GLAZBENA TRIBINA OPATIJA / SJEĆANJE NA BRUNU BJELINSKOG / GLAZBENI PROMOTORI / NOVA GLAZBA / HRVATSKA GLAZBA U SVIJETU / KONCERTI / OBLJETNICE / CD IZLOG NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA BROJ 177/178 VELJAČA 2013. CIJENA 22 kn
»Opet si plakala« napisao sam misleći na Deana Martina Dragi Dikliću, glazbeniku, pjevaču, skladatelju i saksofonistu prošle je godine uručeno priznanje Hrvatskog društva skladatelja za životno djelo, Nagrada »Milivoj Körbler« za autorsko stvaralaštvo u području popularne glazbe. Uz diskografsku Nagradu Porin, također za životno djelo koja mu je dodijeljena 2011., to je još jedna potvrda njegove iznimne važnosti za hrvatsku zabavnu glazbu. Razgovarao: Milan Majerović Stilinović
S
kladatelj i izvođač brojnih hrvatskih evergreena i sjajan interpret američkih standarda, još je, poput Sinatrinih stihova, »mlad u srcu«. Njegova karijera traje punih 58 godina — raznolika i bogata vodi ga od vlastitog plesnog orkestra do interpretacija jazz glazbe u big bandovima Boška Petrovića i Damira Dičića do zagrebačkog Festivala zabavne glazbe kojega, kao ravnatelj, vodi u tri navrata. Uz sve to, Drago Diklić skladao je i objavio diskografska izdanja s brojnim melodijama kojima usađuje osobni prepoznatljiv autorski i izvođački stil. Tek nekoliko naslova koje prepoznaju sve generacije: »Oprosti, volim te«, »Opet si plakala«, »Još samo večeras« i »Zagreb je najljepši grad«. U njemu najdražem dijelu Zagreba, Trnju, u njegovom omiljenom bistrou, za stolom za koji je vjernom gostu gos-
Kao jedan od utemeljitelja i osnivača HDS–a trebali ste na to utjecati ranije?
Da, jesam. Dosta je love okrenuto i na mojim tantijemima, nekaj je trebalo biti. Ali nije važno sad, ja ću to predložiti za buduće dobitnike — i Porina i HDS–a. Mislim da bi se novac za to morao naći. Koliko je glazba danas dio Vašega života?
Aktivan sam koliko god mogu biti. Ova »moja« glazba nije više toliko popularna. Kod nas je sve drugačije nego u svijetu. U svijetu je ta vrsta na pijedestalu još uvijek — kod nas ne. A za to da evergreena ima jako malo, krivi su mediji i urednici u njima. Možda će se to promijeniti sad kad je Goran (Radman, op.p.) došao
za direktora Televizije, ali urednici koji su — ne znam iz kojih struktura — dolazili na Televiziju i Radio — oni su se okrenuli jednoj drugačijoj glazbi. Ovu moju treba znati slušati, to je glazba za koju treba malo više edukacije. Ali ja se ne dam — nedavno sam imao dva koncerta u Rijeci s Orkestrom HNK u dvorani HNK, bio je to »Bijeli Božić«. I tamo sam vidio puno mlade publike koja je na prve taktove »Još samo večeras« ustala, počela pljeskati… to je lijepo priznanje. Dakle, mlada publika ipak zna što se zbivalo i to me veseli. Uostalom i glazba se okreće, kao moda. Nekad davno smo nosili špicerice, pa su se sad opet vratile. Stvari se vrte. Znam dobiti pisma obožavatelja koji pišu otprilike: »Nekad Vas baš nismo voljeli, ali sad Vas volimo jer smo shvatili o čemu pjevate.«
Jesu li u tom nestajanju »Vaše« glazbe i autori i izvođači nešto propustili napraviti?
Nekad su festivali bili ogledalo glazbe. Zagrebački festival počeo je kao festival skladatelja, a ne pjevača. Dugi niz godina birala se pjesma, ona je bila važna. To je trajalo dok diskografska mašinerija nije sve preokrenula u propagandu pjevača i tada se, naravno, počelo glasati za pjevače. To je njima i diskografima dobro došlo — i sve se okrenulo. Prije nekoliko godina dao sam upravo takav prijedlog, da se festival vrati na početak, da dva vrsna pjevača otpjevaju po dvanaest pjesama i onda publika i žiri biraju između 24 pjesme — ponavljam pjesme — ali to nije prihvaćeno. Mlađi ljudi imaju svoje ideje.
Koja je Vama uloga bila draža kroz sve te godine — skladatelja ili pjevača?
Meni je oboje bilo drago. Ja sam kao pjevač postao skladatelj. Pisao sam kad mi je nešto palo na pamet, nisam bio profesionalni skladatelj nego all–around glazbenik — i svirač i pjevač i skladatelj. Skladateljski uspjeh došao je s prvom nagradom stručnog žirija novinara 1963. godine. Ta je pjesma i tada bila malo prezahtjevna za publiku koja je nije odabrala za finale, ali ju je stručni žiri, pod predsjedanjem moga dragog pokojnog kolege Nenada Turkalja, ipak prepoznao i stavio je u finale. (Nastavak na stranici 3.)
Nekad su festivali bili ogledalo glazbe. Zagrebački festival počeo je kao festival skladatelja, a ne pjevača. Dugi niz godina birala se pjesma, ona je bila važna. To je trajalo dok diskografska mašinerija nije sve preokrenula u propagandu pjevača i tada se, naravno, počelo glasati za pjevače.
pođa Milica i bez pitanja donijela »gemišt da bi posle bolje igral bridž«, popričali smo s legendarnim Fikom o njegovoj bogatoj karijeri okrunjenoj najvišim glazbeničkim priznanjima.
Prošle godine Porin za životno djelo, ove godine Nagrada HDS–a, čestitamo!
Hvala Vam, ali malo su se i moji HDS–ovci preračunali, ja nisam na odlasku nego tek na dolasku. I usput, kad smo kod računanja, kad sam dobil ovu Nagradu, pogledal sam u okvir, zgodna nagrada, s dva saksofona koji su moj instrument, ali nisam našel tamo zataknutu nikakvu koverticu. Pa se mislim, kak’ to, trebalo je bit bar nekaj…
Drago Diklić
CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS
DRAGO DIKLIĆ, DOBITNIK PRIZNANJA HRVATSKOG DRUŠTVA SKLADATELJA ZA ŽIVOTNO DJELO
Anastazija Vržina
CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS
ISSN 1330–4747