Cantus 170 web

LJETNE PUSTOLOVINE CANTUS ANSAMBLA / SJEĆANJE NA LJUBU STIPIŠIĆA–DELMATU I MARIJANA DOMIĆA / 36. OSORSKE GLAZBENE VEČERI / HRVATSKI SKLADATELJI NA DUBROVAČKIM LJETNIM IGRAMA / SAMOBORSKA GLAZBENA JESEN / CD IZLOG NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA BROJ 170 LISTOPAD 2011.

CIJENA 20 kn

CANTUS ANSAMBL, OSORSKE GLAZBENE VEČERI, LJETO HRVATSKE GLAZBENE MLADEŽI U GROŽNJANU, SAMOBORSKA GLAZBENA JESEN, MUZIČKA AKADEMIJA U ZAGREBU…

Berislav Šipuš: Glazba kao modus vivendi Razgovarala: Marija Saraga

Mir koji mi je potreban za skladanje prije svega je onaj unutarnji, onaj mir koji donosi koncentraciju i koji me uspijeva odvojiti od ovoga svijeta barem na neko vrijeme kako bih mogao prijeći u druge sfere, u druge »zemlje« i osluškivati, prepoznavati i stavljati na papir ono što čujem erislav Šipuš ove je godine u lipnju, odlukom predsjedništva HDS–a, ponovno izabran za umjetničkog ravnatelja Muzičkog biennala Zagreb 2013. Tim povodom, ali i povodom iznimno produktivnog i sadržajno raznovrsnog razdoblja koje leži iza njega, razgovarali smo o njegovim aktivnostima, planovima i željama vezanim, kako za Muzički biennale Zagreb, tako i za hrvatsku glazbenu kulturu općenito.

B

Proteklo razdoblje na neki je način doista bilo »Vaše«: obilježila ga je živa aktivnost na svim područjima — skladateljskom, dirigentskom, umjetničko– organizacijskom, pedagoškom... Što je ono što Vas u svemu tome »gura« naprijed, što Vam daje snagu, volju i energiju da obavljate toliko stvari istovremeno?

Nakon nekog vremena prestao sam se odupirati poslovima, zadacima, zahtjevima i projektima koji su me počeli »bombardirati«. Taj se trenutak, mislim, dogodio u Italiji za

cant 170 09.indd 1

vrijeme boravka i rada u Teatro alla Scala. Tada sam počeo raditi sve ono što bi trebalo sačinjavati kompletnog glazbenika: svirati klavir — znači vježbati, proučavati partiture opera, baleta i simfonijskih djela — jer je sve to bilo na repertoaru operne kuće; zatim učiti dirigirati gledajući na probama i predstavama gotovo sve najbolje dirigente onoga vremena (od 1989. do 2001.), skladajući pritom i dalje glazbu, jer nikada nisam prestao biti skladateljem...

Uz rad »na samome sebi«, u Milanu sam proveo još jednu godinu u automobilu, na relaciji Milano–Graz, odlazeći na predavanja maestra Milana Horvata koji je tada predavao na Visokoj školi za glazbu u Grazu. Sve zajedno polako me »uvlačilo« u kožu radoholičara, ali je u meni polako stvaralo i uvjerenje da postoji nešto ili netko, što / tko me tjera da idem dalje, da se penjem dalje... To nije bio novac jer sam svoju plaću zarađivao

u Scali, a to je bila neka srednja razina prihoda. Ali, kako kažu: »oni su zaradili novac, a ja sam se obogatio«.

Kada sam se vratio u Zagreb, nastupila je druga faza — preuzeo sam mjesto ravnatelja Zagrebačke filharmonije, umjetničkog ravnatelja Muzičkog biennala Zagreb, utemeljio Cantus Ansambl i počeo predavati na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

U tom desetljeću, od 2000. nadalje, shvatio sam i prihvatio da imam neko poslanje, da sve što radim nije samo posao, već poslanje. Mogu slobodno priznati da uživam u svemu što sam nabrojio.

Koliko ti »drugi« poslovi utječu na Vaš skladateljski rad, koliko Vam vremena preostaje za skladanje? Jeste li time zadovoljni te kako pronalazite mir potreban za takvu stvaralačku djelatnost?

Mislim da ni jednom skladatelju nikada ne ostaje dovoljno vremena za skladanje, pa ću se i ja priključiti toj svakidašnjoj (skladateljskoj) jadikov-

ki! Mir koji mi je potreban za skladanje prije svega je onaj unutarnji, onaj mir koji donosi koncentraciju i koji me uspijeva odvojiti od ovoga svijeta barem na neko vrijeme kako bih mogao prijeći u druge sfere, u druge »zemlje« i osluškivati, prepoznavati i stavljati na papir ono što čujem.

Da ilustriramo raznovrsnost zbivanja u Vašoj karijeri u protekloj godini: uz veliki broj izvedbi Vaših ranijih djela, skladali ste i mnogo nove glazbe. Djela su praizveli u Hrvatskoj i u inozemstvu Zagrebački solisti, Komorni gudački orkestar Slovenske filharmonije, Cantus Ansambl, Orkestar zaklade Veronske arene i drugi, a pisali ste i glazbu za film 7sex7 redateljice Irene Škorić. Cantus Ansambl, čiji ste umjetnički voditelj, proslavio je u svibnju deset godina djelovanja, a održali ste i uspješne nastupe u Parizu, Düsseldorfu, Bernu, Mönchengladbachu, Beogradu i drugim gradovima. Osobno ste u više navrata gostovali kao dirigent

u Hrvatskoj i inozemstvu (Beograd, Peking i drugdje), a uz redovnu djelatnost kao predsjednik Hrvatske glazbene mladeži, umjetnički voditelj Cantus Ansambla i festivala Osorske glazbene večeri, nedavno ste ponovno izabrani za umjetničkog ravnatelja Muzičkog biennala Zagreb. S obzirom na tako široki spektar poslova kojima se bavite, smatrate li se primarno skladateljem ili svojevrsnim »kompletnim« glazbenikom, »glazbenom osobom«, u čijem se djelovanju i životu nerazdvojivo isprepliću svi ovi impulsi?

U glazbu sam ušao kao student kompozicije, a iz glazbe ću jednoga dana otići kao skladatelj. Nadam se! Stoga od svih nabrojenih »funkcija« glasam za onu »glazbenik–skladatelj«. Naravno da ne bježim od užitaka koje mi pružaju i druge aktivnosti, prije svega mjesto umjetničkog voditelja i dirigenta Cantus Ansambla i profesora na Muzičkoj Akademiji. Jako

DAVOR HRVOJ

Berislav Šipuš

CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS

CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS

ISSN 1330–4747

nastavak na stranici 3

14-Oct-11 11:52:10 AM

2

UVODNIK Poštovani čitatelji Cantusa, pozdravljam vas na početku još jedne, prema najavama organizatora, bogate i uzbudljive glazbene sezone. Iza nas su mnogobrojna diskografska izdanja, uspjesi hrvatskih skladatelja na ljetnim i jesenskim festivalima i koncertima, u Hrvatskoj i inozemstvu te promocija glazbe i glazbenika u svijetu politike, kako je zabilježeno za nedavna posjeta Predsjednika Ive Josipovića Poljskoj.

NATJECANJA

UVODNIK

BROJ 170, LISTOPAD 2011.

Prisjećamo se i cijenjenih, nedavno preminulih hrvatskih glazbenika Ljube Stipišića–Delmate i Marijana Domića.

No, u ovom broju naglasak je na jednom posebnom umjetniku. Naime, kad se sve pobroji, primjećuje se da se jedno ime ponavlja više puta — Berislav Šipuš.

Spominje se u gradu umjetnosti Grožnjanu kao predsjednik Hrvatske glazbene mladeži, zatim nailazimo na njega u Osoru na otoku Cresu kao umjetničkog voditelja Osorskih glazbenih večeri, ali i kao skladatelja koji usporedo vodi Cantus Ansambl na međunarodna gostovanja po Francuskoj, Švicarskoj i Njemačkoj. Također priprema njihovu novu sezonu u Lisinskom. Ove jeseni ga susrećemo u Samoboru kao dirigenta i voditelja Cantus Ansambla, ali i kao autora skladbe za pobjednike natjecanja Ferdo Livadić, a njegovo ime je i u programu ovogodišnje Glazbene tribine Opatija. Nedavno je ponovno izabran za umjetničkog ravnatelja Muzičkog biennala Zagreb te intenzivno radi na pripremanju festivala godine 2013., kada Hrvatska ulazi u Europsku uniju.

Kako sve te aktivnosti utječu na njegov skladateljski rad i kako nalazi vremena za skladanje, čitateljima novina Cantus otkriva u razgovoru.

NAJEČAJ

Davor Hrvoj

Prvo međunarodno skladateljsko natjecanje »New Note« Hrvatska 2012. d ovogodišnje Samoborske glazbene jeseni novi je umjetnički ravnatelj skladatelj Srećko Bradić koji je na tom mjestu zamijenio dugogodišnjeg voditelja, saksofonista Gorana Merčepa.

Premda za ovu godinu Srećko Bradić zadržava već dogovoreni program festivala, najavio je novosti koje nas očekuju 2012. godine. Uz natjecanje Ferdo Livadić za najboljeg mladog glazbenika, od iduće godine usporedo se organizira Prvo međunarodno skladateljsko natjecanje nazvano »New Note«. Od utorka, 20. rujna, otvoren je i na- Srećko Bradić, Damir Mikuljan predjednik skupštine Zagrebačke županije, Renata Glojnarić i Hrvoje Frankić, zamjenik samoborskog gradonačelnika na konferenciji za medije u Hrvatskom društvu skladatelja tječaj, a sve pojebiti dodatno motivirani da napišu novi klasični data, otvaraju se tek nakon što je već odabrana dinosti mogu se naći na internetskoj stranici www.new–note. puhački kvintet u čijoj se kategoriji Natjecanje pobjednička skladba. Sveukupni fond nagrade je com. Na konferenciji za medije održanoj 19. ruj- odvija. Sastavili smo i međunarodni sud kojemu 5.000 eura, od čega je prva nagrada 3.500 eura, na u Hrvatskom društvu skladatelja, uoči počet- predsjeda Ivo Malec, a u njemu su još Uroš Lajo- uz izvedbu na 37. samoborskoj glazbenoj jeseni. ka ovogodišnjeg festivala, Bradić je novi projekt vic, Alun Francis, Lojze Lebič i moja malenkost Druga nagrada iznosi 1.000, a treća 500 eura.« najavio riječima: »Željeli smo iskoristiti činjenicu kao kompozitor i umjetnički voditelj festivala. Na sjednici Predsjedništva Hrvatskog društva da nam u goste sljedeće godine, 5. i 6. listopada, Djela se mogu prijaviti do 10. ožujka 2012., žiri- skladatelja s odobrenjem je prihvaćena ideja o dolazi Puhački kvintet Berlinske filharmonije ranje organiziramo 25. ožujka, a 26. ili 27. ožujka osnivanju međunarodnog Natjecanja te je odlučekoji će na prvom od dva koncerta praizvesti po- već će se znati pobjednik. Natjecanje je potpuno no da će HDS svojim članovima pokriti troškove bjedničku skladbu Natjecanja. Očekujemo da će anonimno, partiture se šalju pod šifrom, a šifri- pristupnine na Natjecanje. (Jana Haluza) to biti poseban mamac za kandidate koji će time rane omotnice, sa zapečaćenim imenima kandi-

O

NA WEB STRANICI www.new–note.com OBJAVLJEN JE NATJEČAJ

Samoborska glazbena jesen Međunarodno skladateljsko natjecanje »New Note« Croatia 2012.

Ukupni fond nagrada: 5.000 eura Rok za prijave skladbi: 10. ožujka 2012.

PRAVILA NATJECANJA 1. Natjecanje je otvoreno za sve skladatelje bez obzira na dob i nacionalnost 2. Dopuštene su prijave više skladbi jednog skladatelja 3. Na Natjecanje se mogu prijaviti i skladbe koje su već izvedene, ali ne smiju biti objavljene ili snimljene

KATEGORIJA NATJECANJA 1. Skladba za klasični puhački kvintet 2. Orkestracija: flauta, oboa, klarinet, rog, fagot

INAUGURACIJA POBJEDNIKA 1. Pobjednička skladba bit će izvedena 5. listopada 2012. na koncertu Puhačkog kvinteta Berlinske filharmonije (www. windquintet.com) u organizaciji Samoborske glazbene jeseni.

2. Skladatelj pobjedničke skladbe mora osigurati sav materijal za izvedbu o svojem trošku i poslati ga organizatoru Samoborske glazbene jeseni najkasnije do 16. travnja 2012.

3. Pobjednik Natjecanja bit će objavljen poslije 26. ožujka 2012.

4. Sudionici Natjecanja suglasni su da će sve buduće izvedbe djela, ako njihova skladba pobijedi, biti označene u tiskanom programu kao »Winner of the International Composers Competition NEW NOTE Croatia 2012«. Isto vrijedi i za buduća izdavanja i /ili snimanja djela.

5. Primjerci partitura nagrađenih djela bit će pohranjeni u arhivi Samoborske glazbene jeseni. Samoborska glazbena jesen pozvat će pobjednika Natjecanja na svečanu izvedbu pobjedničke skladbe 5. listopada 2012. o trošku festivala.

e) naziv i trajanje skladbe f) sažete skladateljeve misli oko prijavljene skladbe na hrvatskom ili engleskom jeziku g) životopis i recentna fotografija skladatelja h) potvrda u vidu potpisane izjave da skladba nije objavljena ni snimljena 3. Prijavom na Natjecanje autor skladbe prihvaća objavljivanje na internetskim stranicama Samoborske glazbene jeseni te objavu imena, moguće fotografije i audio/video snimki u javnim medijima 4. Vraćanje skladbi je moguće samo na račun skladatelja 5. Skladbe trebaju biti poslane na adresu: POU Samobor, Trg Matice hrvatske 3, 10430 Samobor, Croatia phone/fax: + 38513360112,+38513360267 e–mail: sgj@pousamobor.hr 6. Rok za prijavu skladbi je do 10. ožujka 2012., vrijedi datum poštanskog žiga.

3. Upotreba elektronike nije dopuštena 4. Trajanje: najviše do 15 minuta

PRISTUPNICA

NAGRADE

1. Pet (5) primjeraka partitura šalju se bez navedenog imena skladatelja (anonimno) i trebaju se označiti šifrom (sloganom).

Prva nagrada: 3.500 eura i izvedba skladbe 5. listopada 2012. na koncertu Puhačkog kvinteta Berlinske filharmonije (www. windquintet.com) na 37. samoborskoj glazbenoj jeseni Druga nagrada: 1.000 eura Treća nagrada: 500 eura

2. Zajedno s partiturom šalje se zapečaćena omotnica označena istom šifrom (sloganom) u kojoj trebaju biti sljedeći podaci: a) skladateljevo ime i prezime, spol b) datum i mjesto rođenja c) nacionalnost d) adresa, telefon, e–mail ili fax

PRISTUPNINA 1. Pristupnina za svaku skladbu iznosi 50 eura (protuvrijednost u kunama) 2. Iznos pristupnine moguće je poslati na sljedeći način: bankovnom uplatom na: POU Samobor — Samoborska glazbena jesen Banka: Raiffeisenbank Austria 2484008–1100460076 Account number (IBAN): HR7224840081100460076 SWIFT–BIC (Bank identification code): RZBHHR2X

IZDAVAČI: Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić / UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Jure Ililć / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb / E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747 CJENIK OGLASA ZA CANTUS 1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn 1/2 STRANICE 3.000,00 kn 1/3 STRANICE 2.000,00 kn 1/4 STRANICE 1.500,00 kn Cijene oglasa izražene su bez PDV–a i ne uključuju dizajn oglasa Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene. Dodatne informacije o smještaju oglasa, posebnim formatima te pogodnostima uputiti na cantus@cantus.hr.

cant 170 09.indd 2

14-Oct-11 11:52:14 AM

3

RAZGOVOR

BROJ 170, LISTOPAD 2011.

CANTUS ANSAMBL, OSORSKE GLAZBENE VEČERI, LJETO HRVATSKE GLAZBENE MLADEŽI U GROŽNJANU, SAMOBORSKA GLAZBENA JESEN, MUZIČKA AKADEMIJA U ZAGREBU…

Berislav Šipuš: Glazba kao modus vivendi nastavak sa stranice 1

volim i poštujem mlade generacije i čvrsto vjerujem u njih i njihov talent.

U radu na Osorskim glazbenim večerima nastavljate tradiciju Danijela Marušića koji Vam je u nasljeđe ostavio vrlo uspješan festival, a koji iznad svega postavlja promociju hrvatske glazbe. Usto, već drugu godinu zaredom na festivalu posebnu pažnju poklanjate upravo mladim umjetnicima. Brigu za mlade njegujete i kroz djelovanje u Hrvatskoj glazbenoj mladeži (HGM), u tom je smislu nedavno »oživljen« Komorni gudački orkestar HGM–a.

Recite nam nešto o tome.

Odgovor bi se mogao sažeti u par riječi: na mladima svijet ostaje, pa tako i budućnost naše glazbe. Trebamo biti svjesni da jedna velika generacija glazbenih umjetnika polako odlazi »u vječnost« i da je naša zadaća pripremiti nove generacije koje će nas zamijeniti, donijeti nove ideje, svježe interpretacije starih i mlađih majstora. Smatram da ih trebamo odgojiti upravo u tom smislu njihova poziva, ne radnog mjesta ili posla, već doista poziva i poslanja. Glazba kojoj posvećuju svoje živote tražit će od njih velike žrtve. Ako joj se predaju i podaju, njihovi će životi imati svoj smisao... Glazba će im pružiti trenutke kojih će se sjećati zauvijek.

A Komorni gudački orkestar HGM–a samo je jedan mali kotačić u tom stroju kojega mi, stariji i profesori, »održavamo«, »hranimo« i »opslužujemo«. Skupno muziciranje jedan je od najvažnijih CANTUS ANSAMBL

Najava ciklusa Cantus Ansambla 2011./2012.

trenutaka u životu mladog glazbenika, učenika ili studenta, a jednako je tako važan događaj i koncert na kojemu se predstavlja ansambl. To je umjetnički čin, ali i društveni, on ima svoju težinu i važnost. Ovim projektom vraćamo HGM u jednu od najvažnijih aktivnosti: obrazovanje kroz »rad«. Sretan sam što smo uspjeli pokrenuti taj predugo »zamrznuti« projekt Komornog orkestra i nadam se da ćemo, uz našeg umjetničkog voditelja prof. Pavla Zajceva, vrlo brzo dočekati i formiranje Simfonijskog orkestra HGM–a. Područje djelovanja takvog ansambla je već ispred nas, cijela Hrvatska očekuje da se on pojavi pred vršnjacima u školskim ili fakultetskim klupama. Šira javnost očekuje stoga da Hrvatska glazbena mladež, osim izvrsnog projekta HGM jazz orkestra Zagreb, pokrene i ovaj ansambl koji će pružati priliku najboljim mladim sviračima da kontinuirano rade i uče, a najmlađoj publici koju trebamo odgajati svi (!), pružati doživljaj prvog dodira s takozvanom ozbiljnom, klasičnom glazbom, a istodobno, vjerujem, i užitak.

Kao što smo već spomenuli, nedavno ste ponovno imenovani umjetničkim ravnateljem Muzičkog biennala Zagreb. Sve do prošlog festivala usko ste surađivali s Ivom Josipovićem. Kako je protekao prvi Biennale bez njega?

Bez velikih potresa i problema. Istina, kolega Josipović uvijek je budno pazio da u svojim umjetničkim maštanjima ne odlutam predaleko. Mislim tu na novčane i materijalne mogućnosti Biennala.

Iako je od prošlog Biennala prošlo tek pola godi-

ne, za idući koji će se održati od 7. do 17. travnja 2013., zasigurno već postoje neke okvirne želje i planovi. Biste li ih podijelili s nama?

Svima je poznato da smo prošli Biennale učinili »besmrtnim« odlaskom nove glazbe u sredine koje s njom nemaju toliko snažan dodir, kao što ima Zagreb. Biennale 2011. »izvezao« je novu hrvatsku glazbu u vrlo velikim količinama, da iskoristim rječnik gospodarstvenika. Osijek, Rijeka, Split i Varaždin bili su u vrijeme 26. MBZ–a središta nove, prije svega hrvatske glazbe. Praizvedbe hrvatskih djela u tim su gradovima odjeknule izvrsno, skladatelji su se uistinu potrudili dati najbolje od sebe i osobno želim još jednom svima čestitati, kako skladateljima, tako i matičnim kazalištima, intendantima, ravnateljima, svim umjetnicima i svima onima koji su dali ogroman doprinos da taj golemi projekt uspije. Bravi!

Na tragu takvog projekta, a istodobno imajući u glavi misao: »ne ponavljaj se«, MBZ 2013. trebao bi našoj, ali i europskoj javnosti, prvi puta ponuditi međunarodne koprodukcije između MBZ–a i opernih kuća nekih europskih zemalja. Kojih, to neka ostane još neko vrijeme tajna. Drugi smjer koncepta sačinjavala bi nova glazba iz svih 27 zemalja Europske unije jer upravo 2013. Hrvatska i službeno postaje članom te velike obitelji.

Stoga će glazbeni program sljedećeg Muzičkog biennala Zagreb »podsjetiti« našu javnost na ono što nas okružuje u »našoj« Europi — na dobru »novu–staru« i dobru »novu–novu« glazbu.

N

akon svečano proslavljenih 10 godina od utemeljenja i debija na Muzičkom biennalu Zagreb 2001., Cantus Ansambl ulazi u svoje drugo desetljeće i u još jednu novu koncertnu sezonu. Brendirani sastav specijaliziran za izvođenje mnogolikih i mnogobrojnih »novih« glazbi, osim u domicilnoj Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, svirkama je prisutan na gotovo svim hrvatskim festivalima i manifestacijama na kojima nastoji i ustrajava biti medijem fine percepcije potreba, pokretač promjena, ali i onaj koji se s njima zna i nositi. Stoga, brojke od četristotinjak izvedenih opusa, od kojih stotinu praizvedbi, pedesetak inozemnih gostovanja po Europi (međunarodni projekt Musical Links u Švedskoj, suradnja sa Centrom Arnold Schönberg u Beču, gostovanje na festivalu Sounds New u Canterburyu, na festivalu BEMUS u Beogradu, u koncertnom ciklusu Doma invalida u Parizu, u Tonhalle Düsseldorf, Centru Paul Klee u Bernu i drugdje) te Meksiku, Kini i Kanadi, kao i brojni gostujući solisti (među njima Dunja Vejzović, Josip Lešaja, Enrico Dindo, Edin Karamazov, Petrit Çeku, Roberto Fabbriciani) i dirigenti (poput Luce Pfaffa ili Johannesa Kalitzkea) te već uobičajena praksa brojnih skladateljskih posveta, svjedoče o poziciji Ansambla unutar hrvatskog, ali i inozemnog konteksta. Spomenimo samo da je 2008. proglašen službenim ansamblom Međunarodnog društva za suvremenu glazbu (ISCM) te se krajem listopada iste godine predstavio na Svjetskim danima glazbe ISCM–a, čiji je domaćin bio festival Gaida u Vilniusu, a od studenoga 2008. do listopada 2010. sudjelovao je u projektu fondova Europske Unije Re: New Music, zajedno s 11 međunarodnih partnera i 21 ansamblom (Klangformun Wien, Ensemble Reconcil, Champ d’Action, Spectra Ensemble, London Sinfonietta i drugima).

Koncerti ansambla za suvremenu glazbu u Parizu, Düsseldorfu, Mönchengladbachu i Bernu

Ljetne pustolovine Cantus Ansambla Piše: Nina Čalopek »Svoj« Centar ansambl je nakratko (26. lipnja) prepustio Cantusovcima koji su od 4’33’’ tišine, preko pjeva dirigenta u Melusine Silvija Foretića do (pokušaja) plesanja Kagelovog baleta kontra→danse za ne–plesače predstavili svoju virtuoznost i poigravanje s »rubnim« u glazbi, ali i umjetnosti akon 15. svibnja kada je proslavio 10. obljetnicu djelovanja koncertom u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog, Cantus Ansambl samo se na neko vrijeme povukao s hrvatske glazbene scene. Raspoložen i uigran za nove pustolovine, posegnuo je za putovnicom, spakirao kovčege i uputio se preko granica, kako bi na nekoliko međunarodnih gostovanja promovirao hrvatsko glazbeno stvaralaštvo, ali i svoje, već nadaleko poznate i prepoznate interpretativne mogućnosti.

Prvi koncert održao se 7. lipnja u Parizu u prepunom Velikom salonu Doma invalida koji je za potrebe vojske i vojnih veterana krajem 17. stoljeća počeo graditi »kralj sunca« Luj XIV., a koji danas služi kulturi i umjetnosti. Cantus Ansambl predstavio se skladbama Duo amical Stanka Horvata, Kontrapunkt Bogdana Gagića, Aubade Mila Cipre, Octandre Edgara Varèsea i Nonet Milka Kelemena. Koncert je održan u okviru ovosezonskog ciklusa Doma invalida posvećena glazbi »iza i oko željezne zavjese«. Gosti ovoga koncerta bili su francuski glazbenici — studenti Visokog glazbenog konzervatorija u Parizu koji su izveli Miniatures pour Lewis Carroll hrvatskog skladatelja s francuskom adresom Ive Maleca.

Koncert 8. lipnja u Tonhalle Düsseldorf rezultat je višegodišnje partnerske suradnje s ansamblom ART, s kojim je Cantus Ansambl ovaj put podijelio i pozornicu, a u svojem dijelu koncerta zagrebački gosti izveli su Koncert za violončelo (solist Jasen Chelfi) i skladbu Quasi un(a) Mire Dobrowolnog, nakon kojih su uslijedili Un jardin sous la pluie avec un compositeur sans parapluie Berislava Šipuša, Konstelacije Milka Kelemena i Musicam psalite Ive Josipovića. Dan kasnije Cantus Ansambl

cant 170 09.indd 3

VEDRAN KOCELJ

N

Puhački kvintet Cantus Ansambla u dvorani Doma invalida u Parizu

bio je gost bienalnog festivala Ensemblia u njemačkom gradu Mönchengladbachu gdje se prvi put predstavio već 2007., a ovoga 9. lipnja izveo je partiture Kelemena, Horvata, Gagića i Šipuša.

Virtuoznost i poigravanje Potraga za suučesnicima u novo–glazbenim »zločinima« odvela je Cantus Ansambl u još jedno veliko umjetničko, prije svega likovno središte — Centar Paul Klee u Bernu.

Ova institucija, osim muzejske, arhivske i edukativne dimenzije, potiče glazbenu, kazališnu i plesnu umjetnost. »Kućni« Paul Klee ansambl, u Centru izgrađenom prema zamisli arhitekta Renza Piana i otvorenom 2005., održava svoj pretplatnički koncertni ciklus, a godine 2009. predstavili su se i na Muzičkom biennalu Zagreb. Taj specifičan ansambl izvodi program koji je posve posvećen slikaru, a radi se o mješavini glazbe koju je Klee slušao i volio (Bach,

Mozart, Beethoven i slično), glazbe njegovih suvremenika (Schönberg, Hindemith, Bartók i drugi) te glazbe koja je inspirirana njime i njegovom umjetnošću (u arhivu Centra Paul Klee nalazi se oko 300 partitura skladanih prema njegovim djelima). »Svoj« Centar ansambl je nakratko (26. lipnja) prepustio Cantusovcima koji su od 4’33’’ tišine, preko pjeva dirigenta u Melusine Silvija Foretića do (pokušaja) plesanja Kagelovog baleta kontra→danse za ne–plesače predstavili svoju virtuoznost i poigravanje s »rubnim« u glazbi, ali i umjetnosti. Ansambl je k tome izveo i dolce furioso Dubravka Detonija te već spomenuti Un jardin sous la pluie avec un compositeur sans parapluie Berislava Šipuša. Preko svih tih opusa i agilnosti glazbenika jasno je da Cantus Ansambl i dalje daje uvid u hrvatsku kulturnu i glazbenu scenu gdje god ga ponesu bujice suvremenih glazbenih stremljenja.

Pod umjetničkim vodstvom i dirigentskom palicom Berislava Šipuša, »zločesti dečki i cure« hrvatske suvremene glazbene scene, u ciklusu Cantus & Lisinski za sezonu 2011./2012. pripremili su pet, po formi i sadržaju, raznovrsnih koncerata: od komornog SOLO– TUTTI koncerta na kojemu će se predstaviti stalni članovi Ansambla, preko koncerata s već klasičnim, ali i nešto avangardnijim opusima, pa sve do spomenutog baleta Air Krešimira Seletkovića. Glazbovanju Ansambla glasom će se pridružiti Davorka Horvat, Martina Gojčeta Silić i Dubravka Šeparović, a svojim instrumentima klarinetist Davorin Brozić i violončelistica Monika Leskovar te ansambl nestandardnog sastava — par klavira i udaraljki Klang.

Vidimo se u Maloj dvorani!

Cantus Ansambl

14-Oct-11 11:52:15 AM

FESTIVALI

4

BROJ 170, LISTOPAD 2011.

36. OSORSKE GLAZBENE VEČERI

U središtu pozornosti akademik Anđelko Klobučar Piše: dr. sc. Zdenka Weber Ivan Novinc s pijanistom Srđanom Čaldarovićem izveo je Rapsodiju za violinu i glasovir Anđelka Klobučara, skladbu koja svojim melodijskim tijekom, harmonijskim slobodama i ritmičkom raznolikošću otkriva autorsku radionicu majstora čiji opus, osobito na području komorne glazbe, pripada najvrjednijoj baštini hrvatske glazbe 20. stoljeća

Suvremene izvedbe hrvatske stare glazbe i programsko obogaćenje nastupom Klape Jelsa U prvoj trećini festivala koju sam pratila, 24. srpnja Zagrebački solisti izveli su Klobučarov Collage za gudače, djelo koje je skladatelj 1998. godine posvetio ansamblu povodom njegove 45. koncertne sezone, a 29. srpnja violinist Ivan Novinc s pijanistom Srđanom Čaldarovićem izveo je njegovu Rapsodiju za violinu i glasovir. Skladbe su to koje svojim melodijskim tijekom, harmonijskim slobodama i ritmičkom raznolikošću otkrivaju autorsku radionicu majstora čiji opus, osobito na području komorne glazbe, pripada najvrjednijoj baštini hrvatske glazbe 20. stoljeća. Doista, kada je riječ o Anđelku Klobučaru, mladi hrvatski instrumentalisti imaju na raspolaganju ostvarenja koja trajno potvrđuju visoke standarde skladateljskoga umijeća, pa je moguće vjerovati da će se

Zagrebački solisti i Kvartet gitara Leonardo

cant 170 09.indd 4

ta djela i dalje trajno javljati na njihovim repertoarima.

Zbor HRT–a sa šefom dirigentom Tončijem Bilićem predstavio je na koncertu 21. srpnja izbor iz zbirke Salmi Vespertini Francesca Sponge Uspera (objavljena 1627. godine). Riječ je transkripcijama koje su izradili polaznici studijske grupe dr. sc. Ennija Stipčevića na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu: Tomislav Bužić, Tanja Halužan, Andreja Vrekalić, Trpimir Matasović, Karmen Šilović i Ivana Jurenec.

Vrsno pripremljeni Usperovi Večernji psalmi u tradiciji venecijanskog cori spezzati stila bili su odlična prigoda za Gradonačelnik Grada Malog Lošinja ing. Gari Cappelli otvara Osorske glazbene večeri upoznavanje hrvatske kasnorenesansne klapsko pjevanje otkrilo je još jedno Skladatelj, dirigent, glazbeni pedai ranobarokne glazbe, a sve u trajnom vrijedno područje hrvatske glazbene gog, a aktualno i umjetnički ravnatelj usmjerenju Osorskih glazbenih večeri tradicije koje je publika u prepunoj Osorskih glazbenih večeri, Berislav da u svojem okviru predstavljaju novo- crkvi primila s burnim odobravanjem. Šipuš bio je ovoga ljeta u Osoru zastupronađenu hrvatsku glazbenu baštinu. Vrlo ozbiljno pjevanje Klape Jelsa, te- pljen skladbom AMA za kvartet gitara Dakako, vodstvo uvaženog profesora nora Stjepana Franetovića, Tomislava i gudače koju su izveli Kvartet gitara Stipčevića na tom je području itekako Vitkovića i Hrvoja Ivkošića, baritona Leonardo iz Italije i Zagrebački solidragocjeno, pa je moguće očekivati i Milana Miše Kravara i Tomislava sti na koncertu 24. srpnja. Šipuševo je daljnje transkripcije iz vrijedne Uspe- Meštrića te basova Dinka Domja- djelo prvi put izvedeno u Hrvatskoj, a rove ostavštine. novića i Branka Ozretića, u širokom o nastanku skladbe čije su energična Skladbama isključivo hrvatskih au- rasponu glasova od visokog prvog te- sonornost i tehnički sjajno iskorištetora bio je ispunjen program Klape nora do basso profondo, prokušanim je ne mogućnosti izvođačkoga sastava Jelsa koja je 22. srpnja u Crkvi Mari- angažmanom (dosad im je priskrbio pobudile veliko zanimanje, najbolje se jina uznesenja, nekadašnjoj Katedra- već niz nagrada na Festivalu dalma- izrazio autor: »Moja se skladba zove li, glavnom osorskom festivalskom tinskih klapa u Omišu) potvrdilo da AMA, koncert za četiri gitare i gudaprostoru, održala odlično primljeni je izvođenje bogatog izbora dalmatin- če, što u prijevodu znači »Ljubi!«, kao nastup. Na repertoaru su bile sklad- skih i umjetničkih klapskih pjesama imperativ... napisao sam je za Kvartet be don Šime Marovića, Ljube Stipi- s punim opravdanjem uključeno u Leonardo 2008., na nagovor Gorana šića Delmate, Dinka Fia, Krešimira festivalski program koji nastoji slaviti Listeša, a posvetio stanovnicima gradića Aquille u Italiji koji je pogodio Magdića, Rajimira Kraljevića, Pere i afirmirati hrvatsku glazbu. težak potres upravo pred praizvedbu Gotovca, Mojmira Čačije i Mirele skladbe. Skladba govori o onoj naHrvatska glazba 20. i 21.

Ivičević, a programsko proširenje na sušnoj potrebi o kojoj su umjetnici, stoljeća kao i obični ljudi, govorili vjerojatno od postanka Svijeta i pojave razuma u čovjeka — voljeti i biti voljen.« Brojna publika u Osoru glasnim je pljeskom pozdravila skladatelja i njegovo djelo, dokazujući da suvremena glazba, kada je komunikativna u svojoj ekspresiji i kada je pouzdano, s uvjerenjem i precizno uigrano izvedena, nalazi izravni put do slušatelja, čak i onda kada ju primaju klasičnoj glazbi manje priviknuti turisti s raznih strana svijeta.

Talijanski Kvartet Leonardo, u sastavu Massimo Felici, Alessandro Paris, Goran Listeš i Agostino Valente, samostalno je nastupio 26. srp-

ALEKSANDRO VOLARIĆ

astavljajući vrijednu tradiciju posvećivanja festivala pojedinim hrvatskim skladateljima, 36. osorske glazbene večeri, održane od 20. srpnja do 28. kolovoza, imale su u središtu pozornosti opus akademika Anđelka Klobučara, orguljaša, skladatelja i glazbenog pedagoga, a u povodu njegova 80. rođendana. Tako je već na prvom koncertu, na svečanom otvorenju 20. srpnja kojemu je bio nazočan i pokrovitelj festivala, hrvatski predsjednik Ivo Josipović, bila izvedena Klobučareva Passacaglia za gudački orkestar. Interpreti su bili gudači Simfonijskog orkestra HRT–a pod ravnanjem Tončija Bilića. Djelo iz vremena Klobučareva studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, bilo je 1952. skladano za orgulje, a autor je skladbu 1953. instrumentirao za gudački orkestar. Karakteristična barokna forma passacaglie u kojoj se tema nalazi u basu, a druge dionice variraju i razrađuju tematski materijal, već je na početku skladateljeva stvaralačkog puta ukazala na autora koji je znalački postupao s naslijeđenim glazbenim oblicima, sadržajno ih ispunjavajući inventivnim glazbenim idejama.

N

nja i od hrvatskih djela na programu predstavio Quartetto concertante Tomislava Uhlika. U rasporedu uglavnom hispanskih skladatelja, Uhlikova je glazba (djelo iz 1998.) djelovala ponešto izdvojeno, ali je melodijama jasnih obrisa, pregnantnim temama i suzdržanom elegancijom, sve u trostavačnom slijedu kontrastnih ugođaja, ostavila snažan dojam. To posebno valja pripisati skladateljevu izrazito razvijenom smislu za zvučne odnose u kojima svaki instrument za sebe te napose kao kvartet, kontinuirano proizvode suzvučja i sklopove primjerno prilagođene gitarističkome mediju.

Izvedbeno se isticao Goran Listeš, što potvrđuje visoku razinu gitarističke pedagogije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu na kojoj je diplomirao u razredu Darka Petrinjaka.

Povero Tomin, elegija za violinu i glasovir op. 1 Blagoja Berse, nepretenciozna skladba naglašene formalne jasnoće i pjevnosti te posebno antologijska Sonata za violinu i glasovir u D–duru op. 26 Dore Pejačević iz 1909. koja otkriva najljepše stranice skladateljičina melodijskog nadahnuća, na koncertu violinista Ivana Novinca i pijanista Srđana Čaldarovića bili su vrhunski primjeri hrvatske glazbe s početka prošloga stoljeća (29. srpnja). Da je riječ o djelima koja svjetskoj baštini daju priloge na ravnopravnoj razini s djelima velikih skladateljskih imena razvijenijih glazbenih kultura, osobito se isticalo činjenicom da su djela hrvatskih autora bila izvođena u kontekstu s djelima Johannesa Brahmsa. Upravo u tome i jest intencija Osorskih glazbenih večeri još od njihova začetka 1976., kada ih je utemeljio hrvatski redatelj Daniel Marušić (1931.–2009.)

— stavljati hrvatsku glazbu u kontekst djela europskih i svjetskih autora, kako bi se istaklo i potvrdilo njezinu sukladnost i ravnopravnost sa stilskim mijenama i skladateljskim vrlinama autorstva onih najvećih i najcjenjenijih. Da je to hvalevrijedna i dalekosežno značajna namjera potvrđuju ljetne svečanosti glazbe u drevnome Osoru na prevlaci otoka Cresa i Lošinja, eto, već punih 36 sezona.

14-Oct-11 11:52:17 AM

5

FESTIVALI

BROJ 170, LISTOPAD 2011.

PRAIZVEDBA SKLADBE BERISLAVA ŠIPUŠA ZA KVARTET KLANG I CANTUS ANSAMBL NA 36. SAMOBORSKOJ GLAZBENOJ JESENI

...putovanje prema svjetlima...

Piše: Bojana Plećaš Kalebota

ao sastavni, prepoznatljivi dio 36. samoborske glazbene jeseni koja iz godine u godinu obogaćuje jesensku koncertnu ponudu dopadljivom programskom koncepcijom, zadržavajući pritom visoku umjetničku razinu, i ove je godine od 25. do 27. rujna održano 8. međunarodno natjecanje mladih glazbenih umjetnika Ferdo Livadić. Ovogodišnjem natjecanju, utemeljenom na ideji predstavljanja mladih glazbenika različitih izvodilačkih profila do 26 godina starosti, pristupili su pijanisti Ante Sladoljev i Ivan Horvatić, trubač Ivan Đuzel, Kvartet gitara Leggero, flautistica Ana Batinica, udaraljkašica Aleksandra Šuklar, harmonikaš Ivan Šverko i violistica Jasna Simonović koji su se svojim 45–minutnim programima, uz obveznu skladbu hrvatskog autora, predstavili tijekom triju večeri u Galeriji Prica.

K

Povratak obasjan svjetlošću Večer pobjednika Natjecanja Ferdo

Livadić već se tradicionalno održava u Franjevačkoj crkvi u Samoboru. Tako je bilo i ove godine, 28. rujna, kada su, prema odluci Ocjenjivačkoga suda (Vladimir Kranjčević, predsjednik, Ivana Kocelj, Zlatko Madžar, Branimir Pofuk i Krešimir Seletković), laureatima proglašeni harmonikaš Ivan Šverko, za cjelokupni nastup i udaraljkašica Aleksandra Šuklar za izvedbu skladbe 20 Years Later za vibrafon Igora Lešnika. Uz statue kiparice Mirte Čakanić, mladim su glazbenicima uručene i novčane nagrade, a pobjedniku Ivanu Šverku osigurani su i samostalni koncert na sljedećem festivalu, praizvedba skladbe za solo instrument i komorni ansambl Mladena Tarbuka te koncert s Cantus Ansamblom u okviru njegova ciklusa u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Nakon obrazloženja Vladimira Kranjčevića, predsjednika Ocjenjivačkoga suda, uručenja nagrada i čestitki umjetničkog direktora Srećka Bradića te zahvala izvršne di-

rektorice Renate Glojnarić, nastavak Večeri pobjednika u prvi je plan vratio glazbu, onu suvremenu hrvatsku i prošlogodišnje pobjednice, članice Kvarteta KLANG. Kvartet koji čine pijanistice Vlatka Peko i Ana Lucić te udaraljkašice Anita Primorac i Kaja Farszky, a djeluje od 2009. pod mentorstvom profesora Katarine Krpan i Igora Lešnika, imao je čast praizvesti

shodno naslovu skladbe, u glazbu prenosi dojam nedorečenosti, nastavka putovanja, odnosno povratka obasjanog svjetlošću zvijezde vodilje.

Mlade su se glaz-

Kvartet KLANG u Franjevačkoj crkvi 30. 9. izvodio je djela Mateja Meštrovića, Zlatka Tanodija, Dubravka Palanovića i Ivana Josipa Skendera za ovaj neobični sastav (2 pijanistice i 2 udaraljkašice)

benice u izvedbi djela potvrdile kao perspektivne interpretatorice koje s razumijevanjem pristupaju suvremenoj glazbi.

Ljubičasto obojen san Pod Šipuševim vodstvom, u nastavku koncerta, članovi Cantus Ansambla izveli su još tri djela hrvatskih skladatelja. Scherzo–nonet za puhački kvintet, violinu, violu, violončelo i kontrabas Borisa Papandopula skladan 1964., ostao je relativno nepoznat sve do 2006., kada ga je prvi put u Hrvatskoj izveo Gudački kvartet Rucner. Prethodno su originalnu partituru pronašli veleposlanica RH u Berlinu Vesna Cvjetković Kurelec i njezin savjetnik Silvio Kus u arhivu Filharmonije iz Rostocka, čijemu je nonetu posvećena. Nakon šarolika Papandopulovog ostvarenja, prožeta kontrastnim raspoloženjima i širokom paletom tonskih nijansi, uslijedila je skladba Cantus za alt flautu, engleski rog, violinu, violu, violončelo,

Ivan Šverko i Aleksandra Šuklar, pobjednici 36.

Samoborske glazbene jeseni

skladbu Berislava Šipuša ...un viaggio verso le luci di Amaraath, la stella del ritorno... Novo djelo posvećeno glazbenicima, narudžba je Festivala, a u uz njih, u praizvedbi je sudjelovao Cantus Ansambl. U djelu impozantnih dinamičkih raspona, Šipuš propitkuje mogućnosti i međusobno nadopunjavanje klavira, udaraljki i ostatka ansambla, s naglaskom na puhače, oslanjajući se na ispreplitanje boja i zvučnih efekata. Pritom,

FESTIVALI

Cantus Ansambl i Kvartet KLANG

kontrabas i klavir suvremene hrvatske skladateljice Sanje Drakulić. Autorica ga opisuje kao pjesmu za komorni ansambl koja je, nakon što je jednom imala i izgubila svoje riječi, sada u potrazi za novima, a one se kriju upravo negdje unutar nje same.

Dojmljivoj izvedbi vrlo pristupačnog i komunikativnog djela, slijedila je na kraju živopisna skladba Dominosa FF00FF Mirele Ivičević, mlade hrvatske skladateljice, trenutno u Beču.

Djelo je izvorno skladano za ansambl Splithesis u ožujku 2008., a potom obrađeno za Cantus Ansambl koji ga je izveo na festivalu Gaudeamus Music Week iste godine. Zvučnim oslikavanjem intenzivno ljubičasto obojana skladateljevog sna koji povremeno skreće u noćnu moru, čitajući njegove misli i slažući ih prema principu igre domina od koje zvukovi odstupaju tek u trenucima u kojima vještica progovara kroz njih, Mirela Ivičević pružila je zadovoljnom slušateljstvu zanimljivo ostvarenje koje vrlo logično sjedinjuje svježinu skladateljičine invencije s njezinom vještinom. To se, na kraju Večeri pobjednika i hrvatske glazbe, dalo naslutiti i u angažiranoj svirci Cantus Ansambla.

FESTIVAL GLAZBENE VEČERI U SV. DONATU (ZADAR, 5. SRPNJA — 10. KOLOVOZA 2011.)

Djela hrvatskih skladatelja zadarskom festivalu Piše: Ivana Jurenec repoznavši potrebu Zadra za kontinuiranim koncertnim događanjima, ugledni hrvatski skladatelj i dirigent, akademik Pavle Dešpalj, osnovao je 1961. festival Glazbene večeri u Sv. Donatu i Zadarski komorni orkestar. U počecima je festival bio zamišljen dvotematski: namjera je prvoga dijela bila predstaviti hrvatskoj publici značajne strane glazbene umjetnike, dok je drugi dio bio posvećen ranoj glazbi. Onodobno zanimanje svjetske glazbene scene za ranu glazbu rezultirao je njezinom svojevrsnom »renesansom« koja se ostvarila i kod nas. Na programu ranijih koncertnih sezona bila su uvrštena i djela hrvatskih skladatelja iz razdoblja renesanse i ranoga baroka, kao i onih čije je djelovanje bilo vezano uz Hrvatsku (Julije Skjavetić, Ivan Lukačić, Vinko Jelić, Franjo Bosanac, Lambert Courtoys i drugi). Zanimanje za izvedbe njihovih djela pokazali su i ugledni strani ansambli koji su ih kasnije uvrstili u svoj repertoar. Potrebno je istaknuti premijeru »Judite« (srpanj 2007.), renesansne pripovijesti prema tekstu Marka Marulića za čije je ostvarenje zaslužan francuski ansambl Dialogos koji djeluje pod umjetničkim vodstvom osnivateljice Katarine Livljanić. Ugledna glazbenica za taj je projekt rekla da bi se »mogao nazvati rekonstrukcijom, inspiriranom slušanjem i proučavanjem gregorijanskih i glagoljaških izvora iz Dalmacije, kao i usmene predaje.«

P

Zanimanje strane publike S polustoljetnom tradicijom, Glazbene večeri u Sv. Donatu uvelike pridonose obogaćenju kul-

cant 170 09.indd 5

turne ponude Zadra. Svake godine u srpnju i prvom dijelu kolovoza održi se niz koncerata u drevnim sakralnim i profanim povijesnim prostorima. Na taj način hrvatski i inozemni posjetitelji, uz reprezentativna djela glazbene umjetnosti, mogu upoznati znamenitosti Zadra. No, ne treba zaboraviti da nacionalnu povijest i kulturu čine mnoga umjetnička djela čiji su autori hrvatski skladatelji, a čije izvedbe privlače upravo strane goste, nažalost mnogo češće nego domaće.

Josipovića te mladog i perspektivnog Gorana Tudora koji se ovoga ljeta predstavio skladbom Nekoliko minijatura za kvartet saksofona.

Premda u mnogo manjoj mjeri prisutna nego djela svjetske glazbene literature, Glazbene večeri u Sv. Donatu ipak svake sezone na repertoar

uvrste i skladbe hrvatskih autora. Vjerujemo da će se u sljedećim godištima ta tendencija nastaviti značajnije nego dosad, a također i da će se tome pridodati želja za očuvanjem umjetničkih tvorevina iz različitih stilskih razdoblja hrvatske glazbene baštine.

Predstavljanja hrvatske suvremene glazbe Za razliku od prvih nekoliko godina djelovanja festivala kada su se organizatori okrenuli dalekoj glazbenoj prošlosti, zadnjih desetljeća publika je upoznala onu bližu iz prošloga stoljeća.

Posljednjih godina gotovo sva izvedena glazba hrvatskih skladatelja bila je suvremena. Stilski pluralizam glazbe 20. stoljeća Zadranima i njihovim gostima ocrtan je orkestralnim i komornim djelima skladatelja s početka stoljeća kao što su, primjerice, Dora Pejačević, Josip Hatze i Krsto Odak, potom autora čija djela imaju folklornih referenci poput Krešimira Baranovića, Natka Devčića i Jakova Gotovca te skladatelja čije je stvaralaštvo smješteno u drugu polovicu 20. stoljeća. Uz to stoje opusi naših suvremenika Pavla Dešpalja, Ive

New Sax Quartet u praizvedbi Nekoliko minijatura za kvartet saksofona Gordana Tudora

14-Oct-11 11:52:20 AM

SJEĆANJA

6

BROJ 170, LISTOPAD 2011.

LJUBO STIPIŠIĆ DELMATA (28. RUJNA 1938. – 9. LISTOPADA 2011.)

Čovjek koji je bio pisman dojen i pisman blagoslovljen Piše: Jure Ilić Ukupni doprinos Ljube Stipišića Delmate suvremenoj hrvatskoj klapskoj pjesmi, doslovno je nemjerljiv, jer on je podjednako važan kao skladatelj, melograf, utemeljitelj niza klapa i klapskih manifestacija koje su utjecale na suvremeno klapsko pjevanje u Hrvatskoj

Popularnost je stekao kao voditelj i osnivač brojnih klapa poput Jeka Jadrana, Oktet DC, Kantaduri, Trogir, Vokalisti Salone i mnogih drugih. Svojim izvedbama i repertoarom one su osigurale put današnjem modernom klapskom pjevanju.

Ljubo Stipišić Delmata

a je samo napisao pjesmu Dalmatino, povišću pritrujena kojom je pobijedio na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu 1973. i koju mnogi do danas smatraju neslužbenom dalmatinskom himnom, Ljubo Stipišić Delmata ostao bi upamćen u povijesti hrvatske pučke glazbe.

No, Ljubo Stipišić Delmata napravio je kudikamo više, praktično nemjerljivo u odnosu na bilo kojega prethodnika ili suvremenika, skladatelja ili melografa.

D

SJEĆANJA

Rodio se 28. rujna 1938. u Vrbnju na otoku Hvaru. Glazbom se bavio od 1958., a učio je kod Josipa Zjačića i Silvija Bombardellija u Splitu.

Izuzetan stvaralački put započeo je skladanjem pretežito vokalne glazbe za manje sastave (klape)

Utemeljitelj je časopisa Bašćinski glasi i glazbene edicije Leut. Također je jedan od osnivača Festivala dalmatinskih klapa Omiš, manifestacija Solinske ljetne priredbe i Sućuračka prikazanja, Smotre dalmatinskih klapa na Klisu, Susreta dalmatinskih klapa Sudamja, Korizmenog glagoljaškog tradicionalnog pučkog pjevanja u Velikom tjednu Puče moj te festivala Pasionska baština u Zagrebu.

Kao melograf zabilježio je više od tisuću dalmatinskih pučkih napjeva čime je pridonio njihovoj afirmaciji. Autor je mnogih zbirki narodnih napjeva (Pisme starog Trogira i Oj Marjane) te više književnih djela (Aforizmi 1971., Rod titanski, rod žgincani 1975., Kušaonica smisla 1992. i drugih).

Pokrenuo je književnu večer čakavskog pjesništva u Podstrani Ča pod Perunom. Pisao je čakavsku poeziju, stvarajući vlastiti leksik na temeljima tradicije. Svoje čakavske pjesme objavio je u knjizi Delmatiana (1988). Dobitnik je Nagrade Grada Splita (1985., 1993.), Nagrade Grada Solina za životno djelo (1996.), Nagrade Splitskodalmatinske županije za životno djelo (1997.), odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka

In memoriam Marijan Domić estog kolovoza ove godine umro je u 78. godini Marijan Domić, veliki trubač u povijesti hrvatskoga jazza. Rođen je 9. svibnja 1934. u Zagrebu. Glasovir je počeo učiti sa šest godina u Glazbenoj školi Pavla Markovca. Pojava kultnih glazbenih filmova »Revija na vodi« i »Mladić s trubom« u kojima se fascinantnim izvedbama pojavljuje trubač Harry James, utječe na čitav kasniji životni tijek Marijana Domića.

Š

Počeo je kao samouk svirati jazz i tek se kasnije upisao na Gradsku muzičku školu Pavao Markovac. Svirao je u raznim malim sastavima po plesnim dvoranama. Zapaženi su Domićevi nastupi u ansamblima Branka Kende, Zvonimira Skerla i Nonetu Zlatka Kružića. Njegove dopadljive improvizacije i prekrasan ton u takozvanoj srednjoj lagi brzo su uočeni izvan granica Zagreba i Hrvatske. Ušao je u trubačku sekciju Akademskog plesnog orkestra iz Ljubljane. Poput mnogih glazbenika svoje generacije odlazi u Njemačku gdje je kao član dixieland ansambla Loče Stiplošeka svirao u Jazz Kellerima i klubovima američke vojske. Nakon kraćeg boravka u Njemačkoj postao je stalnim članom trubačke sekcije Plesnog orkestra Radio Ljubljane pod ravnanjem Bojana Adamiča, a poslije i Umjetničkog ansambla JNA te Plesnog orkestra Radio Zagreba (današnji Jazz orkestar HRT–a) kojega je vodio Miljenko Prohaska, a u kojem je ostao sve do 1978., paralelno studirajući trubu na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi prof. Stanka Selaka. S Plesnim orkestrom Radio Zagreba nastupao je na mnogim turnejama i međunarodnim jazz festivalima. Bio je član brojnih naših ansambala kao Dixie Swingers, septeta Drage Diklića, B. P. Convention big banda te orkestara Stanka Selaka, Tomice Simovića, Silvija Glojnarića i drugih.

Nakon diplome na Muzičkoj akademiji krajem 1970–ih, Domić izlazi iz stalnog radnog odnosa u Radio orkestru i posvećuje se pedagoškom radu kao profesor trube na Muzičkoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.

Marulića (1997.), Nagrade Porin za životno djelo (2006.) i drugih.

Ljubo Stipišić Delmata bio je prvi nositelj Nagrade „Franjo Ksaver Kuhač“ Hrvatskog društva skladatelja za autorsko stvaralaštvo na temeljima tradicijske glazbe. Nagrada mu je dodijeljena 2007., u godini kada je utemeljena i to za ukupni doprinos u promicanju hrvatske pučke baštine.

Uz njegov 70. rođendan, HDS-a i Cantus tada su organizirali svečani autorski koncert, uz izložbu njegovih likovnih radova, u Preporodnoj dvorani palače Narodnog doma u Zagrebu. Bilo je to 28. listopada 2008. godine.

Tu veliku, iznimnu i jedinstvenu biografiju najviše čine majstorova djela. Posebna vrijednost Stipišićeva opusa pripada izdanju Pisman dojeni, pisman blagoslovjeni, velikoj zbirci napjeva za klape zabilježenih u izvornom obliku, često u izvedbama posljednjih živih pjevača, uz vatru komina i u konobama, u dalekim, burovitim ili zabačenim dalmatinskim malim mistima. Među njima su čak i neki napjevi moliških Hrvata. Tu je knjigu sam uredio i likovno opremio nakon više desetljeća istraživanja i zapisivanja (nakladnici Cantus i Hrvatsko društvo skladatelja). Na određeni način, ona, sa svojih 410 stranica, predstavlja vrhunac njegova stvaralaštva.

Ljubo Stipišić Delmata omogućio je mnoge uspjehe klapama, osigurao im repertoar, a također i vrlo vrijedna notna izdanja. Fenomen klapske pisme čvrsto je vezao uz tradiciju, uvijek nastojeći pronaći njezine što dublje korijene. Zato je njegov ukupni doprinos nemjerljiv jer nikad prije nismo imali tako osebujnog, pedantnog i obrazovanog stručnjaka koji je ljubio svoju Dalmaciju, čak i kroz ime ilirskoga plemena koje je nosio uz vlastito ime, a po kojemu je nekadašnja rimska provincija nazvana Dalmatia.

Umro je u Splitu u nedjelju, 9. listopada, u 74. godini.

FESTIVALI

i zborove koja se najviše temelji na folklornoj baštini i starijim oblicima koralnog pjevanja bez instrumentalne pratnje (ciklus Intrade). Ogledao se i u većim vokalnim oblicima (kantate Kalvarija, Zaplakalo dite na žudinski kanat, Dignite barjak za neznane i male, Hrvatska suita, oratoriji Matija Ivanić, Misa Croatie redivivae, I rič se čovikom učini).

ULOMAK IZ PISMA SUĆUTI MINISTRA KULTURE, MR. JASENA MESIĆA irina kojom je Ljubo Stipišić Delmata ušao u arhetipsku »nutrinu narodnog tijela« i osobine renesansnog umjetnika koji duhovno i svjetovno nadahnuće nalazi u dubokim slojevima starine, dala mu je darove tako velike kreacije da su istinski sadržani u pojmu Anima delmatica, pojmu koji jedino može opisati djelo i misao koje nam je ostavio.

Š

Kad kaže da je ono što je ukorijenjeno u biću Dalmacije nasljedovano »generacijama pribrajanih nizova genetskih osnova – i kominskih i zabrđanskih i povika i pjeva s kamena, polja, oranica, s planina i falkuše«, Ljubo Stipišić Delmata govori o svijetu stoljećâ koji su oblikovali njegov svjetonazor i ukupno umjetničko djelo.

U njegovoj glazbi kakva je Dalmatino, povišću pritrujena ili Kalvarija, tisućama sakupljenih pučkih napjeva, zaboravljenih riječi i običaja, u njegovim slikama i poeziji, nalazimo dubinu, znanje i viziju jedne sasvim osobne estetike koju nije moguće nadomjestiti, a kojoj sada zahvaljujemo za ogroman opus od iznimne kulturne važnosti. U trenucima oproštaja upućujem u osobno ime i u ime Ministarstva kulture još jednom izraze iskrene sućuti zbog gubitka iznimnog čovjeka čije nam djelo ostaje trajna uspomena.

21. dječji festival »Mali Split« 2011. estival Mali raspjevani Split koji je već davno izašao iz svojih granica ugostivši male pjevače iz čitave Hrvatske i ovaj je put, 4. srpnja 2011., pod pokroviteljstvom Grada Splita predstavio gledateljstvu 21 novu skladbu za djecu i mladež. Događalo se to u prostoru Prokurativa gdje je dan ranije završio finale splitskog Festivala popularne glazbe u prekrasnoj atmosferi glazbe, mladosti i navijanja. U obje godovne skupine malih pjevača do 12 godina i velikih do 16, zasjale su u punom sjaju male Perlice i velike Perle. Kod svih izvođača pjesma je bila u prvom je planu, ali i koreografija, kostimi i scenografija, što je za gledatelje bio pravi doživljaj.

F

Prosudbenoj komisiji nije bilo lako donijeti odluku koji je mali izvođač najuspješniji i čija je pjesma najbolja. Zasluženu nagradu za najljepšu dječju pjesmu u grupi izvođača do 12 godina dobila je skladba Ja ću mornar biti autora Nikše Krpetića i Lea Škare u uvjerljivoj izvedbi Antonia Milatića. Ne nabrajajući nagrade publike, nagrade za debitanta, za najbolju koreografiju, interpretaciju i druge, naglasit ću da je plaketu Hrvatskog društva skladatelje za najbolju skladbu dobila pjesma Tovar skladatelja Nenada Vetme i Lea Škare u iznenađujuće dobrom izvođenju Ivana Boškovića.

Festival Mali Split 2011., održan pred brojnom publikom, završio je velikim uspjehom prije svega zahvaljujući samozatajnom osnivaču, direktoru i skladatelju Jovici Škari, ali ne mogu se oteti dojmu da ga »Veliki splitski Festival«, ne spominjući imena, pomalo ignorira. Mali je Split na istom prostoru, kao i Veliki, koristi istu pozornicu, a donekle i scenografiju. No, kad je nakon nedjeljnog finala Velikog Splita 2011. svanulo jutro Malog Splita, tribine sa sjedalima bile su demontirane, a razglas i zvučnici skinuti. Trebalo je na vrat na nos naći i postaviti novo ozvučenje i to bez novaca kojih kronično nedostaje.

Na sreću to je uspješno riješeno, ali nedostatak tribina sa stotinjak stolica nije se mogao nadoknaditi. Nadam se da je razlog tome samo nesporazum u dogovaranju i da će druge godine opet sve biti u redu. Najvažnije je da mali izvođači nisu imali primjedbe. (Mišo Doležal)

Domićeve improvizacije bile su melodiozne, dopadljive, racionalne i riješene suvišnih tonova u svrhu tehničkog dokazivanja. Bio je umjetnički vođa — dirigent, skladatelj, aranžer i glavni solist Društvenog jazz orkestra Hrvatskoga glazbenog zavoda kojega je vodio do 1995. godine. Bavio se i skladateljskim radom komponiravši više od trideset, uglavnom instrumentalnih skladbi.

Ostvario je televizijske i koncertne nastupe te snimanja diskografskih izdanja. Diskografska kuća Jugoton objavila je 1965. veliki hit talijanskog trubača Nina Rossa »Tišina« (»Silenzio«) koji je u Domićevoj interpretaciji postigao nakladu »zlatne ploče«, što je bio izuzetak u solističkoj instrumentalnoj glazbi.

Brojni tonski zapisi svjedočit će o Marijanu Domiću kao istaknutom predstavniku hrvatskoga jazza 20. stoljeća. (Dubravko Majnarić) Mali raspjevani Split

cant 170 09.indd 6

14-Oct-11 11:52:22 AM

7

FESTIVALI

BROJ 170, LISTOPAD 2011.

14. FESTIVAL DALMATINSKE ŠANSONE U ŠIBENIKU ODRŽAN 19. I 20. KOLOVOZA

Dvije šibenske večeri plemenite glazbe za puno srce i dušu Piše: Maja Sabolić Posebnost Festivala dalmatinske šansone — uz uvijek sjajno raspoloženu publiku i naklonost kritike — jest činjenica da autori sada već ciljano čuvaju svoje posebno uspjele radove za Šibenik, te stoga ne čudi što je ta sinergija u više navrata iznjedrila vrhunsko priznanje struke — Nagradu Porin ko netko smatra kako je vrijeme festivala davno završen način predstavljanja novih pjesama, onda treba doći sredinom kolovoza u Šibenik i vidjeti prekrasno, prepuno gledalište na otvorenom podno blistave Katedrale kako punim srcem i dušom uživa u dvije večeri koje nude drukčiju, plemenitiju glazbenu formu.

Posebnost toga glazbenog skupa — uz uvijek sjajno raspoloženu publiku i naklonost kritike — jest činjenica da autori sada već ciljano čuvaju svoje posebno uspjele radove za Šibenik.

Ne čudi stoga što je ta sinergija u više navrata iznjedrila vrhunsko priznanje struke — Nagradu Porin.

A

Za najbolje debitante proglašena je popularna šibenska klapa Nas Quatros, najbolji tekst napisao je Krste Juras (Za dušu), najbolji aranžman Ante Gelo (Tamo gdje si ti), a priznanje za najbolje kantautorsko djelo također je ostalo u Šibeniku kod Nikole Sunjka iz klape Brodarica (Što ja dušo činim zbog tebe). Priznanje za najbolju interpretaciju, bez konkurencije, pripalo je gošći iz Slovenije Nuški Draščak koja je osvojila publiku već nastupom u prvoj večeri kada je briljantno otpjevala iznimno zahtjevnu uspješnicu Ti sento grupe Matia Bazar, a u natjecateljskoj večeri potvrdila izvodeći Kako je pjevala Piaf (D. Rapotec Ute, R. Brolih, A. Gelo). Treća nagrada žirija bila je zahvala Vanni koja je, nakon dugogodišnje festivalske apstinencije, odlučila upravo u Šibeniku predstaviti novu Ako me voliš (A. Milutinović, A. Milutinović, D. Orešković), a šibenski

miljenik Đani Stipaničev s Probudi se (R. Suhadolčan, R. Suhadolčan, D. Totović) vjerojatno je zadovoljan trećim mjestom publike. Publika i žiri složili su se jedino da drugoplasirana treba biti klapa Šufit s pjesmom Za dušu (D. Šarac, K. Juras, J. Šetka), dok je prvoplasirani, po odluci žirija, Neno Belan s vlastitom Oceani ljubavi. Voditelji Nevena Rendeli i Robert Ferlin na kraju su, na sveopću radost i zadovoljstvo prisutnih, proglasili pobjednike — klapu Cambi u još jednom nadahnutom uratku, pjesmi Jedna rič (V. Didović, V. Didović, V. Gavrić, R. Cambi — Jedna rič za pobjedu Kazinoti) koja je unijela mramorni kipić »Šansomislavu Braliću i Intradama — idenjera« u njihovu bogatu zbirku, ne samo šibenskih nagrada alno se poklopivši sa sadržajem show i priznanja. Konačno, proglašena je programa koji je — u pauzi glasovanja i pjesma koja je tijekom godine bila — ponudio »Najveće klapske bisere najizvođenija s lanjskog festivalskog Pere Kozomare«. susreta. Zora bila Sanje Tafre i Pere I tako, pjesme su još jednom poletjele Kozomare donijela je novu radost To- ... hoće li na kraju ova godina donijeti

KONCERTI

Slijedeći recept da se ne mijenja »ekipa koja pobjeđuje«, Dušan Šarac i Branko Viljac odabrali su ljetos čak 25 novih skladbi dalmatinskog dodira, predstavili ih uz festivalski orkestar kojim su dirigirali Damir Marušić i Alan Bjelinski, a za uvod u novu svečanost, prva je večer još jednom ponudila 22 odabrane skladbe iz talijanske pjesmarice (s izuzetkom Nene Belana koji je odlučio svoju Kišu, godinu dana ranije izvedenu, na tom istom prostoru otpjevati u talijanskom prepjevu). Ovo

izdanje donijelo je vrlo ujednačenu ponudu, bez ijednog trenutka neprimjerenog razini manifestacije, ali ni skladbu koja bi se svojom posebnošću bitno izdvojila. Zato su se i nagrade raspršile, pa je tako gotovo svaka druga skladba ponešto dobila.

nove uspješnice, kao što je to bio slučaj s prošlogodišnjih desetak napjeva, vrijeme će pokazati. Nama preostaje veseliti se unaprijed novim zanimljivim večerima u kolovozu 2012. — tako malo treba da na tren zaboravimo sve nelijepo oko nas. Samo sedam nota.

Recital Nataše Antoniazzo u Puli ezzosopranistica Nataša Antoniazzo i pijanistica Vesna Ivanović Ocvirk otvorile su Tjedan istarskih muzeja s programom hrvatske vokalne lirike na koncertu održanom 9. rujna u Lapidariju Arheološkog muzeja Istre u Puli. Tjedan istarskih muzeja manifestacija je koja se po drugi put održava ove godine s ciljem poticanja i razvoja istarske kulturne strategije koja svojim bogatim sadržajima privlači veliki broj posjetitelja pred kraj turističke sezone.

Tako je bilo i na koncertu Nataše Antoniazzo i Vesne Ivanović Ocvirk, umjetnica rodom iz Pule, koje su predstavile program posvećen hrvatskim skladateljima Ivi Lhotki Kalinskome, Josipu Hatzeu, Ivanu Brkanoviću, Ivanu Zajcu i Ivani Lang, posvjedočivši o izuzetnom, ali nedovoljno promoviranom bogatstvu domaćeg vokalnog stvaralaštva. Bila je to prigoda da se čuju pjesme Roža i Kaj je ono mesečina iz ciklusa Po dragome kraju I. L. Kalinskog, Uvelo lišće i Majka J. Hatzea, Bez nane i Uspavanka I. Brkanovića, Noć je tiha I. Zajca te Pet istarskih pjesama za glas i klavir Ivane Lang (Mačji pir, Ženila se tuga i nevolja, Polne zvoni, Peteh kukuriče i Rika je bili grad). Topao prijem kod publike, potvrdio je i dodatak — Uspavanka Brune Bjelinskog. (A.V.)

M

Pjevačko natjecanje Sidonija, Kumrovec, 4. rujna 2011. uristička zajednica Općine Kumrovec organizirala je natjecanje u opernom pjevanju u spomen na prvu hrvatsku primadonu, groficu Sidoniju pl. Rubido, rođenu Erdödy (1819.–1884.), protagonisticu glavne ženske uloge Ljubice u prvoj hrvatskoj operi Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog. Sidonija je imala važnu ulogu u Ilirskome pokretu. Bila je dobro školovana pjevačica koja se, zbog plemićkoga podrijetla, karijeri nije mogla posvetiti profesionalno. Djetinjstvo je provela u Razvoru pokraj Kumrovca, a nakon suprugove smrti živjela je na svom imanju u Gornjoj Rijeci, također u kumrovečkom kraju.

T

Natjecanje je namijenjeno isključivo sopranisticama jer su zadane skladbe bile arija Ljubice iz Ljubavi i zlobe te popijevka Dvije ptice V. Lisinskog, uz još jednu pjesmu ili ariju po izboru natjecateljica. Iako se očekivao veći broj kandidatkinja, pristupile su samo četiri: Iva Mihelić, Marijana Matijević, Kristina Anđelka Đopar i Ana Karuza. Stručni ocjenjivački sud, u sastavu Gertruda Munitić, Sandra Bagarić, Josipa Lončar, Ljiljana Labazan i Mladen Häusler, najboljom je ocijenio Kristinu Anđelku Đopar. Pjevačko natjecanje održalo se pod pokroviteljstvom župana Krapinsko–zagorske županije i Hrvatskog društva skladatelja.

(D. S.)

cant 170 09.indd 7

TRIBINE

NATJECANJA

Nataša Antoniazzo

Prvim koncertom u Majstorskom ciklusu obilježena 150. obljetnica HAZU–a ova sezona Majstorskog ciklusa Hrvatske radiotelevizije, u četvrtak 22. rujna, počela je u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog vrlo svečano. Povod za posebno raspoloženje i dolazak mnogih uglednih akademika bio je jubilej Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti čije je utemeljenje prije 150 godine u Hrvatskom saboru predložio biskup Josip Juraj Strossmayer. Znakovitost Simfonijski orkestar HRT–a događaja bila je to veća što je za pultom Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije stajao akademik, ali i dirigent i skladatelj Pavle Dešpalj, od ove sezone ponovno na čelu Simfoničara kao šef dirigent. Također, njegovo je djelo bilo na programu — Koncert za violinu i orkestar, kao i opus još jednog akademika u čijem je razredu Pavle Dešpalj diplomirao kompoziciju — Stjepana Šuleka. Njegova veličanstvena, zvučno iznimno bogata 4. simfonija u d–molu ispunila je drugi dio koncerta te pružila članovima Simfonijskog orkestra HRT–a višestruko iskazivanje snaga: od suptilnih solističkih kreacija do udruženosti svih sekcija.

N

Osobitu dimenziju koncertu u prvome dijelu podarila je violina King iz 1735., rad Giuseppea Guarnerija del Gesùa iz Cremone, nekada u vlasništvu proslavljenog violinista Zlatka Balokovića, a danas, zahvaljujući darovnici njegove supruge, u vlasništvu HAZU–a. Posebno osiguranje koje uvijek prati taj instrument, više je nego očit pokazatelj njegove vrijednosti, pa i dokaz privilegija nazočnih u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Zadovoljstvo sviranja na takvom glazbalu pripalo je Orestu Shourgotu, ukrajinskom virtuozu koji u Zagrebu djeluje kao koncertni majstor Zagrebačke filharmonije i profesor violine na Muzičkoj akademiji. Klasično, trostavačno osmišljen Koncert za violinu i orkestar Pavla Dešpalja iz 1959. godine, pokazao se kao sjajan izbor: virtuozan tretman solističkog instrumenta uz bogato orkestralno tkanje dobili su novo ruho u izvedbi Simfoničara HRT–a i Oresta Shourgota na violini King. Isticanje tankoćutnosti zvuka violine u solističkom dodatku, Sarabandi Johanna Sebastiana Bacha, dodatno je istaknulo njezine kvalitete i upozorilo na vrijednost kojom raspolažemo. (Ana Vidić) Sidonija pl. Rubido

14-Oct-11 11:52:24 AM

FESTIVALI

8

BROJ 170, LISTOPAD 2011.

HRVATSKI SKLADATELJI NA DUBROVAČKIM LJETNIM IGRAMA

Dijagnoza glazbenog stvaralaštva u Hrvatskoj Piše: Marija Grazio Oni duhovni mostovi koji su oslonci u spajanju prošlosti i sadašnjosti glazbene nacionalne kulture, nadahnuće su i dokaz povezanosti s Europom, a skladatelji koji su djelovali na tom području u sebi ne nose revolucionarne ambicije jer ne proizlaze iz nekog snažnog metaboličkog kulturnog kruga, ali su spona koja ispunja prostor svakodnevnog aktivnog glazbenog života a koncertnim programima Dubrovačkih ljetnih igara, 62. po redu, mogla se zamijetiti znatna prisutnost hrvatskih skladatelja. Nehotimičnom sistematičnošću zastupljena su bila gotovo sva glazbena razdoblja, od predklasike do suvremenih autora, pa se može, evidentirajući odslušano, dati letimična dijagnoza prošlog i sadašnjeg glazbenog stvaralaštva u Hrvatskoj. Oni duhovni mostovi koji su oslonci u spajanju prošlosti i sadašnjosti glazbene nacionalne kulture, nadahnuće su i dokaz povezanosti s Europom. Skladatelji koji su djelovali na tom području u sebi ne nose revolucionarne ambicije jer ne proizlaze iz nekog snažnog metaboličkog kulturnog kruga, ali su spona koja ispunja prostor svakodnevnog aktivnog glazbenog života.

N

Nesuđena simfonija Luka Sorkočević (1734.–1789.), kao dubrovački, ali i rimski đak, stvarao je pod utjecajem talijanske predklasične simfonije što se neosporno može osjetiti u njegovim djelima. Iako smatran našim prvim simfoničarom, nije bio predstavljen tim muzičkim oblikom, već Sinfonijom in G za traverso, violinu i basso continuo u izvedbi Hrvatskog baroknog ansambla (koncert 4. 8. u Dvoru). Djelo je svoju praizvedbu doživjelo u prijepisu i izvedbi dubrovačke Glazbene radionice Sorgo prije nekoliko godina.

Amando Ivančić (kršten 1727.), suvremenik Bajamontija i Luke Sorkočevića, bio je rado izvođen skladatelj Habsburške monarhije što se može zaključiti po rasijanosti njegovih rukopisa diljem carstva. Njegove simfonije pokazuju značajke slične predklasičnom razdoblju europske glazbe od Mannheima do Milana. Njegovu Simfoniju za gudače u G–duru uvrstili su u svoj program Zagrebački solisti (koncert 8. 8. u Dvoru). Blagoje Bersa (1873.–1934.), rođenjem Dubrovčanin, najznačajnije je ime skladateljskog stvaralaštva onog glazbenog razdoblja u kojem je pretjerano folkloristički obojenu skladateljsku scenu Hrvatske, svojim znanjem i europskim iskustvom preusmjerio u modernu i s dignitetom, odgojivši niz najrespektabilnijih skladatelja, od Borisa Papandopula, Mila Cipre, Ivana Brkanovića i drugih. Idila u izvedbi Dubrovačkog simfonijskog orkestra, (14. 7. u Dvoru) zapravo je stavak nesuđene Simfonije

Dubrovački simfonijski orkestar

u c–molu. Napisana za drvene puhače, četiri roga i gudače, povremenim Bersinim zapisima u partituri, kao »U pokrajnjoj sobi — razgovjetno«, podsjećaju na Mahlerova posezanja za zvukom »wie aus der Ferne« (kao iz daljine).

Elegija (Humoreska nije izvedena mada je najavljena) za violončelo i gudače Rudolfa Matza (1901.–1988.), dovršena 1938., inspirirana je i građena na glazbenim motivima međimurskog folklora. Matz je istaknut upravo majstorstvom kojim je obrađivao narodne napjeve. Ovu skladbu izabrao je za svoj nastup na Ljetnim igrama violončelist Marc Coppey i Dubrovački simfonijski orkestar (16. 8. u Dvoru).

Boris Papandopulo (1906.–1991), smatran je od mnogih najvećim hrvatskim skladateljem 20. stoljeća čija je nepresušna invencija i neustezanje od najneobičnijih izazova ostavila više od 450 djela najraznolikijih glazbenih oblika, sastava i stilskih smjernica.

Homagge a Sorkočević, trostavačno djelo napisano 1985., posvećeno je

Dubrovniku i njegovim glazbenicima s kojima je umjetnik često surađivao, a na koncertu Dubrovačkog simfonijskog orkestra (14. 7. u Dvoru) čuli smo stavak Festivo. Još se jedno Papandopulovo djelo našlo na programu Igara i to u izvedbi Zagrebačkog puhačkog ansambla i violinista Ivana Novinca (31. 7. u Dvoru). Papandopulo piše 1986. godine djelo Komorni koncert za violinu i puhački kvintet, zahtjevne gudačke dionice, ali i pratnje. Naime, Papandopulo u svojoj duhovitoj maniri u partituri ispisuje da se »pratnja mora ponašati koncertantno«.

Promoviranje hrvatskog skladateljstva Narodne pjesme iz Međimurja Vladimira Ruždjaka (1922.–1987.), nastale 1957., oživljene su na koncertu tenora Tomislava Mužeka, uz klavirsku pratnju Irine Milivojević (23. 7. u Dvoru).

Skladateljski rad Ruždjaka oslanjao se prije svega na folklorne glazbene izvore tražeći inspiraciju u sjetnim međimurskim napjevima, pa tako i ovaj

Olja Jelaska i Pepe Romero

ciklus pjesama slijedi tu nit. U njima je skladatelj dosegao svoj vrhunac. Jedna od najzanimljivijih osobnosti suvremenog glazbenog života Dubravko Detoni (1937.), napisao je 1962. Musicu a Cinque za gudače, u »obliku suite ili ciklusa aforističkih fragmenata... koji prate promišljenu logiku razvoja... te nastoji afirmirati možda najbitniji čimbenik suvremenog zvuka — boju« — kako autor piše. Izvedena je na koncertu Zagrebačkih solista (27. 9. u Dvoru).

Djelo Samba brevis aktualnog hrvatskog predsjednika Ive Josipovića (1957.) također se našlo na programu Zagrebačkih solista. Josipović spada u onu prijelaznu generaciju hrvatskih skladatelja koja je vukla za sobom i tradicionalne i eksperimentalne elemente stvaralaštva, boreći se za svoj kulturni prostor i razumijevanje.

Skladateljica srednje generacije u usponu Olja Jelska, dobivši poticaj glazbenog ravnatelja Igara Ivana Repušića da upravo za nastup gitarista Pepea Romera i Zagrebačkih solista (8. 8. u Dvoru) napiše novo djelo, sklada Dubrovačku siestu za gitaru i gudače. Radi se o desetminutnoj skladbi koja ocrtava dubrovačku večer, a autorica kaže: »U jednom dahu događa se glazbeni protok koji unutar sebe ne donosi prevelike kontraste...« Taj poziv Ivana Repušića nije nepoznata praksa u

prošlosti festivala, ali bilo bi poželjno kad bi postala neizostavna praksa svake godine u želji afirmacije domaćih skladatelja i predstavljanju njihovog rada hrvatskoj i inozemnoj publici.

Moglo bi se reći da je najmlađe skladateljsko ime na Igrama bilo neka vrsta rezidentnog skladatelja. Frano Đurović (1971.) ovoga je ljeta bio zaposlen ne samo kao skladatelj za gotovo sve predstave na Igrama, već je predstavio svoj balet Zovem se nitko (koreografija Masimilliano Volpini), praizveden ove godine na zagrebačkom Muzičkom biennalu. Iako »rasporen« među mnogo sadržaja, Đurović je uspio održati živu i zanimljivu nit iskaza temeljenu na prepuštenosti inspiraciji i kolažiranju te je odlično iskoristio zadan prostor.

Kako bi se ustvrdilo pravo značenje skladateljske baštine i suvremenog izričaja potrebno je više prisutnosti hrvatskih autora na programu međunarodnog festivala. Iako se određeni glazbeni krugovi trude i vesele promoviranju hrvatskog skladateljstva te propitivanju vlastite pozicije u europskim glazbenim platformama, to je još uvijek daleko od pravog sveobuhvatnog i društveno podržanog sistema.

Bojažljivo pojavljivanje ili sporadični festivali čija je osnova afirmacija glazbenog nacionalnog blaga, ostaju još uvijek na lijepoj i uljuđenoj gesti.

Zagrebački puhački ansambl i Ivan Novinc

cant 170 09.indd 8

14-Oct-11 11:52:28 AM

9

BAŠTINA

BROJ 170, LISTOPAD 2011.

MISAL DUBROVAČKE KATEDRALE IZ 12. STOLJEĆA

Dokument ispovijesti Dubrovnika Piše: Ileana Grazio

Napjevi su visoke umjetničke vrijednosti, pripadaju u međunarodni repertoar srednjoeuropske monodijske glazbe, neke od njih Demović smatra izrazito dubrovačkim, a prema grafemima može se zaključiti da je pisar bio dobro upućen u pisanje kakvo se primjenjivalo u 12. stoljeću okviru ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara 20. srpnja 2011. predstavljen je faksimil Notiranog beneventanskog misala Dubrovačke katedrale iz 12. stoljeća, kao i knjiga dr. sc. Miha Demovića Rasprava uz faksimilno izdanje misala u izdanju Knjižnice Dubrovnik.

U

Predstavljanje takvog kulturnog dokumenta nulte kategorije veoma je značajno ne samo za dubrovačku glazbenu prošlost, već i za hrvatsku baštinu. Missale Ragusinum nastao je u Dubrovniku i koristio se u romaničkoj katedrali iz 12. stoljeća koja je srušena za vrijeme velikog potresa 1667. godine. Danas se Misal čuva u Bodleian Library u Oxfordu pod signaturom: Canon. Liturg. 342.

Misal sadrži 230 napjeva, od kojih 43 imaju dubrovačke posebnosti. U Misalu se nalaze neki himnički tekstovi kakve ne susrećemo ni u jednom starom hrvatskom glazbenom dokumentu. Napjevi su visoke umjetničke vrijednosti, pripadaju u međunarodni repertoar srednjoeuropske monodijske glazbe, a neke od njih Demović smatra izrazito dubrovačkim. Prema grafemima može se zaključiti da je pisar bio dobro upućen u pisanje kakvo se primjenjivalo u 12. stoljeću. Misal je dokaz da se u Dubrovniku njegovalo vrhunsko gregorijansko pjevanje. On je dokument ispovijesti Dubrovnika.

Dubrovačko podrijetlo Misala

KONCERTI

Kada je iz Dubrovnika nestao, ne zna se. Za pretpostaviti je da je to bilo u

kriznim vremenima krajem 18. stoljeća kada je ukinut isusovački red u Dubrovniku ili pak početkom 19. stoljeća u vrijeme Napoleonove okupacije Dubrovnika. Rukopisu se izgubio svaki trag, ali, 1817. na dražbi u Veneciji, oxfordska Biblioteka otkupila ga je od nasljednika velikog kolekcionara, isusovca Mattea Luigija Canonici (1727.–1805.), s ostalim djelima nastalim u Dalmaciji i šire. Nije bilo lako ustvrditi porijeklo Misala. Prvi koji je ustanovio njegove dubrovačke korijene bio je Elias Avery Loew, jedan od najboljih poznavatelja beneventane.

Dokument je dosta oštećen, nedostaju prve stranice gdje obično stoje podaci o crkvi i gradu kojima je pripadao, što je otežavalo utvrđivanje njegova porijekla. Ti podaci obično se čitaju iz kalendara koji se redovito nalazio na početku misala, zatim iz završne molitve u uskrsnoj pohvali Exulteta i molitve za biskupa i druge crkvene dostojanstvenike u obredu Velikog petka te na kraju, iz mise patrona grada.

No, uza sve poteškoće, Loew je našao jedan ključni podatak po kojemu je približno točno identificirao mjesto kojemu Misal pripada. Taj podatak se odnosio na obrazac mise triju svetaca: sv. Petra, Andrije i Lovrijenca koji se jedino veoma svečano slave u Dubrovniku (7. srpnja) jer su, uz sv. Vlaha, i oni nebeski zaštitnici Grada. O trojici svetaca Loew je saznao iz knjige Illiricum sacrum, a budući da je pisan beneventanom, Misal je smjestio u beneventanski samostan sv. Marije u

Rožatu blizu Dubrovnika jer je samostan zapisan na brončanim vratima u Monte Cassinu, a dataciju je smjestio u 13. stoljeće. Drugi muzikolozi koji

ljeća, a ne za crkvu sv. Marije u Rožatu (pokraj Dubrovnika). Obrasci molitava koji to potvrđuju su Ophod na Cvjetnicu, obred Velikog petka te već

svečano slavili u Dubrovniku. Posebno se Demović zadržao na genealogiji po Luki koja je opisana u Misalu upravo onako kako se u Dubrovniku kroz

su se bavili Misalom uglavnom su se držali mjesta i datacije koju je ustvrdio Loew.

spomenuti nebeski zaštitnici Dubrovnika, sv. Petar, Andrija i Lovrijenac.

Sačuvao se fragment molitve zaštitnika Dubrovnika sv. Vlaha, a jedna rečenica posebno određuje da je Misal pisan za biskupovo sjedište, pa tako za vrijeme klanjanja sv. Križu govori se: «...slijedi obred biskupa i njegovih pomoćnika...«

stoljeća provodilo. Sve svoje tvrdnje, muzikolog je opisao u knjizi od stotinjak stranica (prevedeno je i na engleski) s lijepim slikovnim prilozima, a na kraju se nalaze notni prilozi iz Misala i Himna sv. Pavla koju je Demović skladao i posvetio gospođi Pavici Šperk Šundrici koja je novčano omogućila da se Misal faksimilno objavi.

Notni prilozi Dr. sc. M. Demović boravio je u Oxfordu 1981., bavio se Misalom, detaljno ga proučio te točno locirao i vremenski odredio. U Misalu je našao uporišta za svoje tvrdnje da je pisan za Dubrovačku katedralu iz 12. sto-

Obrazac kulta sv. Benedikta i sv. Skolastike bogat je, a ti su se sveci veoma

KVINTET BORNA ŠERCARS’S JAZZIANA CROATICA NASTUPIO U CIKLUSU JAZZ.HR 2011./2012. U ORGANIZACIJI HDS–A I KONCERTNE DVORANE VATROSLAVA LISINSKOG

Sjajan spoj suvremenog jazza i hrvatske glazbene baštine Piše: Davor Hrvoj Svi članovi sastava Jazziana Croatica s razumijevanjem su ostvarili Šercarove zamisli, a izniman su doprinos uvjerljivosti izvedbi dali i svojim solima. Maštovita, skladateljski autentična i uvjerljivo odsvirana, njihova je glazba na dobrom putu da postane predstavnikom hrvatskog kulturnog stvaralaštva u svijetu.

Prohaskina skladba za Jazzianu Croaticu

DAVOR HRVOJ

Osim skladbi s tog albuma, ove godine nagrađenog Porinom, svirali su i nova djela članova sastava, uglavnom vođe, bubnjara Borne Šercara (Nostalgia, Vaganac, Limbora, Nehaj i Kolo) te Ružićev Linđo, ali i skladbu Intrada / Ritmico koju je upravo za Jazzianu Croaticu napisao Miljenko Prohaska, vodeći pri tome računa o glazbenom pristupu kvinteta. Praizvedba djela održana je 16. lipnja 2011. u Salonu Očić.

Zahvaljujući dugovječnosti postave i ozbiljnom pristupu glazbi, sastav je pokazao uigranost i osebujan stil koji je publika u prepunoj dvorani pozdravila burnim pljeskom. U izvedbe koje donose spoj suvremenog jazza i tradicije odlično su se uklopile gošće, ugledne pjevačice: Tamara Obrovac koja je otpjevala Seh duš dan Blagoja Berse na tekst Vladimira Nazora te Josipa Lisac u izvedbi međimurske narodne pjesme Vuprem oči. Svojom su osobnošću, svaka za sebe, obogatile stvaralaštvo sastava nagovijestivši novi smjer njegova djelovanja — vokalni etno–jazz. Osim toga, slušajući glazbu Jazziane nameće se dojam da su neke od skladbi privlačne i za aranžmane za jazz orkestar.

Borna Šercar’s Jazziana Croatica i Tamara Obrovac

a prvom ovosezonskom koncertu ciklusa Jazz.hr 2011./2012. — do ove sezone poznat pod nazivom Jazz ciklus — što ga organiziraju Hrvatsko društvo skladatelja i Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, u Maloj dvorani nastupio je sastav Borna Šercars’s Jazziana Croatica (28. rujna). Kvintet u kojemu, uz Šercara, od osnutka sviraju gitarist Ante Gelo, saksofonist Vojkan Jocić, klavirist Zvjezdan Ružić i kontrabasist Tihomir Hojsak, izvodi autorski jazz nadahnut hrvatskom glazbenom baštinom. Namjera im je očuvati i na suvremeni način predstaviti hrvatsku glazbu i onu koja izravno utječe na nju, koristeći, unutar jazz izričaja, svu njezinu raznolikost, od šokačkih pjesama, rera i gangi do međimurske i dalmatinske glazbene tradicije. Tako se Šercar, akademski

N

cant 170 09.indd 9

glazbenik i profesor udaraljki, u svojemu skladateljskom djelovanju poziva, primjerice, na simfonijsku pjesmu Sunčana polja Blagoja Berse te operu Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca, ali i na domoljubnu pjesmu Bojna Čavoglave pjevača Marka Perkovića. »Posebice su me se dojmila Bersina Sunčana polja zbog zanimljive melodioznosti i prelijevanja boja, što je karakteristično za predstavnike impresionizma, a on je bio jedan od njih« rekao je Šercar povodom objavljivanja A Little Book of Notes, prvog CD–a sastava. »Gotovac je također proučavao i u svojim djelima koristio etno glazbu.

Njegove glazbene zamisli i neke elemente narodne glazbe koja se nalazi u njegovom opusu, primijenio sam na svoj način.«

Iako nije nov — na taj je način još u šezdesetim godinama prošloga stoljeća radio Boško Petrović (Šercar planira obraditi i Petrovićeva djela nadahnuta hrvatskom narodnom glazbom), a poslije njega i drugi hrvatski jazzisti — ovakav način promišljanja rezultirao je drukčijim pristupom jazzu, autentičnom, hrvatskom. Bez obzira o kojoj se pjesmi radilo, Šercar ih je obradio na poseban način svojstven glazbenicima suvremenog jazza, pokazavši da prati svjetsku jazz scenu i da jazz promišlja kao idiom koji je podložan promjenama, nadogradnji i obogaćivanju, što su karakteristike stila njegova kvinteta od početka djelovanja. Svi članovi sastava Jazziana Croatica s razumijevanjem su ostvarili njegove zamisli, a izniman su doprinos uvjerljivosti izvedbi dali i svojim solima. Maštovita, skladateljski autentična i uvjerljivo odsvirana, njihova je glazba na dobrom putu da postane predstavnikom hrvatskog kulturnog stvaralaštva u svijetu.

Glazba hrvatskih jazz autora U nastavku ciklusa Jazz.hr 2011./2012. očekuju nas nastupi svjetskih jazz zvijezda, ali i hrvatskih glazbenika, posebice onih koji su se dokazali iznimnim skladateljskim stvaralaštvom. Kvartet Duška Gojkovića, najznačajnijeg jazz glazbenika s ovih prostora, nastupit će 13. siječnja 2012. godine. Gojković je nedavno, uz punu profesionalnu aktivnost, obilježio 80. rođendan. Deset godina nakon zadnjeg zagrebačkog

nastupa uz Big band HRT–a, sa svojim novim kvartetom zagrebačkoj publici donosi dio regionalne i svjetske jazz povijesti. Najaktivnija hrvatska jazz i etno glazbenica, pjevačica i skladateljica Tamara Obrovac nastupit će 15. veljače 2012. sa svojim sastavom u kojemu ponovno svira Matija Dedić.

U skladu s postavom, Tamara Obrovac ponovo pokreće projekt Ulika u kojemu će njeni stari suradnici, osim skladbi s tog albuma, predstaviti i novi glazbeni materijal.

Nastupom 15. ožujka 2012., Ratko Zjača, zagrebački gitarist i skladatelj koji živi i djeluje u Nizozemskoj i talijanski harmonikaš Simone Zanchini, uz međunarodni ZZ Quartet, predstavit će glazbu s albuma The Way We Talk. Dvojica izvanrednih, ali vrlo različitih glazbenika ostvarila su zajednički projekt koji je svojom kvalitetom i inventivnošću izazvao veliko zanimanje u Europi i u Americi. Taj »all star band« doživjet ćemo u sklopu turneje tijekom koje će Ratko Zjača promovirati svoj novi album Now & Then. Sezona, s posebnim naglaskom na latin jazz, završava 11. lipnja 2012. na najbolji mogući način, koncertom Danila Pereza, istinskog velikana žanra. Panamski pijanist koji posebno kreativno kombinira glazbenu tradiciju svoje domovine i regije te umijeće komorne glazbe u jazzu, tom će prigodom predstavit trio s kojim je snimio svoj novi album Providencia.

14-Oct-11 11:52:33 AM

MEĐUNARODNI USPJESI

10

BROJ 170, LISTOPAD 2011.

U POVODU NEDAVNA POSJETA PREDSJEDNIKA IVE JOSIPOVIĆA POLJSKOJ

Glazba i politika na djelu a je Predsjednik Republike Ivo Josipović također i skladatelj te bivši tajnik Hrvatskog skladatelja nije nepoznanica u svijetu, a pogotovo među glazbenom strukom. Česti su stoga prijedlozi iz glazbeničkih krugova da Predsjednik u svoje državničke obveze ponekad uključi i neku aktivnost kojom će se predstaviti i kao glazbenik.

D

Posljednji takav prijedlog Predsjednik je prihvatio prilikom nedavnog posjeta Poljskoj gdje je, pored državničkog programa i bilateralnih susreta s tamošnjim političarima, prisustvovao i koncertu na kojemu su predstavljena njegova djela te na Sveučilištu održao predavanje Glazba i politika. Na inicijativu Međunarodne udruge muzičkih informativnih centara (IAMIC) koja je u to doba u Varšavi održavala godišnju skupštinu te vodstva festivala suvremene glazbe Varšavska jesen, u petak 23. rujna održan je Josipovićev autorski koncert u Velikoj dvorani kraljevskog dvorca pod pokrovitelj-

Hrvatska glazba na Islandu povodom 20 godina priznanja Republike Hrvatske od strane Republike Islanda a Islandu, u Reykjaviku, pijanistica Tamara Jurkić Sviben održala je 5. i. 6. rujna dva koncerta s djelima hrvatskih skladatelja u organizaciji Veleposlanstva Republike Hrvatske u Danskoj. Njih je s velikim angažmanom vodio ministar savjetnik Krešimir Kedmenec, a u suradnji i uz pomoć islandskog parlamenta, Althingija i hrvatskog počasnog konzula na Islandu Hallgrimura Olofssona te uz potporu Odjela za kulturu Samostalne službe za Hrvate u inozemstvu i kulturu Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija RH. Tamara Jurkić Sviben predstavila se 5. rujna predavanjem i recitalom u velikoj dvorani Akademije lijepih umjetnosti u Reykjaviku.

Predavanje je bilo posvećeno hrvatskim skladateljicama kroz povijest do danas i predstavilo je 11 autorica: Elenu Pucić — Sorkočević, Doru Pejačević, Ivanu Lang, Đeni Dekleva — Radaković, Sanju Drakulić, Olju Jelaska, Biancu Ban, Mirelu Ivičević, Ivanu Kiš i Viktoriju Čop. Na recitalu su izvedena djela D. Pejačević, I. Lang, Đ. Dekleva — Radaković, O. Jelaska, S. Drakulić i V. Čop.

stvom Bogdana Zdrojewskog, ministra kulture i narodne baštine. Poljski glazbenici izveli su njegove skladbe Dernek, Igra staklenih perli, Žalobni pijev, Samba da camera i Jubilus. Izvedbe djela bile su na najvišoj umjetničkoj razini, a ostvarili su ih pijanisti Batlomiej Kominek i Pawel Kubica, violinist Janusz Wawrowski te Gudački orkestar nove glazbe pod ravnanjem Szymona Bywaleca.

U subotu, 24. rujna, u velikoj dvorani Muzikološkog instituta Sveučilišta u Varšavi, Josipović je pred sudionicima IAMIC–ove skupštine, pred studentima, profesorima, novinarima i brojnim drugim zainteresiranima održao predavanje Glazba i politika, a uvodnom riječi je događaju pridonio aktualni glavni tajnik HDS–a Antun Tomislav Šaban, kratko se osvrnuvši na umjetnički i društveni rad svog uvaženog prethodnika. Iste večeri Predsjednik je prisustvovao završnom koncertu Varšavske jeseni na kojem je nastupala Varšavska filharmonija. Na dskog Parlamenta, među njima brojni ministri i predstavnici Parlamenta te izaslanstvo Hrvatskog sabora na čelu s predsjednikom Lukom Bebićem. (dr. sc. Zdenka Weber)

N

Drugi dan, 6. rujna, pijanistica je nastupila u novoizgrađenoj koncertnoj dvorani Harpa te izvela recital s djelima Žige Hirschlera, Dore Pejačević, Franza Schuberta, Jurja Stahuljaka i Božidara Kunca, a islandskoj je publici simpatično bilo i uključivanje djela islandskog skladatelja Tryggija M. Baldvinssona. Ovaj je koncert bio poklon hrvatske države Islandu u čast 20. obljetnice priznanja Republike Hrvatske od strane Republike Islanda. Koncertu je nazočilo oko 150 posjetitelja pozvanih od strane Áste Jóhannesdóttir, predsjednice islan-

cant 170 09.indd 10

Tamara Jurkić Sviben u velikoj dvorani Akademije lijepih umjetnosti u Reykjaviku

Hrvatska popijevka u Americi opranistica Cynthia Hansell Bakić, profesorica solo pjevanja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i na Umjetničkoj akademiji u Splitu, održala je od 18. do 21. srpnja majstorski tečaj u okviru Ljetnoga glazbenog festivala Wintergreen u Virginiji, SAD. Tečaj je održan u suradnji s Lotte

molbu organizatora, Predsjednik se, uz ostale govornike u okviru zatvaranja festivala, obratio prisutnima, naglasivši da je između 1978. i 1989., kao student kompozicije i mladi glazbenik, bio i redovit gost festivala.

Poljski kulturni krugovi, kao i međunarodni sudionici skupštine IAMIC–a i festivala, bili su jednoglasni u ocjeni da ovakve aktivnosti hrvatskog Pred- Predsjednik RH Ivo Josipović i Olgierd Dziekonski (državni tajnik iz Ureda predsjednika Republike Poljske) sa sjednika uvelike suprugom s lijeve strane, a s desne strane Monika Smolen, državna podtajnica u Ministarstvu kulture Republike doprinose ugledu Poljske. i međunarodnom profiliranju njegove ju na položaj glazbenika i umjetničkih laze snažnog zagovornika i partnera. zemlje te da, također, pozitivno djelu- organizacija u zemlji domaćina koji (A.T.Š.) u Predsjedniku Ivi Josipoviću pronaLehman Voice Foundation Masterclasses iz New Yorka, zakladom koja njeguje spomen na slavnu njemačku sopranisticu.

Cynthia Hansell Bakić predstavila je polaznicima hrvatsku umjetničku popijevku i vokalno stvaralaštvo Ivana pl. Zajca, Jakova Gotovca, Borisa Papandopula i drugih skladatelja. Pored toga, upoznala ih je s bosanskim i makedonskim umjetničkim pjesmama. Vrhunac programa bio je završni koncert održan uz glasovirsku pratnju Tracyja Cowdena. (D.S.)

Simfonija Dore Pejačević izvedena u SAD–u

Prva nagrada gitaristu Symphony OrcheSrđanu Bulatu u T hestraLakeside pod ravnanjem Roberta Cronquista izveo je 10. kolovoza ove Španjolskoj godine Simfoniju Dore Pejačević pred

M

ladi splitski gitarist Srđan Bulat pobjednik je 45. me-

S

Cynthia Hansell Bakić

recitale diljem svijeta (Italija, Španjolska, Švicarska, Norveška, Egipat, SAD, Kanada, Čile i drugdje).

U ožujku ove godine u Londonu je snimio svoj prvi profesionalni nosač zvuka koji bi pod etiketom izdavačke kuće RTVE (Španjolska državna radiotelevizija) trebao izaći i biti službeno predstavljen javnosti na sljedećem izdanju natjecanja Julian Arcas u studenom 2011. godine. (B.P.K.)

brojnim auditorijem u Ohiu. Prije koncerta održano je i predavanje o stvaralaštvu hrvatske skladateljice na temelju knjige o Dori Pejačević koju je objavio Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb. Koncert je organiziran kao plod suradnje našeg Muzičkog informativnog centra i Cleveland Women’s Orchestra koji

Srđan Bulat

đunarodnog gitarističkog natjecanja Francisco Tarrega, održana od 25. kolovoza do 2. rujna u španjolskom Benicassimu. Na tome uglednom natjecanju kroz tri izlučna kruga predstavilo se ukupno 30 natjecatelja iz 20 zemalja (Rusija, Argentina, Mađarska, Ukrajina, Koreja...). Četvero finalista sviralo je zadane skladbe s Orkestrom iz Castellona. Uz prvu nagradu u iznosu od 14.000 eura, snimanje samostalnog nosača zvuka te četiri koncerta u Španjolskoj, hrvatski je gitarist osvojio i nagradu za najbolju interpretaciju djela Francisca Tarrege.

Mladi hrvatski gitarist dobitnik je brojnih nagrada i priznanja na domaćim i međunarodnim natjecanjima, a kao solist nastupao je sa Zagrebačkom filharmonijom, Splitskim komornim orkestrom, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Cantus Ansamblom, orkestrom Vivaldi iz Alessandrije i orkestrom Opere iz Valencije te održao brojne solističke

The Lakeside Symphony Orchestra

je inače odlično prihvaćenu Simfoniju, izveo u studenome 2010. godine.

(B.P.K.)

Skladatelj Ivan Božičević nastavlja s međunarodnim uspjesima

S

natječaja, »Anton Stadler« u Londonu, na kojemu se promoviraju nove skladbe za bas klarinet. Ovaj tip klarineta s proširenom donjom lagom

London Schubert Players i Ivan Božičević

konstruirao je bečki graditelj Anton Stadler, a Mozart ga je iskoristio za svoj čuveni Koncert za klarinet KV 622 te Kvintet KV 581. Božičevićevoj skladbi Raven’s Pass za bas klarinet i klavir dodijeljena je prva nagrada, skupa sa skladbom Cascades Christophera Lowryja. Praizvedba je bila zakazana 4. rujna ove godine u Acton Parish Churchu u Londonu, a izvođači su bili Marc Naylor na bas klarinetu i pijanistica Karen Newby.

Nagrada obuhvaća i izdavanje nosača zvuka i partiture.

Božičevićeva skladba Spring Passes za klavir četveroručno i gudački kvintet praizvedena je 29. lipnja 2011. u Londonu, u sklopu drugog dijela međunarodnog projekta »Invitation to Composers«. Koncert je održan u Simon Bolivar Hallu, jednoj od najuglednijih londonskih dvorana za izvedbe komorne glazbe. Skladba je izvrsno primljena, čemu je doprinijela znalačka izvedba ansambla London Schubert Players u sastavu Alberto Portugheis i Anda Anastasescu (klavir), Alicja Smietana i Anca Campanie (violine), Mihai Cocea (viola), Nikolaj Ginov (violončelo) i Doo Woong Chung (kontrabas). Božičevićevo gostovanje u Londonu podržalo je i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Naposljetku, skladba The Everlasting Voices za mješoviti zbor donijela je skladatelju »Honorable mention« na međunarodnom natječaju Freudig Singers Choral Composition Competition u SAD–u. Na natječaju su sudjelovala 63 skladatelja s tri kontinenta. Freudig Singers, pod ravnanjem Martina Wimmera, Božičevićevu skladbu izvesti će i snimiti 22. listopada 2011. na koncertu u gradu Buffalo u saveznoj državi New York.

(I.B.)

kladatelj Ivan Božičević pobjednik je još jednog međunarodnog

14-Oct-11 11:52:35 AM

11

FESTIVALI

BROJ 170, LISTOPAD 2011.

TREĆI HRVATSKI FESTIVAL KLAPA I MANDOLINA OPATIJA 2011.

Nova izražajnost klapskih pjesama Piše: Ramiro Palmić

Pažljiv i selektivan pristup

TRIBINE

Međutim, istovremeno se u sveukupnim klapskim zbivanjima događaju promjene u mnogim područjima stvaranja i reprodukcije. U želji za pronalaženjem novih izražajnosti i što većom afirmacijom i konzumacijom popularne i rasprostranjene klapske pjesme, autori i izvođači novonastalih pjesama i obrada popularnih / zabavnih pjesama na »klapski način«, pronalaze nove načine izražavanja. Iako je ovo pjevanje odavno postalo sociokulturološki fenomen, danas je ono prvenstveno u fokusu sve većeg zanimanja kulturnog

turizma i svakovrsne društvene promocije, što itekako utječe na glazbenu autentičnost i tradicijsko obilježje klapskog pjevanja. Očigledno je, primjerice, da se brišu pojedina svojstva tradicionalnog klapskog pjevanja u smislu harmonija i ritmova. Autohtono pjevanje vokalno je (a cappella), a kao novina u novim stremljenjima osobito je značajna pojava uporabe glazbala, najčešće mandoline i gitare.

Pažljiv i selektivan pristup takvoj vrsti vokalno–instrumentalne izražajnosti mogao bi pomoći u njenom očuvanju.

S tom je nakanom prije tri godine u Opatiji utemeljen hrvatski Festival klapa i mandolina. Prema ideji i htjenjima ravnatelja Festivala Ivana Dragičevića i umjetničkog ravnatelja Ivice Žunića, Festival nastoji pomoći i edukativno djelovati na percepciju samih klapa da sve klapske pjesme nisu pogodne za »dodavanje« instrumentalne podloge, napose one s posebnostima u ritmu i karakteru.

Na ovogodišnjem opatijskom Festivalu u ispunjenoj Kongresnoj dvorani Grand hotela Adriatic, predstavile su se muške klape uz žičane instrumente: Kamik iz Kostrene, Leut i Kontrada iz Zadra, Bibinje iz Bibinja, Opatija iz Opatije, Sol iz Paga, Volosko iz Voloskog, Kamen iz Kamena (nedaleko Splita) te Kampanel iz Zagreba. Prema odluci Ocjenjivačkog povjerenstva (dr. sc. Nikola Buble, predsjednik, dr. sc. Mirna Marić, Duško Tambača, Milan Jakić, Ljubo Kuntarić i

Ramiro Palmić), treće mjesto pripalo je klapi Sol, drugo mjesto klapi Volosko, a Kampanel je bila najuspješnija klapa Festivala. Prema izboru posjetitelja, za najbolju skupinu odabrana je klapa Bibinje.

Stručnjaci i znalci Potaknuti ranijim razmišljanjima, sugestijama i prijedlozima članova Ocjenjivačkog povjerenstva, dan uoči Festivala u opatijskoj Villi Angiolini prvi je puta održan Tematski skup posvećen klapskoj pjesmi koji bi trebao postati redovito festivalsko događanje.

Uz sudjelovanje članova Klapa Bibinje Povjerenstva i nekolicine klapskih voditelja raspravljalo se o osmišljavanju uloge glazbala u klapi i interpretaciji klapske pjesme. Između ostalog, dane su smjernice i prijedlozi da instrumentalisti u klapi obvezno istovremeno pjevaju, što nije bio slučaj ove godine kod klapa Bibinje i Kamen.

Kao što se obradama i skladanjem vokalne klapske pjesme bave stručnjaci, isto tako instrumentalne dionice moraju pisati znalci, pri čemu valja posebice voditi računa o vokalno–instrumentalnoj uravnoteženosti. Svakako valja veću pozornost posvetiti odabiru

napjeva koji se mogu izvoditi uz instrumentalnu pratnju. Također, bilo bi potrebno da članovi Ocjenjivačkog povjerenstva unaprijed dobiju ogledne vokalno–instrumentalne snimke zbog pravovremene pozitivne selekcije izvođača. Na opatijskom Festivalu svaka klapa interpretira dvije pjesme, jednu tradicionalnu, pri čemu posebnu pozornost valja obratiti na stil i odnos instrumenata i vokala te umjetnički doseg interpretacije s naglaskom na kreativnost u pogledu napjeva, ritmova i harmonijskih sklopova. Drugu pjesmu klape izvode po vlastitom

46. PUT U KRAPINI ODRŽAN FESTIVAL KAJKAVSKE POPEVKE

Popevke ponovo odzvanjale Zagorjem Piše Dalibor Paulik ve godine 46. tjedan kajkavske kulture održan je od 5. do 11. rujna pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a obuhvatio je brojne kulturne sadržaje od kojih treba istaknuti Znanstveni skup o kajkavskom jeziku, izložbe, Recital dječjeg kajkavskog stvaralaštva i Recital kajkavske poezije, s promocijom zbornika odabranih radova. No, vrhunac događanja je Festival kajkavske popevke.

Dva koncerta održana su pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske u organizaciji Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo.

O

Priznanja skladateljima Špišiću i Pauliku U petak 9. rujna organiziran je koncert pod nazivom Popevke za navek, a podsjetio nas je na zagorske evergreene, niz zabavnih i koncertnih popevki koje traju godinama na koncertima i programima radijskih i televizijskih postaja. Ponovo smo čuli 24 popevke (Vužgi, Suza za za-

gorske brege, Zagorec, Zadnja popevka, Zgublena zvezda, Dugo me ni bilo, Kmica, Dragom Zagorju, Ak zabludiš, Međimurje zeleno, Margareta, Vudrimo dečki, Mi smo dečki, Vse počinja v Zagorju...). U izvedbama su sudjelovali Đani Stipaničev, Elvira Voća, Tomislav Borić, Aida Krilanović, Ksenija Erker, Branko Ovčarić, Đuka Čaić, Ilirci, Ivica Bobinec, Barbara Othman, Mira Vlahović, Ivica Pepelko, Anja Šovagović, Tvrtko Stipić, Kvartet Gubec, Melosi, ali i nove snage: Duško Modrinić, Maxim Hozić, Anita Hudek, Bojan Jambrošić, Renata Kos i Kajde.

Festivalskim su orkestrom dirigirali Stjepan Mihaljinec, dugogodišnji umjetnički ravnatelj Festivala i sadašnji umjetnički ravnatelj Siniša Leopold, dok je kroz program vodila Petka Coner. Publika je oduševljeno prihvatila izvedene popevke, na samom kraju stojeći na nogama i pjevajući s izvođačima. Treba spomenuti da je Izvršni odbor Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo za dugogodišnji doprinos ovoj manifestaciji dodijelio priznanja skladateljima Zvonku Špišiću i Daliboru Pauliku, instrumentalistu Juliju Njikošu ml. i interpretu Đuki Čaiću.

Trendovima usprkos U subotu 10. rujna održan je koncert nazvan Nove popevke u okviru kojega je izvedena 21 popevka. Čuli smo nove skladbe znanih autora kajkavske popevke kao

što su Ivan Vanja Lisak, Dalibor Paulik, Toni Eterović, Branko Meglajec, Božo Potočnik, Marijan Makar, Tomislav Uhlik, Roman Gross, Hrvoje Hegedušić, Željen Klašterka, Nenad Kukovačec, Dražen Žanko, Ivan Mežnarić, Mateja Bunčić, Danijel Češnjaj, Dubravko Češnjak koje su nadahnuli stihovi Miše Doležala, Žarka Tušeka, Đure Kumera, Miljenka Hršaka, Ivana Horvata–Hlebinskog, Bernarde Despot, Radovana Novine, Zorice Klinžić, Vladimira Poljanca, Nade Klašterke, Tomislava Barana, Ivana Ernoića, Katerine Fuček, Slavice Sarkotić, Mateje Bunčić i Željka Kožarića. Popevke su bile tematski raznorodnih ugođaja od domoljubnih, ljubavnih, veselih, lirskih, ali i ritmičkih akcenata. Redali su se interpreti, iskusni i mladi: Renata Sabljak, Ronald Braus, Branko Greblički Ventek i Ilirci, Gordana Ivanjek, Mladen i Patricija Hitrec, Pavo Begovac i Ladarice, Petra Vurušić, Radek Brodarac i Đurđica Pleše, Ksenija Erker, Luka Udjbinac i Tomislav Goluban, Đuka Čaić, Kvartet Gubec, Danijela Pintarić te Emilija Kokić.

Popis izvođača govori o usmjerenju na mlade nove snage kojima se pridružuju i iskusni kao u posljednjoj popevki Pajdašija koju su izveli Đani Stipaničev, Davor Dretar Drele, Vid Balog i Adalbert Turner Juci. Publika u dvorani razdragano je otpjevala sa svim izvođačima kultnu Popevke sem slagal, a uz prokušane aranžere (Doležal, Eterović, Mihaljinec, Makar, Kalogjera, Leopold, Gross, Češnjak) doprinos su dali Festivalski orkestar (izvanredno ozvučen i uvježban) te dirigenti Siniša Leopold i Tomislav Uhlik. Održavajući kontinuitet kvalitete, zaželimo festivalu nova uspješna godišta, a pohvalno je da je nakon niza godina objavljen studijski CD s novim popevkama koji doprinosi da one žive u programima radio postaja. To je u skladu s namjerom organizatora da njeguje pjevanu i pisanu kajkavsku popevku, trendovima usprkos.

VIJESTI

opatijskom hotelu Adriatic održana je 24. srpnja specifična glazbena priredba klapskoga glazbovanja (zbog lošeg vremena nije održana na Ljetnoj pozornici). Iako je dalmatinsko podneblje iznjedrilo klapsku pjesmu i klapsko pjevanje, posljednjih desetljeća klape se osnivaju i djeluju diljem Hrvatske. Osnivaju se i izvan njezinih granica, poglavito među hrvatskim iseljeništvom u prekooceanskim zemljama. Mnoge dalmatinske klape, kao i one izvan domicilnoga područja, u svojem glazbenom izričaju uspijevaju zadržati izvornost i tradiciju klapske pjesme. U prilog vrijednoj vokalnoj tradiciji govori i podatak da je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske uputilo zahtjev UNESCO–u da se klapsko pjevanje uvrsti na uglednu listu svjetske nematerijalne baštine.

U

izboru, pri čemu je također nužan pažljiv izbor, aranžiranje i interpretacija.

Takvu programsku shemu, Festival bi svakako valjao zadržati.

Klapska pjesma živa je glazbena pojava i svako vrijeme uvjetuje njezin oblik, tijek i kontinuitet. Stoga je za vjerovati da će i opatijski Festival doprinijeti sazrijevanju, profiliranju i prihvaćanju ovog vokalno–instrumentalnog glazbenog fenomena našega vremena kako bi se očuvao zavičajni i ukupni glazbeno–tradicijski identitet Hrvatske.

Priznanje Dušku Tambači uško Tambača, istinski glasnogovornik, zagovornik i promicatelj klapske pjesme, ovogodišnji je dobitnik Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za promoviranje ovog tradicionalnog glazbenog izričaja i sveukupni glazbeno–pedagoški rad. Rođen u Šibeniku 1946., zarana seli u Split gdje je stekao temeljnu glazbenu i klasičnu naobrazbu gdje i danas živi i djeluje kao slobodan umjetnik.

Duško Tambača Duško Tambača svestrani je glazbenik i s mnogo uspjeha djeluje kao skladatelj, melograf, obrađivač, recenzent, osnivač i voditelj mnogobrojnih vokalnih skupina te pjevač (bariton). Kao profesionalac i perfekcionist, neprestano težeći visokoj kvaliteti i autentičnosti interpretacije, pridonio je podizanju umjetničke razine karakterističnog klapskog zapjeva. Višestruko je nagrađivan na najstarijem omiškom festivalu klapa, s ukupno 35 nagrada od ocjenjivačkog povjerenstva i slušatelja. Sklada i duhovnu glazbu te dalmatinske šansone i lakoglazbene note. Član je Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatske glazbene unije te sudionik mnogih stručnih skupova o klapskom pjevanju.

Ovo značajno priznanje Dušku Tambači za osobite zasluge u glazbenoj kulturi došlo je u prave ruke i poticaj je za daljnji glazbeni i umjetnički rad. (R. P.)

D

Pavo Begovac i Ladarice

cant 170 09.indd 11

14-Oct-11 11:52:39 AM

BROJ 170, LISTOPAD 2011.

Monodrama za sopran i gitaru ako je Ruždjakova skladba Pođimo sada ti i ja skladana još 1996. za Lidiju Horvat Dunjko i Istvàna Römera i njihovu praizvedbu u sklopu Glazbene tribine Opatija, djelo je dobilo novi zamah s izvođačima mlađe generacije. Kao jednu od rijetkih hrvatskih skladbi pisanih izvorno za sopran i gitaru prigrlili su je sopranistica

I

CANTUSOVA RUBRIKA

VIJESTI

12

PANOPTICUM DETONICUM (11.)

Moj prvi susret s Beethovenom (fantazmagorija u počast vrsnom indonezijskom dirigentu Noormanu Widjaji) Piše: Dubravko Detoni

Petrit Çeku i Marija Kuhar Šoša

Noorman Widjaja

Tomislav Oliver na Rachlin&Friends ladi, tek diplomirani skladatelj u klasi akademika Marka Ruždjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, ujedno i stipendist Fonda Rudolf i Margita Matz za 2010. godinu, Tomislav Oliver dobio je priliku koju su zasigurno priželjkivali mnogi autori. Tek u 11. izdanju festivala »Rachlin i prijatelji« koji se svake godine krajem ljeta održava u Dubrovniku, violinist i violist Julian Rachlin, odlučio je od jednog hrvatskog skladatelja naručiti novo djelo (prethodno je naručivao od velikih imena međunarodne scene kao što su Alberto Iglesias, Vangelis, Giya Kantchelli i Krzysztof Penderecki). Prema riječima Rachlina, poveo se za savjetom Predsjednika Republike Ive Josipovića i narudžbu uputio mla-

M

Julian Rachlin

dom skladatelju kojemu je kompozicija druga diploma, nakon što je prethodno diplomirao muzikologiju. Kako je u ranijim mjesecima danju pisao diplomsku radnju, a noću stvarao novo djelo za Rachlina, Oliver je skladbu naručenu kao klavirski trio (klavir, violina i violončelo) nazvao Nokturalni mozaik (Nocturnal Mosaic). Kao prvo djelo pretposljednjeg koncerta ovogodišnjeg festivala, u srijedu, 7. rujna, djelo je u atriju Kneževa dvora praizveo uigrani klavirski trio u sastavu Daniel Detoni, klavir, Boris Brovtsyn violina i Boris Andrianov, violončelo. Na poticaj za stvaranje odgovorio je gustom skladbom od 16 minuta, nagomilanih zamisli i kompleksnom glazbenom misli mladog autora koji žudi za time da se pod svaku cijenu oslobodi kanonskih naslijeđa. Stvorio je fragmentirani raster situacija s pretežno noćnim ozračjem otkrivši talent, ali i mladenačku zadršku prema razradi materijala. Od tri instrumenta najbliži mu je klavir na kojemu je do punog izražaja došla tokatna gesta sjajnog Danijela Detonija, dok gudače Oliver zasad doživljava više kao zanimljive generatore boje, što je pomalo suspregnulo romantičarske potencijale dvojice temperamentnih ruskih glazbenika kakvi su violinist Boris Brovtsyn i čelist Boris Andrianov. (Jana Haluza)

cant 170 09.indd 12

eć podosta vremena u Gradskom simfonijskom orkestru nije išlo onako kako bi moglo i trebalo. Sve je nekako škripalo i klimalo se, pa time žalostilo nas, kakve–takve stručnjake. A isto su osjećali čak i oni među publikom kod kojih je Stvoritelju prigodom kreacije — netko ga je bezobrazno glasno zazvao sa strane, pa se On neoprezno osvrnuo — u uho kapnulo malo previše gline koja se onda prebrzo stvrdnula. A onda je jednoga dana — čini se da je bio prekobrojan u mjesecu, jer su se svi dani do kraja uredno odvrtjeli, a tada se nenadano odnekud stvorio još i on — onda se, dakle, toga čudnog, izvanvremenskog dana u Upravi Gradskog simfonijskog orkestra pojavio — Beethoven. Da, dobro ste čuli i razumjeli: Ludwig van Beethoven! Doduše, predstavio se kao indonezijski dirigent i pijanist Noorman Widjaja, koji već godinama umjetnički nadasve uspješno djeluje po Njemačkoj i Aziji gdje je već stekao priličan ugled. No to je po lavljoj, bubuljičavo–crvenoj faci, urođenički bujnoj grivi, prepoznatljivom zapahu iz usta i tijela, niskom a nabitom stasu, histeričnom a opet nekako plemenitom načinu svakako preglasnoga govora, divljoj gestikulaciji i legendarno bjesomučnim pokretima i grimasama bio — Beethoven osobno, Beethoven kojemu je, kao što se dobro zna, otac vukao istočnjačko, indonezijsko podrijetlo. Da ne povjeruješ očima: čisti, čisticati Beethoven, odnosno njegova čudesna, fantastična, neshvatljiva inkarnacija. Svi su sa strahopoštovanjem, divljenjem, a i neskrivenim strahom počeli potiho govoriti o tome. Stavši pred orkestar, on je, baš kao nekada i veliki skla-

datelj, počinjao divljati, kreveljiti se, sumanuto mahati rukama i nogama, izvijati se u tijelu, urlati i prijetiti, naprasito bijesniti i ludovati, a zatečeni se i time šokirani, donekle čak hipnotizirani i omađijani orkestar čudesno preporodio u zvuku. Flaute su odsad vrištale kao razularene morske sirene, rogovi prskali uvis melodijski zrak kao igrom zaneseni kitovi, zajapurene violine cvilile na ritmički opasnim zaokretima, a violončela i kontrabasi škripali pod pritiskom izvanvremenskih harmonijskih gromada. Potreseno uvijek novim zvukovnim kataklizmama, vrijeme je počinjalo vrludati, pa čak i opasno oklijevati u svojim ubitačno jednoličnim vrtnjama, a zapjenjeno glazbeno more izvan vidokruga širiti svoje do besvijesti zanjihane granice. Svi su, iznimno uzbuđeni posjetitelji nakon koncerta govorili o tome kako se povijest ponavlja, kako, vidite, velikani ne umiru i kako, eto, ovaj iznimni Grad ima golemu sreću da se u njemu u svoj svojoj novovjekoj oživljenosti iznenada skrasio veliki bonnski genij koji će mu neslućeno unaprijediti glazbeni život. Jedini sam ja, ne umanjujući dirigentove zasluge, otvoreno sumnjao u to, posvuda dokazujući da se radi o slučajnim, izvanjskim podudarnostima, da su sve to primitivna naklapanja i praznovjerne smicalice, a, uostalom, kao što je već Proust ustvrdio, pa i dokazao, svijetom se od njegova začetka vrzma jedva nekoliko temeljnih tipova ljudskih fizionomija, obličja i naravi. I tako sam postupno došao u sukob s čitavim Gradom koji me je počeo smatrati zadrtim tvrdoglavcem i nazadnim, ultrakonzervativnim čudakom.

Kvartet Rucner uspješno promovirao hrvatsku glazbenu baštinu

Rucner i violončelistica Snježana Rucner, zajedno s Peterom Soaveom, ostvarili su sredinom srpnja u Ciutadelli, gradiću smještenom na zapadnoj obali španjolskog otoka Menorce. I na tom uglednom festivalu — Festival de Música d’estiu — koji se ove godine održavao 39. put, njihov je repertoar bio u znaku tanga. Skladbe Astora Piazzolle i Carlosa Gardela bile su svojevrstan uvod u reviju skladbi u ritmu tanga hrvatskoga skladatelja Krešimira Hercega.

Pritom je posebno zapaženo mjesto imao Soave Tango koji je Herceg posvetio Peteru Soaveu.

V

MEĐUNARODNI USPJESI

PRAIZVEDBE

Marija Kuhar Šoša i gitarist Petrit Çeku za zajednički recital održan 5. listopada u Župnoj crkvi Sv. Anastazije. Bio je to koncert na 36. samoborskoj glazbenoj jeseni, festivalu koji tradicionalno priređuje i Natjecanje mladih umjetnika »Ferdo Livadić« na kojemu je 2005. pobijedio Çeku, a 2006., Kuhar Šoša. Njihova zvučna realizacija Ruždjakove partiture u kojoj su instrumentalnost i vokalnost zamijenile mjesta, poprimila je obrise male monodrame, s razrađenom dramaturgijom glazbe oslobođene bilo kakvih značenjskih konvencija.

Nadamo se da će se taj novi tandem još dugo zadržati na glazbenoj sceni i da će u suradnji sa suvremenim skladateljima dalje razvijati sklonost prema novom i neistraženom zvuku. (J.H.)

oncerti koje su Kvartet Rucner i američki bandoneonist Peter Soeve početkom srpnja održali u tri grada francuske pokrajine Lorraine, u sklopu Petog međunarodnog festivala akordeona, pobudili su veliko zanimanje tamošnje publike. U Villeruptu, baš kao u Guénangu i Homécourtu, mnogobrojni ljubitelji dobre glazbe oduševljeno su pozdravili renomirane hrvatske gudače i jednog od najvećih svjetskih bandoneonista.

K

Jednako veliku pozornost i naklonost publike, violinistice Sidonija Lebar i Ana Paula Knapić–Franković, violist Dragan

Treći veliki koncert Kvartet Rucner i Peter Soave održali su u Bilbaou. U sklopu koncertnog dijela tamošnjeg devetodnevnog ljetnog festivala nazvanog Aste Nagusia (Veliki tjedan), koncertirali su u jednoj od gradskih znamenitosti — Crkvi utjelovljenja (La Encarnación). »Oduševljenje kojim nas je publika dočekala na svim nastupima, a posebice izuzetno dobro prihvaćena glazba Krešimira Hercega te mnogobrojni bisevi koje je pu-

Naš bi se sukob mogao uskoro rasplamsati u istinski rat — jer je Beethoven, odnosno Noorman Widjaja, u međuvremenu nizao sve briljantnije, sve nevjerojatnije uspjehe, pa je prerastao u fenomenalni, nezaobilazni stup uspona gradskog kulturno–umjetničkog života — da nakon jednog osobito uspjelog koncerta, oduševljen onim što sam čuo i (osobito) vidio, nisam mogao odoljeti a da ne priđem velikom glazbeniku — koji, usput budi rečeno, sve što je u glazbi dosad na svijetu napisano zna, svira i dirigira napamet, jer je to možda sâm napisao — iskreno mu (na njemačkom jeziku) čestitam i zahvalim na svemu što je dosad učinio i što će još uraditi za naš Grad te ga rutinski upitao kad ćemo opet imati čast pozdraviti ga na dirigentskom podiju našeg orkestra. A on mi, sav crven i zajapuren od netom izvršenog umjetničkog podviga, vičući kao da je gluh, zabrinuto reče: »Ah, dragi gospodine, ne znam kad ću opet dospjeti skočiti do ovoga divnog grada... Imam nečuveni košmar u glavi... Još nisam sasvim dovršio Waldsteinicu, a već mi po ovoj ludoj tikvanji prolijeću strahovite zamisli za Eroicu i Appassionatu. Da vam pritom ne spominjem i to da me naručitelj već mjesecima ganja da mu predam Četvrti glasovirski koncert za koji sam, iskreno, već primio i potrošio pare, ali mi sve još leži u najgrubljim skicama koje su se, da stvar bude još gora, u košmaru one moje grozne bečke sobe, ili negdje drugdje, možda tamo u češkim šumama, gdje mi je nešto rukopisa i izgorjelo, nepovratno izgubile...«

Rucneri u Španjolskoj

blika tražila, nukaju nas da autora nagovorimo na skladanje suite«, odgovara Snješka Rucner na pitanje o tome kakvi su im planovi za jesen i zimu. U prosincu planiraju gostovanje u Poljskoj, a ono što ih posebno veseli jer najizrazitije oslikava njihovu maksimu »Divno je baviti se glazbom«, jest niz koncerata koje pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture održavaju u malim hrvatskim gradovima. Proljetos su obradovali mnogobrojnu publiku u Aljmašu, Ivankovu i Čađavici, pa će i dalje odlaziti u mjesta u kojima, kako kaže violončelistica, još nitko nije bio. (Zvonko Šeb)

14-Oct-11 11:52:40 AM

CD IZLOG

CD izlog Irene Paulus

CD izlog Jane Haluze

stavci iz opera Richarda Wagnera, Johanna Straussa i Jacquesa Offenbacha, ali i neke nepoznate skladbe koje su u 19. stoljeću bile »hitovi« i sa zadovoljstvom se iznova slušali nebrojeno puta, u domaćinstvima ili javnim prostorima. Osobitu dokumentarističku vrijednost ima phonola s takozvanom »umjetničkom vrpcom« nastalom prema valjku na koji je izvedbu svojega stavka Erotikon zabilježio skladatelj i pijanist Edvard Grieg, što je potom poslužilo kao matrica za tvorničku izradu strojeva. Zvuk mašina u zatvorenom prostoru muzejskog ambijenta snimila je tonska majstorica Lana Deban, a tonski obradila zagrebačka tvrtka Samofix d.o.o.

CD IZLOG

13

BROJ 170, LISTOPAD 2011.

ALFI KABILJO

LEA I DARIJA VIKTORIJA ČOP

MUSICAL MOMENTS (Cantus) lada, ali iskusna skladateljica Viktorija Čop objavila je nosač zvuka Musical Moments, nazvan prema istoimenoj skladbi za glasovir. CD donosi snimku koncerta održanog 19. listopada 2008. u Hrvatskom glazbenom zavodu.

M

Svaka je skladba na tom CD–u svijet za sebe, ali se svaka može promatrati poput umjetničke slike. Naime, Viktoriji su instrumentalne boje u prvome planu, pa ih miješa, nijansira, stavlja jednu pored druge i jednu na drugu.

Na taj način nastale su skladbe kojima je zajednička upravo raznolikost instrumentalnog sastava s jedne strane, dok se s druge iskorištava prilika da se nahrani glad za istraživanjem: zvukova, instrumentalnih mogućnosti, instrumentalnih kombinacija, glazbenih ideja... Ta istraživanja idu tako daleko, da su neke skladbe namjerno »na rubu« izvodivosti (poput Out of Mind koja je dobila ime prema izjavi flautistice Vere Fischer kojoj je skladba namijenjena jer je Viktorija tražila od nje da svira kao da svira na više različitih instrumenata iz iste porodice flauti — alt, piccolo i bas).

Zato su Viktorijine skladbe izazovi i izvođačima (poput Lidije Ljubičić koja je vrsno izvela i Out of Mind, ali i skladbu Cantus koju je svirala u duetu s pijanistom Ivanom Bratošem). Ponekad su skladane upravo za određene izvođače. Tri minijature za fagot i saksofone, na primjer, napisane su za fagotistu Žarka Perišića i saksofonistu Gordana Tudora. No, premda su njihova imena utkana u »programne« naslove stavaka, ti naslovi mogu značiti i mnogo i ništa, jer je skladateljici u prvome planu Glazba (a ne program ili sadržaj), pri čemu je način na koji je ona vidi jedinstven. S druge strane, vezano uz skladbu Musical Moments, prema kojoj je nosač zvuka i dobio ime, čini se da je upravo čvrsta i odlučna, ali nikada gruba i uvijek produhovljena svirka pijanistice Katarine Krpan inspirirala nastanak ovoga djela — premda u ovome slučaju autorica skladbe ne otkriva nikakav odnos (u smislu inspiracije i nadahnuća) prema izvođaču.

Igra instrumentalnim bojama prisutna je u svim djelima, a čini se da Viktoriju Čop po pitanju timbrea ipak najviše privlače puhački instrumenti. Two Musical Boxes, skladana za saksofone (Goran Tudor, alt i sopran saksofon, Goran Jurković, alt saksofon), glasovir (Ivan Bratoš) i vibrafon (Marko Mihajlović), primjer je skladbe u kojoj iskušavanje i prelijevanje boja te njihovo linijsko povezivanje oblikuju sve gušće glazbeno tkanje. Tu je i ta njezina »pikavost« koju povremeno traži od pojedinih instrumenata dok ih spaja i istražuje, kao što u Mosaicu traži i doista nalazi pravi spoj između oboe (Branko Mihanović) i glasovira (Ivan Bratoš) ili kao što u Atraktoru, »pikavost« pretvara u ritmizirani ples u kojemu se nalaze fagot (Žarko Perišić) i gudački kvartet (Zagrebački kvartet)... Očito, mašta Viktorije Čop nema granica, tako da svako novo djelo donosi novi odnos prema zvuku, instrumentima i instrumentalnim kombinacijama boja — kao da skladateljica glazbenim pokretom stvara umjetničke tvorevine koje su međusobno različite, ali opet prepoznatljive, naročito zbog beskonačne znatiželje i neumorne potrage za novim.

cant 170 09.indd 13

(Aquarius Records) otaknut tragičnom sudbinom dviju djevojčica, Židovke Lee Deutsch i Njemice Darije Gasteiger koje su netom pred drugi svjetski rat bile velike zagrebačke plesne i glumačke zvijezde, redatelj Branko Ivanda snimio je film Lea i Darija. Budući da je već scenarij nosio brojne glazbene elemente, Ivanda se za oblikovanje glazbene partiture obratio svom starom suradniku i renomiranom skladatelju filmske glazbe, Alfiju Kabilju. Rezultat suradnje nije bio samo nastanak songova i instrumentalnih brojeva koji su pratili film, nego i album glazbe Lea i Darija.

P

Soundtrack donosi »koloplet« glazbenih brojeva koji zorno pokazuju koliko je u filmu bilo važno evocirati glazbu iz 1930–tih. Melankolična naslovna tema koja se pojavljuje u cijelom nizu orkestralnih brojeva (u izvedbi Simfonijskog orkestra i Big banda HRT–a pod ravnanjem Alfija Kabilja, Mladena Tarbuka i Silvija Glojnarića), prolazi kroz brojne promjene (jer junakinje prolaze »vatru i vodu« zahvaljujući početku rata). No bez obzira na transformacije, Kabiljo glavnu temu uvijek drži prepoznatljivom, tako da ona postaje elementom po kojemu se film prepoznaje. Drugi takav element je song Ti si moja pjesma koji na svoj način sjajno uvodi u mjesto i vrijeme radnje: kazalište iz predratnog doba. I Ti si moja pjesma pojavljuje se nekoliko puta na soundtracku, u pjevanoj i instrumentalnoj verziji, a zanimljiv je podatak da je, uz vokalne soliste Sanju Doležal i Marka Tolju, u izvedbi vokalnog dijela, kao prateći vokal, sudjelovao i sam skladatelj.

Osim filmske partiture i songa Ti si moja pjesma, album sadrži song Tiho plove moje čežnje Nenada Grčevića koji je za potrebe filma aranžirao Alfi Kabiljo, odlomke iz operete Čudo od djeteta Josipa Dečija i Tita Strozzija u instrumentaciji Mladena Tarbuka te duet iz operete Ivica i Marica E. Humperdincka — sve kako bi se pokazalo koliko je širok bio glazbeni repertoar mladih kazališnih zvijezdi Lee i Darije.

Kada se sve to nabroji, na prvi se pogled čini da se radi o glazbeno prilično »šarenom« soundtracku. U jednu ruku, s obzirom na sadržaj, on to gotovo jest, no s obzirom na način oblikovanja glazbe, sasvim je jasno da je Kabiljo svojim »čarobnim dodirom« uspio objediniti i Grčevićev stari hit i odlomke iz poznatih i nepoznatih opera i opereta te vlastiti song sa skladanom partiturom. Ključ je u ideji da glazbom najprije treba stvoriti osjećaj za vrijeme, ali i za mjesto, što znači da se skladao tip »lakše« glazbe koja je cvala u kabaretima i glazbenim predstavama tridesetih godina. A to je napravljeno majstorski (jer Kabiljo i jest majstor toga žanra), pa su prijelazi između glazbenih brojeva sasvim (glazbeno i filmski) logični (premda se vrlo često radi o prijelazima između songa i scorea, filmske glazbe i glazbe za pozornicu). U svakome slučaju, soundtrack je toliko zanimljiv i ugodan uhu da budi potrebu za gledanjem filma, a to bi trebao biti cilj svakome filmskom skladatelju.

CD izlog Vere Lončar IZBOR IZ REPERTOARA MEHANIČKIH GLAZBENIH AUTOMATA IVANA GERERSDORFERA

GLAZBA IZ KUTIJE (Muzej Grada Zagreba) svijetu nosača zvuka s tumačenjima živih glazbenika, posebnu pozornost privlači prvi hrvatski album sa »zamrznutim« zvukovima prvih glazbenih strojeva. Riječ je o snimljenom repertoaru glazbenih automata koje je u svojoj zbirci prikupio Ivan Gerersdorfer (Zagreb, 1927. — Zagreb 1993.), urarski majstor, kolekcionar te restaurator satova i mehaničkih glazbenih automata. U svojoj je radionici cijeli život skupljao i obnavljao automate izrađene u glasovitim središtima mehaničke industrije 19. stoljeća u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Češkoj, Italiji i Sjedinjenim Američkim Državama. Poseban mu je izazov bio doći do strojeva koji su nekoć tonski uveseljavali domaćinstva u Zagrebu, a koji su zbog tereta vremena prestali biti u funkciji te tako počeli predstavljati smetnju u prostoru i nepotreban višak namještaja u stanovima novih generacija nasljednika. Tako su svi redom završavali u Gerersdorferovoj radionici i prolazili kroz detaljnu reparaciju.

Majstor je skupio čak 29 automata iz »zlatnog doba« mehaničke glazbe koja je vladala između 1814. i 1914. godine, prije izuma fonografa. Većinu ih je nabavljao neposredno nakon Drugog svjetskog rata kada su mnogi prodavali sobne satove i glazbene automate zbog osiromašenja i preseljenja u manje stanove. Voljan podijeliti svoje »ljubimce« sa sugrađanima, godine 1960. otvara vrata privatnoga stana u palači Jelačić u Demetrovoj ulici broj 7 na zagrebačkome Gornjem gradu te priređuje cikluse predavanja i slušaonica. Uz eksponate, priredio je dvije tematske izložbe o povijesti mehanizacije glazbe (Muzej za umjetnost i obrt 1963., Muzej Grada Zagreba 1977.). Iste je godine zbirku poklonio Gradu Zagrebu koja se neko vrijeme mogla vidjeti u dvije sobe njegova stana, sve do 1994. kada je odlukom Gradskog poglavarstva zbirka predana na upravljanje Muzeju Grada Zagreba. Potkraj 2010. završen je integralni projekt digitalizacije Zbirke i ona se može od tada pogledati na Internet adresi www.mgz. hr.

U

»Postoji li glazba ako nije dostupna svima?«, pita se mr. sc. Maja Šojat — Bikić (voditeljica informatičkih poslova i multimedijskih projekata Muzeja) u popratnom tekstu knjižice ovog povijesnog izdanja koje će zasigurno privući mnoge nove znatiželjnike prema raritetnoj muzejskoj zbirci. Iz logičnog odgovora na pitanje nastaje i reprezentativni diskografski projekt u izdanju Muzeja Grada Zagreba kojim bi se mogli povesti i ostali muzeji u zemlji koji imaju muzičke zbirke bilo koje vrste. Digitalizacija »glazbe iz kutije« ujedno je doprinos očuvanju nematerijalne baštine, kao i povezivanje prošlosti i sadašnjosti. Ova je zbirka pravo putovanje kroz povijest glazbenih kutija u 46 minuta i 40 sekundi, šarmantno zvukovno vraćanje u kolektivno sjećanje davnih vremena prije široke rasprostranjenosti fonografa i gramofona.

Pratimo razvoj od najranijih primjeraka automatskih orgulja i citri, preko višestrukih vrsta glazbenih kutija s raznim dodacima, sve do kutije s izmjenjivim valjcima, složenijih tipova glazbenih mehanizama poput eufonija i orkestriona, u završnici s eksponatom gramofona u posljednjem broju, na kojemu se čuje tema Zajčeve opere Nikola Šubić Zrinski u izvedbi Glasbe Bojnog zrakoplovstva pod ravnanjem kapelnika Stjeha, s ploče koju je izdao Elektroton. Kroz zveckave zvukove zvončića, tanjurića i jezičaca čeličnog češlja proizlaze današnjem uhu manje ili više bliske teme, uglavnom

RATKO ZJAČA

NOW & THEN — A PORTRAIT (In+Out Records) ow & Then — A Portrait novi je album Ratka Zjače, hrvatskog gitarista i skladatelja koji djeluje u Rotterdamu. Repertoar njegova prvog kompilacijskog albuma čini deset autorskih skladbi, osam već objavljenih na albumima nastalim u razdoblju između 2000. i 2010., kao i dvije neobjavljene: zrcalna naslovu Then And Now snimljena na Nisville Jazz Festivalu u kolovozu 2009. u suradnji s kontrabasistom Miroslavom Vitousom i Katarina iz srpnja 2003., snimljena u Rotterdamu s dugogodišnjim suradnikom, saksofonistom Stanislavom Mitrovićem.

Na ovo izdanje Zjača je uvrstio izvedbe što ih je ostvario u raznim postavama, od dua do kvarteta, a mijenja ih ovisno o karakteru skladbe. U Great Ocean Road akustičnom gitarom portretira lirski pejzaž, u Katarini, svirajući fretless gitare, zvuk dobiva novu dimenziju naglašenu elektroničkim efektima, u Kandinsky Night dominantan je free–jazz ugođaj, a u A Friend for Life razotkriva svoju romantičnu prirodu... U toj dinamičnoj zbirci, slušamo Zjačine odgovore u tehnički savršeno izvedenim melodijama i jedinstvenim harmonijama koje izvodi na električnoj gitari, dok se na njegove maštovite ideje i skicirana raspoloženja spontano nadovezuju svjetske zvijezde jazza. Svoju interpretatorsku i skladateljsku svestranost iskazuje svirajući s glazbenim istomišljenicima poput kontrabasista Reggiea Workmana, Johna Patitucca, Miroslava Vitousa i Martina Gjakonovskog, bubnjara Ala Fostera, Stevea Gadda, Adama Nussbauma i Bena Schrödera, trubača Randyja Breckera, saksofonista Stana Mitrovića, flautista Barta Platteaua i harmonikaša Simonea Zanchinija.

N

14-Oct-11 11:52:43 AM

BROJ 170, LISTOPAD 2011.

CD izlog Đurđe Otržan

saču zvuka 102% TUBA, osvjedočeni smo da je trud svirača i autora donio više od očekivanog ili standardnog predstavljanja novih uradaka, jer kroz intenzivno različite fizionomije predstavljenih skladbi, probija na površinu vrijeme, trud i zanimanje koje su autori i izvođači ugradili u izvedbe.

Kroatina Davira Bobića znalački je napisana intrada za svaku prigodu u nama bliskom idiomu hrvatskog folklornog sloga. Staccato napetost potiče na pocupkivanje, ali prije nego što se približi granici ukusa, virtuozno pobjegne u mangupsko poigravanje u stilu bandista i svakome je jasno da je posrijedi jedan »varaždinec«.

102% TUBA — XL KVARTET TUBA

LISJAK, MAGDIĆ, KABILJO, BOBIĆ, DETONI, TARBUK (ZF, Cantus) rsni solisti i vrsni ansambli privlače autore da skladaju za njih. Potiču ih, daju im nade u vrsnu izvedbu, trajnu promociju djela u javnosti. Ali poticaj je obostran.

Ansamblu trebaju autori da bi ostvarili i usavršavali svoju izvrsnost. S ovim drugim zahtjevom suočili su se tubisti Krunoslav Babić, Viktor Kirčenkov, Mario Šincek i Jurica Rukljić kada su prije skoro jednog desetljeća odlučili udružiti volju, ljubav prema glazbalu i želju za komornim i solističkim muziciranjem. Nastao je kvartet pod nazivom XL Kvartet tuba i pokazao je tijekom deset godina zavidnu profesionalnost, poznavanje glazbene literature, promišljanje mogućnosti instrumenata i njegove pozicije izvan orkestralnog tijela.

V

Postotak 2 iz naslova označava da im je ovo treći nosač zvuka, od 100– postotnog XL–a, do 101–postotnog, a ovo bi trebao biti 102–postotni. Zgodna, nepretenciozna igra kojom se bilježe koraci napretka. Na nosaču zvuka su plodovi suradnje kvarteta s hrvatskim skladateljima, skladbe nastale ili na poticaj ili na narudžbu Krunoslava Babića.

Vanja Lisjak, Josip Magdić, Alfi Kabiljo, Davor Bobić, Dubravko Detoni i Mladen Tarbuk nadahnuli su se ovom duboko zvučećom formacijom i prihvatili izazov osmišljavanja umjetničkih kompozicija nastanjenih u reduciranoj, ali i neistraženoj predodžbi tubističkih puhačkih glazbala.

Dubravko Detoni izabrao je sretno rješenje za uravnoteženost oblika i izraza skladbe Putositnice, spojivši doživljaje i impresije s, po sebi, ekspresivnim puhačkim izrazom. Podrobnosti putovanja, kako bi se mogla shvatiti lijepa stara imenica putositnice, doista uranja u sjećanja detalja i podrobnosti putovanja shvaćena u najširem smislu. Meditativna je u svom nuđenju identifikacije i usporedbi, zabavna na duhovit i virtuozan način, i ono što je najteže postići, neobavezna je u svom slobodnom prostoru doživljavanja, a ne gubi se u nemuštostima, već sklapa dijelove po sebi raznovrsne i opisuje neku zamišljenu cjelinu. Kako to već biva na putovanju, kratkotrajnom ili životnom, sve to se može obuhvatiti tek sviješću koja skuplja utiske i u tom spoju sa iskustvom slušatelja, Putositnice perfektno komuniciraju s publikom.U Putositnicama je Detoni prikazao igru i maštu same naravi života i teško bi se mogao zamisliti drugačiji zvuk od zadanog.

Mladen Tarbuk ima puno iskustva s orkestrom, zvukom tog velikog raznovrsnog korpusa i dobro osjeća mjesto zvuka tube unutar tog tijela. Isto tako i njene virtualne mogućnosti. Zanimljivost ove skladbe je da pokazuje mogućnost tube kao instrumenta koji sažima i okuplja druge virtualne harmonije i zvukove oko sebe, monolitizira zvuk. Stoga je Tarbuk posudio svojoj filmskoj glazbi za film Potraga za srećkom formaciju kvarteta tuba i time, vjerujem, stavio skladbu na uspjelu kušnju.

Međutim, današnjem je uhu još zanimljiviji suvremeni pristup tubi koji istražuje i artikulira se u tim slojevima zvuka.Od tri takve skladbe Kabilja, Tarbuka i Detonija, istraživački su i narativno najuspjelije Detonijeve Putositnice, ugođajno Tarbukova Potraga za srećkom, a u vještini instrumentacije, svakako, Intervalski oglasnik Alfi Kabilja, autoironična suita na tonske razmake, to jest glazbene intervale i njihovo poigravanje u međusobnom poretku. Simpatični naslovi stavaka: Terce za perce, Seksta je nešto ekstra, None za kraj sezone, smekšavaju uzvišenost i dostojanstvo koje zvuk tube po svojoj povijesnoj konotaciji ima.

Tako već na polovici glazbene ponude na no-

cant 170 09.indd 14

Njena voljnost da je kroz život vodi urođena muzikalnost bila joj je poticaj da uvijek iznova krene na put pjesme. U biografiji koja je dostupna na njenoj web stranici, Radojka Šverko poklanja publici sebe i svoj poetsko–životni put jednako neposredno, iskreno i ljudski jednostavno, a opet neodoljivo snažno da se stječe dojam kako je njen talent tek dio cjelovite ljubavi prema životu i umjetnosti. Veliki darovi mogu biti veliki blagoslov života, ali i breme pred kojim mnogi pokleknu. Radojka Šverko je nastojala iz dana u dan biti dostojna tog blagoslova i zato je stvorila riznicu lijepih i beskrajno moćno otpjevanih pjesama »za sva vremena«. Sposobna za usrdnost molitve do ekstaze životne radosti bez grubosti, uvjerljiva i emotivna, Radojka Šverko uživala je renome kakav samo najveći zaslužuju. No, ovim se edicijama ispravlja manjak, nedostatak i nepravda prema zaslužnim umjetnicima kojima je društveni poredak unatrag više desetljeća, ustegnuo mogućnost šireg vrednovanja i popularizacije.

Dama pjesme, Radojka Šverko, bila je glas Mediterana — za Mediteran. I to je još uvijek.

Iako vrijednost CD–a leži prije svega u dokumentarnosti i proširivanju spoznaja javnosti o našoj glazbenoj baštini njezinim stavljanjem na nosač zvuka (uz posebno otisnute tekstove svih uvrštenih napjeva među kojima su himan Koga zemlja, more, zvezde iz Novog Vindolskog, Evanđelje po Luki iz Senja, te Gospin plač Puna tuge iz Vrbanja), očigledna je i njegova isključivo glazbena kvaliteta i iznad svega zanimljivost. Unatoč činjenici da u doba kada su zapisi rađeni, tehnički dosezi bilježenja zvuka nisu ni izdaleka bili na razini na kakvoj su danas (što uostalom znači i drugačiji način slušanja), napjevi snimani u raznim lokalnim uvjetima mogu se okarakterizirati kao još jedan aspekt dokumentarnosti — sugestivni prikaz određenog ambijenta i izvornog ozračja, gotovo poput pogleda u prošlost. Zahvaljujući naknadnoj tehničkoj obradi, snimke funkcioniraju i na glazbenoj razini: obazrivo su posložene kako bi se sadržaju i njegovoj estetskoj komponenti podarila vlastita logika i dramaturgija (primjerice Muka Gospodina našega iz Dola na Braču, ujedno najdulji primjer, zauzela je središnje mjesto među napjevima).

Iako je na CD–u Tradicija glagoljaškog pjevanja u Hrvatskoj prikazan tek jedan od mogućih izbora, riječ je o jedinstvenom primjeru u hrvatskoj diskografiji: osim što čuva našu baštinu, donosi i priču o ljudima koji je njeguju i smatraju dijelom svojega života.

CD izlog Davora Hrvoja

CD izlog Ane Vidić

U zadnjim dvjema skladbama Dubravka Detonija i Mladena Tarbuka, Maria Šinceka je u izvedbama zamijenio Robert Sturzenbaum.

Nosač zvuka su objavili Zagrebačka filharmonija i Cantus, dvije kuće koje podupiru kako svoje članstvo, tako i suvremeno hrvatsko stvaralaštvo.

OLJA’ZZ MUSIC FACTORY

AFRIČKI DNEVNIK (Maraton) vestrani glazbenik koji djeluje u različitim stilovima: skladatelj, producent, aranžer, pjevač, bas gitarist, klavijaturist i glazbeni pedagog, Olja Dešić objavio je CD s glazbom što ju je skladao i snimio za serijal “Afrički dnevnik” koji je u četiri trideset i pet minutne epizode emitiran na Hrvatskoj televiziji. Nadahnute interpretacije prije svega su rezultat velike ljubavi prema afričkoj glazbi, ali i umješnosti da ju pretvori u suvremen glazbeni izričaj. Osim što je funkcionalna, ali i visoke estetske vrijednosti, glazba na ovom albumu ujedno je dokaz njegove svestranosti.

Naime, Dešić je sve skladao, aranžirao, odsvirao, otpjevao i snimio sam, osim dionice mute trumpet Domenika Tune. Na CD je uvrstio petnaest skladbi koje korespondiraju sa sadržajem dokumentarca i time ispunjavaju svrhu filmske glazbe, ali, zahvaljujući skladateljskoj maštovitosti te instrumentalnoj, aranžerskoj i producentskoj vještini, mogu egzistirati i samostalno, kao dokument Dešićeva promišljanja world music, u ovom slučaju suvremenog viđenja afričke tradicijske glazbe. Naime, i prije je u svojemu stvaralaštvu koketirao s afričkom glazbom koja je oduvijek, a posebice u novije vrijeme, snažno nadahnuće glazbenicima iz cijeloga svijeta. On je, posebice za ovaj projekt, studijski proučavao, ne samo glazbu, nego i jezike, kulture i običaje raznih afričkih naroda. Stečene je spoznaje, u nekim slučajevima i autentične tekstove afričkih napjeva, uklopio u vlastiti glazbeni jezik spajajući razne stilove kao što su etno, jazz i pop. Kreirao je djelo blisko današnjem world music trendu, dopadljivo širem krugu ljubitelja glazbe. Živopisne skladbe mame na slušanje svojom vedrom naravi, emotivnošću, koloritom, ritmovima, egzotikom, atmosferom, ali i lijepim melodijama.

S

Osjetno prisutna u svečanim društvenim prigodama, tuba je zaplovila svojim ugodnim i uhodanim harmonijskim sklopovima u Talijanskoj suiti Vanje Lisjaka, prizivajući slike talijanske aristokratske prošlosti. Kao i Respighijeve stare arije i plesovi za lutnju ili orkestar, Talijanska suita Vanje Lisjaka govori univerzalnim stilskim jezikom epohe, ali pročišćenim i prilagođenim suvremenom uhu. Ona nije samo ukras dostojan palača i trgova, nego i privlačna skladba za koncertne dvorane.

U svakoj svojoj novoj skladbi Josipa Magdića očekujemo dobro uklopljenu polifoniju i harmonijsko tkivo protkano uočljivim vêzom melodijskih linija narodnih napjeva. Ta vještina je oplela i skladbu Cantulorum op. 212 u četiri stavka, s ugođajem božićnih svečanosti.

Posljednji stavak ide u prilog uporabi tube u državotvorne svrhe, pa je Maestoso ustvari u potpunosti sročen kao uspjeli himan za nastup naroda BiH, još 1992., kada je i prihvaćen kao himna na nekoliko godina.

predanost i posvećenost pjesmi kao zadatku kojemu podaruje svaki dio svoga bića, emotivan, misaon, glasovni. Ne propušta ni jednu nijansu onoga što pjesma, suho zapisana na papiru očekuje od pjevača da bi zaživjela. Tako odani interpret postaje podređen pjesmi, ali u rezultatu sam napreduje, otkriva svoje nove mogućnosti, raste i razvija se. Pjevačica lijepoga glasa, Radojka Šverko, u svom sjaju nikada nije zakazala. Njen dominantan glas koji širi mir, svakoj pjesmi daruje dostojanstvo. Sonornost i čistoća u svim položajima (lagama) podloga su najfinijoj dinamici, od suptilno lirskog u Ti si ruža, biseru vokalne literature, do osvajački neodoljivog Svijet je moj. Da je svijet doista bio njen, vidljivo je iz niza gostovanja, sudjelovanja na inozemnim i domaćim festivalima, nagradama koje je osvajala.

CD IZLOG

CD IZLOG

14

TRADICIJA GLAGOLJAŠKOG PJEVANJA U HRVATSKOJ (Cantus — HDS — ZAMP) Tradicija glagoljaškog pjevanja u Hrvatskoj donosi izbor primjera pučkog crkvenog pjevanja obalne Hrvatske zabilježenih tijekom prošloga stoljeća. Izuzetno bogatu tradiciju tih napjeva revno su bilježili naši ugledni muzikolozi, etnomuzikolozi, radijski snimatelji i urednici: Jerko Bezić, Gorana Doliner, Boris Dedić, Mladen Magdalenić, Stjepan Stepanov i drugi. Njihov trud — niz zvučnih zapisa zabilježenih magnetofonom — danas se čuva u Institutu za etnologiju i folkloristiku, Staroslavenskom institutu u Zagrebu te u manjoj mjeri na još nekoliko lokacija. Izbor od 25 primjera koje nudi CD, tek je mali dio toga bogatstva, a obuhvaća razdoblje od 1957. do 1996. godine. Unatoč mnogim kompromisima koji su zacijelo pratili izbor primjera, među kojima je tehnička kvaliteta zapisa ključan kriterij za objavljivanje na nosaču zvuka, izbor doista nudi uvid u to bogatstvo. Lokacije na kojima su primjeri zabilježeni, od Lanišća, Cerovice i Mune u Istri, preko Dola na Braču i Vrbanja na Hvaru, do Komina u Neretvanskoj krajini, razni sastavi pjevača, tekstualni primjeri, funkcije napjeva, mogućnosti usporedbe više verzija istih te stilski kontrasti, doista ispunjavaju namjeru »da predstave sve i da se svide«, kako je u popratnom tekstu pojasnila muzikologinja, urednica i glazbena producentica izdanja Gorana Doliner.

CD SVIJET JE MOJ / RADOJKA ŠVERKO

ALFI KABILJO SONG COLLECTION (Croatia Records) ong Collection Alfija Kabilja nakon »Pjesama za sva vremena« nastavlja se u ediciji Alfijevog matičnog diskografa Croatia Recordsa. I ovaj nastavak zbirke predstavlja niz od 24 pjesme koje nadilaze vrijeme. Svijet je moj, naslov je albuma posvećena Radojki Šverko. Ne samo njenim interpretacijama, njenim uspjesima, njenoj diskografiji, suradnji s orkestrima, pjesnicima i naravno Alfijem Kabiljom, nego i vremenu od dva desetljeća njenih zlatnih godina koje su to bile za cijelu našu estradu. Radojka Šverko, uz Gaby i Terezu, pjeva prirodom dano, pa stoga pjeva stalno i danas, bez umora.

S ljubavlju, iskonski, poput ptice.

S

Naslov albuma je naslov jedne od najomiljenijih i najuspjelijih pjesama u njenoj interpretaciji koju, poput Zelene trave mog doma Toma Jonesa, nikako ne možemo zamisliti izvedenu nekim drugim glasom. Ono što plijeni kod Radojke Šverko kao vokalne umjetnice jest njena

14-Oct-11 11:52:43 AM

15

CD izlog Bojana Mušćeta

CD IZLOG

CD IZLOG

BROJ 170, LISTOPAD 2011.

BRUNO KRAJCAR ENI

CRNA KUTIJA (Dallas) ENI je najdugovječniji all–girls band na hrvatskoj sceni, a nedavno su djevojke objavile peti album Crna kutija. Za razliku od ostalih ostvarenja temeljenih na načelu da se najprije objavi album, a potom se s njega skidaju singlovi, Crna kutija bi se mogla nazvati uspješnim nastavkom njihove Best of kolekcije. Većina materijala s albuma sastavljena je od već poznatih pjesama koje su projedrile hrvatskim top–ljestvicama. Štoviše, skladbe Crna kutija i Polaroid debi su imale upravo na kompilaciji Best of, a Jezero od mlijeka, Vodi me, Lijepa kao Sahara, Put po mom i Ostavljam ti usne postale su neizostavni dio repertoara većeg dijela hrvatskih radijskih postaja.

Djevojke iz skupine ENI i na ovom albumu predstavljaju se, prije svega, kao izvrsne vokalistice, a autorski doprinos Vave, Nene Belana, Petra Beluhana i drugih pokazuje da senzualni ženski pop nije kategorija koja može biti urušena u navali drugih glazbenih trendova. Crna kutija je primjer kako se dobar album može složiti od kvalitetnog materijala jer i pjesme koje nisu plasirane kao hitovi ne služe za popunjavanje prostora nego albumu daju kvalitetu više.

ISTRAEL

OPĆA OPASNOST

VRATI SE NA SVJETLO

ŽELJKO HIŽAK

MIRIŠU RUŽE

(Maraton/Aquarius Records)

(Croatia Records)

Poznati istarski etnomuzikolog Bruno Krajcar i na novom albumu Istrael nastavlja se baviti spajanjem tradicionalnoga istarskoga glazbenog izričaja s određenim elementima jazza.

Zanimljivo je kako je Krajcarov album nastao u sklopu Istraditional Projecta, njegove ideje da istarska etno glazba postane prepoznatljiv hrvatski izvozni proizvod. Kako je dio istarske tradicijske glazbe uvršten na UNESCO–vu listu zaštićene svjetske nematerijalne kulturne baštine, a po tom pitanju djeluju i izvrsni glazbenici Tamara Obrovac i Liovio Morosin, njegov projekt mogao bi biti i oplođen. Album Istrael, osim iznimno nadahnutih glazbenih dijelova, ima i dva zanimljiva gostovanja. Negdašnja velika talijanska pop–zvijezda Bobby Solo gostuje u pjesmi Va Labine by Night, dok Gabrijela Galant Jelenić iz grupe Nola pjeva u narodnoj pjesmi Blizu Žminja grada. Također, album sadrži sjajnu skladbu Ura s kojom je Krajcar briljirao na ovogodišnjem Čansonfestu u Kastvu. Dobro zamišljen album sigurno bi uz bolje produkcijske zahvate mogao još dublje zaorati. No, i ovako predstavlja jedan od najzanimljivijih ovogodišnjih glazbenih proizvoda na hrvatskom tržištu.

Povratnički album Opće opasnosti donosi novih dvanaest pjesama koje potpisuje Mario Vestić. Hard rock s prepoznatljivom vokalnom odrednicom — stamenim glasom Pere Galića, donekle je ublažen baroknom produkcijom Branimira Jovanovca, klavijaturista grupe koji je poželio implementirati sve mogućnosti miks–pulta u zvučnu sliku banda. Stoga zvuk albuma ima retro–prizvuk, no posrijedi je tek nadgradnja himničkih zamisli Marija Vestića.

U skladbi Tri rijeke gostujuće vokale preuzeo je Zoran Mišić, jedan od finalista showa Hrvatska traži zvijezdu, a zanimljivo je kako se u pjesmi koriste tambure na nešto inventivniji način, pa nemamo slučaj još jednog slavonskog banda (Opća opasnost je iz Županje) u tamburaške vode. U doba kad hard rock s istaknutim višeglasjem zaziva uglavnom neka prohujala vremena, novo ukazanje Opće opasnosti dobrodošao je podsjetnik na nekoć dominantan trend, ali isto tako i podstrek izvođačima koji tek streme diskografskom opredmećenju. Uz uobičajeno atraktivan ovitak Igora CC Kelčeca, ovaj komad hard rocka definitivno nadmašuje izdanja slične glazbene provenijencije koja su se pojavila na hrvatskom tržištu u posljednjem desetljeću.

(Croatia Records)

LIDIJA SABO

ZORAN PREDIN & MATIJA DEDIĆ

Željko Hižak–Mika najpoznatiji je po svojoj članskoj iskaznici u Crvenim koraljima.

Nakon odlaska iz banda okušao se u raznim sviračkim ulogama u Kanadi, a potom u Americi, konkretnije u Los Angelesu. Dugogodišnji predani rad rezultirao je i njegovim nastupnim albumom. Već naziv albuma Mirišu ruže podsjeća na neka prohujala vremena, a takav je i njegov sadržaj. Posrijedi je laid–back rock izričaj na tragu izlaska iz inicijalnog doba rock’n’rolla. Hižakov album nepretenciozan je i uvjeren sam da će oduševiti sve poklonike Crvenih koralja jer je očito riječ o generacijskom kodu. Da bi sve ipak imalo poveznicu s 21. stoljećem, kao producent se pojavljuje Tiho Borošak (ex–Vatrogasci), dok se među pratećim vokalima pojavljuje Tanja Matejaš, što ukazuje da se još jedna povratnica na scenu pridružila kreiranju Hižakove zvučne slike. Album je sniman u Los Angelesu, no, dakako, ta činjenica nema utjecaja na prođu albuma jer je upravo produkcija začinila razmjerno neuzbudljiv materijal. U svakom slučaju, njegov instrumentalni dio ipak je upečatljiviji negoli Hižakov vokalni doprinos, no sve zajedno predstavlja sasvim solidan paket za zagrebačke rock nostalgičare.

TROTAKT PROJEKT

R.I.P. FIT

(Croatia Records)

2011

Jedno od najluksuznijih i najopremljenijih izdanja na hrvatskome diskografskom tržištu bez sumnje je R.I.P. skupine Trotakt projekt.

Posrijedi su dva CD–a i DVD složeni u kutijicu od flisa s magnetom, a sve uz mnoštvo bilješki i skeniranih novinskih izrezaka. Trotakt projekt, inicijalna inačica Gracije, početkom osamdesetih bio je iznimno potentan band koji je osvojio prestižno natjecanje YURM u Zagrebu i imao svijetlu diskografsku budućnost.

Objavili su dva singla — Zaplešimo (koji je postao istinski hit) i Rolana, a snimili su i album Blago tonirano. No, album dosad nikad nije objavljen, a slijedom raznih događanja, band je otišao u povijest. Troje članova oformili su Graciju, dok je Zlatko Volarević kasnije svirao u Đavolima i Crvenoj jabuci.

(Fit) Premda nije bila aktivna gotovo 20 godina, riječka skupina Fit sve je ugodno iznenadila ponovnim okupljanjem i albumom snimljenim uživo u riječkoj dvorani Stereo — Live uz Rijeku. Da ovo okupljanje nije bilo prigodan zov za »starim dobrim vremenima« dokaz je njihov treći studijski album koji su članovi banda snimili dobrim dijelom putem internetskih veza. Kako sva četvorica žive u različitim gradovima, onda je — osim sporadičnih okupljanja u matičnom im gradu — proces snimanja, miksanja i produciranja tekao zahvaljujući širokopojasnom internetu. Ne čudi, stoga, njihova odluka da novi album sasvim besplatno poklone fanovima putem svoje internetske stranice, a u mjesec dana bilo je već 5000 downloada. To Fit čini prvih hrvatskim major bandom koji je novo ostvarenje ponudio na sasvim besplatan download što tvori potpuno novu vizuru u diskografiji. Album se ne odmiče mnogo od power popa kojim su se proslavili na prijašnjem ostvarenju Daj mi ruku iz 1989., a zamjetna je razlika u mnogo boljoj produkciji.

Hit Ne mogu bez nje osobna je iskaznica albuma koja pokazuje da dvodesetljetni razmak nije naškodio toj vitalnoj četvorci.

cant 170 09.indd 15

Stigavši iz Metkovića koji dotad baš i nije bio ubilježen kao mjesto gdje se proizvodi alternativna kvalitetna glazba, Trotakt projekt je pokazao kako može ići ukorak s najvažnijih novovalnim bandovima bivše države. Glas Matije Vujice postao je trademark banda, a autorske zamisli Jurice Popovića nadgrađene su preciznom svirkom svih članova banda. Bogato opremljeno izdanje R.I.P. donosi vjerojatno sve upotrebljivo što je band ikad snimio, pa je posve normalno kako kvaaliteta pojedinih snimki varira. Istodobno, posrijedi je iznimno bitan dokument koji ne govori samo o važnosti Trotakt projekta na hrvatskoj pop–sceni, nego govori i o glazbenoj potentnosti same scene početkom osamdesetih. Kamo sreće da i drugi važni bandovi iz toga doba dožive ovakvu valorizaciju!

MUSIC FOR THE MOMENTS (Aquarius Records) Na hrvatskom tržištu instrumentalni se albumi uglavnom pojavljuju po načelu »zasluga za narod«. Obično su to vizure instrumentalista koji djeluju u kakvome bandu, orkestru ili studijskim uvjetima, pa onda požele pokazati svoje umijeće izvan matične stanice. Gotovo redovito, takva ostvarenja predstavljaju i vrlo kvalitetne zamisli, no njihova upitna komercijalnost odvaja ih od naglašenijeg uspjeha; uglavnom struka prepoznaje njihovu kvalitetu.

Lidija Sabo ide s drukčije pozicije, pa svoj diskografski prvijenac ne objavljuje kao side–projekt, nego kao djelo kojim iskazuje svoj pijanistički talent. Sve aranžmane i produkciju potpisuje Ante Gelo, a album djeluje poput uradaka Richarda Claydermana, odnosno, posrijedi je ono što se svojedobno tituliralo kao »muzika raspoloženja« ili intermezzo–glazba. Riječ je o nepretencioznoj glazbi bez škodljivih sastojaka koja će zacijelo oduševiti radijske urednike jer se može prilagoditi bilo kojem formatu. Pritom nije nemoguće da autorske usluge od Lidije Sabo počnu tražiti i neki sudionici estradne scene jer u kombinaciji sa stihovima koji neće biti banalni, njezini instrumentali mogu biti i efikasno primijenjeni, osobito u lo–fi zabavnoj glazbi kakvu u posljednjem desetljeću preferira, na primjer, Oliver Dragojević.

TRAGOVI U SJETI (Aquarius Records) Zoran Predin sustavno je diskografski bilježio suradnju s raznim glazbenicima, a album realiziran s Matijom Dedićem znači da je već krenuo u diskografske duete sa sljedećom generacijom, i to doslovno. Nakon albuma s Arsenom i suradnje s mnogobrojnim umjetnicima, Predin se ovoga puta suočio s njegovim sinom, Matijom Dedićem i to na prilično zahtjevnom zadatku — obradama pjesama iz nekih prohujalih vremena. Riječ je o prilično intimističkom albumu, s obzirom na isključivo pijanističku pratnju gdje se sudaraju Predinov glas i pripadajući slovenski naglasak, sa žestokom nostalgijom. Dakako, i rezultat je pritom varijabilan. Neke obrade uistinu nadgrađuju i osvježavaju originale, dok su neke druge skladbe mogle slobodno biti izostavljene. No, riječ je o velikoj posveti omiljenim skladbama, odnosno to je album »za generaciju stripa, s hladnim pivom u rukama«, kako se i kaže u jednoj pjesmi. No, sigurno je kako autori pjesama baš ne bi vidjeli Zorana Predina u glavnoj vokalnoj ulozi. Stoga, ostvarenje ostaje tek intimistička posveta osobnom džuboksu koja zaostaje s većinom diskografskih bilješki Zorana Predina i njegovih prijatelja iz bolje prošlosti.

14-Oct-11 11:52:44 AM

16

BROJ 170, LISTOPAD 2011.

7. studenoga 2011.

INSIDER/OUTSIDER Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog Mala dvorana 20.00 sati

Dirigent: Berislav Šipuš Solistica: Davorka Horvat, sopran Marko Ruždjak, La Frontera. Poema en varios metros, idiomas, y estilos za sopran i komorni orkestar Ruben Radica Per se II za puhački ansambl i magnetofonsku vrpcu Emmanuel Guin Solar Mass, praizvedba Živko Ključe Fantazija, praizvedba Gošća koncerta: Clara Frühstück, klavir Franz Liszt Orage Nuages Gris Liebestraum 20. veljače 2012.

PRIJE STOTINU GODINA Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog Mala dvorana 20.00 sati

Dirigent: Berislav Šipuš Solisti: Martina Gojčeta Silić, mezzosopran Davorin Brozić, klarinet Alban Berg Četiri komada za klarinet i komorni ansambl, op. 5 (obrada Thomas Heinisch) Gustav Mahler

Kindertotenlieder (Pjesme mrtvoj djeci) za srednji glas i komorni ansambl (obrada Rainer Riehn) Arnold Schönberg Pet komada za orkestar, op. 16 (obrada za komorni ansambl Arnold Schönberg) Anton Webern Passacaglia, op. 1 za komorni ansambl (obrada Henri Pousseur)

7. travnja 2012.

CANTUS ON AIR Hrvatsko narodno kazalište Zagreb 19.30 sati

Koprodukcija HNK Zagreb — Muzički biennale Zagreb

19. ožujka 2012.

Dirigent: Berislav Šipuš Koreograf: Martino Müller Cantus Ansambl balet HNK Zagreb

SOLO–TUTTI

Krešimir Seletković

Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog Mala dvorana 20.00 sati

AIR, BALET

Dirigent: Berislav Šipuš Solisti: Kvartet Klang, pobjednik Natjecanja Ferdo Livadić 2010.

Dani Bošnjak, flauta Danijel Martinović, klarinet Bánk Harkay, rog Jasen Chelfi, violončelo Nikša Bobetko, kontrabas Berislav Šipuš novo djelo za 2 klavira, udaraljke i komorni ansambl (u suradnji s festivalom Samoborska glazbena jesen) Volker David Kirchner Lamento d’Orfeo za rog i klavir Isang Yun Puhački kvintet Sanja Stojanović novo djelo za klarinet i komorni ansambl, praizvedba György Ligeti, Sonata za violončelo Sofia Gubaidulina, Sonata za kontrabas i klavir Marko Ruždjak Canto peregrino za flautu

Ostale izvedbe: 31. ožujka, 2. i 4. travnja 2012.

14. svibnja 2012.

POSVEĆENJE PROLJEĆA Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog Mala dvorana

20.00 sati Dirigent: Berislav Šipuš Solistice: Dubravka Šeparović, mezzosopran Monika Leskovar, violončelo Boris Papandopulo Scherzo Igor Stravinski Pribaoutki za glas i komorni ansambl Paul Hindemith 3. komorna muzika za obligatni violončelo i 10 solističkih instrumenata, op.

36, br. 2 Darius Milhaud Komorni koncert za 11 instrumenata, op. 389

Za sve dodatne informacije slobodno nas kontaktirajte na +385 (01) 4872369 ili kontakt@cantus–ansamb. com.

Cijene: pretplatničke ulaznice: 180 kn. pojedinačne ulaznice: 50 kn.

Za učenike, studente i umirovljenike odobravamo 50 posto popusta.

Ulaznice se prodaju na blagajni KD Vatroslava Lisinskog radnim danom od 10 do 20 sati, subotom od 9 do 14 sati, a na dan priredbe dva sata prije početka. Mogućnost plaćanja ulaznica Eurocard, American Express, Visa i Diners karticama.

Putem interneta, www. lisinski.hr, moguća je individualna rezervacija mjesta, kao i kupovina ulaznica on–line plaćanjem.

Informacije i rezervacija ulaznica (organizirani posjeti) na telefon: Promidžba: +385 (01) 6121–163 Blagajna: +385 (01) 6121–166

48. Glazbena tribina Opatija 3. — 6. studenoga 2011.

Četvrtak, 3. studenoga

19:30 Hotel Imperial – Zlatna dvorana

21:00 Villa Angelina

17:00 Hotel Imperial – Zlatna dvorana

Fronesis ansambl

Grupa za Novu glazbu Glazbenog učilišta Elly Bašić

Mladen Tarbuk, dirigent

Ansambl ACEZANTEZ, 40 godina umjetničkog djelovanja

Josip Nalis, dirigent Program: Terry Riley, Danijel Legin

Program: Vjekoslav Nježić, Krešimir Seletković, Frano Đurović, Berislav Šipuš, Mladen Tarbuk

Dubravko Detoni, glasovir, Ivana Bilić, udaraljke, Saša Nestorović, saksofon, Marina i Max Kostelac, glas, pokret, mima Program:

22:00 Hotel Imperial – Aperitiv bar

Dubravko Detoni, Ivana Bilić, Saša Nestorović, Branimir Sakač

Svečano otvorenje

Sam svoj majstor - Koncert elektroničke glazbe

22:30 Hotel Imperial – Aperitiv bar

Orkestar Oružanih snaga Republike Hrvatske

Voditelj: Frano Đurović

Tomislav Fačini, dirigent

Program:

Berislav Šipuš - “Les nuits” za glasovir, recitatora i elektroniku

Mia Elezović, glasovir

Tomislav Oliver*, Ana Horvat*, Josip Magdić*, Gordan Tudor*

19:30 Hotel Imperial – Zlatna dvorana

Monika Cerovčec, Ilijana Korać, Ana Lice, soprani Program: Mladen Tarbuk, Stanko Horvat, Antun Tomislav Šaban, Krešimir Seletković, Marko Ruždjak, Tomislav Fačini** 22:00 Hotel Bristol

Jazz koncert - Fingersnap trio

subota 5. studenoga

Katarina Krpan, glasovir Rene Medvešek, recitator Krešimir Seletković, elektronika

11:00-13:00 Hotel Imperial – Aperitiv bar

nedjelja 6. studenoga

Putovi hrvatske glazbe - radio emisija uživo

11:00-12:00 Hotel Imperial – Aperitiv bar

voditeljica: Iva Lovrec Štefanović

Tribina na temu: Digitalna prodaja glazbe prednosti i mane

17:00 Hotel Imperial – Aperitiv bar

Henry Radanović, kontrabas

Cantus – Promocija notnih i diskografskih izdanja

Zvjezdan Ružić, glasovir

voditeljica: Jana Haluza

Branimir Gazdik, bubnjevi

19:30Hotel Imperial – Zlatna dvorana

petak 4. studenoga

Cantus Ansambl

11:00-13:00 Hotel Imperial – Aperitiv bar

Berislav Šipuš, dirigent

Okrugli stolovi, studenti, gosti

Davorka Horvat, sopran

16:00-17.00 Hotel Imperial – Aperitiv bar

Program:

Tribina na temu: ZAMP

Anđelko Klobučar (80. rođendan), Bogdan Gagić (80. rođendan), Ruben Radica (80. rođendan), Marko Ruždjak (65. rođendan)

Moderatori: Antun Tomislav Šaban, Alfi Kabiljo i Mladen Tarbuk

cant 170 09.indd 16

Andrej Petrač, violončelo

Moderatori: Mislav Rakuljić, Antun Tomislav Šaban, Mladen Tarbuk 12:00 Hotel Imperial – Zlatna dvorana

HR projekt - Studenti sviraju djela hrvatskih skladatelja Kvartet KLANG - Vlatka Peko i Ana Lucić, glasovir, Anita Primorac i Kaja Farszky, udaraljke Program: Ante Knešaurek, Zlatko Tanodi, Danijel Legin*, Frano Đurović*, Dubravko Palanović, Ivan Josip Skender * = praizvedba ** = hrvatska praizvedba

14-Oct-11 11:52:45 AM