Cantus 222 by HDS.hr

ISSN 1330–4747 ČASOPIS HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA | BROJ 222 SRPANJ 2020. | CIJENA 22 kn

Opća skupština HDS–a 13. lipnja u LAUBI

Novi predsjednik HDS–a: skladatelj i dirigent Mladen Tarbuk

Margareta Ferek Petrić

MBZ je esencija mojega pisanja i slušanja glazbe Bruno Vlahek, dobitnik Nagrade Stjepan Šulek

Skladatelj pijanist s vjerom u bolji svijet Zoran Majstorović, svestrani glazbenik multiinstrumentalist

Imaginarni improvizirani etnozvuk 60. Festival zabavne glazbe Split

Puno ljubavi i malo dišpeta Diskografi u fokusu

Život izvan rutine i sigurnosti poslovanja

UVODNIK Dragi čitatelji, s naslovnice nas pozdravlja novi predsjednik Hrvatskog društva skladatelja, ugledni skladatelj i dirigent Mladen Tarbuk. Njegova poruka s maskom i notnim partiturama na ‘šuti’ ispred zgrade Društva u Berislavićevoj ulici u Zagrebu, koja se još uvijek obnavlja od nedavnog razornog potresa, vrlo je jasna. Ona glasi otprilike ovako: preuzima Društvo u teškim vremenima koronavirusa i posljedica potresa, s mnogim novim financijskim i organizacijskim poteškoćama, te u timu s novoizabranim sastavom Skupštine predstavnika HDS–a stvara uvjete za neometan, transparentan i medijski vidljiv rad i stvaralaštvo u ‘novom normalnom’. Među Skupštinom predstavnika naći ćete i neke nove članove koji će svojim svježim pristupom i kreativnim idejama zasigurno biti od pomoći u stvaranju boljitka: iz redova tekstopisaca pridružio nam se Splićanin dinamičnog i britkog uma i jezika Aleksandar Antić (TBF), folklorne boje među predstavnicima sekcije zabavne glazbe branit će iskusni šef dirigent Tamburaškoga orkestra HRT–a, skladatelj Siniša Leopold, ‘zrak s drugih planeta’ u svijet ozbiljne glazbe unijet će mladi predstavnici ‘ozbiljnjaka’ angažirani na Muzičkom biennalu Zagreb (Margareta Ferek Petrić i Ivan Josip Skender), dok će među muzikologe i glazbene pisce znanstveni pristup uvesti redovita profesorica rane glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, dr. sc. Hana Breko. Na Općoj skupštini HDS–a održanoj 13. lipnja u LAUBI proglašeni su i dobitnici godišnjih nagrada HDS–a koji su ove godine prvi put birani prema načelu zasebnih komisija prema područjima. Izbori ne samo unutar HDS–a nego i oni parlamentarni na državnoj razini, obilježili su mjesece iza nas, pa na temu hrvatske glazbe dajemo riječ aktualnoj ministrici kulture, dr. sc. Nini Obuljen Koržinek da na ovim stranicama iznese svoje stavove o umjetnosti na internetu i o stvaranju novoga zakona o autorskim pravima. Nadamo se da ćete listajući ove stranice imati dovoljno informacija o aktivnosti našega Društva i njegovih članova. Ako smo nešto propustili ili pogrešno interpretirali, molimo vas da nam se obratite na adresu cantus@cantus.hr ili na broj telefona 01/48 25 360. Ugodno čitanje i dugo toplo ljeto u ime uredničko–autorskog tima želi vam Jana Haluza

glavna urednica časopisa Cantus

Direktor ZAMP-a Nenad Marčec (u publici), tada još dopredsjednik HDS-a Mladen Tarbuk i predsjednik HDS-a Ante Pecotić uz glavnog tajnika HDS-a Antuna Tomislava Šabana

Izborna Opća skupština Hrvatskog društva skladatelja, subota, 13 . l i p n j a 2 02 0. u L AU B I ( Z a g r e b)

Pozitivne misli za krizna vremena Izabrani članovi Skupštine predstavnika i Nadzornog odbora: Mladen Tarbuk, Margareta Ferek Petrić, Tibor Szirovicza i Ivan Josip Skender (sekcija ozbiljne glazbe), Miroslav Buljan, Siniša Leopold, Ante Pecotić i Branimir Mihaljević (sekcija popularne glazbe), dr. sc. Hana Breko Kustura i Jana Haluza (muzikolozi i glazbeni pisci), Aquarius Music Publishing d.o.o. (nakladnici) i Aleksandar Antić (tekstopisci). U Nadzorni odbor izabrani su akademik Zoran Juranić, Aljoša Šerić i Ivan Živanović. Piše: HDS ZAMP

ako se činilo kao da planirane Opće skupštine Hrvatskog društva skladatelja ove godine neće biti u fizičkom obliku, ipak je održana pod najstrožim epidemiološkim mjerama u subotu, 13. lipnja u širokom prostoru LAUBE. Prihvaćena izvješća

I odziv nije bio zanemariv. Skupilo se toga dana na tom mjestu 96 redovitih članova našega Društva. Između 22 kandidata, u Skupšti-

nu predstavnika izabrani su sljedeći članovi: skladatelje ozbiljne glazbe u Skupštini predstavnika zastupat će Mladen Tarbuk, Margareta Ferek Petrić, Tibor Szirovicza i Ivan Josip Skender; skladatelje popularne glazbe Miroslav Buljan, Siniša Leopold, Ante Pecotić i Branimir Mihaljević; muzikologe i glazbene pisce zastupat će dr. sc. Hana Breko Kustura i Jana Haluza; pravne osobe nakladnike Aquarius Music Publishing d.o.o., a tekstopisce Aleksandar Antić. U Nadzorni odbor izabrani su akademik Zoran Juranić, Aljoša Šerić i Ivan Živanović.

jasnio izvješća o poslovanju, financijama i izvješće o transparentnosti. Posebno se osvrnuo na trenutačnu situaciju uzrokovanu pandemijom i potresom. Akademik Zoran Juranić obratio se prisutnima u ime Nadzornog odbora, kao njegov predsjednik. Nakon rasprave, članovi su jednoglasno prihvatili sva četiri izvješća. Za revizora je odabrana tvrtka Deloitte d.o.o. Usvojen je i financijski plan za 2021. godinu te izmjene i dopune financijskoga plana za ovu godinu.

Glavni tajnik Antun Tomislav Šaban prisutnim je članovima detaljno po-

Na Skupštini su, prema tradiciji, proglašeni dobitnici godišnjih nagrada

Počasni članovi

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Društva za proteklu godinu. U ime svih nagrađenih prisutnima se obratio Zrinko Tutić, dobitnik Nagrade Milivoj Körbler za životno djelo na području zabavne glazbe. Skupština je naposljetku bivšega predsjednika i dugogodišnjega člana predsjedništva Alfija Kabilja proglasila počasnim članom, a tu titulu već ponosno nosi njegov kolega, vršnjak i školski kolega Hrvoje Hegedušić. Obojica će ove godine navršiti 85 godina, a njihov je doprinos hrvatsko-

me glazbenom stvaralaštvu i djelatnosti Društva nemjerljiv. Kabiljo je nakon više od trideset godina djelovanja u upravljačkim tijelima HDS–a, te čak dva mandata kao njegov predsjednik, odlučio više ne kandidirati se; prepustit će svoje mjesto mlađim kolegama. U pozdravnoj riječi zahvalio je Društvu na dodijeljenom počasnom statusu, ali i svim kolegama koji su stvarali HDS, poput Ive Tijardovića, Zvonka Špišića, Zlatka Pibernika... Kao klju-

čan trenutak bez kojega Društvo ne bi bilo ono što jest danas, Kabiljo je istaknuo kolege koji su krizne 1971. najprije na kongresu SOKOJ–a dogovorili da se novac od autorskih prava hrvatskih skladatelja zadrži u Hrvatskoj, a onda i onu tako važnu ulogu dugogodišnjega HDS–ova glavnog tajnika Ive Josipovića koji je ratne 1991. preko Budimpešte uspio iz Beograda izvući sav materijal potreban za samostalnu djelatnost našega Društva koje je profunkcionira-

kupština je bivšeg predsjednika i dugogodišnjega člana predsjedništva Alfija Kabilja proglasila počasnim članom, a tu titulu već ponosno nosi njegov kolega, vršnjak i školski kolega Hrvoje Hegedušić

Antun Tomislav Šaban s počasnim članom HDS-a Hrvojem Hegedušićem koji je Skupštini darovao svoj novi autorski album

lo praktički s trenutkom osamostaljenja hrvatske državnosti. Skupštini se obratio i Hrvoje Hegedušić, podijelivši svim zainteresiranima i svoje rođendansko audioizdanje, CD sa svojim novijim pjesmama zabilježenim unatrag tri godine na festivalima zabavne glazbe diljem Hrvatske, od Zagreba, preko Kastva, Opuzena i Splita, sve do Korčule (Marko Polo), čije je objavljivanje potpomogao Croatia Records.

akon Skupštine, članovi HDS–a nastavili su druženje na prigodnom i, u svjetlu koronavirusa solidarno pojednostavnjenom, domjenku

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Teret krize

Gužva pred kutijom za glasačke listiće

Ženska snaga HDS-a: Mirjana Matić, Nina Pogorelić, Sanja Drakulić i Sanja Stojanović Stipanov

Skupštini su se obratili i dopredsjednik HDS–a Mladen Tarbuk i direktor ZAMP–a Nenad Marčec, objasnivši kako se Društvo snalazi u koronakrizi. Teret krize zbog smanjenog prihoda usred općeg lock downa pao je na tvrtku Emporion koja je zbog manjeg opsega djelatnosti bila primorana proglasiti 12 zaposlenika tehničkim viškom i udijeliti im otkaze. Na sreću, sav je radni kolektiv »matice« (HDS) i njezine stručne službe (ZAMP) očuvan i nastavio je sa svojim redovitim radom. U radni dio Skupštine koji je trajao dva i pol sata naposljetku su se uključila i dvojica skladatelja, članova Društva. Jura Stublić izrazio je zabrinutost jer Skupštinu predstavnika čine i dva člana koji nisu nositelji autorskih prava (muzikolozi — glazbeni pisci), na što mu je glavni tajnik HDS–a objasnio da Skupština ionako ne donosi odluke o autorskom pravu, nego to čini posebno izabrani Autorskopravni odbor pri ZAMP–u. Za riječ se javio i karlovački skladatelj Stjepan Sabljarić s apelom da svi hrvatski radijski i televizijski kanali u objavi glazbenih sadržaja napokon počnu redovito navoditi autore. Nakon Skupštine, članovi HDS–a nastavili su druženje na prigodnom i, u svjetlu koronavirusa solidarno pojednostavnjenom, domjenku. Nakon Opće skupštine, novoizabrana Skupština predstavnika održala je prvu sjednicu, na kojoj je skladatelj i dirigent Mladen Tarbuk izabran za predsjednika Hrvatskog društva skladatelja. Za dopredsjednika je izabran skladatelj i glazbeni producent Miroslav Buljan. Tim izborom završen je četverogodišnji predsjednički mandat Ante Pecotića, glazbenog producenta i skladatelja.

U društvu novog počasnog člana HDS-a Alfija Kabilja – zvijezde zabavne glazbe Tonči Huljić i Branimir Mihaljević

HDS-ov najuži tim: Mladen Tarbuk, Antun Tomislav Šaban, Robert Milevoj i Ana Mohač

Bilješka o predsjedniku Mladen Tarbuk, rođen u Sarajevu 1962., prošle je četiri godine bio dopredsjednik Društva i iz prve je ruke unutar njegove uprave pratio rad Društva, tako da je njegov izbor bio zaslužen, logičan i očekivan. Općenito je riječ o umjetniku i društvenom djelatniku s višegodišnjim velikim ugledom u zemlji i svijetu. Jedan je od najsvestranijih hrvatskih dirigenata i skladatelja svojega naraštaja, koji je karijeru razvio u mnogim smjerovima. Autor je više od 90 skladbi, u

rasponu od komorne glazbe do velikih simfonijskih formi ili glazbeno–scenskih djela. Njegova se djela redovito izvode na uglednim međunarodnim festivalima, kao što su Svjetski dani nove glazbe (1998. u Manchesteru, 2005. u Zagrebu, 2018. u Pekingu), Festival Gaudeamus u Amsterdamu, Wien Modern, Enescu Festival Bukurešt, Bregenzer Festspiele, Risonanze i Trieste Prima u Italiji. Djela su objavljivana u nakladama HoneyRock, Doblinger i Cantus. Dobitnik je brojnih nagrada za svoja skladateljska i dirigentska postignuća, primjerice Dr. E. Vogel, Tolosa 93, Janaček, Slavenski (pet puta), Papandopulo (dva puta), Šulek i druge. Kao intendant vodio je Dubrovačke ljetne igre i HNK Zagreb, a ostvaruje bogatu dirigentsku karijeru gostujući diljem Europe te u Meksiku i SAD–u. Od iznimne važnosti za Hrvatsku je njegov filološki rad na objavama partitura kapitalnih djela hrvatske glazbene baštine (opere Ljubav i zloba, N. Š. Zrinjski, Sunčanica, Madame Buffault te simfonijska glazba Blagoja Berse i Dore Pejačević). Dosad je bio potpredsjednik Hrvatskog društva skladatelja i predsjednik njegova Autorskopravnog odbora. Redoviti je profesor u trajnom zvanju na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, na kojoj predaje kompoziciju, dirigiranje i simfonijski orkestar. Od 2018. gostujući je profesor na Hochschule für Künste Bern te gostujući dirigent Mađarske državne opere u Budimpešti. Tarbuk je na dosad dvije održane sjednice kao predsjednik Društva (odmah nakon Skupštine 13. lipnja i u HDS–u 8. srpnja) zacrtao nove smjernice rada za koje će se zalagati, a odnose se na usklađivanje rada između ZAMP–a i autora, modernizaciju časopisa Cantus, praktičnu štedljivost u projektima, kao i veću vidljivost autora u hrvatskom društvu u ova krizna vremena i nakon njih.

za skladbu Fanfare za sekstet limenih puhača, praizvedenu 13. travnja 2019. na koncertu 30. Muzičkog biennala Zagreb (ansambl Ad Gloriam, 15 sati, Lauba)

ako se protekle godine održao jubilarni, 30. Muzički biennale Zagreb, na prvi pogled među gustim cjelodnevnim koncertnim rasporedima kao da nijedna skladba nije bitno privukla veću pozornost. No neka djela traže ponovno slušanje i procjenu s odmakom te se u cjelokupnom dojmu naknadno iskristaliziraju kao opsegom i kompleksnošću najbolje skladbe praizvedene u određenoj godini. Takve su Fanfare Davora Branimira Vinczea za šest li-

usredotočio na studij algoritamskog i računalno potpomognutog skladanja. U računalnoj se glazbi usavršio u Parizu kao stipendist francuske Vlade (IRCAM / Međunarodni centar Nadia » Lili Boulanger). Naposljetku se upisao na doktorski studij na Stanfordu (Kalifornija / SAD), svjetskom središtu računalne znanosti u tzv. Silicijskoj dolini. Sve se te postaje na putu sazrijevanja i izgradnje inovativnog skladateljskog jezika odražavaju u njegovu djelu Fanfare, uz dodatak izraza nostalgije za rodnim gradom. Naime, teme od kojih u razradi djela polazi, uzima iz poznatih pjesama o Zagrebu koje provlači kroz razne skladateljske postupke vođene vlastitom, ali i ‘umjetnom’ inteligencijom. Skladba je pisana na narudžbu 30. Muzičkog biennala Zagreb, koji je kao posebnu programsku odrednicu imao naslov Glazba. Zvuk. Grad. Prostor. To je skladatelju dalo ideju da na različite načine ispita prostor Laube u kojoj je djelo praizvedeno. Šestero puhača ansambla Ad Gloriam Brass prvi je dio skladbe izvelo na početku, a drugi na kraju koncerta, kad su zrcalno zamijenili položaj i svirali skladbu unatrag, uz izdašnu pratnju elektronike. Oduševljava kompleksnost partiture, način tretiranja ansambla limenih puhača, njihova interakcija s elektronikom te, prije svega, originalnost skladbe. (JH) Zrinko Tutić

Nagrada Milivoj Körbler (autorsko stvaralaštvo na području popularne glazbe): ZRINKO TUTIĆ

Kristina Vrdoljak

za cjelokupno umjetničko djelovanje

Davor Branimir Vincze

menih puhača i elektroniku, po mnogočemu ‘glazba budućnosti’ autsajdera hrvatske glazbe u najpozitivnijem smislu riječi. Vincze je kao skladatelj poznatiji u inozemstvu, gdje živi (trenutačno u SAD–u), nego u rodnoj Hrvatskoj. U Zagrebu je diplomirao medicinu, a kompoziciju na sveučilištima u Grazu i Stuttgartu, gdje se

eško ćemo naći osobu koja ne poznaje Zrinka Tutića, uvijek vedrog, zaigranog, dobrog duha hrvatske zabavne glazbe. Svi ga znamo, ali gotovo je nezamijećeno prošla činjenica da je prošle godine taj rođeni Banjalučanin obilježio 45. obljetnicu javnog skladateljskog rada u Hrvatskoj, zemlji koju je u mladosti prigrlio kao svoju domovinu. Ove godine prima Nagradu Milivoj Körbler Hrvatskog društva skladatelja za cjelokupno umjetničko djelovanje. Zrinko Tutić prvi se put javlja kao skladatelj 1974. na Zagrebačkom festivalu. Ksenija Erker pjeva njegovu pjesmu Doći će dan, nakon čega počinje njegova karijera kantautora. U početku je bio omiljeni autor pjesama i mjuzikla za djecu. Ubrzo razvija svoj nepogrešiv instinkt za dopadljive, lako pamtljive melodije koje vrlo često prelaze u evergreene, što na prvu prepoznaju pjevači i publika. Njegove su pjesme stilski raznolike i prilagodljive,

emotivne i pamtljive, a ovjekovječili su ih prilično raznorodni interpreti, od Novih fosila, Tajči i Severine, preko Tereze Kesovije i Nede Ukraden, sve do Doris Dragović i Maje Blagdan, kao i gotovo antipodni pjevački profili poput Miše Kovača i Massima. Njegovu glazbu jednostavno obožavaju izvoditi svi, jer pogađa u srce i najbolje rezonira kod šire publike. Zrinko Tutić triput je u deset godina predstavljao Hrvatsku na Eurosongu, a otkako je na početku Domovinskoga rata 1991. s kolegom Rajkom Dujmićem stvorio Moju domovinu i produkcijski vodio snimanje Band Aida, osigurao si je status živuće legende. Autor je niza filmskih i televizijskih partitura s profinjenim osjećajem za atmosferu i dramaturgiju; dobitnik je dviju Zlatnih arena na Pulskom filmskom festivalu. Uvijek je nastojao djelovati za opće dobro, pa sudjeluje u osnivanju nagrade Porin koja je prošle godine obilježila 25. obljetnicu. Važnije od obljetnica i od nagrada, njegov je temeljit i ozbiljan pristup stvaranju, nesebična pomoć kolegama te neprestana borba za kvalitetu i prava glazbenika u društvu. Kako svjedoče mnogi njegovi kolege suradnici, uvijek strogo inzistira na poštovanju rokova, u maniri ‘stare škole’, ali u radu ne gubi mladenačku zaigranost i veselje, dječju maštu, znatiželju i propitkivanje, što su uistinu odlike velikih umjetnika. Vjerujemo da Zrinko Tutić može i treba još mnogo toga dati glazbi. (JH)

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Nagrada Boris Papandopulo (autorsko stvaralaštvo na području ozbiljne glazbe): DAVOR BRANIMIR VINCZE

Nagrade HDS–a za 2019. godinu

Nagrade HDS–a za 2019. godinu, objavljene na Općoj skupštini 13. lipnja 2020. u LAUBI:

Nagrade HDS–a za 2019. godinu

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Nagrada Vatroslav Lisinski (doprinos hrvatskome glazbenom stvaralaštvu — pojedinci, organizacije, zajednice): IVAN REPUŠIĆ (dirigent) za predstavljanje hrvatske glazbe u Njemačkoj i svijetu

Tomislav Uhlik

Nagrada Franjo Ksaver Kuhač (autorsko stvaralaštvo na temeljima tradicijske glazbe): TOMISLAV UHLIK za cjelokupno glazbeno stvaralaštvo na temelju elemenata tradicijske glazbe

iše od stotinu djela sadrži opus Tomislava Uhlika, skladatelja, dirigenta i glazbenog pedagoga, koji je zaposlen kao redoviti profesor na Odjelu za glazbenu kulturu na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Skladbe piše svugdje i u svakoj prigodi, najradije na službene i neslužbene narudžbe, za soliste i komorne sastave, simfonijski orkestar, ali i za zbor, amaterske ansamble, harmonikaški orkestar ili tamburaše. Glazbenici jednostavno obožavaju njegov pitki, talentirani, muzikalni i dopadljivi stil jer znaju da s njime za pultom na koncertima neće izostati uspjeh kod publike. Svojedobno je bila izražena i njegova dirigentska aktivnost, osobito u vrijeme angažmana u Gradskom kazalištu Komedija, gdje je predvodio niz izvedbi mjuzikla i opereta, a gostovao je i kao glazbeni voditelj izvedbi glazbeno–scenskih djela u Hrvatskim narodnim kazalištima u Zagrebu i Osijeku. No u jednom trenutku karijere prestao je dirigirati da bi se u cijelosti posvetio stvaralačkom radu. Njegova su djela snimljena na više nosača zvuka, a mogu se čuti i na njegovu vlastitom YouTube kanalu, gdje pohranjuje snimke svoje glazbe i s kojega komunicira s javnošću. Skroman i samozatajan, tih i vrijedan, nije sklon javnim istupima i intervjuima, pa mnogi za njega ne znaju. Kolege ga cijene kao iznimno vrijednog i talentiranog skladatelja punog pozitivne energije i entuzijazma. Nedavno ga je glazbena i opća javnost mogla upoznati kao dobitnika Porina za životno djelo na najneobičnijoj dodjeli glazbenih nagrada u televizijskom studiju, uslijed pandemije koronavirusa. Posebno su zapažena njegova djela pisana za folklorne ansamble, od kojih su neka u izvedbi Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO, u kojem je kao glazbeni voditelj on i počeo profesionalnu karijeru, doista obišla svijet. Bez obzira na to za koji sastav i u kojem žanru piše, Uhlik je uvijek u svojem izričaju ostao vjeran elementima bogatoga hrvatskog glazbenog folklora bez kojega ne može i iz kojega trajno crpi nadahnuće. (JH)

rvatska glazbena prošlost obiluje interpretima, napose dirigentima i opernim pjevačima s međunarodnom karijerom. Dovoljno je prisjetiti se impozantnih veličina poput Lovre von Matačića i Zinke Kunc Milanov da shvatimo koliko je hrvatska glazbena reproduktiva cijelo stoljeće prepoznavana na svjetskim glazbenim pozornicama. Ali i jedan skladatelj se tijekom 20. stoljeća približio tome: Jakov Gotovac između dva svjetska rata bilježi velike međunarodne uspjehe. Netom nakon zagrebačke praizvedbe 1935., njegovu operu Ero s onoga svijeta u svoj katalog uvrštava najmoćniji nakladnik klasične glazbe, bečki

Zagrebu, u ciklusu Lisinski subotom. Godina za koju mu dodjeljujemo ovu nagradu počela je izvedbom Gotovčeve Himne slobodi na koncertima i na albumu spomenutih njemačkih ansambala. To je nagrada za nezabilježeni trud i uspjeh na području predstavljanja hrvatske glazbe u Njemačkoj, a putem albuma i u svijetu. (JH)

Nagrada Miroslav Sedak– –Benčić (autorsko stvaralaštvo na području jazza): MATIJA DEDIĆ za 25. obljetnicu umjetničkog djelovanja u Hrvatskoj i u svijetu kao autor–interpret i za autorski album INFLUENCES, snimljen za američkoga nakladnika (Alliance Records)

atija Dedić je 13. travnja 2019. nastupio u Kinu Studentskog centra u Zagrebu. Tim je koncertom, koji je održao uz brazilskog kontrabasista Romula Duartea i francuskog bubnjara Manua Katchéa, obilježio 25 godina umjetničkog djelovanja. Radi se o iznimno plodnoj i uspješnoj karijeri tijekom koje je objavio dvadesetak albuma te je ostvario suradnje s najvažnijim hrvatskim i mnogim uglednim stranim glazbenicima. Nastupao je na gotovo svim kontinentima, u

Ivan Repušić

Universal Edition, biva prepjevana na deset jezika i postavljena na osamdesetak europskih pozornica. No zanimanje za nju u novije doba nestaje izvan granica regije; otkako je 1994. u Stuttgartu s tim naslovom gostovao ansambl zagrebačke Opere, naš omiljeni Ero nije izvođen nigdje zapadno od Zagreba. Sve do prošle godine, kad je te povijesne proljetne nedjelje (19. svibnja 2019.) u sezoni Minhenskoga radijskog orkestra u dvorani Prinzregententheatera, u gradu Münchenu, koncertnom izvedbom Ere s onoga svijeta dirigirao hrvatski maestro Ivan Repušić. Događaj o kojemu svjedoče mnoge pozitivne kritike u njemačkim medijima izravno je prenosio Bavarski radio, a snimka je početkom 2020. objavljena na albumu njemačkoga nakladnika sa svjetskom distribucijom cpo, također uz sjajne recenzije. Neumorni Repušić nije se zaustavio samo na tome, nego je kao omiljeni šef dirigent Minhenskoga radijskog orkestra odmah prionuo na pripreme za izvedbu Hrvatskog glagoljaškog rekvijema Igora Kuljerića s istim orkestrom i Zborom Bavarskoga radija u veljači 2020., opet u Münchenu, a nekoliko dana poslije i u

Matija Dedić

Centru Lincoln te na uglednim festivalima kao što su Montreux Jazz Festival i San Sebastian Jazz Festival. Dobitnik je više od trideset nagrada Porin, od čega četiri za najbolju skladbu. Osim kao cijenjeni pijanist, tijekom toga razdoblja aktivan je i kao skladatelj, a dao je velik doprinos i

Nagrada Josip Andreis (glazbena publicistika i muzikologija): dr. sc. SANJA MAJER–BOBETKO za knjigu Hrvatska glazbena historiografija od početka 20. stoljeća do 1945. u izdanju Hrvatskoga muzikološkog društva 2019.

njiga je rezultat višestrukih istraživanja prve diplomirane muzikologinje u Hrvatskoj, otkako je godine 1975. ustanovljen studij toga naziva na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Poveznica s imenom nagrade je i činjenica da joj je sam Josip Andreis bio profesor, a poslije i vrlo česta tema njezina rada. Ovo je kruna njezina cjeloživotnog poziva muzikologa–istraživača na području glazbene historiografije u Hrvatskoj. Vrhunski je primjer sustavnog znanstvenog pristupa koji polazi od općeg prema pojedinačnome; autorica počinje od općih, preko nacionalnih povijesti, do osobnih biografija i monografija, te prikupljenih novinskih članaka da bi sumirala sva dosadašnja znanja i donijela mnogo novih informacija. To je sustavni prikaz svega što je u odabranom razdoblju, od početka 20. stoljeća do kraja Drugoga svjetskog rata bilo u tisku objavljivano na području povijesti glazbe u Hrvatskoj. Iako je prije svega namijenjena stručnom čitateljstvu, pitka narativnost autoričina diskursa na 287 stranica gusto pisanog teksta lako će uvući bilo kojega ljubitelja glazbe i laika u

problematiku pisanja o glazbenoj prošlosti. Iznenađuje količina izvora u poglavljima koja se nižu po vrstama pronađenih i istraženih tekstova (Glazbenohistoriografske sinteze, Glazbenohistoriografske monografije, Glazbena historiografija u periodici te Glazbena historiografija u zbornicima i leksikografskim izdanjima). Sveprisutna zainteresiranost za pisanje o povijesti glazbe te vrijednost i trud hrvatskih glazbenih historiografa bitno je splasnula u vremenima nakon 1945., a osobite dragulje istraživanja čine povijest hrvatske glazbe iz pera bugarskoga autora (Ivan Kamburov, 1942.), kao i povijest slovačke glazbe iz pera hrvatskoga autora (Josip Andrić, 1944.). Knjiga je opremljena opsežnom bibliografijom, indeksom imena i popisom izvora. Koristan je priručnik za sva buduća istraživanja na tom području, pa će se mnogi naraštaji lakše i brže snalaziti u tako usustavljenom pregledu. (JH)

Nagrada Adalbert Marković (afirmacija položaja skladatelja i autorskih prava) TOMISLAV MRDULJAŠ za sustavnu višegodišnju afirmaciju glazbenog stvaralaštva kao direktor Splitskog festivala te za veliki autorski humanitarni koncert Zovem prijatelje moje, održan 2. prosinca 2019. u HNK– u Split, koji je početkom iduće godine održan i u Zagrebu (Dvorana Lisinski)

omislav Mrduljaš, Splićanin, jedan je od onih autora koji se ne razmeću svojom slavom. Radije bira put vrijednog i samozatajnog autora, producenta, gitarista, tonskog majstora i organizatora koji djeluje u sjeni blještavila pozornica. Njegov je stvaralački život od prvih koraka vezan uz podij Splitskoga

Tomislav Mrduljaš

je finalna predviđena za nove skladbe, a prve dvije su retrospektivna i ekskluzivna monografska večer nekog velikana glazbene scene. Festival je i u ovim kriznim vremenima uspio dovesti do 60. rođendana, koji je proslavljen početkom srpnja na splitskim Prokurativama. Premda nije okrugla, Mrduljaševa visoka 36. obljetnica umjetničkog djelovanja spektakularno je obilježena svečanim koncertom Zovem prijatelje moje 2. prosinca 2019. u Splitu. Mnogobrojna publika prepunog HNK–a pomogla je u kupnji uređaja za promatranje vitalnih funkcija za Jedinicu intenzivnog liječenja splitskoga KBC–a, čime je Mrduljaš još jedanput dokazao da ima veliko srce. Koncert je zbog izuzetnog zanimanja pozvan i u Zagreb, gdje je s velikim uspjehom održan 30. siječnja 2020. u Dvorani Lisinski. (JH)

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Sanja Majer-Bobetko

festivala, otkako je svoje prve autorske pjesme predstavio na tom Festivalu 1983. kao član grupe Fortuna. U godinama nakon toga ostaje prisutan u glazbenoj žili kucavici svojega grada, čiji će zaigrano–meditativni glazbeni duh Mediterana ostati prepoznatljiv i u njegovu autorskom rukopisu. Nesretna ljubav, more, galeb i sol, u skladnom spoju lirike i dramatike, prožimanja tuge i nade, u njegovim su pjesmama neodvojivi od ambijenta kojemu pripada. Kratka epizoda s Tutti Frutti bendom afirmirala je i njega evergreenom Ti me izluđuješ, nakon čega piše više za druge nego za sebe i tako svojim pjesmama stvara nove glazbeničke karijere. Njegove pjesme obožavaju Marijan Ban i Oliver Dragojević, piše prve albume za Severinu i Giulianna, dok s kolegom Zlatanom Stipišićem Gibonnijem stvara dugotrajnu autorsku suradnju. No glavni razlog zbog kojega mu se dodjeljuje Nagrada Adalbert Marković jest nemjerljiv doprinos glazbenoj sceni u smjeru afirmacije položaja skladateljskih i autorskih prava koji je Mrduljaš ostvario kao dugogodišnji umjetnički direktor Splitskog festivala, proširivši program na tri večeri, pri čemu

Nagrade HDS–a za 2019. godinu

predstavljanju uglednih hrvatskih autora, čije skladbe izvodi i kojima je posvetio albume: Dori Pejačević, Arsenu Dediću i Gibonniju. Od samog početka vlastita je djela dokumentirao na albumima, najprije s matičnim sastavima Boilers Quartet, Boilers All Stars i Boilers Big Band, a potom i s vlastitim sastavima ili solo. Samo na albumima koje je snimio kao vođa sastava ili solistički, dokumentirao je izvedbe osamdesetak vlastitih skladbi. Osim za svoje bendove, sklada za televiziju i za kazalište. Njegova su djela odraz iznimne maštovitosti, kontemplativna i osjećajna, u skladu s njegovom osobnošću. Uspio se osloboditi razmišljanja u stilskim okvirima; uglavnom piše glazbu bez namjere da se prikloni nekom od žanrova, iako se najčešće radi o prožimanju jazza, klasike i popa. Tako je i na novom, prošlogodišnjem albumu Influences, uglavnom vlastite skladbe snimio solo ili u triju s kontrabasistom Thomasom Brameriejem i bubnjarom Manuom Katcheom. Svi su oni prihvatili i s razumijevanjem interpretirali njegova djela, čime se Dedić, osim kao sjajan pijanist i maštovit improvizator, potvrđuje i kao respektabilan skladatelj čija djela nadilaze granice lokalnog značenja. (DH)

U t je c a j p a n d e m i je v i r u s a COV I D –19 n a h r va t s k u g l a z b e n u i n d u s t r i j u

Diskografi u fokusu: život izvan rutine i sigurnosti poslovanja BROJ 222, SRPANJ 2020.

Krizu uzrokovanu koronavirusom započetu potkraj 2019. godine u Wuhanu u Kini gotovo nitko nije shvaćao kao ozbiljniju ugrozu, a ubrzo je temeljito promijenila društvo, načine komuniciranja i samo gospodarstvo Piše: Željko Luketić

ivot u zanimljivim vremenima (ili u engleskoj inačici May you live in interesting times) često je, katkad i pogrešno, kreditiran kao stara kineska kletva. Taj ironični izraz, danas čest i u internetskim pošalicama, aludira na to da je život u mirnom i predvidivom toku poželjan. Gospodarstvo, poduzetnici, pa tako i glazbena industrija cijene rutinu i sigurnost poslovanja, iako u predviđanjima kalkuliraju i moguće, iznenadne obrate. Pokušavaju se tada pripremiti i na najgore scenarije i različitim načinima osigurati kontinuitet poslovanja. Krizu uzrokovanu koronavirusom, opet ironično, upravo nastalu u Wuhanu u Kini potkraj 2019. godine gotovo nitko nije shvaćao kao ozbiljnu ugrozu. COVID–19, bolest od koje je umrlo mno-

lobalizirani svijet, kao jedini mogući odgovor, početkom ožujka doslovno je stao, sprečavajući tako širenje virusa do postizanja imuniteta stanovništva

go ljudi nakon toga, a od koje umire i danas, najveći je i najopasniji trenutak javno–zdravstvene ugroze u kojemu se našao svijet u posljednjem stoljeću: temeljito je promijenio društvo, načine komuniciranja i samo gospodarstvo. Nesagledive posljedice

Opasnost nije gotova, niti je gotovo zbrajanje gubitaka na svim područjima djelovanja, posebice na području glazbe, izvedbenih umjetnosti, pa i vezanih gospodarskih djelovanja. Globalizirani svijet, kao jedini mogući odgovor, početkom ožujka doslovno je stao, sprečavajući tako širenje virusa do trenutka

u kojemu će stanovništvo razviti imunitet, odnosno čekajući lijek ili djelotvorno cjepivo. Sve vlade svijeta donijele su slične mjere, a s malim izuzecima (primjerice Švedska) te mjere zaštite stanovništva od virusne pandemije svele su se na izolaciju i potpuni prestanak radnih aktivnosti. Ljudi su se povukli, gospodarstvo (osim djelatnosti bitnih za nužno funkcioniranje) je stalo, granice su zatvorene. Takav razvoj događanja gotovo nitko nije mogao predvidjeti, kao što se ne može predvidjeti ni to koliko će trajati, odnosno kolike će njegove posljedice — ljudske, gospodarske i kulturne — zapravo biti. Virtualni nastupi Hrvatska se našla u krugu zemalja koje su dosta rano i odlučno reagirale. Mjere zaštite uvođene su postupno, sve do potpunog zatvaranja. Konferencije Stožera civilne zaštite, Vlade i pojedinih ministarstava održavaju se svakoga dana i prema naputcima epidemiologa i stručnjaka korigiraju se preporuke, ali i zakonske odredbe. U rasponu od gotovo dva mjeseca došlo je od potpunog zatvaranja do postupnog otpuštanja. Potkraj travnja otvorene su i trgovine koje sada rade prema novom higijenskom modelu, no prije toga dugo su bile zatvorene. Javna okupljanja epidemiološki su procijenjena kao opasna i zaustavljeni su lanci prodaje diskografa, javne izvedbe, koncerti i festivali... Rasporedi novih glazbenih izdanja postali su predmetom odgađanja ili otkazivanja, a dobar dio glazbenika okrenuo se privremenim virtualnim nastupima. Jasno je, međutim, da industrija, posebno diskografi, posebice ako nisu potpuno oslonjeni na digitalne formate i distribucije (što je slučaj s manjim izdavačima), iznimno trpe. ZAMP i HDS iznose umanjene brojke, glazbenici se udružuju, Ministarstvo kulture donosi pakete pomoći, kao i Vlada, koja donosi mjere očuvanja radnih mjesta. Online anketa Koliko su u tome sudjelovali diskografi, kako ih je pogodila kriza i »život u zanimljivim vremenima«, brojčano je i

promptno izračunala Hrvatska diskografska udruga (HDU) i Udruga za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava (ZAPRAF) od 9. do 17. travnja, kad je provedena online anketa o utjecaju epidemije virusa COVID–19 na glazbenu industriju. Anketu je ispunio velik broj davatelja punomoći ZAPRAF–a, a rezultati omogućuju realan uvid u situaciju u toj domeni glazbene industrije. Podaci, sasvim očekivano, upućuju na veliku pogođenost glazbenog sektora negativnim učincima virusa COVID–19. Čak pola ispitanika u ožujku 2020. zabilježilo je najmanje 50 % niže prihode u poslovanju, dok je njih 23 % imalo od 30 do 50 % manje prihoda u istom razdoblju. Samo u ožujku taj gubitak kreće se i do 2,5 milijuna kuna, a predviđanja ispitanika nisu izrazito pozitivna s obzirom na situaciju u Hrvatskoj i svijetu. Čak njih 64 % očekuje najmanje 50 % niže prihode u daljnjem poslovanju za 2020. godinu. Konkretne mjere U svojem obraćanju javnosti, ali i mjerodavnom Ministarstvu kulture, HDU i ZAPRAF navode: »Najveće poteškoće ispitanicima (njih 50 %) uzrokuje zabrana javnih nastupa i evenata, zbog čega im je onemogućeno poslovanje u vidu organizacije koncerata i bookinga, uz brojne gubitke za otkazane i odgođene koncerte i događanja predviđena za 2020. godinu. Većina (87 %) ispitanika upoznata je s mjerama Vlade Republike Hrvatske koje se odnose na ublažavanje posljedica na gospodarstvo nastalo epidemijom virusa COVID–19, a njih 59 % koristi se nekom od dostupnih mjera za očuvanje svojega poslovanja. Od tog broja, njih 69 % koristi se mjerama Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje, a 22 % mjerama Ministarstva financija — Porezne uprave. Njih 78 % koristi se konkretnom mjerom iznosa od 3250 kuna mjesečno po zaposleniku koji radi puno radno vrijeme. Na pitanje ‘Koje mjere biste sami predložili da vam se olakša poslovanje za vrijeme i nakon proteka epidemije virusa COVID–19?’, velik broj ispitanika predložio je otpis svih potraživanja države za trajanja pandemije, produljenje postojećih

mjera do kraja 2020. te financijsku pomoć strukovnih udruga i Ministarstva kulture. Ispitanici su spominjali i kreiranje fonda solidarnosti, povećanje obveznog praga emitiranja domaće glazbe na televizijskim i radijskim postajama i slično.« U svim mogućim zaključcima jedno je, kažu, sigurno: »Glazbena je industrija u velikoj mjeri zahvaćena negativnim posljedicama na poslovanje, a pravi će se doseg krize zbrajati tek u predstojećem razdoblju.« Želimir Babogredac, direktor Croatia Recordsa i predsjednik HDU–a, s ostalim čelništvom te udruge pokrenuo je akciju dodjeljivanja pomoći diskografima u iznosu od milijun kuna. »HDU je pokrenuo istraživanje i pomoć«, kaže Babogredac i dodaje: »Mi smo ovdje ozbiljni diskografi i preko te udruge vrlo kvalitetno funkcioniramo. Prema van smo konkurencija, ali unutra i za stolom smo ceh koji gleda kako jedan drugome pomoći. Od godišnje prikupljenih sredstava odvajamo milijun kuna za pomoć diskografiji, kako bi s novim izdanjima sav taj novac došao do glazbenika, producenata i studija. Očekujemo početkom ljeta izravni efekt toga ulaganja. Imamo mali i efikasan ured i telefonskim konferencijama uspijevamo napraviti mnogo.« Želimir Babogredac

Internetski ‘šaljivci’ Ipak, iza svih tih brojki, grafova i postotaka kriju se živi ljudi i životne, ekonomske priče koje su od slučaja do slučaja sasvim različite. Razgovarali smo stoga s nekoliko vodećih vlasnika izdavačkih kuća, kao i s nekim neovisnima. Svi su različitih opsega izdavačkih kataloga, djelatnosti, ali i različitih shvaćanja krize. Neki koronakrizu vide kao problem, neki kao poticaj i izazov; nekima je poslužila kao vrijeme u kojemu će promisliti o budućim djelovanjima i kako se prilagoditi ‘novom normalnom’ (The New Normal), za koje je posve sigurno da dolazi. Resetiranje glazbeno– izdavačkog sustava se dogodilo, mjere Vlade i države uglavnom su pomogle, no budućnost je neizvjesna. Razina optimizma i/ili pesimizma varira, otprilike kao napola puna ili napola prazna čaša. Da svemu dodamo još jednu bolnu točku za fizičku prodaju glazbenih i diskografskih izdanja, Zagreb je 22. ožujka pretrpio katastrofalan potres koji je uništio znatan dio gradske jezgre i Donjega grada. Internetski ‘šaljivci’ komentirali su i snijeg koji je toga najhladnijeg jutra pokrio Zagreb i zapitali se — slijedi li najezda skakavaca? Intervju s nakladnicima Šala se mnogima pokazala kao pomoć u ovim teškim vremenima. Internet se također pokazao kao spasonosan i brzo je promijenio navike mnogih. Javna okupljanja s više od deset ljudi u trenutku zaključivanja ovoga teksta još nisu dopuštena, pa tako preporuke za buduće festivale i koncerte još nisu službeno donesene. Na poziv za detaljniji opis svojega snalaženja, kao i viđenja specifičnog razvoja, te moguće promjene ponašanja konzumenata glazbe u ‘novom normalnom’, odazvali su se Želimir Babogredac (direktor najveće domaće diskografske kuće Croatia Records i predsjednik Hrvatske diskografske udruge), Boris Horvat (direktor Aquarius Recordsa), Branko Komljenović (direktor izdavačke kuće Menart), Dario Draštata (izvršni direktor Dallas Recordsa za Hrvatsku i predsjednik regionalne asocijacije diskografa RUNDA) te Vedran Meniga (vlasnik izdavačke kuće PDV Records i tvrtke Pozitivan ritam d.o.o.). Pitanja su bila

ista, no odgovori i načini razmišljanja vrlo različiti. Kako je na vaše poslovanje kao diskografa utjecala koronakriza, ali i mjere koje je uvela država? (Najprije zatvaranje fizičkih dućana, a onda i mjere socijalne izolacije, zbog kojih više nema javnih nastupa izvođača.) Boris Horvat (Aquarius Records): U diskografskom smislu, vrlo brzo smo se prilagodili i mislim da će taj segment posla biti moguće do izvjesne mjere nastaviti raditi i u ovim okolnostima. Izvrsno smo ekipirani, a mali i složni tim Aquarius Recordsa i u takvim će okolnostima sigurno vrlo kvalitetno i na naj-

Dario Draštata

sti odnosi na diskografiju, što uključuje proizvodnju novih domaćih fonograma, izdavanje albuma, reizdavanje postojećih i zastupanje Sony Musica u cijeloj regiji, diskografija je bila jedna od prvih industrija koje su osjetile udarac krize. Svi dućani koji su prodavali nosače zvuka, uključujući našu multimedijsku knjižaru, zatvoreni su na dulje vrijeme. Naši izvođači također više od mjesec dana ne mogu nastupati i pitanje je kad će uopće moći. Tako da se dio naše djelatnosti nažalost pot-

Boris Horvat

bolji mogući način biti servis glazbenicima s kojima i za koje radimo. Maloprodaja je naravno segment koji će nam nedostajati u cijeloj ‘slici’, no s druge strane, već smo zaista dugo orijentirani na digitalne kanale, tako da posljednjih godina fizička prodaja čini vrlo mali segment plasmana glazbe koju objavljujemo. Socijalna izolacija je svakako velik problem, poštovanje mjera je nužnost, no u poslovnom smislu ta je okolnost doslovce zaustavila sve aktivnosti izvođača i booking, segment posla koji nam je posljednjih godina bio vrlo izazovan, pa i uspješan. Glazbenici pate najviše zbog tih mjera. Osim ekonomskog aspekta, glazbenicima je to, kreativno, sigurno najveći problem, ta nemogućnost izražavanja i nastupanja, onoga u čemu se ostvaruju i u čemu su najbolji. Dario Draštata (Dallas Records): Kao i sve u glazbenom sektoru, kriza nas je pogodila među prvima. Između ostaloga i zato što se osim diskografijom aktivno bavimo i organizacijom koncerata, što je jedan od načina na koji možemo mnogo bolje i snažnije predstavljati prije svega naše izvođače, ali i ostvarivati dodatne prihode koji se dalje najvećim dijelom reinvestiraju u naše autore, izvođače i izdanja. No i bez toga, činjenica je da je u glazbenom ekosustavu sve povezano; zato kad prekinete jednu kariku, ugrožene su sve ostale. Zatvaranje glazbenih dućana dodatno je otežalo situaciju; sretni smo da su oni sada ponovo otvoreni, iako smo svjesni toga da će njihovi prometi u ovoj situaciji biti daleko od normalnog. Branko Komljenović (Menart): Budući da se velik dio Menartove djelatno-

Branko Komljenović

puno prekinuo, no srećom, jedan dio naše djelatnosti barem se za sada nastavio, a odnosi se na izdavaštvo novih fonograma, digitalnu distribuciju naših izdanja u cijelom svijetu, te online prodaju kompletnog asortimana Menartove multimedijske knjižare preko mrežne stranice. Želimir Babogredac (Croatia Records): Uvijek najprije gledam svijetlu stranu. Mislim da je ovaj trenutak nesretne pandemije virusa požurio ono što se u svijetu već odavno dogodilo: prodaja, slušanje i gledanje sadržaja preko interneta. Dućani su ujedno i naš oglasni prostor, u njima pokazujemo što imamo, ali oni nisu jedino što čini diskografsku djelatnost. Čak i bez ove pandemije, prodaja u dućanima nije bila dominantna i činila čuda. Izostanak te prodaje je samo broj, ali u ovom slučaju, ne bih ga stavljao u prvi plan, nego bih na sve to gledao kao na jednu vrstu resetiranja. Pregrubo mi je na sve to gledati negativno ili pesimistično. Imali smo i prije prekide od mjesec ili dva, zbog drugih razloga. Ne bismo trebali očajavati, sjesti i plakati i čekati da nam

Želimir Babogredac

eki koronakrizu vide kao problem, neki kao poticaj i izazov; nekima je poslužila kao vrijeme u kojemu će promisliti o budućim djelovanjima i kako se prilagoditi ‘novom normalnom’

BROJ 222, SRPANJ 2020.

ak pola ispitanika u ožujku 2020. primilo je najmanje 50 % niže prihode u poslovanju, dok je njih 23 % imalo od 30 do 50 % manje prihoda u istom razdoblju

netko pomogne i tako se pretvoriti u neradnike. Iz svega ovoga treba tražiti nove forme, primjerice hoće li to u budućnosti biti virtualni koncerti i nastupi. Iskreno, i neki današnji koncerti nisu najuspješniji i ne zadovoljavaju higijenske uvjete, pa ćemo možda u budućnosti paziti više na to, da bismo smanjili rizik zaraze na minimum. Ne vidim da je to ključno, jer ako ne ide na jedan način, ići će na drugi. Vedran Meniga (PDV Records): Naučili smo se nositi sa stresnim situacijama, pa tako i u ovoj guramo dalje. Ako nešto moramo otkazivati, otkazat ćemo posljednji, iako nam je ova situacija sa zatvaranjem svega donijela gubitak svega i manjak od sto posto. Sve je stalo jer naša priroda poslovanja nije vezana isključivo uz dućan. Naša izdanja nisu komercijalna u smislu velike popularnosti, ona ovise o tome gdje bendovi sviraju i kamo putuju, i to je jedan od najvažnijih načina prodaje. Prilikom investiranja u izdanje nama je bitno koliku ćemo nakladu odrediti, a to ovisi najviše o tome koliko je bend aktivan i na kojem području nastupa. Za one koji sviraju u inozemstvu, te naklade su uvijek nešto veće. To je sada sve stalo. Ljudi ne sviraju, i taj dio distribucije je nestao. Naš dućan je zatvoren, kao i ostali dućani kojima distribuiramo. PDV funkcionira i kao distributer za ostale manje izdavače, posebno vinilne, tako da je i to stalo. Poslovanje

M. Mijošek

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Vedran Meniga

ne ovisi toliko o tome da živimo isključivo od vinila, ali postalo je važan čimbenik u ukupnom postotku poslovanja cijele godine. U to ubrajam i merchandise za bendove i izvođače, i to je stalo. Pokušali smo biti kreativni pa smo se, početkom proglašenja epidemije, preusmjerili na osobnu dostavu na području Zagreba, te na mail–order za ostale narudžbe, odnosno web shop i online dućan. Tu ima nešto malo života, no općenito uzevši, većina poslovanja je nestala. Pad prodaje Možete li procijeniti pad prodaje i aktivnosti u ovom razdoblju i kako će to dugoročno utjecati na vas?

ario Draštata (Dallas Records): »Srećom, u većem segmentu našega posla aktivnosti možemo odrađivati online.«

Dario Draštata (Dallas Records): U ožujku je taj pad već bio veći od 30 % u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Očekujemo da će tijekom travnja biti veći i od 50 %. Ako uzmemo u obzir sve aspekte glazbenog poslovanja kojim se bavimo, a to su uz izdavaštvo, koncerti i publishing, taj pad je sigurno znatno veći od 50 % i svakako će bitno utjecati na nas barem godinu dana, ako ne i više. Kriza je među prvima udarila upravo na glazbeni sektor, a jasno je da će se on među posljednjima otvoriti i oporaviti; zbog toga će taj oporavak biti dugotrajan.

Boris Horvat (Aquarius Records): Vjerujem da smo dovoljno jaki da nekoliko mjeseci kompenziramo taj ‘slom’; razmišljam i dalje pozitivno. Vjerujem da ćemo naći načina baviti se jednako dobro svojim poslom i u izmijenjenim okolnostima.

Vedran Meniga (PDV Records): Pad prodaje se već događa. Nedavno smo dobili izvještaje od našeg distributera iz Engleske. Prodano je samo 10 % od onoga što je bilo u razdobljima prije ovog. A to što je prodano, isključivo je prodano putem interneta, dakle online. Dio toga sigurno i jest u tome da ljudi danas troše više na stvari za koje misle da su im najpotrebnije egzistencijalno. Eto, za toaletni papir nema krize. Život je malo lakši kad okreneš sve na šalu, pa tako možda zbog cijena nafte, jednog dana netko i nama plati da tiskamo vinile. Branko Komljenović (Menart): Ako govorimo o fizičkoj prodaji u našoj distribuciji, riječ je o padu od 95 % u odnosu na razdoblje prije krize. Možda 5–10 % odnosi se na online fizičku prodaju, dakle gubimo 90 % prodaje koja se trenutno ne kompenzira. Još je rano komentirati kako će se ponašati streaming servisi u lockdownu ili u djelomičnom lockdownu. Zasad je na svjetskoj razini prisutan trend rasta pretplatnika, ali se smanjuje vrijeme koje korisnici provedu streamajući. Kako Hrvatska uvelike kaska za svijetom i Europskom unijom (i po broju servisa koji su prisutni kod nas i u regiji, i po broju pretplatnika), nije jasno kako će se taj trend kod nas odraziti. Budimo umjereni optimisti, ali realno moramo procijeniti da bi nam prihodi u ovom razdoblju mogli pasti i za 50–70 %. Želimir Babogredac (Croatia Records): Treba raditi. Mi kao diskografska kuća sada radimo na sto biografija različitih izvođača, jer je došao Apple Music i on jednostavno traži da se napiše tko je, na primjer, Kićo Slabinac. Dakle, u ovom razdoblju se resetiramo, i to tako da se pojavimo u 2020. godini na jednoj od najvećih svjetskih platformi koja je došla u Republiku Hrvatsku, koja je na šest mjeseci uložila novac da svaki Hrvat može besplatno slušati pedeset milijuna pjesama iz kataloga, uključujući i sve hrvatske pjesme. ‘Ajmo zaokrenuti tezu: pandemija je učinila svoje i odjednom se brzo dogodio Apple Music; možda ćemo do kraja godine imati stotinu tisuća pretplatnika. Trenutak je učinio da se dogodio digitalni boom i odjednom sve funkcionira na taj način. Nakon toga više nećemo plakati za sedam CD–ova prodanih u dućanu ili za dva koncerta u malom klubu ili tri koncerta u velikom klubu. Bit ćemo tada kao cijeli svijet i gledati kako sve to dobro funkcionira. Prilagodbe uvjetima Kako ste prilagodili poslovanje svoje tvrtke? Primjerice, rad zaposlenika od kuće, orijentacija na online prodaju itd. Želimir Babogredac (Croatia Records): Već petnaestak godina imamo internetski web shop i on varira u ponudama ovisno o interesu kupaca. Svakako

poduzimamo akcije i popuste; primjerice serija Platinum Collection prodana je u gotovo 295.000 komada dvostrukih CD–ova, dok je Ultimate Collection otišao u 125.000 komada. Na internetu često nudimo snižene cijene. Primjerice, dvostruki CD možete kupiti za 49 kuna. Radili smo istraživanja o tome tko su naši kupci. Oni su zaljubljenici koji slažu i popunjavaju svoje kolekcije i često čekaju najbolju cijenu da sve kompletiraju. Treba pratiti pažnju i ljubav tih ljudi i onda im ponuditi proizvod za nižu cijenu. Web shop zato vrlo elastično funkcionira; to je mjesto prodaje u budućnosti. Pogledajte Amazon.com koji je počeo s pukim interesom da se dopuni nedostatak knjižnica i knjižara, a pretvorio se u virtualnog giganta koji prodaje svu moguću robu, pa tako i CD–ove. Boris Horvat (Aquarius Records): Radimo od kuće još od sredine ožujka; danas je to relativno jednostavno. Svakih nekoliko dana videovezom održavamo kolegije, u stalnoj smo vezi s glazbenicima, potičemo ih da rade i stvaraju; pokušavamo pozitivno gledati naprijed. Dario Draštata (Dallas Records): Od trenutka kad je bilo jasno da je epidemija koronavirusa stigla i do nas, te poštujući preporuke epidemiologa, odmah smo organizirali rad od kuće. Srećom, u većem segmentu našega posla možemo naše aktivnosti odrađivati online. No ni u jednom trenutku nismo stali s objavljivanjem novih izdanja, singlova, albuma, ni s promocijom naših izvođača, kao ni s posebnim akcijama, kao što je serijal #karantenasessions koji od početka krize organiziramo putem naše Facebook stranice i uz potporu mnogih medija. Kroz taj online live kanal javnost je već mogla vidjeti kućne nastupe niza naših izvođača, čime smo pokušali svima dati neki sadržaj koji će ih i zabaviti i opustiti u izolaciji, ali i podržati naše izvođače kojima je zaustavljanje live aktivnosti svakako teško palo, kao i svima nama. Veliko zanimanje i odziv publike na #karantenasessons pokazuje da smo napravili dobru stvar za sve. Branko Komljenović (Menart): Kompletna ekipa Menarta odavno već funkcionira iz svojih domova. Naša dobra organizacija u ovom trenutku jamči da nastavljamo s izdavanjem singlova, s digitalnim izdavanjem novih snimki, pa do djelomičnog ili potpunog povratka na posao možemo bez problema tako funkcionirati. Web shop redovito ispunjava sve dnevne isporuke. Vedran Meniga (PDV Records): Pošta je u ovome razdoblju radila, ali jedva. Primjerice, jednu pošiljku iz Rijeke čekao sam 14 dana. Napravili smo jedinstvenu akciju u Zagrebu: ljudima smo uz ploče dostavljali i craft pivo iz ponude našega dućana i kluba Pločnik, a u ponudi su bile i knjige i stripovi, kao i sve

ostalo iz našeg dućana. Sve to putem dostavljačkog servisa Glovo. Shvatili smo da za to postoji interes, zato što je klub popularan među publikom. Ljudi su ciljano naručivali, želeći barem tako ostati povezani s mjestom u koje vole dolaziti. Dali smo i akcijske popuste i organizirali dijeljenje kupona za nagradnu igru u kojoj su se mogle osvojiti brojne nagrade, pa čak i ulaznice za buduće koncerte. Bila je tu i akcija PadniPDV (PDV ovaj put kao Prekomjerna Doza Vinila), u kojoj smo nudili pakete žanrovskih vinila sniženih za broj okretaja LP ploče, dakle s cijenom sniženom 33,3 %. U tvrtki naravno nitko ne bi mogao živjeti samo od prodaje ploča, tako da je utjecaj tih akcija financijski mali. Cijela godišnja prodaja ploča nama će možda platiti samo jednog radnika u punom radnom odnosu. Dodamo li ostale, razna davanja i rentu za prostor, to nikako nije dovoljno. Prije svega smo te akcije radili radi marketinškog efekta, da se vidi da smo živi, odnosno — ako drugi ljudi u krizi vide brendove koji se trude, nakon krize će ih nagraditi svojom vjernošću. Prodaja putem interneta također je malo uznapredovala, ponajviše zato što su ljudi bili kod kuće u izolaciji. Prilično su se prodavali i artikli za održavanje vinila (vinyl care), dakle omoti, čistači, tekućine za čišćenje..., što znači da su ljudi kod kuće ne samo slušali glazbu nego i sređivali svoje kolekcije. Mjere potpore Koristite li se državnim poticajima i pomoći u koronakrizi za svoje djelatnike? Boris Horvat (Aquarius Records): Koristimo se mjerama potpore. Tako ‘lakše dišemo’ u ovim okolnostima. Želimir Babogredac (Croatia Records): Mi smo se već racionalizirali posljednjih pet godina pa nije bilo potrebe da otpuštamo radnike. Imamo optimalan broj ljudi. Cijeli Croatia Records ima 37 zaposlenika, uključujući i tri dućana. To nije velik broj. Imamo snagu izgurati sve ovo i nema šanse da se ljude otpušta, pogotovo zato što je Vlada izišla poduzetnicima u susret i osigurala im u kriznim vremenima plaće. Dakle, neće biti otpuštanja, ali će biti novih funkcioniranja. Nama se već sad neki radnici iz fizičkih dućana uključuju u rad web shopa pa ćemo sada i tu nešto promijeniti: nećemo tu prodavati samo diskografske proizvode kako je bilo do sada, nego i sve ostale proizvode koje nude naši fizički dućani. Tako će naš dućan u npr. Bogovićevoj postati doslovno virtualni dućan na webu. Vedran Meniga (PDV Records): Aplicirali smo i koristimo se državnim mjerama za spas gospodarstva, ponajprije onima za isplatu minimalaca radnicima, ali zatražili smo i poreznu upravu mjere odgode plaćanja. Nadamo se da će

te mjere biti nastavljene i uračunate u godišnje poslovanje, pa bismo uz sve to i mogli preživjeti. Da te mjere ne postoje, već bismo morali svim radnicima dati otkaze. Realna situacija jest takva da bismo svima morali dati otkaze, ali mi to nismo napravili ni s jednim radnikom. Jer nama je osim diskografije, važna i organizacija velikih javnih nastupa, s više publike, što trenutno nije predviđeno ni u jednoj mjeri popuštanja. Simbolični poticaji za kulturu su ukinuti, ulaznice se ne prodaju, koncerata nema. Ako pak nema tih događanja na otvorenom, ne mogu se aktivirati ni siromašni sponzorski paketi. Znači — posvemašnji prekid svega. Dario Draštata (Dallas Records): Da, koristimo se mjerama, kao i većina malih i srednjih poduzetnika u gospodarstvu, ali smatramo da je za glazbeni sektor, kao i za kulturno–kreativni sektor u cjelini, nužno donijeti i niz posebnih mjera koje moraju biti usmjerene na potporu, ali i brži oporavak toga sektora. Takve mjere nažalost još ne vidimo, premda smo preko strukovnih udruga kojima pripadamo (kao što su HDU i RUNDA), a u koordinaciji i s europskom udrugom nezavisnih izdavača Impalom, i tu vrlo aktivni i u više navrata smo predlagali mjerodavnim ministarstvima najnužnije od njih, za koje i dalje smatramo da se trebaju pokrenuti i provesti. Nadam se da će se uskoro i to promijeniti te da će i naše mjerodavne institucije pokrenuti neke konkretne inicijative za sektor, kao što to vidimo iz primjera drugih zemalja Europske unije, npr. u Njemačkoj, dok još za to ima vremena i dok ne bude prekasno za mnoge koji bez toga neće preživjeti krizu. Uz to, važno je da se u svemu ovome cijeli, prije svega, glazbeni sektor (a nakon toga i kulturno– kreativni) ujedini u jedinstvenu frontu kako bi snažnije i jasnije artikulirao svoje zahtjeve i prijedloge te tako dobio že-

ljenu pozornost institucija. To za sada također, nažalost, još nije slučaj.

njenicom da je fizički proizvod u ‘slobodnom’ padu.

Branko Komljenović (Menart): Koristimo se poticajima Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje i kao knjižara kojoj je zabranjen rad i kao tvrtka koja je imala gubitak veći od 20 % od početka pandemije.

Želimir Babogredac (Croatia Records): Svi formati moraju biti zastupljeni. Otprilike 1998. godine bio sam na konvenciji u Las Vegasu o budućnosti glazbe i arhiviranja, a kad sam se vratio, tadašnjem sam direktoru Croatia Recordsa Miroslavu Liliću rekao: »Miro, sve će biti digitalno.« Odgovorio je: »Ja to ništa ne razumijem, ali ti radi što hoćeš.« I stvarno sam radio što hoću u najpozitivnijem smislu. Tek sam prije dvije godine digitalizirao sve što smo imali u arhivi. Znači, trebalo mi je za to punih dvadeset godina. Zato smo mi, kao Croatia Records, spremno dočekali Deezer i sve ostale svjetske servise. Mi smo kao velika kompanija zabilježili takvo zanimanje da su svi veliki regionalni izvođači kod nas. Diskografija ne može biti lokalna stvar, tu ne smije biti granica. Ona je univerzalna stvar; pogotovo ako ovdje, na području bivše države, imaš publiku od 25 milijuna ljudi i barem još toliko u svijetu. Raditi za 50 milijuna potencijalnih kupaca se isplati. Upravo smo potpisali prava za novi album Amire Medunjanin, a usput i za sva njezina bivša izdanja. Znači, kompletirat ćemo diskografiju jedne zvijezde koja je u žanru world musica vrlo ozbiljna osoba.

Zastupnički odnosi Ako ste zastupnik nekog drugog inozemnog ili domaćeg izdavača, je li došlo do promjene i u tim odnosima? Boris Horvat (Aquarius Records): Ekskluzivni smo distributer Universal Musica, dugogodišnji smo partneri i ti su odnosi čvrsti i nepromijenjeni. Iste su okolnosti na izvjestan način i za njih i za nas. Branko Komljenović (Menart): Menart je zastupnik za Sony Music u regiji i jasno je da Sony kao svjetski major već zna da dućani ne rade na većini velikih svjetskih tržišta, tako da je jasno da će fizička prodaja u idućem vremenu, bez obzira na otvaranje dijela dućana, pretrpjeti veliku štetu. Morali smo odgoditi i Record Store Day, koji se trebao održati 18. travnja, i to na području cijeloga svijeta. Objavljujete li digital only izdanja i smatrate li da ona mogu biti rješenje u ovoj situaciji? Dario Draštata (Dallas Records): Naša izdanja prisutna su na svim digitalnim platformama dostupnima u svijetu; slijedom toga, naravno i onima koji su trenutno dostupni kod nas. Nažalost, u Hrvatskoj i ostatku regije još uvijek ne postoji kvalitetno digitalno tržište. Od velikih servisa donedavno smo imali samo Deezer, a prisutnost YouTube Musica i Google Playa, primjerice, kod nas je potpuno nepoznata. Nedavni dolazak Apple Musica je nešto što svakako pozdravljamo i nadamo se da će pomoći u senzibiliziranju javnosti o korištenju digitalnih glazbenih stream servisa te potaknuti i ostale koji još nisu prisutni, kao što su Spotify ili Tidal, da dođu i na naš teritorij, te ostatak regije koja nam je zbog kontinuirane prisutnosti naših izvođača i na tim teritorijima jednako važna. Činjenica da je Apple Music ponudio svima besplatno probno razdoblje od šest mjeseci svakako će u tome pomoći. No da odgovorim na vaše pitanje: to, u ovom trenutku, sve zajedno nije odgovor ni rješenje za kriznu situaciju u kojoj se nalazimo. Da bismo mogli doći do nekog relativno solidnog iznosa prihoda od digitalnog korištenja glazbe, proći će još neko vrijeme, no danas ta budućnost izgleda mnogo bliže nego što je to bila do prije koju godinu. Boris Horvat (Aquarius Records): Digital only radimo već nekoliko godina i upravo zato nismo tako mnogo ugroženi či-

Vedran Meniga (PDV Records): Digitalna izdanja nama su kap u moru. Radimo s nekomercijalnim, underground izvođačima koji nemaju milijune pregleda na YouTubeu i drugim servisima, jer za ozbiljnu monetizaciju brojevi pregleda moraju biti zaista veliki. S druge strane, primarno smo vinilni izdavač i ne bismo htjeli sami sebi upadati u koncept, iako za određena izdanja nudimo i CD i digitalno izdanje. Naglasak, međutim, nije na njima, dok za neka ne postoji niti će ikad postojati digitalno izdanje. Neki naši izvođači ciljano inzistiraju na izdanjima vinyl only i ne samo da ih nema u drugim varijacijama nego ih nećete naći ni na YouTubeu. Ipak, razmišljamo i o takvim izdanjima. Osobno sam vodio nekoliko lejblova koji nisu digitalizirani, pa mi je izolacija pomogla da ih prikupim, digitaliziram i razmislim i o toj mogućnosti. Razmišljam o tome samo kao o back–up politici u vrijeme loših trenutaka u životu i poslu i eto, upravo se to sada dogodilo. Čak i u tom slučaju, pazit ćemo da izdamo nešto čega do sada nije bilo i da se radi o svojevrsnoj ekskluzivnosti. Posebne akcije Branko Komljenović (Menart): Trenutno jedino i objavljujemo digitalna izdanja, jer nema smisla objavljivati fizička izdanja do daljnjega. Do kada, ocijenit ćemo u dogovoru s izvođačima. Naravno da na to utječe i činjenica da se novi albumi ne mogu promovirati kako treba na promotivnim nastupima, tako da za sada objavljujemo samo digitalne singlove.

Jeste li za svoje kupce pokrenuli neke posebne akcije u vrijeme krize (popuste, nagrade i slično)? Branko Komljenović (Menart): Cijelo vrijeme krize imali smo posebne popuste na dio asortimana u knjižari, i to za cjelokupni repertoar koji prodajemo. Što se tiče glazbe, izdvojio bih akciju Princeova kataloga koji je objavljen za Sony Music. Cijeli katalog je na 20 % popusta u našoj knjižari, uz godišnjicu Princeove smrti. Boris Horvat (Aquarius Records): Naša maloprodaja i web shop cedeterija. com imaju kontinuirane akcije, pa tako i u ovo čudno vrijeme. Koliko u krizi trpi vaš raspored glazbenih izdanja? Pomičete li ih ili otkazujete? Želimir Babogredac (Croatia Records): Ne, nije bilo pomicanja i otkazivanja izdanja. Sve planirano objavljujemo, upravo zbog toga što digitalna izdanja, neovisno o svemu, postoje. CD, ploča ili Blu–ray u osnovi su marketinški alati. Znak da postojiš kao izvođač, znak da izdavač to izdaje i znak da netko tko to voli može to kupiti. Sve je to dio velikoga posla. Radimo sve po planu. Čak nam je ovo vrijeme krize i stanke dalo priliku da sve završimo i nadoknadimo, sve što je bilo još otprije u pripremi. Nastavit ćemo trend izdavanja, posebno i Blu– raya koji prate koncerte, već ih je barem pet gotovo i spremno za izlazak. Oni su se pokazali kao novi rast u prodaji i interesu, nakon što su DVD–ovi doživjeli veliki pad. Tako kvalitetan format zvuka i slike ujedno je i legitimacija izvođača da vrijedi. Ne bojimo se i novih prijelaza publike na streaming videa, jer svaki naš Blu–ray ima download kôd, pa ga svaki kupac može skinuti i pokloniti nekome. Isto vrijedi i za ploče. Kupiš ploču za sebe, a download kôd pokloniš nekome. Mogući nestanak koncerata u obliku koji sada znamo, može samo okrenuti publiku da više gleda ili streama nastupe u takvom obliku. Budimo realni. Fan sam nekoliko izvođača: sjesti u auto ili avion i otići u Beč i pogledati Paula McCartneyja, platiti skupu kartu i sjediti u jeftinoj stolici je jedan par cipela, a kupiti Blu–ray tog izvođača i gledati snimku s 24 kamere u visokoj rezoluciji sa savršenim zvukom i bonus materijalima, sasvim je druga priča.

BROJ 222, SRPANJ 2020.

edran Meniga (PDV Records): »Poduzeli smo jedinstvenu akciju u Zagrebu. Ljudima smo uz ploče putem dostavljačkog servisa Glovo dostavljali i craft pivo iz ponude našega dućana i kluba Pločnik. (...) Ljudi su ciljano naručivali, želeći barem tako ostati povezani s mjestom u koje vole dolaziti.«

Boris Horvat (Aquarius Records): Za sada, došlo je do pomaka od tridesetak dana u rasporedu, no vjerujem ako ove relativno povoljne epidemiološke okolnosti potraju, da ćemo stići sve planirane rokove. Dario Draštata (Dallas Records): Prilagođavamo se situaciji, jer nije jednostavno u ovom kućnom načinu rada odraditi istu količinu zadataka, kao što nije moguće na isti način kao do sada pripremiti i odraditi promotivne kampanje koje prate izdanja. No ništa ne

BROJ 222, SRPANJ 2020.

elimir Babogredac (Croatia Records): »Mi smo se već racionalizirali posljednjih pet godina pa nije bilo potrebe da otpuštamo radnike. Imamo optimalan broj ljudi, cijeli Croatia Records ima 37 zaposlenika, uključujući i tri dućana.«

Boris Horvat (Aquarius Records): Da, nažalost, ured nam je stradao, no majstori su unutra i bit ćemo spremni za ponovno useljenje početkom svibnja. Dućani su, sva sreća, ostali neoštećeni, bez obzira na to što su u samom središtu Zagreba. Šteta od potresa Branko Komljenović (Menart): Srećom, nisu. Vedran Meniga (PDV Records): U dućanu nemamo velike štete, osim nešto popucane žbuke. Dario Draštata (Dallas Records): Imali smo sreću da u potresu nismo pretrpjeli nikakvu štetu.

otkazujemo i od početka krize do danas objavili smo više od 20 novih pjesama, organizirali jednako toliko ili više live nastupa u našim #karantenasessions te još niz promotivnih akcija za one singlove i albume objavljene neposredno prije nego što je ova situacija počela. Na neki način, može se čak reći da smo u ovom razdoblju i fokusiraniji i aktivniji nego inače. Također, smatramo da je i za naše izvođače i autore bitno da posao ne stane, jer svi oni, kao i mi, žive od glazbe i za glazbu. Zbog toga nemamo u planu bilo kakvo veće zaustavljanje ili ograničavanje poslovanja. Branko Komljenović (Menart): Za sada smo pomaknuli izdavanje albumâ koji su trebali izaći u ovom vremenu za neki kasniji datum. Ako se ovakvo razdoblje produlji, tijekom kojega će biti teško predstavljati nova izdanja, razmišljamo da neke datume odgodimo za jesen. Sve je još uvijek u procesu, pa ćemo vidjeti.

Osim koronakrize, Zagreb je pogodio potres. Jesu li oštećeni vaši uredi/ dućani?

Vedran Meniga (PDV Records): Cijela komunikacija u industriji je stala i došlo je do mnogih pomicanja. Komuniciramo sa svima, s izdavačima koje distribuiramo i s izvođačima, i njima se dogodilo isto. Životne navike i režimi poslovanja morali su se promijeniti da bismo se prilagodili. Ne može se dogoditi da netko inzistira na izdanju, jer zna da se isto dogodilo svima. Sve se reflektiralo tako da su se rokovi izdavanja pomaknuli sami od sebe. Međutim, u našem slučaju, mogu biti sretan da ti pomaci ne iznose više od 14 do 20 dana. Većinu planova donosimo i do godinu dana unaprijed, a neke smo ovih dana potvrdili za jesen ili početak ljeta. Naravno, neka izdanja su žrtvovana i nismo sretni zbog toga.

Želimir Babogredac (Croatia Records): Dobili smo izravne upute Hrvatskoga državnog arhiva i imali smo sreću da je naš arhiv u Dubravi, odnosno pogoni nekadašnjega Jugotona, građen vrlo kvalitetno. Pogoni su građeni kao tvorničke prizemnice, nisu pretrpjeli štetu u potresu. Sam dućan u Bogovićevoj je dosta nastradao, zgrada do nas je gotovo srušena, a mi u dućanu imamo dosta pukotina. Živim u Gračanima, blizu epicentra, pa se tresem svakoga dana. Te stvari su prošle, ali nema radikalne štete. Otvorili smo dućane s novim uputama Državnoga stožera nacionalne zaštite i zadovoljni smo time. Vidim da se ljudi tome vesele, ne samo naši radnici. Jer mnogima je običaj doći do dućana, družiti se. To je socijalna kategorija. Postoje ljudi kojima je to dio života i radi njih mi postojimo. Stručnjaci još nisu sigurni koliko će sve ovo trajati. Imate li vlastite projekcije trajanja krize, razmišljate li o trajnim prilagodbama? Dario Draštata (Dallas Records): Nitko ne zna koliko će ovo trajati i u kojem smjeru će se poslovanje na svim gospodarskim razinama održavati. Glazbena industrija se već prilagođava novonastaloj situaciji, a sasvim sigurno će to potaknuti i neke inovacije u poslu kojih ne bi bilo bez ove krize. Kao i svi, u kontinuiranom smo prilagođavanju situaciji i nadamo se da ćemo ipak prije nego što to govore najcrnji scenariji, svi zajedno ponovo početi normalno živjeti i raditi. Boris Horvat (Aquarius Records): Bojim se da će se stanje potpuno normalizirati tek s pronalaskom cjepiva. Oxford kaže da će početi ujesen, no čini mi se to preoptimistično. Više vjerujem planovima O2 London Arene, koncerti su dogovoreni za proljeće 2021. Vjerujem da će tada stanje stvarno biti ‘novo normalno’. Branko Komljenović (Menart): Teško je

trenutno razmišljati o tome koliko će kriza trajati. Vjerojatno će popuštanje i stezanje mjera trajati neko vrijeme, tako da će se nekako trebati prilagoditi novoj stvarnosti: manje ljudi u dućanima, neće biti toliko vremena za listanje knjiga, stripova, vinila. Nekako će trebati ući u dućan siguran u ono što želiš kupiti. Što se tiče glazbenog izdavaštva, sve više će se trebati osloniti na digitalna izdanja, dok ćemo fizička izdanja očito morati sačuvati samo za diskofile ili neki mail order preko web shopova. Za to nam treba više digitalnih pretplatnika, pa ovim putem pozdravljam dolazak servisa Apple Music u Hrvatsku. Izvođači će imati vremena osmisliti nove pjesme, teme o kojima žele progovoriti, pa računamo da dinamika izdavanja singlova neće pasti. Vidjet ćemo kako ćemo tretirati albume. Želimir Babogredac (Croatia Records): Mjera #ostanidoma nije naštetila ni kupcima ni izvođačima. Mnogi su se uhvatili gitare i klavira, natjerani su da budu mjesec dana svoji. Ako si kreativni autor, ima li veće nagrade od toga? Imamo nekoliko vrsta izvođača. Imamo one iskonske koji su rođeni da budu glazbenici, imamo one koji dolaze i koji su optimisti da će im biti bolje i imamo one kojima baš ne ide. Ti treći možda će u svojem pesimizmu naći dodatni razlog, ali pesimizam sam po sebi ne rješava problem. Trajne promjene Smatrate li da će i nakon ukidanja mjera doći do trajne promjene načina ponašanja — potrošača, odnosno kako se (socijalno, poslovno, osobno) konzumiraju glazba, glazbena izdanja i koncerti? Želimir Babogredac (Croatia Records): To su neminovne promjene u ponašanju potrošača. Svi smo uletjeli u tu krizu razmišljajući o tome hoćemo li imati osnovnih potrepština i hrane u svojoj kući. Međutim, nakon takve povećane potrošnje, ljudi su vidjeli da sustav ipak funkcionira i da se ne mora ništa previše skladištiti. Tada su uvidjeli koliko im optimalno treba za tjedan ili mjesec dana osnovnih potreba. Brojevi ljudi koji su ostali bez posla nisu veliki. Mislim da neće biti takvih lomova da milijun ljudi ostane bez posla. Doći će do prestrojavanja i normalno da će se segmentirati potrošnja. Možda će doći do toga da se ljudi u vlastitoj intimi upravo i više posvete glazbi. Vidim priliku u tome što su se svi ljudi resetirali, a kreativna industrija u tome ne smije zaostati. Ona mora nuditi novo i bolje. Dario Draštata (Dallas Records): Promjene su vidljive već danas i nadamo se da će neke od njih biti pozitivne, ne samo negativne. Jedna od njih je već spomenuto konzumiranje glazbe putem digitalnih servisa, što je na većini tržišta već normalno, a nadamo se da

će postati i kod nas. Budućnost koncerata je danas potpuno neizvjesna. Mislim da je teško reći kada će se taj segment vratiti u stanje kakvo je bilo prije. Kompletan sektor event industrije blisko je i egzistencijalno povezan s glazbenim sektorom; i tu se moraju definirati također posebne mjere za pomoć svima koji od evenata žive. Međutim, već sada treba razmišljati o osiguravanju uvjeta da se svi što prije i što lakše oporavimo te da se stvaraju uvjeti koji će, uz pridržavanje svih epidemioloških uvjeta, omogućiti održavanje koncerata ili drugih evenata u što skorije vrijeme. Vedran Meniga (PDV Records): Situacija se već uvelike mijenja i nisam siguran da ćemo se ikad vratiti na staro poslije svega ovoga. Ne mislim nužno da će to biti lošije, ali možda se tješim. I izdavanje ploča je uglavnom posao unaprijed osuđen na čuđenje onih koji prate diskografiju. Bili smo tu tvrdoglavi, pa mislim da ćemo uspjeti naći i neki model za budućnost. U posljednjoj ekonomskoj krizi mi smo rasli gotovo 120 %, ali tada su bila dopuštena javna okupljanja. Kako će biti sada, ne znam. Izdavaštvo na fizičkim medijima nema smisla već nekoliko godina. Mi smo među posljednjim generacijama koje konzumiraju taj medij. Nove generacije ne samo da ne prepoznaju CD, nego ne znaju ni što je download. Oni znaju samo za streaming. Ovo je proizvod koji umire i možemo uživati u njemu koliko ide, a bit će sve skuplji i skuplji. Bit će stvar statusa i luksuza, elitiziran, što već i jest. Budimo iskreni, ljudi koji imaju kvalitetan sistem za slušanje vinila je vrlo malo. Mislim da je vinil najbolji za konzumaciju glazbe i nema ničega što se može mjeriti s njim. Često se ploče kupuju samo za dar ili je kupuje netko tko je želi na polici, a nema gramofon. Prodaja ploča općenito raste, ali ne u Hrvatskoj, što zbog broja stanovnika, što zbog kupovne moći. Vinili su naša bolest i fetiš i hvala im na tome. Vodim mnogo festivala, ali ni dandanas ne znam upaliti USB digitalni stick na CD playeru. Branko Komljenović (Menart): Nisam liječnik ni epidemiolog, slušam ono što se govori drugdje i osluškujem u kojem će sve smjeru ići. Najteže će svakako biti organizatorima koncerata i festivala, jer će se očito to zadnje vratiti. Svjetska diskusija je da se to neće vratiti sve do pronalaska cjepiva, što sada znači možda tek ujesen 2021. To je zaista užasna pomisao, jer ne možemo zamisliti svjetsku glazbenu industriju bez koncerata ili festivala, na kojima izvođači predstavljaju svoje nove uratke. Bez tog segmenta, i naš posao izdavača je nažalost jako pogođen, pa dok sve ne profunkcionira, smatram da smo u velikom i nepremostivom problemu.

Pregovori i dogovori u dobroj vjeri, u skladu s načelom savjesnosti i poštenja Prijedlog novog Zakona o autorskom pravu u javnoj raspravi podudario se s nikad većom ponudom i potražnjom za kulturnim djelima online, a za kreativce nikad manjim prihodima Razgovarala: Marina Ferić–Jančić

oronavirus, karantene, socijalna distanca i oprez donijeli su drukčiji ritam i način života. Imali smo prigodu nevjerojatno brzo online rješavati mnoge administrativne i druge potrebne stvari. Digitalni svijet i digitalno tržište doživjeli su svojevrsni preporod. Svima nam je posebno dobro došla i lijepa, pa i bogata, online ponuda kulturnih sadržaja koja je donijela sasvim nove oblike konzumiranja kulturnih, pa tako i glazbenih djela. Dalo bi se zaključiti da je upravo koronakriza bilo vrijeme velikog širenja kulturnog i glazbenog tržišta i procvata tih industrija. Nažalost, stvari nisu baš takve, i jedine prave financijske koristi od toga golemog online konzumiranja kulturnih sadržaja diljem svijeta zasad su imale, i još uvijek imaju, samo internetske platforme. Pomalo u sjeni svih događanja zbog koronakrize i potresa u Zagrebu, na javnu je raspravu stavljen novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, koji bi trebao regulirati i područje interneta. O tome smo porazgovarali s hrvatskom ministricom kulture dr. Ninom Obuljen Koržinek.

BROJ 222, SRPANJ 2020.

R a z g o v o r s d r. N i n o m O b u l j e n Ko r ž i n e k o k u l t u r i u o n l i n e svijetu i novom Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima

Što su u kulturnom sektoru općenito donijele stroge mjere zbog pandemije koronavirusa? Razvoj pandemije i mjere koje je prate ograničavanjem socijalnih kontakata, kretanja i okupljanja uzrokovale su ubrzano premještanje gotovo svih životnih aktivnosti na internet, posebno onih koje se odnose na područje umjetnosti i kulture. Preko noći su umjetnici i kulturni djelatnici izgubili mogućnost neposrednog kontakta s publikom, a jedini preostali otvoreni put do publike je internet. Brojne studije Svjedoci smo ubrzane transformacije načina konzumacije kreativnih i kulturnih te medijskih sadržaja iz tzv. tradicionalnog u digitalno, a zakonska regulativa na europskoj razini, koju i mi u Hrvatskoj moramo pratiti, proteklih godina nije na primjeren način popratila potrebu zaštite stvaralaca kreativnih i medijskih sadržaja na internetu u novim i dinamičnim okolnostima. Europsku Direktivu o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu iz travnja 2019. godine trebalo je donijeti i prije, s obzirom na to da su brojne studije provedene u pro-

Ministrica kulture RH dr. sc. Nina Obuljen Koržinek i u teškim vremenima vodi računa o hrvatskim kreativcima

BROJ 222, SRPANJ 2020.

utorska i srodna prava su privatna prava autora, izvođača i drugih nositelja i na njima je da upravljaju tim pravima savjesno i svjesno, a Ministarstvo kulture uvijek će im biti na raspolaganju.

teklih petnaestak godina pokazale koliko su novi poslovni modeli nuđenja i konzumiranja kreativnih i medijskih sadržaja na internetu negativno utjecali na njihovu ekonomsku situaciju, umanjujući mogućnosti zarade stvaraocima. Da smo takve kvalitetne propise imali prije, što bi oni značili za cijelu kulturnu i kreativnu zajednicu u ovo doba koronakrize? Da smo prije na europskoj razini donijeli propise koji primjerenije prepoznaju potrebu da internetske platforme dio zarade podijele sa stvaraocima kreativnih sadržaja koje koriste i na njima zarađuju uglavnom od postavljanja reklamnih oglasa, sada, u vrijeme koronakrize imali bismo već uređen sustav u kojem bi bila omogućena održivost djelovanja na području kulture, umjetnosti i medija, budući da bi se već do sada pregovaranjem i ugovaranjem uspostavili mehanizmi kontrole i naplate korištenja originalnih kreativnih sadržaja na internetu. Iako je i tema autorskih prava u Europskoj uniji bila jedna od važnijih tema predsjedanja Republike Hrvatske Europskom unijom, situacija s koronavirusom sasvim je promijenila prioritete. Kako to da je unatoč tome, ali i mnogim drugim ‘gorućim’ problemima ipak žurno pokrenuta izrada novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima? Vidimo da u doba koronakrize mnogi umjetnici i stvaraoci besplatno dijele i stavljaju na internet svoje sadržaje, želeći pridonijeti solidarnosti, pomoći građanima u preživljavanju teških i zamornih okolnosti izolacije i socijalne distance. No besplatno davanje na korištenje putem interneta, bez mogućnosti zarade od vlastitoga kreativnog rada, posebno u situaciji kad izvora prihoda od tradicionalnih oblika korištenja nema ili su znatno umanjeni, ne može biti dugoročno održivo. Platforme zarađuju

Stoga žurno trebamo sustavno rješenje. Pristupili smo ubrzanom radu na donošenju novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima koji bi trebao implementirati Direktivu o autorskom pravu na jedin-

stvenom digitalnom tržištu i donijeti pravedniji pravni okvir za umjetnike, stvaraoce, kulturne djelatnike i medije na internetu. Sada bismo tim novim zakonodavnim okvirom trebali imati bitno bolje pravne alate za kontrolu i naplatu korištenja originalnih sadržaja na internetu, ali ne od krajnjih korisnika — građana, nego od internetskih platformi koje od takvih korištenja u ovoj situaciji jedine zarađuju. Koje novosti u pogledu toga internetskog tržišta donosi novi zakon? Prijedlog novog zakona koji je u javnoj raspravi donosi mjere koje upućuju dionike kreativnih, kulturnih i medijskih industrija s jedne strane, te internetskih platformi s druge strane, na pregovore i dogovore u dobroj vjeri, u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, na ugovaranje primjerene naknade za korištenje kreativnih sadržaja na internetu. Država tim prijedlogom zakona nudi, smatramo, bitno bolji pravni okvir od postojećeg, ali konačno rješenje ipak je u rukama dionika kulturnih, kreativnih i medijskih industrija koje trebaju u tim, za njih povoljnijim, zakonskim okvirima mudro i znalački primjenjivati pravne alate te ujedinjeno djelovati putem svojih asocijacija i organizacija za kolektivno ostvarivanje autorskih i srodnih prava te se angažirati u ostvarivanju svojih prava na internetu. Savjesno i svjesno Vrlo jasno ste i prije isticali važnost dobre suradnje svih dionika kulturnih i kreativnih industrija s Ministarstvom kulture. Koliko je ona važna i u pogledu digitalnog tržišta? Autorska i srodna prava su privatna prava autora, izvođača i drugih nosilaca i na njima je da upravljaju tim pravima savje-

ovim zakonodavnim okvirom trebali bismo imati bitno bolje pravne alate za kontrolu i naplatu korištenja originalnih sadržaja na internetu, ali ne od krajnjih korisnika — građana, nego od internetskih platformi koje od takvih korištenja u ovoj situaciji jedine zarađuju.

sno i svjesno, a Ministarstvo kulture uvijek će im biti na raspolaganju i pomoći da se ostvari primjeren balans u zaštiti divergentnih interesa na složenom europskom jedinstvenom digitalnom tržištu, vodeći računa ponajprije o hrvatskim stvaraocima i kreativcima.

REDOVITIM ČLANOVIMA HDS–a Skupština predstavnika Hrvatskog društva skladatelja na svojoj sjednici održanoj 8. srpnja 2020. godine raspisala je temeljem članaka 24 i 28 Statuta sljedeći

NATJEČAJ za glavnog tajnika 1. Natječaj za glavnog tajnika raspisuje se na četiri godine, odnosno za trajanja mandata Skupštine predstavnika, bez zasnivanja radnog odnosa. Prava i obveze s izabranim kandidatom uređuju se Ugovorom. 2. Za glavnog tajnika HDS–a mogu se natjecati redoviti članovi. 3. Kandidati su, uz biografiju, dužni podnijeti projekt daljnjeg rada i razvoja Društva te prijedlog zamjenika/povjerenika u skladu s člankom 29 Statuta. 4. Prijave se podnose preporučenom poštom ili osobno u tajništvo Društva do ponedjeljka, 31. kolovoza 2020. godine. U Zagrebu, 8. srpnja 2020. Mladen Tarbuk, predsjednik HDS–a, v. r. Skupština predstavnika Hrvatskog društva skladatelja na svojoj sjednici održanoj 8. srpnja 2020., temeljem članka 11, članka 17, članka 31 i članka 37 Statuta, raspisala je

NATJEČAJ za suradnike u sljedećim tijelima Društva: 1. Odbor za izdavaštvo (dva člana) 2. Komisija za prijam u redovito članstvo (tri člana) 3. Autorskopravni odbor (šest članova). Ad 1. Uz predsjednika ili dopredsjednika, glavnog tajnika ili njegova zamjenika/povjerenika, direktoricu Cantusa i voditelja Ars Croaticae, otvaraju se još dva mjesta za članove s područja ozbiljne glazbe i muzikologije. Ad 2. Po jedno mjesto s područja zabavne glazbe, ozbiljne glazbe i muzikologije. Ad 3. Otvoreno za članove skladatelje svih sekcija, izdavače i tekstopisce. U radu Odbora sudjeluju i predsjednik ili dopredsjednik, glavni tajnik ili njegov zamjenik/povjerenik, direktor ZAMP–a, te po potrebi članovi stručne službe ili neovisni stručnjaci. Kandidati moraju biti redoviti članovi Društva, s izuzetkom kandidata za Autorskopravni odbor, koji mogu biti i pridruženi članovi. Prijave se podnose preporučenom poštom ili osobno u HDS do ponedjeljka, 31. kolovoza 2020. U Zagrebu, 8. srpnja 2020. Mladen Tarbuk, predsjednik HDS–a, v. r. Skupština predstavnika Hrvatskog društva skladatelja na svojoj sjednici održanoj 8. srpnja 2020., temeljem članka 37 Statuta, raspisala je

NATJEČAJ za direktora Zagrebačkog festivala 2021., 2022., 2023. i 2024. godine 1. Natjecati se mogu redoviti članovi HDS–a. 2. Natjecatelji trebaju predložiti umjetničku koncepciju, okvirni financijski plan i suradnike s kojima namjeravaju realizirati Festival. 3. S izabranim kandidatom zaključiti će se ugovor o međusobnim pravima i obvezama kao s vanjskim suradnikom, bez zasnivanja radnog odnosa. 4. Prijave na Natječaj s detaljima podnose se poštom ili neposredno u tajništvo HDS–a najkasnije do ponedjeljka, 31. kolovoza 2020. U Zagrebu, 8. srpnja 2020. Mladen Tarbuk, predsjednik HDS–a, v.

Dobra vijest za sve - jedan od najpopularnijih svjetskih streaming servisa stigao u Hrvatsku

Napokon: Spotify dostupan i hrvatskim ljubiteljima glazbe! Osnovan u Švedskoj 2008., Spotify danas ima više od 286 milijuna korisnika diljem svijeta i jedan je od vodećih generatora zarade u digitalnom segmentu glazbene industrije

Nenad Marčec »Ponosni smo što smo sve podatke i ovaj put obradili na vrijeme«

Piše: Josip Radić

ugo iščekivani digitalni glazbeni servis Spotify od 15. srpnja napokon je dostupan i hrvatskim ljubiteljima glazbe! Uz Rusiju i još 12 zemalja, Hrvatska se pridružila zajednici u kojoj je jedan od najpopularnijih svjetskih streaming servisa dostupan s više od 50 milijuna pjesama te više od milijun originalnih podcasta. Osnovan u Švedskoj 2008., Spotify danas ima više od 286 milijuna korisnika diljem svijeta i jedan je od vodećih generatora zarade u digitalnom segmentu glazbene industrije. Legalna ponuda

„Dolaskom Spotifyja napokon je i u Hrvatskoj pokrivena digitalna ponuda glazbe, dakle i cjelokupnog svjetskog repertoara i kataloga domaćih autora i glazbenika. Ugovor sa švedskim servisom potpisali smo još u listopadu 2018. te smo, baš kao i hrvatski fano-

vi glazbe, nestrpljivo čekali njihov dolazak na naše tržište koji je, kako vidimo, ovisio isključivo o njihovoj poslovnoj politici. Uz postojeće Deezer, Apple Music i YouTube Music, sada više zaista ne nedostaje kvalitetne i legalne ponude glazbe, na zadovoljstvo ljubitelja glazbe, ali i onih koji tu glazbu stvaraju“, izjavio je Nenad Marčec, glavni direktor HDS ZAMP-a. Jedan od važnih alata Spotifyja je i „Spotify for Artists“, koji glazbenicima omogućuje kreiranje vlastitog profila te uvid u podatke i analitiku emitiranja. Služba ZAMP obradila je korištenje više od 12 milijuna djela, među kojima se nalazi i repertoar domaćih autora i glazbenika: »Zadovoljstvo mi je najaviti da će i članovi Hrvatskog društva skladatelja već u sljedećem obračunu digitalnih prava, u rujnu 2020., primiti i prve autorske honorare od korištenja svoje glazbe na Spotifyju«, zaključio je Marčec, dodavši da izravan ugovor između HDS ZAMP-a i Spotifyja obuhvaća korištenje djela domaćih autora u cijeloj Europskoj uniji i drugim zemljama Europe.

Najizdašniji YouTube Podsjetimo i da je HDS ZAMP u posljednjem, travanjskom obračunu digitalnih prava autorima i nositeljima prava rasporedio ukupno 712.321,85 kn. Od toga je najveći iznos, gotovo 524.000 kuna, od američkog YouTubea. Slijedi francuski Deezer s približno 152.000 kuna, a na kraju je globalni (američki) div Google s uslugom Google Play i oko 37.000 kuna za šest mjeseci. ZAMP je od spomenutih servisa dobio i obradio podatke za korištenje 134 694 djela. Najviše honorara od digitalnih servisa za hrvatski repertoar u stranim zemljama zarađeno je u Njemačkoj, Srbiji, Sloveniji, Austriji i Švicarskoj. Dijaspora na internetu traži djela dobro poznatih autora s dugim karijerama i brojnim hit pjesmama. Zato su među deset pojedinaca s najvećim autorskim naknadama od prava prikupljenih s digitalnih servisa aktivni autori (navedeni abecednim redom prezimena): Miro Buljan, Miroslav Drljača Rus, Zlatan Stipišić Gibonni, Husein Hasanefendić Hus, Stjepan Stipica Kalogjera, Nenad Ninčević, Miroslav Škoro i Marko Perković Thompson. U digitalnom svijetu

DS ZAMP je u posljednjem, travanjskom obračunu digitalnih prava autorima i nositeljima prava rasporedio ukupno 712.321,85 kn

zaradu njihovim nasljednicima i dalje donose skladbe pokojnih autora Đorđa Novkovića i Zdenka Runjića.

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Unatoč mladosti i kratkom glazbenom iskustvu, zadivljuje Lorenina zrelost glasa, interpretacije te scenskog nastupa

J u b i l a r n i , 6 0 . F e s t i v a l z a b a v n e g l a z b e S p l i t , P r o k u r a t i v e , 11 . i 1 2 . s r p n j a 2 0 2 0 .

Puno ljubavi i malo dišpeta Unatoč pandemiji i ‘novom normalnom’, uspješno je održan jubilarni Festival te je nastavljena bogata festivalska i glazbena povijest grada pod Marjanom

Nagradu za najcjelovitije djelo osvojio je Ibrica Jusić s pjesmom Budi čovjek, kojom nastavlja njegovati svoj šansonijerski izričaj

Brončani galeb vinuo se do zlatnih visina pa su Marko Tolja i Mia Dimšić primili nagradu za Sva blaga ovog svijeta, kao najizvođeniju pjesmu s prošlogodišnjeg Festivala Igor Jakšić

Goran Karan Brončani val osvojio je za autorsku pjesmu Dugo nisam bio mlad, u kojoj se instrumentalna pozadina s country prizvukom isprepliće s tipičnim melodijskim kretnjama u vokalu

ijetki su mogli uživo uživati u dvije festivalske večeri. Poštujući epidemiološke mjere, nisu postavljene tribine na Prokurativama, nego je publika bila smještena za stolovima zbog propisanog razmaka. Promijenio se i koncept od tri festivalske večeri pa je publika ove godine bila uskraćena za cjelovečernji koncert nekog afirmiranog glazbenika, ali zato je susrela cijelu plejadu pjevačkih zvijezda, kao i novih zapaženih lica na glazbenoj sceni. Problematični aranžmani

Retrospektivna večer Nima Splita do Splita 11. srpnja 2020. poslužila je kao glazbeni vremeplov koji je oplovio bogatom festivalskom poviješću izvedbom najpoznatijih i najnagrađivanijih pjesama. Na pozornici su se izmjenjivale mlade nade s veteranima glazbene scene, koji su opet dokazali zašto su tu titulu i zaslužili. Iznenadio je duet obećavajućih vokala koji su popularnost stekli u HRT–ovoj emisiji A strana, Nele i Marka Kutlića. Pjesmu Zar je voljeti grijeh obilježio je nespretni aranžman Joška Banova u kojem je Nelin glas jedva doticao zadane dubine, da

bi napokon zasjala u refrenu pjesme, gdje se Kutlić doduše izgubio u dvoglasju, dok je u solističkim dijelovima pružio samo reprodukciju melodije i teksta. Sličnih problema imali su i Zorana Kačić Čatipović i Neno Belan u izvedbama Dugo toplo ljeto i Beat na moru. Splitskoj glumici koja se nakon 17 godina ponovno bavi pjevanjem preduboki start onemogućio je da u punom sjaju pokaže svoj blistavi vokal, dok je Belan sigurno i tečno brodio u svojim lagama. U zajedničkim dijelovima prevladavalo je jednoglasje, iako je ljepota mješovitih dueta upravo u dvoglasju, u kojem se mjestimično Zoranu jedva čulo. Sličnu je opasku podijelio i Jacques Houdek na svojoj Facebook stranici: »Slušam neke vokalne ‘izvedbe’ uživo na Splitskom festivalu. Što reći?... Ovdje čak ima i nekih vrlo popularnih mladih pjevača koji doslovno nisu u stanju ni sastati se s partnericom u dvoglasju. (...) Mnogi imaju glas, da, ali pjevati — ne znaju.« Izvedba Marka Kutlića nije se popravila ni u splitskom medleyju u kojem je izveo dio pjesme Pismo ćali, a i estetski je djelovao neusklađeno s kolegama na pozornici u stajlingu prikladnijem za neku kavu na splitskoj rivi. Posebno je to bilo vidljivo u usporedbi sa svečanom toaletom partnerice Antonije Dore Pleško. Zato je Nela ostvarila vokalno kvalitetniju izvedbu u Ima jedan svijet, koju je pak narušila pomalo nesigurna izvedba gudačke sekcije, dok

su Matija Cvek (Ništa nova) i Alen Đuras (Moje zlato) ostvarili uredne i interpretativno zanimljive izvedbe. Solistički ‘šećer na kraju’ bila je Antonija Dora Pleško s Kud plovi ovaj brod, dok je kao kruna splitskog medleyja razočarala zajednička izvedba Bodulske balade u kojoj se mnogo bolje i zanimljivije moglo posložiti pet vokala. Višeglasje nije dobro iskorišteno ni kod klape Cambi (Sušac blues, Noćna muzika, Dalmatinska elegija) koja je imala mlak nastup.

objednici su pokazali odmak od uvriježenih stereotipa i dokazali da Splitski festival može ponuditi više od kamena, masline, mora i ribara uz prizvuk klape

Odlični veterani Nevješto složeni aranžmani najslabija su karika retrospektivne večeri u kojoj raznovrstan i opsežan instrumentalni ansambl nije ispunio svoj potencijal. Orkestar, pred kojim su se izmjenjivali Joško Banov, Josip Cvitanović i Tonći Ćićerić, autori pojedinih aranžmana, nije uvijek bio usklađen i povremeno je nadjačavao soliste. Prateći vokali su mjestimično bili preglasni ili pretihi, izvodeći uglavnom nezanimljive harmonijske sklopove. Najuspješniji medley bio je posveta Oliveru, koji je aranžirao i započeo Ante Gelo na gitari uz Tedija Spalata, a nastavio Marko Tolja s Karoca gre, ležernom elegancijom u stajlingu, vokalu i izvedbi. U Skalinadi je vodstvo preuzela Zorica Kondža, koje su joj nažalost preuzeli preglasni prateći vokali u refrenu, dok je Oliverov nećak Petar Dragojević solidnom interpreta-

cijom izveo Oprosti mi, pape. Ozračje je zagrijao Goran Franjić Njoko s Nadalinom, a ukupni uspjeh medleyja bio je u odličnom aranžmanu koji je omogućio zanatski posloženo pretapanje iz pjesme u pjesmu, kao i dobra interpretacija i komunikacija solista. Odličnu izvedbu ostvario je i Ibrica Jusić u Finili su, Mare, bali, jasnom dikcijom te šarmantnom i šaljivom prilagodbom glasa karakteru pjesme, transformirajući ga u vrlo emotivan u Kući pored mora. Ibrica uz psa i gitaru mnogo je bolje zvučao nego izvođači uz orkestar, što potvrđuje nespretnost aranžmana nekih pjesama te nedovoljno dobru iskorištenost opsežnog izvođačkog aparata.

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Piše: Karmen Širović

Počeci karijere mnoge glazbenike vežu uz Splitski festival, baš kao i Miju Dimšić, koja je izvela prvu autorsku pje-

Igor Jakšić

Tolja je jedan od rijetkih interpreta jubilarnog Festivala koji je tijekom cijele izvedbe bio na visini zadatka

Igor Jakšić

Srebrni val stručnog ocjenjivačkog suda primio je Tedi Spalato za nostalgičnu ljubavnu pjesmu Ne zamiri, vilo, koju potpisuje uz Nenada Ninčevića

Igor Jakšić

Velika završnica retrospektivne večeri donijela je Ništa kontra Splita, koju je izveo brat Dine Dvornika, Dean, podsjetivši na to koliko neokrunjeni kralj hrvatskoga funka nedostaje na sceni kao izvođač i autor, te Cvit mediterana, u čijoj su izvedbi sudjelovali svi pjevači.

Igor Jakšić

Novi predsjednik HDS–a stigao je u Split uručiti Tomislavu Mrduljašu HDS–ovu Nagradu Adalbert Marković 2019. za afirmaciju položaja skladatelja i autorskih prava

smu upravo na Prokurativama i pobijedila. Simpatičnoj i dobroj vokalnoj Mijinoj izvedbi u Život nije siv, umjesto da pomažu i obogate pjesmu, prateći vokali su više odmogli, ne znajući što bi sa sobom i mumljajući u pozadini. Samom pojavom, ali i glasom, Doris Dragović hipnotizirala je publiku izvedbom pjesme Teret ljubavi kojom je prije 17 godina osvojila nagradu publike, dok je Đorđi Peruzović energičnom izvedbom Di si bija kad je grmilo raspjevao i publiku. Konobo moja pjevao je Tedi Spalato, koji je uz Gorana Karana i klapu izveo i prošlogodišnju pobjedničku pjesmu Splitskog festivala koja se pozlatila Galebom i Valom — Kuća naše pisme. Umjesto Miše na Prokurativama je Noćas ćemo zemlji ko materi reći zapjevala njegova kći Ivana Kovač, koja se raspjevala u refrenu, ali u strofama nije odavala jasnu viziju interpretacije. Kićo Slabinac ostvario je zapaženu izvedbu u prekrasnoj pjesmi autorskog dvojca Zuppa–Runjić, Cvijet čežnje, koju je također obilježio stilski neprikladan aranžman Josipa Cvitanovića, onemogućivši da solistički vokal zasja u punom sjaju. Petar Dragojević pjevao je Bez tebe, a Mladen Grdović pjesmu Dalmatinac, dok su u veselom bloku pjesama nastupili i Jole, Domenica te Alen Nižetić.

The Frajle su zasluženo osvojile nagradu za najbolju interpretaciju

Večer novih pjesama Šezdeseti Splitski festival pokazao se kao sjecište glazbenih stilova, izričaja, generacija i vokacija, onih koji žive za glazbu i žele utkati i svoju notu u festivalsku i glazbenu povijest. Unatoč generalizaciji i stereotipizaciji dalmatinske ‘pisme’ i izvođača, koja se mogla naslutiti i iz voditeljskih najava (Duško Ćurlić, Doris Pinčić i Mirna Maras), pobjednici su pokazali odmak od uvriježenih stereotipa i dokazali da Splitski festival može ponuditi više od kamena, masline, mora i ribara uz prizvuk klape. I ove godine Neno Belan odlučio se za nastup na Splitskom festivalu sa ženskim vokalom, a za čaroliju i pobjedu prema odabiru publike presudila je suradnja sa Zoranom Kačić Čatipović. Belanova prošlogodišnja partnerica Alka Vuica sudjelovala je i u novoj pjesmi, ali kao autorica stihova, što se pokazalo dobrom odlukom, s obzirom na to da je na 59. Festivalu njezina interpretacija bila najslabija karika u pjesmi Vrijeme za nas, koja je imala sve ostale uvjete za veliku uspješnicu. Pobjednička pjesma Čarobna stvar, u kojoj Belan potpisuje glazbu i aranžman (za koji je također nagrađen), evocira glazbu pe-

desetih godina koja u pojedinim instrumentalnim dijelovima očituje i meksičke utjecaje, pršti od veselja i pozitive, koju su izvođači istaknuli i scenskim nastupom uz pojačanje ženskih vokala te puhačku sekciju. Iako glumci u glazbenim vodama nisu neobična pojava na Prokurativama, rijetki su se uspjeli izdići do visina primarne profesije. Dobar je primjer glumac–pjevač Ivo Perkušić. I na 60. Festivalu nizao je još jedan nezamijećen nastup, pjesmom Nema bolje (Ines Prajo — Arijana Kunštek), a ono što Zoranu Kačić Čatipović razlikuje od ostalih su zavidne vokalne sposobnosti, vješto snalaženje u višeglasju i lakoća transformacije glasa, kvalitete koje je u punom sjaju pokazala tek na drugoj festivalskoj večeri. Iako je glumica nesuđena pjevačica, jer se dugo dvoumila između tih dviju profesija, povremenim izletima u glazbene vode ostavlja jak dojam, još od 2003. kad je na istom mjestu pjevala s Giulianom Kako ću volit to ludo more. Jake emocije Prošlogodišnja debitantica Lorena ove godine osvojila je prvu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda (Zlatni val), ali i onaj novinara, s pjesmom Kako samo mater zna, u kojoj nastavlja suradnju s autorskim bračnim parom Huljić. Unatoč svojoj mladosti i kratkom glazbenom iskustvu, zadivljuje Lorenina zrelost glasa, interpretacije te scenskog nastupa, koji je kod većine izvođača ovogodišnjega Festivala bio nespretan i nezanimljiv. Loreninoj transformaciji kumovali su i Tonči te Vjekoslava Huljić, koji su u pjesmi Kako samo mater zna izašli iz ustaljenih glazbeno–tekstualnih obrazaca te ponudili zanimljivu i dramatičnu pjesmu jake emocije. Kvalitetu djela svakako je interpretacijom izdigla i Lorena, kojoj se može zamjeriti samo nejasna dikcija u početnim stihovima pjesme, nakon kojih je glasom i stasom zavladala Prokurativama. Sve pohvale, ali i Srebrnog galeba (druga nagrada publike), zaslužio je Marko Tolja za izvedbu pjesme O tebi ovisan, koju potpisuje i kao autor. Tolja je jedan od rijetkih interpreta jubilarnog izdanja koji je tijekom cijele izvedbe bio na visini zadatka. Pozitivna ljubavna pjesma besprijekorne interpretacije sadrži vrlo melodičan i dojmljiv refren pa možda i nju zadesi sudbina prošlogodišnje pjesme. Brončani galeb vinuo se do zlatnih visina pa su Marko Tolja i Mia Dimšić primili posebnu ZAMP–ovu nagradu za Sva blaga ovog svijeta, kao najizvođeniju pjesmu s prošlogodišnjeg Festivala. Prošlogodišnji apsolutni pobjednici Splitskog festivala vratili su se na Prokurative, u Kuću naše pisme, ali ovaj put kao solisti i opet postigli uspjeh. Srebrni val stručnog ocjenjivačkog suda primio je Tedi Spalato za nostal-

Najbolji stihovi Bez nagrade nisu ostali ni klapski interpreti, pa je splitska publika Brončanim galebom nagradila Tomislava Bralića i klapu Intrade za domoljubnu pjesmu Ostajem tu (Vinko Barčot), u koju su utkani tipični dalmatinski motivi, koji možda mogu inspirirati za ostanak one koji još nisu emigrirali. Najbolje stihove imala je još jedna pjesma u izvedbi klape. Sve do kraja na solidne stihove Ružane Kovač te glazbu Jasminka Šetke obilježila je mlaka izvedba kojoj je nedostajalo složenije i smišljenije primjene višeglasja, solist kvalitetnijih interpretacijskih sposobnosti te skladnija kombinacija ženskog vokala. Klapa Rišpet s pjesmom Maka, maka (Pero Kozomara — Lući Tukić) ostala je bez nagrade, unatoč zabavnoj pjesmi koja je potencijalni hit. Ta netipična pjesma za klapski sastav dokazala je da klape zastupljene na Splitskom festivalu ionako više nemaju mnogo dodira sa značenjem i karakteristikama klapske ‘pisme’, pa čak i začuđuje uporno inzistiranje na upotrebi tog naziva, s obzirom na to da je način pjevanja i glazbeni izričaj bliži zabavnoj glazbi. Svojem izričaju zato je ostao vjeran Jole s pjesmom Fali ona meni (Pero Kozomara — Sanja Tafra), kojom će sigurno zabavljati masovnu publiku po klubovima, kao i Mladen Grdović s pjesmom Kad duša boli (Mladen Grdović — Nenad Ninčević), karakterističnog melosa dalmatinske zabavne glazbe. Solidne izvedbe u predvidivim glazbenim i tekstualnim rješenjima ostvarili su Alen Nižetić u pjesmi Samo mi se javi (Fedor Boić — Nenad Ninčević), Giuliano u Pjeva mi se, ali nemam s kim (Branimir Mihaljević — Nenad Ninčević) te Tenori Dalmacije u pokušaju nove himne gradu pod Marjanom s Pisma Splita (Želimir Škarpona / Dalibor Musap — Nedo Zuban). Navedeno se može primijeniti i na Harija Rončevića i njegovu autorsku pjesmu Idem jugu svom u povremeno intonativnom nerazmjeru s instrumentalnim ansamblom. Nije dovoljno (Marko Matijević Sekul /Maja Kolarić / Boris Kola-

rić) pjevao je Marin Jurić Čivro u pjesmi koja mu je napokon mogla osigurati dojmljiv nastup, ali zanimljivu pjesmu kompleksne dramatizacije, u kojoj se tekst i glazba susreću u dobroj simbiozi, obilježila je mlaka izvedba u kojoj su različiti dijelovi nedovoljno nijansirani u vokalu. Nezamijećen nastup ostvario je i Boris Oštrić uz Ribare u autorskoj pjesmi Meni triba mirno more te Petar Dragojević s pjesmom To ne mogu podnit (Darko Bakić). Nagrada za stajling Čini se da je cilj jubilarnog Splitskog festivala bio i osigurati što više nagrada za što više natjecatelja. Tako je Adriana, koja je izvela Dođi, uzmi dušu (Marko Kutlić — Aleksandar Čubrilo) osvojila nagradu za najbolji stajling, iako bi plaketa bila zasluženija u rukama Frajli, Lorene ili Nene Belana i Zorane Kačić Čatipović te njihove vokalno–instrumentalne garde. U nedostatku velike konkurencije, Filomena se jednostavno izborila za nagradu najbolje debitantice u nedojmljivoj pjesmi Izdalo me more (Filomena Puljiz / Josip Grgantov — Filomena Puljiz) koju je izvela korektno, ali bez emocije i individualizirane interpretacije. The Frajle su zasluženo osvojile nagradu za najbolju interpretaciju, iako su za izvedbu Voli me godinama (Marija Mirković) mogle biti nagrađene i Valom stručnog ocjenjivačkog suda ili Galebom publike. Standardno scenski intrigantne, dinamične i zabavne, Frajle su i ovaj put najzanimljivije dijelove ostvarile u refrenu pjesme, u kojem se sastaju četiri vokala skladne i zanimljive boje. Nagradu za najcjelovitije djelo osvojio je Ibrica Jusić s pjesmom Budi čovjek (Robert Grubišić — Robert Pilepić) kojom nastavlja njegovati svoj šansonijerski izričaj. Jusić je ponovno glas glazbenika, sociologa, psihologa i antropologa u pjesmi jednostavnog, a dubokog tekstualnog značenja, zanimljivog aranžmana, s jasnom i glasnom porukom — Budi čovjek. Slijedeći Jusićev savjet, važno je nagraditi i sve one koji su omogućili da Splitski festival živi i traje. Teo Trumbić primio je nagradu za poseban doprinos glazbi, Đorđi Peruzović za 55 godina vjernosti Festivalu, Stipica Kalogjera za poseban doprinos Splitskom festivalu, Jovica Škaro za 30. godišnjicu organizacije festivala Mali Split te 40. godišnjicu dječjeg zbora Srdelice, dok je aktualni direktor Festivala Tomislav Mrduljaš primio Nagradu HDS–a Adalbert Marković za afirmaciju položaja skladatelja i autorskih prava. Unatoč pojedinim nedostacima jubilarnog Festivala, organizatori trebaju primiti zahvale i čestitke što su omogućili da se barem dio nekadašnjeg prenese u ‘novo normalno’.

Gradonačelnik Splita Andro Krstulović Opara ugostio predstavnike HDS-a

Delegacija Hrvatskog društva skladatelja u novoj koncertnoj dvorani u Splitu Split će svoju novu koncertnu dvoranu dobiti u povijesnom prostoru u samom središtu grada, u Tončićevoj ulici Piše: HDS ZAMP Press

Gradonačelnik Splita Andro Krstulović Opara ugostio je predstavnike Hrvatskog društva skladatelja, predsjednika Mladena Tarbuka i glavnog tajnika Antuna Tomislava Šabana, u novoobnovljenoj koncertnoj dvorani u splitskoj Tončićevoj ulici. Riječ je o dugo očekivanom novom/starom prostoru u samom središtu grada koji će obogatiti glazbenu i kulturnu ponudu Splita i Dalmacije. Obnova zgrade Hrvatskog doma, u kojoj se nalazi koncertna dvorana s 250 mjesta, završena je u ožujku, a prije nekoliko dana zgrada je napokon dobila i uporabnu dozvolu. Riječ je o vrhunskom spomeniku secesije iz 1908. godine koji će uskoro otvoriti svoja vrata publici, ali i domaćim glazbenicima i autorskom reper-

BROJ 222, SRPANJ 2020.

gičnu ljubavnu pjesmu Ne zamiri, vilo, koju potpisuje uz Nenada Ninčevića, dok je Goran Karan Brončani val osvojio za autorsku pjesmu Dugo nisam bio mlad. U njoj se instrumentalna pozadina s country prizvukom isprepliće s tipičnim melodijskim kretnjama u vokalu koji donosi jednostavan i nedojmljiv tekst i borbu s visokim lagama. Umjetnički žiri ovogodišnjega Splitskog festivala činili su: Eduard Gracin, voditelj Glazbene redakcije Radio Splita, Katarina Perišić, voditeljica Glazbene redakcije Radio Dalmacije, profesor Nenad Šiškov, skladatelj, producent i aranžer, profesor Jasminko Šetka te skladatelj i direktor Splitskog festivala Tomislav Mrduljaš.

Šaban i Tarbuk s gradonačelnikom Splita Androm Krstulovićem Oparom u novoj splitskoj koncertnoj dvorani koja bi se ubrzo trebala otvoriti

toaru. Gradonačelnik Krstulović Opara upoznao je delegaciju HDS-a s poviješću zgrade te projektom uređenja dvorane, prve koju će Split dobiti nakon više desetljeća bez odgovarajućeg koncertnog prostora takve vrste. „Veseli me novi život ove vrijedne zgrade u središtu grada. Dovršavamo posao koji je na realizaciju čekao desetljećima. Bit će to prigoda za ponovno oživljavanje hrvatske kulture u Splitu“, izjavio je splitski gradonačelnik, dok se iz HDS-a vesele novom izlogu repertoara i stvaralaštva domaćih autora različitih žanrova, od ozbiljne do pop glazbe. Predsjednik Tarbuk rekao je da je otvaranje dvorane važan trenutak ne samo za grad Split, koji već dugo čezne za koncertnom dvoranom, nego i za cijelu Hrvatsku: “Nadam se još bogatijem glazbenom životu u gradu pod Marjanom. Ovo će sigurno biti važan punkt u kulturi Splita, a vjerujem da će prije svega mladi prepoznati tu dvoranu kao svoju”, poručio je Tarbuk. Afirmacija skladatelja »Hrvatsko društvo skladatelja često radi koprodukcije i ova dvorana otvara mogućnost da dio naših aktivnosti prenesemo i u Split«, izjavio je glavni tajnik Šaban, dodavši da je riječ ne samo o vrhunskom restauratorskom projektu nego i o dvorani velike umjetničke i kulturne vrijednosti, idealne za klasičnu glazbu. »Split je desetljećima i stoljećima apsolutno središte glazbe; zaslužuje ovakvu dvoranu gdje bi se posebna briga trebala voditi o izvedbama splitskih skladatelja«, zaključio je. Predstavnici Hrvatskog društva skladatelja podržali su i jubilarni, 60. Splitski festival. Glavni tajnik Šaban uručio je nagradu Miji Dimšić i Marku Tolji za najemitiraniju pjesmu prošlogodišnjeg Festivala, a predsjednik Tarbuk uručio je direktoru Splitskog festivala Tomislavu Mrduljašu Nagradu HDS-a Adalbert Marković za afirmaciju položaja skladatelja i autorskih prava. 19

Intervju s jednim od glavnih laureata ovogodišnjega jubilarnog, 60. Festivala zabavne glazbe Split

Neno Belan zna napraviti prpošnu i raspjevanu pjesmu BROJ 222, SRPANJ 2020.

Više od pola životnoga vijeka Splitskog festivala Neno Belan je prisutan na pozornici Prokurativa, gdje je briljirao i na jubilarnom izdanju, u duetu s glumicom Zoranom Kačić Čatipović

Razgovarala: Karmen Širović

iše od pola životnoga vijeka Splitskog festivala Neno Belan prisutan je na Prokurativama, gdje je briljirao i na jubilarnom, 60. festivalu, u duetu sa Zoranom Kačić Čatipović. Njegujući kantautorski izričaj, pobrinuo se za glazbu i aranžman, dok je Alki Vuici prepustio osmišljavanje teksta. Produkt je pjesma Čarobna stvar, koja je osvojila nagradu za najbolji aranžman, kao i Zlatnog galeba prema odluci publike. Što vas je toliko osvojilo kod Zorane Kačić Čatipović da ste poželjeli s njom pjevati u duetu? Zorana Kačić Čatipović inače je glumica splitskog HNK–a, a zajedno smo radili početkom godine na postavljanju mjuzikla Bambina, koji je rađen prema mojoj autorskoj glazbi, pod redateljskim vodstvom Krešimira Dolenčića, na tekst Ane Tonković Dolenčić i uz aranžmane mojega kolege iz benda, Olje Dešića. Već na prvoj glazbenoj probi uočio sam njezine vokalne sposobnosti i njezinu čarobnu, toplu i moćnu boju glasa, pa je to odmah bila ‘ljubav na prvi pogled’. U retro duhu

Belan: »Čini se da je autore u prosjeku, ili općenito gledajući, računalo u dobroj mjeri ‘razmazilo’, pa se danas često više polaže pažnja na ‘celofan’, odnosno na glazbenu produkciju, nego na sam sadržaj koji se nalazi ispod tog ‘celofana’.«

Kako mi nije nepoznata glazbena suradnja s glumicama u vlastitoj karijeri (dueti s Anjom Šovagović Despot i Majom Posavec), u rekordno kratkom vremenu počela mi se u glavi rađati ideja kako bi bilo lijepo da pokušam osmisliti neki lijepi duet za nas dvoje i da na taj način produljimo suradnju koju smo počeli radom na mjuziklu Bambina. S obzirom na to da smo Zorana i ja Splićani,

da je mjuzikl Bambina tipično splitski projekt koji se izvodio u HNK–u Split, a radnja se događa u Splitu osamdesetih godina, logično se nametnula ideja da bi se taj duet izveo premijerno upravo na Splitskom festivalu, i to na splitskom dijalektu. Na moje veliko zadovoljstvo, Zorana je moju viziju prihvatila i uz pomoć prijateljice Alke Vuice, kao autorice teksta, nastala je — Čarobna stvar! Na jubilarnom Festivalu imali ste jedan od rijetkih dojmljivih scenskih nastupa i vokalno–instrumentalno pojačanje. Tko je sve s vama nastupio na Prokurativama? Čim smo Zorana i ja snimili pjesmu, odmah smo postali svjesni da imamo ‘asa u rukavu’. Tu priliku nismo htjeli tek tako propustiti pa smo si dali truda da pjesmu što dostojnije predstavimo. Tako nam je koncept imidža smislio i izradio Mladen Radovniković, kostimograf, koji također radi za splitski HNK, a ja sam želio da s nama na pozornici nastupe kao prateći vokali i članovi zbora iz mjuzikla Bambina. Međutim, zbog premijere opere Lombardijci na Splitskom ljetu, nisu bili u mogućnosti uskočiti, pa su nam se pridružili krasni mladi ljudi iz skupine benda SKAC, a imali smo ipak i pojačanje iz mjuzikla; to su puhači ‘Bambina brass sekcije’ koji su svirali u mjuziklu u orkestru splitskoga HNK–a. Prošle godine na Splitskom festivalu pjevali ste s Alkom Vuicom Vrijeme za nas. Koji je to čarobni sastojak imala ovogodišnja pjesma u odnosu na prethodni duet da je toliko osvojila publiku? Prošle godine ja nisam bio autor, nego samo gost u pjesmi, tako da je vjerojatno čarobni sastojak u tome da sam glazbeno odrastao uz primarno Splitski festival, a onda i Festival San Remo. Oni su dobrim dijelom moderirali moju autorsku osobnost, svakako uz urođeni glazbeni talent, te uvelike pridonijeli tome da ispečem zanat i naučim napisati dobru, raspjevanu i prpošnu festivalsku pjesmu. Što se i ovaj put pokazalo točnim.

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Belan: »Možda se ove godine s nekom novom pjesmom prijavim i na Zagrebački festival, jer na to sad, napuštanjem funkcije ravnatelja, opet imam pravo.«

Alka Vuica i vi odličan ste autorski tandem! Što je presudno za tako dobru suradnju i koliko se jedno drugome ‘uplićete’ u posao? Pa Alka je prije svega moja dobra prijateljica i generacijski smo tu negdje, dugo godina se družimo i jako se dobro privatno, samim tim i glazbeno, razumijemo i poznamo. Ipak, nismo pretjerano mnogo surađivali, ali sve ono što smo napravili je sjajno, imamo očito zajedničku kemiju. Dosad smo surađivali na četiri autorska projekta, na pjesmama Dotakni me usnama, Plešem ispod oblaka te na Čarobnoj stvari za mene, a na pjesmi Ostani za Olivera Dragojevića. Svima njima sam oduševljen, tako da se nadam da će se ta suradnja i nastaviti. Kad radimo zajedno, volim malo moderirati njezin tekst, jer sam i sam tekstopisac, pa dobro razumijem proces nastajanja teksta za pop–glazbu, a Alka je opet toga svjesna i nema izražen ego; dopušta mi takve intervencije, naravno, ako se suglasi s tim. Uglavnom, jako nam je zabavno raditi na nekoj pjesmi. Od pjesme Dugo toplo ljeto, s kojom ste prije trideset godina briljirali na Splitskom festivalu, do danas, koliko se promijenila kvaliteta izvođača, pjesama i koncept Festivala? Točnije, prije 31 godinu. :) A što se tiče izvođača, tu je oduvijek bilo svakojakih,

ovakvih i onakvih, ali uvijek i skupina izuzetno kvalitetnih, izvrsnih performera. Tako je i danas, pa tu nema, mislim, daljnje rasprave. Što se tiče autorskog rada, ja sam takozvani old school autor, koji smatra da je vrhunac autorske glazbe bio šezdesetih, sedamdesetih i završno osamdesetih godina i da je tada i svjetska glazba, pa s njom i Splitski festival, iznjedrila najviše evergreena ili besmrtne glazbe. Naravno da i danas ima odličnih autora i odličnih uradaka; bit će ih i dalje, ali nekako mi se čini da je autore u prosjeku, ili općenito gledajući, računalo u dobroj mjeri ‘razmazilo’, pa se danas često polaže više pažnje na ‘celofan’, odnosno na glazbenu produkciju, nego na sadržaj ispod tog ‘celofana’. Potrudimo se! Još jedanput ističem: ima i danas odličnih i autora i pjesama, ali govorim o globalnom trendu. I navijam za povratak na ‘stari duh’! Mislim da se koncept Festivala nije promijenio u svojoj biti, zna se što je Festival, koja mu je svrha i kako on funkcionira. Tako je oduvijek, tako je i danas. Naravno, uz moderniju tehničku podršku u skladu s vremenom u kojem živimo. Kvaliteta svakog festivala, pa tako i Splitskog, ovisi isključivo o autorima i o onome što će oni ponuditi. I zato, dragi kolege, potrudimo se!

Splitski vs. Zagrebački festival... Što biste rekli, koje su bitne razlike? Pa u biti su slični festivali, već sam o tome govorio u prethodnom pitanju. Najveća razlika između ta dva festivala jest u ‘glazbenim nišama’ koje oni pokrivaju. Zagrebački festival je više orijentiran na moderni urbani pop, pa i rock– zvuk, a Splitski na mediteranski pop, nađe se tu i pokoja klapa, pjeva se često na dalmatinskom dijalektu, premda se i u jednom i u drugom ponekad ‘potkradu’ i neke netipične pjesme. Od širokog spektra glazbenog rada kojim se bavite, ima li neki od njih primat? Uživate li više u stvaranju novih pjesama, glazbenim izvedbama, produkciji ili ulozi umjetničkog direktora Zagrebačkog festivala? Ja sam glazbenik. Cijeli život posvetio sam glazbi i svaki posao koji je vezan uz glazbu čini mi veliko zadovoljstvo. Jednako uživam i u skladanju novih pjesama, kao i u njihovim glazbenim izvedbama u svim varijantama; sa svojim bendom, na festivalima uz orkestar, svirajući u mjuziklu, kao gost Zagrebačke filharmonije ili možda nekoj brass sekciji... A što se tiče uloge umjetničkog direktora Zagrebačkog festivala, i tu sam uživao, naravno, ali moj četverogodišnji mandat je istekao upravo ove godine. Sad čekamo nove izbore i mojega nasljednika.

jegujući kantautorski izričaj, pobrinuo se za glazbu i aranžman, dok je Alki Vuici prepustio osmišljavanje teksta; rezultat je pjesma Čarobna stvar, koja je osvojila nagradu za najbolji aranžman, kao i Zlatnog galeba prema odluci publike Najavili ste snimanje spota za Čarobnu stvar, što potom? Slijede ljetne gaže s mojim bendom, koliko nam to situacija s koronom dopusti, zatim nastup na Šibenskom festivalu šansone s jazz–pop pjesmom Ne volin jugo, pa i snimanje spota i za tu pjesmu. Nakon toga se nadamo i revitalizaciji mjuzikla Bambina najesen, ovisno o situaciji s koronom. Radim i prerade svojih pjesama na talijanskom jeziku, kao i na engleskom te poljskom! A tko zna, možda se ove godine s nekom novom pjesmom prijavim i na Zagrebački festival, jer na to sad, napuštanjem funkcije ravnatelja, opet imam pravo!

zvođači su ostavili srce i dušu na pozornicama, a fanovi željni svirki uživo nagradili su ih ovacijama

Slavljenički koncert za Svjetski dan glazbe

Nije ih zaustavila ni bura ni kiša

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Organizirati festival Let’s Rock! na zaštićenom kulturno–povijesnom spomeniku u jeku pandemije koronavirusa bio je financijski i logistički izazov, no ekipa koja stoji iza projekta nije se predala strahu i panici Piše: Ivana Vašarević

chabod, Rolo, Porto Morto, Lovely Quinces, Ischariotzcky, J. R. August, Jonathan, pocket palma, Pi, Nipplepeople i The Fogsellers — tih 11 izvođača je u sedam sati programa na tri pozornice na šibenskoj Tvrđavi sv. Mihovila 21. lipnja proslavilo Svjetski dan glazbe. Organizirati festival Let’s Rock! na zaštićenom kulturno– povijesnom spomeniku u jeku pandemije koronavirusa bio je financijski i logistički izazov, no ekipa koja stoji iza projekta nije se predala strahu i panici. Vraćena sredstva »Umjesto toga, postrožili smo mjere i poduzeli i više od preporučenog — posjetiteljima, izvođačima i organizacijskom timu mjerila se temperatura, obilježena su mjesta za sjedenje, ali i stajanje, uvedena su tri nova šanka kako bi se smanjili eventualni redovi, dezinfekcijska sredstva bila su na svakom koraku, ulaznice su se prodavale online, svi koji su radili na kontroli ulaska nosili su maske i rukavice... Omogućen je i povrat novca onima koji zbog simptoma nisu uspjeli ući ili su sami odlučili ne doći — srećom, takvih nije bilo, ali imali smo slučajeva lijepog i odgovornog ponašanja posjetitelja koji zbog sumnje nisu ni dolazili na tvrđavu i njima je novac od kupljenih ulaznica vraćen«, kaže Morana Periša iz Tvrđave kulture Šibenik. Festival Let’s Rock! počeli su organizirati, kaže, nakon višemjesečne tišine, taman kad se činilo da je stanje u Hrvatskoj obećavajuće, pa su dogovori tekli glatko i brže nego ikad prije. Pet stotina ljudi

Jonathan — riječki bend nastao je 2011.; bili su nominirani za najboljeg novog izvođača za glazbenu nagradu Porin

Valerio Baranović

»Svi izvođači zaista su nam izišli u susret. Bili su puni razumijevanja, želje i volje da se nešto dogodi, a kad se njihova pozitivna energija na festivalu spojila s pozitivnom energijom publike, ishod cijelog tog dana bio je san snova svakog organizatora — svi sretni, prezadovoljni, nasmiješeni«, ističe Morana Periša. Za Let’s Rock! prodano je samo 400 karata (iako je ograničenje bilo 500), jer nije se smjelo zanemariti i 75 izvođača, koji su nakon vlastitih nastupa bili i publika i potpora kolegama u gledalištu. No da se pitalo posjetitelje, ni trostruko veći prodajni kapacitet ne bi bio dovoljan! »Za ovu godinu imamo dva aktivna plana: sadašnji plan A, ali i plan B — radimo i nadamo se najboljem, no spremni smo i za pogoršanje situacije, brzu reakciju i prilagodbu«, zaključuje Morana Periša. Sve u svemu, Let’s Rock! nisu zaustavili ni bura ni kiša. Izvođači su ostavili srce i dušu na pozornicama, a fanovi željni svirki uživo nagradili su ih ovacijama koje će se još dugo pamtiti.

Intervju s Dunjom Ercegović — Lovely Quinces

Dugo sam čekala svoje ljude Piše: Antonela Marušić

lada kantautorica Dunja Ercegović već je dobro poznata ljubiteljima nezavisne glazbene scene u regiji, ali i glazbenoj struci i kritici. Iza nje su deseci samostalnih uspješnih akustičarskih nastupa, ali i otvaranja za velika glazbena imena poput Roberta Planta, Morcheebe, The Killsa, Tame Impale, Thurston Moore

banda i mnogih drugih. S EP–jem Meet me in Moscow, Part One nominirana je 2016. za Porin u kategoriji najboljeg albuma alternativne glazbe, ali i za prestižnu nagradu IMPALA, koja se dodjeljuje za najbolje europsko nezavisno glazbeno izdanje. Dunja Ercegović je nedavno, nakon godina solističkog nastupanja, odlučila okupiti bend, pa ime Lovely Quinces sada dijeli s još četvero iskusnih mladih glazbenika. Bend Lovely Quinces nedavno je izdao svoj prvi singl Welp i pripadajući spot. O svemu tome razgovaramo s frontwoman grupe — Dunjom Ercegović.

Znam da si dugo razmišljala o bendovskoj postavi, vjerojatno i od početaka svoje glazbene karijere, prije sedam godina. Ljubiteljica si gitarske i bendovske muzike: grungea i noisea devedesetih. Zato vjerujem da nikoga tko te dosta poznaje nije začudila odluka o prijelazu iz solo u bendovsku formaciju. Kako si s godinama dolazila bliže toj odluci?

nije jednostavno imati bend jer to podrazumijeva puno kompromisa, strpljenja i različitih karaktera/mušica. A nije jednostavno ni odmah pronaći glazbenike koje cijenim i koji osjećaju glazbeno to što ja osjećam. Dobro je da sam imala vremena da stasam (nadam se)

Bila sam spremna za ovaj bend od samog početka moje tzv. karijere, tj. znala sam da želim imati bend, ali da to neće biti lak zadatak. Bila sam svjesna da

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Dunja Ercegović je nedavno, nakon godina solističkog nastupanja, odlučila okupiti bend, pa ime Lovely Quinces (u prijevodu: lijepe dunje) sada dijeli s još četvero iskusnih mladih glazbenika

Dunja Ercegović aka Lovely Quences

Dunja je nakon sedam godina odlučila oformiti bend

BROJ 222, SRPANJ 2020.

u solo izvođačicu, da mi taj teren bude poznat, i da sam zapravo na tom svojem solo putovanju upoznala mnoge glazbenike. Dugo sam čekala svoje ljude.

prirodno da brzo smislim neku vokalnu liniju, dok Mark može iz rukava izvući neke sulude rifove itd.

Prvi live nastup benda Lovely Quinces bio je prilično žestok izazov — polusatna svirka prošloga ljeta na stadionu Šalata, pred koncert Skunk Anansie. Bili ste zaista uvjerljivi i uvježbani, žestoki; ukratko: disali ste kao bend. Je li taj koncert isprva mišljen kao jedan ili ste zapravo sebi htjeli dati priliku da vidite kako funkcionirate?

Nedavno ste izdali svoj prvi singl Welp. Kako je nastajala ta pjesma?

Taj je koncert upao dosta neplanirano i dobila sam zahtjev da ga sama izvodim. To nije dolazilo u obzir jer sam odradila taj svoj zadnji solo nastup u Zagrebu. Zapravo je jedina mogućnost bila da nađem neke dobrovoljce da sa mnom odsviraju taj set i da priuštimo ljudima viziju kako bi LQ djelovao kao bend jer su me svi uvijek ispitivali hoću li imati bend. Imala sam neku sliku koje ljude želim uz sebe, tako da mi je bilo prirodno na našoj prvoj probi. Tad smo shvatili da super funkcioniramo i da znamo biti baš tight s obzirom na to da sviramo prvi put zajedno. Konsenzus o nastavljanju naše priče zapravo je došao pet minuta nakon silaženja s pozornice. Svi smo htjeli vidjeti što još može biti od toga. Drukčije s bendom Kad smo prije nekoliko godina radili intervju uoči tvojega prvog koncerta u Velikom pogonu Tvornice, govorila si o specifičnoj kantautorskoj poziciji na sceni: biti izložen/a i biti sama odgovorna za sve ‘felere’ i propuste (često i tehničko–tonske), dok je u bendovskoj postavi odgovornost ipak ponešto podijeljena. Kako danas gledaš na svojih sedam kantautorskih godina? Pa i dalje mislim da je drukčije kad su oči uprte u jednog izvođača ili primjerice — njih šest. Ja sam zapravo jedva dočekala da s drugim ljudima dijelim ono što se događa na stageu i izvan njega. Kao što rekoh, sve ima prednosti i mane, ali bend je bend. Turneje drukčije izgledaju, backstage vibra, afterparty, ogovaranje tonca... šest ljudi djeluje kao jedno na pozornici... meni je to prekrasno. A i uvijek imam od nekoga posuditi kabel za gitaru.  Tko su ljudi iz benda Lovely Quinces i na koji ste način i prije bili povezani? Što vam je zajedničko? Mi smo Avengersi. Sviraju Leonard Klaić i Dimitrije Đokić iz She loves Pablo, Anja Tkalec iz Punčki i moj producent na LQ pjesmama Mark Mrakovčić. Sa svima sam bila u jako dobrim odnosima prije ovoga benda. Leonard Klaić je počeo producirati moj drugi projekt pa smo tim radom postali dosta bliski. Dimitrija sam ‘ful’ cijenila i njegov rad u She loves Pablo te bila zadivljena kakve druge vokale drži Šimeku, a Anja je nova Kim Deal. Zajedničko nam je da volimo isti zvuk i da možemo prepoznati isti potencijal, svi volimo taj neki prljavi noise, ali da je melodično i da ‘pliva’. Tko je u autorskom smislu dominantan u bendu i postoji li uopće takav raspored snaga? Svi smo kreativni i vjerojatno će biti svakakvih scenarija što se tiče pjesama. Npr. da pjesma nastane na probi ili da netko donese neku ideju, skicu pa da to razvijamo zajedno. I kao što si navela u pitanju, svatko ima svoje adute. Meni dođe

Zbog skunkovaca

Prije možda dvije godine (i više) imali smo ideju napraviti novi bendovski projekt u kojem bi bili Mark, Anja, Goran Nježić iz dr:dr:dr na bubnjevima i ja. Trebao se zvati W.E.L.P iliti What’s eating Laura Palmer. Skicu i tekst za pjesmu donio je Mark na toj prvoj probi koju smo mi imali. Napravili smo odmah aranžman i smislili refren te je snimili u studiju kod Marka. Nismo se nažalost više sastajali zbog raznih obaveza. Pjesma nije imala naziv i stajala je tako kao infosnimka sve dok nismo počeli vježbati set za Skunk Anansie i odlučili je ubaciti u miks. Ja sam je nazvala Welp (što znači vapaj), kao hommage tom neostvarenom projektu. Također moram napomenuti da je Goran bio prvi izbor za bubnjara na početku. Tada je radio u Švicarskoj, ali nije ga mogla zamijeniti bolja osoba. Znali smo da želimo izbaciti tu pjesmu kao ‘singlicu’ pa smo snimili sve ispočetka. Filip Romac iz 73collectivea režirao je spot za Welp. S njim si već radila na svojem spotu za Meet me in Moscow. Što ti se toliko sviđa kod njegove poetike da si se odlučila nastaviti suradnju? Bila sam jako zadovoljna tim spotom koji su snimili za pjesmu Meet me in Moscow, ali nisam zbog toga zvala Romca. Pratim ga na Instagramu i zapravo su me privukle njegove analogne fotografije koje su bile po mom ukusu, ta neka 90s Ryan Mcginley vibra... To mi je bilo dovoljno da znam da će razumjeti koju estetiku ciljam za spot. Trebali smo baš snimati spot, ali se onda dogodila ova pandemija, pa smo spot stavili na hold. Dosta nas je češkalo da izbacimo pjesmu, ali znali smo da moramo imati nešto vizualno da to prati, pa sam došla na ideju da spot montira koristeći footage sa stocka i da smjer bude Tiger King / Amerika / histerija. On je naravno te motive i priču doveo na neku novu razinu i u odličnom je skladu s pjesmom. Nema stajanja Svoj drugi live nastup trebali ste imati u ožujku u Vintage Industrial Baru, no to je odgođeno zbog pandemije. Vjerujem da ste mnogo vježbali. Kako si doživjela to što ste u trenutku sjajne međusobne sviračke kemije morali staviti na čekanje sve svoje bendovske planove? Naravno, bilo nam je žao, ali u tom trenutku jednostavno prihvatiš da je to viša sila i da će svima život stati i možda poprimiti neki novi oblik. Sad nije nimalo lako razdoblje za glazbenike, umjetnike itd., ali kad se sve ponovno pokrene, bit ćemo spremni da nastavimo gdje smo stali.

Skupština predstavnika na svojoj je sjednici raspisala niz natječaja za tijela Društva te za voditelje naših umjetničkih projekata. Sve natječaje možete naći u prilogu. Rok za prijavu je 31. kolovoza. U tekstovima natječaja svi nazivi u muškom rodu odnose se na oba roda. Skupština predstavnika Hrvatskog društva skladatelja na svojoj sjednici održanoj 8. srpnja 2020., temeljem članka 37 Statuta, raspisala je

NATJEČAJ za voditelja (glavnog urednika) edicije Ars Croatica 1. Od kandidata se traži iskustvo na poslovima izdavaštva. 2. Na Natječaj se mogu prijaviti redoviti članovi HDS–a. 3. Prijedlog treba sadržavati plan rada koji uključuje i potencijalne suradnike (urednike pojedinačnih izdanja). Također, planom rada treba predvidjeti suradnju s Cantusom d.o.o., stoga se preporučuje razgovor s direktoricom Cantusa. 4. Pisane prijave podnose se osobno ili preporučenom poštom tajništvu HDS–a najkasnije do ponedjeljka, 31. kolovoza 2020. godine. 5. S izabranim kandidatom, koji je glavni urednik edicije i voditelj projekta, neće se zasnivati radni odnos. Međusobni će se odnosi urediti posebnim ugovorom. Trajanje projekta: do ljeta 2024. godine. U Zagrebu, 8. srpnja 2020. Mladen Tarbuk, predsjednik HDS–a, v. r.

Skupština predstavnika Hrvatskog društva skladatelja na svojoj sjednici održanoj 8. srpnja 2020., temeljem članka 37 Statuta, raspisala je

NATJEČAJ za umjetničkog voditelja Cantus Ansambla 1. Natječaj se odnosi na koncertne sezone od jeseni 2021. do proljeća 2025. te na sve ostale aktivnosti ansambla u tom razdoblju. 2. Na Natječaj se mogu prijaviti redoviti članovi HDS–a. 3. Prijedlog treba sadržavati programski i financijski dio. Financijski parametri (uvid u troškove i prihode na projektu tijekom prethodnih godina), kao osnova za izradu financijskoga plana, mogu se dobiti u tajništvu HDS–a. Ako kandidat za umjetničkog voditelja nije profesionalni dirigent, dužan je predložiti stalnog dirigenta Ansambla u sklopu svojega programskog prijedloga. 4. Pisane prijave podnose se osobno ili preporučenom poštom tajništvu HDS–a najkasnije do ponedjeljka, 31. kolovoza 2020. godine.

Što bend Lovely Q. planira raditi u budućnosti? Postoje li uopće neke projekcije, dugoročniji planovi?

5. S izabranim kandidatom ne zasniva se radni odnos. Međusobni odnosi rješavaju se temeljem Statuta odlukama nadležnih tijela HDS–a ili ugovorom.

Imam žestoku averziju prema ikakvom planiranju i takvo pitanje mi uvijek stvori tjeskobu. Ali budući da više ne govorim samo za sebe, u planovima su nam sigurno neke nove pjesme, singlovi i napokon LP. Kad će to biti, ne želim govoriti/pisati, samo znam da će biti, da prostiš, *ebeno.

6. Nakon imenovanja, voditelj je na osnovi prihvaćenog programa dužan surađivati s Programskim vijećem Ansambla, s glavnim tajnikom Društva ili njegovim zamjenikom. U Zagrebu, 8. srpnja 2020.

Rejhan Okanović Regi, glazbeni producent i skladatelj

Na klijente ne gledam kao na ‘hladne proizvode’ Glazbena ga scena prepoznaje kao jednoga od najboljih producenata koji zna pogoditi ono esencijalno u glazbi — emociju

to je zajedničko glazbenicima Lu Jakelić (HR), EP10 (MK), Robbing Dogs (UK) te Ožujskom pivu, Hrvatskoj turističkoj zajednici, Dukatu i INA–i? Imaju zajedničkog glazbenog producenta/skladatelja, Rejhana Okanovića Regija. Često je okarakteriziran kao jedan od najboljih producenata koji zna pogoditi ono što je u glazbi esencijalno — emociju. Razgovarali smo s njim o tome postoji li za to neki ‘tajni recept’, o njegovu načinu rada te suradnji s glazbenicima i klijentima. Što biste rekli onima koji vas ne poznaju, tko je Rejhan Okanović Regi?

Osoba s neobičnim imenom i presmiješnim nadimkom? :) Haha, za početak, hvala na pozivu za intervju. I sâm se često pitam tko je taj lik u ogledalu kojega svakoga jutra gledam, no nekome tko me ne poznaje, rekao bih da sam normalan, relativno povučen sredovječniji rođeni Zagrepčanec, s velikom strašću za glazbom i automobilizmom. Tražeći zvuk Autor ste, producent, recite nam nešto više o suradnji s glazbenicima s kojima radite, po čemu je vaš odnos poseban? Autor sam namjenske glazbe (advertising, TV, gaming), u čiji sam svijet ušao sasvim slučajno 2009. godine nakon pobjede mojega benda Prophaganda na Nektar demo festu u Banjoj Luci (BiH), no producent sam na neki način cijeli život. Oduvijek me zanimao tehnički proces rada u studiju; sve zavrzlame, tehnike ozvučavanja instumenata i slično. Sjećam se kako me sredinom devedesetih gledao vlasnik studija u Sesvetskom Kraljevcu, kad sam tražeći zvuk bas–gitare izradio tunel u njegovu studiju. I danas se ‘igram’ na isti način: vrtnim crijevom ozvučavam bubanj, gitaristima selotejpom lijepim žice koje ne koriste, pjevače snimam dok stoje na maloj stolici... fun stuff :)

Kako izgleda jedan radni dan glazbenog producenta? Vjerujem da se razlikuje od osobe do osobe, jer ne postoji ‘službena verzija’ opisa posla i nema određenog radnog vremena, no u mojem slučaju, s godinama sam razvio neku radnu etiku da se budim ujutro kao da idem na ‘normalan’ posao i težim maksimalnom iskorištenju dana. Na početku karijere mi je bilo konfuzno i radni dan je diktiralo tržište, točnije nestrpljivi klijenti koji bi htjeli da im je na mailu ‘sve, povoljno i jučer’. Danas je malo lakše. Naučio sam da se sve stigne i može i da si ti taj koji unosi mir i harmoniju u projekt, a zadnja stvar koju netko želi je ‘nabrijani’ producent.

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Razgovarao: HDS ZAMP Press

Studio u kleti Vaš produkcijski potpis jest u tome da albume snimate na izdvojenoj lokaciji. Treći album grupe Cota G4 snimali ste u dvorcu grofa Jankovića. Onamo ste preselili svoj studio, a slično je bilo i sa snimanjem albuma kantautorice Lu Jakelić, čiji je hvaljeni debitantski album Sve o čemu sam šutjela, objavljen potkraj prošle godine, sniman u drvenoj kolibi u mjestu Batinske pokraj Đurđevca. Odakle ideja za snimanje albuma ‘na otvorenom’, izvan studija? Oh, to je tema za dvije stranice, no kraća verzija bi bila da na produkciju gledam iz kuta glazbenikâ i prema njihovim potrebama. To znači da najveća kreativnost dolazi iz njihove opuštenosti i poznatog im okružja, a ne sterilne Rejhan uz članove britanskog benda Robing Dogs atmosfere jednog ‘pro’ studija. Nadalje, sebe volim staviti u potpuno drugačiji diskurs; naći se na nesigurnom lić, neopisivo iskustvo bilo mi je i s bentlu u situaciji u kojoj neću posezati za dom Dikobraz, čiji smo album radili u ‘prvoloptaškim’ kreativnim rješenjima, samoborskoj kleti, okruženi predivnom te prokušanim studijskim trikovima. prirodom i gostoljubivim ljudima, ali i s Osim spomenutih Cote G4 i Lu Jake- kantautorom Mahkeyjem s kojim sam,

osim snimanja u Londonu, proživio zaista veliku životnu, ljudsku stilističku preobrazbu. Singlovi ili konceptualni albumi — čemu dajete prednost i zašto? Albumi, uvijek. Singlovi dođu i odu, a albumi ostaju vječno. Oni su ne samo glazba nego svjedočanstvo vremena, i njihova i vašeg.

klijent želi poslati? Hrvatska turistička zajednica i agencija koja je vodila kampanju nisu imale veliki brief kad je glazba bila u pitanju, jednostavno su tražili modern hit song s daškom Mediterana, što je meni bio problem, s obzirom na to da ne volim kratke briefove u kojima postoji tisuću i jedan način da promašim bit. Ispočetka im se nije svidio stil pjesme, a imali su u opciji još nekoliko autora. Refren je bio dobro složen pa su u konačnici, uz sitne izmjene, ipak odabrali moju. Naravno, veliku ulogu odigrali su moji Treći album grupe Cota G4 Rejhan Okanović Regi kao producent i ton–majstor snimio je u dvorcu grofa Jankovića, glazbeni suradnici Mahir Kapetanović, Laura u koji je preselio svoj studio Roklicer, Dario Horvat i Tomislav Gojanović, bez čije pomoći pjeŠto biste savjetovali sma ne bi zvučala ni približno mladim producentima koji tako zanimljivo. razmišljaju o bavljenju tim poslom? Koliko je to teško, financijski sigurno ili nesigurno, koliko je bitna edukacija, a koliko empatija?

To je ujedno i najbolji i najgori posao na svijetu, ako ga tako postavite. Nema ništa gore od onoga kad počnete raditi s klijentima čija vam energija ne odgovara, s autorom čiji rad ne volite, s pjevačem čiji glas ne podnosite ili pak s agencijom čije zaposlenike ne biste privatno pozdravili na cesti. S tehničke strane, ako ste ujedno i ton–majstor, a u većini slučajeva jeste, onda ste osuđeni na konstantno educiranje o novim digitalnim alatima, a još niste usvojili ni sva stara analogna znanja. Primjerice, tu bi se pojavila pitanja poput: «Da prijeđem na LUNU ili da ostanem u svom starom DAW–u?« Ili: «Treba li mi stvarno originalni F760 kompresor i Binson echorec da dobijem ‘When the levee brakes’ drum sound?« Ambasador turizma

Godine 2015. radili ste glazbu, točnije pjesmu Alive Again za veliku kampanju Hrvatske turističke zajednice Croatia Full Of Life. Recite nam više o tom angažmanu, koliko je glazba bitna u takvim projektima, za potpun doživljaj i razumijevanje poruke koju

Pjesma je nakon izlaska kampanje dobila odlične kritike, a kako je na službenom YouTube kanalu HTZ–a objavljeno moje ime, preko noći sam postao neslužbeni ambasador hrvatskoga turizma. Talijani, Nijemci, Britanci tražili su da im pošaljem mp3 pjesme, no kruna svega bila je da smo nedugo nakon toga za potrebe američkog kinotržišta radili novi master u 5.1 surround tehnici u studiju Abbey Road u Londonu. Reklamni skladatelj — Kad je u pitanju skladanje glazbe za reklame, koliko je u praksi teško u nekoliko sekundi glazbom ‘prodati proizvod’, pogoditi emociju gledatelja? Super pitanje koje često dobijem i od kolega producenata/ skladatelja te glazbenika općenito. Kako skladati nešto emotivno kad znaš da iza tog proizvoda (često se radi o nekom piću ili konzerviranoj hrani) stoji multimilijunska kompanija kojoj je jedino važno da tvojom skladbom u reklamnoj kampanji poveća profit? Koliki honorar, u tom slučaju, treba ići reklamnom skladatelju? Znači li to, primjerice, dvostruko veći honorar i dvostruko bolju/emotivniju skladbu? Odgovore na ta pitanja nisam pronašao ni nakon dugoga tapkanja u mra-

ku, pokušaja brendiranja sebe i prodavanja svoje priče klijentima, nego u jednom nespretnom trenutku kad mi je nakon sastanka u reklamnoj agenciji prišla osoba i počela neformalnu konverzaciju. Uz topli napitak rekla mi je da se ne trebam previše truditi prodati priču i da mi ovo odijelo, sat i ostali ukrasi dobro stoje, ali unajmit će me bez obzira na to ako je skladba emotivna/kvalitetna. Oni trebaju umjetnika, a ne managera i znaju prepoznati razliku između toga dvoga. Ta sitnica mi je zapravo pomogla da shvatim gdje je fokus. Zvučni logotip Nedugo zatim radio sam meni najizazovniju glazbenu formu, a to je zvučni logotip ili soundlogo. U tri sekunde morao sam glazbom dočarati što je to West Gate Shopping City. Prvi se najbolje pamte, pa mi je zato taj angažman i ostao u najdražem sjećanju, bez obzira na to što sam uskoro radio i za INA–u, Dukat, Podravku, Ožujsko pivo, HTZ... Tajna je u tome da na klijente ne gledam kao na ‘hladne proizvode’, nego kao osobni izazov i mogućnost vlastitog kreativnog razvitka. Zato mi je važno da istraživanje o klijentu/brendu/proizvodu i njegovoj konkurenciji napravim u najranijoj fazi produkcije, tako da poslije kreativni proces ima čvrsto uporište — temelje na kojima gradim emotivnu priču. U slobodno vrijeme volontirate u osnovnoj školi, na temu Znanstveno– glazbeni sat. Možete li nam reći više o tom projektu? O čemu učite djecu i kako ona reagiraju? Jesu li znatiželjni, postavljaju li pitanja i za koju su temu pokazali najveće zanimanje? Volontiranje je nešto što me oduvijek privlačilo, no nije tema o kojoj rado govorim. Mislim da je općenito u pogledu humanitarnog rada dosta mutnog posla čiji dio ne želim biti. No ono što mogu reći jest da smatram da bi susret s glazbom i doživljaj glazbe trebao biti ispravan od najranijih dana. To je iznimno važno, i za kvalitetno i zdravo odrastanje djece i, u konačnici, za razvoj društva koje svi stvaramo i u kojem živimo.

HDS ZAMP isplatio honorare od javne posudbe za više od 1500 književnika, prevoditelja i ilustratora

Naknade iznose 0,56 kn za pisce; 0,28 kn za ilustratore i 0,22 kn za prevoditelje Zbog povećanja broja obrađenih djela i autora koji ulaze u obračun, u odnosu na prethodne godine promijenila se i naknada za pojedinačnu posudbu Piše: HDS ZAMP Press

ositeljima prava za književna djela, književnicima, prevoditeljima i ilustratorima, početkom travnja isplaćene su autorske naknade temeljem javne posudbe njihovih djela 2017. godine u dvadeset županijskih narodnih knjižnica diljem Hrvatske. U odnosu na prethodne godine, kad je podatke prikupljala Nacionalna i sveučilišna knjižnica, ove je godine cijeli projekt, od prikupljanja podataka do isplate, odradio HDS ZAMP. U tu svrhu, u samo godinu dana, razvijen je potpuno nov informatički sustav za obradu informacija koje su izravno dostavljale knjižnice. Taj opsežan i zahtjevan posao Društvo hrvatskih književnika povjerilo je stručnoj službi ZAMP zahvaljujući kvalitetnom i uspješnom poslovanju raspodjele autorskih glazbenih honorara. Prema uputi Ministarstva kulture, koje i za 2017. godinu u tu svrhu na raspolaganju ima dva milijuna kuna, posebna pozornost bila je usmjerena na obradu svih posudbi. Tako je obrađeno čak 57 % više posudbi nego za prethodnu godinu. Za 2016. godinu, prema podacima Nacionalne i sveučilišne knjižnice, broj obrađenih posudbi u obračunu iznosio je 3.105.384 kn, dok za 2017. godinu, prema obradi HDS ZAMP–a, broj obrađenih posudbi u obračunu iznosi 4.872.584 kn. Time su književni autori dobili temeljitiju i točniju raspodjelu, što rezultira i povećanjem njihova broja: čak je tristo novih autora koji prethodnih godina nisu sudjelovali u obračunu! Za 2017. godinu ukupno su u obračunu 1573 domaća autora, a važna je novost i to da će svaki od njih, uz isplatu pripadajućeg iznosa, dobiti i specifikaciju s transparentnim podacima: naslovima i brojem njihovih posuđivanih djela, godinama njihova izdanja, izdavačima, ISBN–om i autorskom odrednicom. Zbog povećanja broja obrađenih djela i autora koji ulaze u obračun, u odnosu na prethodne godine promijenila se i naknada za pojedinačnu posudbu: ona iznosi 0,56 kn za pisce, 0,28 kn za ilustratore i 0,22 kn za prevoditelje. Svi navedeni podaci pristigli su iz županijskih knjižnica, a u slučajevima nedostatnih podataka, dopunjeni su podacima Nacionalne i sveučilišne knjižnice. »Zahvaljujemo kolegama iz NSK–a na otvorenoj suradnji pri primopredaji poslova obrade podataka. Izazov za nas je bio to veći što su se aktualni obračun i raspodjela književnih honorara vodili u uvjetima otežanog poslovanja zbog koronavirusa. Naši djelatnici su proteklih tjedana sav posao obavljali od kuće, neki od njih i u samoizolaciji«, komentirao je glavni direktor HDS ZAMP–a Nenad Marčec.

Koncerti u jeku pandemije koronavirusa

Iako su dvorane bile prazne, publike nikad nije bilo više Unatoč zabrani održavanja koncerata, sestre Husar, Matija Dedić i Stjepan Hauser održali su spektakularne koncerte u praznoj i teško oštećenoj zagrebačkoj katedrali te pulskoj Areni Piše: Ivana Lulić

ve je godine Uskrs bio drukčiji nego što je uobičajeno. U praznoj i potresom pogođenoj zagrebačkoj katedrali sestre Ivana i Marija Husar te Matija Dedić 12. su travnja održali dirljiv koncert duhovne glazbe u organizaciji časopisa Story i uz pomoć mons. Ivana Hrena, predsjednika Odbora za obnovu katedrale. »Tko pjeva, dvostruko moli«, zapisao je sveti Augustin u svojim spisima. Znakovito, na nedjelju Gospodinova uskrsnuća, ti su glazbenici svojim talentima molili za cijeli svijet. Pod zaštitnim kacigama i okruženi ostacima žbuke, u strogo kontroliranim uvjetima zbog pandemije koronavirusa i pod nadzorom glavnoga projektanta, arhitekta Damira Foretića, održali su koncert života. Preplavljeni novim i neobičnim osjećajima, u polusatnom nastupu izveli su Arcadeltovu Ave Mariju, Klanjam ti se smjerno, Prva ljubav te zove, Gospodine, hvala, Dubine, Krist na žalu i Zdravo, Djevo. »Duhovne pjesme su posebne jer stvore osjećaj kao da nisi ovdje, na zemlji«, kazala je Marija Husar Rimac. Koncert je bio pripremljen u samo jednom danu, ali dvadesetogodišnja suradnja učinila je da nastup prođe besprijekorno. Potresom pogođena katedrala postala je simbolom duha ne samo Zagreba nego i cijele nacije. Unatoč nedaćama kojih smo posljednjih mjeseci itekako svjesni, ne možemo i ne smijemo ostati poraženi. Ono što je uistinu veličanstveno kod nas ljudi jest da se svi možemo prilagoditi novim situacijama. Ljudski duh je neuništiv. Promjene u prvi mah doista jesu bolne, ali one su samo prilika za novi rast. Ta će glazbena izvedba ostati jedina sve do konačne obnove katedrale. Prazna i Arena

Nastupu nije odolio ni Stjepan Hauser. Osmišljenim nastupom naš se poznati violončelist pridružio glazbenicima koji

astupi Ivane i Marije Husar, uz pijanista Matiju Dedića 12. travnja 2020. u razrušenoj zagrebačkoj katedrali, te solistički nastup Stjepana Hausera u pulskoj Areni Stjepan je nastupao u praznoj pulskoj Areni, no pratila ga je milijunska publika na internetu

posvećuju svoju glazbu djelatnicima na prvoj liniji obrane protiv koronavirusa i svim ljudima koji su se držali uputa da budu doma. Pod nazivom Alone, together — from Arena Pula, Stjepan Hauser održao je koncert 27. travnja u praznoj Areni i postavio ga na svoj YouTube kanal. »Premda smo prisiljeni biti razdvojeni, ostali smo zajedno«, poručio je Hauser, koji je svijetu na kreativan način još jedanput pokazao svu ljepotu pulske Arene. Video počinje scenom u kojoj Hauser dolazi do središta prazne Arene i simbolično se klanja nevidljivoj publici. Jednostavnu emotivnu izvedbu presijecali su kadrovi svih onih koji rade na sprječavanju širenja virusa: od policijskih službenika, volontera, vatrogasaca, liječnika i ljekarnika do zaposlenika u maloprodaji, dostavljača i novinara. Hauser je u 26 minuta odsvirao najljepše i najromantičnije me-

lodije klasične glazbe, tek djelić skladbi koje se nalaze na njegovu prvom solističkom albumu Hauser Classic. »Album je izišao oko Valentinova i prodaja nije stala. Nekim čudom raste! To je zbilja suludo. Očito su ljudi željni prave emocije i iskonski kvalitetne glazbe. Drago mi je da se tako pozitivne stvari događaju. Priroda se obnavlja, dobra glazba se obnavlja! Sve nekako dolazi na svoje«, kaže Hauser. Milijun pogleda Početak svjetske turneje u sklopu koje predstavlja dugoiščekivani album odgođen je zbog pandemije, a s obzirom na to da je video u samo šest dana dosegnuo brojku od milijun pogleda na YouTubeu, lako je zaključiti da su njegovi vjerni obožavatelji nestrpljivi. Ipak, koncerti mu ne nedostaju i zato je odlučio odsvirati samo jedan za cijeli svijet.

Paradoksalno, Arena je bila prazna, ali publike nikad nije bilo više. »Prošla su gotovo dva mjeseca otkad smo se morali priviknuti na novu realnost. Svi smo u nekoj izolaciji i svatko radi ono što može. Ja sam imao tu sreću da sam bio zatečen u selu u Istri i nisam bio toliko limitiran. Mogao sam se slobodno kretati, raditi ono što inače radim, provoditi vrijeme u prirodi, uživati u svojim mislima, svirati, stvarati. Imao sam pravu sreću da mi se ništa nije previše poremetilo. Vodim hektičan život u hotelima na putovanjima, stalno sam u nekim promjenama, a sada sam dva mjeseca bio primoran biti doma, kao na praznicima! Jedino što nisam mogao raditi u ovo vrijeme jest ići snimati u studio. To mi je nedostajalo, ali kad se svi vratimo u normalu, još ćemo više cijeniti te neke stvari koje su nam bile uskraćene«, zaključio je proslavljeni violončelist.

Svestrani riječki glazbenik Zoran Majstorović plijeni pažnju novim intrigantnim projektima

Imaginarni improvizirani etnozvuk Fanovska baza grupe Chui poznaje ga po pseudonimu Z Maj, kao gostujućega gitarista na njihovu posljednjem albumu Iz kapetanovog dnevnika; zapravo je to kreativni multiinstrumentalist, autor koji je u glazbeni svijet zakoračio kao član riječke grupe Teens, osnovane 1996. godine, a poslije je na tršćanskoj akademiji studirao jazz

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Razgovarao: Vid Jeraj

Z »K

oran Majstorović, kojega je fanovska baza grupe Chui upoznala pod pseudonimom Z Maj, kao gosta na njihovu

od istarske ljestvice je riječ o unikatnom fenomenu koji je nezaobilazan dio hrvatske glazbene baštine. Volim vizualizirati rad u polju i ples na šterni, gdje je glazba bila važan element društvenog života.«

posljednjem albumu Iz kapetanovog dnevnika, gitarist je i multiinstrumentalist kojega šira publika vjerojatno pamti kao člana riječke grupe Teens, osnovane 1996. godine. Taj dobitnik Porina za najboljega novog izvođača, kao i strukovnih nagrada Status, za svoj je rad na području jazz kompozicije dobitnik Nagrade Miroslav Se-

dak–Benčić HDS–a 2017. S najvišim je ocjenama završio magisterij jazz gitare na jazz odjelu Akademije Giuseppe Tartini u Trstu, a tijekom studija i nakon njega ostvaruje niz zapaženih suradnji koje je ‘posolio’ sudjelovanjem na masterclassovima, odnosno kao skladatelj i aranžer za big bendove HGM jazz orkestra Zagreb te

ansamble Tamare Obrovac i Borne Šercara. Uz gitaru, svira najrazličitije instrumente tradicijskog podrijetla (oud, saz, charango, pipa, tamburica, cindra, mandolina, ukulele, sitar...). Razgovarali smo o projektima koji premošćuju žanrove i suradnjama koje revitaliziraju tradicionalnu glazbu.

Počeo sam svirati s osam–devet godina uz oca koji je bio aktivan na riječkoj rock–sceni od šezdesetih i sedamdesetih godina, prije svega u grupi Pauci. Kod kuće smo uvijek imali puno gitara i bilo je prirodno da krenem u tom smjeru. Nekoliko godina poslije počeo sam svirati u grupi Teens, pop–rock sastavu iz Kastva koji je u šest–sedam godina odsvirao mnogo koncerata u Hrvatskoj i okolnim zemljama i prilično pridonio mojem razumijevanju načina života nekoga tko se želi profesionalno baviti glazbom. Blues podloga Ti si akademskom naobrazbom nadogradio godine iskustva kao ‘omladinac’ glazbene industrije. Zašto si odabrao baš jazz? Želio sam učiti o glazbi na načine na koje to do tada nisam radio, a jazz je bio područje mojega zanimanja i nekoliko godina prije nego što sam upisao konzervatorij. Ja sam gitaristički odrastao na Jimiju Hendrixu i Santani. Nekako mi je postupni prijelaz u jazz iz toga blues–rock–latin zvuka došao prirodno. Odmalena sam bio izložen nekim stilovima jazza jer su se kod nas doma slušali Deep Purple i Uriah Heep podjednako s Frankom Sinatrom i Louisom Armstrongom. Studirao si gitaru u Trstu. Čini li Akademija Giuseppe Tartini Trst džezističkijim nego što smo mi toga svjesni? Trst je specifičan grad; bilo je super provesti šest godina tamo. Svirao sam više puta i u Padovi i u Ljubljani, za vrijeme i nakon studiranja u Trstu, ali nije bilo pretjeranog gravitiranja prema tim regijama. Trst je sa svojih nekoliko mjesta gdje se redovito svirao jazz svakoga tjedna, imao dobru koncertnu ponudu i dosta mogućnosti za sviranje. Jazz odjel na Tartiniju je zanimljiv, profesori su poticali autorski rad studenata i stvaranje manjih sastava od polaznika konzervatorija, a bilo je i poticanja na slobodnu improvizaciju. Čim imaš jazz odjel, neminovno je da se stvara scena, to je možda i najbolje. Tu su scenu činili glazbenici iz Italije, Slovenije i Hrvatske, a s nekima često sviram i danas. Vizualizirano vježbanje Što te privlači kod gitare da i danas imaš volju vježbati? Uvijek postoji nešto novo za vježbanje. Uvijek se može istraživati neki novi teren ili utvrđivati staro gradivo. Uosta-

lom, vjerujem da je tako i za sve instrumente, samo što se u mojem slučaju radi o gitari. Imam dosta različitih gitara i pokušavam vježbanje učiniti što svježijim svakoga dana pa često ne sviram istu gitaru više od dva–tri dana zaredom... Ponekad se dogodi da zbog putovanja ili nekih drugih obaveza nemam vremena ni mogućnosti provesti određeno vrijeme vježbajući, pa onda vizualiziram taj proces.

dodatni element u svojim ponudama. Ja pokušavam formatirati svoj ‘kruh’ na razne načine i nemam osjećaj da sam sputan činjenicom što je jazz moj osnovni glazbeni izričaj. Često izvodim i etnoglazbu u raznim oblicima. Jazzu me privuklo i to što je prilično podatan za međužanrovske kombinacije, spajanje s drugim glazbenim stilovima pa sam i na tim rubnim područjima jazza i etna, jazza i elektronike, jazza i avan-

»N

emam osjećaj da sam sputan jazzom kao osnovnim glazbenim izričajem. Često izvodim i etnoglazbu u raznim oblicima.«

Početkom ožujka nastupao si na večeri sevdaha svirajući arapsku lutnju, odnosno al’oud? Otkud sklonost prema kabastom instrumentu koji osim toga nema pragove? Bio sam gost ansambla Šadrvan koji djeluje u Rijeci i tradicionalno organizira večeri sevdaha u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku. Dobro poznajem tradicionalni sevdah pa mi je bilo zadovoljstvo gostovati na tom koncertu pred punom dvoranom i svirati oud, instrument koji zvuči autentično u kontekstu sevdaha. Sklonost oudu počela je prije dvanaest godina, kad sam prvi put čuo glazbu Anouara Brahema i tako se zainteresirao za taj zvuk. Oud je preteča gitare i ima specifičan timbar koji mi odgovara. S vremenom je postao instrument koji, uz gitaru, najviše uključujem u svoje projekte.

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Molio bih te da nam ispričaš o svojim počecima. Je li tvoj prvi instrument već bio u obitelji ili si ga dobio na poklon? Kako si se ‘ušaltao’ s grupom Teens, s kojom si već proživio proces sazrijevanja u profesionalnog glazbenika?

Masovni koncert S folklorašima si u povodu Riječkog karnevala početkom veljače ove godine napravio masovni fluxus koncert i animirao baštinu tehnikom dirigiranja preuzetom od doajena afroameričke avangarde Butcha Morrisa? Postoji li spona između njihova bučenja i onog što sam radiš kad si za instrumentom? Tu se radilo o vođenoj improvizaciji u kojoj je sudjelovalo oko četiristo zvončara i dondolaša iz Hrvatske i nekoliko zemalja Europe te Karlovački bubnjari, udaraljkaški ansambl s područja Karlovca i okolice. Taj nastup je bio otvaranje Festivala susjedstva unutar programa Europske prijestolnice kulture. Bio je to izazov, ali sve je prošlo fenomenalno. Spremnost na suradnju svih sudionika, na čelu s Grobničkim dondolašima, bila mi je vrlo inspirativna i mislim da smo napravili unikatan događaj. Spona postoji, često pokušavam tretirati neke instrumente koje sviram na manje konvencionalne načine, baš kao što smo u toj prilici učinili s njihovim zvonima. Dok je u Italiji jazz grana kulture koja potiče turizam, u Hrvatskoj je taj potencijal tek djelomično iskorišten. Što u tom kontekstu može umjetnik koji je upoznao obje sredine i odabrao živjeti od ‘neformatiranog kruha’? Italija je mnogo veća zemlja od naše i scena je nemjerljivo veća. Turistički orijentirane zemlje, kao što su Italija i Hrvatska, sve više uključuju kulturu kao

Zoran Majstorović svoj novi CD Etnicities (Atma Mundi Records) snimio je s češkom vokalisticom, violinisticom i skladateljicom Ivom Bittovom

gardnog. Na tragu toga su i suradnje s etnoglazbenicima, suradnja sa sastavom Chui, negdje između jazza i elektronike, kao i album s Ivom Bittovom na granici jazza, etna i avangarde. Jedno prijepodne Prošle si godine, nakon koncerta koji ste održali na festivalu Porto etno, snimio album s Ivom Bittovom, romskom avangardisticom koja vokalom i violinom izvodi neidiomatsku glazbu, također i glumicom. Kako se otvorila prilika za suradnju? Album smo snimili u jedno prijepodne. Nakon koncerta s Porto etno orkestrom koji vodim, Iva je ostala na odmoru na Krku. Posljednjih godina bili smo u kontaktu i nakon toga koncerta odlučili smo snimiti improvizirane skladbe koje se temelje na tradicionalnoj glazbi iz raznih dijelova svijeta. Ja sam svirao pet različitih žičanih instrumenata, što nam je bila okosnica ideje i zvuka. Improvizirajući smo spajali njezin glas i violinu s mojom gitarom, arapskom lutnjom, sazom, ukuleleom i korom. Stilski je to imaginarni improvizirani etnozvuk koji povremeno zalazi i u psihodelično. Na trenutke je meditativan i transcendira žanr, dok je u ne-

kim dijelovima zvuk kompleksniji i ide u smjeru jazza. Jedan od tvojih recentnih projekata su i svirke sa sopcima s Krka... Što možeš reći o istarskoj pentatonici, odakle vuče porijeklo? Sa sopcima izvodim tradicionalne plesove s Krka, kao što su polke, mazurke, tanci, nogi i mantinjada. Tu glazbu smo predstavili i u Strassbourgu u Vijeću Europe prilikom predstavljanja Rijeke kao Europske prijestolnice kulture. Često se čujem s Makom Murtićem, razmjenjujemo linkove i materijale o tradicijskoj glazbi. Kod istarske ljestvice riječ je o unikatnom fenomenu koji je nezaobilazan dio hrvatske glazbene baštine. Volim vizualizirati rad u polju i ples na šterni, kao dva konteksta u kojima je glazba bila važan element društvenoga života. CD The Road to Skitacha dotiče se istarske ljestvice najviše u skladbi Signor Grando, koja je hommage navodno prvom zabilježenom slučaju vampirizma u Europi; mjesto radnje je istarsko selo Kringa. Ta skladba je bila glazbeno pitanje koje se ticalo istarske ljestvice, a odgovor je uslijedio nešto kasnije u skladbi Čaj protiv sedam lopova, koju sam snimio s Jazz orkestrom HRT–a. Taj napitak prema narodnoj predaji liječi kugu i vampirov ugriz.

D va ko n c e r t a h r va t s ke vo k a l n e g l a z b e, 18 . i 19. ve l j a č e 2 02 0. , H G Z i D vo r a n a B la g oje B er s a M u z i č ke akademije u Zagrebu

Još uvijek tradicionalno uređeno 20. stoljeće Jedan profesionalni program (Zbor HRT–a), a drugi studentski (Vivat Academia! — ciklus studenata i profesora), tragali su za dalekim odjecima ponajprije glazbe Josipa Hatzea, autora koji je ostavio bogat opus zborske, komorne i operne glazbe

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Piše: Jagoda Martinčević

va koncerta u dva dana, 18. i 19. veljače, bavila su se hrvatskom vokalnom glazbom još tradicionalno ugođenog 20. stoljeća. Jedan profesionalni ansambl, a drugi studentski, tragali su za dalekim odjecima ponajprije glazbe Josipa Hatzea, autora koji je ostavio bogat opus zborske, komorne i operne glazbe, koja je izvođena vrlo nejednoliko. Ciklus Zbora Hrvatske radiotelevizije Sfumato, taj put ne osobito posjećen u Hrvatskom glazbenom zavodu, otkrio je autorove tri rapsodije iz zbirke Od Triglava do Vardara, nastale nakon Hatzeova povratka iz izbjegličkog zbjega u El Shattu 1945. godine. Grupirajući ih zemljopisno, etnički ili namjenski, autor je obradio poznate pučke napjeve raznih područja i stvorio jedan od temelja poslijeratne zborske glazbe, izvođački podjednako dostupne profesionalcima i amaterima. U trolistu Ciganske, Slavonske i Hrvatske rapsodije, osobito prepoznatljivih motiva u drugim dvjema, atraktivno je i posebno zazvučala najmanje poznata živopisna Ciganska. Nakon Hatzea, uslijedila je Prva rapsodija za mješoviti zbor Mladena Pozajića, poznatijeg kao dirigenta i pedagoga, utemeljitelja nekad poznatih Zagrebačkih madrigalista i dekana zagrebačke Muzičke akademije, koji je bogatu karijeru završio u Sarajevu. U izvedbi njegove Rapsodije iz zbora su se izdvajali solistički glasovi Nikoline Varge Pintar, Dragane Ištvančić, Monike Cerovčec i Andre Bojanića. Olovni zaziv

Najveći napor uložen je u opsežnu i zahtjevnu skladbu Na mamin grobak Ivana Matetića Ronjgova, gotovo nepoznatog djela istaknutoga skladatelja, melografa i pedagoga, neprocjenjivo važnog za očuvanje specifičnoga istarskog melosa. Autobiografska tužaljka sina koji prekasno stiže u posjet preminuloj majci, po intenzitetu emocija bliska antologijskoj solopjesmi Seh duš dan Blagoja Berse, doista je remek– djelo, prava vokalna simfonija, kako je

Slavko Zlatić nazivao Matetićeva opsežna vokalna djela. Ronjgov, nažalost, nije dočekao praizvedbu, a mi bismo je poželjeli slušati u još kojoj koncertnoj prigodi, onako kako su je izveli Zbor HRT–a i bariton Matija Meić pod ravnanjem Tomislava Fačinija. Osmeroglasni zbor s povremenim istupima altistice Martine Borse i tenora Andre Bojanića podloga je, ali i ravnopravni sudionik bolne drame koju nosi moćni bariton Matije Meića, u gustoći zvuka, u gotovo nečujnom mrmoru i olovnoteškom zazivu koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Dragocjeni rad Tomislava Fačinija na cijelom programu još je jedanput posvjedočen besprijekorno uvježbanim i interpretacijski izražajnim zborskim ansamblom, odličnim solističkim istupima i nadasve potresnoj dramskoj kreaciji Matije Meića. Glazbeno–scenski projekt Večer nakon toga događaja u Dvorani Blagoje Bersa zagrebačke Muzičke akademije održan je program Josip Hatze, melankolik i romantik u sklopu ciklusa Vivat Academia! Bio je to glazbeno–scenski projekt voditeljica Eve Kirchmayer Bilić i izv. prof. art. Miljenke Grđan u suradnji s brojnim sudionicima drugih fakulteta: Akademije dramske umjetnosti, Sveučilišta Libertas i Tekstilno–tehnološkog fakulteta. Sudjelovali su studenti solopjevanja, jedan student glume, Zagrebački omladinski komorni orkestar i vokalni ansambl Una s dirigentom Franjom Bilićem te Ženski zbor i Gudački orkestar Muzičke akademije pod ravnanjem Jasenke Ostojić i Jože Haluze. Sve što je sadržavala glazbena izvedba bilo je u većoj ili manjoj mjeri solidno, za razliku od scenske koncepcije koja se doimala nepripremljeno i amaterski izvedena. Mogao se čuti pregršt lijepih i dobro vođenih glasova u brojnim Hatzeovim solopjesmama i ulomcima iz opera Povratak i Adel i Mara, kantata Noć na Uni, Pjesni ljuvene i tri najpoznatije solopopijevke: Kad mlidijah umrijeti, Majka i Serenada, u instrumentaciji Pavla Dešpalja i vrlo dobroj izvedbi tenora Luke Šindije uz gudače Muzičke akademije pod preciznim vodstvom Jože Haluze. I svi drugi pjevači: Darija Auguštan, Jurica Jurasić Kapun, Ivana Mi-

»J

osip Hatze, melankolik i romantik« u sklopu ciklusa Vivat Academia! bio je glazbeno–scenski projekt voditeljica, korepetitorice Eve Kirchmayer Bilić i profesorice pjevanja Miljenke Grđan, u suradnji Muzičke akademije s brojnim sudionicima drugih fakulteta: Akademije dramske umjetnosti, Sveučilišta Libertas i Tekstilno– –tehnološkog fakulteta

letić i Patricia Žudetić, uz harfiste Brin Bernatović i Veroniku Ćiković te pijaniste Petru Kukavicu, Saru Jurišić i Julijana Martinčevića, dali su svoj doprinos Hatzeovoj večeri. Nažalost, u loše postavljenoj mizansceni (u kojoj su od početka pjevači ulazili na scenu i izlazili sa scene kao na tekućoj traci da bi otpjevali pjesmu od dvije minute, dok je mladi glumac Filip Majnarić u ulozi autora očito improvizirao kretanje, izgovarajući pretiho nevažno odabrani tekst) ništa se suvislo nije događalo, osim što su kostimi podsjećali na Hatzeovo doba. Manjkali su u svemu tome i muzikološki prsti, jer je onaj tko se koristio navedenom knjigom Josip Hatze dr. sc. Branka Radice očito previdio mnoge činjenice važnije od odabranih. Primjerice, povijesno važan podatak da je Hatzeova supruga i muza Gilda bila posljednji izdanak obitelji Marka Marulića, a sam Hatze djed danas živućeg skladatelja i nekad profesora Muzičke akademije Rubena Radice!

Tr a d icion a ln i konce r t cik lu s a s t u de n at a M u z ičke a k a de m i je — H r vat s ki s kladat el ji, 21. s i ječ n j a 2 02 0. u Hrvatskom glazbenom zavodu

Virtuoso se vratio kući Početkom sezone, prije pandemije koronavirusa i potresa, koji su na neko vrijeme zatvorili vrata naše najstarije palače glazbe, Hrvatski glazbeni zavod ponovno je postao pozornica ciklusa studenata Muzičke akademije

iklus studenata Muzičke akademije u Zagrebu Virtuoso ove se sezone (2019./2020.) napokon vratio ‘kući’, tj. u Veliku dvoranu HGZ–a, gdje je sve počelo, i to zahvaljujući novoj postavi ravnateljstva na čelu s Romanom Matanovac Vučković. Koncert Hrvatski skladatelji održao se 21. siječnja 2020. godine te je dio tradicionalnih koncerata ciklusa koji se održavaju svake sezone od njegova osnutka 2001. godine. Ove sezone koncert je bio megalomanskih proporcija, a nastupilo je trideset izvođača. Praizvele su se čak tri skladbe: Tambura da camera Tomislava Uhlika, Teški zrak Sare Jakopović i Animi Tempestate Frana Bobića. Osim praizvedbi, na programu su se našle skladbe Rudolfa Matza, Ivana Josipa Skendera, Miroslava Miletića, Branimira Rezića, Jakova Gotovca, Brune Bjelinskog, Krešimira Seletkovića te Dubravka Detonija. Suvremeno za tambure Tambura da camera skladba je Tomislava Uhlika koja je označila ‘vatreno krštenje’ osnutka novog studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu — studija tambure. Tambura da camera trostavačna je skladba nastala 2019. godine za bisernicu, A–brač, E–brač i čelo. Prvi stavak pisan je u sonatnom obliku, drugi donosi kontrast meditativnog karaktera na početku te brzog srednjeg dijela, dok je treći stavak kulminacija ostvarena čestim i brzim izmjenama 5/8, 7/8 i 9/8 mjere. Prema riječima Srđana Stanojevića: »Što se nas izvođača tiče, mislim da govorim u ime sve četvorice kada kažem da se s takvom skladbom u našem dosadašnjem muziciranju još nismo sreli. Općenito ne postoji mnogo suvremeno pisanih djela za tamburu, tako da je i sama ta činjenica bila dovoljna da u nama izazove želju za izvođenjem. Nama je skladba, osim u mentalnom smislu jer nismo često izloženi suvremenoj glazbi, bila poprilično tehnički zahtjevna.« Ono što je karakteristično za skladbu, kao i općenito za velik dio Uhlikova opusa, jest koketiranje s folklornim motivima, tako da se unutar stavaka nalaze fragmenti istarskog baluna, posavskog Starog sita, splitskih

plesova i linđa, a osim toga skladba uključuje atonalitet, kompleksne ritamske strukture, zahtjevne pasaže te razne akordičke sklopove netipične za tamburu. Studentski kvartet tambura djeluje u sklopu kolegija Tamburaški ansambl pod vodstvom prof. Siniše Leopolda, pa je taj nastup bio njihovo prvo predstavljanje publici HGZ–a.

Harfistica Veronika Ćiković i mezzosopranistica Emilia Rukavina praizvele su Teški zrak mlade skladateljice Sare Jakopović

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Piše: Hannah Pavlić

Harfistička intima Skladba Teški zrak za mezzosopran i harfu Sare Jakopović nastala je u svibnju 2018. godine. Studentica kompozicije o tome kaže: »Odabrala sam Teški zrak Antuna Branka Šimića jer je riječ o pjesniku koji mi je posebno drag zbog iskrenog, intimnog, ali i tamnog ugođaja. Gotovu skladbu doradila sam 2019. uz pomoć prof. Dijane Grubišić Ćiković i tako savladala osnove prekrasnog instrumenta — harfe. Iznimno mi je drago što su skladbu praizvele moje drage kolegice Veronika Ćiković i Emilia Rukavina, obje talentirane, virtuozne i uspješne mlade umjetnice!« Ugođaju skladbe svakako pridonosi odabir instrumenta u kombinaciji s glasom, što nije uobičajen skladateljski izbor, a tamnija boja mezzosopranistice Emilije Rukavine, kako ističe skladateljica, pridonijela je boljem oslikavanju ozračja. Za razliku od klavira, koji je često pratnja u solopopijevkama, harfa ostvaruje intimniji ugođaj skladbe. S oca na sina Posljednja praizvedba večeri bila je skladba Animi Tempestate, studenta treće godine violine Frana Bobića. Skladba je nastala u ožujku 2019. godine, a u prijevodu znači »Oluja uma«. Fran Bobić: »Skladba je pod velikim utjecajem skladateljskog stila meni najdražeg skladatelja Arva Pärta i stila mojega oca Davora Bobića, a uz to je obogaćena mojim violinističkim virtuozitetom.« Osim praizvedbi, istaknule su se još tri skladbe: Slow motion Krešimira Seletkovića, u izvedbi Veronike Ćiković i Emme Štern, In principio erat rythmus Branimira Rezića, u izvedbi Ansambla flauta Muzičke akademije te Egzaltacije za dva saksofona Dubravka Detonija, u izvedbi Luke Norca i Jakova Varezića. Sjedinjene suprotnosti Skladba Slow motion nastala je 2005. godine na poticaj flautistice Tamare

Cohe Mandić i harfistice Diane Grubišić Ćiković, koje su je iste godine praizvele na Osorskim glazbenim večerima. Djelo je prilagođeno za klarinet i harfu u povodu izvođenja na 56. Glazbenoj tribini u Opatiji, 2019. godine. Seletković je o skladbi rekao: »Temelji se na suprotnosti značenja riječi iz naslova (slow–sporo, motion–pokret) te tako sadrži odsjeke koji su polaganijeg i pokretljivijeg karaktera, a završetak donosi pravo značenje riječi iz naslova, gdje se iz izloženog materijala pokušava oponašati termin posuđen iz filmske umjetnosti.« Skladba Branimira Rezića In principio erat rythmus nastala je 2014.; posvećena je Zagrebačkom ansamblu flauta koji ju je i praizveo 2014. godine. Sastoji od dva dijela: Introdukcije i Passacaglie, a naglasak je na promjenama metra te ujednačenosti tonskih boja, što je i glavna misao skladbe. Skladatelj je o tome zaključio: »Tražimo sreću u malim stvarima! Budimo minimalisti! Čovjeku je za sreću dovoljna samo kap vode, ako je zna cijeniti.« Flautističke egzaltacije Ansambl flauta Muzičke akademije u Zagrebu osnovan je u travnju 2019. godine na inicijativu izv. prof. Renate Penezić. Posljednja skladba večeri Egzaltacije za dva saksofona Dubravka Detonija nastala je 1984., a napisana je za profesore Dragana Sremca i Gorana Merčepa koji su je praizveli. Na koncertu se mogla čuti treća izvedba te skladbe, a drugu su izvedbu interpretirali To-

oncert megalomanskih proporcija s 30 izvođača donio je čak tri praizvedbe: Tambura da camera Tomislava Uhlika, Teški zrak Sare Jakopović i Animi Tempestate Frana Bobića mislav Žužak i Gordan Tudor. Skladba je napisana za sopran–saksofon i alt– saksofon te se sastoji od 32 samostalna broja od kojih je svaki namijenjen ekspresiji određenog doživljaja, što naznačuje i naslov skladbe. Brojevi skladbe međusobno su kontrastni i prepuni naglih dinamičkih i interpretativnih promjena. U sklopu izvedbe, studenti su odsvirali 22 broja. Sami su kometirali izvedbu i skladbu: «Bila nam je velika čast izvesti tu skladbu, ali i izazov. Želimo zahvaliti profesoru Tomislavu Žužaku koji nas je uputio i pomogao nam u interpretaciji djela. Uživali smo svirati te se nadamo da ćemo imati još puno ovakvih nastupa. Također, željeli bismo zahvaliti publici na sjajnoj reakciji. Iskreno, nismo očekivali takvo što!« Ciklus Virtuoso ponovno je pokazao veliku važnost za izvođenje domaćih skladatelja za koje su studenti, ali i publika, pokazali veliku zainteresiranost i entuzijazam!

BROJ 222, SRPANJ 2020.

18 godina mi više nije bilo dovoljno isključivo reproducirati glazbu drugih skladatelja; osjetio sam potrebu da vlastitim jezikom neposredno izrazim ono što imam reći

B r u n o V l a h e k , d o b i t n i k N a g r a d e S t j e p a n Š u l e k z a 2 019.

Skladatelj pijanist s vjerom u bolji svijet Nagradu je Vlahek dobio za svoju klavirsku skladbu Ad Astra, poema za klavir, koju je sam praizveo na pijanističkom recitalu 7. veljače 2019. u Hrvatskom glazbenom zavodu Razgovarala: Bojana Plećaš Kalebota

konkurenciji jedanaestero kandidata koji su svoje skladbe prijavili na natječaj za Nagradu Stjepan Šulek za skladateljsko djelo u 2019. godini, umjetnički žiri na čelu s predsjednikom, prof. Harisom Nonveillerom, koji su činili i akademici Zoran Juranić i Frano Parać te profesori Krešimir Seletković i Mladen Tarbuk, većinom je glasova Upravnom odboru Fonda Stjepan Šulek za nagradu predložio poemu za klavir Ad Astra Brune Vlaheka. Upravni odbor prihvatio je prijedlog te je Nagrada Stjepan Šulek umjetniku uručena 7. veljače 2020. u Hrvatskom društvu skladatelja. Višestruke nagrade

Bruno Vlahek glazbenoj je javnosti već niz godina poznat kao svestrani glazbeni umjetnik, podjednako uspješan na područjima klavirske umjetnosti i kompozicije, koji uz to predaje na Konzervatoriju Katarina Gurska u Madridu. Njegov je umjetnički put počeo u Zagrebu, gdje je kao jedan od najmlađih diplomanata Muzičke akademije studirao u razredu prof. Vladimira Krpana. Poslijediplomski studij nastavio je kod Jean–Françoisa Antoniolija i Vasilija Lobanova, usavršavao se i kod slavnog Dmitrija Baškirova, a kompoziciju je studirao na Visokoj školi za glazbu u Kölnu, u klasama Tilmanna Clausa i Johannesa Fritscha. Dobitnik je niza nagrada na uglednim međunarodnim pijanističkim natjecanjima, među kojima i onima u Parizu, Šangaju i Lyonu, a višestruko je nagrađivan i za skladateljski rad u Španjolskoj i Hrvatskoj. Redovito održava koncerte u poznatim dvoranama i na prestižnim festivalima, surađuje

s uglednim glazbenicima i dirigentima, a njegove se skladbe izvode na svim kontinentima. Vlahekova Toccata, koju je na albumu u izdanju Croatia Recordsa — Orguljske toccate iz zagrebačke katedrale izveo Edmund Andler–Borić, nominirana je ove godine za diskografsku nagradu Porin, u kategoriji najbolje skladbe klasične glazbe. U intervjuu za Cantus govori o različitim aspektima svojega umjetničkog djelovanja, prigodno — posebno o kompoziciji. Nagrada Stjepan Šulek dodijeljena vam je za klavirsku poemu Ad Astra, op. 52, koju ste praizveli na svojem recitalu u Hrvatskom glazbenom zavodu 7. veljače 2019., u ciklusu Glazbeni umjetnici Zagrebu u organizaciji Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. Što ona predstavlja na vašem umjetničkom putu? Svaka nagrada mi je vrlo vrijedna; ostaje kao neko trajno sjećanje i poticaj za daljnji rad. To je trenutak u kojem mogu nakratko zastati i pogledati unatrag prije nego što krenem dalje. Iako kao umjetnik ne stvaram radi nagrada, nego one dođu kao rezultat uspješnoga rada, čast je i zadovoljstvo primiti ih, pogotovo kad dolaze od struke, kao što je slučaj s ovom nagradom. Vrlo sam zahvalan Fondu Stjepan Šulek i ocjenjivačkom sudu. Skladbu Ad Astra posvetili ste supruzi Dubravki koja je također pijanistica. Koje biste odrednice toga djela istaknuli kao ključne? Na čemu se zasniva njezin glazbeni sadržaj? Ad Astra je intimna i osobna skladba. Interpretativno je jedno od mojih najzahtjevnijih dosadašnjih djela zbog višeslojnosti i višeznačnosti kojom je obavijena. Posvećena je najposebnijoj osobi u mojem životu i inspirirana je njezinim pijanističkim izričajem. Tematski materijal se temelji na kriptogramima, što je prvi put da sam posegnuo za takvim načinom

Od hobija do profesije Kao što je poznato, svoj umjetnički put počeli ste kao reproduktivni umjetnik — pijanist u rodnom Zagrebu, potom ga uspješno nastavili školovanjem u Švicarskoj i Njemačkoj te naposljetku u Madridu, gdje i danas živite. U kojem ste trenutku osjetili poriv za skladanjem? Kako su izgledali vaši skladateljski počeci i kako je tekao vaš razvoj na tome području? U meni je oduvijek postojala sklonost improviziranju i stvaranju. Međutim, ključni trenutak bio je u dobi od 18 godina, kad mi je prestalo biti dovoljno isključivo reproducirati glazbu drugih skladatelja. Osjetio sam potrebu da neposredno, vlastitim jezikom izrazim ono što imam reći. Ispočetka je to djelovalo kao neki hobi, nešto što radim sa strane u slobodno vrijeme dok ne vježbam klavir, ali vrlo brzo se prometnulo u nešto ozbiljno, bez čega je život postao nezamisliv. Moje prve skladbe nastale su iz vlastitog užitka bez pretenzija da budu izvođene. Sve je to bilo obavijeno s puno mašte i ideala, daleko od današnjih narudžbi, koncertnih podija i profesionalnih ansambala. U tim počecima ohrabrio me pozitivni feedback mojih bližnjih te drugih glazbenika kojima se svidjelo to što radim i koji su me podupirali. Na moje veliko iznenađenje, moja glazba je vrlo brzo zaživjela i počela se izvoditi. Što biste istaknuli kao temelje svojega skladateljskog izričaja? Oslanjate li se na nečije naslijeđe ili stvaralaštvo, odakle crpite nadahnuće? Glazba izvire iz svega onoga što živite. To je nedjeljiv proces. Sve ono što ste doista vi, izići će van putem glazbe. Na moj izričaj utječu moje djetinjstvo, ljubav, sjećanja, promišljanja o životu, ideali, sumnje, strasti i razočaranja, putovanja, vlastita kultura — kao i mnoge strane, religija, povijest, arhitektura, priroda, radoznalost, očaranost malim stvarima i vjera u bolji svijet. Rekao bih da je to kolektivno naslijeđe, kompendij raznih utjecanja i elemenata koji ostavljaju neizbrisiv trag, ali s vremenom čovjek nađe svoj put i način komunikacije koji tada postaje karakteristično njegov. Za koji izvođački korpus najradije

pišete i koliko je djela danas u vašem opusu? Službeni opus trenutačno ima 56 skladbi, iako ih je zapravo više, ali nisu sve za javnost! Afiniteti često ovise o razdoblju u kojem se trenutno nalazim, ali kao neka konstanta, tu su većinom vokalno–instrumentalna djela koja posebno volim, zatim zborska, komorna i klavirska glazba. Svirate solistički i u klavirskom duu sa suprugom Dubravkom Vukalović Vlahek, aktivno se bavite pedagoškim radom i skladate, pri čemu vrlo često sami izvodite vlastita djela. Smatrate li sve aspekte svojega umjetničkog djelovanja jednako važnima, ‘žive’ li oni u svojevrsnoj simbiozi ili biste nečemu ipak dali prednost? Za mene su to sve različiti aspekti istoga lica, a to je bavljenje najljepšim mogućim pozivom — glazbom. Oni su mi svi jednako važni i teško mi je zamisliti da ostavim po strani bilo koji od njih. Dakako da katkad prevagne jedno, a katkad drugo, ovisno o zahtjevima svakog idućeg projekta, ali oni svi čine jednu veliku simbiozu. Svaki za sebe je nedostatan, a jedni bez drugih ne idu. Kao što sam već spomenula, nerijetko sami izvodite svoja djela. No kad skladate za druge glazbenike, koliko važnim za uspješnu recepciju skladbe smatrate suradnju autora i izvođača? Važno je da izvođač shvati bit i poruku skladbe koju izvodi. Kao skladatelj pokušavam u partituru unijeti one podatke za koje mislim da će pomoći interpretu na tom putu otkrivanja zajedničke istine. Tu mi je dragocjeno moje reproduktivno iskustvo i perfekcionistički pristup koji su mi usadili moji profesori jer znam koliko je važno imati dovoljno oznaka u notnom tekstu, a s druge strane ne otići pak u neku drugu krajnost. Isto tako mislim da interpretu treba ostaviti i prostora za vlastitu slobodu jer nisu uvijek skladatelji najbolji interpreti vlastitih djela, koliko god to paradoksalno moglo zvučati. Često ističem da je svaka izvedba interpretacija — bez obzira na to je li riječ o mojem djelu ili o djelu drugog skladatelja. Nikad isto Čovjek se, kao osobnost, stalno mijenja, sazrijeva, stječe nove spoznaje i neminovno se to odražava i na njegov način sviranja. Tako da je i interpretacija uvijek drugačija, nova, raznovrsna. Skladba je možda nastala u nekom trenutku u kojem sam osjećao i promišljao glazbu na određeni način, no to ne znači da i danas razmišljam jednako. To nisu nužno neke velike promjene, ali dovoljne su da promijene viđenje čak i vlastite skladbe. Postoji određeno sjećanje koje me vrati u trenutak kad je djelo nastalo, ali je pitanje hoću li ga prenijeti iz tadašnje ili trenutačne

perspektive. Tako da, kao neosporno autentični tumač vlastite skladbe, i sam neminovno postajem interpret vlastitoga djela. Kao skladatelj, darujem svoje djelo u ostavštinu drugima, a interpret je taj koji će svojom umjetnošću udahnuti tom djelu život. Na koji je način vaš umjetnički put odredilo preseljenje u Madrid i u kojim razmjerima su vam se time otvorile nove mogućnosti u umjetničkom djelovanju? Pritom mislim i na reproduktivnu umjetnost i na skladanje. Iako sam prije svega u Madrid otišao zbog studija s legendarnim Dmitrijem Baškirovim, to je grad koji me osvojio svojom otvorenošću, bogatim kulturnim životom i zaraznim duhom mediteranskog optimizma. Mnoge fantastične stvari dogodile su mi se u profesionalnom, ali i privatnom životu otkad sam u Madridu: od kontakata, koncerata i važnih nagrada, do egzotičnih putovanja i otvaranja novih inspirativnih obzora. Rekao bih da je to razdoblje ključnog umjetničkog sazrijevanja i međunarodne afirmacije u mojem dosadašnjem životu. Kad i gdje ste sa svojim skladbama doživjeli dosad najveći uspjeh? Vrlo je teško izdvojiti tako nešto između više događaja koji su mi posebno dragi ili važni. Ako bih morao nešto istaknuti, onda su to vjerojatno velika zborsko–orkestralna turneja s 32 koncerta u 16 gradova Nizozemske i Belgije 2012. godine, zatim koncert nove klavirske glazbe na salzburškom Mozarteumu, europska turneja uglednih Chicago Master Singers i sudjelovanje na Svjetskim danima Nove glazbe u Sydneyju. Jednu od vrlo lijepih uspomena imam sa zatvaranja Dubrovačkih ljetnih igara 2010., kad je praizvedena moja orkestralna skladba Hommage à Sorkočević. Isto djelo je trebalo biti izvedeno i u svibnju ove godine u madridskom Auditorio nacional u povodu Dana Europe, ali to se zbog koronakrize nije dogodilo. No drago mi je da moja djela žive i među studentima pa su tako glazbena sveučilišta u New Yorku, Istanbulu, Singapuru i Pekingu uvrstila u svoj kurikul neke od mojih komornih skladbi, dok studenti zborskog dirigiranja na dvjema njemačkim visokoškolskim ustanovama redovito izvode moju glazbu. Protekle, 2019., godine bio sam pak posebno počašćen praizvedbom koja se u sklopu festivala suvremene glazbe LFCCM održala u Kraljevskoj kapeli londonskog Towera. Koliko se često javljate na natječaje? Sudjelujete li na natjecanjima skladatelja? Možete li povući paralelu s pijanističkim natjecanjima na kojima ste stekli zavidno iskustvo? Najvažnije je biti dosljedan sebi i vlastitom izričaju. Ako se često javljate na natječaje i natjecanja, postoji opasnost da izgubite samoga sebe jer neminov-

no morate zadovoljavati kriterije koji su često vrlo šaroliki. Drugi problem natječaja je što najčešće morate pisati potpuno novo djelo ciljano za određeni natječaj, tj. skladba ne smije biti prethodno izvedena ili izdana, što je luksuz koji je često vrlo teško zadovoljiti ako već imate karijeru i popunjen raspored. Naime, pišete skladbu koju ne pišete iz uvjerenja, nego da zadovoljite kriterije, a uz to nema jamstva da će ta skladba ikad biti izvedena ili da će zaživjeti. Za to isto vrijeme možete napisati nešto u što vjerujete, pa ako i ne zaživi, barem ste radili iz vlastite vjere. Natjecateljski žar Zato se ne javljam često na natječaje, osim ako me neki baš posebno ne zaintrigira pa imam neku postojeću skladbu koja se uklapa u traženi profil. Također, ako pak procijenim da zadovoljiti određeni kriterij može meni samom biti dobrodošlo u smislu svladavanja nekih novih tehnika pisanja, neke zanimljive instrumentacije ili tematske poveznice. Kao i kod pijanističkih natjecanja, pozitivni je aspekt da ako uspijete pobijediti, dolazi do publiciteta, daljnjih narudžbi, i to je prilika da se za vas čuje. Ono što čini znatnu razliku je da kod pijanističkih natjecanja aktivno sudjelujete na sceni, izgarate u svakoj sekundi nastupa te je osim umjetničke tu prisutna i jedna sportsko–gladijatorska komponenta — ona koja izvođačka natjecanja čini tako atraktivnima i uzbudljivima. Kod skladateljskih natjecanja vi jednostavno šaljete gotovu partituru i ne sudjelujete u samom procesu natjecanja. Sve se odigrava iza zatvorenih vrata ili drugi izvode vaše djelo. To je identično razlici između glumca koji nastupa na kazališnim daskama ili pred kamerama i redatelja koji je ‘mozak operacije’, ali sam nije protagonist na sceni. I kao zaključak, što je trenutačno u središtu vašega umjetničkog interesa i stvaranja? Gdje se vidite u budućnosti? Epicentar mojega interesa trenutno je pet pijanističkih CD–ova od kojih bi neki trebali izići vrlo brzo, a neki do kraja ove, 2020. godine. Prvi od njih donosi djela Bernsteina, Ligetija i Stravinskog, zatim su tu cjelokupne Etide–slike Sergeja Rahmanjinova pa jedan sasvim zanimljiv projekt neizdanih Scarlattijevih sonata, od kojih su neke dosad bile nepoznate javnosti i nikad nisu snimljene na klaviru. Tu je i Scaramouche našeg klavirskog dua s djelima Leonarda Bernsteina, Alfija Kabilja, Manuela de Falle i Dariusa Milhauda, te Sonate za violinu i klavir Brune Bjelinskog i Stjepana Šuleka u suradnji s Goranom Končarom. Koncertni raspored je također gust, s koncertima od Londona do Kine, kao i sa skladateljskim narudžbama. Od budućih planova svakako bih volio napisati klavirski koncert, a rado bih se okušao i u operi.

BROJ 222, SRPANJ 2020.

pisanja, a idiomatski je pod utjecajem francuske pijanističke škole i Skrjabina. Koristio sam se osobnim imenima Dubravka i Bruno, te D»B, koji kroz svoje međusobne odnose i transformacije pričaju skrivenu priču, pri čemu određeno slovo abecede odgovara tonskoj visini. Kod nekih je slova to vrlo jasno, poput D, B ili A, dok se kod drugih koja ne postoje u glazbenoj ljestvici, poput O ili U treba poslužiti maštom. Dakako, točan izbor tih nota nije slučajan. Pažljivo sam ga izabrao, da tvori smisao i poruku koju želim tim notama iskazati.

Koncert za Dan državnosti 30. svibnja 2020. ispred zgrade Hr vatskoga narodnog kazališta u Zagrebu

Čekalo se... i dočekalo se! Prekinuta sušna glazbena sezona Domovini se čestitalo na državnosti, uz ono najbolje od umjetnosti što ova zemlja može dati

BROJ 222, SRPANJ 2020.

platnu koje će, baš zbog ovih čudnih i, nadamo se, neponovljivih vremenâ i nedaćâ, mnogima ostati zauvijek sačuvano u njihovu imaginarnome muzeju. Povratak korijenima Program koncerta uistinu je bio šarolik, ali i svečan i dostojan velike epizode koju označava; zamišljen kao kolaž umjetničkih djela koji će predstaviti sve što kreativni arsenal HNK–a ima i nudi, okupio je zvučna imena svih svojih grana umjetnosti — Opere, Drame i Baleta. Posjetiteljima je te večeri poklonjena i jedna glazbena praizvedba. Piše: Martina Bratić

ugo, predugo vrijeme izolacije i za glazbene je svečanosti značilo sušnu sezonu. U maniri poruka koje su kolale društvenim mrežama i mobilnim aplikacijama — znali smo i ‘službeno’ da lijepe stvari ipak — nisu otkazane. Glazba se, eto, samo preselila na naše ekrane i u slušalice, na prozore i balkone, a svečana su se izdanja dijelila ili virtualno (i to često samo napola) ili pred ukućanima (u cijelosti). I čekalo se. Čekalo se na to ‘bolje sutra’; na neka uhodana ritualna slavlja kad se glazbeni zvuci budu posredovali neposrednije, prirodnije i ‘normalnije’ i kad svečanu Tenor Tomislav Mužek i dirigent Nikša Bareza

je jedan prvak HNK–a pridonio slavlju: bariton Ljubomir Puškarić, čija je izvedba Romance Zrinjskoga bila ipak nešto manje uspješna. Naime, ritamski je plan mjestimično pucao u neujednačenim nastupima solista i orkestra, a s obzirom na elegičnu sporost pjesme, ta su puknuća bila itekako zamjetna. Ipak, s obzirom na Puškarićev ‘staž’ u ulozi Zrinskog, može se pretpostaviti da su navedeni problemi bili rezultat svih mogućih atipičnosti koje je realizacija te koncertne večeri nosila. Završnom scenom iz Zrinjskoga, s ikoničnim zborskim napjevom U boj, u boj, zaključen je prvi glazbeni blok. U toj su sceni

odjeću netko od poznanika bude mogao opipati i pohvaliti ili slučajno zaliti vinom. I dočekalo se. Nakon Splita, čiji je Orkestar HNK–a dan prije, u čast hrvatskoga predsjedanja Vijećem Europske unije, ispred zgrade splitskoga kazališta svojim građanima poklonio ono najbolje što zna i može, svoju je tako iščekivanu zvučnu poslasticu toga 30. svibnja dobila i naša metropola. Koncert je najavljen kao prva velika svečanost nakon stanke u radu. Umjetnici zagrebačkoga HNK–a ispred matične kuće odlučili su proslaviti Dan državnosti sa svojim sugrađanima. Uz državni i gradski vrh, slučajne i namjerne prolaznike (male i velike, ljudske i životinjske), kazališni je trg izgledao i zazvučao kao najšarenije i najveselije ulje na

Prvi blok bio je rezerviran za glazbu. Uz Orkestar HNK–a, pod ravnanjem maestra Nikše Bareze, prvi javni klasičnoglazbeni zvuk koji smo tako željno čekali čuti bila je zborska pjesma Davorije nek’ zaore iz Lisinskijeva Porina. Vedra duha, u oštro ritmiziranim frazama, u složnom i uigranom zborskom zvuku ‘koji nosi’, pjesma je na dobar način bila uvod svečanom i simbolikom ispunjenom zagrebačkom predvečerju. I dalje s Porinom na repertoaru, ali s arijom Zorko moja, publici se predstavio i nacionalni operni prvak HNK–a Tomislav Mužek, za kojega je prošla godina bila i mali odmak od opernoga svijeta i poniranje u neke druge repertoare i neke druge zvukove i sastave. Povratak korijenima toga uglednog hrvatskog tenora svakako nas je sve razveselio. Uz drugoga predvodnika hrvatske glazbe 19. stoljeća, Ivana pl. Zajca, i njegova Nikolu Šubića Zrinjskog, još

pjevali Ljubomir Puškarić, Tomislav Mužek i sopranistica Lana Kos (od siječnja ove godine članica i solistica Opere zagrebačkoga HNK–a). Ulomkom iz baleta Edwarda Elgara Ponos i predrasude, u koreografiji Lea Mujića, baletni umjetnici zagrebačkoga HNK–a na pozornici smještenoj uz lateralno krilo zgrade, na procvaloj zelenoj površini, koncertnoj večeri dali su sasvim novu dimenziju. Ta se začudna, ali lijepa atmosfera premještenoga glazbeno–scenskog žanra ponovila i u drugome dijelu koncerta, u izvođenju posljednjega stavka solističkoga komada američkoga (ultra)modernista Elliotta Cartera — Osam komada za četiri timpana. Carterova skladba u izvedbi Marka Mihajlovića na timpanima, s Takuyom Sumitomom kao plesnim solistom, u koreografiji Leonarda Jakovine, na posebno je dojmljiv način, uz grandiozni suton koji je već obgrlja-

vao Trg, ponudila svoju viziju temporalnosti i zvukom ispunjenoga vremena.

29. svečanosti Pasionske baštine 2020. prvi put izvan korizme, o d 21. d o 2 9. lip n j a

Dramski je blok okupio jezična slavlja hrvatskoga identiteta i povijesti, uz djela naših najvećih velikana riječi: Vladimira Nazora, A. G. Matoša, Jurja Barakovića, Miroslava Krleže, Tina Ujevića, Arsena Dedića i Vesne Parun, u izvođenju dramskih glumaca Hrvatskoga narodnog kazališta. Među njima bi valjalo istaknuti izvedbu mladoga Filipa Vidovića, čija je interpretacija pjesme Lastovica i verdun, suvremenoga hrvatskog pjesnika i sveučilišnoga profesora koji se bavi proučavanjem viškoga cokavskog govora, Joška Božanića, oduševila sve okupljene. Pripremljena napamet, komiška je čakavština pucketala iskričavim i zvonkim riječcama u Vidovićevoj izvedbi, a njegove su facijalne ekspresije, uvjerljivost i spretnost jezičnoga oblikovanja vodile do identifikacije s njegovom lijepom mladošću koja se divi igri dviju ptica.

Nekoliko planiranih koncerata prebačeno je u jesenski termin, tako da će se, premda u nešto ograničenijem obliku, festival ipak održati. Bit će odgođen, ali dogođen

Bobićeva praizvedba Ozračju slavlja svakako je pridonijela i praizvedba solopjesme za glas i orkestar Mura Davora Bobića, nedavnoga dobitnika glazbene nagrade Porin u kategoriji za najbolju skladbu klasične glazbe. Bobićeva česta inspiracija, rijeka Mura, jedna je od tema kojima se posvetio u svojem ciklusu Međimurske legende iz 2000. godine, originalno pisanom za sopran i orkestar, na stihove pet međimurskih narodnih pjesama (tri iz notne ostavštine Florijana Andrašeca). Iznimno često izvođena, i u muškoj i u ženskoj izvedbi, Mura je s vremenom promijenila oznaku u djelo za glas i orkestar, iako se, zanimljivo, dosad isključivo izvodila u pratnji klavira. Skladba krajnje jednostavne strukture, ali široko obuhvatne melodijske izgradnje, uz prepoznatljiv glazbeni idiom međimurske ljestvice, pruža zvučnu evokaciju širokoga riječnog toka, poduprtu tugaljivom dionicom gudača i sekventnim fraziranjem. Uz nepogrešivu dikciju i lirsku izražajnost Tomislava Mužeka, Bobićeva Mura pridružila se nizu svojih prijašnjih uspješnih produkcijâ. »Na mene je izvedba ostavila snažan dojam. Nadam se skoroj praizvedbi cijeloga ciklusa, za što postoje indicije da bi se ubrzo moglo i ostvariti«, otkrio nam je autor. Finale večeri, pomno isplanirano i uspješno realizirano, pripalo je pjesmi Tvoja zemlja Alfija Kabilja, na stihove Drage Britvića, grandioznoj glazbenoj čestitki koja slavi Hrvatsku i hrvatsko, koju je, u punoj simbolici, otpjevala ‘hrvatska glazbena povratnica’, sopranistica Lana Kos. Originalno pisana za baritonski registar glasa i, kako pjevačica kazuje, s velikim legatom, na koji »moraš paziti da ga ne ispustiš«, Tvoja zemlja je, svim potencijalnim opasnostima unatoč, za Lanu Kos bila siguran teren. Uz uigrane kolege iz zbora, pratnju gudača i marširajuće bubnjeve, finalom je dojmljivo zaključena večer u kojoj se domovini čestitalo na državnosti, uz ono najbolje od umjetnosti što ova zemlja može dati.

Violinistica Anna Kirchmayer Wonnemann, sopranistica Nikolina Pinko Behrends i orguljašica Eva Kirchmayer Bilić Piše: Đurđa Otržan

mješten kalendarski na sam početak ljeta i na Svjetski dan glazbe, festival Pasionske baštine ove je, pandemijske godine, 29. put otvorio svoja vrata u nedjelju, 21. lipnja, koncertom u crkvi sv. Petra u Vlaškoj ulici. Tematski naslovljen Passion Christi, koncert je održao snažni promicatelj hrvatske glazbe, Gudački kvartet Sebastian. Kako to već biva na njihovim redovitim koncertima, održavali su sinergiju s drugim umjetnostima, pa je koncert bio prožet recitalom Ivana Colarića na prigodne tekstove i stihove iz Svetoga pisma. Naslov koncerta preuzet je od djela Renata Rožića, gudačkog kvarteta op. 36, nastalog prije dvije godine, koji nedvosmisleno ističe Muku kao inspiraciju glazbenoga

stvaralaštva koji taj festival promiče, ujedno stavljajući hrvatsku baštinu u prvi plan. Riječ je o neobaroknom i neoklasicističnom djelu, vješto kontrastiranom s mnogim izuzetnim pjevnim instrumentalnim zapjevima, a ugođaj mu je u cjelini i dramatičan i meditativan. Suradnja s Uhlikom Koncert je naslovom, djelom i odabirom izvođača trasirao temeljne odrednice festivala, pa je u nastavku dao prostora još jednom važnom hrvatskom

ogađanje festivala na Ivanje i oko njega pokazalo je da tematika korizmene glazbene baštine nije ograničena samo na to razdoblje preduskrsne godine, nego se kao koncertni materijal može održavati i sezonski

Vedran Metelko

skladatelju, Tomislavu Uhliku, ovogodišnjem dobitniku Porina za životno djelo. Njegova suita iz oratorija Stabat mater upotpunila je tematiku Velikoga petka, Muke Kristove i Gospina plača. Brigom Kvarteta Sebastian, Stabat mater je zasjala markantno, u ta-

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Od muke do pobjede

Sopranistica Nikolina Pinko Behrends

Eva Kirchmayer Bilić za orguljama crkve sv. Jeronima u Maksimiru

mnim obrisima viole, prepuna tonskog bojenja harmonijama, predstavivši se kao djelo isprepleteno jasno uočljivim dionicama, u cjelini svježe i originalno. Time je uvodni koncert istaknuo premijerni karakter izvedbene baštine, jer je Passion Christi Renata Rožića tada prvi put izveden u Zagrebu, a i ustupio je prostor skladatelju koji redovito surađuje s tim festivalom. Uz izložbu slika Nike Ančića u suradnji s Muzejom Mimara, predstavljenu u ponedjeljak, Festival je uvrstio i liriku Velikoga petka. Nekoliko koncerata prebačeno je u jesenski termin, tako da će se, premda u nešto ograničenijem obliku, festival ipak održati. Bit će odgođen, ali dogođen. Događanje festivala na Ivanje i oko njega pokazalo je da tematika korizmene glazbene baštine nije ograničena samo na to razdoblje preduskrsne godine, nego se kao koncertni materijal može održavati i sezonski. Festival se, kao okvir za izvornu baštinu i onu umjetnički oblikovanu, nastavio vraćanjem korijenima, na dva koncerta na samom jugu Zagreba, u crkvi Uzvišenja Svetoga Križa u Sigetu, u utorak i srijedu, 23. i 24. lipnja. Pučki pivači

Prvi je nastupio Vokalni ansambl KUD– a Klek iz Ogulina, pod vodstvom još jednoga pregaoca hrvatske glazbene kulture, dr. sc. Joška Ćalete, čiji je rad ne samo dirigentski nego i etnomuzikološki pa je najprimjereniji zastupnik naslijeđa pučke kulture u Hrvatskoj. Izuzetno pripremljen ansambl lijepih glasova i s osjećajem za regiju, zbor je izvodio napjeve sa Šolte i Lastova, iz Šibenika, Ogulina, Baranje, doline Neretve, Vodica, Korčule i iz zbornika Cithara octochorda. Program je bio popraćen etnološkim zapisima Nikoline Luketić, koji se odnose na koriz-

meno vrijeme. To je doduše bilo sve što smo od obale dobili na ovom festivalu, jer se koncert zagrebačkih klapa nije održao, tako da je dojam s ovogodišnje Pasionske baštine da je bila usmjerenija na kontinentalnu Hrvatsku i na umjetničke obrade izvornih napjevnih zasada. Poslije koncerta Narode moj ljubljeni, na drugom je sigetskom koncertu, također pod Ćaletinim ravnanjem, pod nazivom Dan od gnjeva, nastupio zbor Pučki pivači Katoličko–bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. S tim se pjevačkim materijalom drugačije postupalo, pa je vrlo dojmljiv nastup pučkih pivača donio neke od najljepših napjeva hrvatske tradicije, od kojih je jedan bio i ponovljen, ali u drugačijoj izvedbi nego dan prije. Bili su tu ponovo melodični zapisi s hrvatskog otočja i priobalja te Baranje. Na takvim je koncertima razvidno koliko truda treba da iz matičnih zajednica i crkava neki napjev dođe do koncertne publike, da su obično ključna tri elementa, i to u tri koraka: najprije sam notni i tonski zapis, zatim obrada za izvedbu i priprema izvedbe. Zato je ponekad za neke fragmentarne i kratke napjeve potrebno mnogo truda da bi se one spojile u nisku na kojoj se mogu očitavati glazbene etnološke razlike u tekstu i pjevanju od zajednice do zajednice ili pak regije. Glazbenim rječnikom rečeno, većina glazbenog materijala orijentirana je prema terci, ali dio i prema sekundi. Skladateljica Jasenka Crkva na Jordanovcu također je, baš kao i crkva u Sigetu, dva puta ugostila glazbenike, većinom one s klasičnim repertoarom, svjetske korizmene baštine: u četvrtak sopranisticu Željku Martić, a u nedjelju renomirani Zagrebački kvartet koji je izveo Uskrsnu Isus doista velikoga skladatelja duhovne glazbe

Anđelka Klobučara i predivni Gudački kvartet u D–duru, op. 44, br. 1 Felixa Mendelssohna. Možda je ugodnom i izuzetno muzikalnom dojmu izvedbi pridonio profinjen zvuk prve violine Martina Krpana. Svakako, u toj akustici nije bilo lako dobiti željeni efekt, kao što je to bilo, primjerice, u obloj akustici crkve sv. Blaža dan prije, kad je nastupila Cappella Odak pod ravnanjem Jasenke Ostojić. Taj nam je koncert donio još jednu praizvedbu, skladbu dirigentice Jasenke Ostojić Ave Maria za zbor i orgulje, koju je, prema vlastitim riječima skladala kao dar svojem zboru za desetljeće uspješnoga djelovanja. Cappella Odak je zbor visoko njegovanog izričaja, glasovi su usklađeni i profinjeno oblikovani, tako da je bio pravi užitak pratiti sklabe Böhma, Kilbertusa i Bacha, ali i Vlade Sunka, Kamila Kolba, Sergeja Rahmanjinova i Edwarda Elgara. Mario Penzar za orguljama te predivno zvučeće crkve izveo je nekoliko skladbi Johanna Sebastiana Bacha. Taj je koncert, pod naslovom Ave generosa, bio dokaz da pasionska baština nije samo za godišnje doba korizme, nego je svojom ljepotom bezvremenska. Posebnu pozornost pobudio je koncert koji je nadmašio svoju ulogu zamjenskog zagrebačkim klapama. Bio je koncert u petak, 26. lipnja, u crkvi sv. Antuna Padovanskog na Sv. Duhu. Nastupile su skupine autentičnih pjevača iz Strizivojne, iz Vranovski/Bukovje, Podcrkavlja i Baranjskog Petrovog Sela. Odjeveni u svoje nošnje, izvodili su korizmene napjeve autentičnim načinom svojega kraja, što je publika pratila s velikim zanimanjem. U prvom planu bio je manje umjetnički dojam, a više osjećaj zajedništva u slavljenju korizme i Muke Gospodinove. Takvi su koncerti najdragocjeniji jer iskapaju iz zapuštenih regija upravo ono prvotno vokalno

blago koje tek onda, zalaganjem etnomuzikologa, ide na svoj put do umjetničke prakse i koncertnih podija. Na koncertnom podiju je festival i završio, u ponedjeljak, 29. lipnja u crkvi sv. Jeronima u Maksimiru, kad smo uživali u snažnom sopranu Nikoline Pinko Behrends, uz violinisticu Annu Kirchmayer Wonnemann i Evu Kirchmayer Bilić za orguljama. Doista, od prvoga koncerta Passion Christi, od Muke, do pobjede, do Christus vincit, kako je naslovljen taj koncert. Otkupljujući koncert Bio je to poseban koncert posvećen kao molitva za oproštaj svim nepravdama koje su tijekom komunističkoga režima snašle duhovnike i skladatelje u Hrvatskoj. Slušali smo niz skladbi visokoga umjetničkog izričaja. Fragmentima iz opusa bili su zastupljeni: Kamilo Kolb, Jakov Gotovac, Dora pl. Pejačević, Miroslav Grđan, Matija pl. Ivšić, Anselmo Canjuga, Boris Papandopulo, Lujza Kozinović, Hubert Pettan, Bernardin Sokol, Anđelko Klobučar i Albe Vidaković. Ispod površine ta imena otkrivaju mnogo toga važnoga: npr. o. Bernardin Sokol je tragično stradao, a prvi je notno zapisao napjeve Gospina plača iz šest naselja na otoku Hvaru u sklopu procesije na Veliki četvrtak Za križen, i to još tridesetih godina prošloga stoljeća. Skupilo se tu puno tragičnih sudbina, da glazbom upute, kako je to u programskoj knjižici napisala Eva Kirchmayer Bilić, »molitvu za oprost prema nemaru, nepravdi i zaboravu koji je prema djelima brojnih skladatelja i skladateljica učinjen«. Tim dojmljivim nastupom sopranistice sa švicarskom adresom, i otkupljujućim koncertom, završen je glazbeni dio ovogodišnje Pasionske baštine koja se, unatoč velikom odgađanju, ipak održala.

Koncert Ansambla studenata Muzičke akademije za novu glazbu (ASMANGU), Koncertna dvorana Blagoje B er sa, 31. s i ječ n j a 2 02 0.

Da se ne zaboravi!

Posveta, u povodu 90. godišnjice rođenja, preminulom Stanku Horvatu, iz čije su klase proizišli mnogi hrvatski skladatelji, među njima Frano Parać, Ivo Josipović, Srđan Dedić, Mladen Tarbuk, Dalibor Bukvić, Vjekoslav Nježić, Sanda Majurec i voditelj ansambla Berislav Šipuš

nizu koncerata ansambla ASMANGU Muzičke akademije izveden je i koncert u povodu obilježavanja 90 godina preminuloga skladatelja Stanka Horvata, iz čije su klase proizišli mnogi hrvatski skladatelji. Među njima su Frano Parać, Ivo Josipović, Srđan Dedić, Mladen Tarbuk, Dalibor Bukvić, Vjekoslav Nježić, Sanda Majurec i drugi, kao i voditelj ansambla Berislav Šipuš. Prema riječima profesora Šipuša, Horvat je ostavio trag koji je nemoguće opisati, a ovaj

koncert upravo je bio posveta njegovu djelu i životu. »Da se ne zaboravi«! Kasniji opus Ansambl ASMANGU nastao je iz izbornoga kolegija te je svoj rad, kako u nazivu ansambla stoji, posvetio upravo praksi nove glazbe, one inozemnih autora i hrvatskih, a izvođači su isključivo studenti, različitih godina studija i odsjeka. Mogli bismo reći, oni među rijetkima s izraženim zanimanjem za novu glazbu. Odabrani program Horvatova opusa te večeri sastojao se od četiriju skladbi nastalih u skladateljevoj poodmakloj dobi. Redom izvedbe, riječ je o sljedećim skladbama: Dah i dodir za

obou, klarinet, fagot i klavir (2002.), Silazak na vrh za mezzosopran i komorni ansambl (2006.), Kafkophonie za gitaru i gudački kvartet (2001.) te Ljetni diptih za violončelo i orkestar (2000.). Skladba Dah i dodir, parafrazirajući naslov, upravo je pisana u »dahu«, no slušanjem se uočava višestavačnost bez jasnih granica. Riječ je o skladbi koja izmjenjuje upravo DAH (puhaći instrumenti) te DODIR (dionica klavira). Suprotstavlja ih jednu drugoj kao cjelinu, koračničkim, ali prilično laganim korakom koji se pretvara u ‘tokatnu’ ritmičku figuru, nepravilnog rasporeda, virtuoznu i zahtjevnu. Upravo taj virtuozni i zahtjevni nepravilni raspored uzrokovao je u puhačkih izvođača zastoje te

Zahvaljujući entuzijazmu i stručnosti profesora Berislava Šipuša, publika je dobila još jedan ansambl čiji rad može pratiti — ASMANGU

nsambl AMSANGU pokazao je da je riječ o mladim izvođačima čiji je spektar interesa šarolik i koji će se rado, bez obzira na rizik, okušati u izvedbi glazbe koja zahtijeva drukčiji izvođački pristup od onoga na što su u glazbenom školovanju odmalena navikli

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Piše: Katia Šarlija

Skupština predstavnika Hrvatskog društva skladatelja na svojoj sjednici održanoj 8. srpnja 2020., temeljem članka 37 Statuta, raspisala je

NATJEČAJ

BROJ 222, SRPANJ 2020.

za voditelja Glazbene tribine

Koliko je kompozicijska klasa na Muzičkoj akademiji profesora Stanka Horvata bila tražena, dokazuje niz njegovih briljantnih studenata, među kojima su bili Frano Parać, Ivo Josipović, Srđan Dedić, Mladen Tarbuk, Dalibor Bukvić, Vjekoslav Nježić, Sanda Majurec, kao i voditelj ansambla ASMANGU i inicijator koncerta prof. Horvatu u čast, Berislav Šipuš

neplanirane nepravilnosti. Već na prvo slušanje bilo je jasno da nije riječ o nesposobnosti izvođača, nego o prilično zahtjevnim dionicama za čiju je izvedbu kvartet trebao još malo vremena kako bi bio potpuno opušten s materijalom s kojim se ‘uhvatio ukoštac’.

Stanko Horvat za svoja je djela pronalazio nadahnuće u književnim djelima, a skladba Silazak na vrh za mezzosopran i komorni ansambl inspiraciju crpi upravo iz stihova osam soneta sonetnoga vijenca Luke Paljetka. Analogno osam soneta, riječ je o osam stavaka, to jest osam pjesama. Prva verzija djela pisana je za glas i klavir, a instrumentaciju koju smo imali prilike čuti na koncertu, Horvat je počeo 2006. godine. Dovršio je instrumentaciju za prve dvije pjesme; treću i četvrtu ostavio je u skicama, dok ostale četiri nije ni počeo instrumentirati. U tome ga je spriječila smrt, ali je kompletnu orkestraciju dovršio njegov učenik, profesor Šipuš. Bez ikakve skice ili smjera instrumentiranja dionica za nedovršene pjesme, Šipuš se našao pred zahtjevnim zadatkom. Kako i sam navodi, uspio je zadržati smjer svojega profesora u ideji instrumentacije koja ostavlja otvoren prostor glasu i riječima. Riječ je o atmosferom različitim stavcima u kojima je jasno vidljiva zahtjevna dionica mezzosoprana koju je izvela studentica Natalija Kralj. U rijetkim

trenucima nejasnoće iznesenog teksta, Natalija se izvrsno snašla u interpretaciji partiture. Skladba Kafkophonie za gitaru i gudački kvartet rezultat je skladateljeve opsjednutosti Kafkom, koja prikazuje specifično negativni odnos gitare i kvarteta. Njihova distinkcija slušno je dočarana, ali ovaj put i fizički, pa je gitaristica Petra Stojaković vidno fizički premještena, leđima okrenuta kvartetu. Riječ je o četverostavačnoj skladbi ‘netradicionalnog’ karaktera i tempa u kojoj je jedino treći stavak brzoga tempa. Gitaristica je tu bila protagonist, otuđeni pojedinac poput Kafke, koji uporno ponavlja suptilnu i intimnu temu u varijacijama, svaki put kao odgovor na sviranje gudača. U prva tri stavka gitara s gudačima pokušava uspostaviti neki dijalog u smjeru pitanja i odgovora, ali posljednji stavak na partituri jasno prikazuje kako razumijevanja između govornika nema te da nastupa ‘šum’ u komunikaciji. Gudači inzistiraju na sumornim i dugim akordima, dok dionica gitare posljednji put pjeva svoju intimnu kantilenu, sad odsutno i melankolično. Violončelo solo Posljednja skladba na repertoaru koncerta, Ljetni diptih, napisana je za violončelo solo i ponešto neuobičajeni orkestralni sastav (vio-

lončelo, gudače, klavir, čembalo, čelestu, harfu i udaraljke). Riječ je o dva izrazito kontrastna stavka. Prvomu, naziva Teneramente, poetičnom i nježnom, suprotstavlja se drugi stavak, Robusto, namećući se agresivnošću i snagom. Ta skladba svakako u prvi plan ističe solista (Janko Franković) i njegov instrument, pritom bez želje za isticanjem virtuoziteta. Tako se dionica violončela često uklapa u opću zvukovnu sliku orkestra, ali se s njim i nadmeće, i to inzistiranjem na čvrstim figurama. Hrvatska glazbena scena rijetko se okreće izvedbi klasične nove glazbe (posebice one hrvatskih autora) pa ju je publika iznimno imala priliku čuti tek na koncertima Cantus Ansambla ili svake dvije godine na Muzičkom biennalu. Zahvaljujući entuzijazmu i stručnosti profesora Berislava Šipuša, publika je dobila još jedan ansambl čiji rad može pratiti. Još je važnije to što su studenti Muzičke akademije dobili odličnu priliku usavršavati se u interpretaciji nove glazbe uz stručno vodstvo koje i zaslužuju. Te večeri ansambl AMSANGU pokazao je da je riječ o mladim izvođačima čiji je spektar zanimanja šarolik i koji će se rado, bez obzira na rizik, okušati u izvedbi glazbe koja zahtijeva drukčiji izvođački pristup od onoga na što su odmalena navikli u glazbenom školovanju.

1. Na Natječaj se mogu prijaviti redoviti članovi HDS–a. 2. Natječaj se odnosi na tribine u godinama od 2021. do 2024. 3. Prijedlog treba sadržavati programski i financijski dio. Financijski parametri (uvid u troškove i prihode dosadašnjih Tribina te pretpostavljene prihode manifestacije za 2021. godinu), kao osnova za izradu financijskog plana, mogu se dobiti u tajništvu HDS–a. 4. Pisane prijave podnose se osobno ili preporučenom poštom tajništvu HDS–a najkasnije do ponedjeljka, 31. kolovoza 2020. godine. 5. S izabranim kandidatom ne zasniva se radni odnos. Međusobni odnosi rješavaju se temeljem Statuta odlukama nadležnih tijela HDS–a ili ugovorom. 6. Nakon imenovanja, voditelj je na osnovi prihvaćenog programa dužan surađivati s glavnim tajnikom Društva i direktoricom Cantusa d.o.o. te sudjelovati u realizaciji manifestacije. Planirani termini manifestacije su u prvom dijelu studenoga. U Zagrebu, 8. srpnja 2020. Mladen Tarbuk, predsjednik HDS–a, v. r.

Mladen Tarbuk, predsjednik HDS–a, v. r. Skupština predstavnika Hrvatskog društva skladatelja na svojoj sjednici održanoj 8. srpnja 2020., temeljem članka 37 Statuta, raspisala je

NATJEČAJ za umjetničkog voditelja jazz–projekata HDS–a 1. Natječaj se odnosi na manifestacije jazz.hr/proljeće, jazz.hr/jesen i na ciklus jazz.hr, na koncertne sezone od jeseni 2021. do proljeća 2025. godine. 2. Na Natječaj se mogu prijaviti redoviti članovi HDS–a. 3. Prijedlog treba sadržavati programski i financijski dio. Financijski parametri (uvid u troškove i prihode na projektu prethodnih godina), kao osnova za izradu financijskoga plana, mogu se dobiti u tajništvu HDS–a. 4. Pisane prijave podnose se osobno ili preporučenom poštom tajništvu HDS–a najkasnije do ponedjeljka, 31. kolovoza 2020. godine. 5. S izabranim kandidatom ne zasniva se radni odnos. Međusobni odnosi rješavaju se temeljem Statuta odlukama nadležnih tijela HDS–a ili ugovorom. 6. Nakon imenovanja, voditelj je na osnovi prihvaćenog programa dužan surađivati s glavnim tajnikom Društva ili njegovim zamjenikom. U Zagrebu, 8. srpnja 2020. Mladen Tarbuk, predsjednik HDS–a, v. r.

BROJ 222, SRPANJ 2020. Matej Grgić

Margareta Ferek Petrić, umjetnička ravnateljica Muzičkog biennala Zagreb i nova članica HDS –ove Skupštine predstavnika

Biennale je esencija mojega pristupa pisanju i slušanju glazbe Razgovarali smo o svakodnevnom skladateljskom radu, o tome kako kriza pokreće kreativna rješenja i nove ideje te o prvoj godini rada novoga umjetničkog vodstva najvećeg projekta Hrvatskog društva skladatelja Razgovarala: Karolina Rugle

kladateljica i umjetnička ravnateljica Muzičkog biennala Zagreb te odnedavno članica HDS–ove Skupštine predstavnika, Margareta Ferek Petrić podijelila je s nama planove i razmišljanja o programu 31. MBZ–a, iz dviju perspektiva: »Jedna je prije pandemije i potresa u Zagrebu, u kojoj je program bio gotovo zaključen i jasan, dok druga trenutačno ‘visi’ u nekom međuprostoru u kojem ništa ne

može biti definirano s obzirom na situaciju u kojoj se nalazimo.« Razgovarale smo o svakodnevnom skladateljskom radu, o tome kako kriza pokreće kreativna rješenja i nove ideje te o prvoj godini rada novoga umjetničkog vodstva najvećega projekta Hrvatskog društva skladatelja, prije 60 godina pokrenutog festivala koji, uz Ivana Josipa Skendera, Tomislava Olivera i Davora Hrvoja, kao njezine suradnike u festivalskom vijeću, Margareta uvodi u novo desetljeće.

gođen pandemijom, a nakon toga i Zagreb potresom, u moj kalendar bilo je upisano puno putovanja, rokova, izvedbi, sastanaka... sve je bilo isplanirano godinu i pol unaprijed. U jednom trenutku jednostavno je sve stalo, a puno toga se i srušilo.

Kako je izgledalo proteklih godinu dana u tvom životu?

Dvije su razine na kojima uočavam određene promjene. Jedna je na neki način psihološka, osobna; vremenska koordinacija pri odrađivanju svih zada-

Do trenutka kad svijet još nije bio po-

Što se promijenilo otkad si dobila povjerenje za oblikovanje umjetničkoga puta sljedeća dva Muzička biennala Zagreb?

taka i uloga koje imam u profesionalnom životu veliki je izazov. Osim što vodim Biennale, intenzivno skladam i vodim privatnu klasu od desetak učenika. Dodamo li tome i privatni život, često poželim da dan ima 34 sata (najradije bez spavanja). Iako sam s godinama postala vrlo disciplinirana u usporedbi s tim kakva sam bila u svojim dvadesetima, protekle sam godine još snažnije zacementirala krug funkcioniranja, fiksne procese koji mi određuju dan (koji se najčešće sastoji od 10–12 sati rada, osim vikendom). Najteže mi pada naučiti kako u glavi koordinirati vlastiti svijet kreativnosti, intro-

BROJ 222, SRPANJ 2020.

vertan svijet skladanja s ekstrovertnim potrebama vođenja festivala, koje uključuju stalnu komunikaciju, dostupnost i praćenje velikog broja drugih umjetnika. Gledajući iz profesionalnog kuta, čini mi se da uloga umjetničkog vodstva festivala nosi određenu važnost pa kad sam u ulozi skladateljice, pri čestitanju na nekom djelu, publika me obavezno pita i nešto u vezi s festivalom. Mogla bih reći da jedna uloga drugu na neki način osnažuje i dopunjuje. Sada imam jasniji uvid iz obiju uloga, organizatorice i umjetnice, te ovisno o potrebi mogu mijenjati funkciju. Kako je nastajao program 31. MBZ–a, odnosno obljetnički program 60 godina od početka MBZ–a? Prva pomisao mi je bila da mora biti uistinu slavljenički, dinamičan i zanimljiv. Većinu sam već imala u konceptu, no u stvarnosti sve doživi metamorfozu iz praktičnih razloga: za neke poželjne goste je 2021. već bila potpuno isplanirana, neki su jednostavno preskupi ili se čovjek ipak ne nađe na istoj valnoj dužini, pa traži dalje. Iako je godišnjica i zato fokus automatski vodi u neku retrospektivu, meni je bilo vrlo važno da se uključi što više skladatelj(ic)a mlađe i srednje generacije te ansambala koji su u stalnom kontaktu s najsvježijim događanjima na sceni, tako da ta retrospektiva ne živi sama za sebe, nego da bude kao trampolin za skok u budućnost. Zdrava ravnoteža između hrvat-

Tim MBZ–a 2021. Sastanci na webu: Margareta Ferek Petrić (predsjednica) i članovi festivalskog odbora, kolege skladatelji »ozbiljnjaci« Tomislav Oliver i Ivan Josip Skender

skog i međunarodnog također je imala veliku ulogu. Neizvjesna budućnost U ovom trenutku imam nekoliko verzija programa. Od vrlo skromne verzije do najboljeg mogućeg scenarija unatoč rezovima. Ne znamo kad će se opet moći putovati ili organizirati događanje poput koncerta koji uključuje nastup orkestra, nije nam sasvim jasna financijska situacija zbog restrukturiranja budžeta nakon katastrofa koje su zade40

sile Zagreb, a nesiguran je i tijek obnavljanja lokacija koje su trebale igrati važnu ulogu; kao najvažniju ovdje izdvajam Hrvatski glazbeni zavod. Kad je riječ o koprodukcijama, teško je na međunarodnoj razini nešto odlučiti dok svi stoje pod upitnikom što se budućih mogućnosti putovanja tiče. Zato mi je cilj poraditi na domaćim snagama i spojiti se i izvan granica akademske suvremene klasične glazbe. No taj skok izvan akademskih granica zapravo je moj cilj neovisno o novonastaloj situaciji. Što je novo u ovom programskom formatu, a što je zadržano iz dosadašnjih? Je li se mijenjao način predstavljanja programa ili je uglavnom i dalje riječ o klasičnoj koncertnoj i izvedbenoj shemi? Za mene je jasan i odličan rez u odnosu na prošlost bio MBZ 2019. godine te mi je kao takav na neki način primjer koji želim slijediti i razvijati. Komunicirao je sa širom publikom, ne samo odličnim odabirom lokacija i svestranim izborom programa, nego i najavama i modernim dizajnom, te je održana odlična međunarodna radionica, studenti su dobili slobodno mjesto za kreativnost u programu Knapanja i festival se odmaknuo od pomalo zamornog tradicionalnog pristupa, usudio se ući u prostor izvan strogo akademskog. Općenito, smatram da je festival apsolutno zadužen i za predstavljanje klasične koncertne situacije; odlični ansambli i djela uvijek trebaju dobiti svoj prostor i vrijeme za prezentaciju. No promatrajući samu sebe kao stalnu posjetiteljicu koncerata, morala sam si ponekad priznati da se dosađujem ako je više koncerata na sličnom mjestu i u istom kontekstu. Dakle, cilj je iskoristiti prostore koji nisu samo koncertne dvorane, preokrenuti tipične situacije između publike i izvodača, prirediti iznenađenja usred koncertnih navika te potaknuti što više osjetila. Interaktivnost i mobilnost ostaju u fokusu. Jesu li neke tematske ili poetičke linije odredile program sljedećega MBZ–a? Kojim ste kriterijima ti i festivalski odbor vođeni pri oblikovanju programa i formiranju suradnji — od čega se ne odustaje i kojim ste promjenama otvoreni? Uzmemo li kao polaznu točku odgovor Milka Kelemena na pitanje što je muzika?, na što je odgovorio: »Muzika je projekcija akorda dojmljivog (majestas, fascinans, tremendum, energicum, sanctum, mirum) na muzičke strukture«, te promotrimo li kako se ideje i strukture mijenjaju kroz vrijeme i koliko se odgovora nudi na to pitanje, vrlo je jasno da u svakom skladateljskom porivu postoji zajednička zvijezda vodilja, no i mnogo varijacija. Upravo vrijeme kao protagonist ima utjecaja na stvaranje pojedinca, a prolaznost kao ne-

zaobilazan čimbenik, osobito u glazbi, otkriva senzibilitet stvaralaca prema tijeku zbivanja. Nezaboravni trenuci Djelomično sam uspjela složiti program kao neku vrstu putovanja kroz vrijeme, kao konfrontaciju starog i novog koja uvijek vodi u sadašnjost te otvara vrata u budućnost. To mi je važno i unutar pojedinih koncerata i u velikom luku cjelokupnog festivala. Nakon što je toliko toga već istraženo i na neki je način postalo klišej, težim pronalaženju originalnosti i snage individualnog izražaja skladatelj(ic)a, kao i nekoj vrsti radikalnosti i samouvjerenosti u nastupu glazbenika i ansambala. Ne želim blijede, lako zaboravljive koncerte, nego djela i ljude koji inspiriraju, potiču na razmišljanje, pa čak i iritiraju. Bez toga nema umjetnosti koja ostavlja trag, a uloga ovakvog festivala je upravo to — da u nekoj povijesnoj liniji stvori nezaboravne trenutke i na neki način utječe na kulturno društvo. Kakva je bila dinamika rada sa suradnicima unutar umjetničkog vodstva i s partnerima s kojima ste dogovarali i stvarali programe? Pri odabiru programskog vijeća bilo mi je važno da svi donose nešto individualno i da se međusobno dopunjujemo svojim različitostima te da barem većinom predstavljamo novu generaciju. Svima nam je zajednički cilj dovesti imena koja i sami rado slušamo kod kuće i na koncertima, glazbenike kojima se divimo i za koje mislimo da bi obogatili povijest zagrebačkih koncerata ako ih ugostimo. Programska komisija stoga djeluje prije svega vrlo idealistički, jer se sastoji od skladatelja i profesora Tomislava Olivera, zatim skladatelja, dirigenta i profesora Ivana Josipa Skendera te nezamjenjivog jazz stručnjaka i apsolutnog zaljubljenika u glazbu, Davora Hrvoja. Mozak festivala Nakon svih naših zanesenjačkih planova stupa na snagu glavna producentica (ujedno i glavna urednica dječjeg programa MBZ–a), Nina Čalopek, koja je za mene glavni mozak festivala jer ima savršeno iskustvo prijašnjih godina rada i ravnotežu između kreativnog, ideološkog i praktičnog, bez koje ništa ne bi bilo moguće. Rado se redovito konzultiram i porazgovaram s iskusnijim kolegama; zaista mi je jako stalo da budemo u odličnom kontaktu s našim glavnim tajnikom Antunom Tomislavom Šabanom koji je čuvar naših financijskih kanala. Sve u svemu, rekla bih da imamo odlične odnose i komunikaciju i da ćemo sigurno i u ovim totalno ludim vremenima uspjeti stvoriti nešto smisleno i nezaboravno. Je li ova nova ‘dužnost’ utjecala na tvoj

skladateljski rad? Utjecala je, i pozitivno i negativno. Prilično kasnim sa svim notama koje različiti ansambli od mene očekuju, baš zbog već spomenute borbe između tih uloga koje imam, pa većinom nedostaje vremena za nešto. No istražujući skladatelje i ansamble, susrela sam se s još više repertoara nego što bih inače. Tako se razviju novi impulsi u kreativnoj strani glave, čak i podsvjesno, jer sve informacije koje čovjek skupi utječu na daljnji tijek izražavanja skladateljskih misli. Očekujući adrenalin Razlikuje li se tvoj pogled na ovu ulogu sada od one predodžbe koju si imala tijekom prošlog festivala, nakon što si odabrana za umjetničku ravnateljicu MBZ–a? Realno, moram priznati da nisam točno znala što me očekuje u toj ulozi, a prije svega me život naučio da nemam previše konkretnih očekivanja, nego da putem učim i uvidim kako stvari najbolje funkcioniraju. I volim se baciti u hladnu vodu s iskustvima. U svakom slučaju, ispalo je puno više posla sa svime, nego što sam mislila. To mi samo po sebi nimalo ne smeta, ali velika je šteta da dio posla na neki način visi u zraku zbog novonastalih (ne)prilika. U svakom slučaju, već sada mogu zamisliti koliki je to adrenalin kad je festival uistinu u tijeku. Bit će nam potrebno još puno energije i sreće s nekim stvarima, no prije svega, osim što ćemo kao tim dati sve od sebe da obavimo dobar posao, nadam se da ćemo se i dobro zabaviti, zajedno s publikom. Devet mjeseci od predviđenog održavanja prvog festivala pod umjetničkim vodstvom Margarete Ferek Petrić. U kojoj je fazi festivalski program, što je bilo predviđeno za 31. MBZ? Program je iz gotove forme na neki način opet prešao u stvaranje i prilagođavanje uvjetima, tj. mora biti spreman suočiti se sa svim izazovima koji će nam eventualno doći, neki od njih možda i u zadnji čas. Nekoliko sam gostiju ‘prebacila’ na 2023., za kada se nadam da će sve biti ‘u normali’. Neke sam morala odgoditi, a većina toga je na čekanju dok ne vidimo kako će se situacija razvijati. Bez jamstva Što se ovih tjedana događa u kuhinji MBZ–a? Jeste li preformulirali programske ideje u alternativne mogućnosti, u skladu s prilikama nametnutim usred pandemije, ali i posljedicama nedavnog potresa? Jesu li suradnici, partneri i umjetnici spremni na promjene, zajednički formirati nove ideje i načine realizacije? Zapravo je to proces koji je tek počeo

pa se ne može očekivati da će se uskoro završiti. Znamo koji su nam ciljevi, ali s obzirom na nestabilnost struktura, svi smo otvoreni za nove mogućnosti. ‘Kuhaju’ se ideje koje se više okreću digitalnim rješenjima, pa čak i opciji tzv. socijalnog distanciranja pri izvedbama. Pomno pratim što se događa na međunarodnoj sceni. S jedne strane sretna sam da nam ovo izdanje ipak dolazi sljedeće godine, imajući na umu da se okolnosti u vezi s pandemijom mogu ponoviti i da nema nikakvoga jamstva za bilo što trenutno isplanirano.

Interaktivni programi Na popisu je velik broj zanimljivih glazbenika koji će u različitim formacijama i kontekstima te na vrlo individualan, a djelomično i intiman način približiti suvremenu glazbu publici i pokazati njezin snažan komunikativni potencijal. Baš taj pojam komunikacije mi je od početka važan. Pokušavam ga oživjeti u svim dostupnim formama, već sada prije festivala u pojedinim obraćanjima kolegama iz Skupštine predstavnika Hrvatskog društva skladatelja, a publici poslije u sklopu koncerata — uključivanjem studenata Muzičke akademije, predavanjima, programom za djecu i mlade te nekim programskim točkama koje potiču publiku na sudjelovanje. U najavnom se tekstu spominje »metamorfoza festivala«, težnja razvoju i potraga za utopijom — kako se gradilo na toj ideji, što vidiš kao nužnu metamorfozu ovog festivala? Biennale ima snažno ime u međunarodnim okvirima, zahvaljujući slavnim prijašnjim vremenima, no više puta sam u posljednjih godinu dana doživjela da se ljudi pozitivno iznenade da taj festival još uvijek postoji. Voljela bih da uspijemo istaknuti njegovu važnost

Matej Grgić

Veseli me da je opet uspostavljena komunikacija i suradnja s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu i da bismo mogli imati tradicionalno otvorenje s praizvedbom hrvatske opere (skladatelj Berislav Šipuš) u koprodukciji s tako važnom ustanovom. Večer bi završila opušteno, uz DJ–a. Na taj bismo način pokazali kako tradicija i suvremenost uspješno supostoje i otvaraju prostor za vrlo šarolik program. Nadam se da će se orkestralni koncerti moći održati jer u planu imamo nevjerojatne soliste, odlična odabrana djela i dvije dirigentice koje se još nisu imale prilike predstaviti Zagrebu.

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Uzmimo u obzir mogućnost najboljeg scenarija koji bi omogućio održavanje MBZ–a u gotovo punom kapacitetu s najmanjim izmjenama, što Biennale svakako donosi sljedećeg travnja? Čemu se nadaš, što su tvoje programske uzdanice koje se veseliš predstaviti publici?

na međunarodnoj sceni, da ljudi zainteresirani za suvremenu glazbu planiraju posjet Zagrebu baš u doba MBZ–a te da (p)ostane jedan od hot spotova na sceni. Glavna metamorfoza se već dogodila 2019. i sada je samo moramo gurati dalje, zainteresirati više publike, približiti eksperimentalni zvuk ne samo širem krugu ljudi nego i potaknuti znatiželju profesionalaca koji radije sviraju i slušaju tradicionalnu klasičnu glazbu. Za sve ima mjesta i vremena. Smatram da je vrlo važno izići iz okvira strogo akademskoga u što više smjerova i međusobno poticati interese za ‘različito’. Staro kao osvježenje Obljetnički se festival najavljivao i kao »sjećanje i slavlje prošlosti i s time povezane ličnosti, te sučeljavanje s mlađim generacijama — tzv. kontrasti vremena — oprečnost između minulog i živućeg«. Kako je vaš tim oblikovao program koji reflektira sjećanje, ali i teži razvoju i odražava današnju suvremenost izraza u zvuku? Sjećanje neće biti fokus programa, nego logična pratnja svemu što predstavlja sadašnjost. Dapače, želim da tih nekoliko odabranih starijih skladbi djeluje kao osvježenje u percepciji zvuka te da nas podsjete odakle smo na neki način krenuli i koliko smo daleko dospjeli u tretiranju raznih estetika. Koja je uloga najistaknutijih festivala kao što je ovaj u trenutnim uvjetima i situaciji koju su oblikovale mjere uzrokovane pandemijom i političke odluke te (ne)definirale institucije u kulturi? Festivali se moraju i dalje boriti za svo-

je pozicije jer se na taj način ne bore samo za radna mjesta u kulturi nego i omogućuju neku vrstu bijega od svakodnevice, poklanjaju posjetiteljima utočište kreativnosti. Baš je nedavno u doba karantene postalo jasno koliko ovisimo o društvenom životu koji je povezan s kulturom. Velik dio onoga što svakodnevno konzumiramo online jest umjetnost, a apsolutno ništa ne može zamijeniti susrete na koncertima, probe i žive izvedbe te procese koji se događaju u interakciji glazbenika i publike u specifičnom prostoru. Institucije bi trebale vrlo jasno i snažno napokon uvidjeti da ne mogu postojati ako su samoj sebi svrha te početi razmišljati dugoročno i velikodušno poticati održivost kulturnih radnika i događaja. Često mi se čini da, neovisno o državi, ima malo političara s vizijom i sviješću o povezanosti stanja između različitih sektora. Usred povoljnih uvjeta za rad, umjetnici stvaraju zainteresiranu i mnogobrojnu publiku, stvaraju reputaciju ne samo za sebe nego i za državu u kojoj su rođeni i(li) aktivni. Nadalje, dokazano je da kultura potiče i ekonomiju te utječe na stopu zadovoljstva u društvu. Smislene ideje Što inspirira za nastavak, ustrajanje i kreativan pristup izazovima koji su se nametnuli? Izazovi su na neki način moja droga. Nakon prvotnog šoka koji je tek nedavno splasnuo, pronašla sam energije za daljnje mozganje i otkrivanje novih pristupa. Kao skladateljica, ne mogu bez pisanja, to će uvijek biti dio mene, kao što imam potrebu za snom ili vodom. Tijelo na duže staze ne funkcionira bez skladanja, ako si se jednom ‘navu-

kao’. Kao umjetnička voditeljica, osjećam odgovornost prema glazbenicima i skladatelji(ca)ma te kolegama s kojima radim i onima koji su mi s povjerenjem predali ovaj posao. Osim iskrene fascinacije suvremenom glazbom, za sobom želim ostaviti neke smislene ideje i nezaboravne trenutke, tako da se na to dalje može graditi i transformirati. Ljudi često dvoje jesu li oni publika festivala kakav je MBZ. Mogu li se na neki način pripremiti za iduće izdanje, možda pogledati i poslušati radove umjetnika koji će gostovati i sl.? Imate li kakve preporuke za slušanje tijekom mjeseci koji dolaze? Kakva glazba ispunjava tvoje ‘karantenske’ tjedne? Nitko se ne treba posebno pripremati za MBZ. Treba jednostavno (p)ostati otvoren prema svim oblicima zvuka koji se nude. Moja večer slušanja glazbe počet će LP–jem svestrane violistice i pjevačice Jelene Poprzan, La folia, vodit će dalje na YouTube poveznicu live koncerta King Crimsona u Münchenu 1982., nakon čega ću se sjetiti da sam htjela poslušati jednu skladbu s kanala Black Page Orchestra, pa će mi pasti na pamet da dugo nisam poslušala Ligetija, Saariaho, Schnittkea ili Saunders, nakon čega mi treba neki kontrast, što će vjerojatno biti ili eksperimentalni jazz ili neka luda elektronika. Ima dana kad ću završiti s Pergolesijevom Stabat mater ili Björk ili Daft Punkom. Ponekad će me muž nagovoriti na Nicka Cavea. Dakle, cijeli spektar svega što me zanima čini me spremnom na svestranost koncerata kakvi se nude na festivalu poput Biennala. To je na neki način esencija mojega pristupa pisanju glazbe, kao i slušanju.

Arbanašku glazbu prvi put u javnosti izvan okvira zajednice (suvremeno, muzikološki i glazbenički) razotkrivaju muzikologinja i pjevačica Dina Bušić te gitaristica Melita Ivković

Zaboravljene pjesme zadarskih Arbanasa

Naselju Arbanasi, sastavnom dijelu Zadra, naziv su dali Albanci katoličke vjere koji su se onamo, u prvome od tri vala, 1726. doselili s područja Skadra i Bakra

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Piše: Ana Vidić

aselju Arbanasi, sastavnom dijelu Zadra, naziv su dali Albanci katoličke vjere koji su se onamo, u prvome od tri vala, 1726. doselili s područja Skadra i Bakra. Ono što su uspjeli donijeti u bijegu pred Turcima, prije svega svoj jezik i običaje, s vremenom su povezali s prisutnim hrvatskim i talijanskim kulturnim i društvenim tekovinama, njegujući u svojoj maloj zajednici poseban identitet, velikim dijelom utemeljen na arbanaškom govoru kao lokalnoj varijanti gegijskog dijalekta albanskoga jezika uz primjese hrvatskoga i talijanskoga. Nažalost, protok vremena neizbježno potiskuje u zaborav neka specifična obilježja toga identiteta, ponajprije sačuvana u naslijeđenim sjećanjima njezinih baštinika kojih je sve manje. Takva je sudbina i starih arbanaških pjesama, što nam, prvi put iznoseći arbanašku glazbu u javnost izvan okvira zajednice, suvremeno, muzikološki i glazbenički, razotkriva projekt Bërbili — Slavuj, muzikologinje i pjevačice Dine Bušić te gitaristice Melite Ivković.

Rođene Zadranke, klasično školovane glazbenice s diplomom Muzičke akademije u Zagrebu iz muzikologije, odnosno gitare, godinama nastupaju kao Dina e Mel, uspješno izvodeći brazilsku glazbu, poput klasika bossa nove i sambe. Svoje glazbeničko i organizatorsko znanje i iskustvo pretočile su u ovaj pothvat čiji počeci sežu u 1999. godinu, kad je Dina Bušić, po majci Arbanaška, u sklopu studija provela istraživanje o glazbi rodnoga kraja te snimila i zapisala neke arbanaške napjeve koje su joj otpjevali stari Arbanasi, počevši od bake Ermane koja ju je, uz ostalo, upoznala s najstarijom poznatom arbanaškom pjesmom Zogu i verës (Proljetna ptica). Niz godina poslije, 2017., Dina i Melita u Zadru su izvele nekoliko pjesama na promociji Udžbenika arbanaškog govora Maximilijane Barančić (buduće jezične savjetnice na projektu), a reakcije okupljenih potaknule su ih na daljnji rad, koji je uključivao muzikološki, autorski, aranžerski i dakako izvođački angažman, pri čemu su katkad stvarale cjeline iz tek rudimentarno zabilježenih napjeva, pronicavo upućujući na slojevitost i raširenost narodnoga glazbenog stvaralaštva i njegovu zastupljenost u različitim povijesnim i geografskim kontekstima. Novi život Idealan primjer je pjesma Bërbili (Slavuj) po kojoj je projekt i nazvan, čija je melodija poznata diljem Balkana, pa i Bliskog istoka, i uz čiji su arbanaški dio glazbenice uklopile i bosansku te tursku inačicu. Istovremeno su se odlučile i za osobni pe-

čat u duhu vlastitoga stila muziciranja, kao i u duhu world musica, pri čemu su kreativnu podršku našle u instrumentalnim doprinosima Edina Karamazova na gitari i sazu, Miroslava Tadića na gitari te Yvette Holzwarth na violini. Kruna toga rada je izdanje koje je zagrebačka etiketa Nota Bene polovicom ožujka objavila u digitalnom i CD obliku i koje zapravo prkosi svojem podnaslovu Zaboravljene pjesme zadarskih Arbanasa, udahnjujući novi život odabranim napjevima. Izdanje niže deset brojeva koji, uz spomenute pjesme Bërbili i Zogu i verës, donose izraze arbanaškoga ponosa u primjerima potpisivanja arbanaškoga teksta pod poznate talijanske kancone (Jam Arbëneš / Arbanas sam ja, Arbëneši vendi tem / Arbanasi, mjesto moje drago), sličice iz arbanaškoga života (Me ofičala / Časnici), izraze ljubavne čežnje i boli (Netët / Noći, Ni merje / Nespokoj), dječju pjesmicu (So edua nanën / Volim svoju majku) te dvije pjesme koje pripadaju talijanskim Arbanasima (Moj e bukura More / Moja prelijepa Morejo, Ishjë një ditë te mojit majit / Jednog dana u maju), koje zaokružuju pripadnost Arbanasa mediteranDina e Mel skom bazenu i potvrBërbili đuju zajedničko ishodište njihove tradicije. — Slavuj Niz zaključuje dokumentaristički vrijedNota Bene na Pecat të mužikës pe Arbënešit, koja bilježi izvedbe izvornih izvođača. Sve pjesme temelje se na tradicionalnim napjevima, izuzev autorske Netët, koju je 1956. napisao i uglazbio Daro Kalmeta.

Nostalgija za rodnim krajem, ljubavna čežnja, ponos i svijest o vlastitom identitetu i obitelji, teme su koje se provlače pjesmama. Već i odabirom, a onda i nadogradnjom inventivnih uključenih glazbenika čine stilski homogenu cjelinu. Novom interpretacijom (aranžmanima i izvedbom Melite Ivković te kristalno jasnim i melodioznim sopranom Dine Bušić, uz jedinstven pristup gostujućih glazbenika) odabrani napjevi oživljavaju brojnim slojevima i utjecajima spojenima u svježi stil koji razotkriva posebnu dimenziju i estetiku novokreirane glazbe: izričaj usporediv s emocijom portugalskoga fada ili bosanskoga sevdaha. Materijal je snimljen u crkvi Marijina Uznesenja na Zlarinu, pod vodstvom tonskog snimatelja Marina Fulgosija, koji je odgovoran i za miksanje, uz Jan–Erica Perssona iz švedske izdavačke kuće Opus 3 Records, dok je za mastering zaslužan Saša Miočić. Stručno obrađena građa i informativno opremljeno izdanje sadrži stihove svih pjesama u prijevodu Maximilijane Barančić s arbanaškog i albanskog i u prepjevu i adaptaciji Ljiljane Lili Koci. »Ovo je glazba živog iskustva, a ne nejasne ili pretpostavljene glazbene prošlosti, u koju su upisane riječi i uglavnom jednostavne prozodijske forme jednog tajnog jezika«, zapisao je u popratnom tekstu izdanja književnik Miljenko Jergović, zaključujući kako je riječ o dvostrukom daru današnjim slušateljima, kojim su zadarski Arbanasi dobili svoju malu pjesmaricu, a mi ostali zadarske Arbanase i njihovu kulturu.

Trinaesti album splitsko–zadarskog jazz sastava Black Coffee i pjevačice Martine Thomas

Reminiscencija na neke ljepše dane u glazbi Posebno su zanimljive autorske skladbe koje zvuče poput posvete glazbi sedamdesetih, nadahnute stvaralaštvom sastava kao što su Return to Forever i Mahavishnu Orchestra

ovi CD sastava Black Coffee kao da je stvoren za čisti užitak. Podijeljen je na dva dijela i ima, kako daje naslutiti naslov, jasnu priču. S tim »Bilo jednom...«, naime, počinju lijepe priče i bajke koje pamtimo od malih nogu. U pratećem tekstu albuma piše da je to »reminiscencija na neke ljepše dane u glazbi«. Basist i vođa sastava Renato Švorinić zamislio je slušanje albuma kao čitanje romana. »Nisam pristalica slaganja kompozicija bez reda i smisla. Gotovo sve skladbe na albumu datiraju iz razdoblja od pedesetih do osamdesetih godina 20. stoljeća, nastale u uvjetima kad je glazba dolazila iz srca i duše umjetnika, a ne strojeva kao danas.« Ipak, valja posebno izdvojiti dvije autorske skladbe koje su na albumu posebno zanimljive, jer dijele dva poglavlja

albuma: End of Chapter One i End of Chapter Two. Posveta sedamdesetima Prvi dio odabranih standarda na albumu (Hancock, Wonder, Sade Adu, Rodgers i Hammerstein) posvećen je angloameričkom naslijeđu. »To je ono na čemu smo stvorili svoj glazbeni izričaj«, govori Švorinić, koji uz pijanista Ivana Ivića potpisuje aranžmane (Feel Like Makin’ Love, Butterfly, Love is Stronger Than Pride, I Can’t Help It, My Favourite Things). Taj funky groove nose i dvije autorske skladbe. »Dvije naše kompozicije nastale su tijekom snimanja u studiju i rezultat su djelovanja nas trojice iz benda. Treći je bubnjar Jadran Dučić. Zvuče kao posveta sedamdesetima. Na taj su način muzicirali bendovi poput Return to Forever, Mahavishnu Orchestra i slični«, govori Švorinić. Drugi dio albuma, nježniji, melodiozniji, intimniji, čini frankofonska pjesmari-

ca. »Naša pjevačica Martine Thomas rođena je Njujorčanka, ali roditelji su joj s Haitija, pa je bilo logično da posegnemo i za repertoarom iz njezina materinjeg jezika«, objašnjava Švorinić. Izbor francuskih evergrina Becauda, Brela, Edit Piaf i Aznavoura u njezinoj interpretaciji zvuči prirodno i spontano (En maintenant, Ne me quite pas, L’hymne a l’amour, La boheme), iako su u aranžmanima i ritmički i harmonijski te pjesme približene funky ozračju prvog dijela. Brodvejski kraj »Na albumu se nalaze tri tijeka naracije, kao u romanima Marije Vargasa Llose, koji se međusobno isprepliću i ostavljaju prostora za daljnju radnju«, kaže Švorinić. Dok su autorske skladbe nastale tijekom snimanja albuma u studiju RSL u Novom Mestu, talijanski suradnici na albumu (trubač Massimo Dona i bandoneonist Daniele di Bonaventura) nadosnimili su svoje dionice u

Italiji. Imati takve suradnike, pokazalo se, zaista je dragocjeno.

Black Coffee » Martine Thomas

Once Upon a Time

Taj izrazito Caligola Records feelgood album probranih standarda, i s dvije zanimljive skladbe koje su odraz naslijeđa na koje se referiraju, završava gotovo brodvejski aranžiranom, mirnom i lijepo otpjevanom skladbom The Island, Brazilca Ivana Linsa. »Možda je to uvod u sljedeći album, ili — To be continued«, završava Švorinić. A Martine Thomas sjajna je, opuštena i sigurna pjevačica koju nažalost prerijetko imamo prilike slušati.

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Piše: Saša Drach

DAVOR HRVOJ

Black Coffee i Martine Thomas

Ratko Zjača objavio dva nova albuma, od toga jedan za diskografsku kuću Cantus d.o.o.

Tek u vlastitim skladbama razotkriva se um i emocija glazbenika BROJ 222, SRPANJ 2020.

Zjača je plodan skladatelj; mnoge skladbe na njegovim albumima su autorske, puno ih još nije snimio, no za svaki novi projekt piše nove Piše: Saša Drach

ad je 2019. Ratko Zjača dobio Nagradu Miroslav Sedak– –Benčić Hrvatskog društva skladatelja, za autorsko stvaralaštvo na području jazza, bila je to prilika da se rad toga gitarista, sklada-

telja i vođe sastava više približi domaćoj publici. Naime, iako rođen u Zagrebu, Zjača već četvrt stoljeća živi i radi u Nizozemskoj, vodi nekoliko sastava, putuje i nastupa na svjetskim festivalima, no u Zagrebu njegovi nastupi nisu česti. Ipak, jesenas je u sklopu festivala Jazz.hr jesen na Muzičkoj akademiji u Zagrebu nastupio sa ZZ kvartetom. Njegove albume, međutim, objavljuje njemačka etiketa IN + OUT Records,

pa se nakon dodjele HDS–ove nagrade pojavila ideja da Cantus objavi svojevrsni best off. Zjača je u Zagrebu stekao prvu glazbenu naobrazbu, a njegovi su interesi od početka bili široki. »Svirao sam kao srednjoško-

lac u Zagrebu u rock–bendu, kad mi je bubnjar donio ploče Virtuoso Joea

Ratko Zjača Nocturnal Four

Light In The World

Ratko Zjača

The Places You Will Go Cantus d.o.o.

IN + OUT Records

DAVOR HRVOJ

Hrvatski skladatelj i gitarist Ratko Zjača već četiri desetljeća živi i radi u Nizozemskoj

Passa te Live at Village Vanguard Johna Coltranea na kojoj je svirao Reggie Workman.« To je bila njegova inicijacija u jazz. Ti su albumi odredili njegov glazbeni put i shvatio je da će, želi li se ozbiljnije baviti jazzom, morati doći do tih ljudi. »U to vrijeme kod nas nije bilo škola za jazz, osim seminara u Grožnjanu, gdje je potkraj osamdesetih seminare držao Reggie Workman, koji mi je rekao da ću, mislim li ozbiljno svirati, morati studirati izvan Hrvatske.« To tada nije bilo jednostavno, a ni jeftino, no Zjača je otišao na rotterdamski konzervatorij gdje je predavao njegov junak Joe Pass. Faze razvoja »Svaki glazbenik prolazi tri faze«, govori Zjača. »Moja je prva faza bila imitacija, kad sam slušao album Virtuoso dok ga nisam znao napamet.« Nadahnjivali su ga i Monk, Mingus, Parker, Coltrane, Bill Evans, Ornette Coleman, ali i Hendrix i Zappa, a i Stravinski, Bartok, Šostakovič, kao i Ali Akbar Khan i Hariprasad Chaurasia. Od gitarista tu su kao prvi Joe Pass, pa Wes Montgomery, Jim Hall, John McLauglin, Kevin Eubanks, ali i ‘klasičari’ Julian Bream i Roland Dyens. Od hrvatskih glazbenika izdvaja Boška Petrovića i Miroslava Sedaka–Benčića. No tijekom školovanja svaki glazbenik ima dodira s različitim utjecajima, kad počinje, kako kaže, »druga faza, faza asimilacije, rad na vlastitim skladbama. Faza kreativnosti je zadnja, kad se radi isključivo na vlastitim skladbama«. Tijekom studija dobro je upoznao i klasičnu glazbu, zatim improvizaciju i kompoziciju s Bobom Brookmayerom, indijsku glazbu s Hariprasadom Chaurasijem, a tzv. metodu Effortless

Mastery učio je od Kennyja Wernera, deset godina prije nego što je objavom knjige ta metoda postala općeprihvaćena. »Moja generacija bila je jedna od prvih koja je učila tu metodu«, ističe Zjača. »Jednako važne bile su žive svirke. Tada sam svirao više od dvjesto koncerata godišnje, što danas mogu samo sanjati. Kad studentima pričam o tome, doima se kao priča s drugog planeta.« Budizam i psihologija »Važan mi je rad na sebi, učenje i stvaranje«, kaže Zjača. »Veliki sam ljubitelj glazbe, putovanja, slikarstva, filmske umjetnosti, budizma i psihologije, što ima utjecaja na moju glazbu i život.« Standard života i izbor glazbenika s kojima može raditi u Nizozemskoj mnogo su bolji nego u Zagrebu. To se vidi i na njegovim albumima, na kojima svira zavidan broj ozbiljnih svjetskih glazbenika. »To su vrhunski, kreativni, moji najdraži glazbenici. Obožavam svirati s onima koji imaju jak identitet i koji me inspiriraju.« To se vidi na upravo objavljenom albumu The Places You Will Go u izdanju Cantusa, koji je i pregled njegove karijere u posljednjih dvadeset godina. »Sjajno je na jednom albumu objaviti snimke s nevjerojatnim basistima (Reggie Workman, Miroslav Vitous i John Patitucci) ili bubnjarima (Al Foster, Steve Gadd, Adam Nussbaum, Antonio Sanchez i John Riley), no tu su i meni dragi suradnici, harmonikaš Simone Zanchini i saksofonist Stefano Bedetti.« Zjača skladbe piše upravo za određene glazbenike. »Moram znati tko će svirati sa mnom i preuzeti odgovornost da će upravo ta skupina glazbenika dobro zvučati zajedno. Kad sviraš sa starijim i iskusnijim glazbenicima, naučiš ono što te ne nauče u školi. Sjećam se turneja s Reggiejem Workmanon i Miroslavom Vitousom, na kojima mi se nevjerojatno puno stvari otvorilo i pomoglo mi u vođenju vlastite grupe.« Koncept zvuka Danas je Zjača i sam profesor, iako uvijek ističe važnost iskustva nastupa i svirke. »Esencijalno je svirati uživo, i to s glazbenicima boljima od sebe. Moj mentor, Reggie Workman, davno mi je rekao ono što redovito ponavljam svojim studentima: da odaberu skupinu onih među kojima

će biti najlošiji, jer će tako znati da će najviše naučiti.« Prethodni Zjačin autorski album, Light in the World, objavljen također u proljeće 2020. okupio je kvartet u kojem sviraju orguljaš Renato Chicco, saksofonist Stefano Bedetti i bubnjar John Riley. »Taj koncept zvuka potječe iz moje mladosti, kad su zapisi u tom formatu utjecali na moje glazbeno odrastanje.« Prije četiri godine bio je na turneji s Chiccom, a prije toga je snimio album s Bedettijem i shvatio da je to savršena kombinacija za budući projekt. Američki bubnjar Riley odabran je kao jedan od najboljih američkih bubnjara, ali i kao vodeći edukator kad se radi o bubnjevima. »Uvijek sam bio fasciniran bubnjarima i mnogi od njih su moji najdraži glazbenici. Volim da bubnjar ima slobodu i da reagira s bendom, a ne da samo drži ritam kako bi se drugi mogli koristiti svojim instrumentima za ego tripove. Veliki bubnjari znaju što je sloboda. Takav je Riley.« Da je Zjača u službi glazbe, a ne vlastitoga ego tripa, vidjeli smo ne samo na prošlogodišnjem koncertu na festivalu Jazz.hr jesen, nego i na njegovim albumima. Uvijek prepušta suradnicima da iskažu svoj identitet u zvuku i pristupu, ali i bira one koji su otvoreni za sve oblike glazbenih formi. »Tako mi ostaje sloboda pisanja, jer raditi s takvim glazbenicima je uživanje«, kaže Zjača. »Znam da će shvatiti što želim i prihvatiti moju viziju i koncept.« Pozitivan stav Devet autorskih skladbi na CD–u nudi raznolikost. »Želim čuti autentičnu glazbenu priču, originalnu, punu kontrasta, i pronaći idealan glazbeni tim koji će to realizirati«, kaže Zjača. »Skladbe su sazdane od motiva koji stvaraju izazov za interakcije, slušanje i razne oblike glazbenih formi u kojima smo željeli izbjeći pretencioznost i konvencionalnost, otvoriti što više mogućnosti za kolektivnu improvizaciju, ali uvijek u funkciji grupne dinamike.« Kad je davao naziv ovom albumu, Zjača nije mogao znati da nas je u trenutku izlaska dočekala pandemija i socijalna izolacija, no optimizam kojim prilazi svakom projektu sada je posebno dobrodošao. »Naziv albuma je ispao idealno, jer na svijet gledam pozitivno i vidim svjetlo na kraju ovog trenutno vrlo mračnog tunela.«

Hrvatski saksofonist Grga Savić u suradnji sa slovenskim glazbenicima

Slobodne improvizacije i pankerski akcenti Glazbenici preferiraju idejnost nad stavom i energijom, analitički uklanjajući prvoloptaške asocijacije na free jazz, a Savić zvuči kao karika koja nedostaje između Cannonballa i M–Basea Piše: Vid Jeraj

lovenskog bubnjara Bojana Krhlanka u domaćim krugovima znamo po suradnji s alt–saksofonistom Grgom Savićem koji živi u Berlinu, dok je u svijetu poznat kao član grupe Laibach. Inicijalna autorska izdanja pod etiketom Pocket Music objavio je 2014., kao prvi album na svijetu potpuno snimljen s aplikacijama za Android, nakon kojega je objavio i njegov nastavak.

BROJ 222, SRPANJ 2020.

ako rođen u Zagrebu, Zjača već četvrt stoljeća živi i radi u Nizozemskoj, vodi nekoliko sastava, putuje i nastupa na svjetskim festivalima, no rijetko ga možemo čuti u rodnom gradu

Taj je svestrani bubnjar, zaintereBojan Krhlanko siran za suvremeni zvuk jazza, ali i funk i break–beat, prve korake Circle of Pax napravio kao član grupe STROJ koja svira skladbe za limene baPocket Music čve. Usavršavao se na Konzervatoriju u Klagenfurtu. U triju sa Savićem, pridružuje im se gitarist i skladatelj Domen Gnezda koji je pažnju javnosti privukao mikrotonalnim soloalbumom, a 12 autorskih skladbi koje nastaju iz Krhlankovih instrukcija, skica ili sampleova, objavljuje slovenski nakladnik Klopotec. Circle of Pax u svojih 40–ak minuta ima sve elemente za album godine u regionalnim okvirima, a možda i preko ograde, budući da poštuje cjelokupnu tradiciju jazza, ali bez striktnog referiranja na nju. Naslovna skladba podsjetit će na neidiomatsku kaotičnost slobodne improvizacije, iako su akcenti teksture pankerski i preko citatnosti pulsiraju kao komentari. U djelu Privacy Policy trio se nadahnjuje infleksijama govornog automata koji zadire u tkivo suvremene tehnologije, postsnowdenovskog svijeta, dok se u Punch Bag onomatopeja iz japanskog samurajskog filma tretira kao fraza koju trio znalački pojačava na mjestima na kojima joj je potrebno te je jasno da glazbenici preferiraju idejnost nad stavom i energijom, analitički uklanjajući prvoloptaške asocijacije na free jazz, pa Savić zvuči kao karika koja nedostaje između Cannonballa i M–Basea. Trio je solaže otresao s rukava i jedino što rade je svirka. Ambijentalni ugođaj druge polovice albuma, kao na skladbi Bread and Butter, otkriva neistražen teren jazza koji je u svojim sadašnjim okvirima konzervativna glazba. Ovakvi albumi daju misliti što je sa svim tim skrivenim mogućnostima koje su tu, ali nikako da se izvrnu iz džepova. 45

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Arsenove rane godine napokon na albumu

Arsen Dedić

Briljantno stvaralaštvo šibenskog kantautora Ova kronologija može biti ogledni primjer kako se glazbena baština u domeni popularne kulture može revitalizirati na sveobuhvatan način Piše: Bojan Mušćet

Rane godine: kronologija

(1962. — 1964.) Croatia Records

a se objavi još toliko Arsenovih singlova, albuma i kompilacija koliko ih je za života objavio, ne bi bilo dovoljno da se na odgovarajući način dokumentira njegovo briljantno stvaralaštvo. S jedne strane, serijalom različitih izdanja i reizdanja (a to Croatia Records već dva desetljeća radi prilično pomno) možemo se podsjetiti na njegove nezaboravne skladbe te se bolje upoznati s onim manje slušanima, a s druge strane, dragocjeno će biti pronaći još koju diskografski nezabilježenu pjesmu ili snimku. Arsen je volio snimati svoje skladbe i nekoliko puta, pa je uvijek zanimljivo čuti manje poznatiju verziju neke renomirane skladbe.

Diskografski raritet

Do pojave znamenitoga prvog albuma Čovjek kao ja, Arsen je objavio devet solosinglova i EP–ja i jedan s kvartetom Melos. Tek je ponajbolje pjesme snimio nanovo, ugradivši ih u prve albume, tako da je većina toga repertoara ostala diskografski raritet, s obzirom na to da skladbe nisu dobile neku CD nadgradnju. Osim toga, Arsen se u svojim ranim godinama najprije nije htio okušati kao vokalni solist, radije pišući skladbe za druge izvođače pod pseudonimom Igor Krimov. Istovremeno je počeo skladati i nešto seriozniju glazbu za film, televiziju i kazalište. Osim toga, velik dio njegovih ranih radova odnosi se na prepjeve, pa nije jasno definiran

onaj trenutak koji dotadašnjega pjevača, skladatelja i tekstopisca pretvara u kantautora. Odnosno, taj trenutak nije bio diskografski potkrijepljen sve do prošle godine, kad je Croatia Records objavio dvostruku CD kompilaciju Rane godine: kronologija (1962. — 1964.) koju je uredio Siniša Škarica. Upravo na 39 zastupljenih pjesama može se prepoznati kako je Arsen u samo dvije godine od prpošnog interpreta prepjeva skladbi s američkih top–ljestvica postao naš najvažniji singer–songwriter. Pritom je Škarica odradio uistinu sjajan posao, pronašavši skladbe koje su se nalazile u prašnim arhivama raznih radijskih postaja i prvi put su, zapravo, objavljene na ovom izdanju. Uglavnom su to snimke nastale za potrebe raznih festivala, no nikad nisu osvanule na vinilnim pločama. Vrijednost autorstva Dobar dio tih izgubljenih snimki odnosi se na tzv. alternacije, odnosno druge izvedbe skladbi s festivala šezdesetih. U to doba bilo je uobičajeno da vrijednost autorstva ima prednost nad kvalitetom interpretacije, pa su dva izvođača (ili u slučaju dueta — četiri izvođača!) izvodila istu skladbu. Ona uspješnija izvedba završila je na vinilu, a druga je pala u zaborav. Tako danas možda nevjerojatno zvuči da je trademark skladbu Zvonka Špišića Milioner otpjevao Arsen Dedić i da ta izvedba nije uvrštena ni na jedan od čak tri festivalska 10–inčna vinila s po deset pjesama. S druge strane, tu se nalazi skladba Jesenji dažd autora Milana Lentića (poznatog po skladbi Pozdrav svijetu /Dobar dan/, s kojom su članovi kvarteta 4M predstavljali Jugoslaviju na Eurosongu u Madridu 1969.). Pjesma je osvojila treću nagradu publi-

ke, a alternativna verzija, ona Beti Jurković, nije diskografski registrirana. Pjevao i na ekavici Iste godine na Splitskom festivalu Arsen je u duetu sa Zdenkom Vučković izveo pjesmu Veslaj za koju je napisao i stihove (glazba je djelo Nikice Kalogjere), dok su u alternaciji pjevali njegova buduća supruga Gabi Novak i Marko Novosel; upravo je ta verzija završila na singlu. Pjesma je osvojila drugu nagradu publike. Te je godine na festivalu Beogradsko proleće otpjevao skladbu Radoslava Graića Prolećni cvet u aranžmanu Ferde Pomykala. To je rijetka skladba koju je Arsen izveo na ekavici (na CD–u je još i pjesma Sada ne Mihaila Živanovića, koja je publicirana na vinilu). Dosad je bila neobjavljena, a Siniša Škarica našao je način da je uvrsti na ovu kompilaciju. Na singlu se našla autorova izvedba, dok je još jednu verziju snimio Đorđe Marjanović za rusko tržište. Prvi put čujemo i country napjev Moja je draga iza modrih brda, autorskog tandema Kalogjera–Dedić, koja bi uz nešto drukčiji aranžman izvrsno pristajala današnjoj americana pjesmarici. Također, neobjavljena je i pjesma A kiša pada iz filma Svanuće Nikole Tanhofera. Zanimljivo je da je glazbu za film skladao Boško Petrović. A kiša pada je pjesma koju autorski potpisuje Arsen. Pravo remek–djelo Kolekcija sadrži i prvu Arsenovu kantautorsku pjesmu koju je izveo na Splitskom festivalu 1963. godine. To je Onaj dan, koja nikad nije otisnuta na vinilu, tako da je premijeru dočekala na ovom izdanju zahvaljujući i Goranu Pelaiću, neumornom kroničaru Splitskih festivala. Među povijesnim novitetima nalazi se i prva verzija prepjeva klasika Jacquesa Brela Ne me quitte pas, od-

nosno Nemoj me ostaviti. Tu je i pjesma Izmijenila si se (Ana), koju je Arsen snimio 1964., ali nije prenesena na vinil, za razliku od verzije koju je Drago Diklić objavio devet godina poslije. S dvije pjesme ova kolekcija na najbolji način odgovara na pitanje — kako je Arsen postao klasik? U ranoj je svojoj fazi snimio prve verzije pjesama Moderato cantabile i Kuća pored mora. Glazbu je napisao Nikica Kalogjera, a Arsen stihove. U nekoliko studijskih iteracija (gdje se osjeti sve sigurnije Arsenovo pjevanje) ta je pjesma postala pravo remek–djelo. Druga je Kuća pored mora, za koju Siniša Škarica u maestralnoj bilješci piše: Revitalizacija kulture »Ako je u Moderatu osjetio zadovoljstvo spoznajom da je definitivno pronašao svoj akord, nešto što mu je počela priznavati i pomalo ljubomorna cehovska okolina, Kuća — s kojom je prvi put osvojio najviše priznanje stručnog festivalskog tijela (koliko god takvim žirijima pomalo djetinje buntovno osporavao autoritet) — aklamacijom je prihvaćena od festivalske publike.» Bilo je to 1964. na Splitskom festivalu, kad mu je izmaknula prva nagrada publike samo zato što su te godine Tereza Kesovija i Toni Kljaković izveli neslužbenu splitsku himnu Nima Splita do Splita. No dobio je prvu nagradu stručnog žirija, drugu nagradu publike i nagradu za najbolje stihove. U alternaciji je opet pjevala Gabi Novak, a i ona je postala viceprvakinja, iza Ane Štefok, u anketi revije Studio. Kronologija koju je izvrsno uredio Siniša Škarica može biti ogledan primjer kako se naša glazbena baština u domeni popularne kulture može revitalizirati na sveobuhvatan način, čemu valja pridodati i odlično grafičko oblikovanje ovitka u režiji tandema Bacharach » Krištofić.

Prvi autorski album skladatelja Vjekoslava Nježića u Cantusovoj ediciji Hrvatski suvremeni skladatelji

Nijansiranje akustikom i elektronikom Četiri dojmljive skladbe iz opusa toga skladatelja srednjega naraštaja: Iluminations za simfonijski orkestar, Traces (Oblivion of Sleep) za simfonijski orkestar i elektroniku, Chronostasis za devet gudača i elektroniku te Kako je Potjeh tražio istinu za orkestar i elektroniku

išući o Ligetijevu djelu Atmosphéres, Harald Kaufman je svojedobno opisivao teksturu »zvuka koja se razvija kako bi demonstrirala fenomen akustičnog stajanja na mjestu«; istovremeno, ta je tekstura živa, u njoj je prisutan unutarnji pokret koji Kaufman, barem što se Ligetija tiče, uspoređuje s disanjem. Slično, ali opet sasvim drugačije i za svaku skladbu specifično, na autorskom albumu, koji je prošle godine objavila izdavačka kuća Cantus, Vjekoslav Nježić oblikuje četiri dojmljive skladbe: Iluminations za simfonijski orkestar, Traces (Oblivion of Sleep) za simfonijski orkestar i elektroniku, Chronostasis za devet gudača i elektroniku te Kako je Potjeh tražio istinu za orkestar i elektroniku. Svim navedenim djelima zajednička je sklonost reinterpretaciji ligetijevske Klangkomposition i schönbergovske Klangfarbenmelodie, ali uz gotovo tradicionalnu formalnu jasnoću (skladbe su najčešće dvodijelne) i prisjećanje na tonalitet koji se, naročito u Iluminacijama, osjeća negdje u zakutku uma. Napetost — opuštanje

U Iluminacijama se skladatelj ‘tradicionalistički’ oslanja na gudače, s jedne strane tretirajući orkestar gotovo klasično, da bi s druge strane doveo slušatelja do zaključka kako, da nije orkestralnog totala, dojam ne bi bio tako slikovit. Moćni ili/i ritmični blokovi izmjenjuju se (opet na temelju tradicionalnog načela napetost — opuštanje), s mirnijim dijelovima, pri čemu glazbeni materijal jednog bloka utječe na oblikovanje glazbenoga materijala sljedećeg bloka. Na taj način, blokovi su sadržajno povezani, a formalno razdvojeni. S treće strane, završetak skladbe Iluminations je otvoren... Nježić u svojim Iluminacijama, skladbi koja je nastala tijekom studija kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesora Stanka Horvata, vješto balansira između tradicionalizma i nešto starije suvremenosti (mislim na glazbene tehnike sredine prošloga

stoljeća), što će se zadržati kao kompozicijsko–tehnička osnova i njegovih kasnijih djela, na primjer djela Traces (Oblivion of Sleep), skladanoga za orkestar i elektroniku. Elektronika je tu tako dobro uklopljena u orkestralno tkivo da je jasno kako skladatelj ne radi razliku između elektronike i akustike — za njega su i elektronika i akustika instrumenti koji služe bojenju skladbe. U specifičnom načinu koloriranja Traces (Oblivion of Sleep) mahom sudjeluju ležeći tonovi koji su rijetko nepokretni u smislu stazisa — upravo suprotno, oni su zapravo osnova unutarnjeg kretanja. Uostalom, skladba počinje ‘hodajućim’ zvukovima/akordima/clusterima čiji pokret tvori melodiju; a ta melodija, daljim razvojem, postaje podloga elektroničkom zbivanju. Mogli bismo tako slijediti razvojni put glazbenih elemenata unedogled, jer u Nježića je sve povezano, sve logično teče. Sitne varijacije Poseban status u toj skladbi ima ponavljanje. Ono nikad nije doslovno, premda se čini da jest. Formativni glazbeni blokovi nalikuju jedan na drugi, ali zapravo nisu isti; jednako tako, na mikroplanu motivi/melodije se ponavljaju, ali uvijek sa sitnim varijacijama. Čak su i ležeći tonovi tretirani različito: šire se na drugačiji način, razmiču se drugačije, ali istovremeno zadržavaju dojam da se radi o tonovima čija je osnovna funkcija da tvore temelj eksponiranim glazbenim događanjima. Imajući sve to na umu, postaje jasna ideja sna, jer se djelo oslanja na realno, ali je to realno ponuđeno na takav način da ga mozak procesira drugačije. Ako pojednostavnjeno gledamo, čini se da je temeljna veza s realnim precizna i stroga organizacija skladbe, no da unutarnja zbivanja, posebice postupanje s glazbenim sadržajem, unose u djelo mnogo toga nadrealnog, pa prema tome bliskog snu. Za domaće i strance Takav zanimljiv, za slušatelje itekako primamljiv koncept kompozicijsko– tehničkih postupaka očito je povodljiv i izvođačima, jer Nježićeva djela podjednako rado izvode i domaći i strani sastavi. Na skladateljevu autorskom albu-

mu djela Iluminations i Traces (Oblivion of Sleep) nadahnuto izvodi Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije pod dirigentskim vodstvom Mladena Tarbuka, dok skladbu Chronostasis za devet gudača i elektroniku izvodi renomirani francuski sastav Musiques Nouvelles pod dirigentskim vodstvom skladatelja i violončelista Jean–Paula Dessyja (što je snimka s Muzičkog biennala Zagreb iz 2005. godine). I Chronostasis se temelji na ideji Klangfarbenmelodie, gdje je elektronika, kao i u ostalim skladbama, tretirana kao još jedna instrumentalna boja. No u tom djelu skladatelj izdvaja pojedine solističke instrumente iz ansambla, tvoreći svojevrsni kontrapunkt akustičkih i elektroničkih tonova; oni se, ponovno uz asocijaciju na velikoga majstora Ligetija, međusobno isprepliću u sve gušćoj mikropolifoniji koja počinje gotovo nečujnim pianissimom; glazba se gradi, šireći se, iz jednog ležećeg tona. Dozivanje Svarožića Skladba Kako je Potjeh tražio istinu za elektroniku i orkestar, novijeg je datuma. Nastala je 2017. godine, a te ju je godine praizveo Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije uz dirigenta Pierre–Andréa Valadea na Muzičkom biennalu Zagreb; upravo tu snimku donosi skladateljev autorski CD. Više od drugih djela s toga albuma, Kako je Potjeh tražio istinu naslovom upućuje na izvanglazbenu inspiraciju; međutim, slušanje otkriva da djelo može postojati kao samostalni entitet, izvan programa (ili čak uz njega). To je potvrdio i sam skladatelj, kojega autorica teksta u programskoj knjižici CD–a, Erika Krpan, citira: »Ne tražite red događaja koji je u ovom sastavu postavila Ivana Brlić–Mažuranić...« No kompozicija ipak otkriva neke elemente spisateljičine priče iz davnine: primjerice, zvona na početku, koja učestalo ‘zvone’, zauzimajući prednji plan u svojevrsnom ‘industrijskom zujanju’ elektronike, mogu se povezati s početkom pripovijesti, kad braća, uplašena šumskim mrakom, dozivaju Svarožića da što prije dozove Sunce; ili, na primjer, postupno kretanje dubokih gudača prema višim registrima pred kraj skladbe podsjeća na penjanje na planinu, kamo idu dva brata opsjednuta bjesovima, a onamo idu

da ne bi čula djedovo zapomaganje u zapaljenoj kolibi. Pokrenuti stazis Skladba Kako je Potjeh tražio istinu gotovo je u cijelosti mirna, tečna; u njoj nema eventualno očekivane drame. To znači da doista nije usmjerena prepričavanju već ispripovijedanog; njezin je prvi cilj ‘potraga za istinom’, i to, kako sam skladatelj ističe, kroz vizuru jedinog brata koji u pripovijesti Ivane Brlić–Mažuranić od početka nosi dobro u svojem srcu — Potjeha. Na glazbenom planu, to je rezultiralo ‘prelijevanjem’ glazbenih boja, još jednim inventivnim Hrvatski suvremeni povezivanjem timskladatelji bra orkestra s timVjekoslav brom elektronike. U skladbu je upleten Nježić — pokret, a njega najautorski album prije osjećamo kao dio ‘atmosfere’, no Cantus d.o.o. onda ga, kako se mijenjaju njegova boja i njegov ‘sadržaj’, počinjemo uspoređivati s Bachovom motorikom, pa s pokrenutim stazisom Philipa Glassa. Nježić je svjestan asocijacija, pa svaku asocijaciju koju dodirne, odvodi u novom, katkad i neočekivanom smjeru. Tako se na tren čini da je u jednom dijelu skladbe dominantan linijski pokret, no uz promjene sadržaja tkiva, linija se mijenja u clustersko kretanje, a clustersko kretanje postaje zvuk, koji je ležeći ton, podloga... I opet bismo mogli dugo nabrajati, jer Nježićeva je mašta, naročito što se nijansiranja tiče, neiscrpna. Njegovi skladateljski postupci usporedivi su sa slikarskim; prijelazi iz jedne boje u drugu uvijek su logični, kao i njihov razvoj. Premda su postupni prijelazi temelj svih skladbi Vjekoslava Nježića, u kompoziciji Kako je Potjeh tražio istinu doista se mnogo toga može čuti i osluhnuti, čak i ako ne znamo tijek poučne priče iz davnine Ivane Brlić–Mažuranić.

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Piše: dr. sc. Irena Paulus

Kolekcija vinila s najboljim plesnim snimkama

Projekt koji proizlazi iz svijesti o prolaznosti BROJ 222, SRPANJ 2020.

Albumi nude i 23 remiksa koji nisu baš dostupni. Neki su bili otisnuti kao bonus pjesme na CD–ovima, neki su počeli na streaming servisima, a neki su premijerni upravo na ovoj kolekciji vinila Piše: Bojan Mušćet

velikoj temi o vinilima na hrvatskom tržištu koji je časopis Cantus objavio prije nekoliko godina, direktor diskografske kuće Boris Horvat izrazio je sumnju u veliki revival ploča, no nije bio ni apriori protiv njega. U tom smislu najavio je zanimljiv projekt — kolekciju od osam vinila namijenjenih poglavito DJ– evima. Dosad je objavljeno sedam vinila, a na tržište su dolazili postupno, počevši od broja 08 unatrag. Na ovitku svakog dominira neka boja, a u toj boji prešan je i vinil (iznimka je broj 08, na kojem dominira bijela boja, uz narančaste detalje, Razni izvođačii a vinil je naranAutori seAQ Total Vinyl čast). rijala su Anđelko Preradović, uredAquarius Records nik u Aquariusu (ali i DJ) te Ozren Kanceljak, glazbeni protagonist širokoga spektra, uključujući i bogato iskustvo disc–jockeya. Obojica su stasala na tzv. staroj školi deejayinga, odnosno ‘puštanja muzike s ploča’. Shvatili su da je Aquariusov katalog prepun odličnih pjesama za plesne podije, a čak ima i specijaliziranih remikseva koji nisu baš na repertoaru radijskih postaja, ali imaju svoju stručnu i fanovsku sljedbu. Simbol života

Mnogo opširnije napisali su na omotima albuma. »Baš povodom 70. godišnjice prvog LP–ja, Aquarius Records želi i sam stvoriti krug glazbenih formata kolekcijom od osam vinilnih albuma s najboljim plesnim snimkama svojega dvadesetogodišnjeg izdavaštva«, piše na albumu 08. »Zašto svjedočimo povratku vinila? Možda zato što vinil simbolizira život, objektivno, digitalne snimke reproduciraju čisti laboratorijski zvuk. Ali život se ne živi u kontroliranim uvjetima. U životu nas napadaju razne nedaće i ostavljaju tragove. I dobivamo razne tragove, bore, ožiljke ili rane.

Nitko nije savršen, baš kao ni brazde vinila«, krasi ovitak ‘sedmice’. »Binarni kodovi streaminga lako nestaju. Neke ste snimke još jučer mogli slušati na YouTubeu, danas ih više nema. I tu ne možete ništa. Prije dvadeset godina nije postojao ni jedan streaming servis. YouTube, Deezer i Spotify navršili su tek petnaest ljeta, a puno ih je u međuvremenu zatvoreno. Hoće li oni postojati i za dvadeset godina? Ne možemo znati. AQ Total Vinyl je projekt koji proizlazi iz svijesti o prolaznosti. O nepredvidivoj i neizvjesnoj budućnosti. Glazba ne bi smjela biti samo u oblacima. Zato ostavljamo tragove«, piše na albumu 02. Albumi nisu samo poslastice za DJ–eve, nego i za diskofile. Sedam albuma nudi i 23 remiksa koji nisu baš dostupni. Neki su bili otisnuti kao bonus pjesme na CD– ovima, neki su počeli na streaming servisima, a neki su premijerni upravo na spomenutoj kolekciji vinila. Kao i druge pjesme, sve su snimke prvi put otisnute na vinilnoj ploči. To i ne iznenađuje, zato što je Aquarius Records počeo s radom 1995. godine (tad je objavljen CD EP Bastardza Your Love), a tad su vinili bili sasvim hibernirani na tržištu. Lider Colonije Remiksi i regularne verzije, dakako, razmješteni su na različitim vinilima, no osobita poslastica su drukčije viđene pjesme klasičnih izvođača koje se baš ne mogu čuti na plesnim podijima. Ponajprije, to je uspjeli Eric Destler Summer Chill Rmx skladbe Olivera Dragojevića U mom zagrljaju. Pod pseudonimom Eric Destler pronaći ćemo Borisa Đurđevića, lidera Colonije. Nešto manje iznenađenje je Massimova pjesma Znam u DJ Mental Blue Extended Remixu. DJ Mental Blue je Roland Budin. Nekoliko remikseva potpisuje Blacksoul, odnosno Tomislav Pasanec, koji danas probija barijere međunarodnih elektroničkih scena svojim projektom Peznt. Ti remiksevi nisu jedini iz produkcije Aquariusa. Ima ih mnogo koji i nadilaze originalne verzije, no Ozren Kanceljak i Anđelko Preradović imali su nezahvalan posao da izvuku glazbu koja će DJ–evima biti najzanimljivija, iz više od ti-

inicijalno doba vinila takvih kompilacija prilagođenih disc–jockeyima baš i nije bilo suću izdanja koliko ih je Aquarius objavio svih ovih godina. Uostalom, DJ–evi znaju da tijekom večeri mogu pustiti i dvije verzije nekog hita, pa se i na ovim albumima nalaze verzije dviju pjesama Mogu i sama grupe Mayales — originalna i u Unreal » E–Base Remixu. Vruće večeri Zanimljivo je da u inicijalno doba vinila takvih kompilacija prilagođenih disc–jockeyima baš i nije bilo. Tad je DJ u diskoteku teglio naramak maksi–singlova i remiks–albuma jednog izvođača. Snimio bi svoj set na kasetu koja bi se multiplicirala i dijelila zaljubljenicima. Razvojem CD–a nastala je i DJ kultura početkom devedesetih. DJ je tada složio mikseve koje će puštati (da ne nosi tonu vinila) tijekom večeri, a kopije toga izbora bi zapržio i proslijedio fanovima. Poslije su te kompilacije bile distribuirane u miksu. Odnosno, kompilacijski CD–ovi gotovo su uvijek objavljivani u formatu miksa, predstavljajući kolekciju pjesama kao pažljivo odabranu listu reprodukcije koja bi preslikala blažen doživljaj noćnih plesača pod light showom. Aquariusov serijal vinila, uz to, podsjeća i na najveće uspjehe diskografske kuće — od prvog singla Tvoja ljubav Bastardza, preko velikih hitova Jinxa Ljeto i Brazil do Cubismovih latino–ritmova i novodobnih uspješnica Detoura Zaljubila sam se i Pocket Palme Godišnji. Izvrsni su to aduti kad se plesne večeri ugriju, a DJ zna da na vrhuncu večeri valja staviti pjesme koje je većina plesača čula i s kojima se zacijelo emotivno povezala u nekom razdoblju svojega života. Ono što je najbolje, s glazbenim provijantom koji ima i dvojicom vrhunskih urednika, Aquarius može objaviti mnogo više vinila od inicijalne osmodijelne kolekcije, na radost DJ–eva i kolekcionara.

Zagrebački electro kolektiv čine osmorica producenata DJ–eva

Žanrovska futurologija kolektiva Lab Personnel Autorski registar, kodiran nostalgijom, formatiran je na određenu publiku i bilo kakvim inim potencijalom uopće se ne opterećuje, čak i kad se žanrovski proširuje i napreduje

agrebački electro kolektiv Lab Personnel suradnički je portfelj osmorice producenata DJ–eva koji šaraju između floorova zagrebačkih klubova Medika i Masters. Iz inozemne perspektive renomiraniji su njihovi kolege Zarkoff (član Sumerian Fleeta), Neon Lies i Ikonal, dok za njima kaskaju i How Convinient, Luka Vučić, Bojan Owie, Late Dinner i John Malinowski. Snimke s debitantskog albuma Recreation (objavljenog za Medical Records) snimljene su 2017. godine u vrijeme improsesija Synth Lab 4 u bivšoj željezari u Sisku. Zagasiti sjaj »Žanrovski heterogen zvuk albuma uobličuju instrumentalne skladbe odsvirane na mračnim sintovima koje stvaraju gustu i olujnu atmosferu, kao kompas kroz kaleidoskopski miks acid techna, electra, EBM–a i ostalih hibrida. Album, objavljen na LP–ju, plodonosno je putovanje raznolikim soundscapovi-

ma tehna s osam solidnih skladbi koje neće razočarati«, navodi se u popratnom tekstu američkog izdavača Medical Records. Za svoj prošlogodišnji album Mixed Results, iznova snimljen u sklopu Synth Laba sljedeće godine, kolektiv se reducirao na kvartet u sastavu Ikonal, How Convinient, Andrija Santro (iz Pridjeva i Bamwisea) i Luka Vučić, dok album izlazi za izdavača Lab Personnel nastalog unutar samog benda. Na svojem najnovijem albumu Synth Jam Recordings 0419, koji objavljuje ustanovljeni Synth Lab Recordings, kvartet se okuražio ponovno pozvati kolege iz kolektiva i objaviti setove u trajanju od dvije LP–ploče nastale opet na sessionu Synth Laba. Uz svijeće zapaljene u povodu smrti Davida Bowieja i Rutgera Hauera, čijem zagasitom sjaju nije odolio ni Chui na svojem posljednjem albumu, prva skladba izlazi iz filmske retro–tehno nokturame kodirane Rolandima 808. Momci su iskoristili producentski teren do maksimuma i svaki od članova pronašao je svoj registar u electru koji ovaj put i nije namijenjen isključivo plesanju; više stvara ugodnu i eksperimentalnu ambijentaciju za slušanje. Zarkoff se na svojem posljednjem albu-

mu također poigrao sintovima koji su u produkciji ipak ostali ispred njegova vokala. Album je napucan singlovima, a nakon sramežljive Honest Thief, otvara ga singl Feral koji zvuči kao povijesno osviješteno čitanje soundtracka za film Zerkalo Andreja Tarkovskog. No potom iz pastoralnog ugođaja album prelazi u praskozorja suvremenog megalopolisa s Lover Man i Deckard, da bi s instrumentalnom Soviet istesanom oko bokserski pulsirajućeg basa teksturu napucao sampleovima. Zapad je postao istok, i obratno, a selo je postalo grad, i to totalno. Nakon što se veteran zagrebačke garage–rock scene, Goran Lautar iz Zagreba, odlučio na soloprojekt unatrag nekoliko godina, najprije je odložio električnu gitaru i pobrao sint, a zatim skovao pseudonim Neon Lies. Kako piše stihove na engleskom, uslijedile su turneje Europom i kasetna izdanja, a najnoviji album Loveless Adventures objavljuje u suradnji s čak četiri izdavača — Wave Tension Records, Cut Surface, Cosmic Brood i Black Verb Records, koji mu objavljuju 12–inčni vinil, dok su CD i kasetu objavili Periphylla i Mental Healing. Nakon prvih izdanja kojima je istraživao dark synthwave iz

okvira industriala, na brojnim turnejama posljednjih godina uobličio je plesniji zvuk, iako bi naslovi djela mogli upućivati na statiku. Međutim, ono što na već trećem albumu iskače iz svake tipke, kao crno na bijelom, Lautarova je sklonost autoreciklaži; uostalom sastojak je to prijašnjih bendova i projekata. Autorski registar kodiran nostalgijom formatiran je na određenu publiku i bilo kakvim inim potencijalom uopće se ne opterećuje, čak i kad se žanrovski proširuje i napreduje.

Lab Personnel

Synth Jam Recordings 0419 Lab Personnel Records

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Piše: Vid Jeraj

Zarkoff

Semi–Fiction Lab Personnel Records

Neon Lies

Loveless Adventures razni izdavači, 2020.

Albumi iz laboratorija diskografske tvrtke Scardona

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Prvi samostalni koncert u Lisinskom godine 2018. odsad i na albumu

Recenzirala: Ivana Lulić

Hari Rončević kao jedan od najboljih autora ljubavnih pjesama na granici popa i rocka

Vrsni Kolekcija interpret najljepših ljubavnih dalmatinske pjesama glazbe

ako je Marko Škugor svoju glazbenu energiju usmjerio prema dalmatinskoj pop– pjesmi iskoristivši svaku izvedbenu priliku koja bi ga predstavila, to se u konačnici pokazalo uspješnom strategijom jer ga je u samo nekoliko godina glazbene karijere dovela do toga da njegov samostalni koncert u Lisinskom 2018. bude rasprodan gotovo dva tjedna prije održavanja. Sati pjevanja kod tenora Stojana Stojanova Gančeva itekako su Marko Škugor utjecali na stil koji Marko Škugor Škugor danas njeguje. Festiu Lisinskom valski uspjesi u Šibeniku i Splitu (Samo ti si, Ka’ dica, Oće duša Scardona vanka tila) postupno su podizali njegovu prepoznatljivost, a odvajanje od klapa Maslina i Kampanel naknadno ga je istaknulo na estradi. Škugor svojim mekim glasom na trenutke podsjeća na lakoću kojom je pjevala legenda dalmatinske zabavne glazbe, Vinko Coce. Nemoguće je ne pomisliti kako mu je i ta okolnost osigurala popularnost te dovela do velikoga uspjeha. Škugor se dokazao kao vrsni interpret popularne dalmatinske glazbe (Vilo moja, Moje zlato, Cesarica, Kad mi dođeš ti), ali i svjetski poznatih My Way, O sole mio, Brucia la terra te Amigos para siempre koju je izveo sa Četiri tenora. Okrenut dalmatinsko–mediteranskom pjevanju, Marko Škugor je među mlađima, ako ne i najmlađe pjevačko ime među svojim uspješnim kolegama.

Rončevićevi tekstovi toliko su iskreni da ponekad režu poput krhotina razbijenog ogledala kad pjeva o bolnoj ljubavi

a koliko načina te Zemlja i stina Doris Dragović. I te možete reći da su pjesme uvrštene na njegov dvonekoga istinski struki album Best of u povodu 25 volite ili da zbog godina umjetničkog djelovanja, u iznekoga doista danju Scardone. Mediteranski ‘štih’ patite? Ako pitate neupitan je u duetima s Tedijem Harija Rončevića, odgovor je — be- Spalatom (Dalmatinska duša prava) skonačno mnogo. i s klapom Cambi Ljubav će uvijek (Opet ću ti doć) te Hari Rončević nadahnjivati autore odama Splitu (Splipjesama, ali neke od te, volim te, Kad Best of: 25 najdojmljivijih drama bi se moga’ rodit) proizlaze iz odnosa godina i Dalmaciji. Pisao ljudi i njihove pozaje o obeshrabreScardona dine. Postoji nešto nim dušama koje utješno u pjesmama su vezane za ljude koje pričaju o takvim nekom obavezom odnosima: slušatelje (Još te uvijek osjemogu očarati nostalćam u sebi), negijom ili probuditi mamirnim likovima koji štu za pobunu protiv se suočavaju s čidruštvenih ograničenjenicom da su se nja. Hari Rončević promijenili na način jedan je od najboljih koji ih čini neprepoautora ljubavnih pjeznatljivim ljudima sama koji danas djekod kuće (Buntovluje na granici popa nik s razlogom, Od i rocka. Pokazao je svega umoran) i zavidnu vještinu u onima koji podnozahtjevnom balanse živote ograničesiranju poruke s težinom i jednostavnog izražavanja. nih mogućnosti (Getanin, Mulac). Rončevićevi tekstovi toliko su iskreni da ponekad režu poput krhotina Neobrađeni realizam razbijenog ogledala kad pjeva o bolnoj ljubavi. Njegove ostale pjesme, ako nisu ljubavne, imaju izvrstan, neobrađeni realizam i duboko usađenu svijest, Poznate pjesme dijelom zato što se posvetio njegoTa jednostavna, ali rafinirana spo- vanju svojega dara izražavanja, a sobnost da upravo kaže što želi, dijelom zato što doista obraća poplodno je tlo za proizvodnju hitova. zornost na živote ljudi s teškoćama i Razvio je reputaciju predanog kan- koje razumije. Unatoč nekim tekstotautora koji neće plijeniti pozornost vima u kojima se ocrtavaju klišejiziprivatnim životom, nego se isklju- rane interakcije u stihovima, Rončečivo u skladbama ogleda njegova vić ih elegantno uklapa u svoj kreduša. Potpisuje dobro poznate pje- ativni proces, imajući na umu pravi sme: Kada jednom ovom zafalim se stil. Prikazuje se kao netko tko nosi tilu, I sve dok dišen, Još tvog je posrce u rukavu i pritom stvara promiljupca na mojim usnama, Kampanel šljene i cjelovite ljubavne pjesme s moje ljubavi ili vjerojatno najprepoizraženim osjećajem ozbiljnosti i zreznatljivije — Još ne znam kud s tobom. Međutim, manje je poznato da losti. Ovo je dobro tempiran album je Hari Rončević autor primjerice Oli- na kojem će istinski slušatelji prepoverovih Moj lipi anđele i Ako voliš me znati doista neke od najboljih ljubavnih pjesama.

Iskreni podsjetnik na to da se talent s godinama teše Iako ovo nije njegovo prvo live izdanje, Sve ću preživit — u Lisinskom pravi je i potpuno producirani koncertni album koji bi se trebao uklopiti u njegovu diskografiju uz studijske snimke

Tedi Spalato u kultnoj koncertnoj dvorani 4. veljače 2018. godine, Sve ću preživit — u Lisinskom

IZDAVAČI Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 ZA IZDAVAČE Antun Tomislav Šaban Mirjana Matić UREDNIŠTVO Darko Bakić Josip Radić Milan Majerović–Stilinović Eta Kočić Marija Saraga Jana Haluza (glavna urednica) LEKTURA Rosanda Tometić GRAFIČKO OBLIKOVANJE Luka Gusić TISAK Studio New Flyer d.o.o. Aleja Seljačke bune 7a 10090 Zagreb

BROJ 222, SRPANJ 2020.

Koncertni portret splitskog kantautora, skladatelja, instrumentalista i g l a z b e n o g p r o d u c e n t a Te d i j a S p a l a t a

e–mail: cantus@cantus.hr cijena: 22 kune (za članove HDS–a besplatno) ISSN 1330–4747

CJENIK OGLASA ZA CANTUS

Tedi Spalato

nimljen u kultnoj koncertnoj dvorani 4. veljače 2018. godine, Sve ću preživit — u Lisinskom, glazbeni je portret kantautora, skladatelja, instrumentalista, glazbenog producenta i dobitnika Porina. Uz sve nabrojeno, Tedi Spalato je humanitarac koji se odazvao pozivu Hrvatske lige protiv raka jer, kako kaže, u trenucima humanitarnog djelovanja u čovjeku proradi i duša i srce. Drukčiji pogled

Iako to nije njegovo prvo live izdanje, Sve ću preživit — u Lisinskom pravi je i potpuno producirani koncertni album koji bi se trebao uklopiti u njegovu diskografiju uz studijske snimke. U tom smislu djeluje kao izlog Spalatovih talenata i kao nagrada za sve što je dosad postigao. Svjesno skupljajući pjesme sa svojih albuma, stvorio je besprijekorni koncertni album koji daje malo drugačiji pogled na dalmatinsku zabavnu glazbu. Otvaraju ga Vridilo se rodit i Jedna zvizda, koje se nastavljaju na ba-

lade poput Nisan oženija koju san jubija, songom iz mjuzikla Naša bila štorija, i Najlipša na svitu.

Sve ću preživit — u Lisinskom (live)

ma, majstorski miješa stilove i žanrove u teksturu koja ponosno pokazuje sve neScardona ravnine i unatoč tome Uključivanje gostiju djeluputuje glatko. Pameje mnogo više od pukog tan je bio potez u sve ukrašavanja. Gibonniuključiti i Gorana Ruju ide zasluga za širenje kavinu, jazz glazbenigranica Tedija Spalata jer ka koji je okupio vrje napisao pjesmu Spahunski orkestar i njilatove karijere, Sve ću me uspio evocirati preživit, ali je istovremefestivalski zvuk neno visoko postavio letvikih starijih vremena cu za sve što će Spalato (Picaferaj, Dobro ti objaviti poslije i što će pubilo more). Raskošblika ubuduće očekivati ni aranžmani dali su od tog glazbenika (Zauvik tvoj). U pjesmama Lipote gladan, ju- novu nijansu Spalatovim izvedbama, bavi žedan ili Moje izgubljeno blago po- osvjetljavajući dosad nagoviještene najviše se osjeća njegov mekan i topao jazz utjecaje (Ne plači, Dok razmišljam stil, a s njim je zapjevala i Zorica Kondža o nama). (Zar je voljeti grijeh), koja uvijek iznova oduševljava dubinom svoje emotivne Za dugogodišnje ljubitelje, taj će 90– minutni album biti platforma za ponovizvedbe. ni pregled njegova rada, a novim slušateljima izvrsno mjesto za početak. NaGlatko putovanje kon toliko godina karijere, ovo je iskreni Spalato na ovom albumu, u skladu sa podsjetnik na to da se talent s godinasvojim uobičajenim visokim standardi- ma itekako teše.

1/1 CIJELA STRANICA 6.000 kn 1/2 STRANICE 3.000 kn 1/3 STRANICE 2.000 kn 1/4 STRANICE 1.500 kn Cijene oglasa izražene su bez PDV–a i ne uključuju dizajn oglasa. Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene. Sva pitanja o smještaju oglasa, uputiti na cantus@cantus.hr

Objavljeno izvješće poslovanja i najuspješnije pjesme u radijskom eteru prošle godine

Rezultati poslovanja HDS ZAMP-a u 2019. Riječ je o rastu od 2,51 % u odnosu na prethodnu godinu i o rezultatu bogate ponude glazbenih i turističkih događanja koja, nažalost, ove godine ne možemo očekivati Piše: ZAMP Press

lazbenim autorima i nositeljima autorskih glazbenih prava za 2019. godinu isplaćeno je 101,5 milijuna kuna autorskih naknada. Riječ je o rastu od 2,51 % u odnosu na prethodnu godinu i o rezultatu bogate ponude glazbenih i turističkih događanja koja, nažalost, ove godine ne možemo očekivati. Recipročni ugovori Prošle godine HDS ZAMP zabilježio je ukupni promet glazbenih licencija u vrijednosti od 141,3 milijuna kuna (2,69 % više nego u prethodnoj godini). Osim autorima, dio je raspoređen i na troškove poslovanja službe HDS-a te niz projekata socijalno-kulturne namjene. Hrvatsko društvo skladatelja izdvojilo je šest milijuna kuna za vlastite i partnerske kulturne projekte te milijun kuna za nezavisne projekte putem natječaja. Najveći udio u prodaji glazbenih licencija odnosi se na prava javnog priopćavanja (87,46 %), ostatak se odnosi na prava mehaničke reprodukcije (3,2 %), digitalna prava (2,22 %) te prava iz inozemstva (7,11 %). Zahvaljujući recipročnim ugovorima s drugim društvima u svijetu, za korištenje repertoara članova HDS-a u prošloj godini najviši iznos ukupnih honorara poslala je Srbija (društvo SOKOJ); slijede Slovenija (SAZAS), Velika Britanija (PRS), Bosna i Hercegovina (AMUS) te Mađarska (ARTISJUS). Stručna služba ZAMP Hrvatskog

društva skladatelja evidentirala je korištenje 283.810 glazbenih djela koja su se u 2019. emitirala više od 16,7 milijuna puta. Za to je autorske naknade primilo 125.908 domaćih i stranih autora i nositelja prava. Najuspješniji članovi I članovi Hrvatskog društva skladatelja sve su produktivniji, pa su tijekom 2019. godine putem svojih online profila na mrežnoj stranici ZAMP-a prijavili 8533 nova djela – u prosjeku 23 nove pjesme dnevno! Domaća pjesma koja je njezinim autorima u 2019. donijela najveću zaradu, prema službenim podacima HDS ZAMP-a, je Voli me u izvedbi Petra Graše. Za nju su autorski zaslužni Vjekoslava i Tonči Huljić. Slijedi Rekao si autora Ante Pecotića u izvedbi Nine Badrić, a Ovaj grad Mije Dimšić, autorskog trojca Dimšić, Bačić i Dimter, na trećem je mjestu najemitiranijih i najkorištenijih. Što se tiče pjesama inozemnih autora, domaće radijske i televizijske postaje najviše su puštale suradnju Calvina Harrisa i Rag’n’Bone Mana, Giant. Najuspješniji domaći autori u 2019. su, navedeni abecednim redom imena, ne prema zaradi: Ante Pecotić, Branimir Mihaljević, Husein Hasanefendić, Miro Buljan, Miroslav Drljača Rus, Neno Belan, Predrag Martinjak, Tonči Huljić, Vjekoslava Huljić i Zlatan Stipišić Gibonni. Zahvaljujući velikim koncertima u pulskoj Areni, na vrh inozemnih autora s najvećom zaradom zasjeo je Dave Grohl (Foo Fighters), a slijede ga autori brojnih hitova kroz desetljeća:

ustav kolektivne zaštite autorskih prava, pogotovo tijekom aktualne krize, pokazao se kao jedini siguran izvor prihoda za brojne kreativce

Bruce Springsteen, Calvin Harris, Ed Sheeran, Freddie Mercury, George Michael, Gordon Matthew Sumner (Sting), Mark Knopfler, Martin Karl Sandberg (Max Martin) i Steve Mac. Glavni direktor HDS ZAMP-a Nenad Marčec ističe važnost sustava kolektivne zaštite autorskih prava koji se, pogotovo tijekom aktualne krize, pokazao kao jedini siguran izvor prihoda za brojne kreativce: »Nažalost, posljedice otkazivanja glazbenih događanja i zatvaranja hotelskih i ugostiteljskih objekata odrazit će se na naše buduće rezultate i prihode naših članova, pogotovo u drugoj polovici 2020. Služba je to prepoznala na vrijeme, u pripremi je poseban fond pomoći za to razdoblje, kao i aktivnosti kojima bi se bolje monetizirao online sadržaj i preusmjerili iznosi na one koji su prave pozornice zamijenili virtualnima«, ističe Marčec.