime su svima priuštili nezaboravan doživljaj. Čestitamo pobjednicima i nadamo se da ovom akcijom borba protiv maltretiranja neće prestati.

Svakoga dana, cijele godine glazbom recimo Stop maltretiranju!.

45

Glas autora na Radiju 101

O

BROJ 188, STUDENI 2014.

d početka studenoga 2014. u programu Radija 101 možete slušati emisiju Glas autora koja se emitira pod pokroviteljstvom HDS ZAMP–a. Emisija je fokusirana na rad hrvatskih autora i skladatelja, njihove najnovije aktivnosti, izdanja i koncerte, ali i na rad stručne službe za zaštitu autorskih muzičkih prava. U emisiji se naravno nađe mjesta i za brojne projekte HDS–a, kao što su RockOff Festival novog zvuka, Jazz.hr, Zagrebački festival i slično. Glas autora i educira o problematici autorskih prava, ostvarivanju autorske naknade, a mladim se autorima i glazbenicima nude savjeti i rješenja za probijanje kroz labirinte glazbene industrije. Osim novosti i najava, u emisiji vas očekuju ekskluzivni intervjui i gostovanja članova HDS–a koji predstavljaju svoje nove projekte. U dosadašnjim smo emisijama pratili festival RockOff, govorilo se o digitalnim glazbenim servisima u Hrvatskoj, kao i o sklapanju ugovora HDS ZAMP–a i servisa YouTube i Google Play. Najavljena je i popraćena 2. Međunarodna autorska kreativna konferencija MAKK koja se održala pod sloganom Kulturne i kreativne industrije — pokretači gospodarstva. Propustite li koju emisiju Glas autora, možete je poslušati na Soundcloud kanalu HDS ZAMP–a čiji ćete link naći na stranici www.zamp.hr.

(Aleksandra Marković)

Druga sezona projekta Tjedan autora na televiziji CMC

K

ako i kada nastaje pjesma koju će publika zavoljeti? Pronađe li njezin autor inspiraciju u jutarnjoj tišini ili u gužvi gradskog prijevoza? Odrede li otkucaji sata ritam pjesme, a neki žurni koraci njezin tempo? Koji je trenutak presudan za odabir prve note? A za odabir svake iduće? Ili… što je potrebno za donošenje odluke o tonalitetu? Mol ili dur? Ženski ili muški vokal? Što bolje zvuči — gitara, klavir ili violina? Tematika... Ona nepresušna — ljubavna ili možda buntovna? Jedna ili dvije strofe, ponavljanje refrena, prateći vokali, stanka... i tako dalje. Je li jednostavno biti autor? Na to ćemo pitanje zasigurno dobiti nekoliko odgovora, no jedno je sigurno: koliko je ideja, vremena, truda, znanja, odricanja, ljubavi, ali i materijalnih sredstava uloženo u stvaranje pjesama koje obogaćuju naše živote, najbolje znaju oni od kojih sve počinje — oni koje najčešće ne vidimo i ne čujemo jer su negdje »iza pozornice«. Vjerujemo da javnost sve više prepoznaje i priznaje vrijednost koju autori, stvaranjem svojih djela, pružaju svima nama.

HDS ZAMP je u suradnji s televizijom CMC 2013. godine pokrenuo projekt Tjedan autora u kojem predstavljamo ugledne hrvatske skladatelje popularnih glazbenih žanrova. Upravo je taj projekt prilika za upoznavanje i susret s onima koji čine svijet ljepšim — s onima koji svojim talentom udahnjuju život praznim crtovljima i koji vješto pronalaze put do tajnih odaja naših duša gdje je ponekad i samo jedna nota ili jedna riječ dovoljna za lavinu emocija.

Druga sezona Tjedna autora počela je početkom studenoga, a ove smo se jeseni već družili s Mladenom Grdovićem, Jerkom Marićem, Boytronicom, Željkom Banićem i Branimirom Mihaljevićem koji su nam između ostalog otkrili gdje pronalaze inspiraciju, kako se nose s kritikama i jesu li zadovoljni zaštitom svojih autorskih prava. Pratite Tjedan autora na CMC TV–u radnim danima u 12 sati, a subotom i nedjeljom dvokratno, u 12 i u 18 sati, te na YouTube kanalu HDS ZAMP–a. (Aleksandra Marković)

Istraživanje HDS ZAMP–a provedeno telefonskom anketom

Ugostitelji svjesni važnosti glazbe za svoje poslovanje Većina ispitanih je zadovoljna brzinom i kvalitetom usluge te ljubaznošću i dostupnošću djelatnika

S

Piše: Milan Majerović– Stilinović

lužba ZAMP Hrvatskog društva skladatelja naručila je istraživanje mišljenja hrvatskih ugostitelja o razini kvalitete njihova poslovnog odnosa. Istraživanjem se željelo ispitati zadovoljstvo ugostitelja uslugom koju služba pruža, doznati stajalište o naknadi za korištenje glazbe, ali i prikupiti sugestije kojima bi se poslovanje poboljšalo.

Čvrsta četvorka Istraživanje je provedeno telefonskom anketom na 1026 ugostitelja iz sve dvadeset jedne županije. Ciljana skupina bili su ugostitelji koji redovito podmiruju naknade za korištenje glazbe u svojim objektima. Najspremniji za odgovaranja na anketu bili su ugostitelji u sjevernim i kontinentalnim županijama te Istri, najmanje u dalmatinskim županijama i u dubrovačkoj. Istraživanje je u četiri tjedna u proljeće 2014. provela agencija D–Management iz Varaždina.

Alka Vuica u novoj epizodi Glasa autora

46

U pogledu poslovnog odnosa ugostitelja i HDS ZAMP–a, većina ispitanih je zadovoljna brzinom i kvalitetom usluge te ljubaznošću i dostupnošću djelatnika. Odnos sa službom za zaštitu autorskih glazbenih prava ocijenili su ekvivalentom čvrste školske četvorke: više od 50% ispitanih opisalo je svoj odnos s HDS ZAMP–om kao povoljan, točnije »vrlo povoljan« (6%) i »uglavnom povoljan« (45%), dok ih je još 32% ocijenilo odnos kao »neutralan«. Odgovori na isto pitanje pokazuju i da nešto manje od 14% ispitanih ugostitelja odnos s HDS ZAMP–om vidi

kao »uglavnom nepovoljan« te nešto manje od 4% kao »vrlo nepovoljan«.

Utjecaj glazbe Anketa je pokazala i da su vlasnici restorana i barova svjesni važnosti i vrijednosti pozitivnog utjecaja glazbe na njihovo poslovanje. Tako 62% njih potvrđuje da glazba poboljšava poslovanje njihova lokala; 13% pak misli da glazba uopće ne utječe na njega, a 25% nije moglo ocijeniti utjecaj glazbe na poslovanje svojeg lokala. Neka anketna pitanja odnosila su se na razumijevanje same naknade za javno korištenje glazbe i stajalište ugostitelja o pravima koje naknada uključuje (uz autorska prava, to su i prava izvođača te prava proizvođača nosača zvuka).

»O

dnedavno je u službi i savjetnik za komunikaciju s korisnicima, a uskoro ćemo organizirati i susrete s ugostiteljima u svim županijama«, kaže Nenad Marčec, glavni direktor HDS ZAMP–a

STAVOVI HRVATSKIH UGOSTITELJA O NAKNADI ZA GLAZBU

POSLOVNI ODNOS UGOSTITELJA I HDS ZAMP-a?

6% VRLO POVOLJAN 45% UGLAVNOM POVOLJAN 32% NEUTRALAN 14% UGLAVNOM NEPOVOLJAN 4% VRLO NEPOVOLJAN

BROJ 188, STUDENI 2014.

Radijska emisija pod pokroviteljstvom HDS Z A M P – a p o k r e n u t a p o č e t ko m s t u d e n o g a 2 014 .

UTJECAJ GLAZBE NA POSLOVANJE?

62%

POBOLJŠAVA

25% NE MOŽE OCIJENITI 13% NE UTJECE

Poslovni odnos Analiza pokazuje da većina, 59% ugostitelja, račun koji im šalje HDS ZAMP smatra normalnim poslovnim odnosom. Tako se 18% njih slaže da za korištenje glazbe treba plaćati naknade, kao i za korištenje bilo kojeg drugog oblika tuđeg vlasništva. Još se 41% ugostitelja slaže da bi naknade trebalo plaćati, ali prema nekom drugom kriteriju. Među prijedlozima koje su naveli ti ispitanici najčešći su: smanjenje naknade u iznosu od 10 do 40 %; privremeno smanjenje naknade dok se ne oporavi gospodarstvo; »nagrađivanje« redovitih platiša. Bez definiranog stava o plaćanju naknade bilo je 25% ispitanika, a 16% misli da te naknade uopće ne bi trebalo naplaćivati. (Napomena: HDS ZAMP već primjenjuje redovite popuste za uredno plaćanje naknade, ali i za područja od posebne državne skrbi, ugovorene s Hrvatskom obrtničkom komorom.)

PLACANJE NAKNADE ZA GLAZBU?

18%TREBA PLACATI

»HDS ZAMP je i na temelju navedene ankete odlučio poraditi na informiranju poslovnih korisnika glazbe. Odnedavno je u službi i savjetnik za komunikaciju s korisnicima, a uskoro ćemo organizirati i susrete s ugostiteljima u svim županijama«, kaže Nenad Marčec, glavni direktor HDS ZAMP–a. »Nadamo se da će svi vlasnici lokala prepoznati vrijednost ove inicijative i odazvati se našem pozivu. Vjerujemo da više komunikacije znači i bolji poslovni odnos za obje strane u budućnosti«, zaključuje Marčec.

41% TREBA PLACATI PO

NEKOM DRUGOM PRINCIPU

25% NEMA DEFINIRAN STAV 16% NE TREBA PLACATI

1026 ispitanih 21 zupanija Anketa provedena: proljece 2014.

Anketu proveo: D Management d.o.o.

47

Prva snimka integralnog klavirskog opusa Ive Mačeka

(Zagreb, 24. travnja 1924. — Zagreb, 9. studenoga 2014.)

Odlazak renesansnog čovjeka BROJ 188, STUDENI 2014.

Svoje je višestrane sklonosti i talente ujedinio u profesiji radijskog novinarstva kao urednik, komentator, kritičar i autor niza emisija i ciklusa u sklopu nekadašnjeg Radio Zagreba i današnjeg Hrvatskoga radija

U

Piše: Višnja Požgaj

91. godini, 9. studenoga 2014., napustio nas je dragi kolega, prijatelj i suradnik Branko Polić. Bio je svestrano obrazovan intelektualac enciklopedijskoga znanja, s osobinama renesansnog čovjeka koji se strastveno zanimao za glazbu, književnost i jezike.

Iako nije studirao glazbu, već je privatno pohađao satove iz harmonike i glasovira, bio je opsjednut kazalištem, posebice operom, te je sa zanimanjem od malih nogu, zahvaljujući roditeljskom odgoju, pratio i mnoge druge kulturne događaje. S diplomom francuskog jezika na pariškoj Sorbonni te engleskog jezika i književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, svoje je sklonosti i talente ujedinio u profesiji radijskog novinarstva kao urednik, komentator, kritičar i autor niza emisija i ciklusa u sklopu nekadašnjeg Radio Zagreba i današnjeg Hrvatskoga radija. Radni vijek mu je trajao od 1950. do umirovljenja 1985., ali je nastavio suradnju sve do 2012., kad je snimio posljednje razgovore s velikim hrvatskim glazbenim umjetnicima.

Oproštaj od vinila

48

Vrijedno je podsjetiti na cikluse kao što su Književne večeri, Antologija svjetskih pjevača, Shakespeare i muzika, Blagoje Bersa u svjetlu svojih učenika, Od menueta do prašnjavih opereta, Note

i anegdote, Interpreti i njihova ostvarenja, Muzika i mi, Komparativne interpretacije i još na tisuće drugih emisija. Uz to je obavljao vrijedan posao iniciranja i uređenja dokumentarnoga glazbenog arhiva u suradnji s direktorom Ivom Vuljevićem i ton–majstorom Ivom Bosnarom. Začetnik je serije iz povijesti zvučnih zapisa te je u suradnji s ing.

Veljkom Lipovšćakom uredio niz starih snimki kao oproštaj od vinilnih ploča. Uz to su vezani ciklusi Glazbeni spomenar, Stari gramofon ili Zlatno doba zagrebačke Opere.

Dio tog materijala objavljen je na novim nosačima zvuka, ali dosta toga, iako je pripremljeno, još čeka.

Svjetski putnik Branko Polić bio je znatiželjan svjetski putnik, pratio je glazbene događaje i festivale, snimao razgovore s mnogim velikim umjetnicima i emitirao ih u svojim emisijama. Pisao je članke, rasprave, prikaze, eseje, kritike i prijevode u domaćim i stranim časopisima, novinama, leksikonima i zbornicima. Bio je vrlo marljiv, pronicav i temeljit, te je s razlogom za svoje radijske emisije dobivao priznanja i nagrade. Nažalost, sudbina je radijskog posla izgubljenost u eteru.

Dio je srećom sačuvan u dragocjenoj dokumentarnoj arhivi. No Branko je imao potrebu da zanimljive priče iz svojeg popularnog ciklusa Note i anegdote koje je kao umirovljenik prikupljao od 1997. do 2004. u sklopu noćnih emisija Klasikom po Drugom (Drugi program Hrvatskoga radija) objavi i u dvije knjige glazbenih anegdota (izdavač Durieux) s nadom »da će svojim čitateljima priuštiti malo razonode, a možda i pouke«.

Živa enciklopedija U susretima sa svojim kolegama Branko Polić je bio nenametljiv, ali srdačan, duhovit i susretljiv. Zvali smo ga »živom enciklopedijom«, jer je znao odgovore na gotovo sva pitanja ili nedoumice. Ali

ako slučajno nešto nije znao, to je pošteno priznao i rado je dao savjet gdje bi se to moglo pronaći. Uvijek je bilo zanimljivo razgovarati s njim i slušati njegove doživljaje, komentare i anegdote.

Imao je mnogo prijatelja i rado se s njima družio na koncertima, u Operi, na planinarskim izletima i skijaškim terenima. Pozivao je goste u svoju prostranu kuću s vrtom na Gvozdu, koju je naslijedio od roditelja, prepunu starih vrijednih stvari i uspomena, ali i najnovijih knjiga, ploča i časopisa. Sam je pripremao odlične zakuske, ali je običavao društvo pozvati i u Židovsku općinu u Palmotićevoj ulici, u ugodan ambijent koji mu je uz Hrvatsko novinarsko društvo bio drugi dom. Naime, bio je vrlo aktivan član Kulturnog društva Miroslav Šalom Freiberger te osnivač i urednik časopisa Novi omanut, u kojemu su vrijedni prilozi o židovskoj povijesti i kulturi. Surađivao je i na Židovskom biografskom leksikonu koji bi uskoro trebao objaviti Leksikografski zavod Miroslav Krleža.

Autobiografija u nastavcima Branka Polića bolje smo upoznali tek kad je 2004. počeo objavljivati autobiografske zapise. Svake dvije godine pojavio bi se nestrpljivo očekivani nastavak — ukupno četiri knjige u izdanju kuće Durieux i to je svakako najopsežnija autobiografija u hrvatskoj književnosti. Velikim autorskim talentom on je zanimljivo, tečno, kritički i duhovito opisao mnogo detalja i doživljaja iz obiteljskih, a ponajviše vlastitih sjećanja i zapažanja. Podsjetit ćemo tek na znakovitu posvetu i početak njegove životne priče iz prve knjige Vjetrenjasta klepsidra, koja se odnosi na razdoblje od rođenja, 1924., u Zagrebu do ratne godine 1942.: »Danas, 1. travnja 2001. na 141. rođendan moga djeda, Aleksandra Frelića, počinjem sastavljati ovaj svoj dugo pripremani obiteljski zapis, što ga posvećujem ne samo tom uzornom pretku, velikom pregaocu, humanistu i dobrotvoru, mojoj nikad prežaljenoj baki Ernestini, kako bi znali reći, njegovoj ‘zlatnoj ženi’ i jednoj od šest milijuna nevinih žrtava zlosretnog Holokausta, nego ujedno i svojim divnim roditeljima Dani i Arturu Poliću kojima dugujem ne samo ljubav i povjerenje nego i toliko uporna nastojanja da me izgrade kao ljudsko

biće njima na radost i zadovoljstvo, pa ću nastojati kročiti kroz život njihovim stopama. Uvijek iznova mi se navraćaju misli na Jean–Christophea, na taj imaginarni lik genijalnog Romaina Rollanda, i na njegov život koji protječe prožet glazbom. Možda će se to činiti preuzetnim što se uspoređujem s njime, jer on je ipak samo umotvorina, jedinstvena u svjetskoj književnosti, a ja sam pak, štoviše, i doista — živ. Nije isključeno da sam čak i začet pod glazbenim nadahnućem, budući da su moji roditelji prije mog rođenja posjećivali Salzburg tijekom prvih festivalskih ljeta. Možda tu ima nečeg sudbonosnog, a možda je to obična pretpostavka s moje strane. Začetak i rođenje za čovjeka ostaju vječne zagonetke...«

Autentični svjedok Sretno i bezbrižno djetinjstvo i mladost Branka Polića prekinuo je Drugi svjetski rat i ustaški progon Židova. To teško desetomjesečno prisilno izbjeglištvo u Kraljevici i u talijanskom logoru na Rabu te odlazak u partizane, opisani su u drugoj knjizi Imao sam sreće. Ostao je živ i nakon rata kreće u novi život, na put mladog čovjeka željnog znanja, novih saznanja i uspjeha. Svjedoči to treća knjiga Pariz u srcu studenta.

Kao autentični svjedok jednog burnog i malo opisivanog razdoblja u kojem se nadoknađuje izgubljeno vrijeme i štete prouzročene ratom, Polić objavljuje posljednju, četvrtu autobiografsku knjigu Na pragu budućnosti. Završava njegova dramatična mladost i počinje ozbiljan život posvećen novinarstvu i radiju.

Imali smo sreće Dragocjena su to sjećanja ne samo na vlastiti turbulentan i bogat život nego i na socijalne, društvene i političke prilike koje su izravno utjecale na događaje kojima je svjedočio. Impresivno je njegovo pamćenje, komentari, kritike ili anegdote. Svojim se roditeljima, koji su ga usmjerili na pravi put, dostojno odužio svojim životom i radom. Zaista, imali smo sreće, da parafraziramo naslov njegove knjige, što smo poznavali Branka Polića i puno naučili od njega.

Ostat će nam u dragom sjećanju.

Manje je više Glazba ovogodišnjeg obljetničara na izdanju najvećeg svjetskog neovisnog nakladnika za izdavačku glazbu

I

Piše: Sanja Raca

vo Maček (1914.–2002.) jedan je od trojice akademika i uglednika kojemu se u 2014. godini obilježava stota godišnjica rođenja. Zahvaljujući pijanistu Goranu Filipecu, Mačekova se glazba našla na izdanju Naxosa, najvećega svjetskog (neovisnog) nakladnika za klasičnu glazbu, koji je album objavio u ediciji Grand Piano Premium Label. Edicija je utemeljena prije dvije godine i isključivo je posvećena dosad neobjavljenom, a malo poznatom međunarodnom pijanističkom repertoaru i, dakako, njegovim interpretima. U ediciji su objavljena već trideset tri naslova — među njima je i djelo jednog hrvatskog skladatelja.

Riječ je o Mačekovu zaokruženom klavirskom opusu uz koji je, kao bonus, i njegova violinska Sonata praizvedena 1989. (Tonko Ninić i Jurica Murai) za koju je autor primio Nagradu Josip Štolcer Slavenski. Uz Gorana Filipeca, prvoga hrvatskog umjetnika koji je integralno snimio Mačekova klavirska djela, na CD–u se predstavila i talijanska violinistica Silvia Mazzon. Njih dvoje ovoga su ljeta održali recital na Osorskim glazbenim večerima, upravo s izborom iz Mačekova opusa.

Prve snimke Privlačnost Naxosova albuma (na kojemu uz pet od ukupno sedam skladbi stoji oznaka World Première Recordings) počiva na ekskluzivnosti njegove građe, a ona je proistekla iz skladateljeve primarno pijanističke vokacije. Njegovo vrhunsko koncertantno umijeće i znanje koje je prenosio kao klavirski pedagog, zatim međunarodna karijera i uopće prozapadna umjetnička orijentacija, čine ga jednim od minimalističkih kreatora elitne glazbene kulture prošloga stoljeća, ujedno neospornog autoriteta na hrvatskoj solističkoj i komornoj sceni onoga doba. Diskretna distanca od svakodnevnog okruženja, posebno u kasnijim godinama života, dodatno ga je zaogrnula tišinom u kojoj je, vjerojatno, nastajao stvaralački opus, koji je brojem mali. Danas je manjkavo vidljiv na koncertnom repertoaru, posebno kad su klavirska djela u pitanju, a povremena prisutnost skladbi najčešće se odnosi na dvije partiture — intrigantni osmominutni Drugi gudački kvartet te Sonata za violončelo i glasovir u a–

molu, zahvaljujući čijoj snimci o sklada- klavirskoga opusa, nego u cjelini sklatelju svjedočimo i kao o pijanistu. Radi dateljskih ostvarenja, daje naslutiti da se o Jugotonovu LP albumu iz 1979. je na djelu modernistički koncept koji (LSY–66050), na kojemu Valter Dešpalj funkcionalnost iskazuje stavom manje uz autora izvodi tu skladbu, ali i Sona- je više. Taj ideal i umjetnički odnos pretu za violončelo i klavir Stjepana Šuleka. ma kreaciji na CD–u pijanista Gorana Spomen Šulekova imena, uz Mačeko- Filipeca de facto donosi studiju rada Ive vo, privlači još jednu legendu, Antonija Mačeka, i to studiju vezanu uz glasoJanigra, a time i nekad glasoviti klavir- vir, neosporno njegov najintimniji medij ski trio u kojemu su ta tri mladića svoje- izražavanja. dobno osvajala vrhunce europske komorne literature za violinu, vioGoran Filipec lončelo i klavir.

Maček kao iznenađenje

Ivo Maček — sva klavirska glazba

C

ijeli album očito je izrastao iz delikatne umjetničke povezanosti mladoga pijanista sa skladbama nekadašnjeg majstora glasovira

BROJ 188, STUDENI 2014.

Branko Polić in memoriam

Mačekov stvaralački zamah obilježavaju dvije vremenske etape.

Naxos/Grand Piano Prva je bila u tridesetim godinama prošloga stoljeća, a druga u osamdesetima i devedesetima.

Klavirske skladbe s CD–a upravo su Opisujući djela zabiljeiz tih razdoblja — Intermezzo, Impro- žena na CD–u, Richard vizacija i Tema s varijacijama napisani Whitehouse, autor teksu 1935., 1937. i 1939., dok su Sona- sta u trojezičnoj protina, Sonata te Preludij i toccata nastali gramskoj knjižici (engle1977., 1985. i 1987. godine. U razgovo- ski/francuski/njemački), ru za jedan tiskani medij, pijanist Goran ističe njegov sadržaj u Filipec izjavio je da se sa skladatelje- poetičnosti Mačekovih vim djelima prvi put susreo 2002., kad glazbenih struktura, u je u riječkoj Guvernerovoj palači sudje- vrsnosti motivičke gralovao na in memoriam koncertu po- đe, izražajnosti, ritmičsvećenom uspomeni na tog rođenog ke britkosti à la Bartók ili Stravinski te u Sušačanina. »Svirao sam dvije minija- harmonijskoj i tehničkoj eleganciji sloga ture — nisam poznavao ostale sklad- u slijedu ravelovske i debisijevske fluidbe, a nije bilo ni vremena za pripremu nosti. Gledajući konzistentnost rukopinekog većeg djela. Potom sam u više sa koji je pred nama, sa stajališta internavrata uzimao u ruke njegovu Sona- pretacije kako je zabilježena na snimci, tu, ali sam ozbiljno studiranje klavirskog zadovoljstvo pijanista dok je »stvarao« opusa stalno odgađao… susret s Ma- te skladbe gotovo da je opipljivo. Opučekovim djelima bio je pravo iznenađe- si su svježi, na svoj način moderni i konje... njegova klavirska ostavština je au- munikativni. U njima ima velike snage, tentična, vrlo kontrastna i stilski potpu- koju je možda najteže postići u minijano različita.« turama, obliku koji je Mačeka intelektu-

Tihi skladatelj Cijeli album očito je izrastao iz delikatne umjetničke povezanosti mladoga pijanista sa skladbama nekadašnjeg majstora glasovira, a njegovo tumačenje sedam rukopisa u ukupnom trajanju od 60:46 minuta osvijetlilo je na nov način Mačekovo, dijelom zanemareno, stvaralaštvo, osobito u kontekstu vrijednosti ranije hrvatske pijanističke literature.

To je bogato, slojevito, karakterno, često virtuozno i raskošno pismo omeđeno klasičnim formama. Ono govori o smislu višega reda, a činjenica da se njegov autor vodio procesom stvaralačke redukcije, ne samo u nastanku

alno privlačio. Čak su i njegove sonatne forme sažete u dva stavka. Na kraju krajeva, osmominutni Kvartet i uopće cjelokupan broj opusa ukazuju na neuobičajenu skladateljsku sklonost malom formatu i preciznosti sadržaja, kao da se radi o nekoj zrcalnoj inverziji unutarnjeg univerzuma u kojemu je stvarao taj tihi i povučeni skladatelj.

Album je snimljen u Italiji (Koncertna dvorana Fazioli, grad Sacile, pokrajina Pordenone) gdje je nastao i prethodni dvostruki CD koji je Goran Filipec objavio uz dvjestotu godišnjicu rođenja Franza Liszta. Idejno rješenje albuma oblikovao je norveški slikar Gro Thorsen.

49

Izložba Jugoton — istočno od raja koju su u Tehničkom muzeju priredili Sanja Bacharach Krištofić i Mario Krištofić konglomerat je sjećanja na najveću diskografsku kuću u istočnoj Europi, gdje se spajaju dizajnerska rješenja ovitaka sa strojevima za prešu vinilnih ploča, gdje se šturi statistički podaci miješaju s intenzivnim emocijama i gdje bolja diskografska prošlost vapi za povijesnom revalorizacijom.

Soundtrack bivše Jugoslavije

Valorizacija u memoriji

Izložba Sanje Bacharach Krištofić i Marija Krištofića revalorizira Jugotonov doprinos zvučnom kontekstu generacija koje su stasale u Hrvatskoj i regiji

P

ovjerenje u kvalitetu koju su u Jugoton imali licencni partneri bilo je golemo pa su i neki albumi najprije objavljeni na jugoslavenskom tržištu, a onda i drugdje u svijetu.

Zapravo, izložba je kompatibilna s nazivom prvog albuma Ranog mraza iz 1979. — Mojoj majci umesto maturske slike u izlogu; dojam je da su Sanja i Mario napravili ovu izložbu »svojoj« diskografskoj kući umjesto luksuzne monografije koja će se uz zlatni sat dijeliti zaslužnim djelatnicima kad odlaze u mirovinu. Možda to i jest bio običaj u vrijeme postojanja te diskografske kuće, od 1947. do 1991., no dosad ona nije imala odgovarajuću valorizaciju i mjesto u društvenoj memoriji.

omotnica rock–ploča koju je 1974. godine u Galeriji SC–a održao povjesničar umjetnosti i rock–kritičar Darko Glavan, kao pionirski pothvat te vrste u nas. I mi smo uz predstavljanje prvog LP–ja grupe Dorian Gray u toj galeriji izlagali verzije omotnica i plakata, popunivši radnim materijalom cijelu galeriju. Bili smo svjesni vrijednosti odnosa glazbe i slike koja je tada utjecala na tisuće ljudi. Godinama smo osim ploča skupljali i knjige o dizajnu LP omota, pojedinim autorima, grupama autora ili izložbama koje su se na više razina bavile tom temom.

Sudjelovali smo na jednoj većoj međunarodnoj izložbi (Artcoustics Medna-

muzejima, Glavan je nabavio neke radove inozemnih autora, u Zagrebu smo obavili intervju s dizajnerom Johnatanom Barnbrukom, nedugo poslije toga i razgovor s Patti Smith o sudjelovanju na izložbi. Na žalost, Darko je poslije tog razgovora stradao. Mario i ja smo dugo bili u šoku i trebalo je neko vrijeme da se priberemo i vratimo ideji izložbe.

U međuvremenu smo osnovali našu umjetničku organizaciju Kultura umjetnosti, svjesni promjena na tržištu kulture i kao dio strateškog plana odredili bavljenje popularnom i urbanom kulturom,

Izložba i pripadajući artefakti — izvrstan istoimeni katalog otisnut na formatu long play vinila i CD box–set s 9 EP–ja rock– začinjavaca s ovih prostora nije samo diskografski vremeplov u »bolju prošlost« (tako se zove i knjiga Pere Lukovića koja tematizira glazbenu scenu bivše Jugoslavije od 1940. do 1989. i gdje je od četrdeset četiri portretirana izvođača čak njih četrdeset snimalo za Jugoton, stalno ili u fazama), nego i precizan pokazatelj načina na koji se formirao masovni glazbeni ukus u negdašnjoj državi.

50

Sanja Bachrach-Krištofić

Kolekcionari ploča O pripremi izložbe Sanja i Mario kažu: »Priča je prilično duga. Izložba koja je ove jeseni postavljena u Tehničkom muzeju pod nazivom Jugoton — istočno od raja, 1947.–1991. (vizualna kultura, izgradnja i tehnologija) rezultat je duljeg i pomnijeg promišljanja, poticaja i iskustava, ali i spleta okolnosti. Počeli smo zajednički rad upravo dizajnom omotnica ploča za Jugoton. Željeli smo to raditi još dok se nismo poznavali.

Oboje smo slušali i skupljali ploče, kako zbog glazbe, tako i zbog omotnica. Bilo je samo pitanje vremena kada i kakvu izložbu ćemo napraviti, jer smo istovremeno s komercijalnim radili i nekomercijalne projekte — izložbe. Još početkom 1980–ih, kad smo mnogo vremena provodili u Galeriji SC–a družeći se s drugim (tada!) mladim autorima likovne i glazbene scene, znali smo za Izložbu

N

a albumu Simple Mindsa New Gold Dream našao se veliki križ, što je izazvalo velike polemike, no Virgin Records i Simple Minds samo su Jugotonu dali zeleno svjetlo da se napravi prilagodba ovitka koju je realizirao Mirko Ilić

objavljuje reizdanja pojedinih cjelina bogato popraćenih tekstom, bili smo sigurni da se želimo baviti vizualnim segmentom. U početku smo razmišljali o ideji Povijest Jugotona kroz 100 LP omotnica, razgovarali smo o tome sa Sinišom Škaricom kojem se ideja svidjela. No kako smo u to vrijeme radili i druge projekte, upoznali smo npr. Deana Vuletića, povjesničara naših korijena koji je doktorirao u SAD–u na temi razvoja popularne kulture i glazbe u bivšoj Jugoslaviji. Pročitali smo njegov doktorat, zatim neke druge tekstove o tom razdoblju i shvatili da ne želimo napraviti samo izložbu omotnica ploča, već priču o razvoju vizualne i popularne kulture u najvećoj tvornici glazbe istočne Europe. Uspoređujući povijest drugih glazbenih nakladnika nekadašnjeg istočnog bloka, bilo je vidljivo da su i Istočna Njemačka, Čehoslovačka ili Rusija imale vrlo kvalitetan i bogat repertoar izdanja klasične, narodne, dječje, dramske ili govorne tematike.

BROJ 188, STUDENI 2014.

Piše: Bojan Mušćet

Sanja Bachrach-Krištofić

BROJ 188, STUDENI 2014.

I z l o ž b a J u g o t o n — i s t o č n o o d r a j a 19 47. — 19 91. , 2 0 . l i s t o p a d a — 3 0 . s t u d e n o g a 2 014 . u Te h n i č ko m m u z e j u Z a g r e b

rodni grafični center Ljubljana, 2006.) koja se bavila temom dizajna omotnica ploča te na dvije manje izložbe (Sound and Vision, 2007., i My Favorite CD Shop, 2012., obje Galerija Forum, Zagreb) koje su se prošlog desetljeća održale u Zagrebu, bili smo informirani o sličnim projektima u svijetu.

Prvi pregovori S dragim prijateljem, ali i ‘suborcem’ te suradnikom na mnogim drugim programima (poput rada na izložbi o Andriji Mauroviću ili monografiji upravo o spomenutoj Galeriji SC–a), Darkom Glavanom, počeli smo, oko 2008. godine, pisati sinopsis izložbe koja bi obrađivala odnos umjetnosti, rock–glazbe i ovitaka ploča. Pregovarali smo s gradskim

očuvanjem naslijeđa dizajnerske, fotografske, industrijske baštine. Jedan od projekata (prije Jugotona) bio je i Spasi znak, akcija dokumentiranja znakova i logotipova zatvorenih tvornica na zagrebačkom području, u cilju njihova očuvanja. Obilazeći grad od istoka i industrijske zone prema zapadnom dijelu preko središta grada, osvijestili smo da više ne postoji znak/logotip Jugotona, ni u krugu nekadašnje tvornice glazbe, ni na dućanu. Možda je to bila prekretna točka — tada smo odlučili da radimo izložbu o Jugotonu, shvatili smo da je ta tema naša škrinja s blagom. Jugoton je bio ‘naš teren’ gotovo deset godina, a do danas smo nastavili rad s Croatia Recordsom, Jugotonovim nasljednikom.

Budući da se Croatia Records već godinama brine o glazbenom naslijeđu i

Meko prema Zapadu Upravo zbog politike i razlaza s Kominformom 1948. godine u bivšoj Jugoslaviji počinje proces mekog otvaranja prema zapadnim potrošačkim vrijednostima. Sve je to, kao i kasnija povijest Jugotona, vidljivo u razvoju dizajna na omotnicama ploča. Možda se neki pitaju: zašto samo ploča? Činjenica je da je šelakica, singlica, EP ili LP ploča bila glavni nosač zvuka u razdoblju o kojem govorimo, a njihova omotnica vrlo važna u vrijeme kad je postojao manjak, a ne višak informacija, slika, fotografija.

51

Sanja Bachrach-Krištofić

Dizajn kaseta bila je kopija LP omotnice, slično je bilo i s drugim proizvodima: plakatima, sličicama, autogram–kartama. Jugoton nije imao vlastitu videoredakciju do kraja 1980–ih, no ni tada ona nije znatnije pridonijela povijesti videospota u nas.

lektiva Jugotona koji će 1991. prerasti u Croatia Records, otvorio je slušateljstvu mogućnost da redovito nabavlja licencna izdanja, ali i da dobije platformu na kojoj će moći čuti domaće snage koje će revno podizati emocionalnu kolektivnu svijest.

Svjesni širine teme, odlučili smo pozvati niz suradnika koji će stručno i objektivno obraditi teme koje su nam se nametale: očito važan prvi, formativni dio povijesti Jugotona, zatim dizajn i vizualni identitet tvrtke i njezinih proizvoda, izdvajanje možda najoriginalnije faze — a to je faza novog vala — u usporedbi s drugim izdavačima bivše države, arhitekturu koja je bila blisko povezana s proizvodnjom, ali i drugom tvornicom snova — onom Jadran filma, s kojom Croatia Records i danas dijeli susjedstvo. Dakle, jedan pogled je bio onaj izvana, objektivan, drugi (to su listovi knjige tonirani drukčijom bojom) je bio pogled iznutra, subjektivni — u vidu intervjua bivših zaposlenika, urednika, insajderska priča.

Dakako, Jugoton nije bio jedina diskografska kuća, niti je imao sve licencne ugovore, ali većina glazbene produkcije vrtjela se oko njega, pa ne iznenađuje što je izrastao u diskografskog giganta istočne Europe. Povjerenje u kvalitetu koju su imali licencni partneri bilo je golemo pa su i neki albumi (npr. izdanja Average White Banda ili Manfred Mann’s Earth Banda) najprije objavljeni na jugoslavenskom tržištu, a onda i drugdje u svijetu.«

Gigant istočne Europe

52

Kombinacija partijskih strateških odluka potkraj četrdesetih, kad je Jugoton nastao na razvalinama Edison Bell Penkale (1926.–1937.) i Elektrotona (1937.–1947.) i kad je shvaćeno kako popularna glazba može imati političku i društvenu moć te iznimno profesionalnoga pregalaštva pojedinaca i ko-

O važnosti Jugotona i njegovih izdanja tijekom godina dalo bi se uistinu beskonačno raspravljati, stoga je izložba dvojca Bacharach–Krištofić samo vrh ledene sante.

Originalni dizajn Strojevi koje je Croatia Records donirao Tehničkom muzeju, omoti ploča iz privatnih kolekcija autora i prijatelja uz koju originalnu skicu (npr. skice za ovitak prvotnih izdanja Doriana Graya koji je autore izložbe katapultirao u diskografsku orbitu, originalno idejno rješenje Dragana S. Stefanovića za ovitak albuma Bijelog dugmeta Uspavanka za Radmilu

M. ili grafika Jamesa Hutchesona iskorištena za dizajn drugog albuma Stevea Winwooda iz privatne arhive Veljka Despota, kao i originalni dizajn za omot singla All You Need Is Love Beatlesa) i panoi na kojima su uvećani citati i fotografije iz kataloga, svakako nisu dostatni da ožive Jugoton u 21. stoljeću.

Kad je riječ o izložbenim favoritima, tandem Bacharach & Krištofić kaže: »Marijevi favoriti od izložaka su sigurno omotnice The Beatlesa, jer je kao dijete postao jedan od prvih članova Beatles Fan Cluba u Zagrebu koji je vodio Veljko Despot. Veljko Despot nam je, osim mnogih fotografija, ustupio za izlaganje originalni, u svijetu jedinstven crtež i dizajn omotnice pjesme Beatlesa All You Need Is Love, objavljene za Mondoviziju. Tu je i Marijev gramofon Tosca, jedan od prvih koje je imao i na njemu ‘derao’ ploče. Sanji su drage omotnice ranih izdanja. Oboje i dalje volimo naš prvijenac, LP i singlove grupe Dorian Gray, Sjaj u tami, rad koji je možda ‘krivac’ za sve što je slijedilo.«

Multimedijska nadgradnja Izložba je, zapravo, multimedijska nadgradnja kataloga koji je dizajnom i pristupom priredio autorski dvojac. Opsežno izdanje na više od sto dvadeset stranica ima, poput godišnjeg izvješća velike korporacije, stranice na bijeloj pozadini i one na smećkastoj. Prvi dio, na bijeloj pozadini, predstavlja uvid

Zato knjiga i izložba obrađuju istu temu, preklapajući se u materijalima i cjelinama, ali na drugačiji način. Osim toga, to su dva različita medija i nikad jedan ne može oponašati ili biti drugi. Osmislili smo koncepciju, odabrali suradnike, uredili i dizajnirali publikaciju pa mogu reći da je ona gotovo sto posto naš proizvod — osim dijela Tehničkog muzeja i Veljka Lipovšćaka koji obrađuje tehnologiju proizvodnje.«

Stroga selekcija »Voljeli bismo da je knjiga mogla biti još tridesetak stranica veća jer smo proveli jaku selekciju likovnih materijala, kojih je na početku bilo gotovo trostruko više od objavljenih. Osim više reprodukcija, imali bismo dodatni prostor za komentar ili kontekstualizaciju središnjeg dijela, posvećenog omotnicama ploča.

No trudili smo se da kronološkim slijedom te suprotstavljanjem domaćih i licencnih izdanja čitatelj stekne osnovni dojam razvoja likovnog jezika na omotnicama ploča — čini mi se da smo u tome i uspjeli. Dosta strogim odabirom vidljivi su glavni trendovi pojedinih razdoblja, a mi smo se uspjeli odvojiti od subjektivnosti i eventualne prevage razdoblja u kojem smo i sami sudjelovali, koji je često istaknut kao najvažniji — onaj novog vala«, objašnjavaju Sanja i Mario.

Zapisi i sjećanja Najvredniji dio kataloga odnosi se na posljednji dio, otisnut manjim fontom na smećkastoj pozadini, pod nazivom Razgovori, zapisi, sjećanja. Tomu je pridodana i kratka tehnološka povijest Jugotona pa se proučavanjem toga dijela može dokučiti vrijednost uređaja postavljenih na izložbi.

Razgovori, zapisi i sjećanja, zapravo na najbolji mogući način odražavaju više-

desetljetnu relevantnost Jugotona. Autori su razgovarali s Ivanom Ivezićem, Đorđem Kekićem, Vojinom Kundićem, Veljkom Despotom, Dubravkom Majnarićem, Sinišom Škaricom, Mirkom Bošnjakom, Želimirom Babogredcem i Ivanom Pikom Stančićem. Razgovor Siniše Škarice s Perom Gotovcem uglavnom je preuzet iz časopisa koji držite u ruci, dok je Aleksandar Dragaš napisao vrlo emotivan esej o snovima klinca koji je došavši u dućan u zagrebačkoj Bogovićevoj ulici i kupivši album Beatles for Sale, shvatio što želi raditi u životu, a poslije su mu se snovi i ostvarili.

Nepoznati »štikleci« Dok prvi dio kataloga donosi tekstove o percepciji Jugotona izvana, drugi dio odnosi se na insajderske pozicije, pa se prilično precizno može dobiti dojam o uredničkom i programskom razvoju diskografske kuće. Urednici su ponajviše prostora dali Veljku Despotu i Siniši Škarici: s pravom, jer je posrijedi dvojac koji je tijekom godina oblikovao licencnu i ovdašnju repertoarnu politiku. U vrlo dobro vođenim razgovorima s njima ističu se »štikleci« koje šira javnost ne zna, a izvrsno začinjavaju tu mješavinu nostalgije i faktografije.

Na primjer, Veljko Despot je objasnio kako se na albumu Simple Mindsa New Gold Dream našao veliki križ, što je izazvalo velike polemike u svijetu i kod nas. No Virgin Records i Simple Minds samo su Jugotonu dali zeleno svjetlo da se napravi prilagodba ovitka koju je realizirao Mirko Ilić. Jugotonova verzija toga vinila danas je raritet i visoko se cijeni na kolektorskim ljestvicama.

Siniša Škarica objašnjava kako su, srećom, urednici u PGP RTB–u odbili Električni orgazam zato što im je smetao naziv benda. Njemu i programskoj komisiji Jugotona nije, pa je serijal od prvih pet albu-

ma benda realiziran upravo za diskografa iz Zagreba.

I autori izložbe imaju svoje »štiklece«: »Čini mi se da su intervjui puni tih off the record priča. Zato ih i volimo! Evo sitnice s naše strane: na izložbi je i jedan fotelj koji je u našem vlasništvu oko sto godina, na kojemu smo fotografirali gotovo sve protagoniste scene 1980–ih i 1990–ih: od Gopca, Bregovića, Bogovića, Jure Stublića, Parnog valjka... do Tonija Cetinskog, Borisa Novkovića, Tajči ili Vanne. Dakle, ako želite sjesti tamo gdje su sjedile te poznate guze, sada imate priliku.«

Zajednička tvrtka Dojam je kao da su svi ti intervjui kompilirani iz različitih izdanja pa sabrani u katalogu. Zapravo bila bi šteta da se ne dogodi obratno — da intervjui koji se nalaze u katalogu ne završe u nekom drugom tiskovnom formatu gdje će ih pročitati mnogo više ljudi nego što ima posjetitelja izložbe.

Premda je utaborena u Tehničkom muzeju, izložba bi svakako mogla biti upriličena i u drugim gradovima, na primjer u mjestima u kojima je Jugoton imao svoje dućane. Jer Jugoton je bio zagrebačka tvrtka, ali kao što mu i ime govori, dobacivao je daleko dalje i imao više desetaka milijuna poklonika koji su svoj glazbeni ukus gradili upravo prema njegovoj repertoarnoj strategiji.

Kako su istaknuli Sanja i Mario, Croatia Records je, srećom, očuvao to glazbeno bogatstvo i digitalizirao kompletan arhiv, tako da je i novim naraštajima jednostavno doći do melodija toga prohujalog doba. Mnoge od njih, osobito iz osamdesetih, mogu se čuti na većini hrvatskih radijskih postaja. Kako su one, zapravo, zaživjele, objašnjava ova jedinstvena izložba i formacijski joj pripadajući katalog.

Moj posao u Jugotonu Esej Aleksandra Dragaša o prosvjetljenju koje je doživio kad je posjetio prodavaonicu Jugotona u Bogovićevoj 5 podsjeća me, svakako, i na moje iskustvo. Jedino sam ja hodočastio u drugu prodavaonicu, onu koja se spominje u katalogu izložbe, jer su pri kopanju temelja za zgradu u kojoj će osvanuti Jugotonova prodavaonica pronađeni ostaci rimskih termi.

Riječ je o prodavaonici Jugotona u Užarskoj 3 u Rijeci. Ja sam ondje redovito kupovao singlove i albume, od prvijenca Bijelog dugmeta nadalje.

Poslije sam bio gotovo inventar ondje, pa sam čak imao i svoj oglasni prostor u izlogu prodavaonice. Dogovorio sam se s prodavačicama da istaknu svaki tjedan četiri albuma koja sam recenzirao u rubrici Audio izbor u Novom listu.

Usporedno sa studijem bavio sam se i prodajom ploča za Jugoton. U ljeto 1985., u Rijeci je blizu HNK–a i glavne tržnice postavljena tzv. Turistička ulica sa štandovima s raznovrsnom robom za turiste. Jedan od štandova zakupio je Jugoton i nije bilo ništa logičnije nego da angažiraju dvojicu mojih prijatelja i mene da ljeti prodajemo izdanja koja su prilično dobro išla, s obzirom na to da su bila jeftinija nego u inozemstvu, a kvaliteta je bila ista. Koliko se sjećam, najbolje su prolazili Beatlesi i Pink Floyd, ali prilično dobro su se prodavala i tada aktualna izdanja Pet Shop Boysa i Eurythmicsa. Literarno je taj dio Jugotonove povijesti opisao jedan od najboljih hrvatskih gitarista Vlado Simcich Vava u svojem prvom romanu Srce od gume. (Bojan Mušćet)

RAZNI IZVOĐAČI

Jugoton — istočno od raja / Original EP Collection Croatia Records

Izložbu Jugoton — istočno od raja prati i prigodno objavljena EP kolekcija s devet izdanja ovdašnjih pionira rocka. Jedan od autora kompilacije je Mario Krištofić, koautor izložbe i kataloga. Ono čime se to izdanje izdvaja jest format — pjesme s devet EP–ja nisu skupljene na jednom ili dva CD–a, nego je otisnuto devet CD–a koji su istovjetni originalima, a takvi su i omoti. Zastupljeni su VIS Delfini, Grupa 220 i Kameleoni s po dva izdanja te Zlatni akordi, Ivica Percl i Roboti s jednim. Neke pjesme s tih izdanja već su reizdane na box–setu Kad je rock bio mlad koji je pratio istoimenu knjigu Siniše Škarice, no u ovom slučaju nije im smisao dokumentaristički pristup ni faktografski rezon. Naime, da je tako, onda bi vjerojatno prednost imala neka starija izdanja ili možda ona koja su, u skladu s koncepcijom izložbe, imala atraktivnije ovitke. No ova EP kolekcija izložbu prati tako da ističe važnost izdavačke politike Jugotona kad je u šezdesetima objavljivao izvođače koji su kod domaće publike izazivali ushit kao i njihovi inozemni pandani. Pritom se može vidjeti i kako se od jednostavnog kopiranja originala preko prepjeva fokus izvedbi pomicao prema autorskoj pjesmi. Među izdanjima svakako je najvažniji EP Grupe 220 koji sadrži i pjesme Osmijeh i Uvijek kad ostanem sam, no i EP Robota s četiri prepjeva pokazuje kako je posrijedi bend koji je vještim izvedbama zaslužio ovdašnju i međunarodnu popularnost.

BROJ 188, STUDENI 2014.

BROJ 188, STUDENI 2014.

u dizajnersku dimenziju Jugotona, uz mnoge nezaboravne reprodukcije, ali i pozicioniranje te diskografske kuće kroz političku (tekst Deana Vuletića), arhitektonsku (Andreja Der–Hazarijan Vukić) i medijsku (Jasna Galjer) prizmu.

Dojam je da je u tom dijelu zalutao tekst Branka Kostelnika o najboljim ovicima novog vala i da bi to štivo ipak bolje »leglo« na nekom drugom mjestu u katalogu. Središnji dio kataloga odnosi se na omotnice albuma po izboru Sanje i Marija: »Naša strategija rada na izložbi s knjigom je da, ako možemo, ne radimo ono što se često zove — katalog izložbe. Po našem mišljenju, to je često publikacija koja ima vrijednost samo u kontekstu izložbe koja traje tek mjesec ili dva. Mi polazimo od toga da publikacija mora imati dulji ‘rok trajanja’ te da se mora moći čitati i bez ikakva znanja o tome ili gledanja izložbe te da bi trebala biti dugotrajniji izvor informacija.

Zapravo, riječ je, kako se i navodi na ovitku, o »pomalo sentimentalnom spomenaru na vrijeme kad je kourednik izdanja i koautor projekta o Jugotonu, Mario Krištofić, s dječačkom strašću skupljao ploče i potpise bendova i mladića koji su u njemu nastupali.« Odabir je ponovo spoj povijesnog, objektivnog i osobnog, intimnog. Unatoč prijašnjim izdanjima poput Bijelih strijela iz 1963. i 1964. godine, upravo na ovim EP–jima počinje val rada domaćih autora pop–rock scene (poput Rajmonda Ruića na VIS Delfinima) s vlastitim skladbama, da bi EP grupe 220 iz 1967. godine imao potpuno originalni, autorski repertoar koji im je — kao što to i piše u liner–notesima originalnog izdanja — osigurao odmah veliku popularnost. »Taj EP, kao i nastupni LP Grupe 220, sigurno je jedna od ključnih točaka domaće pop–glazbe i kulture«, objašnjavaju autori projekta.

Upravo ta strast prema skupljanju vinila odražava i repertoarnu politiku Jugotona, gdje su urednici u mnogim slučajevima riskirali i gurali projekte koji u početku nisu imali komercijalnu vrijednost, ali su svakako pomicali granice. Ova EP kolekcija zoran je primjer na koji se način to radilo.

Istočno od raja Croatia Records

U Tehničkom muzeju u Zagrebu 20. listopada ove godine otvorena je izložba Jugoton — istočno od raja. U sklopu izložbe, koja prati povijest najveće diskografske kuće bivše Jugoslavije, kao i povijest proizvodnje gramofonskih ploča na ovim prostorima, objavljena je i knjiga o izložbi i vizualnoj pop– kulturi Jugotona te ova kompilacija. Riječ je kolekciji od devet EP–a na CD–ima iz šezdesetih godina prošlog stoljeća na kojima su hrvatske grupe koje su tada žarile i palile plesnim podijima i utirale put rock’n’rollu. Tako kolekcija sadrži EP–e izvođača Zlatni akordi, VIS Delfini, Delfini Zagreb, Grupa 220, Perica, Kameleoni i Roboti. Odlično iskorištena prilika da se oda počast pionirima rock’n’rolla i pruži uvid u prve taktove rock–pjesama nastalih na našim prostorima. Danas zvuče pomalo smiješno i naivno, ali tada je rock’n’roll tek prohodao. Istodobno, lijepa uspomena svih sudionicima tog razdoblja, naročito samim glazbenicima. (Dubravko Jagatić)

53

Electronic Jugoton

Synthetic music from Yugoslavia 1964. — 1989.

Portret jedne od autentičnijih osobnosti na hrvatskoj glazbenoj sceni

Damir Poša: Šest žica traži autora Korčulanski kantautor je osebujnom pojavnošću i čvrstim kantautorskim uvjerenjima postao jedan od zaštitnih znakova središta Zagreba

P

karijera, bez obzira na to što ne stvara na engleskom jeziku, temelji se na dvije vrste poklonika: jedni su bečki ljubiremda njegovo ime telji šansonijerskog pristupa, a drugi su nije baš u dometu me- strani turisti kojima se sviđaju njegovi nadijskog radara, Damir stupi u Korčuli. Damir Poša, kako piše u Poša dugotrajna je njegovoj biografiji, godine 1988. dolazi s konstanta na hrvatskoj otoka Korčule u Zagreb u kojemu upisuglazbenoj sceni, kan- je petogodišnju školu gitare. U to vrijetautor koji ima osam studijskih, tri live me osniva duo D.N. te počinje snimanje albuma, dvije kompilacije i jedan DVD. svojih skladbi za Glazbenu proizvodnju HRT–a; također počiUpravo priprema novi nje s javnim i televizijlive album Uživo doma/ Damir Poša skim nastupima. UbrLive in Korčula, snimljen zo nakon toga počinje ovoga ljeta na jednom od Ples na žici karijeru kao kantautradicionalnih godišnjih tor. I dalje redovito snibesplatnih nastupa na ma za HRT i nastavdomicilnom mu otoku. lja suradnju s poznaCantus d.o.o. tim hrvatskim glazbeDylan s Korčule nicima: Dragom Mlinarcem, Vedranom Nije čudo što uz njegoBožićem, Branetom vo ime nerijetko ide i poŽivkovićem, Vanjom štapalica Dylan s Korčule, Lisakom, prije navešto zapravo više odgovadenim Zeletom Lira njegovu imidžu negopovačom, Ismetom li glazbenim stilskim izveKurtovićem i mnogim denicama. Uvijek sa šedrugima. U tom razširom, nerijetko s gitarom doblju do 1990. snite sa stavom u pjesmamio je velik broj skladma, možda ga se uistinu bi; prvi samostalni almože usporediti s Dylabum objavljuje 1993. nom, no to je više hint za godine pod nazivom one koji se s Pošinim radovima nisu susretali, nego za one koji Pjesme (Orfej), a onda slijede i ostala će se ipak ugodno osjećati na njegovim ostvarenja. koncertima. A ondje je on u svojem prirodnom ambijentu, djeluje mnogo uvjerProdaja u buticima ljivije nego na studijskim albumima. Uz pratnju gitarskih suigrača zna stvoriti Albume je objavljivao za Orfej, Croatiapoticajnu atmosferu i slušateljima omo- ton, Dinaton i Croatia Records, a pogućiti da se vrate u doba kad glazba sljednja ostvarenja snima za Cantus. nije pretežito bila roba široke potrošnje Ovogodišnji studijski album Ples na žici za jednokratnu uporabu, nego je odre- zadržava sve kvalitete njegova glazbeđivala kulturni habitus pojedinca. Stoga nog pristupa: akustičarsku bazu na koju ne iznenađuje što su njegovi gitaristički se povremeno nakalemljuju reski elekpartneri velika imena iz sedamdesetih trični pasaži, a sve uz dojmljive stihove godina: Zele Lipovača iz Divljih jagoda i prepoznatljiv vokal. Zanimljivo je kako i Ismet Kurtović iz Drugog načina. Jed- se tijekom karijere transformirao, od tranostavno, u Pošinu beskompromisnom dicionalnoga trubadura sa skalina preradu prepoznali su poveznicu s tim vre- ko raspojasanoga električarskog junoše menima pa ne odbijaju njegove pozive do autora koji intimističke pripovijesti, ali da zajedno nastupaju. i društvene parole zna umotati u jedinstveni instrumentalni kontekst, što najbolje može osjetiti publika na njegovim Mecena iz Beča nastupima. Ona je, doduše, uglavnom Nisu oni jedini, mnogo je iskusnih glaz- malobrojna, no Poša i ne stvara glazbu benika udružilo svoje instrumente s Po- koja će se svidjeti svima. Prevedemo li šom, a njegov rad prepoznao je i proi- to na jezik tržišnog poslovanja, možemo zvođač žica za gitaru Thomastik–Infeld reći da se Poša ne bavi prodajom u šoiz Beča, postavši njegov mecena pa su ping–centrima i mallovima, nego u buPošini nastupi u austrijskoj prijestolni- ticima. Nije stoga neobično da Pošinu ci učestali. Zapravo, njegova inozemna glazbu preferira odabrana publika, ona

BROJ 188, STUDENI 2014.

Piše: Bojan Mušćet

54

Croatia Records

Premalo je mjesta da se opiše kompilacija, a još manje da se napišu hvalospjevi. Riječ je velikom djelu audio arheologa i zaljubljenika u elektroničku glazbu Višeslava Laboša i Željka Luketića koji su godinama kopali po arhivima diskografske kuće Jugoton ne bi li stvorili ovu dvostruku CD kompilaciju te na taj način odali počast pionirima elektroničke glazbe na ovim prostorima, istodobno ih predstavljajući široj javnosti. Početna ideja bila je složiti ex YU kompilaciju s djelima autora koji su se »usudili« poigrati se elektronikom kad još nitko nije znao za nju, a mnogi su je i osuđivali. Konačni rezultat je ipak kompilacija djela iz Jugotona. Možda bi prvotna ideja bila zanimljivija, no ukupni je dojam o elektroničkoj glazbi pronađenoj u Jugotonu više nego impresivan. I dok prvi CD predstavlja više autora popularne glazbe i pop–melodija (Braća Vranešević, Beograd, Denis & Denis, Dorian Gray, Zana, Oliver Mandić…) koji su se prvi poigrali tek rođenim synthesizerima, stavljajući ih u prvi plan svojih pjesama, drugi CD nudi uvid u još dalju prošlost i radove doista uvaženih skladatelja (Igor Savin, Igor Kuljerić, Miroslav Miletić, Silvio Foretić…) koji su i u svjetskim razmjerima napravili pionirske korake primjenom elektronike u stvaranju glazbenih djela. Pritom treba napomenuti i odličan booklet kompilacije koji nudi odličan i sažet prikaz svakog autora, kao i uvodni tekst Željka Luketića. Jedna od najboljih domaćih kompilacija posljednjih nekoliko godina i diskografski udžbenik za sve ljubitelje elektroničke glazbe, u Hrvatskoj i u svijetu.

(Dubravko Jagatić)

P

oša vrsno spaja svoj otočni background s velegradskom vrevom u skladbama koje karakterizira kvalitativna ujednačenost

koja želi čuti autentični šansonijerski pristup koji je bio dio mainstreama šezdesetih i sedamdesetih, no poslije se nepovratno izgubio. Danas se takav pristup može čuti na prigodnim manifestacijama ili festivalima (npr. Chansonfest), no Poši je draže predstavljanje svojega rada u vlastitoj režiji.

L o k a l L e s P o n t s G r e e n G o l d Z a g r e b , 17. s t u d e n o g a 2 0 14 .

Pjesme koje su nadživjele vrijeme O

Predstavljanje drugog albuma iz HDS–ove edicije Zabavne melodije s notnim zapisima trideset uspješnica Nikice Kalogjere

U

Piše: Maja Sabolić

ponedjeljak, 17. studenoga 2014. predstavljen je drugi album edicije Zabavne melodije u ekskluzivnom prostoru Les Ponts u Zagrebu. U ediciji notnih zapisa skladatelja zabavne glazbe, čiji počeci datiraju još iz šezdesetih godina prošloga stoljeća, tiskan je impresivan broj radova skladatelja popularne glazbe, međutim u posljednjih dvadeset pet godina ta je aktivnost zamrla pod pritiskom zahtjeva za suvremenijim (čitaj simplificiranijim) reproduciranjem glazbe i stihova. Toj glazbenoj pauperizaciji došao je kraj prošle

godine inicijativom HDS–a da se objavi prvi notni album s pjesmama Đorđa Novkovića, da bismo se sad okupili radujući se objavi trideset uspješnica Nikice Kalogjere.

Uzor generacija Maestro Nikica Kalogjera ima silan opus s više od tisuću radova, bezbroj partitura kojima je u pravilu sam i dirigirao, bilježio ih u tonskim studijima na tisuće kilometara magnetofonskih vrpci,

postići netko u današnjoj generaciji.

Doktor za pjesmu

Nikica Kalogjera

30 pjesama HDS/Cantus d.o.o.

Izbor od trideset pjesama, na koliko je ograničeno notno izdanje, nije bio ni lak ni jednostavan trojcu koji se prihvatio te zadaće. Rajko Dujmić, Neno Ninčević i Zrinko Tutić (koji je i urednik izdanja) proveli su konačnu selekciju, svjesni da će se su-

bjavljivanje notnih zapisa skladatelja zabavne glazbe u posljednjih je dvadeset pet godina zamrlo pod pritiskom zahtjeva za suvremenijim (čitaj simplificiranijim) reproduciranjem glazbe i stihova

U šetnji gradom Pritom ne bježi od promašaja, svjestan je kako neke pjesme i nisu realizirane kako su zamišljene, ali svaki novi diskografski projekt prilika je da se rašire vlastite granice i mogućnosti. Upravo velik broj njegovih diskografskih izdanja pokazuje kako je posljednjih dvadesetak godina neprestano pomicao kvalitativne dosege glazbenog izričaja. Sve se to može vrlo dobro procijeniti posluša li se njegov kompletan opus na web–stranici damirposa.bandcamp.com. Oni koji žele downloadati album mogu to učiniti odmah, a zainteresirani za fizički CD svakako mogu kontaktirati s autorom pa ako ima još neprodanih zaliha, mogu računati na to da nabave svoj primjerak.

Zanimljivo je i da je Damir Poša svojom osobnošću postao i jedan od zaštitnih znakova središta Zagreba. Teško ga je ne zapaziti u šetnjama gradskim trgovima i ulicama, jedan je od rijetkih koji postojano nosi svoje šešire. Zapravo, Poša vrsno spaja svoj otočni background s velegradskom vrevom u skladbama koje karakterizira kvalitativna ujednačenost. Drugim riječima, Poša nikad nije imao pjesmu koja se uzvisila iznad ostatka njegova repertoara, uvijek su sve skladbe bile u funkciji albuma, kao neraskidivi dio cjeline koja novo značenje dobiva tek na njegovim dojmljivim nastupima na otvorenim i u zatvorenim prostorima.

Začuđuje i tužno je bilo gledati te večeri tek petnaestak osoba koje su imale volje, razloga i poticaja podijeliti tako vrijedan trenutak hommagea Društva jednom od svojih vrhunskih članova. Očekivali smo s pravom vidjeti Terezu, Arsena, da o Ljupki i ne govorim. Zar nam doista više nije stalo — to više što je ta prošlost bila tako lijepa?

realizirao stotine i stotine nekoć gramofonskih ploča, a poslije kompakt diskova, ali on je bio i mnogo više, kao što je rekao Antun Tomislav Šaban u svojem nadahnutom uvodnom izlaganju: »Nikica je mnogima bio uzor, mentor ne samo jednoj generaciji, a mladi glazbenici doživljavali su ga kao doajena hrvatske glazbene scene, pojam glazbenog producenta i vrhunskog dirigenta u tom žanru.« Tako bogat opus maestra Kalogjere bio je često izvođen i u inozemstvu (Njemačka, Francuska, Rusija, Italija…) gdje je stvorio i plasirao poznati Adria Sound na više od stotinu svojih skladbi otisnutih na petstotinjak inozemnih diskografskih etiketa; uspjeh koji će teško

sresti i s prigovorima, jer svatko od nas u srcu je na poseban način vezan uz neku od Nikičinih skladbi. Ali čini mi se najvažnijim i najvrednijim to što je ta knjižica objavljena, s preciznom i minucioznom notografijom i transkripcijom Josipa Cvitanovića, kao i s brojnim obiteljskim fotografijama vezanima uz neke od najintimnijih i najradosnijih Maestrovih trenutaka.

Od Adio do Vratija se Šime nižu se lijepe i jednostavne melodije, da ti se čini kako bi i ti sam to mogao napisati. I u tome i jest ljepota, veličina i važnost dr. sc. Nikice Kalogjere, doktora za pjesmu, kako su tog diplomiranog liječnika nerijetko zvali. Jer, manje je više, još od vremena Miesa i Bauhausa.

A kako bi današnja generacija kompjutorske glazbe, i amatera i profesionalaca, više upoznala te radove, HDS plani-

ra već za koji mjesec na svojim internetskim stranicama omogućiti i download pojedinih pjesama i cijelog albuma, kao korektiv onoga što se javno izvodi i kao poticaj da i dalje žive pjesme vrijedne toga, pjesme koje su odavno postale dijelom naše kolektivne svijesti.

Neke od pjesama iz notnog albuma Nikice Kalogjere otpjevala je Danijela Pintarić

Bezbeli Apstraklije

Pad sistema

Kad je bal, nek’ je kanibal

Aquarius Records

Croatia Records

Premda je u karijeri doživio barem jedan »pad sistema« (Trama 11 koji je »vozio« s Targetom), General Woo se 2011. vratio u »visokom naponu snage« s oštroumnim i zastrašujuće depresivnim, no posve realističnim albumom Verbalni delikt. Tada sam napisao da bi bilo jako dobro da netko Zoranu Milanoviću, koji je već izražavao problem doticaja s hrvatskom stvarnošću, proslijedi Verbalni delikt kao pismo iz Vukovara (u koji se Woo vratio iz Zagreba) kako bi shvatio u kakvoj je zemlji postao premijer i što mu je činiti. Nažalost, Milanoviću ili nitko nije proslijedio Verbalni delikt ili ga nije htio preslušati i izvući zaključke. Tri godine poslije Woo je na dvostrukom, još crnjem i mračnijem albumu Pad sistema jedino mogao konstatirati da je situacija u Hrvatskoj posve u skladu s posljednjim riječima generala Kurtza (Marlon Brando) u Apokalipsi danas Francisa Forda Copolle: »The horror! The horror!« U Hrvatskoj to je strava beznađa, bijede, siromaštva, ludila, pljačke i prijevare, u kojem će naši životi nepovratno otići u fade–out. Na albumu Woo »rola« crne priče naše svakodnevice poput kratkih, ali ne izmaštanih, nego posve stvarnih horor storija u kojima je gomila nas pretvorena u disfunkcionalne zombije iz vukojebine u kojoj nikoga ni za što više nije briga pa ni za bebu bačenu u kontejner iz čije je »vizure« napisao Ne voliš me, mama, jednu od najstrašnijih i najtužnijih pjesama hrvatske popularne glazbe. To je vrhunska poezija koju bi hitno trebalo početi predavati u školama, kako bi klinci na vrijeme shvatili što ih čeka u životu o kojem im reklame i ekrani gadgeta prodaju bajke pa ako se i ne slažem s Generalovom konstatacijom o nepostojanju razlika između lijevih i desnih, Woo je u pravu kad verbalno šiba i jedne i druge; od HDZ–a i Crkve do socijalnih šminkera koji se više čak i ne igraju socijaldemokracije, nego se dobrovoljno uprežu u kola krupnog kapitala i banaka. Poput Laibacha i Borghesije, tako i Woo svoju borbu prebacuje na razinu razjedinjene Europske unije kao neke nove Jugoslavije i globalni kapitalizam koji se danas pokazuje mnogo gorim od onog našeg socijalizma; sve uz tjeskobne, old school podloge natopljene jazzom, soulom, rhythm & bluesom, funkom. U međuvremenu i dalje ćemo »čekati nova jutra, sanjajući djecu kako žive bolje sutra« kao što to činimo već dvadeset godina, otkako smo shvatili da je »rat bio samo predigra za dane ludila«. (Aleksandar Dragaš)

Kad su se pojavili niotkuda početkom godine s pjesmom Fukara, jednostavno su zaveli domaću publiku. Iste godine bosanskohercegovački bend Bezbeli Apstraklije potpisuje za Croatia Records i objavljuje debitantski album Kad je bal, nek’ je kanibal. Kreativna trojka, skrivena iza »umjetničkih« nadimaka Turbo avaz, Bassistaga i Estamlija, ponudila nam je album na koji svakako treba obratiti pozornost. Prije svega zbog samog pristupa glazbi, ali i zbog načina izvedbe. Mješavinom indie zvuka u kombinaciji s punk estetikom, ali i neskrivenim surf grooveom i psychobillyem, ovaj novi sarajevski bend ima sve predispozicije da osvoji publiku regije. Specifičnim naglaskom riječi i drukčijim izgovorom stihova kao da su stvorili neki svoj jezik, nudeći odličnu zafrkanciju, ali na vrlo ozbiljnoj glazbenoj podlozi. Album je ispunjen izvrsnim pjesmama, u zahtjevnim i vrlo maštovitim aranžmanima te skladbama koje doista zvuče odlično. Na žalost, upravo zbog tog specifičnog jezika djelomično se izgubila razgovijetnost pjesama, ali je dojam zato jači. Na trenutke izrazom podsjećaju na glazbu Elvira Lakovića Lake, ali su ipak svoji i prije svega originalni. Sebe nazivaju teferić punk bendom pa vjerujem da su njihovi nastupi, kojih će bez sumnje biti svakim danom sve više, pravi »raspašoj« i dobra zabava uz odlične pjesme kreativnih glazbenika čije vrijeme tek dolazi. (Dubravko Jagatić)

Tonči & Madre Badessa

Panika Croatia Records

Nedavno se zahuktala polemika o odluci časopisa Rolling Stone da s Tončijem Huljićem u povodu drugog albuma Madre Badesse Panika objavi intervju, što je zgrozilo niz »urbanih« hrvatskih izvođača. Malne je izbila panika, no mjesta panici nema. Odluka Rolling Stonea je legitimna, a je li pametna — to je drugo pitanje.

Naime, dva albuma Madre Badessa jesu nešto najsmislenije u njegovu opusu, često impregniranom bestidno komercijalnom, no autorski ne baš vrijednom glazbom, ali pitanje je koliko je Panika u širem glazbenom kontekstu kvalitetna. Nije teško dokučiti da je Huljić odlučio iz svoje perspektive pozabaviti se mediteranskim glazbenim bazenom na potezu od domicilnog dalmatinskog okružja preko turske i libanonske do grčke i južnota-

lijanske obale. Panika doista jest jedna moguća glazbena razglednica Mediterana, međutim da je to što čini Tonči baš tako bajno i sjajno kako misle neki kolege — nije. Koliko god neke njegove intencije, od uporabe hvarskog dijalekta do aranžmanskih poigravanja mandolinama i puhačima bile simpatične, teško se oteti dojmu da Huljić s Madre Badessom zvuči poput maloga od kužine Bregovića i njegova Orkestra sa svadbe i sprovode, odnosno da dalmatinski i mediteranski »bazen« tretira i postavlja nalik na onaj u kojemu je Bregović upotrijebio balkansko– romsku glazbenu ostavštinu, u čemu također ima niz spornih elemenata. Huljić se pak najviše spotiče kad zađe na teritorij sastava poput napuljskog Spaccanapolija ili španjolske Radio Tarife, odnosno nespretnog pariranja određenim segmentima opusa Manu Chaoa ili Gogol Bordella. Teško da može izdržati i usporedbu s dosezima Gustafa ili Šo!Mazgoona, a najspornija su naslanjanja na Marleyja i Osibisu. Povijest Balkana, posebice nedavna i politička, impregnirana je konvertitstvom, a u tom se svjetlu može promatrati i Huljićevo nastojanje da se s Madre Badessom predstavi »čudnom glazbom«, kako sam kaže na ovitku albuma, koja, ako njega pitate, nema nikakve veze s onime što je radio prije. Kad se malo razgrnu povremeno duhoviti i dosjetljivi aranžmani, ipak je jasno da su Tonči i Vjekoslava, uz pomoć Graše i Spalata, i na projektu Madre Badessa ostali glazbena obitelj Huljić. Panika nije brodolom kakav priželjkuju »urbani« izvođači i kritičari, ali ni toliko fascinantno krstarenje glazbenim obalama Mediterana koliko se drugima učinilo. Vjerojatno bi dojam bio bolji da je Tonči Huljić zapakirao glazbu, a stihove i mikrofon prepustio Marijanu Banu. (Aleksandar Dragaš)

Jonathan

Bliss Bandcamp (besplatni download)

Riječki Jonathan je koliko kandidat za najboljeg debitanta, toliko i supergrupa sastavljena od članova Pasa, Mandrila, Leta 3 i Saliona, ali hype koji se oko njih stvorio u vrlo kratkom roku nije uobičajen za standarde funkcioniranja hrvatske rock i pop scene. Premda bi Jonathan mogao propasti u procijep koji je progutao niz hrvatskih izvođača s pjesmama na engleskom jeziku, početni koncertni uspjesi ukazuju na to da i na tom planu pušu neki novi, drukčiji vjetrovi, odnosno da je hype bio utemeljen, a i engleski stihovi u njihovu slučaju nisu perje za prikrivanje nedostatka pjesničke inspiracije. Prve asocijacije pri slušanju debija Bliss Jonathana su Franz Ferdinand i Interpol, a pažljivije slušanje otkriva i moguću naklonost članova Jonathana bendovima poput Echo & The Bunnymen i Psychedelic Furs, odnosno efektnom kom-

biniranju postpunka i neopsihodelije osamdesetih s daškom gothic i art–rocka koji su česta odrednica riječkih bendova.

Bariton Zorana Badurine je koliko baršunast i topao, toliko i moćan i jak, sličan baritonima, senzibilitetu i sugestivnosti Stuarta Staplesa (Tindersticks), Jamesa Johnstona (Gallon Drunk), Davida Eugenea Edwardsa (Woven Hand) i Matta Berningera (The National).

No Badurina bi bio beskoristan da iza njega nema fokusirane i snažne potpore desperadosa koji kao da su izašli iz najpotentnijih skandinavskih rock–bendova o čijoj izvoznoj perspektivi, nažalost, ovi momci mogu samo sanjati, kao i u devedesetima donekle im stilski srodan slovenski bend Res Nullius.

Ali to nije prepreka da Jonathan proglasimo jednim od najboljih i najzanimljivijih hrvatskih bendova stasalih u dosadašnjem tijeku 21. stoljeća. (Aleksandar Dragaš)

Autentično osrednji odradili su svoje u eteru; ostale pjesme, nažalost ili na sreću, nisu pogodne za aktualni radijski format. Široka publika će tako ostati uskraćena za prave bisere: Pastoralu, Ispočetka te sjajan svjetovni gospel 3:27 AM. Mračna Od svjetla i ptica ovdje je izgubila nabrijani U2–ovski aranžman s posljednjeg albuma Ramireza, pretvorivši se klavirsku ispovijed kakva bi se sjajno snašla na Caveovu Boatman’s callu. Ukratko, I mi smo došli na red neće Pavelu donijeti veliki uspjeh na top–ljestvicama, čak ni ljetnu koncertnu turneju po Jadranu. Hoće, međutim, poštovanje publike i kritike te, za desetak godina, počasno mjesto u franšizi 1001 albums you must hear before you die. Tim beskompromisnim uratkom Aljoša se osvrnuo na kulturu snimanja i slušanja albuma. Velika mu hvala na tome! (Josip Radić)

Pavel

Svemir

I mi smo došli na red

Tako jako

Dallas Records

Bandcamp (besplatni download)

U današnje vrijeme SMS vijesti i blic informacija kratkog vijeka, napraviti punokrvni album, s razrađenim konceptom i flowom, popriličan je luksuz. Rijetki si ga mogu priuštiti, a i kad si ga i priušte, osuđeni su na komercijalni neuspjeh i skučenu nišu fanova koji i dalje kupuju albume. I to u najboljem slučaju! Pavel, odnosno njegov autorski motor Aljoša Šerić, snimio je album baš onakav kakav se nekad proizvodio — kupite ga u dućanu, donesete doma, odmotate celofan, stavite u player i otputujete sljedećih pedesetak minuta. Bez ometanja, digresija, notifikacija i pop–upova. Uostalom, kad ste posljednji put čuli album čije otvaranje, dakle A1, nije udarni singl, već ambijentalni uvod koji vas polako uvodi u priču i ugođaj? A da ne spominjem kako je već treća stvar na albumu zapravo instrumental, simpatičan komad po uzoru na mccartneyjevske vodviljske izlete... Potpuno autentičan i nimalo osrednji, Aljoša vas neće previše zamarati temama politike i socijale, to je prepustio kolegama iz Elementala i TBF–a.

Tu se priča o bilješkama iz svakodnevnog života, novim poglavljima i starim strahovima te »šljunku sa Žnjana«, kako god to shvatili. Bitna razlika je, naravno, i u nedjeljama — one mamurne napokon su se »napušile« i danas ponovno »imaju razlog i svrhu«. Spomenuto laid back razmišljanje prelilo se i na glazbeni ugođaj albuma — opisati ga kao Beckov Sea Change s pozitivnim predznakom možda je malo nespretno sročeno, ali poprilično točno. Akustične gitare, diskretni klavir i glock, umirujuće orgulje i samozatajni Moog čine instrumentalni imaginarij albuma, a Aljošin emotivni vokal dopunjuje baršunasti glas Antonije Matković — »Šerić!«, kako je to ponosno dodao Aljoša na nedavnom koncertu u zagrebačkoj Tvornici. Singlovi Čuvaj me i

Dobar dio suvremene hrvatske kantautorske scene djeluje izvan uobičajenog hrvatskog diskografskog sistema, ponajprije zahvaljujući internetu, ali i nastupima po malim prostorima, izvan većih klubova koje samostalno još ne mogu napuniti. Jedna od kantautorica oslonjenih na takozvanu grassroots taktiku je i Zvonka Obajdin koja je osmislila Bistro na rubu šume, hvalevrijedan set internetskih kompilacija za tvrtku Bandcamp, a netom objavila i drugi album Tako jako kojim je potvrđena transformacija Svemira u full–time bend. Nije Zvonka od jučer, iza sebe već ima dvoje odrasle djece, no to je ne priječi da pokuša ostvariti svoje glazbene snove, besramno nositi srce na reveru i pisati skladbe o nemiru svoje duše. Ta intencija je prilično simpatična, posebice u naslovnoj pjesmi te skladbama Jednog dana, Kornjača i Jedro s usnom harmonikom Žalca iz Erotic Biljana & His Hereticsa. Šteta je što Zvonkin dopadljiv i, naravno, zvonki, povremeno čak snažan glas nije dovoljno istaknut u finalnom miksu albuma na kojem njezin Svemir, uz zanimljiva fraziranja gitaristice Saše Dokmanović, krstari od neofolka i alt–countryja preko lagane psihodelije i folk–rocka šezdesetih do akustičnog rocka s nagnućem prema šansoni. Povremeno se i sama autorica zaplete u nastojanju da ispadne što emotivnija ili joj glazbena tema ostane bez katarzičnog rješenja. Unatoč iznesenim zamjerkama koje ubuduće valja riješiti u pjesničkom, aranžmanskom i producentskom dijelu posla, prosjek skladbi Zvonke Obajdin posve je dostatan za želju da dočekamo još koji album njezina Svemira. (Aleksandar Dragaš)

Hakuna Matata

Uspon i pad četvrtog reicha Dallas Records

Treći album grupe Hakuna Matata duboko je zakopan u prošlom stoljeću, što je osjetno ne samo iz zvukovlja albuma nego i iz imena koje neodoljivo podsjeća na pustolovine zgubidana iz jedne od epizoda Alana Forda. Očito, Hakuna Matata je razvedrilni bend bez većih ambicija koji na neki način funkcionira kao autorska varijanta benda Le Cinema, koji je pak sljednik Filma. Ne iznenađuje zato što se na albumu nalazi obrada pjesme Mi smo pali s Marsa s nastupnog albuma Filma. Današnja postava grupe Hakuna Matata spoj je bivših članova Fantoma i Virusa, s tim da je vokalni solist i gitarist Krešimir Mišak svirao u oba benda. Oba banda aktivno su djelovala u prošlom stoljeću, a ono što je Hakuna Matata preuzela su novovalni manirizmi uz prilično britke tekstove. Pritom se u produkciju uložilo prilično malo, pa će neki reći da je produkcija zastarjela, što ima negativan predznak, odnosno da je retro, što već puno bolje zvuči. Doista, čak je velik broj novovalnih albuma bolje snimljen od trećeg ostvarenja grupe Hakuna Matata, ali šarm koji izbija iz ovog ostvarenja je neprijeporan. Red reaggea, red punka, pop konotacije i povratak na kraj sedamdesetih razveselit će sredovječne naraštaje, no glazba trojca ionako ne pretendira na ponešto seriozniji pristup. Posrijedi je klasični klupski bend kojem je svirka na prvom mjestu, tako da su njihovi nastupi uživo prije svega prvorazredna zabava na koju često svraća i novovalna ikona Davorin Bogović. Zapravo, Hakuna Matata je čuvar novovalnog naslijeđa i pokazuje kako bi albumi zvučali da kraj sedamdesetih zauvijek traje.

Vjerojatno bi ambiciozniji pristup, poliranjem pjesama, razbio autohtonost benda čiji članovi, zapravo, »u stvarnom životu« funkcioniraju na nekim drukčijim poslovima i pozicijama. Stoga, bez obzira na kreativna i izvedbena zastajkivanja Četvrtog reicha, riječ je o ostvarenju s pjesmama koje bi, sasvim sigurno, osvježile radijsku jednoličnost na način na koji bend osvježava koncertnu ponudu na klupskoj ravni. (Bojan Mušćet)

BROJ 188, STUDENI 2014.

BROJ 188, STUDENI 2014.

56

General Woo

57

Kuća

BROJ 188, STUDENI 2014.

Zlatne žbice

Iza umjetničkog imena DaMental krije se Slavonac Bojan Vidović koji već deset godina živi u Rijeci, a ovo mu je prvi album kojim je odlučio predstaviti se hip– hop publici. Pod neskrivenim utjecajem Kandžije (Zlatne žbice), DaMental je ponudio vrlo solidan album prvijenac, koji ipak za početak služi više kao njegova osobna iskaznica, a manje kao neka potencijalna odskočna daska u karijeri. Nema sumnje u to da je DaMental talentiran jer inače ne bi sam složio beatove, raspisao aranžmane i producirao album. Na albumu je i ugostio kolege: Toxara, Zembo, DJ Chill, DJ Jopa i Yness. Miks i mastering albuma potpisuje Kiddara. Međutim, unatoč trudu i neskrivenom talentu, album ne nudi nikakav korak naprijed na domaćoj hip–hop sceni. Ni tekstovi nisu »napeti«, niti su beatovi »ubojiti«, iako je sve na svojem mjestu. Uredan album i odličan početak jedne karijere koja će, sudeći prema ovom ostvarenju, ići isključivo uzlaznom putanjom.

(Dubravko Jagatić)

Dani’el

The Book Pt. II: Redemption Dita Entertainment

58

Danijel Majcen jedan je od onih hrvatskih glazbenika s klasičnom pričom o europskom uspjehu, glazbenika koji kod kuće ostaju anonimni i gotovo ignorirani. Pod umjetničkim imenom Dani’el godine 2013. objavio je debitantski album The Book za njemačku etiketu Conzoom Records. S nastupnim albumom izborio se za niz pozitivnih recenzija te izuzetno visoke pozicije na europskoj alternativnoj top–ljestvici, kao i na servisu Deezer. Rezultat tog uspjeha je 15.000 online prodanih primjeraka debitantskog albuma. Ni godinu dana poslije objavljuje remix albuma naslovljen The Book: Revision. Ovih dana objavio je i nastavak debitantskog albuma, EP s četiri nove pjesme The Book Pt. II: Redemption. Njegove synth pop–melodije i s razlogom hvaljeni vokal bez ikakve su muke pronašli put do europske publike. Njegov skladateljski rad, pitki ali fino nijansirani aranžmani te odlična produkcija pjesama, Dani’ela pozicionira u sam vrh svjetske synth pop scene danas. Na žalost, hrvatski mediji (većina njih) odlučili su ignori-

rati uspješne hrvatske glazbenike ako pjevaju na engleskom, ako ne sviraju mainstream i ako su zbog nečega drukčiji od prosjeka.

Da je kojim slučajem PR novog EP–a vođen tako da je predstavljen kao nova britanska zvijezda, vjerojatno bi u ovom trenutku harao inozemnim top–ljestvicama diljem Hrvatske.

Odličan EP talentiranog glazbenika i pjevača koji je tržište pronašao izvan Hrvatske — ondje gdje vole dobru glazbu bez obzira na to tko ju je i kako stvorio. (Dubravko Jagatić)

Kevlar Bikini

Hi–Fi Or Die OverDub Recordings/ WormHoleDeath

Zagrebačka eksplozivna četvorka Kevlar Bikini već je debitantskim albumom Explodisiac (koji je objavila britanska etiketa Freaky Pug Records) predstavila jedinstvenu mješavinu temeljnog rock’n’rolla, psychobillya i metala i time oduševila medije diljem svijeta (više od dvadeset izuzetno pozitivnih recenzija na glazbenim portalima svijeta, poput Expodisiac is a breath of fresh air in the world of manufactured music...). Ovih su dana objavili i drugi album, samo potvrđujući da nisu tu slučajno te da je pitanje dana kad će ih kupiti neka velika major kompanija i ponuditi im ugovor za world wide distribuciju i turneju. Prvi album miksao je švedski producent Tomas Skogsberg, a masterirao njegov sunarodnjak Pelle Henricsson. Obojica su se dokazala i s poznatijim i svjetski uspješnim bendovima (In Flames, Entombed, Hellacopters, Backyard babies…). Upravo zbog zadovoljstva članova benda finalnim rezultatom prvog albuma, nije bilo razloga da se suradnja ne nastavi i na drugom albumu. Rezultat je ponovo iznad očekivanja — eksplozivan!

Fantastična energija, fenomenalan pjevač (jedan britanski portal usporedio ga je s Jamesom Hetfieldom iz Metallice) i doista jedinstven stil. Bučan i snažan, a istodobno pitak i podatan. Taman toliko da vas izbaci iz cipela, natjera na bjesomučno skakanje i izmami iz vas onaj rijedak osjećaj potpunog zadovoljstva pri slušanju domaćeg benda koji zvuči svjetski. Za početak su to prepoznali talijanski diskografi (OverDub Recordings/ WormHoleDeath), dok su hrvatski ostali potpuno nezainteresirani. Kevlar Bikini u svakom slučaju zaslužuje svjetsku slavu! (Dubravko Jagatić)

Kultur Shock

N akon čet ver o g odiš n je s t u di js ke s t a nke nov i a lbu m poz n at o g g lu mca , pjes nik a i g l a z benik a

IX

Rade se vraća kući

Kultur Shock Records

Nakon što je sredinom devedesetih, kao talentirani glazbenik (bez perspektive kod kuće) uz pomoć Joan Baez napustio okruženo Sarajevo, Gino Srđan Yevdjevich nastanio se u Seattleu. Ondje okuplja glazbene emigrante iz raznih država i uz pomoć i potporu Krista Novoselica (Nirvana) i Billyja Goulda (Faith No More) osniva Kultur Shock te za Gouldovu etiketu Kool Arrow objavljuje tri albuma. Legenda je stvorena, a Kultur Shock od tada je objavio osam albuma, odsvirao na tisuće koncerata na svim kontinentima i ostvario zavidnu karijeru. Uspoređujući ih s grupama kao što su Gogol Bordello, System Of A Dawn, pa čak i Manu Chao i The Pogues, Kultur Shock, predvođen Yevdjevichem, nudi jedinstvenu mješavinu balkanskog folka, energije heavy metala, indie zvuka te punk veselja na koju se rijetko nailazi kod bendova. Ne mijenjajući dobitnu kombinaciju vlastitoga glazbenog izraza, Kultur Shock je postao svojevrsni rock glasnogovornik emigranata sa svih strana svijeta. Onih koji su odrasli uz rock’n’roll, kojima uvijek nedostaje domovina i koji ne mogu živjeti bez rock–glazbe. Kreveljeći se istodobno američkim zakonima i licemjernoj politici prema useljenicima, Yevdjevich nastavlja svoj put i na najnovijem albumu IX koji se ubraja među bolje u njegovoj/njihovoj karijeri. Istovremeno, oštrica u tekstovima nije otupjela, nego je još oštrija i bode tamo gdje najviše boli. Sjajan nastavak respektabilne karijere i dobra vijest za sve ljubitelje Kultur Shocka — bolji su nego ikada i spremni za nove eksplozivne nastupe. (Dubravko Jagatić)

Pjesme pomiruju šansone, sevdah i starogradske te prekmurski, zagorski, slavonski, dalmatinski, bečki i mađarski melos

R

Piše: Aleksandar Dragaš

adi Šerbedžiji je posljednjih pet–šest godina glazba, kojom se ionako već dugo bavi, postala bitnom gotovo koliko i gluma. Istodobno je objavio novi studijski album Vrijeme je, draga, vrijeme je i dvostruki Live 2013 kao dostojan podsjetnik na krasne koncerte iz prosinca 2013. godine, a njegov »prateći bend« Zapadni kolodvor dočekao je debitantski album.

Poznati teren U tom hat–tricku najzanimljivije je izdanje Vrijeme je, draga, vrijeme je, premda posrijedi nije iskorak u nepoznato ili radikalan stilski zaokret. Rade je uglavnom ostao na dobro mu poznatom terenu, ali način na koji je sa Zapadnim kolodvorom pomirio šansone, sevdah i starogradske te prekmurski, zagorski, slavonski, dalmatinski, bečki i mađarski melos doima se kao da je na jednom albumu uspio uhvatiti neke od najvažnijih sastavnica miteleuropskog kulturnog kruga. Uvodna naslovna pjesma u

kojoj oporim glasom uz zlokobni zvuk sto predivni. Posebna privlačnost albuviolončela sugerira pred kojom se ne- ma Vrijeme je, draga, vrijeme je leži u voljom tu čovjek može gustoj isprepletenosti naći, težinom jednoRadina osobnog živoRade Šerbedžija stavno smlavljuje sluta i konstantnog prošatelja. Poslije, pose& Zapadni kletstva koje poput galbice u pjesmama iz kolodvor band gi iz Krležinih stihova Radina pera — Odlastoje nad našim glavaVrijeme ziš, odlazim, Internacima, bile one krive ili neje, draga, onala, Povratak ratnidužne, odnosno ljubav ka, Moj otac — postaje vrijeme je i naklonost koju Rade, jasno kako opterećekao i većina nas, gaji nost politikom i povijeCroatia Records spram ljudi i zemlje iz šću, crnima i crvenima, koje je potekao. Ljudi ratom i mirom, blatom i asfaltom, sjećanjima na djetinjstvo i koji ga često nisu željeli razumjeti, ali su maštanjima o spokoju kojeg, nažalost, ga rado napadali i verbalno gazili. Zenema na obzoru ostaje naš trajni usud. mlje koja je vjerojatno jako velika i potentna kad se sinova poput Rade tako Prokletstvo nad glavama lako odricala. Utješno je da se Rade uspio vratiti kući, što je možda znak da Ovdje su vremena uvijek gadna, iako ipak nije sve tako gadno i jadno, osim su zemlja, žene, hrana, vino i pjesme ako se kotač povijesti i života ponovo lijepi. Poput Na vanjkušeku glava Pere ne okrene tako da nas smrvi u prah.

Gotovca koju je svojedobno otpjevao Vice Vukov, Arsenove Panonske treš- Onda će ponovo biti »vrijeme je, draga, nje ili tradicionali poput Protuletje se vrijeme je«. Da se selimo. Kamo? E, to otpira, a sjajno su u taj i takav Zeitge- više nitko ne zna jer u cijeloj Europi »divist i Weltschmerz uklopljene i Štulićeva lje svinje« iskapaju znakovlje zbog kojih Meni se, dušo, od tebe ne rastaje i Ar- bi se krv iznova mogla razlijevati poput slanagićeva Već sam ti pričao to — če- nabujale Save.

IZDAVAČI Hrvat­­­­­­­­­sko društvo skladate­­­­­­­­­­­­­lja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 ZA IZDAVAČE Antun Tomislav Šaban Mirjana Matić UREDNIŠTVO Darko Bakić Milan Majerović–Stilinović Jana Haluza (glavna urednica) LEKTURA Rosanda Tometić FOTOGRAFIJA Anastazija Vržina

BROJ 188, STUDENI 2014.

DaMental

GRAFIČKO OBLIKOVANJE Luka Gusić TISAK Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a 10090 Zagreb e–mail: cantus@cantus.hr cijena: 22 kune (za članove HDS–a besplatno) ISSN 1330–4747

CJENIK OGLASA ZA CANTUS 1/1 CIJELA STRANICA 6.000 kn 1/2 STRANICE 3.000 kn 1/3 STRANICE 2.000 kn 1/4 STRANICE 1.500 kn Cijene oglasa izražene su bez PDV–a i ne uključuju dizajn oglasa.

Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene.

Sva pitanja o smještaju oglasa, uputiti na cantus@cantus.hr

59

62.

62 . Z a g r e b a č k i f e s t i v a l , u p e t a k , 16 . s i j e č n j a 2 015 . u ko n c e r t n o j d vo r a n i H y p o C e n t r a

Sada je i službeno

M

Novo festivalsko izdanje donosi i dvije nove nagrade: za najbolji radijski uspjeh i nagradu festivalskih direktorâ

S

Piše: Josip Radić

ve pjesme naći će se u radijskom eteru već od 1. prosinca, a koncertnu premijeru doživjet će 16. siječnja 2015.

eđu sto dvadeset pristiglih prijava, žiri (Ante Pecotić, Neno Belan, Nikša Bratoš i Miro Buljan) odabrao je nove skladbe koje će se predstaviti na festivalu, a čine presjek aktualne domaće pop i rock produkcije.

Sve pjesme naći će se u radijskom eteru već od 1. prosinca 2014., a koncertnu premijeru imat će 16. siječnja u Hypo Centru.

Radijski hit

Nadolazeće izdanje festivala donosi i dvije velike novosti: jedna nagrada bit će dodijeljena retroaktivno, za pjesmu koja je u protekloj festivalskoj godini ostvarila najbolji radijski uspjeh na HR TOP 40 nacionalnoj listi singlova. Već sada se zna da nagradu odnosi Aljoša Šerić, autor i frontman grupe Pavel čija je Čuvaj me sa 61. Zagrebačkog festivala postala jedan od radijskih hitova godine. »Lijepo nam je bilo svirati na festivalu, ekipa u organizacijskom timu učini da se osjećaš povlašte-

nim sudjelovati. Pavel će se svakako prijaviti opet 2016. godine kad zgotovimo neke nove pjesme«, izjavio je Šerić.

Druga novost je okupljanje stručnog žirija koji će birati pobjedničku pjesmu 62. Zagrebačkog festivala, a čine ga direktori hrvatskih festivala popularne glazbe. Tomislav Mrduljaš (Splitski festival), Branko Viljac (Festival dalmatinske šansone Šibenik), Mario Kovač (CMC festival) i Hrvoje Horvat (RockOff festival) zajednički će donijeti odluku o najboljoj pjesmi, poštujući estetske, produkcijske, autorske i izvođačke kriterije. Treba istaknuti da je Zagrebački festival prvi domaći festival koji se odlučio na takav potez, čime se šalje poruka o »drugom i drukčijem« festivalu popularne glazbe.

Pjesme u konkurenciji

Izvođače ovogodišnjeg festivala čine eminentna domaća imena, od kojih je mnogima nastup na Zagrebačkom festivalu ujedno i prvo festivalsko pojavljivanje, unatoč poduljem stažu na glazbenoj sceni.

Denis Dumančić sa svojim je Letećim odredom prošle godine sudjelovao s pjesmom Volim te još, a ove godine priprema nešto potpuno drukčije: »Lanjski nastup bio je i više nego uspješan, pa upravo zato imamo želju pojaviti se i ove godine. U suradnji sa simpatičnim mladcem iz grupe Ulica kestena izvest ćemo jednu šarmantnu pjesmu naslovljenu Charlie Sheen. S obzirom na golem broj ovogodišnjih prijava, posebno mi je drago što smo dobili priliku izvesti našu pjesmu!« izjavio je Dumančić.

Ivana Kindl festival vidi kao izvrsnu priliku za predstavljanje autorskih pjesama, a s moćnom pop soul baladom Sada znaš nada se dobrom odzivu publike. Sličnog mišljenja su i mladi Dubrovčani iz benda Silente: »Ovo će nam biti prvi nastup na Zagrebačkom festivalu. Nadamo se da ćemo biti pozitivna promjena. Predstavit ćemo pjesmu Čudna ili čudesna. To je još jedan komad našeg srca i ideje koju gradimo posljednje dvije godine i ne želimo stati«, izjavio je Tibor Karamehmedović, zahvalivši direkciji Festivala na povjerenju i prilici.