37. OSORSKE GLAZBENE VEČERI / U SPOMEN BRUNI BJELINSKOM / 52. GLAZBENE VEČERI U SV. DONATU / 17. MATETIĆEVI DANI / SLAVLJENIČKI KONCERT SILVIJA GLOJNARIĆA NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA BROJ 176 LISTOPAD 2012. CIJENA 20 kn
Umjetnost će uvijek ostati ekskluzivna Razgovarala: Jana Haluza
D
avorin Kempf prvi je rezidencijalni skladatelj Zagrebačke filharmonije u novoj eri suradnje našeg najstarijeg orkestra sa živućim glazbenim stvarateljima kojemu je pripao taj status u sezonama 2012.– 2013. i 2013.–2014. i u kojima će skladati četiri djela. To je tek kruna u nizu priznanja koje je istaknuti autor i doktor muzikologije stekao u posljednje vrijeme za svoj predani rad (»Porin« za najbolju skladbu 2011., Nagrada Vladimir Nazor za Peti zagrebački koncert u ciklusu Zagrebačkih solista). Gospodine Kempf, kako ste prihvatili poziv Zagrebačke filharmonije da budete prvi u nizu njezinih rezidencijalnih skladatelja?
Bio sam ugodno iznenađen, bila je to lijepa zamisao i jako mi je drago. Prema dogovoru i narudžbi Zagrebačke filharmonije radit ću četiri projekta. Prva skladba je Klavirski koncert koji će biti praizveden 12. travnja iduće godine na Muzičkom biennalu Zagreb u sklopu koncerta Zagrebačke filharmonije, isključivo s djelima hrvatskih autora. Svakome je skladatelju drago raditi skladbu za koju zna kada će i gdje biti praizvedena, a tim više ako je moguć cijeli plan praizvedbi novih djela. Iza Koncerta radit ću svojevrsnu simfonijsku pjesmu za veliki orkestar, zatim jednu za gudački i jednu za puhački sastav orkestra. Lijepo je i to što ništa nije više od toga fiksno zadano, tako da skladatelj može sam
Davorin Kempf
birati vrstu skladbe, trajanje i sastav.
Dogovorili ste, dakle, četiri kompozicije u dvije godine?
Da, to je vrlo intenzivan posao. Sve će ih praizvesti Zagrebačka filharmonija, a njezin je ravnatelj Miljenko Puljić čak spomenuo da bi na jednom koncertu bilo moguće da orkestar izvede i moj nagrađeni Peti zagrebački koncert koji su prošle godine praizveli Zagrebački solisti. To znači da se u orkestru mogu okupiti glazbenici koji čine i komorniji orkestralni sastav: četiri prve, četiri druge violine, dvije viole, dva violončela i kontrabas, uz troje solista (flauta, violina i čembalo). Vjerujem da bi i kolega Pavao Mašić mogao »uskočiti«. Unutar Filharmonije postoje već razni sastavi, gudački i puhački koji mogu i samostalno funkcionirati.
Skladateljski proces Kako je konkretnije definiran Vaš odnos sa Zagrebačkom filharmonijom i reguliran status rezidencijalnog skladatelja?
Očekuje se od mene da napišem nešto za puni sastav orkestra, što već koristim u prvoj skladbi. Naravno da je bilo moguće napisati Klavirski koncert za manji orkestar, ali ja sam se ipak odlučio za veliki sastav, što mi malo komplicira stvar. I ova druga skladba za koju ne znam točno koju će formu imati, bit će za kompletan orkestar. Razmišljao sam o simfonijskoj pjesmi ili čak o
nekom concertinu u jednom stavku. Na toj ću kompoziciji raditi nakon Biennala, a praizvedba je predviđena iduće godine. Status rezidencijalnog skladatelja dobio sam 1. lipnja ove godine i njega ću uživati sve do 1. lipnja 2014., do kada moram napisati sve dogovorene skladbe koje će biti praizvedene do kraja sezone 2014.–2015. Što se Koncerta tiče, prihvaćen je moj prijedlog da solistica bude Mia Elezović. Ona je već svirala moju glazbu, između ostaloga i Muziku za klavir i elektroniku u New Yorku, Zagrebu te na međunarodnom festivalu u Kroměřižu. Mia je u New Yorku završila magistarski studij interpretacije suvremene glazbe. U taj je studijski program uključena i detaljna analiza partitura. Smatram je izvanrednom pijanisticom koja se, nakon diplome u klasi profesorice Bašić na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, deset godina školovala u inozemst-
vu — u Frankfurtu, Tokyju i New Yorku. Ima iza sebe veliko iskustvo i međunarodnu karijeru. Nastupala je primjerice i sa španjolskim Ansamblom za suvremenu glazbu. Zaista mi je drago da će ona praizvesti moj Koncert.
S obzirom na ritam stvaranja tako zahtjevnih djela, je li Vam Zagrebačka filharmonija zadala premali rok? Vi imate i ostale obaveze, između ostaloga predajete na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Možda. Ja sam osoba koja kad sklada to radi vrlo ozbiljno i treba mi vremena. To je skladateljski proces koji po prirodi stvari ne ide brzo. U pravilu sam za sve svoje skladbe trebao podosta vremena. Čak je i Penderecki koji je poznat kao relativno brz skladatelj, jednom rekao da mu je, primjerice, za Violinski koncert trebalo četiri godine. Neke je stvari napravio brže, poput Trena
za žrtve Hirošime, ali tome su prethodile određene predradnje povezane sa zvukovnim istraživanjima u elektroakustičkom mediju, iskustva kojih je onda aplicirao na zvuk gudačkog sastava.
Estetski kriteriji Kako pristupate skladanju konkretno Klavirskog koncerta na kojemu intenzivno radite? Koje su to predradnje za stvaranje i kako teče proces pisanja?
Svaki je projekt za skladatelja nešto novo, bez obzira na prethodna iskustva. Šulek je jednom rekao da što je stariji i što ima više skladbi iza sebe, tim mu se kompozicijski posao čini težim i kompliciranijim te mu treba više vremena. Možda je to i zbog toga što čovjek s vremenom očekuje više od sebe i ima jasnije kriterije koje želi doseći. Prva faza je razmišljanje, pri čemu još nema ničega konkretnog jer treba naći viziju. Bit skladanja i jest u tome da se vizija konkretizira i zapiše. Nakon toga slijedi zapis koji na početku ne može biti precizan te se najprije rade skice koje se — malo grafički, malo notama — pokušavaju definirati kao kostur oko kojega će se dalje razvijati skladba. Radim više skica, velova, kao da otkrivam vlastitu skladbu. S obzirom na to da se ovdje radi o velikom broju instrumenata, velikoj partituri, nemoguće je to odmah definirati. (nastavak na str. 5)
CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS
Davorin Kempf, razgovor
Siniša Uštulica
CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS
ISSN 1330–4747