Cantus 167 web

KOMEMORACIJA JERKU BEZIĆU / PRAIZVEDBE SKLADBI JOSIPA MAGDIĆA, BORISA PAPANDOPULA I DAVORA BOBIĆA / MUZIČKI BIENNALE ZAGREB — MIRABILIA MEMORABILIA / SVJETSKI DANI NOVE GLAZBE PONOVNO U ZAGREBU / SUMMIT O AUTORSKOM PRAVU / UTEMELJEN INSTITUT HRVATSKE GLAZBE / CD IZLOG NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA BROJ 167 OŽUJAK 2011.

CIJENA 20 kn

očetkom godine napustio nas je Boško Petrović, najpoznatiji glazbenik u povijesti hrvatskoga jazza i jedan od velikana naše umjetnosti. Zauvijek je ostalo prazno prijestolje uz okrugli stol u njegovu B. P. Clubu, podrumskom dvorcu koji je bio stjecištem nebrojenih događaja što će ostati zabilježeni u povijesti svjetskoga jazza, u kojemu je stolovao i s kojega je budnim okom motrio svoje vitezove na pozornici, uživao u portretima nekih od njih na zidu, kontrolirao svoje dvorjane za šankom i profinjenom glazbom i duhovitim pričama častio podanike u publici. Ponosni su bili oni koji su za tim stolom s njim kovali nove ratne planove, ali i oni koje je primao u audijenciju, a to je činio rado i bez posebnih zahtjeva. Ostao je prazan tron iz kojega je Njegovo visočanstvo vodilo i nadgledalo sva događanja u klubu, iz kojega se dijelilo blagoslov mladim pretendentima za koje se smatralo da su spremni postati vitezovima jazza, dobacivalo duhovite primjedbe, ali i savjete prijateljima na pozornici, onima s kojima je krvarilo u brojnim bojevima diljem svijeta, iz kojega je autoritativno vladalo, ne dozvolivši da se čuje ni najmanji zvuk kad neki od njegovih vitezova izvodi nježnu baladu za damu u prvom redu. Ukoliko bi se i našao netko neprimjerenih manira, ušutkalo bi ga svojom poznatom naredbom: »Shut up, thank you!« — strogo, ali uljuđeno.

P

No, Boško je bio puno više od toga. Bio je omiljeni vladar koji je status zaslužio mnogobrojnim pobjedama u slavnim jazz bitkama, na najprestižnijim svjetskim jazz turnirima, suradnjama i prijateljstvima s drugim vladarima jazza raznih titula, ali i lucidnim dvorskim ludama, ukrštanjima oružja s najhrabrijim i najsnažnijim uglednicima jazza, glazbenim dvobojima, ali i mudrim pregovorima s njima, jedinstvenim proglasima pisanim notnom kaligrafijom koje je posvećivao najbližima, prijateljima, svome gradu i domovini, a koji su ostali kao trajne vrijednosti — ne muzejski primjerci, već predlošci za nove improvizatorske nepodopštine svojih sljedbenika — respektabilnom diskografijom, toplim zvukom vibrafona, glazbenom estetikom, jednostavnošću, prirodnošću i duhovitošću, promicanjem jazza u našoj sredini, nesebičnim pedagoškim i mentorskim radom...

Do samog kraja života Boško Petrović je stremio novim pobjedama, osvajanjima novih jazz vrijednosti i promicanju Hrvatske u susjednim, ali i najudaljenijim kraljevstvima. Mnogi će njegovi planovi ostati neostvareni, neke će realizirati njegovi suradnici, a muzikologe i glazbene pisce čeka velik posao obrade, valoriziranja i dokumentiranja njegova glazbenog stvaralaštva kako bi od zaborava spasili iznimno značajan dio hrvatske kulture.

Vizionar, glazbenik velike muzikalnosti, s osjećajem za lijepo, Boško Petrović je uvijek slijedio svoje srce, beskompromisno i bez rezerve, ponudivši svojim primjerom smjernice za plemenit život, ali i stvaralaštvo svih umjetnika.

— Hej Boško, pozdravi Satchma, Johna Lewisa i Franka Sinatru, uživaj s njima u čaroliji nebeske glazbe i upozori tog bubnjara da pređe na metlice i decentniji touch, jer vas četvorica zaslužujete to poštovanje. (Davor Hrvoj)

cant 167 05.indd 1

Boško Petrović

DAVOR HRVOJ

Posljednji naklon Njegovom jazz visočanstvu

CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS

CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS

CANTUS CANTUS

UMJESTO UVODNIKA

CANTUS CANTUS

ISSN 1330–4747

23-Mar-11 12:37:41 PM

2

BROJ 167, OŽUJAK 2011.

Markantni biljeg skromna čovjeka hrvatskoj etnomuzikologiji Za njega je znanstveni rad bio trajno propitivanje već postignutih rješenja, uočavao je proturječja i uvijek provjeravao svaku pojedinost — ukratko je sažela akademkinja Koraljka Kos u slovu o svom preminulom kolegi i njegovu radu

– Prije godinu dana oprostili smo se od nestora hrvatske etnomuzikologije, akademika Jerka Bezića. Danas smo ovdje njemu u spomen, sa željom da se prisjetimo njegova životnoga puta i djela. Akademik Bezić se mnogima od nas utkao u živote, podarivši nam svoje znanje i iskustvo profesora i mentora, nikad ne uskraćujući savjet i pomoć, čineći to uvijek tiho i mirno. Bio je uzorit znanstvenik zavidnoga znanja, istraživački znatiželjan i predan struci, a pritom jednostavan i skroman, drag i plemenit čovjek — govorila je na početku Grozdana Marošević.

Bezićev znanstveni put Komemoracija je podsjetila na Bezićev znanstveni put. Školovao se u Zagre-

In memoriam: Maestro Nello Milotti

drugdje u inozemstvu. Baveći se primijenjenom etnomuzikologijom stalni je suradnik Međunarodne smotre folklora, Festivala klapa u Omišu i Smotre Međimurska popevka u Nedelišču.

Za diskografska izdanja napravio je niz izbora Jerko Bezić folklorne glazbe i popratio ih komentarima. Jerku Beziću su posvećena prigodna izdanja i posebne jedinice u najuglednijim svjetskim enciklopedijama glazbe. Nagradu Dragan Plamenac za životno djelo u znanstvenom i nastavničkom radu dodijelilo mu je 2008. godine Hrvatsko muzikološko društvo.

– Svojim je mnogostrukim djelovanjem akademik Bezić markantno obilježio hrvatsku etnomuzikologiju i

Sigurd’s Garden Boška Petrovića na koncertu Zagreb Philharmonic Goes Jazz

(1927. — 2011.) ello Milotti, skladatelj, pedagog i dirigent koji je autorski obilježio hrvatsku glazbu u posljednjem desetljeću minulog stoljeća, preminuo je 10. ožujka 2011. u Puli u 84. godini života.

Rođen je u Trstu 1927.; Srednju muzičku školu završio je u Zagrebu, a kompoNello Milotti ziciju na ljubljanskoj Akademiji za glazbo u klasi prof. Blaža Arniča. Po završenom školovanju djelovao je kao nastavnik glazbenog odgoja na Talijanskoj gimnaziji, zatim kao nastavnik klarineta i solfeggia u Srednjoj muzičkoj školi I. Matetića Ronjgova u Puli, u kojoj je bio i direktor. Više od pedeset godina vodio je amaterske zborove u Puli i u Pazinu (»Matko Brajša Rašan«, »Lino Mariani«, »Roženice«) s kojima je postizao uspjehe na mnogobrojnim nastupima u zemlji i u inozemstvu. Kao skladatelj ogledao se u svim područjima glazbe, od zabavne (bio je stalni sudionik MIK–a i dobitnik mnogih prvih nagrada), zborske i instrumentalne, sve do scenske glazbe za dječje igrokaze. U svojemu stvaranju napajao se na bogatim izvorima istarske narodne glazbe, hrvatske i talijanske. Godine 2006., Hrvatska glazbena unija dodijelila mu je posebnu plaketu Nagrade Status u povodu šezdeset godina javnog umjetničkog djelovanja. Od vokalno–instrumentalnih djela značajnija su mu Istarska legenda, kantata za sole, mješoviti zbor i simfonijski orkestar, Sipe piva za zbor i klavir te Bura za ženski zbor i klavir (Prva nagrada u Trstu). Od instrumentalnih djela poznata su Obala, simfonijska poema, Zidovi Nezakcija (Prva nagrada u Trstu), Koncert za klarinet i orkestar, Koncert za gitaru (Druga nagrada u Trstu) i drugo. (HGU)

bu, Zadru i Ljubljani i još kao đak poduzeo je terenska istraživanja. Njegova je disertacija nosila naziv Razvoj i oblici glagoljaškog pjevanja u sjevernoj Dalmaciji. Već od 1957. godine radi kao asistent tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti na odsjeku u Zadru. Od godine 1964. sve do mirovine 1999. stalno djeluje u Zagrebu na Institutu za etnologiju i folkloristiku. Temeljito je provodio istraživanja hrvatskih regija, a iz toga je proizašlo nekoliko kapitalnih monografija o folklornoj glazbi Sinjske krajine, Hvara, Brača, Zlarina, Šolte, okolice Donje Stubice, Požeške kotline i gradišćanskih Hrvata. Godine 1980. postaje član suradnik, 1991. redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Pokrenuo je Akademijinu seriju Spomenika glagoljaškog pjevanja i surađivao na projektu Hrvatska i Europa: Kultura, znanost i umjetnost.

Hrvatski je stručni predstavnik u svim Republikama bivše Jugoslavije. Kao profesor radi na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gost je i na Sveučilištima u Skopju, Sarajevu i Ljubljani, kao i

N

zniman glazbeni događaj priredili su 18. veljače u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog Zagrebačka filharmonija i Hrvatska glazbena mladež.

Zagrebačka filharmonija i HGM Jazz Orkestar zajedno su muzicirali pod ravnanjem Sigija Feigla te ugostili trubačku zvijezdu Randya Breckera, a cijeli događaj posvetili su uspomeni na Boška Petrovića. Njegovom skladbom Sigurd’s Garden koncert je otvorio mladi, tek petnaestogodišnji vibrafonist Šimun Matišić. Sigurd’s Garden skladba je nastala 1970. za film Jedanaesta zapovijed, prošle godine preminuloga Šimun Matišić redatelja Vanče Kljakovića; snimila ju je Gabi Novak uz trubača Arta Farmera, a opisuje nedorečeni susret mlade djevojke i starijeg muškarca, ratnog veterana. U aranžmanu Davora Kajfeša, Šimun Matišić je interpretacijom na vibrafonu, uz orkestre i dirigenta, i sam odao počast svojemu mentoru Bošku Petroviću zahvaljujući kojemu je zarana imao prigodu muzicirati uz najveće domaće jazz glazbenke, uključujući i samog Boška. Odužio mu se i time što je njegovu skladbu Green Lobster Dream još prošle godine uvrstio na svoj prvi nosač zvuka Jazz nocturno, što ga je predstavio 1. ožujka 2011. u dvorani HDS–a. (A.V.)

MEĐUNARODNI USPJESI

I

Novi međunarodni uspjesi splitskog skladatelja Ivana Božičevića kladatelj Ivan Božičević pobjednik je međunarodnog natječaja »Garth Newel« u SAD–u za novu skladbu namijenjenu klavirskom kvartetu. Natječaj je organizirao istoimeni Glazbeni centar, jedna od najuglednijih američkih udruga za promicanje komorne glazbe. Božičevićeva skladba Monkey Face odabrana je kao najbolja u konkurenciji 46 djela iz cijeloga svijeta. Natječaj je bio anoniman, a nagrada, uz novčani iznos, obuhvaća i sudjelovanje skladatelja na praizvedbi koja će se održati u kolovozu ove godine u okviru Garth Newel Summer

S

Ivan Božičević

pridonio stvaranju njezina ugleda kao znanstvene discipline. Unio je značajne inovacije u metodologiji, pokrenuo istraživanje zanemarenih tema, odgojio nove stručnjake te pridonio očuvanju i populariziranju hrvatske folklorno–glazbene baštine. Time je zadužio i nas, njegove nastavljače, ali i hrvatsko društvo i kulturu u cjelini. K tomu, pokazao nam je kako znanstvenik velike erudicije može i treba ostati susretljiv, skroman i samozatajan — zaključila je Grozdana Marošević.

Festivala u Hot Springsu u Virginiji. U izvedbi će sudjelovati renomirani Garth Newel Piano Quartet, u sastavu Teresa Ling (violina), Evelyn Grau (viola), Tobias Werner (violončelo) i Genevieve Feiwen Lee (klavir).

Uz to, Božičevićeva skladba Pastir dobri za ženski zbor i klavir, nakon prve američke izvedbe 2009. u San Antoniu (Ženski zbor sveučilišta Texas A&M, dirigent Jess Wade) privukla je pažnju američkih izdavača te je objavljena 2010. u izdanju Walton Music Publishing. Izdavač je inzistirao na originalnim stihovima autorice Erme Sotirove, što znači da se skladba i u SAD–u izvodi isključivo na izvornom, hrvatskom jeziku!

Niti tu nije kraj Božićevićevih međunarodnih uspjeha. Njegova skladba Marittimo u verziji za trubu, klavir i gudački kvintet izvedena je u srpnju 2010. u Londonu u okviru međunarodnog projekta Invitation to Composers. Projekt promiče suvremenu glazbu na sasvim osoban način: od skladatelja se traže djela koja bi bila refleksija na neka od ključnih djela iz povijesti komorne glazbe (istoga instrumentalnog sastava). Ponuđeni su bili Schubertov Pastrmka kvintet, Messiaenov Kvartet za kraj vremena te Saint–Saënsov Septet op. 65, što je bio Božičevićev izbor. Na izbornom natječaju sudjelovalo je više od stotinu skladatelja. Pokrovitelj je Europska komisija, a projekt je obuhvatio čitav niz koncerata, predstavljanje i radionice u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Rumunjskoj. Skladbu su izveli London Schubert Player u sastavu: Huw Morgan (truba), Eralys Fernandez (klavir), Ivo Stankov i Lisa Oberg (violine), Ricardo Zwietisch (viola), Sebastian Millet (violončelo) i Mihail Cretu (kontrabas). Isti su glazbenici nedavno napravili i studijsku snimku Marittima, pa će, kao kruna projekta, uslijediti izdavanje CD–a sa svim odabranim skladbama. (Davor Hrvoj)

Ratko Zjača nominiran za El Intruso New Creative Music Criticts Poll Award akon izvrsnih kritika koje je dobio za zadnja tri CD–a (Crossing the Border, Continental Talk i The Way We Talk), gitarist i skladatelj Ratko Zjača nominiran je za južnoamerički El Intruso New Creative Music Criticts Poll Award za 2010., u kojemu najpo- Ratko Zjača znatiji svjetski kritičari biraju kreativne i osebujne glazbenike. Zjača je nominiran u kategorijama najboljeg gitarista i glazbenika. Ovo je prvi puta da je jedan hrvatski glazbenik nominiran za takvu nagradu u Južnoj Americi od strane svjetskih kritičara.

Nakon brojnih nastupa diljem svijeta, Zjača će krajem ožujka sa svojim kvartetom (bubnjar Adam Nussbaum, harmonikaš Simone Zanchini i kontrabasist Martin Gjakonovski), s kojim je snimio zadnji CD, održati nekoliko nastupa i u Hrvatskoj, a potom će snimiti novi album.

(D.H.)

N

DAVOR HRVOJ

– Za njega je znanstveni rad bio trajno propitivanje već postignutih rješenja, uočavao je proturječja i uvijek provjeravao svaku pojedinost — ukratko je sažela akademkinja Koraljka Kos u slovu o svom preminulom kolegi i njegovu radu, ne zaobilazeći ni opis drage osobe akademika Bezića.

DAVOR HRVOJ

ratimski napjev Braćo brata sprovodimo bio je akademiku Jerku Beziću omiljeni napjev, posebno njegova varijanta iz Ravnih Kotara. Slijedeći njegovu želju da ga taj napjev isprati s ovoga svijeta, Joško Ćaleta ga je obradio prema skiciranom Bezićevom zapisu. Na mirogojskom ispraćaju početkom prošle godine izveo ga je s pjevačima raznih zagrebačkih klapa.

Sada ga je snimio s Vokalistima Lada za još neobjavljeni CD Vokalisti Lada: Puče moj. Snimkom napjeva Braćo brata sprovodimo završila je komemoracija akademiku dr. sc. Jerku Beziću održana 12. siječnja u svečanoj dvorani Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti čiji je bio redoviti i istaknuti član Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju. Komemoraciju je otvorio tajnik Razreda, akademik Frano Parać, a o Bezićevu djelu i značenju govorile su akademkinja Koraljka Kos i dr. sc. Grozdana Marošević, potekla iz klase Jerka Bezića koji je svojim entuzijazmom u ulozi profesora zarazio niz današnjih istraživača tradicijske glazbe.

B

DAVOR ŠIFTAR

Piše: Maja Stanetti

SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA

SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA

KOMEMORACIJA JERKU BEZIĆU (KRANJ 10. 6. 1929. — ZAGREB 9. 1. 2010.) U HAZU

IZDAVAČI: Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić / UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Jure Ililć / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb / E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747 CJENIK OGLASA ZA CANTUS 1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn 1/2 STRANICE 3.000,00 kn 1/3 STRANICE 2.000,00 kn 1/4 STRANICE 1.500,00 kn Cijene oglasa izražene su bez PDV–a i ne uključuju dizajn oglasa Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene. Dodatne informacije o smještaju oglasa, posebnim formatima te pogodnostima uputiti na cantus@cantus.hr.

cant 167 05.indd 2

23-Mar-11 12:37:44 PM

3

BROJ 167, OŽUJAK 2011.

Glazbenička misija kao poticaj skladateljima

U slavu Chopina Koncert Zima iz ciklusa Četiri godišnja doba Gudačkog kvarteta Rucner Piše: Višnja Požgaj

Narudžbama i praizvedbama novih ostvarenja članovi Kvarteta redovito obogaćuju suvremenu hrvatsku glazbu za gudački kvartet

udački kvartet Rucner koji je 1998. godine utemeljio bračni par Snježana i Dragan Rucner, dotadašnji dugogodišnji članovi Gudačkog kvarteta Klima, a koji uz njih uključuje violinistice Sidoniju Lebar i Anu Paulu Knapić Franković, kroz osam se sezona ciklusa 4 godišnja doba u Hrvatskom glazbenom zavodu afirmirao kao ugledni komorno–glazbeni sastav čija je briga za posebnosti koncertnih programa osobito naglašena. Nastavljajući vrijednu zagrebačku tradiciju komornog muziciranja, Gudački kvartet Rucner, uz djela klasičnog i suvremenog međunarodnog repertoara, veliku pažnju posvećuje djelima hrvatskih skladatelja, a posebno se zalaže za nastanak novih skladbi hrvatskih suvremenih autora.

Narudžbama i praizvedbama novih ostvarenja obogaćuju na taj način ukupni fond hrvatske suvremene glazbe pisane za gudački kvartet ili malo veće sastave, već prema nahođenju autora koje uspijevaju animirati na suradnju.

Vrijedno je stoga podsjetiti na djela nastala tijekom 2010. godine, budući da je riječ o autorima koji su članovi Hrvatskog društva skladatelja, a čije skladateljske svjetonazore prvim izvedbama javnosti predstavlja upravo Gudački kvartet Rucner.

G

Prvo godišnje doba, proljeće, na koncertu održanom 31. ožujka 2010., donijelo je praizvedbu jednostavačnog djela a ponešto intrigirajućeg naslova Uzaludna svirka za gudački kvartet koju je skladatelj Petko Kantardžijev–Mlinac posvetio Rucnerima.

Gudački Kvartet Rucner

sadržavao djelo s hrvatskim predznakom bila je ipak zastupljena i praizvedba Pictures in Blue, op. 31 za klarinet i gudački kvartet austrijskog glazbenika Reinharda Summerera (1971.). Djelo je vrlo angažirano predstavio u Zagrebu dobro poznati voditelj Jazz orkestra Hrvatske glazbene mladeži, austrijski klarinetist Sigi Feigl. Jesenski nastup Gudačkog kvarteta Rucner, održan 6. listopada 2010., obilovao je djelima hrvatskih skladatelja.

Uz Treći kvartet Moje djetinjstvo akademika Stjepana Šuleka i Folklorne kasacije Miroslava Miletića, a u povodu skladateljeva 85. rođendana, na programu je bila i praizvedba Male slavonske rapsodije, gudačkog seksteta Tomislava Uhlika, skladbe koju je autor posvetio glazbenoj obitelji Rucner. Naime, djelo uključuje još i dodatne violu i violončelo, a nastupili su violist Mario i violončelistica Ana Rucner, djeca Snježane i Dragana Ruc-

nera. Tako je Uhlikova duhovita i razigrana skladba nadahnuta slavonskim bećarcem bila predstavljena u vrlo simpatičnom obiteljskom izdanju.

Kako je zimski koncert (1. prosinca 2010.) bio posveta 200. obljetnici rođenja Fryderyka Chopina, skladateljski vrlo angažirani Josip Magdić koncipirao je Gudački kvartet U slavu Chopina. Praizvedeno je djelo otkrilo inspiraciju Chopinovim temama koje su maštu našega suvremenika potakle na osebujna povezivanja sa skladateljskim novovjekim iskustvima. Obogaćujući, dakle, repertoar Gudačkog kvarteta Rucner u protekloj godini hrvatski su skladatelji bitno upotpunili i cjelokupni repertoar kvartetske glazbe, a to je i najbolja poruka cjelokupne misije ciklusa 4 godišnja doba.

NAGRADA STJEPAN ŠULEK VIOLINISTU MARTINU DRAUŠNIKU

Puni smisao za stil vremena Nagrada Fonda Šulek naizmjence se svake godine dodjeljuje jednom violinistu ili skladatelju Piše: Maja Stanetti ladom violinistu Martinu Draušniku pripala je nagrada Stjepan Šulek za najbolju javnu izvedbu u protekle dvije godine. Nagrada — koja se sastoji od diplome, rada akademskog slikara Ninoslava Poljana i novčanog iznosa od 5.000 kuna, osobnog dara gospođe Nevenke Šulek, doživotne počasne predsjednice Fonda — predana mu je na prigodnoj svečanosti u podne 15. siječnja u prostorijama Hrvatskog društva skladatelja. Martin Draušnik je u suradnji s pijanisticom Petrom Gilming na kraju svečanosti dodjele izveo Ljubavne jade Fritza Kreislera i Španjolski ples Manuela de Falle.

M

Nagradu Fonda Šulek koja se naizmjence svake godine dodjeljuje jednom violinistu ili skladatelju, Martin Draušnik Draušnik je zaslužio za Violinsku sonatu u g–molu Đavolji triler Giuseppea Tartinija koju je zajedno s violončelistom Pavlom Zajcevim obradio za violinu i violončelo, a izveli su ju na 43. Tribini »Darko Lukić«. Za 2010. godinu na natječaj su neuobičajeno stigle samo dvije prijave, a ocjenjivački sud u sastavu Pavle Dešpalj, predsjednik te članovi Goran Končar, Branko Košir, Tonko Ninić i Mladen Sedak u obrazloženju navodi: »U vrlo apartnoj obradi za violinu i violončelo, Draušnikova je izvedba pokazala njegov puni smisao za stil vremena u kojemu je djelo nastalo; bila je lišena čak i najmanjih romantičarskih natruha te je demonstrirala obilje tehničkih bravura i tonskih efekata.« Nadarenost Martina Draušnika (Zagreb, 1981.) pokazala se već zarana. Diplomirao je 2002. godine u Zagrebu u klasi Maje Dešpalj — Begović, a potom i u Freiburgu kod Latice Honda–Rosenberg. Usavršavao se kod Ingolfa Turbana u čijem je sastavu I Virtuosi di Paganini bio koncertni majstor te Klausa Maetzela, Gorjana Košute i Zakhara Brona.

Lani je diplomirao i violu u Zagrebu u klasi Aleksandra Miloševa. Kao koncertni majstor ili član mnogih komornih sastava i orkestara svira u Hrvatskoj, Austriji, Italiji, Njemačkoj, a jedan je od osnivača aktivnog i nagrađivanog gudačkog kvarteta Porin. Među nagradama su i tri prve na Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe, nagrada na natjecanju Alfredo Marcosig u Goriziji i diploma na Međunarodnom violinističkom natjecanju »Vaclav Huml« u Zagrebu. Položio je audiciju za Zagrebačku filharmoniju godine 2007., a od lani je i asistent na Muzičkoj akademiji.

cant 167 05.indd 3

sklopu koncerta Zima iz ciklusa Četiri godišnja doba Gudačkog kvarteta Rucner, održana 1. prosinca 2010. u HGZ–u u povodu 200. obljetnice rođenja Fryderyka Chopina (pod pokroviteljstvom njegove Ekscelencije Wiesława Tarke, veleposlanika Republike Poljske u Republici Hrvatskoj), praizveden je gudački kvartet U slavu Chopinu Josipa Magdića.

Autor koji je do sada često surađivao s Kvartetom Rucner rado se odazvao molbi za novo djelo: »Kad mi je draga violončelistica Snješka, predložila da za njezin Kvartet napišem skladbu u povodu 200. obljetnice rođenja Fryderyka Chopina, bez razmišljanja sam brzopleto pristao, jer Chopina oduvijek obožavam kao najvećeg i nedostižnog glazbenog pjesnika.

Kad sam napokon shvatio da moram stvoriti djelo i napisati partituru, brzo sam odagnao te misli. Prekasno sam se osvijestio — obećano se mora izvršiti. Morao sam o projektu najprije dobro promisliti, ali sam to nekako izbjegavao. Prisilno sam se vraćao na to, nastojeći u mislima nekako koncipirati djelo.

Podsvijest mi je prizivala velikog pjesnika, već od same romantične kuće u cvijeću, uz njegovu glazbu u Želazovoj Woli, preko njegova umilnoga kipa u varšavskom parku Lazienki, sve do kobne Mallorce. Doživljavao sam ga sa sve većim i većim pijetetom. U ušima su mi odzvanjale mazurke, poloneze, sonate, preludiji, koncerti... Ustanovio sam kako bi bilo najbolje da nekim njegovim besmrtnim temama suprotstavim svoj tretman. Razrada heterogenih tema tek donekle omogućuje otkrivanje tajanstvenih osobitosti stavaka kvarteta — koncipiranih i međusobno povezanih na osebujan način — koji ostavljaju mogućnost daljnje otvorenosti i dubokog poniranja u podsvjesnu vrijednost.«

U

Piše: dr. sc. Zdenka Weber

Iako ljetni koncert 2. lipnja 2010. nije

NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE

PRAIZVEDENA NOVA SKLADBA JOSIPA MAGDIĆA

PRAIZVEDBE

OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI

U POVODU ZAVRŠETKA KONCERTNE SEZONE KVARTETA RUCNER GODIŠNJA DOBA 2010.

Tako je nastao inspirativni gudački kvartet U slavu Chopina, kraća skladba od desetak minuta s nekoliko citata besmrtnih Chopinovih tema, razrađenih suvremenim tretmanom kvartetskog sloga i ulančanih u autorovo originalno ruho. Izvedba je bila na dosta visokoj razini, s jednim dojmljivim solom prve violine u rukama Sidonije Lebar te zalaganjem ostalih članova kvarteta: violinistice Ane Paule Knapić–Franković, violista Dragana Rucnera i violončelistice Snježane Rucner.

Na programu koji je u cjelini odisao poljskim skladateljskim duhom izveden je i 2. Gudački kvartet Quasi una fantasia op.

64 uglednog poljskog skladatelja Henryka Mikolaja Goreckog koji je u 77. godini života preminuo nedugo prije tog koncerta (12. studenoga) te Chopinov 2. Koncert za glasovir i orkestar u komornoj inačici sa solisticom Sabrinom Zelić.

HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA

RASPISUJE NATJEČAJ za nove skladbe zabavne i pop glazbe te šansone koje će biti izvedene na 58. festivalu zabavne glazbe Zagrebfest 2011.

Osnovni uvjeti: a) Snimljeni radovi šalju se na CD–u u audio formatu. Snimke u mp3 formatu (128 bps) mogu se slati elektroničkom poštom na adresu: hrvoje. hegedusic@zg.t–com.hr b) Snimke moraju ponuditi konačnu verziju glazbe, teksta i izvedbe jer će ocjenjivački sud vrednovati rad u cjelini — naknadne izmjene neće biti moguće. c) Uz snimku treba priložiti (također moguće u Sibeliusu i Wordu na gornji e–mail): 1. tekst pjesama u tri (3) primjerka 2. notni zapis s upisanim tekstom i harmonijskim simbolima 3. imena svih autora s adresama (e–mail ako imaju) i telefonskim brojem radi kontakta d) Slanjem radova na Natječaj autori jamče da njihovi radovi nisu bili ranije objavljeni na nosačima zvuka i slike niti javno izvedeni na koncertima ili u elektronskim medijima.

Autori slanjem radova potvrđuju da su upoznati s propozicijama festivala i da ih u potpunosti prihvaćaju (vidjeti na http://hds.hr/news/category). e) Autori slanjem svojih radova prenose na organizatora pravo prvog javnog izvođenja i ujedno se obvezuju na potpisivanje odgovarajućeg nakladničkog ugovora u cilju reguliranja prava i obveza zbog objavljivanja festivalskih skladbi na nosačima zvuka i slike. Sva ostala prava pripadaju autoru prema Zakonu o autorskom i srodnim pravima.

Festival će se održati u posljednjem tjednu mjeseca studenoga 2011. godine, a točan datum i mjesto bit će objavljeni naknadno.

Pravo sudjelovanja na Natječaju imaju svi državljani Republike Hrvatske.

U slučaju da ne stigne dovoljan broj kvalitetnih radova, umjetnički direktor Festivala zadržava pravo naknadne narudžbe.

Radove treba predati najkasnije do 30. svibnja 2011. godine.

Prijave se predaju na: Hrvatsko društvo skladatelja, Berislavićeva 9, 10000 Zagreb, s naznakom »Za Zagrebfest 2011.« Zagreb, 10. ožujka 2011.

Hrvoje Hegedušić, umjetnički direktor Zagrebfesta 2011.

PRIGOVOR NA TEKST RUBRIKE PANOPTICUM DETONICUM OBJAVLJEN U PROŠLOM BROJU NOVINE CANTUS

Moralno i etički problematično štivo Poštovani, U novinama HDS–a Cantus br. 165/166 od prosinca 2010. godine objavljen je tekst Dubravka Detonija pod naslovom »Iz mojih susreta i razgovora s Lovrom pl. Matačićem«. Fond Lovro i Lilly Matačić ovime izražava svoje duboko negodovanje Uredništvu lista, smatrajući ga odgovornim za objavljivanje ovog moralno i etički krajnje problematičnog štiva, koje takozvanu autorsku fikciju u obliku neprovjerljivih citatnih konstrukcija podmeće sugovorniku, nanoseći time štetu ugledu jednog od velikana hrvatske glazbene kulture.

Upravni odbor Fonda Lovro i Lilly Matačić (Eva Sedak — predsjednica, Vladimir Benić, Saša Britvić, Prerad Detiček, Mladen Janjanin, Zoran Juranić i Berislav Šipuš)

23-Mar-11 12:37:46 PM

4

BROJ 167, OŽUJAK 2011.

Od tamburaškog orkestra do Plovdivske filharmonije Svjetski dani nove glazbe 2011. ponovno u Zagrebu nakon 2005.

Piše: Marija Saraga nutar ovogodišnjeg Muzičkog biennala Zagreb održat će se Svjetski dani nove glazbe, festival Međunarodnog društva za suvremenu glazbu (ISCM) koji Zagreb ugošćuje već drugi put. Publika će na festivalu koji se održava od 10. do 15. travnja 2011. u Muzeju Mimara i Maloj dvorani V. Lisinskog imati priliku čuti sedamdesetak djela autora iz četrdesetak zemalja svijeta, nastalih od 2005. godine nadalje, izabranih na natječaju na koji je pristiglo više od 400 skladbi. Djela će izvoditi istaknuti hrvatski solisti, ansambli i orkestri: Martina Gojčeta Silić, Marko Mimica, Monika Cerovčec, Simfonijski orkestar HRT–a te Tamburaški orkestar i Big band HRT–a, udaraljkaški orkestar biNg bang, Zagrebački kvartet saksofona, Kvartet tuba XL, Simfonijski puhački orkestar Oružanih snaga Republike Hrvatske, barokni ansambl Camerata Garestin, Gudački kvartet Song, Djevojački zbor Zvjezdice, Zagrebački solisti, a na festi-

U

valu gostuje i Plovdivska filharmonija iz Bugarske.

Kao dio festivalskog programa, na različitim lokacijama bit će postavljene i zvukovne instalacije četvero autora. Skladbe koje će biti predstavljene odabrao je žiri sastavljen od istaknutih skladatelja i muzikologa iz Hrvatske i inozemstva, a činili su ga Luc Brewaeys (Belgija), Benet Casablancas (Španjolska), Lojze Lebič (Slovenija) te Nikša Gligo i Marko Ruždjak (Hrvatska). Za ovu priliku razgovarali smo s prof. Markom Ruždjakom, predsjednikom žirija, koji nam je ukratko predstavio rad te svoja očekivanja od festivala.

PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE

tom koncertu biti vrlo uočljiva raznolikost pristupa sastavu koji krije jako velike mogućnosti, a koje mnogi zapravo ne znaju koristiti.

Ako se ne varam, prijavljen je i velik broj novih, još neizvedenih djela. Koliko je ovogodišnji natječaj potaknuo zanimanje skladatelja?

Kako je tekla selekcija djela, koliko je to bio težak, odnosno lak posao, čime ste pri odabiru bili ograničeni i koliko ste zadovoljni spektrom odabranih ako je krovna udruga festivala ISCM, tako djela? je bilo poželjno da se izvode i kompozicije

K

Od kakvog je značaja održavanje Svjetskih dana nove glazbe u Zagrebu?

Nažalost, dolazak ovog festivala u Zagreb važna je činjenica samo za nas koji smo iz struke. Šira publika to ne zna prepoznati, ne zato jer ne bi bilo dovoljno propagande i slično, već ljudi nisu dovoljno zainteresirani za takve manifestacije, kao što je slučaj s mnogim drugim festivalima i koncertima.

Marko Ruždjak

PRAIZVEDBE

Bojim se da će s trenutnim pogoršanjem stanja u našem društvu kojemu smo svjedoci, biti i sve manje interesa.

DAVOR HRVOJ

MBZ — ISCM WNMD MBZ — ISCM WNMD MBZ — ISCM WNMD MBZ — ISCM WNMD MBZ — ISCM WNMD MBZ — ISCM WNMD

MEĐUNARODNO DRUŠTVO ZA SUVREMENU GLAZBU I MUZIČKI BIENNALE ZAGREB

Interes je bio zaista velik, pripojedinih sekcija ISCM–a, ali smo ponovno javljeno je mnoVeć sam natome pristupili na način da je iz svake sekcije u go djela u svim čeo tu temu kategorijama. cjelini, dakle od svih njezinih prijavljenih skladbi, kod razgovoZanimljivo je, izabrana jedna ili više najboljih. One onda ra o djelima na primjer, da predstavljaju sekciju na festivalu, tako da mislim prijavljenima smo u katego- da smo i tu postupili korektno. za simfonijski riji orkestralnih orkestar, izmedjela morali pređu kojih smo gledati oko 120 mogli odabrati partitura, a iz programskih razloga mogli smo pri- samo četiri. Stoga je u takvim slučajevima žirirahvatiti samo četiri. Logično je da su većini od tih nje bio vrlo težak zadatak i ja se nadam da nismo djela autori bili uglavnom mladi skladatelji jer je previše pogriješili. Ali žiri je zaista bio kvalitetan, jasno da se upravo oni žele okušati u tako zahtjev- tako da smatram da smo na kraju donijeli pravednoj kategoriji, biti u mogućnosti da budu izabrani ne odluke. Na primjer, u kategoriji elektroničkih te da im veliki orkestri doista i izvedu djelo. ili miješanih medija bilo je mnogo sličnih kompozicija, ali i brojčano mnogo djela. Tako smo morali Na taj način mladi skladatelji vjerojatno prvi put dopripaziti da od svakog tipa, odnosno svakog sklalaze u priliku da uopće pišu za takav sastav i da im se dateljskog pristupa, bude izabrana jedna najbolja djelo izvede? kompozicija. Naravno, kako je krovna udruga Tako je. Stoga i ne čudi da im je, ako već šalju festivala ISCM, tako je bilo poželjno da se izvode skladbe na takve natječaje i festivale, u interesu i kompozicije pojedinih sekcija ISCM–a, ali smo da budu predstavljeni velikim djelom. Zato i jest ponovno tome pristupili na način da je iz svake prevaga mladih skladatelja među kandidatima, a sekcije u cjelini, dakle od svih njezinih prijavljenih ovaj festival im daje priliku da se predstave svjet- skladbi, izabrana jedna ili više najboljih. One onda predstavljaju sekciju na festivalu, tako da mislim skoj publici. da smo i tu postupili korektno. Želio bih istaknuti Organizatori ovogodišnjih Svjetskih dana glazbe, da je veliku ulogu u radu žirija odigrao profesor uz natječaj su istaknuli kako im je želja da skladatelji Lojze Lebič koji ima veliko iskustvo u žiriranju na »pišu za pomalo čudne sastave i instrumente koji idu od Svjetskim danima glazbe i zahvaljujući njemu naš prastarih, tipično narodnih hrvatskih instrumenata, rad je tekao glatko. sve do novih tehnoloških i tehničkih mogućnosti...« U kategorijama, to jest izvođačkim skupinama ponuđe- Koliko ste u cjelini zadovoljni kvalitetom i raznolikonima u natječaju, uz klasične sastave poput simfonij- šću odabranih djela te sastavljenim programom koji će skog orkestra, djevojačkog zbora ili gudačkog orkestra, biti predstavljen publici? nudio se i veliki broj »neobičnih« sastava, poput kvarOsobno sam prilično zadovoljan, očekuje nas teta tuba, tamburaškog orkestra, baroknog ansambla i mnogo zanimljivih djela, kao i ansambala, no pislično. Mislite li da se ta želja organizatora ispunila? tanje je što ljudi očekuju. Ne znam očekuje li netko Koliko ste prijava primili u tim kategorijama? čuti nešto novo. Već dugi niz godina postavlja se Da, ideja je uspjela. Dobili smo dovoljno prijava, pitanje je li moguće predstaviti nešto novo, što nitna primjer za tamburice, čak i nekoliko stranih. ko nije čuo, tako da ni ovaj festival nije iznimka.

Tako je na program koncerta Tamburaškog orkeViše o Svjetskim danima glazbe, kao i rasporedu stra HRT–a uvrštena jedna skladba kineskog sklasvih događanja, potražite na internetskim stranidatelja i sigurno će biti zanimljivo vidjeti njegov cama festivala www.mbz.hr/iscm. pristup ovom »stranom« instrumentu, s obzirom da nije odrastao u našoj tradiciji. Mislim da će na

ZAGREBAČKA FILHARMONIJA IZVELA SHAULU TIBORA SZIROVICZE I DVA STAVKA BIANCE BAN

Muzika trostruke zvijezde i napeti ritmovi Među osmero studenata Muzičke akademije u Zagrebu, mjesto je našlo i dvoje skladatelja sa svojim kompozicijama namijenjenima simfonijskom orkestru Piše: Maja Stanetti atrena mladost uz Zagrebačku upoznati generaciju koja će danas–sufilharmoniju, zaneseno kliče tra, uz upornost, rad, možda i smisao za naziv dvaju koncerata priređenih samopromociju te nešto sreće, biti dio u drugoj polovici siječnja u Lisin- redovitog koncertnog života. skom u suradnji s Muzičkom akademijom, pod vodstvom dirigenata Među njih osmero, mjesto je našlo i Aluna Francisa i Tomislava Fačini- dvoje skladatelja sa svojim kompozicija. Time je Filharmonija nastavila jama namijenjenim simfonijskom orkestru. Prvu je večer otvorila diplomska hvalevrijednu ianca Ban i Tibor Szirovicza dobitnici su tradiciju novčane potpore iz Fonda Rudolf i Margita suradnje Matz za 2011. godinu sa studentima i diplomantima Muzičke akademije u skladba Shaula Tibora Szirovicze iz Zagrebu, s ponajboljim solistima 2009. godine. Szirovicza, rođen u Zaili pak skladateljima na koncerti- grebu 1981., diplomirao je u klasi Željma na koje su svi pozvani — od ka Brkanovića, a skladateljsko iskustvo pretplatnika Filharmonijinih ci- za sada stječe višestrukom suradnjom s klusa, studenata, nastavnika, do umjetnicima iz drugih područja: s pleprijatelja, rodbine i namjernika. sačima i koreografima, skladajući glazSvi su bili dobrodošli jer su se bu za plesne predstave Ogledalo ili Tko ulaznice dijelile. Tako je dvorana mi je uzeo žvaku iz pepeljare!?, dramsku oba puta bila pristojno popunjena Pijanisticu u Teatru &TD, a lani se posvim znatiželjnicima koji su htjeli vezuje i s akademskim kiparom Stipanom Kujundžićem pišući elektronsko

V

cant 167 05.indd 4

B

zvučno okruženje Conscuctio uz njegovu izložbu Preslojavanje. Naziv orkestralne Shaule potječe od kolokvijalnog imena arapskog podrijetla za zvijezdu Lambda Scorpii, jednu od najvećih i najsvjetlijih u zviježđu Škorpiona. Ostale tajne izbora imena zna samo skladatelj. Možda naziv prema trostrukoj sjajnoj zvijezdi Lambda Scorpii odmah upućuje na trodijelnost Shaule. S njezinim dubokim i tamnim registrima gudača s početka, kao da zvjezdani sjaj postaje upitan ili »skriven« pogledu na neku od zvijezda u skupini. No, to će Zagrebačka filharmonija poslije u skladbi nadoknaditi blokovi velike uloge udaraljki i puhača čije jalistički studij primijenjene kompozimotive stidljivo »oponaša« nezaobilazni klavir. Szirovitza kao da ne krije cije u klasi Zlatka Tanodija. Premda je svoje velike uzore u tehnikama Oliviera okupirana skladanjem za film, televiziju Messiaena u odmjerenoj i nenametljivo i kazalište koje je iskušala i izvan granica Akademije, Bianca Ban sklada i strogoj organizaciji zamisli Shaule. komorne i orkestralne skladbe. Njezina I druga je Filhamonijska večer sa stu- sasvim jednostavno nazvana Dva stavka dentima otvorena izbranom skladbom. za simfonijski orkestar mogu funkcioniOvoga puta diplomantice Biance Ban rati i kao zasebne skladbe, ali ih zacijelo koja se među prvima odvažila na speci-

u cjelinu povezuje jedinstven način razmišljanja i skladateljskog izraza. Pažnju u oba stavka plijeni njihova slikovitost i napetost ponavljajućih, prepoznatljivih ritamskih obrazaca te intenzitet rasta sve do kulminacije odsjeka nakon čega slijedi smirenje, pa i lirska tema »ometana« poznatim ponavljanjem motiva, izražajna i zarazna ritma.

23-Mar-11 12:37:47 PM

5

BROJ 167, OŽUJAK 2011.

Ususret 26. MBZ–u i 50. godišnjici najznačajnijeg hrvatskog festivala suvremene glazbe — 7. do 17. travnja Razgovarala: Ana Kuštrak uzički biennale Zagreb, najznačajniji hrvatski festival suvremene glazbe, ove godine slavi veliku obljetnicu.

Naime, prošlo je punih 50 godina od prvog Biennala kojega se neki živo sjećaju. Povodom skorašnjeg početka, razgovarali smo s umjetničkim direktorom Berislavom Šipušem što nas sve očekuje, kako je koncipiran program te je li se i kako se financijska situacija odrazila na program ovogodišnjeg MBZ–a.

M

Ove godine MBZ slavi svoj 50. rođendan. Kako ste se programski osvrnuli na ovu značajnu obljetnicu?

S obzirom na obljetnicu dugo smo razmišljali kako koncipirati program. Bilo je različitih ideja, a među njima i ona da, kao svojevrsni hommage, ponovimo cijeli festivalski program iz 1961. godine. Ubrzo smo shvatili da će to biti nemoguće, jer je 1961. samo Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu imalo nekoliko produkcija, čak njih četiri, dok bi danas tako nešto uistinu bilo nemoguće izvesti. Onda smo razmišljali, ako već ne možemo ponoviti cijeli program, da ponovimo samo nešto, no na kraju smo odlučili, kroz izvedbe antologijskih djela, napraviti hommage skladateljima koji su kroz povijest Biennala bili za njega značajni kao skladatelji i u smislu vođenja festivala. Od hrvatskih skladatelja prije svega su zastupljeni M. Kelemen, kao utemeljitelj i I. Malec, kao veliki kritičar Biennala, ali itekako značajan u okvirima Nove glazbe. Zatim B. Sakač, N. Devčić, S. Horvat, I. Kuljerić , R. Radi-

ca i D. Detoni koji je, bez obzira na oscilacije u stvaralaštvu, ostavio neka antologijska djela.

Također smo željeli uzeti u obzir i skladatelje koji su tokom godina dolazili kao gosti Biennala. Tu prvenstveno mislim na J. Cagea, K. H. Stockhausena, L. Beria, W. Lutoslawskog i Y. Xenaxisa. Na progra-

Ove ste godine posebnu pažnju posvetili suradnji s nacionalnim kazališnim kućama gdje će se hrvatski skladatelji predstaviti praizvedbama pet novih glazbeno–scenskih djela. Što očekujete od tih projekata?

Ideja koja se već neko vrijeme provlačila u organizaciji festivala bila je da se maknemo iz Zagreba i to u vri-

ema je Mirabilia Memorabilia. Što se tematike tiče, nju smo nekako željeli povezati s obljetnicom, ali je bila potrebna i zbog toga što smo ove godine ponovno ugostili Svjetske dane nove glazbe koji se uvijek odvijaju pod nekom temom. Odlučili smo spojiti naslov jedne Kelemenove kompozicije, Mirabilia, što znači čuđenje, odnosno začudnost, kao karakteristiku koja bi se mogla pripisati suvremenoj glazbi, s nečim što odražava sjećanje, odnosno nešto što se referira na pedesetu godišnjicu Biennala (Memorabilia).

T

mu će se naći i P. Boulez, iako nikada nije bio u Zagrebu, ali je kao skladatelj nezaobilazan za Novu glazbu.

Prošli je put tema bila Umjetnost — Glazba — Politka. Koja je ovogodišnja tematska odrednica?

Tema je Mirabilia Memorabilia. Što se tematike tiče, nju smo nekako željeli povezati s obljetnicom, ali je bila potrebna i zbog toga što smo ove godine ponovno ugostili Svjetske dane nove glazbe koji se uvijek odvijaju pod nekom temom. Odlučili smo spojiti naslov jedne Kelemenove kompozicije, Mirabilia, što znači čuđenje, odnosno začudnost, kao karakteristiku koja bi se mogla pripisati suvremenoj glazbi, s nečim što odražava sjećanje, odnosno nešto što se referira na pedesetu godišnjicu Biennala (Memorabilia).

jeme samog festivala, što nikada do sada nismo uspjeli, iako je i prije bilo razgovora o tome. Kada smo planirali ovogodišnji festival, odlučili smo kontaktirati sve nacionalne kazališne kuće i predložiti im suradnju u okviru koprodukcija. Ova ideja ima širi aspekt od isključivo biennalskog, a taj je da i lokalna zajednica dobije nešto vrijedno jer glazbu pišu hrvatski skladatelji. Ideja je da te koprodukcije »kruže« po Hrvatskoj, ali i da ostanu na stalnom kazališnom repertoaru.

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu odmah je pristalo na suradnju jer s njima surađujemo za svaki Biennale, a njihov je jedini uvjet bio da naručeno djelo bude balet, budući da je na prošlom Biennalu izvedena opera (Crux Dissimulata Srećka Bradića).

Balet Air Krešimira Seletkovića koji će se izvesti u zagrebačkom HNK–u donosi suradnju s poznatim koreografom Martinom Müllerom i ta će izvedba ujedno i zatvoriti ovogodišnji Biennale. Što se ostalih kazališnih kuća tiče, tu nismo znali kako će ispasti jer, iako smo dobili snažnu potporu iz Ministarstva kulture niti jednu kazališnu kuću ta potpora ne obvezuje. Ipak, uspjeli smo dogovoriti koprodukcije s Rijekom, gdje smo i do sada izvrsno surađivali, a gdje će se izvesti opera Šuma Striborova mladog skladatelja Ivana Josipa Skendera, zatim s Varaždinom, Splitom i Osijekom.

Silviju Foretiću, još jednom autoru važnom za Biennale, ponudili smo pisanje opere jer se do sada u tome još nije okušao, iako je uvijek koketirao sa scenskim elementima i plakatima.

On je prihvatio i u splitskom HNK–u izvest će se njegova opera Maršal prema scenariju, odnosno filmu Ive i Vinka Brešana koji su Silviju Foretiću dali dopuštenje da sam napiše libreto. Što se Osijeka tiče, tu smo u početku bili malo

skeptični. Mislim da je Sanja Drakulić koja se također s velikim entuzijazmom prihvatila pisanja, odličan izbor za Osijek jer poznaje i kazalište i ansambl (u Osijeku dugo godina predaje na Područnom studiju zagrebačke Muzičke akademije). Prema prvoj zamisli trebala je napisati operu na tekst Borivoja Radakovića, tekst koji je dosta provokativan jer progovara o homoseksualizmu, ali suradnja na kraju, nažalost, nije ostvarena jer se kolega Radaković razbolio. Umjesto njega, Sanja je odabrala, po meni jednako kvalitetan, tekst Mire Gavrana (Kraljevi i konjušari) i mislim da će to zbilja dobro funkcionirati. Što se Varaždina tiče, tu smo željeli napraviti jednu provokaciju. Naime, Varaždin je grad koji ima dugogodišnji festival barokne glazbe, gradonačelnika filozofa, dugu tradiciju glazbenog obrazovanja, a neki od najljepših hrvatskih glasova dolaze iz Varaždina i okolice. Uz to varaždinsko Kazalište jedino je dovršeno, s rotirajućom pozornicom, rupom za orkestar i koncertnom dvoranom u okviru Kazališta. Takav Varaždin, bez obzira na sve to, nema stalni glazbeni ansambl, a mogao bi biti središnje mjesto za, recimo, komornu operu koja bi tamo savršeno funkcionirala. Zato je ova koprodukcija s elektroničkim baletom Frana Đurovića, u suradnji s talijanskom koreografom srednje generacije Massimilianom Volpinijem (Zovem se Nitko.

Nitko Nitko), svojevrsna provokacija.

Također prijenos svih projekata koji se odvijaju izvan Zagreba bit će organiziran i za zagrebačku publiku u kino dvorani Tuškanac, slično kao što možete vidjeti Met u Lisinskom, Boljšoj teatar u Movieplexu ili Covent Garden u Cinestaru.

Kod velikih projekata poput MBZ–a uvijek postoji problem usklađivanja financijskih sredstva sa željenim programom. Kako je financijska situacija utjecala na sastavljanje programa? Je li bilo problema?

Bilo je velikih problema. Vrlo smo rano, zbog prevelikog minusa u budžetu, morali srezati program, što je meni osobno bilo izuzetno teško jer nismo, na primjer, mogli ostvariti suradnju s Würzburškim baletom, izvanrednim ansamblom. Mislim da je netko na pressici u petak, 11. ožujka u HDS–u, rekao da je Biennale svojevrstan prozor u svijet i ja se s tim slažem, ali Biennale bi prvenstveno trebao dovesti do toga da i mi kroz taj prozor »iskočimo« u svijet. Zbog toga su koprodukcije i gostovanja, za koja nažalost nema uvijek dovoljno sredstava, izuzetno bitna jer pridonose da hrvatska kultura dobiva svoj prostor u inozemstvu. Surađujemo s brojnim festivalima i ansamblima suvremene glazbe, što su sve dugoročni projekti koji se planiraju kroz nekoliko godina unaprijed. To je ključno što trebamo postići, a što trebaju podržavati Ministarstvo kulture, Grad Zagreb i institucije lokalne zajednice. Mora se znati što je prioritet i koji se projekti financijski podržavaju kako bi se hrvatska kultura predstavila u inozemstvu. Trenutno još uvijek nije tako, iako sigurno postoji deset značajnih projekata koji bi se mogli proglasiti prioritetnima, a Muzički biennale Zagreb svakako je među njima.

KONCERT STRUCTURAL CANTUS U SEZONI CANTUS ANSAMBLA U MALOJ DVORANI LISINSKI CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL

Mirabilia Memorabilia — začudnost u okviru velike obljetnice

DAVOR HRVOJ

MBZ — ISCM WNMD

MBZ — ISCM WNMD MBZ — ISCM WNMD MBZ — ISCM WNMD MBZ — ISCM WNMD MBZ — ISCM

BERISLAV ŠIPUŠ, UMJETNIČKI RAVNATELJ MUZIČKOG BIENNALA ZAGREB

Cantusove strukture Direktne ili indirektne tekovine Darmstadtske škole Piše: dr. sc. Irena Paulus Već neko vrijeme Cantus Ansambl u svoj koncertni ciklus uvodi suradnju sa stranim glazbenicima.

Tako je na njihovom drugom koncertu ove sezone, održanom 15. studenoga 2010., a nazvanom Structural Cantus, gostovao talijanski dirigent Adriano Martinolli d’Arcy. Program je doista bio »strukturalno« obilježen: naime, na programu su bila djela autora uglavnom talijanskog skladateljskog kruga (»Cantusovci« su tu ubrojali i Austrijanca Rainera Bischofa i »našeg« Bogdana Gagića) koji su se — direktno ili indirektno — služili tekovinama Darmstadtske škole.

Još uvijek aktualno Tako je u prvome dijelu programa dvanaesttonska tehnika slavljena kao još uvijek zanimljivi i aktualni način skladanja u djelima Corrente za flautu i gudački kvintet Marca Lombardija, Etwas ruhiger im Ausdruck za flautu, klarinet, violinu, violončelo i klavir Franca Donatonija te Para hablar sobre... za flautu, violinu, violu i violončelo Rainera Bischofa. Sva tri su skladatelja eksploatirala vrhunsku svirku flautistice Luise Sello kojoj je Lombardi posvetio svoju najnoviju skladbu Corrente, inače praizvedenu na ovom koncertu. Dok se Lombardi u djelu Corrente poigravao slaganjem gotovo vidljivo geometrijskih struktura, Donatonijevo viđenje glazbe, barem u djelu Etwas ruhiger im Ausdruck, bilo je znatno drugačije. Donatoni je, naime, dvanaesttonsku tehniku gledao kao pointilistički »tepih« koji istodobno umiruje i uznemirava, a izvođače je neprestano držao na »laganoj« vatri zahtijevajući da se skladba izvede u dinamičkom rasponu od ppp do pppp. Za razliku od Franca Donatonija, Rainer Bischof se u djelu Para hablar sobre... ipak odlučio za oštrije kontraste i to ne samo u odnosu na tempo, kako piše Ivana Kocelj u programskoj knjižici, nego u odnosu »na sve parametre: dinamiku, način proizvodnje tona na gudačkim žicama (smjena ruke i gudala), karakter koji se kreće između polova mirnog i nervozno/ agresivnog, sve u cilju postizanja iznimno gestične i ekspresivne glazbe...«

Kovitlac glazbenih svjetova Drugi dio programa očito je bio zamišljen kao kontrast prvome dijelu. Djela Bogdana Gagića Concerto Cantus i Giampaola Corala, Raps VII, razlikovala su se od ranije odslušanih već po veličini sastava (oba su skladatelja »baratala« većim, iako i dalje komornim ansamblom), a zatim i po činjenici da su oba skladatelja odlučila proširiti zasade dvanaesttonske tehnike tražeći izvan, ali i unutar nje mogućnosti suvremene glazbene ekspresije. Skladan za glasovir i jedanaest instrumenata Concerto Cantus Bogdana Gagića (djelo je inače posvećeno pijanistici Srebrenki Poljak koja je svirala glasovir i ovom prigodom, Cantus Ansamblu i maestru Berislavu Šipušu) žestoko je uveo u novi svijet Gagićevog kasnijeg opusa. A skladba Raps VII, jedna od jedanaest istoimenih djela iz ciklusa Giampaola Corala koja je također na Cantusovom koncertu praizvedena, nudila je glazbene svjetove koji su se kovitlali tvoreći vrlo jasnu i logičnu glazbenu građevinu. Bio je to također tour de force i za Ansambl pod vodstvom stroge i precizne ruke Adriana Martinollija D’Arcyja — svi su, naime, i izvođači i publika, aktivno (bilo sviranjem, bilo slušanjem) sudjelovali u stvaranju Coralove glazbe. I pri tome su maksimalno uživali.

POŠTOVANI ČLANOVI HDS–a, ako se približavaju 26. Muzički biennale Zagreb i Svjetski dani nove glazbe (7.–17. travnja 2011), pripremili smo za sve vas MBZ pokaz s kojime možete posjetiti sve koncerte. MBZ Pokaz vas očekuje u uredu MBZ-a u Hrvatskom društvu skladatelja, Berislavićeva 9.

K

Tom se trajnom ulaznicom može besplatno ući na sve događaje na Muzičkom biennalu Zagreb i Svjetskim danima nove glazbe, osim što se za dva koncerta uz predočenje pokaza mora doplatiti dodatnih 30 kuna (Orkestar Veronske arene u ciklusu Lisinski subotom u Velikoj dvorani Lisinski 9. travnja i ansambl Zeitkratzer 14. travnja u 22 sata u Maloj dvorani Lisinski), što nismo mogli izbjeći, jer se radi o koprodukcijama s drugim partnerima.

Svoj MBZ Pokaz možete podići svakim radnim danom od 9 do 16, a od 4. travnja i svaki dan od 9 sati do 18 sati. Detaljne informacije o programu potražite na web stranici www.mbz.hr u rubrici MBZ/program, a za pojedine upite molimo vas da nam se obratite na e-mail info@mbz.hr ili broj telefona +385 (0) 1 48 72 369.

Veselimo se vašem dolasku i još jednoj zajedničkoj biennalskoj avanturi!

Vaš MBZ tim i tajništvo Hrvatskog društva skladatelja

Berislav Šipuš

cant 167 05.indd 5

23-Mar-11 12:37:48 PM

6

BROJ 167, OŽUJAK 2011.

Izvedba Himne suncu na maestrovu obljetnicu Simfonijski orkestar HRT–a predstavio dvije neizvedene skladbe Piše: Ana Vidić

večano obilježavanje osamdesete obljetnica djelovanja Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije upriličeno 25. studenoga prošle godine u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, može se smatrati idealnim događajem za praizvedbu djela iz jednoga od najuzbudljivijih opusa u hrvatskoj glazbi; autor mu je, prije dvadeset godina preminuli, Boris Papandopulo, a riječ je o jednom od njegovih posljednjih uradaka — kantati Himna suncu iz 1987. godine. Uvrstivši je na program slavljeničkog koncerta, uz Treću simfoniju u Es–duru, op. 55 — Eroicu Ludwiga van Beethovena, Simfoničari HRT–a na čelu s dirigentom Pavlom Dešpaljem, odali su počast glazbeniku koji je i sam stajao za pultom Orkestra tijekom njegovih početaka.

S

U skladu s vremenom Himna suncu nastala je na poticaj skladateljeva prijatelja, dirigenta Ive Dražinića, u ono doba, osamdesetih godina prošloga stoljeća, šefa dirigenta Dubrovačkog simfonijskog orkestra. On je potaknuo i suradnju pjesnika Luke Paljetka i Borisa Papandopula koja je rezultirala nastankom čak triju kantata.

Posljednja od njih, Himna suncu, nastajala je između 1. lipnja i 27. listopada u Tribunju uz posvetu Ivi Dražiniću, s namjenom izvedbe na Dubrovačkim ljetnim igrama, što se nije dogodilo. Više od dva desetljeća djelo je čekalo na izvedbu, a to je bilo očigledno i prilikom praizvedbe u studenome prošle godine; Zbor i Simfonijski orkestar HRT–a, uz solista, baritona Roberta Kolara i dirigenta Pavla Dešpalja oživjeli su zvučni svijet koji nepogrešivo

pripada vremenu i prostoru u kojem je nastao. Ako se po tome djelo i ne bi moglo smatrati bezvremenskim, tematski to ipak jest. Slaveći Sunce i prostor Mediterana kroz stihove koji u četiri stavka sabiru kultove Egipta, Perzije, Inka i Asteka usredotočene na Sunce kao božanstvo, s vrhuncem u hvalospjevu mediteranskom suncu, Boris Papandopulo tek je u završnici dao oduška svojemu nadahnuću mediteranskim podnebljem uplevši prepoznatljiv dalmatinski plesni motiv i davši time osobitu dimenziju konačnici kantate.

Solidna izvedba baritona Roberta Kolara, Zbora i Simfonijskog orkestra HRT–a pod ravnanjem Pavla Dešpalja, razotkrila je tu nepoznatu Papandopulovu partituru možda ne na vrijeme, ali ipak u skladu s jednom od temeljnih uloga ansambala HRT–a — promicanja glazbe hrvatskih skladatelja.

Takav zaključak dao bi se primijeniti i na koncert iz Majstorskog ciklusa Simfonijskog orkestra HRT–a od 27. siječnja ove godine. Tada je na program Simfoničara pod vodstvom gosta iz Španjolske, Davida Giméneza Carrerasa, uvrštena Papandopulova Arapska koračnica za simfonijski orkestar koja je praizvedbu ipak

17. SEZONA VARAŽDINSKOG KOMORNOG ORKESTRA U KONCERTNOJ DVORANI HNK U VARAŽDINU

Solistici i glazbalu u čast Praizvedba Koncerta za čembalo i gudače Davora Bobića Piše: Ana Vidić akon gotovo dvadeset godina, točnije nakon 1992. kada je Miroslav Miletić napisao svoj Koncert za čembalo i gudače, hrvatska je glazba dobila prvi novi uradak za taj sastav. Autor mu je varaždinski skladatelj Davor Bobić, a napisao ga je, baš kao i Miletić, za umjetnicu zavidne međunarodne karijere koja traje već 45 godina i k tome je također Varaždinka — čembalisticu Višnju Mažuran. Dodatan poticaj nastanku Bobićeva Koncerta za čembalo i gudače bila je izgradnja prvog čembala u Hrvatskoj u radionici Antona Maloseje i Zlatka Pavlinića u Varaždinu, i to na narudžbu Varaždinskih baroknih večeri, čiji je Bobić ravnatelj od 2006. godine. Grad Varaždin se tako ponovno iskazao kao Davor Bobić brižno glazbeno središte sa sviješću za živu domaću koncertantnu scenu, pa je logično da je praizvedba održana upravo u tome gradu, i to u sezoni Varaždinskog komornog orkestra, na trećem koncertu 20. veljače kojim je ravnao glazbenik korijenima vezan uz Zagreb — Tomislav Fačini. Dirigent mlađe generacije i sigurne ruke i sam je ostvario zapažene nastupe na Varaždinskim baroknim večerima, ali i uz Varaždinski komorni orkestar; posljednji put bilo je to 2004. godine. Praizvedba Bobićeva Koncerta dala je osobitu dimenziju programu njegove najnovije suradnje s varaždinskim glazbenicima. Davši na početku prednost solistici, partitura je najavila dominaciju čembala: oštri udari, neprekidan ritamski puls, motoričnost i ostinatni pokret pokazali su svu raskoš vještine Višnje Mažuran, u kontrastu s pozadinskim i tečnim gudačima. Oni su pak nešto više došli do izražaja u polaganom stavku smirenog, pastoralnog ugođaja u dijalogu i nadopunjavanju sa solističkim glazbalom. Snažni ritamski puls i tematsko podsjećanje na prvi stavak prevladali su u završnom stavku, s osobitim vrhuncem u nabujalom tkivu čembala i orkestra. Minimalistički i ekonomičan tretman građe i njezine razrade u ritamske i melodijske motive, kao i bravurozna atraktivnost solističke dionice, dodatno naglašene blagim pojačanjem, odlike su koje su djelu osigurale oduševljeni pozdrav publike u varaždinskom Hrvatskom narodnom kazalištu. Tomislav Fačini, Višnja Mažuran, članovi Varaždinskog komornog orkestra i skladatelj Davor Bobić stvorili su tako jedinstveni glazbeni doživljaj isprepleten s vezanošću za grad iz kojega su potekli djelo i instrument na kojemu je izvedeno.

N

cant 167 05.indd 6

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE

PRAIZVEDBE

PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE

HRVATSKE PRAIZVEDBE IZ OPUSA BORISA PAPANDOPULA

doživjela u prigodi zahvaljujući kojoj je i nastala, i to ne kod nas: godine 1969. premijerno ju je svirao Simfonijski orkestar iz Kaira kojemu je i posvećena, budući da je za njegovim pultom Papandopulo u to vrijeme često gostovao. Nastala na temu pjevača i skladatelja Sayeda Darwisha, po mnogima oca egipatske popularne glazbe, Arapska koračnica

odražava lakoću skladateljeva baratanja svim idiomima, u ovom slučaju onog lakšeg, jednostavnijeg i popularnijeg. Vrijednost uvrštavanja toga uratka na koncertni program Simfoničara neupitna je: prema dosadašnjim saznanjima bila je to prva izvedba djela u Hrvatskoj.

X. FESTA DUBROVNIK

Pet uzbudljivih dana Središnji dio Feste bio je posvećen zlatnome jubileju Tereze Kesovije koja je nastupila uz brojne goste Piše: Maja Sabolić esta Dubrovnik, danas već slobodno možemo reći, tradicionalna dubrovačka manifestacija posljednjih dana siječnja (27. — 31.), uspjela je doploviti do svoga prvog jubileja. Deset godina organizatori svojim sugrađanima nude gala priredbu u Sportskoj dvorani, uz obilje popratnih kulturnih i zabavnih programa u danima ispred i poslije središnjeg koncerta, oživljavajući tako zimski život Dubrovnika i uvodeći u vedre dane Feste Sv. Vlaha.

F

Ove godine središnji dio Feste u petak je s pravom bio posvećen zlatnom jubileju Tereze Kesovije; pedeset prebogatih godina karijere u kojoj je kristalnu toplinu i mediteransku strastvenost glasa prenosila gradovima, državama i kontinentima, ali na način koji još nije postojao u nas. Dvadesetak između prvih imena hrvatske scene odabralo je po jednu od Terezinih pjesama i — uz veliki Festivalski orkestar pod ravnanjem Đele Jusića i Joška Banova — otpjevalo samo za tu prigodu, dok je slavljenica sjedila u prvom redu i primala taj sasvim posebni »hommage«. Bili su tu Tedi Spalato i sestre Husar, Ivana Kindl i Jacques Houdek, Zorica Kondža i Jasna Zlokić, Sandra Bagarić, Giuliano, Marko Tolja, Emilija Kokić, Nenad Vetma, Alen Nižetić, Paula Jusić, Željko Krušlin Kruška... Upoznali smo i mladu, iznimno talentiranu Lindu Halimi s Kosova koja je osvojila publiku svojom izvedbom. Dubrovačke su snage zastupali Markos, grupa Atlantida i klape Fortuna, Maestral i Ragusa — omiljeni Terezini suradnici s kojima je slavljenica na kraju i zapjevala, da bi — osokoljena snažnim pljeskom — mini koncertom zahvalila na slavlju.

Klape su od samog početka Feste jedan od »obaveznih likova« — otvarajući u četvrtak Festu od klapa svojim nastupom u Kazalištu. A kako je klapska pjesma uvijek bolja uz žmul vina, te je večeri promovirana i knjiga o slavnom vinu malvaziji, poznatom još iz doba Dubrovačke Republike.

Subotnja je večer nastavila tradiciju slavnih dubrovačkih rock parada u tvrđavi Revelin gdje su nastupili danas aktivni dubrovački rockeri, kao i oni koji iz Dubrovnika potječu. Lijepom gestom glazbenici su se sjetili i trubadura Marka Breškovića, Srećka Kljunka i Hame Hajdarhodžića koji više nisu s nama.

Nedjeljna večer ponudila je u Kazalištu autorski koncert Paule Dražić Zekić, iskusne skladateljice pretežito scenske glazbe koja je prvi put javnosti ponudila kantautorski koncert, nježan, iskren i uzbudljiv, da bi idućega jutra, izložbom i okruglim stolom u foyeru Kazališta, jubilarna smotra bila zaokružena. Veliki napor organizatora ima i svoju čvrstu humanitarnu komponentu: čisti prihod desete Feste namijenjen je Domu za stare i nemoćne osobe Domus Christi te obnovi crkve svetoga Vlaha.

23-Mar-11 12:37:50 PM

7

MLADEN TARBUK OSNOVAO NOVI CIKLUS SUVREMENE GLAZBE U MUZEJU SUVREMENE UMJETNOSTI

Fronesis se zalaže za novo, razumno doba Čini se da je bilo samo pitanje trenutka kada će u Muzej suvremene umjetnosti useliti i suvremena glazba tijekom godine, a i predstojeći Muzički biennale Zagreb Piše: Maja Stanetti

A na drugom koncertu Fronesisa uoči Nove godine izvodila su se djela najistaknutijih predstavnika američkog minimalizma koja su za svoja prva predstavljanja mjesto nalazila upravo u sličnim ustanovama preko oceana.

Mladen Tarbuk

ronesis. Ime je poteklo od Aristotelova termina iz Nikomahove etike, ugrubo rečeno, načina razumna djelovanja koje potiče promjene kako bi se unaprijedila kvaliteta življenja. Fronesis, čije je osnivanje potaknuo skladatelj i dirigent Mladen Tarbuk, stoga nosi i dodatni naziv ansambla za NOVO, RAZUMNO doba. A glazba je u doprinosu tom pretpostavljenom, pa i nedosežnom dobu — najmoćnija, vjeruje Tarbuk. S dva koncerta održana potkraj prošle godine — 18. i 30. prosinca — Fronesis se predstavio javnosti u prostoru Muzeja za suvremenu umjetnost.

Muzej od svog dugo očekivana otvorenja krajem 2009., osim stalnoga postava, u sve aktivnijem pripremanju dopunskih sadržaja udomljuje i druge kulturne inicijative — od posebnih izložbi ili performancea do kazališnih predstava, Eurokaza, art–kina, pa i predsjedničkog svečanog primanja u prigodi Božića i novogodišnjih blagdana. Čini se da je bilo samo pitanje trenutka kada će u Muzej useliti i suvremena glazba tijekom godine, a i predstojeći Muzički biennale. Uostalom, još na svečanom otvaranju Muzeja suvremene umjetnosti, izvedba već antologijske skladbe

F

Prazninu kroničnog nedostatka suvremenih djela na zagrebačkih koncertnim rasporedima između dva Biennala koje je od početka šezdesetih godina upisalo Zagreb u svjetsku kartu relevantnih mjesta novije glazbe, posljednjih je godina ispunjavao Cantus Ansambl rođen upravo u okrilju festivala za potrebe njegova programa. Pod ambicioznim vodstvom Berislava Šipuša, Cantus se osamostalio vlastitim tematskim ciklusom koncerata u maloj dvorani Lisinski i stekao stalnu, vjernu publiku. Cantus se u desetljeću djelovanja koje slavi ove godine, afirmirao i izvan granica, a uspješno je, koliko to već u najvećoj mjeri može jedan ansambl, pokrivao uočljive praznine zagrebačkog koncertnog repertoara. No literature ima u izobilju, pa dolazak još jednog ansambla svakako valja pozdraviti.

– »Više je bilo povoda za osnivanje ansambla« — kaže utemeljitelj Mladen Tarbuk i nastavlja: »Postoji veliki broj odličnih glazbenika u orkestrima koji su nedovoljno iskorišteni i pokazuju zanimanje za izvedbe suvremene glazbe, a još je uvijek premalo prilika da se ona čuje uživo.« Zajedno sa suprugom Jasnom koja se bavi suvremenim plesnim izrazom, osnovao je poduzeće, a pokretanje glazbenog ciklusa, Muzej suvremene umjetnosti

Ciklus Fronesisa je otvorio »domaći« koncert izborom pet djela koncentriranih na gudače iz pera već etabliranih hrvatskih skladatelja, prema prosjeku godina — srednje generacije.

Počasno lanirano je šest koncerata godišnje koji su zamišljeni mjesto na početku je kao radionice, a kroz druženje s publikom imaju zauzela praizvedba i stanovitu edukativnu funkciju koju svojim skladbe Bez sunca Frane komentarima skladbi predvodi dr. sc. Nikša Gligo Đurovića. U osnovi naslov Bez sunca ne treba sugerirati programnost, kaže autor, ali je tamna tonska slika zacijelo može »srodnim« op–artom, privukavši i likovnjake, ali potaknuti kod slušatelja. Gudači, u gotovo klasič- i techno generaciju slušatelja koja obožava repetino strogom i preglednom obliku, stvaraju mračni, tivnost. Jednostavnom umnožavanju i reduciranju beznadni ugođaj u kojemu tek povremeno po- ritmičkih obrazaca skladbe 1+1 Philipa Glassa, kušava zasjati svjetlija zraka. Slijedila je više puta »kuckanjem« članova ansambla na jednom stolu, izvođena skladba Lacrimae Krešimira Seletkovića pridružila se i napeta izvedba razvedenijih i plakoja je 2009. nastala za Zagrebačke soliste i čija se stičnijih obrazaca skladbe In C Terryja Rileya čije koncentracija različitih meditativnih niti zgušnja- trajanje ovisi o odluci izvođača i dirigenta. Nevova nad upornim i gotovo »prijetećim« otkucajima ljom nemilosrdne obveze plaćanja autorskih prava violončela i kontrabasa. U vještoj kombinaciji sti- na koja je Steve Reich osobito osjetljiv, otpala je relova, u njihovu pluralizmu i otvaranju veza prema produkcija takozvane tape music It’s Gonna Rain. »koncertantnoj« prošlosti, ponovno se pojavio ne- Prvi koncerti novoosnovanog Fronesisa pokazali što stariji Play za klavir i gudače Berislava Šipuša, su da za suvremenu glazbu uživo ima sasvim dodok se u skladbi Bruno furioso Mladena Tarbuka, voljno prostora u gradu. I premda je još uvijek intekao dio ciklusa skladbi »o sinovima« (prethodio je lektualno znatiželjna publika kojoj je dojadilo sluSebastian u snu) gotovo opipljivo očitava nadahnu- šati uvijek iste izbore relativno malobrojna, sama će burnim Bruninim temperamentom. Skladatelj brojnost zacijelo nije jedino mjerilo kakvoće. je »priznao« da je za cijelo vrijeme varaždinske

Zelena Marija Piše: Sanja Raca

Z

Ples u zraku — prizor s premijere.

Marija Šćekić, autorica, plesna umjetnica, koreografkinja, redateljica, producentica i organizatorica (sve je to bila u solo predstavi Mala tragedija), zaštićena imenom svoje umjetničke organizacije Histeria NOVA, dobitnica Nagrade hrvatskog glumišta, premijerno je izvela svoj let 17. veljače u Zagrebačkom plesnom centru. Estetski, gotovo glumački izraz umjetnice, uz specijalnu konstrukciju scene, svijetlo fokusirano na samoću lika, pomoć alpinista i speleologa koji su osigurali složeni sustav lebdenja i »zračnog« plesa, predstavljaju drugačije lice hrvatske suvremene i neovisne plesne scene.

U svim svojim projektima ona potpuno individualno istražuje nove prostore plesnog teatra i kontekst simultane akcije pokreta, tijela koje osjeća i prenosi vibracije. Ono je alat, preko njega se ostvaruje poetika stanja i apsolutna sloboda igre, promjena dinamike i oblika, a nadasve svijesti o kreaciji bez »oslonca«. Naime, visina na koju je izdignuta plesačica u odnosu na tlo i uže o koje je ovješena, bili su stvarni kreativni rizik jednog sna doslovno ostvarena u zraku.

Poseban aspekt vrlo specifičnom autorskom izrazu Marije Šćekić daje zvuk, uvijek vezan uz djela hrvatskih skladatelja. U prvom dijelu predstave to je elektronska magma gustih namaza mladog skladatelja Ranka Šajfara, apstraktna i uznemirujuća, a na kraju, skladba Mala tragedija za klavir Zorana Šćekića, po kojoj je cijela produkcija dobila ime. Njezina patinirana pokretljivost, uz prirodnost zvuka klasičnog instrumenta, okružuje humanošću posljednji dah smrtnoga tijela. Duh je konačno slobodan za visine u kojima više nema granica.

cant 167 05.indd 7

Repetitivnost za techno generaciju Beskonačnosti asketskih pulsirajućih variranja formula donio je drugi koncert posvećen korifejima američkog minimalizma. Održan je u dijelu muzejskog prostora ispunjena na neki način

Otvaranje ciklusa

MALA TRAGEDIJA U ZAGREBAČKOM PLESNOM CENTRU

elena Marija zato jer vjeruje u mistiku prirode i našu vezu s njom, a kad vidi ono što drugi ne zamjećuju, podigne se u simbolično nebo i pokaže svijetu Malu tragediju.

To je priča o ptici koja se lomi i udara u staklene monstrume novovjekih nastamba punih odsjaja dana — fatalnih zamki nepostojeće nebeske širine, mjesto sudara i smrti naših malih prijatelja. Njihova tijela u stvarnom životu nalazila je na pločniku, ponijela ih u mislima i onda pokrenula vlastito tijelo i stvorila osobnu scensku viziju plesa na nebu.

Plesačica koja lebdi i stvara metaforu života koji kobno završi u urbanom kavezu ravnodušnosti, udaljuje se od krhkoga bića ptičice, oblikujući drugu dimenziju novoga koraka u istraživanju ekspresije pokreta.

praizvedbe 2007. Bruno pokrivao uši dlanovima.

Chronostasis Vjekoslava Nježića svojedobno je biennalski predstavljen u plesnoj video verziji, a ovaj put je u intenzivnom istraživanju varljivosti percepcije protoka vremena zvuk gudača proširen elektroničkim zvukom, stvarajući snoviti zvučni krajolik.

P

Zagrebački kvartet saksofona izveo Cantus fractalus Srđana Dedića akon duljeg razdoblja, ponovno smo u Hrvatskom glazbenom zavodu imali prigodu čuti jedan od naših najkvalitetnijih i međunarodno najaktivnijih komornih sastava, Zagrebački kvartet saksofona. Prvoga dana veljače slavni je saksofonistički četverac (Dragan Sremec, Goran Merčep, Saša Nestorović i Matjaž Drevenšek) okupio vrsne goste, čembalista Pavla Mašića te pijaniste Danijela Detonija i Davida Gazarova, kako bi zajednički muzicirali u djelima Bacha, Beethovena i Gershwina. Srđan Dedić Jedina skladba na programu koju su samostalno izveli i koja ujedno zauzima posebno mjesto u njihovu repertoaru bila je Cantus fractalus Srđana Dedića.

Uvršteno na Dedićev autorski CD u ediciji Hrvatski suvremeni skladatelji u izdanju Hrvatskog društva skladatelja i nakladnika Cantusa, djelo je 2007. godine upravo u interpretaciji Zagrebačkog kvarteta saksofona ovjenčano Porinom za najbolju izvedbu klasične glazbe. Skladba praizvedena 1998. i posvećena nizozemskom Aurelia Saxophone Quartet, u najnovijoj se izvedbi našega sastava pokazala kao jedinstveni spoj stroge kontrole proizašle iz autorova bavljenja razvijanjem teorija i programa iz područja algoritamskog skladanja uz pomoć računala i istinske, izvođačima očigledno dobrodošle muzikalnosti. (A.V.)

N

DAVOR HRVOJ

Popunjena praznina

objeručke je prihvatio. Planirano je šest koncerata godišnje, zamišljeni su kao radionice, a kroz druženje s publikom imaju i stanovitu edukativnu funkciju koju svojim komentarima skladbi predvodi dr. sc. Nikša Gligo. Fronesis neće biti ansambl stalnog sastava glazbenika, kaže Tarbuk, već se, ovisno o izbranom repertoaru i prilici, angažiraju ponajbolji glazbenici iz orkestara, istaknuti mladi glazbenici ili profesori s Muzičke akademije.

OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI

tišine 4’33’’ Johna Cagea kao da je slutila i na neki način najavljivala čas kada će se suvremena glazba trajnije nastaniti u muzejskom prostoru preko Save.

OSVRTI

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI CIKLUSI CIKLUSI CIKLUSI CIKLUSI CIKLUSI CIKLUSI CIKLUSI CIKLUSI CIKLUSI CIKLUSI CIKLUSI CIKLUSI

BROJ 167, OŽUJAK 2011.

23-Mar-11 12:37:51 PM

8

BROJ 167, OŽUJAK 2011.

SJEĆANJA

BP...

Boško je bio konstanta, činjenica, kao, primjerice, dio grada... Živio je i radio u punoj brzini, sve do tog zadnjeg dana.

Piše: Neven Frangeš

jer je, kaže, o tome manje govoreno i pisano. A pisati o Boškovoj glazbi u bitnome je isto što i pisati o njegovoj osobi, teško je to razdvojiti, živio je glazbu, a svirao — život.

Svi mi koji smo mu tako dugo bili blizu reagirali smo slično, dakle, o takvoj mogućnosti nismo razmišljali. I to, zapravo, rječito govori o Bošku, više nego o nama. Boško je bio konstanta, činjenica, kao, primjerice, dio grada... Živio je i radio u punoj brzini, sve do tog zadnjeg dana.

Kad god u ovo tužno vrijeme razgovaram s ljudima, svi kažu da su ga »dobro znali«. Iako, naravno, znam da to nije i ne može biti baš uvijek tako, opet, drago mi je nekako što tako govore jer je zapravo istinito. Ne izmišljaju ljudi, nego tako osjećaju i s nekim pravom to kažu. Znali su ga i politika i ulica i kultura i sportaši, svi. Na nedavno pitanje jednog novinara, odgovorio sam: »S Boškom vam je jednostavno: sve što se o njemu zna — istina je!«. I doista, nikad nije trebalo dodavati ni izmišljati. Materijala je uvijek bilo koliko hoćeš. S Boškom je u tom pogledu stvarno bilo jednostavno. Anegdota do anegdote.

Svojim djelovanjem proizvodio ih je bez prekida, kao što svi znamo, a o tome je puno izgovorenog i na-

Boško Petrović

pisanog. A bitno je ovo: iz te svoje duboke ukorijenjenosti u Zagreb i Hrvatsku, kretao je Boško u svoje svjetske avanture i poduhvate koje znamo, ali domovinu je uvijek odbijao trajno napustiti, bez obzira o kakvim se ponudama radilo, a mogu posvjedočiti da ih je bilo.

Prava je umjetnost uvijek istinita Cijeli ovaj malo osoban uvod zapravo ima veze s uredničkim prijedlogom Davora Hrvoja da napišem nešto o Bošku kao skladatelju,

cant 167 05.indd 8

glazbi, njegove su skladbe nastale u bliskoj vezi i dosluhu sa sviračkom praksom u kojoj su odmah bile provjeravane. Znao je za koga je pisao, uvijek se veselio misleći kako će netko odsvirati svoju dionicu. Glazba mu je uvijek bila odlučujuće obilježena njegovim stilom, njegovom osobom, u mjeri koja ju i čini toliko prepoznatljivo njegovom. Baš ta jaka usidrenost u trenutku i okolnostima čini njegove skladbe tako istinitima, a time i trajnima.

Prava je umjetnost uvijek istinita i uvijek govori o svojem autoru, a u Boškovom slučaju (spomenuo sam da ga »svi dobro znaju«) to je posebno bjelodano.

Boško je, naravno, bio glazbenik, ali ne samo glazbenik. Bio je, kao što znamo, voditelj, organizator, animator, vlasnik kluba, diskografske tvrtke, u mladosti i Izvan trendova sportaš, imao je i jak likovni talent i kad bismo sve to htjeli sažeti u jedan pojam, Boškove skladbe bi se mogle podijeliti jednu riječ, ta riječ bi bila — komunika- u tri grupe, prema glazbenim inspirator, rođeni komunikator. A što je glaz- cijama koje nisu nužno samo iz svijeta jazza. ba, posebno za Boška, rava je umjetnost uvijek U prvoj grupi bile nego koistinita i uvijek govori bi skladbe nadahmunikacija. o svojem autoru, a u nute swingom i Kako je stva- Boškovom slučaju to je posebno be–bopom, dakle rao glazbu? I bjelodano. Boško je, naravno, bio mainstream jazbez stručne glazbenik, ali ne samo glazbenik. zom na kojemu se analize, od- Bio je organizator, animator, Boško i formirao govor je jasan vlasnik kluba, diskografske kao glazbenik. svima koji su tvrtke, u mladosti i sportaš, imao Dobar primjer ga poznavali, je i jak likovni talent i kad bismo za to je Davor’s a tih je, kao sve to htjeli sažeti u jedan pojam, Moon, duhovita što smo rekli, jednu riječ, ta riječ bi bila — boperska paraframnogo; pisao komunikator, rođeni komunikator. za standarda How je glazbu, a High The Moon i improviziposvećena pijanirao, onako kako je govorio. Bio je in- stu Davoru Kajfešu. Veliki dio be–bop teligentan govornik, brz na riječima, skladbi nastao je na taj način, varijacijasan i nadasve — duhovit! Nije li to jom poznatih tema, naravno da to nije sasvim precizan opis i njegove glazbe? prošlo bez duhovitih Boškovih priloga.

I kao skladatelj i kao svirač, »govorio« je tečno, logično, ponekad s iznenad- U drugoj grupi su skladbe nadahnute nim, uvijek duhovitim obratima, uvijek folklorom, većinom posebnim i jedinrazumljivo. Čak i kad se radilo o slo- stvenim folklorom Istre, zatim međiženoj skladbi, uvijek je bila razumljiva i murskim, a jako ga je zanimala i snažno izgledala jednostavna, a to znači — bila privlačila makedonska glazba, nadasve je muzikalna. Kad bi mu došla ideja, njezina posebna ritmika. Rano je osjeodmah ju je brzo razradio i dovršio, ve- tio i razumio da jazz, kao glazba nastala selio se tome, a kako je glazba za njega dijelom iz bluesa američkih crnaca, ne bila veselje komunikacije, tako pamtim mora dovijeka biti vezana uz taj prednjegove jutarnje pozive koji bi počinjali ložak i da kao umjetnička vrsta i način otprilike: »Bok, čuj kakvu sam glupost glazbenog mišljenja više nije i ne pripasmislio...« i odmah bi uslijedila telefon- da samo Americi (kao što ni takozvana ska praizvedba na pijaninu na kojemu ozbiljna glazba više nije samo europska). je svirao prepoznatljivim stilom, kao Tu ubrajamo skladbe koje su ga učinile i na vibrafonu. »Kaj misliš, kak bumo poznatim u svijetu, With Pain I Was to?« pitao bi, misleći odmah na našu Born, Keka kolo, Skies Over Grožnjan, izvedbu. Volio je podijeliti to veselje i obrade međimurskih, kao Vehni vehni uzbuđenje. Boško se notnim papirom, fijolica i druge. Neke od skladbi iz ove naime, nije služio da bi bilježio misli za grupe, posebno With Pain I Was Born i buduća stoljeća, pisao je da bi se izvelo, Keka kolo još šezdesetih godina dale su sviralo, njegove su skladbe bile poziv Zagrebačkom jazz kvartetu onu prena druženje, prijedlog za razgovor, od- sudnu posebnost i stilsko obilježje koje mah, danas, sutra najkasnije, u svakom ga je izdvajalo i činilo prepoznatljivim u svijetu. To se zbivalo nekoliko desetljeslučaju — sada i ovdje. ća prije onoga što danas zovemo etno, I note je, u dosluhu sa svojim likovnim world music i tako dalje (naravno, treba talentom, a i lijepim rukopisom, pisao reći da su zanimljive autorske priloge tu lijepo, jasno, brzo, nadasve čitljivo i pre- dali i Miljenko Prohaska i Davor Kajgledno. Lako i brzo smo ih čitali i mogli feš). Osamdesetih godina s Boškom u se odmah baviti glazbom, a ne dešifrira- duetu obišao sam svijet i doista mogu njem rukopisa. Zavidio sam mu jako na posvjedočiti koliko su interesa i koliko tom njegovom rukopisu, jer sam pišući su pitanja kolega izazivale naše izvedbe skladbe uvijek za klavirom prvo pisao tih skladbi. Pritom se ni u jednom tre»prvu ruku«, a potom prepisivao učisto, nutku nije pojavila nikakva sumnje je li a on — odmah lijepo, ljepše nego drugi to jazz, nego — kako, odakle? Poseban glazbenici i kad se potrude... je stoga doživljaj bio svirati ih u Americi Kao što je to bilo nekad i u klasičnoj i donijeti nešto drukčije, novo, u zemlju

P

DAMIL KALOGJERA

aj ponedjeljak i taj poziv u mojoj svijesti stalno je ubilježen kao da se dogodio maloprije. Zvoni mobitel, kažem: »Da?«, s druge poznati glas prijatelja: »Znaš?« — »Ne znam, a što bih trebao znati?« — »Otišao Stari...«. Tišina. Šok.

Nisam reagirao. Dugo.

T

DAVOR HRVOJ

SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA

IN MEMORIAM BOŠKO PETROVIĆ

Neven Frangeš i Boško Petrović

iz koje je jazz potekao.

Treća grupa bile su skladbe koje nikako nisu spadale ni u koju, nego u Boškovu osobnu ladicu, da to tako nazovem, iako su naravno presudno određene Boškovom pripadnošću jazzu, ali isto tako pokazuju i njegovu otvorenost, smisao i sluh za druge glazbene žanrove, često baš klasičnu glazbu. To su teme s natruhama klasike ili impresionizma, teme koje nekako naprosto plijene šarmom i ljepotom, čak diskretne koji put, decentne, izvan trendova, i to su možda najljepše stvari koje je napisao, onako, bez vanjskog razloga, iz čiste potrebe i nadahnuća... Primjeri su In The Green Mood — još iz vremena BP Convention, s Damirom Dičićem, Mariom Mavrinom i Salihom Sadikovićem, Valse For Jazz Mama koju smo praizveli u duetu (meni osobno najdraža i najljepša njegova skladba, posvećena majci), zatim To Zagreb With Love, Zagreb By Night... sve skladbe koje se odupiru svrstavanju, opet nekako odaju svoje jazz izvorište, a najviše poseban skladateljski, ali i izvođački svjetonazor svog autora. Taj su svjetonazor posljednjih godina s njim intenzivno dijelili Primož Grašič i Mario Mavrin.

Osvajanje vlastite glazbene slobode Ipak, rekao bih da se njegovo djelo svojom neposrednošću i svojim posebnim duhom odupire našoj potrebi za sistematizacijom, jer, doista, sve njegove skladbe, ma koliko različite bile, a primjera za to ne nedostaje, nepogrešivo odaju svoga autora.

Tako, ipak preostaje reći koju riječ o njegovim skladbama u cjelini.

Najprije, valja reći da je imao izraziti smisao za teme — prepoznatljive, privlačne, jasne i muzikalne. One uvijek počinju nekim jakim motivom po kojem se trenutno pamte. To vrijedi jednako za temperamentne skladbe u kojima je važna jaka ritmička komponenta, kao i one lirske. A kada bi imao jak motiv i kada bi osovio temu, njegov glazbeno–pripovjedački dar nepogrešivo bi ga vodio u daljnjoj razradi, pa i u uspostavljanju forme. Naravno, jazz skladbe moraju imati i drugu kvalitetu: osim što ih gledamo kao »skladbe po sebi«, one moraju biti poziv na ko-

mentar, varijaciju, stvaralački doprinos solista. One, dakle, prije publike moraju osvojiti glazbenike koji ih izvode. Kao izuzetan solist improvizator, naravno da je pisao skladbe koje su njega prvoga morale nadahnuti i izazvati u tom pogledu, a daljnju provjeru prolazile su kod svih glazbenika koji su s njim surađivali, a popis je, kako znamo, bio impresivan. Taj aspekt skladateljskog rada podrazumijeva jasnu i preglednu formu i harmonijsku strukturu skladbe.

U jazzu je, naime, i harmonija u odnosu na temu–melodiju neka pomalo samostalna, zasebna snaga, a harmonijski slijed podložan variranju. Stoga je od presudne važnosti da ono od čega se počinje bude na zdravim i jasnim temeljima, kako ih varijacije i supstitucije ne bi »izmaknule«.

Boško je i sam često volio istaknuti koliko mu je još u mladosti značilo prijateljstvo s jednim od velikih glazbenika 20. stoljeća, Johnom Lewisom. Obrazovan, širokih vidika, posebice prema klasičnoj glazbi, umjetnik izuzetnog integriteta, John je možda najzaslužniji što je jazz postao koncertna umjetnost. Na mladog Boška, a ni kasnije, John Lewis nikad nije utjecao direktno, u smislu stila. Za takvo što je on bio preveliki čovjek i umjetnik, dapače poticao je samosvojnost. Utjecaj je bio puno općenitiji, ali bitniji: preglednost, jasnoća, izražajnost, ozbiljnost, poštovanje prema glazbi, to su bili Johnovi prioriteti, ma o kakvoj glazbi se radilo.

Slika Johna Lewisa ima posebno mjesto u bogatoj kolekciji u BP Clubu, kao svjedočanstvo posebnog odnosa koji je Boško imao prema njemu.

No, ponovio bih, Boško je bio samosvojan i osebujan glazbenik Slušao je i primao mnogo i intenzivno, ali ga to u nije kočilo u osvajanju vlastite glazbene slobode. I to me sad vraća na one njegove već spomenute iznenadne i duhovite obrate, i u razgovoru i u glazbi.

Dobro sam poznavao kako sklada, ali ipak, opet iznenađen, znao sam ga kroz smijeh na takvim mjestima upitati: »pa kak ti je ovo palo na pamet?«, a on, zadovoljan pitanjem, s dječačkim izrazom lica kaže: »Čuj, kaj ja znam, padne mi, tak...« I, evo, otišao nam je Boško, sve je uvijek radio iznenada... tak.

23-Mar-11 12:37:52 PM

9

BROJ 167, OŽUJAK 2011.

Razgovarao: Davor Hrvoj gledni basist Mario Marvin bio je najdugovječniji suradnik Boška Petrovića, najvažnijeg glazbenika u povijesti hrvatskoga jazza koji je preminuo 10. siječnja 2011. godine. S njim je proputovao svijet, održao nebrojene koncerte i snimio niz albuma. Zahvaljujući Bošku Petroviću, zajedno s njim ili zasebno, ostvario je suradnje s legendama svjetskoga jazza. Ujedno je svirao s najpoznatijim hrvatskim jazzistima ostvarivši reputaciju jednog od najboljih bas gitarista.

U

»Komorni jazz« Kakav je Boško Petrović bio vođa sastava?

jazz djela u stilu »valcera«. Sklonost prema tročetvrtinskoj mjeri bio je jedan od njegovih zaštitnih znakova. Osim toga, imao je začuđujuća harmonijska rješenja koja, naoko, na papiru nisu bila prihvatljiva dok ih nismo odsvirali, odnosno čuli, a tada su bila očaravajuća. Publika je prihvatila mnoge od tih pjesama, ponekad i ne znajući da su Boškove. Drago mi je da smo koncerte u potpunosti ispunjavali njegovim skladbama, a on je znao kad treba dodati jedan ili više svjetskih standarda.

Publika je na to reagirala pozitivno i veselo, iako su sviranje i glasnoća bili primjereniji nečemu što nazivam »komornim jazzom«. Sve je bilo vezano uz Boškov repertoar, uz njegovo skladanje

klonost prema tročetvrtinskoj mjeri bio je jedan od Boškovih zaštitnih znakova. Osim toga, imao je začuđujuća harmonijska rješenja koja, naoko, na papiru nisu bila prihvatljiva dok ih nismo odsvirali, odnosno čuli, a tada su bila očaravajuća. Publika je prihvatila mnoge od tih pjesama, ponekad i ne znajući da su Boškove.

S

Imao je riješenu zamisao, koncepciju.

Znao je što želi čuti, što želi odsvirati, znao je kad treba početi, koliko trajati, kada završiti. U tome nije bilo traženja.

Iako se doimalo kao da je sve bilo zadano do zadnje note, bilo je potpuno suprotno — bili smo slobodni u sviranju. Kažu da je jazz improvizacija, ali to ne znači da je to »lupetanje« bez »reda« i »pravila«. Boško je bio takav i kao skladatelj.

Iako se za svaki koncert brižno pripremao, njegovi su se nastupi uvijek doimali spontanima, radosnima. Koliko je to bilo vezano uz njegov karakter?

Da, pripremao se. Njegov autorski repertoar koji smo izvodili zadnjih petnaestak godina, uz sve uobičajene standarde, nije bilo lagano svirati zato jer je uvijek želio više... To je i njega umaralo.

Morao se pripremati. Pijuckajući bijelo vino pisao je takozvane set liste. To su bile probe na njegov način. Točno je znao kako treba pripremiti prvi, a kako drugi set. Znao je pogledati publiku i po potrebi naći drugo rješenje jer imao je taj zabavljački karakter, kao i mnogi drugi svjetski glazbenici — uvijek se sjetim Joea Passa — koji su svirali složeno i teško, ali su pazili da ne umaraju publiku. Osjetio bi umara li se publika ili ne. U takvim je situacijama imao odlične reflekse i, ako je mislio da treba, promijenio bi pjesmu, način sviranja i ugođaj, a da ne govorim o konferansama i najavama. Pri tome je morala ostati ozbiljnost u izvedbama. Imao je tu šarmantnu, voditeljsku, ujedno i duhovitu crtu. Sve je držao pod kontrolom. Bilo mu je važno da publika poslije koncerta bude vesela i zadovoljna.

U svojoj dugoj karijeri i silnim putovanjima s Boškom, čuo sam mnoge glazbenike koji ne sviraju za publiku nego za sebe. Zatvore se i ne reagiraju. On je bio veliki protivnik toga. Svirajući osluškivao je reakciju publike. Mogao je pridobiti i onu publiku koja nije zainteresirana za jazz. Ako je samo jedna osoba koja se tada nalazila u publici sljedeći tjedan otišla na sličan koncert, to je već nešto. Boško je bio uporan u ostvarenju toga cilja.

Po čemu je Boško Petrović bio sjajan skladatelj?

Pisao je, među ostalim, najljepše skladbe u tročetvrtinskoj mjeri, a nema puno

cant 167 05.indd 9

prekrasnih pjesama. Jedna od njegovih najljepših skladbi vezana je uz Zagreb.

Zove se Zagreb By Night. Jedna takva, Valse For Jazz Mama, posvećena je njegovoj majci. Opet »valcer«.

njegova Modern Jazz Quarteta na jednom su koncertu, kad su čuli makedonske ritmove, »zaglavili«. Nisu ih mogli analizirati. Tada je Boško mogao Johnu pokazivati kako se to svira, a John je izrekao za Boška sudbonosnu rečenicu: »Nemojte imitirati američku glazbu.

Svirajte svoje.« Jesu li zbog toga uslijedile druge preradbe narodnih pjesama, posebice iz Istre i Međimurja?

Uvijek ga je privlačila tema, pjesma. Ponešto bi pronašao u melodiji ili ritmu te prisvajao i ukomponirao u nešto svoje.

U svakoj glazbi postoje prekrasne melodije, primjerice u međimurskoj. Boško i Neven Frangeš s Ružom Pospiš Baldani snimili su album s izvedbama međimurskih pjesama.

Radi se poštivanju izvorne pjesme, a kao odgovor na to slijedi jazz improvizacija. Nije to »sloboda« bez početka i kraja. Upravo suprotno, to je improvizacija s velikom odgovornošću. Boško je odlično vladao time. Na koncu smo, iz čiste šale, iz poštovanju prema našem dragom Slovencu Primožu Gašiču, počeli na taj način »okretati« i slovenske pjesme, posebice kad smo gostovali u Sloveniji. Publika je bila oduševljena.

Osim toga, svaka se pjesma može obraditi na takav način. Važno je da glazbenik ima mjeru i odgovornost prema onome što svira.

Keka kolo je kao melodija, kao dodatak, bila posvećena jednom od rijetkih basista koji ju je mogao odsvirati na kontrabasu. Bio je to Krešimir Remeta, jedan od prvih Boškovih suradnika. Spajanjem te dvije skladbe nastala je nova.

Sad mogu s malo ironije reći da je bilo dobro upravo to svirati na početku da se toga riješimo. Sve drugo bilo je lakše odsvirati.

ponekad nije znala o čemu se radi.

Boško bi nam se važno okrenuo, kao da kaže: »Jeste li čuli?« Kad smo poslije pokušavali analizirati što smo odsvirali nismo se mogli sjetiti koliko je tih minijatura bilo u njegovom sviranju.

Zašto je uvijek želio svirati vašu skladbu Samba da Pipi?

Mijenjao je bandove i suradnike ne razmišljajući o generacijskim razlikama. Nikad nije bio protiv rock & rolla, funky glazbe... Nije bio zatvoren na taj način, iako su mu to zamjerali mnogi iz njegova naraštaja, posebice okorjeli jazzisti.

Govorili su: »To nije jazz. Zašto to sviraš? Tko su ti ovi? Zašto s njima gubiš vrijeme? Samo je bebop pravi jazz.« Ne, on je bio daleko izvan toga. Ne ispred — izvan, u svim smjerovima.

Dobila je naziv po našem zajedničkom prijatelju Pipiju, ali ne može se uspoređivati s Boškovima. Daleko od toga.

To je bio najobičniji štos — šestožičana bas gitara, tapping. Nastala je kad me Boško zamolio da napravim uvod za jednu njegovu pjesmu. Nakon što sam ga odsvirao stvorila se nova skladba.

Boško ju je volio svirati zato da koncert završi veselom izvedbom, a to je upravo ta sambica.

Koliko je blues bio važan u njegovom stvaralaštvu? Često se misli da se u Europi ne može svirati blues. To nije točno, osim ako ne govorimo o crnačkom — »cotton fields«. Boško je i to koristio za duhovite ispade. Bila je smijurija kad je jednu od svojih najljepših blues skladbi nazvao Green Lobster Dream. Ona počinje tako teško da je potrebo znati dobro svirati blues da bi se ta, naoko jednostavna

Kako to da je surađivao s glazbenicima raznih stilova?

Kako je djelovao na području jazz pedagogije?

U Zagrebu nema glazbenika koji može reći da mu Boško nije dao priliku — unazad četrdeset godina. Ja sam produkt toga. Govorim o vremenu kad nije bilo glazbenih radionica i jazz tečajeva, kad nije bilo edukacije, kad su svi krivo gledali one koji su svirali jazz. Danas u Grožnjanu i u Zagrebu, pa i u Austriji koja je jako popularna

Improvizacija s velikom odgovornošću Kako je skladao na osnovu narodne glazbe?

Boško je davno, još prije četrdeset godina, zavolio i svirao makedonske ritmove. Koncerte smo počinjali skladbama With Pain I Was Born koja ima ukomponirane različite neparne ritmove te Keka kolo koje je u dvadeset i jednoj osmini. Tu smo skladbu prije koncerta morali uvježbavati kao školski primjer. Jednostavno, radi se o teškim frazama koje, ako ih nismo barem nekoliko minuta Mario Mavrin i Boško Petrović «ugrijavali«, nismo mogli odsvirati.

Boško je na isti način koketirao s istarI Bošku su bile teške iako ih je on na- skom glazbom i to puno prije nego je pisao. To je bilo problem izbrojati, ali nastao world ili etno... Davno su na sviralo se s lakoćom. jazz festivalu u Švicarskoj s nama sviTim je skladbama oduševljavao vodeće rali sopilaši iz Istre. Tu glazbu jednom svjetske jazziste koji su se, pak, pribojavali smo svirali na koncertu u Opatiji kad je tadašnji ministar kulture zadrijemao, svirati ih. Zašto? ali ipak ga je probudio zvuk vibrafona.

Tome su se jako čudili. Zabavljao sam Poslije je rekao Bošku: »Vi bi to stalse gledajući glazbenike koji pokušavaju no trebali svirati!« Boško mu je rekao: nogom kuckati ritam kojeg ne znaju. »Znam, sviram to već više od dvadeset Tada bih diskretno pogledao trećeg čla- godina.« na našeg trija, gitarista Primoža Grašiča, i rekao mu: »Pogledaj kako lome Glazbene karikature noge!« Sviranje takvih skladbi stranim Neke od tih skladbi je spajao, primjerice u glazbenicima bio je nevjerojatan izazov. izvedbi skladbe With Pain I Was Born, Puno smo im puta radili ustupak vrainkorporirao je elemente skladbe Keka ćajući se u uobičajeni četveročetvrtinski kolo. Možemo li reći da su na taj način ritam za njihova sola. Ali, da ne zaboranastala nova djela? vimo, to su bile Boškove skladbe.

Možemo. To je razumljivo. Znalo se da Boškov mentor, slavni pijanist i sklaje With Pain I Was Born stara makedondatelj John Lewis, bio je nevjerojatno ska pjesma i da je ritam makedonski, a zainteresiran za tu glazbu. On i članovi

početna blues figura, mogla svirati.

Upravo smo njome započeli svoj glazbeni doprinos komemoraciji za Boška, jer su mnogi voljeli svirati taj blues koji može trajati i trajati i opet završava kao blues — »dosadni« blues, kako je Boško zvao tu skladbu.

Kako je uveseljavao publiku korištenjem citata?

Zapravo, to su bile glazbene »karikature«. Zahvaljujući duhovitosti, znanju, muzikalnosti, skladateljskom daru i poznavanju velikog broja jazz standarda, u izvedbe je uključivao citate. Bilo mu je potpuno svejedno jesu li to Beatlesi ili dva takta nekog jazz standarda... Konačno, napisao je skladbu Cherokee Fields Forever koja je cijela sastavljena od parafraza i citata. Majstorski je izvedbe obogaćivao takvim »ludorijama« da smo se ponekad na bini grohotom smijali. Uz nas smijala se i publika koja

kod današnjih studenata, postoje svi ti tečajevi. Boško je to radio davno prije. Selektirao je nadarene, mlade glazbenike, usmjeravao ih, davao im savjete, govorio što je primjereno za koga.

Podučavao je nadarene, a posebice je bio ponosan na dvojicu mladih vibrafonista, Vida Jamnika i Šimuna Matišića. Njegove su riječi: »Uz njih ne trebamo brinuti za budućnost vibrafona u Sloveniji i Hrvatskoj.« Kakva je budućnost njegova glazbenog stvaralaštva?

Nastavit ćemo izvoditi njegovu glazbu, upravo onako kako smo je svirali s njim. Nadam se da će tako njegova izuzetna glazbena nadarenost biti prisutna i u budućnosti.

Hvala mu!

DAVOR HRVOJ

Nastavit ćemo izvoditi njegovu glazbu, upravo onako kako smo je svirali s njim. Nadam se da će tako njegova izuzetna glazbena nadarenost biti prisutna i u budućnosti.

SJEĆANJA

Boško Petrović je bio autor i interpret očaravajuće glazbe

SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA

RAZGOVOR S BASISTOM MARIOM MAVRINOM, DUGODIŠNJIM SURADNIKOM BOŠKA PETROVIĆA

23-Mar-11 12:37:53 PM

ZAMP

BROJ 167, OŽUJAK 2011.

STVOREN NASLJEDNIK INSTITUTA HRVATSKE GLAZBENE INDUSTRIJE

Institut hrvatske glazbe počinje s radom Dogovorom Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatske diskografske udruge i Hrvatske glazbene unije utemeljen je Institut hrvatske glazbe koji nudi mnoštvo novosti sukladnih vremenu Piše: Jure Ilić Brozovoj ulici, gdje je u istoj zgradi smješteno nekoliko ključnih nacionalnih glazbenih institucija, često su se dogovarale akcije koje su imale velik utjecaj na hrvatsku glazbenu scenu. Podjednako su bili važni istupi uglednih pojedinaca, kao i kolektivni javni istupi strukovnih udruga, što je ne samo bilo zanimljivo medijima, nego je i poboljšavalo položaj glazbenika, kao i kompletne glazbene struke.

U

Vodeća institucija u svim tim događanjima bio je Institut hrvatske glazbene industrije, široj javnosti poznat najviše po organizaciji hrvatskog Grammyja, glazbene Nagrade Porin, koja je i prošle godine pokazala koliko je uspješna, vrijedna i nezaobilazna za našu glazbenu scenu. Čak ni ekonomska kriza nije naškodila Porinu koji je uspješno priređen u Šibeniku i Biogradu, uz veliki televizijski spektakl.

No u Brozovoj se odnedavno ponovo kuhaju novotarije koje će ponovo mijenjati situaciju u hrvatskoj glazbi. Naime, nakon devet godina postojanja, Institut hrvatske glazbene industrije kao da je prerastao okvir postojanja, pa je dogovorom čelnih ljudi Hrvatskog društva sklada-

telja, Hrvatske diskografske udruge i Hrvatske glazbene unije doživio veliki preustroj. Tako će IHGI, po novome, postati Institut hrvatske glazbe (IHG), a bit će udruga kojoj je osnovni cilj promicanje različitih interesa hrvatske glazbe. Činjenica da je IHG osnovan od različitih interesnih skupina (autora, diskografa i izvođača), koje su u nekim većim sredinama na suprotstavljenim stranama, pokazuje da se projektu prišlo smisleno i sukladno potrebama prilika i vremena u kojemu živimo. Jer, kako drukčije protumačiti zajedništvo svih zainteresiranih dijelova hrvatske glazbene struke koja je nerijetko u prilici braniti elementarne zakonske odredbe i minimum poslovnih uzanci, da bi uopće preživjeli jednako autori, diskografi i izdavači.

Razgovarali smo o svemu s Paolom Sfecijem i Darkom Bakićem, istaknutim čelnicima bez kojih projekt IHG ne bi ni zaživio. Od njih saznajemo da je osnivački postupak pokrenut i da je IHG pred registracijom. Zapravo, dovoljno je pročitati Statut nove institucije kako bi se shvatile dimenzije njezina budućeg djelovanja. Od općenitih odredbi o zastupanju glazbeničkih interesa u Hrvatskoj i u svijetu, nama se čine važne i odredbe o konkretnim novostima, poput Muzeja hrvatske glazbe i čuvanju zvučnih zapisa, što bi IHG

radio ili sam ili u dogovoru s drugim državnim institucijama.

IHG bio bi organizacijski podijeljen u tri cjeline, prema poslovima kojima će se baviti. Prva je Dom hrvatske glazbe koji će imati najviše posla u praksi, od organizacije, preko stvaranja uvjeta do afirmacije hrvatske glazbene struke u nas i u svijetu.

Druga je cjelina Unison čiji je cilj bavljenje pravima glazbenika i autora i suradnja sa specijaliziranim organizacijama u tom području, a treća je Nagrada Porin. Upravo je lanjski Porin koji je prvi puta vodio Darko Bakić, pokazao kako se ta, ponešto uspavana nagrada ponovo može lako pretvoriti u medijima i publici izazovan i spektakularan show.

Prvi rezultati djelovanja već su vidljivi u medijima. Primjerice, u cilju poboljšanja statusa hrvatske glazbe na televiziji, najveća podrška došla je s HRT–a gdje je na drugom programu hrvatska glazba prisutna svakodnevno u noćnom programu. Čelnici IHG–a pregovaraju i s drugim televizijskim kućama...

Sudeći po imenima ljudi koji su već sad uključeni u njegovu organizaciju i formiranje, treba se nadati da će IHG biti puno više od pukih dobrih namjera, zabilježenih u Statutu. Vrijeme u kojemu živimo, ekonomska kriza i tehničke promjene kroz koje prolaze glazbeni mediji samo su neki od izazova koji stoje pred IHG–om,

Imena su garancija uspjeha

I

nstitutom hrvatske glazbe upravljat će Upravni odbor, u koji su ušla tri istaknuta pojedinca iz svake od tri osnivačke udruge. Tako su iz HDS–a članovi Antun Tomislav Šaban, Ante Pecotić i Mladen Tarbuk, iz Hrvatske glazbene unije Paolo Sfeci, Neven Frangeš i Nikša Bratoš, a Hrvatsku diskografsku udrugu predstavljaju Boris Horvat, Danko Stefanović i Branko Komljenović. Prvi predsjednik IHG–a je Goran Končar, direktor je Želimir Babogredac, a glavni tajnik Darko Bakić.

Dopredsjednici su Paolo Sfeci, Danko Stefanović i Antun Tomislav Šaban.

a glazbenici i autori nesumnjivo imaju pravo na egzistenciju, u čemu im od velike pomoći može biti upravo novi Institut hrvatske glazbe.

3. SVJETSKI SUMMIT O AUTORSKOM PRAVU

»STVARANJE — SPAJANJE — POŠTIVANJE«, VRIJEDNOST STVARALAŠTVA / STVARANJE VRIJEDNOSTI U DIGITALNOJ EKONOMIJI Svjetski priznati autori, dužnosnici — među kojima i hrvatski predsjednik Ivo Josipović, kao i glavni predstavnici industrija koje djeluju u digitalnom okružju, okupit će se u Bruxellesu 7. i 8. lipnja kako bi izmijenili ideje i raspravljali o budućnosti intelektualnog vlasništva i sadržaja (glazba, knjige, filmovi, slike...) u digitalnom okružju.

Piše: Marina Ferić Jančić

eđunarodna konfederacija društava autora i skladatelja (CISAC), u čijemu članstvu je i HDS ZAMP, objavila je glavne teme i govornike 3. svjetskog Summita o autorskom pravu koji će se 7. i 8. lipnja održati u prijestolnici EU Bruxellesu gdje su upravo u tijeku razmatranja propisa s područja autorskog prava, kolektivnog ostvarivanja prava i digitalne ekonomije.

M

Slogan ovogodišnjeg Summita »Vrijednost stvaralaštva / stvaranje vrijednosti u digitalnoj ekonomiji« obuhvaća tri glavne teme o kojima će se na Summitu raspravljati: Stvaranje (Globalni »eko–sustav« za autore i industrije utemeljene na autorskom radu), Spajanje (Digitalna ekonomija i novi poslovni modeli) te Poštivanje (prava autora, propisi i socijalno okružje).

Dosad potvrđeni glavni govornici Summita su skladatelj i hrvatski predsjednik Ivo Josipović, Neelie Kroes, potpredsjednica Europske Komisije i povjerenica za digitalnu Agendu, Hervé di Rosa, europski povjerenik za jedinstveno tržište i usluge, slikar i potpredsjed-

cant 167 05.indd 10

nik CISAC–a, Roger Faxon, izvršni direktor EMI–a, Robin Gibb, skladatelj i pjevač (koji je ujedno i predsjednik CISAC–a), Francis Gurry, glavni direktor Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo te Arnaud Nourry, predsjednik i izvršni direktor izdavačke kuće Hachette Livre.

jedinstvenim događajem«, izjavio je Robin Gibb, predsjednik CISAC–a, poznati pjevač i skladatelj te dodao kako se sustav kolektivnog ostvarivanja prava nalazi na raskrižju putova — ispravan put u budućnost upravo je onaj koji ne vodi u kratkoročni komercijalni dobitak, već onaj koji će osigurati razvoj sustava koji je prema svim sudionicima fer te je upravo zato i trajno održiv.

Više od stotinu ostalih dosad potvrđenih govornika, na ovogodišnjem Summitu svakako ukazuje na potrebu vođenja konstruktivnog dijaloga o važnosti autorsko–pravne zaštite i mogućnostima distribucije autorskih djela u digitalnom okružju.

Komentirajući netom objavljene teme svjetskog Summita o autorskom pravu, Nenad Marčec, glavni direktor HDS ZAMP–a, izjavio je: »Otvoreni i argumentirani dijalog svih onih koji stvaraju, djeluju i posluju u digitalnom okružju i sagledavanje stvari iz više aspekata izuzetno su važni, pogotovo u trenutku promjena koje će na neki način odrediti budućnost svih. Važno je također prepoznati da bogatstvo europskog i svjetskog glazbenog repertoara leži i u činjenici da su oba sastavljena od velikog broja srednjih i malih prepoznatljivih nacionalnih repertoara koji stvaraju jedinstvenu kulturnu raznolikost.

Upravo zato u budućnosti svakako treba omogućiti i njihov daljnji razvoj.« Glavni direktor HDS ZAMP–a Nenad Marčec ujedno obnaša i dužnost predsjednika Europskog vijeća CISAC–a. Ovo Vijeće unutar međunarodne konfederacije društava autora i skladatelja okuplja 80–ak društava za zaštitu autorskih prava s područja glazbe, drame, književnosti, audiovizualnih djela, fotografije i likovne umjetnosti iz svih europskih država, koordinira njihov rad i razvija suradnju posebno vezano uz aktivnosti Europskog parlamenta i Europske Komisije na području autorsko–pravne zaštite te svojim članovima pruža i profesionalnu potporu.

Dok se mogućnosti pristupa sadržajima čine beskonačne i, s gledišta potrošača gotovo besplatne, gdje i na koji način se može ostvariti vrijednost korištenja i distribucije sadržaja? Koji će modeli osigurati značajnu korist i naknadu vlasnicima prava?

Nalazi li se odgovor u »Oblaku«? Koji su najbolji sustavi za osiguravanje odgovarajuće naknade vlasnicima prava? Kakvu ulogu imaju ISP–ovi? Kako se stvaratelji uklapaju u taj novi »eko–sustav«? — pitanja su o kojima će na Summitu svakako biti riječi. »Nove digitalne ekonomije ne bi postojale bez djela autora; budućnost treba biti utemeljena na pravednom balansu između prava autora i prava korisnika. To je upravo ono na što se i odnosi slogan ovogodišnjeg Summita »Stvaranje — Spajanje — Poštivanje«, komentirao je Robert Hooijer, v.d. glavnog direktora CISAC–a. »Glas samih autora rijetko se čuje kada je riječ o zaštiti autorskih prava u digitalnom okružju — upravo je sudjelovanje autora na ovom Summitu ono što ga čini

Opširnije o Summitu, detalje programa i registracije potražite na www.copyrightsummit.com

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP

IHG IHG IHG IHG IHG IHG IHG IHG IHG IHG IHG IHG IHG IHG IHG IHG IHG IHG IHG IHG IHG IHG

10

PIJANIST ALJOŠA JURINIĆ DOBITNIK NAGRADE IVO VULJEVIĆ ijanist Aljoša Jurinić dobitnik je Nagrade Ivo Vuljević Hrvatske glazbene mladeži za najistaknutije glazbeno ostvarenje mladoga glazbenika u 2010. godini. Odluku je donio ocjenjivački sud u sastavu: Naima Balić, Tonči Bilić, Eva Sedak i Berislav Šipuš, a svečanost dodjele održana je 29. prosinca 2010. u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, na samom početku proslave Dana dvorane. Nastupu nagrađenog glazbenika prethodio je govor Berislava Šipuša, predsjednika Hrvatske glazbene mladeži, a Nagradu mladom i perspektivnom umjetniku u iznosu od 18.000 kuna uručila je Iva Vujić Benjak, direktorica zagrebačke TIS GRUPE d.o.o., glavnoga sponzora Nagrade.

Aljoša Jurinić (Zagreb, 1989.) student je četvrte godine klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Rubena Dalibaltayana i na Universität für Musik und darstellende Kunst u Beču u klasi prof. Noela Floresa. Osnovno i srednje glazbeno obrazovanje stekao je u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu u klasi prof. Jasne Rebe. Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za akademsku godinu 2008./2009. te je višestruko je nagrađivan na državnim i međunarodnim natjecanjima. Prošle je godine sudjelovao na 16. međunarodnom pijanističkom natjecanju Fryderyk Chopin u Varšavi.

Održao je brojne recitale te nastupao uz pratnju orkestara u zemlji i inozemstvu. (B.P.K.)

P

DOBITNICI POTPORE FONDA RUDOLF I MARGITA MATZ ZA MLADE SKLADATELJE rvatsko društvo skladatelja odabralo je dobitnike potpore iz Fonda Rudolf i Margita Matz za mlade skladatelje u 2011. godini. To su Ivan Josip Skender, Bianca Ban, Pavle Sviličić, Tibor Szirovicza i Danijel Legin. Fond je utemeljen 2009. na temelju oporuke bračnog para Matz. Na ovogodišnji natječaj pristiglo je deset prijava, a članovi Stručnog povjerenstva — Zoran Juranić, Silvio Foretić i Tomislav Uhlik — predložili su nositelje pet stipendija koje su potvrđene odlukom Predsjedništva Hrvatskog društva skladatelja. Stipendije pojedinačno iznose 22.000 kuna. (B.P.K.)

H

PIJANIST BRUNO VLAHEK PROGLAŠEN MLADIM GLAZBENIKOM GODINE sklopu Filharmonijskog bala u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, krajem prosinca tradicionalno je dodijeljena Nagrada Mladi glazbenik godine Zagrebačke filharmonije i Hrvatske poštanske banke. Prestižni naslov nakon niza sjajnih glazbenika, ponio je 24–godišnji pijanist i skladatelj Bruno Vlahek. Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Mladen Janjanin, predsjednik, Vesna Strenja, Miljenko Puljić, Dražen Siriščević, Ivan Repušić i Zlatko Madžar, dodijelilo je respektabilnu Nagradu Zagrepčaninu Bruni Vlaheku, uvažavajući njegovu svestranost i dosadašnje umjetničke dosege, s osobitim naglaskom na uspjehe ostvarene u prošloj godini. Uz novčani dio (70.000 kuna), Nagrada uključuje i nastup sa Zagrebačkom filharmonijom. (B.P.K.)

U

HRVATSKA MISA BORISA PAPANDOPULA U KRAKOVU bor Krakovske filharmonije pod ravnanjem maestra Vladimira Kranjčevića, 16. siječnja 2011. u Velikoj dvorani Krakovske filharmonije izveo je Hrvatsku misu u d–molu op. 86 Borisa Papandopula. Bila je to prva izvedba djela izvan granica Hrvatske, popraćena velikim zanimanjem poljske publike, a koja je ostvarena zahvaljujući suradnji šefa dirigenta Krakovske filharmonije Pawela Przytockog i Nevena Valenta, umjetničkog ravnatelja Festivala Sv. Marka. U izvedbi Hrvatske mise, uz najistaknutiji poljski profesionalni zbor, sudjelovali su sopranistica Aleksandra Buczek, altistica Małgorzata Plewniak, tenor Józef Dwojak i bariton Leszek Skrla. (B.P.K.)

Z

ZAGREBAČKI GITARISTIČKI KVARTET OTVORIO DANE HRVATSKE GLAZBE U DANSKOJ agrebački gitaristički kvartet u sastavu: Tomislav Vasilj, Krunoslav Pehar, Melita Ivković i Frane Verbanac otvorio je Dane hrvatske glazbe u Danskoj u organizaciji Veleposlanstva Republike Hrvatske u Danskoj i danskog Schubertovog društva. Koncert je održan 28. siječnja u Kristijanovoj crkvi u Kopenhagenu. Tom je prigodom Kvartet, uz djela Bacha, Turine, Petersona i Pjesme sefardskih Židova, izveo Sambu Ive Josipovića koju je skladatelj ekskluzivno obradio za ansambl.

Zagrebački gitaristički kvartet redovito koncertira diljem svijeta, predstavljajući i praizvodeći djela suvremenih hrvatskih skladatelja. (B.P.K.)

Z

23-Mar-11 12:37:54 PM

11

BROJ 167, OŽUJAK 2011.

OBLJETNICE

OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE

UOČI TRI PRAIZVEDBE NOVIH HRVATSKIH OPERA NA 26. MUZIČKOM BIENNALU ZAGREB 2011.

1911. — godina opernih praizvedbi 100. Obljetnica nastanka dviju antologijskih hrvatskih opera — Oganj Blagoja Berse i Povratak Josipa Hatzea u svjetlu onodobne kritike Piše: Marija Barbieri Sve je učinjeno kako bi se kazalište dostojno predstavilo mnogobrojnim stranim stručnjacima koji su došli na praizvedbu. Dirigirao je Milan Zuna (1881.–1960.), češki dirigent i violinist koji je u Zagrebu djelovao od 1909. do 1912. kao dirigent Opere i simfonijskih koncerata. Redatelj je bio Ivo pl.

Raić (1881.–1931.), glumac, dramski i operni redatelj velikog znanja, iskustva i istančana ukusa koji je znatno pridonio razvoju operne režije. Glavne su uloge pjevali vodeći zagrebački operni prvaci: Lenku, sjajan dramski sopran Mira Korošec (1882.–1963.), Hellwinga zacijelo najveći hrvatski dramski bariton međunarodnog ugleda Marko Vušković (1877.–1960.), a Roberta veliki dramski tenor, u Zagrebu omiljeni »Jazbec«, Stanislav Jastrzebski (1879.–1921.). Nazočni su bili izvjestitelji zagrebačkih novina Hrvatski pokret, Narodne novine, Hrvatska sloboda, Agramer Tagblatt, Agramer Zeitung, Novosti, Obzor i Hrvatsko pravo, splitskog Našeg jedinstva, bečkih Neues Wiener Tagblatt i Neue Freie Presse, budimpeštanskih Pester Lloyd i Magyar Hirlap te ljubljanskog Jutra. Toliko puta citirana muzika strojeva iz trećega čina bila je apsolutna novost za zagrebačku glazbenu sredinu, i ne samo za nju.

Podsjetimo se da je Pacific 231 Arthura Honeggera nastao mnogo kasnije, 1923., a Ljevaonica željeza, izvorno završni stavak baletne suite Čelik ruskoga skladatelja Aleksandra Mosolova praizvedena je 1927. godine.

Blagoje Bersa

rvo tromjesečje godine 1911. donijelo je dvije operne praizvedbe poslije kojih ništa više u hrvatskoj glazbi nije bilo isto kao prije. Ivan pl. Zajc obilježio je prvo djelovanje Hrvatske opere uglavnom svojim djelima, drugo razdoblje bilo je prekratko za neki sustavan rad koji bi donio rezultate u autorskom pogledu i tek je treća uspostava Opere pod upravom Srećka Albinija (1869.–1933.), s prvorazrednim ansamblom solista i dirigenata, dala zamaha ne samo opernoj reprodukciji nego i opernom stvaralaštvu. Sredinom druge sezone, 12. siječnja 1911. došao je 37–godišnji Blagoje Bersa (1873.–1934.), diplomirani student bečkog Konzervatorija (1899.) sa svojim Ognjem. Bersa je tada bio umjetnički savjetnik nakladničke kuće Doblinger za koju je redigirao i orkestrirao mnoga djela. Posredstvom Srećka Albinija koji je tada također djelovao u Beču, došao je do libreta Der Eisenhammer poznatog libretista onoga doba Alfreda Marije Willnera (1859.–1929.). Rano industrijsko doba Efektan Willnerov libreto, pun Nije samo muzika strojeva bila novost. snažnih dramskih zapleta i zna- Nova je bila, tada u našim operama nelački gradiranih vrhunaca, s vje- poznata, majstorska Bersina instrumenšto izrađenim kontrastima i oštro tacija, a i posve nova tema, problematika ocrtanim likovima, pružao je Ber- industrijskog doba, doduše smještena u si sve što je želio: socijalnu dramu, njegovu vrlo ranu fazu, u kojoj je pojam ali bez snažnog socijalnog naboja, stroja povezan s pojmom zla. s mračnim nordijskim ugođajem ibsenovskih drama, ali s primje- Mnogobrojni kritičari ocijenili su prasom romantike, s dramatskim izvedbu Ognja kao događaj, istaknuli njegov na skroz mosadržajem deran, u operi dokoji ne zavrije samo muzika sad neiscrpljen sujet šava tragično strojeva bila novost. i glazbu koja mu se nego sretno, Nova je bila, tada u s wagnerov- našim operama nepoznata, posvema prilagodjuje kao i izvedbu bez priskim motivom majstorska Bersina govora. I slavni Anisk upljenja instrumentacija, a i posve tun Gustav Matoš putem ljuba- nova tema, problematika vi, samilosti industrijskog doba, doduše posvetio mu je 13. siječnja u Hrvatskoj ili žrtve čiste smještena u njegovu vrlo slobodi vrlo dug osvrt žene, s liri- ranu fazu, u kojoj je pojam sa zanimljivim zapakom toplim stroja povezan s pojmom žanjima. Citirajmo bojama ocr- zla. samo neka: »Glavna tanoga božićimpresija opere je ta, nog prizora s djecom. Unatoč skladateljevim da je briljantni orkestralni dio mnogo nastojanjima da opera pod svojim sjajniji no vokalni dio. Bersa je prije sveoriginalnim naslovom (Der Eisen- ga simfoničar.(...) Oganj je uspjeliji kao hammer — dr. Gustav Šamšalović simfonija no kao opera. Neke partije u svojemu Rječniku prevodi ga kao (uvertira, pa cieli III. čin) su upravo nekovnica željeza; u libretu koji je na nadkriljivo orkestrirane, pored sve djehrvatski preveo Ferdo Živko Mi- limične fragmentarnosti. Umjetnička ler naslovljen je kao Oganj) bude vriednost Ognja je dakle neosporiva. To praizvedena u Beču, njezina prva je ustvari prva UMJETNIČKA opera izvedba bila je u Kraljevskom ze- visokog i modernog stila, koju stvori maljskom hrvatskom kazalištu Hrvat. (...) Oganj je svakako sjajno simu Zagrebu. Pripremala se s naj- fonijsko djelo.« većom pomnjom, orkestar je bio Oganj je doista kozmopolitskoga kaznatno pojačan, dekoracije su bile raktera, s malo elemenata specifično iz bečkog ateljea Blaschke&Co. nacionalnog, što proizlazi iz nespornog

P

cant 167 05.indd 11

N

utjecaja wagnerizma i verizma, ali je u svakom pogledu majstorski razrađeno i dostiže razinu tadašnje najbolje europske operne produkcije. U svojoj je strukturi sinteza opere i glazbene drame.Vrhunski poznavatelj kompozicijske tehnike i instrumentacije pod utjecajem njemačke glazbe i srednjoeuropskoga glazbenog idioma, Bersa ipak nije mogao prikriti svoje mediteransko podrijetlo koje se očituje u širokoj raspjevanoj melodici, nježnoj lirici prožetoj toplinom i mekoćom osjećaja.

Svojim opusom Bersa je otvorio put hrvatskoj glazbenoj moderni. Na kraju Zajčeva razdoblja, kada je, kako pravilno primjećuje Marija Kuntarić u svojoj diplomskoj radnji o skladatelju iz 1953. godine, prijetila opasnost da se sva naša kompozitorska produkcija ne izrodi u diletantizam, svojom je tehničkom spremom, a osobito instrumentacijom podignuo našu glazbu na europsku razinu.

Mascagnijeva čestitka Nepuna dva i pol mjeseca kasnije, 21. ožujka, hrvatska glazba je s »glazbenom dramom u jednom činu« Povratak potvrdila prik ljučak europskoj glazbi. Njegov je autor bio 32–godišnji Josip Hatze(1879.– 1959.), diplomirani student Pietra Mascagnija na Konzervatoiju u Pesaru (1902.). Troje protagonista bilo je isto kao u Ognju — Mira Korošec pjevala je Jelu, Stanislav Jastrzebski bio je Ivo, a Marko Vušković Stanko. Dirigirao je Milan Zuna.

Povratak je nastao prema istoimenoj drami istaknutog hrvatskog književnika Srđana Tucića (1873.–1940.) koji je prema njoj napisao i libreto te operu režirao. Kad mu je poslao partituru Povratka, Pietro Mascagni uputio je brzojavnu čestitku svojemu bivšem učeniku: »Mogu izraziti samo riječi pohvale i zadovoljstva, jer je vaša opera dostojna vaših studija i istodobno najočitiji dokaz vašeg umjetničkog talenta izraženog u svim vašim skladbama. U vašoj je operi dramski element izražen pomoću umjetnosti zvukova te sam siguran da će kazališni uspjeh biti izvrstan.«

obilježje, nego je južnjački, mediteranski raspjevana. Pijevnom melodijom on crta sukobe, odnose i osjećaje svojih junaka, a u orkestralnom tkivu otkriva se kao spretan dramatičar s velikim smislom za scenske orkestralne gradacije.

Veristička koncepcija djela najizrazitije se ogleda u intermezzu, u kojemu se smiruje napetost, da bi poslije njega glazbeno–scenska radnja krenula još silovitijim tempom.

Dinamičnost radnje i pokretljivost likova u scenskom, psihološkom i glazbenom pogledu, osobine su vrijedne svake pozornosti koje se rijetko susreću i u znatno kasnijim djelima naše glazbene scene u tako uvjerljivom obliku, tako uravnoteženo i tako zgusnuto.

Dvie zviezde velikog sjaja Osvrti iz onodobnog tiska zorno svjedoče kakve su goleme promjene u hrvatsku glazbu unijele Bersina i Hatzeova opera. Autor koji se potpisuje inicijalom C–ić pisao je u Hrvatskom pravu: »Ni o čem se nije govorilo, no o Bersinom Ognju i Hatzeovom Povratku. Nije ni čudo: Bersa i Hatze dvie su zviezde velikog sjaja, od kojih svaka sjaji posebnom bojom. Hatze ima više topline, on je veći lirik no dramatik, dok naprotiv Bersa traži dramatske efekte, a ima manje lirike. Hatze je utoliko sretniji, što izbjegava oduge preludije, interludije i postludije. Bersina glasba ostavlja dublji dojam (ma da ne ima dublje glasbene invencije), dok Hatzeova prije osvaja. Bersa je subjektivan skladatelj, Hatze je naprotiv objektivan. Bersa ne daje pažnje ni kvantiteti ni kvaliteti (ritam — harmonija) svojih melodija, zato mu melodije nemaju originalnih intervala, a i ritmika je njihova monotona, dok Hatze naprotiv podaje tonu veliku važnost. Bersa živi sa svojom umjetnošću u Beču, a Hatzeova umjetnost voli da se grije na južnjačkom (bolje talijanskom) suncu. (..) Hatze je veoma darovit skladatelj. Posjeduje u sebi

mnogo fantazije, vješt je harmoničar i dobar instrumentator.« Nemoguće je citirati sve mnogobrojne osvrte u onodobnom zagrebačkom tisku, ali valja navesti i dio onoga u Novostima koji je, kao i većina drugih, objavljen dan nakon praizvedbe: »Melodija svuda — ali i svuda na pravome mjestu. (...) Od časa kad stupa Ivo na pozornicu, veliki štil dramske glazbe zavlada operom. U stilu Mascagnija i zadnje sjajne epohe Verdievog Otela. Deklamacija muzikalna, uvijek na melodičkoj bazi, dosiže tu vrhunac snage i izražaja. Mislimo da nijednome našemu skladatelju nije do sada pošlo za rukom tako sliti muzikalnu frazu sa dramskom situacijom kao Hatzeu. (...) Dok je Bersa izabrao put velikih germanskih simfonista, Hatze otvara vrata melodiji i stavlja je na prijestolju kao vladaricu. Nema prispodobe među ta dva genrea, ali ima sličnosti u iskrenosti i u ozbiljnosti s kojom su se ta naša dva komponista dala na svoj težak i slavan posao.« Antun Gustav Matoš pisao je u Hrvatskoj slobodi dan kasnije: »Uspjeh opere bijaše upravo triumfalan. Publiku je osvojio taj rapidni dramski crescendo te bujne lirike, što djeluje zbijenom modernošću kakve krvave Vergine ili Meriméove novele. I muzikalne skeptike je kao vihor osvojila ta strastna muzika i Hatze je doživio nezapamćeno i spontano slavlje u kući, koja je u njemu osjetila nasljednika Lisinskovog.«

Povratak je bio prvo hrvatsko glazbeno–scensko djelo sa suvremenom tematikom i našom glazbom, prvi uspjeli primjer verističke glazbeno–scenske ekspresivnosti u Hrvatskoj. Tema nevjere i ljubomore toliko upotrebljavana u mnogim opernim djelima, ovdje se proširuje i dopunjuje temom žrtve. Ivo odlazi u tuđinu da priskrbi za svoju obitelj i u mukotrpnom radu gubi dio tijela — ruku. Po izvanjskom rasporedu, po koncepciji i po nekim melodijskim i skladateljskim osobinama donekle je blizak Mascagnijevoj Cavalleriji rusticani. Skladan je u jednome činu čije su dvije slike odvojene intermezzom.

Stjecajem okolnosti i Povratak se, kao i Bersin Oganj, događa na Badnjak (Oganj se nastavlja u božićno jutro). No drukčije završava. Bersa svoje djelo završava pomirbom, Hatze tragedijom. Radnja opere događa se u slavonskom selu naših dana. Melodika, glavno Hatzeovo sredstvo izražavanja, ne nosi specifično

Josip Hatze

23-Mar-11 12:37:54 PM

12

NATJEČAJ za nove skladbe koje nisu prije objavljene niti izvedene, a namijenjene su amaterskim pjevačkim zborovima bez instrumentalne pratnje u trajanju od 2 do 4 minute. Tekst skladbe mora biti na hrvatskom jeziku.

Obvezno je navesti autora ili izvor teksta.

Radove treba poslati do 1. rujna 2011. godine na adresu Hrvatskog sabora kulture, Ulica kralja Zvonimira 17/IV, 10000 Zagreb, s naznakom Natječaj za pjevačke zborove.

Sve prispjele radove ocijenit će Stručno povjerenstvo i odlučiti o dodjeli sljedećih nagrada: nagrada: 2.000,00 kn neto nagrada: 1.000,00 kn neto

NATJEČAJ za nove skladbe koje nisu prije objavljene niti izvedene, a namijenjene su amaterskim puhačkim orkestrima u trajanju od 4 do 6 minuta. Preporuča se korištenje suvremenih stilističkih sredstava.

Radove treba poslati do 1. rujna 2011. godine na adresu Hrvatskog sabora kulture, Ulica kralja Zvonimira 17/IV, 10000 Zagreb, s naznakom Natječaj za puhačke orkestre.

Maksimalni dopušteni sastav orkestra: 1 Picc., 2 Fl., 1 Ob., 1 Cl. in Es, 3 Cl., 1 S.sax, 2 A.sax, 2 T.sax., 1 B.sax, 2 Flic., 4 Tr., 2 Euph (Ten. i Bar.), 4 Hrn. (Es / F) , 3 Tbn, 2 Tb. (F i B), Ptt. , Gr. C., T . mil. i alternativno (nije obavezno) drums, ritam i bas gitara, klavir, orgulje i ksilofon. Za instrumente koji se rijetko sviraju u amaterskom puhačkom orkestru, a dio su predložene partiture, preporučujemo ponuditi zamjenske instrumente kako bi skladba bila što prikladnija amaterskom puhačkom orkestru.

Sve prispjele radove ocijenit će Stručno povjerenstvo i odlučiti o dodjeli sljedećih nagrada: nagrada: 7.000,00 kn neto nagrada: 3.000,00 kn neto

NATJEČAJ za novu skladbu koja nije prije objavljena niti izvedena, a namijenjena je amaterskim tamburaškim orkestrima u trajanju od 3 do 4 minute.

Radove treba poslati do 1. rujna 2011. godine na adresu Hrvatskog sabora kulture, Ulica kralja Zvonimira 17/IV, 10000 Zagreb, s naznakom Natječaj za tamburaške orkestre.

Sve prispjele radove ocijenit će Stručno povjerenstvo i odlučiti o dodjeli nagrade u iznosu od 4.000,00 kn neto.

Pravila Natječaja: Prijavi se prilažu tri primjerka partiture u čitkom rukopisu ili kompjuterskom ispisu.

Slanjem skladbe autori jamče originalnost prijavljenog djela te da ono nije ranije bilo javno izvedeno i objavljeno. Radovi primljeni na Natječaj ne vraćaju se autorima. Neće se prihvatiti skladbe prijavljene na prethodne Natječaje Hrvatskog sabora kulture.

Natječajem nagrađeni autori prenose na Hrvatski sabor kulture pravo tiskanja i distribucije, snimanja, izdavanja i stavljanja u promet nosača zvuka, prve javne izvedbe te prijenos putem radija i televizije. Sva ostala prava ostaju autorima prema Zakonu o autorskom i srodnim pravima. Autor nema pravo jednostrano povući odabranu skladbu.

Poželjna je, no nije obavezna, demo snimka skladbi. Molimo autore da skladbe potpisuju isključivo šifrom, a osobne podatke, s nazivom šifre, prilože u posebnoj, zatvorenoj kuverti. Radovi koji ne udovoljavaju navedenim uvjetima neće biti uzeti u razmatranje.

Nagrade autorima bit će isplaćene nakon predaje partitura i dionica u čitkom rukopisu ili kompjuterskom ispisu (nije obavezan).

Za detaljnije informacije možete kontaktirati na telefon 01/455–6885 i na mail tajnik@ hrsk.hr. Rezultati Natječaja bit će objavljeni krajem 2011. na web stranici Hrvatskog sabora kulture: www.hrsk.hr

cant 167 05.indd 12

Prijateljstvo kao polazište za vrsno muziciranje Piše: dr. sc. Zdenke Weber

Marija Pavlović i Martina Filjak

osač zvuka sa simboličnim nazivom Glazba...prijateljstvo koji je objavio Cantus, bio je predstavljen 27. prosinca 2010. godine u zaprešićkom baroknom dvorcu Lužnica, a njegov su izlazak u javnost zajedno organizirali Marijin dvor Lužnica i tvrtka LifeStyle.

Atmosfera je bila doista jedinstvena. U slikovitom okruženju božićnih ukrasa i u idiličnom raspoloženju predbožićnoga slavlja, predstavile su se dvije odlične mlade glazbenice, klarinetistica Marija Pavlović i pijanistica Martina Filjak koje je povezalo »glazbeno prijateljstvo«, a rezultat je njihov prvi zajednički CD.

N

Riječ je o dvjema nedvojbeno posebno nadarenim hrvatskim glazbenicama mlađe generacije, a njihovi dosadašnji životopisi sadrže već osvojene brojne nagrade na međunarodnim natjecanjima, kao i već ostvarene zavidne karijere na hrvatskim i inozemnim koncertnim podijima. Obje su naobrazbu stekle na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, da bi potom krenule na usavršavanja kod uglednih svjetskih pedagoga, Marija Pavlović na salzburški Mozarteum (u razredu Aloisa Brandhofera), a Martina Filjak na bečki Konzervatorij (u re-

NATJEČAJ

NATJEČAJ ZA NOVE SKLADBE NA FESTIVALU ZABAVNE GLAZBE

SPLIT 2011.

Uvjeti 1. Skladbe upućene na Natječaj moraju se temeljiti na izvorištima dalmatinskog (mediteranskog) melosa kao zabavna pjesma ili kao pjesma slobodnog glazbenog oblika, uz korištenje sredstava i postupaka svojstvenih suvremenoj zabavnoj, pop, rock ili folk glazbi.

2. Autori su dužni voditi računa o kvaliteti stihova, jer se glazba i stihovi ocjenjuju kao jedinstveno djelo. Stihovi mogu biti pisani na čakavskom dijalektu i na standardnom književnom jeziku.

3. Autor je dužan dostaviti: – naziv skladbe – ime i prezime autora s točnom adresama te kontakt informacijama – tri primjerka stihova – ogledni kvalitetni radni snimak na CD–u 4. Skladbe koje selekcijska komisija odabere izvest će se na Festivalu zabavne glazbe Split 2011. od 7. do 9. srpnja 2011. godine na

nomiranoj klasi za soliste Mi Kyung Kim u Hannoveru). Dakako, pijanistici Martini Filjak bilo je, već samom činjenicom da muzicira na izrazito solističkom instrumentu, lakše ostvariti solističku karijeru i u njezinom su muziciranju već mogli uživati ljubitelji pijanističkoga umijeća diljem svijeta. Također je impozantan broj pobjeda koje je osvojila na svjetskim natjecanjima, a do sada je već i u Hrvatskoj ovjenčana priznanjima kao što su Nagrada Milka Trnina HDGU–a, godišnja »Nagrada Vladimir Nazor« te Orlando za nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama.

Sve što do nas dopire o svjetskim uspjesima pijanistice dokazuje izuzetno razgranatu karijeru i upravo je za Martinu Filjak moguće reći da se doista najprodornije uspinje na svjetskoj ljestvici vrhunskih glazbenika. U visoku kvalitetu muziciranja mogli smo se u više navrata uvjeriti i u Zagrebu, a kritika, jednako hrvatska kao i inozemna, prati Martinine nastupe s najvišim ocjenama i pohvalama.

Zajednički CD, prema riječima umjetnica, bio je potaknut željom da javnosti predstave rjeđe izvođena djela za klarinet i klavir. Na koncertu u dvorcu Lužnica izvele su djela R. Schumanna, C. Debussyja, P. Bergama i F. Poulenca kojima su predstavile visoko postavljene standarde izvođenja i dosluha u interpretacijama koje ih predstavljaju kao tehnički spremne i glazbenički krajnje impresivne umjetnice. Klarinetistica Marija Pavlović oduševljava senzibilnim pianima i pokretljivošću bravura koje postiže na glazbalu te je u Bergamovoj skladbi znatne tehničke zahtjevnosti i u nadahnutoj Debussyevoj Rapsodiji demonstrirala virtuozitet visokih dometa. Pijanistica Martina Filjak muzikalnom se podatnošću pridruživala izvedbama čije je jedinstvo ugođaja bilo najbolji dokaz sjajne uvježbanosti dua. Njihovo je muziciranje »u živo« bilo veliki poticaj za daljnja slušanja CD–a koji je ostvaren uz podršku tonskih majstore Luku Rojca i Krešimira Seletkovića te producenta Petka K. Mlinca.

Trgu Republike u Splitu, uz Festivalski orkestar i pjevanje uživo.

5. Natječaj je otvoren do 31. travnja 2011. godine, a radovi se dostavljaju preporučenom pošiljkom na adresu: Dalmacija koncert d.o.o., Trg Republike 1, 21000 Split, s naznakom (Za Natječaj FZG Split ’11.) ili na e–mail: natjecaj@splitskifestival.hr (mp3 + tekst) 6. Slanjem skladbi na Natječaj autori jamče da skladbe nisu ranije objavljene, javno izvedene i da su isključivi nositelji autorskih prava. U slučaju bilo kakvih sudskih sporova po ovom pitanju, svu odgovornost i nanesenu štetu snosi autor. Autori nemaju pravo naknadnog povlačenja odabranih skladbi.

7. Autori odabranih skladbi dužni su prihvatiti sugestije u glazbi i stihovima ako to organizator iz umjetničkih i programskih razloga bude zahtijevao.

8. Autori odabranih skladbi obvezuju se u roku od 15 dana od dana objavljivanja rezultata Natječaja potpisati s organizatorom nakladnički ugovor. Ukoliko to ne naprave, organizator pridržava pravo diskvalificirati predmetne skladbe.

9. Slanjem radova na Natječaj autori prihvaćaju sve natječajne uvjete i prenose pravo na organizatora da odabrane skladbe tiska u notnom izdanju, prvi put javno izvede, snimi na nosačima zvuka i slike, prenosi putem radija i TV te da ta prava prenese na treća lica. Sva ostala prava autor pridržava za sebe.

Informacije: Tel: +385 21 322 111, +385 21 322 233 e–mail: info@splitskifestival.hr info@dalmacijakoncert.hr www.splitskifestival.hr

CD izlog dr. sc. Zdenke Weber CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

javne i anonimne natječaje za 2011. godinu:

PROMOCIJA CD–A GLAZBA...PRIJATELJSTVO MARIJE PAVLOVIĆ I MARTINE FILJAK, BAROKNI DVORAC LUŽNICA U BLIZINI ZAPREŠIĆA, 27. PROSINCA 2010.

CD IZLOG

HRVATSKI SABOR KULTURE UZ FINANCIJSKU POTPORU MINISTARSTVA KULTURE RASPISUJE

DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA DISKOGRAFIJA

BROJ 167, OŽUJAK 2011.

IDA GAMULIN

MOJIH 25 GODINA (Croatia Records) od simboličnim nazivom Mojih 25 godina nakladnik Croatia Records objavio je trinaesti u nizu nosača zvuka sa snimkama izvedbi pijanistice Ide Gamulin, a ugledna je hrvatska glazbenica pod istim naslovom održala i svečarski koncert 18. studenog 2010. u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, nastup kojim je obilježila četvrt stoljeća umjetničke prisutnosti na koncertnim podijima. Novi CD predstavio je nakladnik, a poklonici pijanizma Ide Gamulin moći će uživati u interpretacijama Sonate br. 2 u fis–molu, op. 2 Johannesa Brahmsa, Sonate br. 4 u c–molu, op.

29 Sergeja Prokofjeva, Dolini Obermann Franza Liszta i klavirskoj minijaturi Zdenkin ples (skladba se u izvorniku zove Zdenkin striptiz i posvećena je skladateljevoj supruzi Zdenki) akademika Borisa Papandopula. Dvije od snimljenih skladbi, Lisztova i Papandopulova, bile su i na programu koncerta »u živo«. Koncert je održan pod p ok rov ite ljstvom Predsjednika Republike Hrvatske dr. Ive Josipovića u produkciji Koncertne dvorane i Artagenta koncertne poslovnice d.o.o., uz izložene plakate u foyeru dvorane, programske knjižice i CD–ove Ide Gamulin, kao dokument njezinih dosadašnjih uspjeha i gostovanja.

P

Splićanka rodom, diplomantica iz razreda akademika Jurice Muraja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, školovana na Visokoj glazbenoj školi »Franz Liszt« u Njemačkoj u klasi R. Kehrera te u Londonu gdje se usavršavala kod uglednih pijanista A. Brendela, J. Lilla, S. Kovacevicha i A. Fischer, ostvarila je uspješnu karijeru solistice, kao i glazbene pedagoginje. Danas je redovita profesorica klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, ali ne posustaje ni u javnim nastupima, gostujući u mnogim državama Europe i SAD–a. U njezinu životopisu ističu se na prvom mjestu nastupi u Velikoj Britaniji gdje je 1983. osvojila nagradu »Myra Hess«, što joj je otvorila vrata važnih londonskih koncertnih dvorana kao što su to Wigmore Hall, Purcell Room i St. Martin–in–the Fields. U Londonu je snimila i prvi LP za tvrtku EMI–Mava. Suradnja s nekadašnjim Jugotonom, danas Croatia Records, traje upravo od te 1983. i nanizao se doista impozantan broj snimljenih nosača zvuka koji svjedoče o, ne samo glazbeničkom daru, nego i zavidnoj upornosti, ustrajnosti i mogućnosti. obogaćivanja repertoara. Svakako u tome valja naglasiti pažnju koju Ida Gamulin kontinuirano posvećuje djelima hrvatske skladateljice Dore Pejačević, čiji je cjelokupni opus glasovirskih minijatura priredila za tisak.

Na novom CD–u okupljene su tri arhivske snimke: Brahmsovu Sonatu snimila je 1994. u Velikoj dvorani HNK Varaždin (snimatelj Darko Fiolić, producentica Vida Ramušćak), a Sonatu S. Prokofjeva i Lisztovu Dolinu Obermann snimila je 1983. u londonskom Studiju CBS (snimatelj Mike Ross). Jedino je Papandopulov Zdenkin ples nova snimka iz Hrvatskog glazbenog zavoda 2009. (snimatelj Zvonimir Pustički).

Već desetljećima prokušana i afirmirana u izvođenju klasičnog i romantičnog pijanističkog repertoara, iskazuje Ida Gamulin i ovim CD–om svoje velike afinitete prema djelima koje daje javnosti na prosudbu i za ponovljena slušanja. Osobitim se umjetničkim poniranjem upušta u Brahmsovu opsežnu Drugu sonatu i podaje joj obličja emocionalno proćućene interpretacije. I dok u glazbi S. Prokofjeva ističe njezinu izrazitu osmišljenost, kod Liszta nalazi dubinu proživljene bajronovske inspiracije i romantične uznesenosti, odgovarajući u svim situacijama velikoj tehničkoj zahtjevnosti partiture. Posebno pak oduševljava Papandopulova do sada nepoznata glasovirska minijatura koju je praizvela 14. srpnja 2006. na Osorskim glazbenim večerima, pune 44 godine nakon njezina nastanka. Kao što u komentaru navodi muzikologinja Sanja Raca, riječ je o skladbi koja je »potpuno tonalna, bogato ornamentirana, s modulacijama koje stvaraju harmonijsku napetost, ponavljajućim tonovima u diskantu, što poput kapi lagano dodiruju klavijaturu.« Ovaj intimni poklon supruzi Zdenki karakteristični je Papandopulov iskaz radosti i veselja koje je hrvatski glazbeni genij nalazio u plesu i opuštenoj atmosferi glazbe nadahnute jazzom. U interpretaciji Ide Gamulin djelo izranja u punoći inicijalne inspiracije i u iskrenosti njegovih »zavodljivih figura«.

23-Mar-11 12:37:54 PM

13

BROJ 167, OŽUJAK 2011.

(Cantus) ombinacija francuskih majstora, njemačke romantike, metrički ćudljiva rukopisa Igora Stravinskog i dvije partiture hrvatskih skladatelja, Petra Bergama i Anđelka Klobučara, glazbeni su sadržaj diskografskog prvijenca klarinetistice Marije Pavlović i pijanistice Martine Filjak. Izrastao iz njihove relativno kratke, ali intenzivne koncertne suradnje (od 2009.), album nazivom sugerira i njihove prijateljske odnose koji umjetničkoj suradnji daju dodatni naglasak. U hrvatskoj glazbenoj kulturi takve odnose osobito njeguju dva komorna ansambla — Zagrebački gitarski trio i Zagrebački kvartet saksofona, što pokazuje da međusobno prijateljstvo i razumijevanje skladno ide s umjetničkim interesima koji u njihovim slučajevima traju već 27, odnosno 22 godine.

K

Glazbenice su se odlučile za klasični izbor repertoara za klarinet i glasovir (Sonata Francisa Poulenca, Prva rapsodija Claudea Debussyja, Tri fantazije op. 73 Roberta Schumanna, Elegija Anđelka Klobučara), odnosno za klarinet solo (Concerto abreviato Petra Bergama, Tri komada Igora Stravinskog). Kvalitetne studijske snimke nastale 2009./’10. u Režiji 4 Hrvatskog radija i dobri tonski odnosi između glazbala, temelj su ugodna sudioništva u njihovim interpretacijama. Skladbe su složene prema načelu simboličnih teza i arza akcenata gdje se djela ranijih razdoblja susreću s novijim ostvarenjima, a vremenski ih uokviruje jedno stoljeće (razdoblje nastanka opusa kreće se od 1894. do 1966.). Za doprinos izvedbama nacionalne literature osobito je vrijedno dokumentiranje partitura Anđelka Klobučara i Petra Bergama. Njegov Concerto abreviato, obavezna literatura svakoga koncertantnog solista, posebno je zanimljiv jer je zabilježen i na netom objavljenom skladateljevu dvostrukom albumu istoga nakladnika, ali u izvedbi klarinetista Milka Pravdića. Tko čuje obje snimke uočit će različitost interpretacija, što ide u prilog skladbi i mogućnostima njezina izvedbena oblikovanja. Urednica izdanja je Đurđa Otržan, autorica teksta programske knjižice je dr. sc. Marija Bergamo, autori fotografija su Mare Milin i Robert Sever, a dizajn CD–a oblikovao je Luka Maras.

SIMFONIJSKI ORKESTAR HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE

8 DESETLJEĆA (1930. — 2000.)

(Cantus/HRT/HDS) vostruki album Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije predstavlja zvučni zapis niza arhivskih snimaka zabilježenih kroz više desetljeća, a objavljen je u povodu obilježavanja 80. obljetnice umjetničkog djelovanja Orkestra. Pomno osmišljeno i oblikovano, onako kako ansambl i zaslužuje u takvoj prigodi, izdanje donosi izbor iz opusa nekoliko generacija hrvatskih skladatelja. Intriga broja 8 (8 desetljeća — naziv CD–a) obuhvatila je isti broj umjetničkih imena, redom šefova dirigenata koji su uz ansambl, svaki na svoj način, stvarali povijest orkestralnog muziciranja u Hrvatskoj. To su Krešimir Šipuš, Josef Daniel, Milan Horvat, Oskar Danon, Uroš Lajovic, Vladimir Kranjčević, Pavle Dešpalj i Nikša Bareza.

D

cant 167 05.indd 13

Stjepana Šuleka, Koncert za timpane i orkestar Borisa Papandopula (sa solisticom Bonnie Lynn Adelson, prvom stranom glazbenicom na ovim prostorima, stalnom članicom ansambla i vrsnom timpanisticom — ostala je nezaboravna interpretkinja upravo tog djela u čijoj je praizvedbi sudjelovala 1969.) te prva hrvatska izvedba Epikurova vrta Ive Josipovića.

Izvrstan urednički posao koji nije bio lagan upravo zbog obilja materijala kojim Orkestar raspolaže, čine ova dva albuma poželjnim fono dokumentom, baš zbog snimki iz različitih razdoblja njegova djelovanja. Na svoj način, oba CD–a »govore« o svakom članu ansambla pojedinačno, što više o mnogim generacijama orkestralnih glazbenika koje su prošle kroz Orkestar, iako njihova imena nisu zabilježena.

Dakako da su tu i šefovi dirigenti i gošće solistice, ali ipak, ovo je prije svega počast glazbenicima i jednom glazbenom kolektivu koji je kroz 80 godina svojoj publici donio mnoga zadovoljstva i upoznao je s brojnim djelima hrvatskih skladatelja, jasno, uz »željezni« simfonijski repertoar i uopće interpretacije skladbi svjetskih suvremenih skladatelja. Preporuka je — čuvati izdanje koje ovoga trenutka nema takmaca među izvedbama simfonijske literature naših autora.

CD izlog dr. sc. Zdenke Weber BERISLAV ARLAVI

KLAVIRSKA GLAZBA BRUNE BJELINSKOG (Cantus/HDS) agrebački pijanist Berislav Arlavi (1974.) rado svoje znanje, umijeće i izvođačke sposobnosti stavlja u službu promoviranja djela hrvatskih skladatelja, pa je tako i njegov drugi CD posvećen isključivo djelima hrvatske glazbe za glasovir. Dok prvi, pod naslovom Hrvatski klasici, okuplja nekoliko uglednih imena, skladatelje Milka Kelemena, Ivu Maleca, Stjepana Šuleka i Brunu Bjelinskog, drugi CD predstavlja izbor djela iz klavirskog opusa Brune Bjelinskog (1909.–1992.) koja daju zanimljiv i nadahnjujući uvid u ostavštinu jednog od najuglednijih i najplodnijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća. Tonski zapisi su snimljeni u kolovozu 2009. u Linzu u studiju Sounddesign, producent je Peter Guschelbauer, mastering Studio–Šušnjevec, Zagreb, urednik Berislav Arlavi, a popratni je tekst napisala Erika Krpan.

Z

Berislav Arlavi je u 2009. godini u prigodi 100. obljetnice rođenja Brune Bjelinskog održao niz recitala s njegovim djelima i iz tog

glazbom trajna je radost koju je i on osjećao pišući nadasve bogat opus orkestralnih (čak 15 simfonija), koncertantnih, komornih, vokalnih, vokalno–instrumentalnih i glazbeno– scenskih ostvarenja (primjerice nezaboravna dječja opera Pčelica Maja ili genijalni balet Mačak u čizmama). Za njegovim partiturama posižu sve generacije interpreta koje su odavno nezaobilazni repertoar obrazovnog glazbenog curriculuma. Da je doista riječ o stvaralaštvu koje plijeni svojom dubokom emocionalnošću, širokim rasponom ugođaja, od razigrane radosti do mjestimičnih sjetnih raspoloženja, kao i o djelima satkanima u mašti autora koji je, vjeran tradiciji i nesklon eksperimentiranju, postojano pisao glazbu znatne tehničke zahtjevnosti i blisku slušateljima, možemo se uvjeriti i na novoizašlom CD–u Berislava Arlavija. Susrećemo se s pet djela — Sedam bagatela (1950.), Muzikom za djecu (1945.), Notama iz dječje glave (1973.), Partitom (1954.) i Trećom sonatom (1960.). U ukupnom trajanju od nešto više od 66 minuta, moguće je čuti presjek skladbi u rasponu od gotovo trideset godina. Pa ipak, u predočenim se djelima ne osjeća vremenski raspon budući da je Bjelinski trajno ostajao vjeran neoklasičnom stilu i klasičnoj tonalitetnosti otkrivajući tako neiscrpivu maštu velike melodijske, harmonijske, ritmičke i oblikovne invencije.

Berislav Arlavi vrsnim pijanizmom pri svladavanju tehničke zahtjevnosti, agogički izražajno i pouzdano muzikalno ozvučava odabrana djela ističući njihovu sadržajnost. Ako je za skladatelja »glazba (bila) jedna od najvećih radosti koje čovjek može doživjeti«, vjerovati je da će humanističke glazbene poruke snimljenih ostvarenja naći odjeka kod slušatelja te trajno poticati nove interprete da se prihvate uvježbavanja tog repertoara, nalazeći u njemu jednaku radost susreta u glazbi.

CD izlog Marije Barbieri MLADEN HÄUSLER MLADEN RAUKAR

Vokalne skladbe (Zaposlena/HRT/HDS) –ovi vokalne lirike u nas su toliko rijetki da svaki zaslužuje osobitu pozornost, bilo tematskim izborom ili kvalitetom ponuđenog. CD baritona Mladena Häuslera kompilacija je njegovih najboljih ostvarenja nastalih od 1969. do 1990. godine. Premda se na Muzičkoj akademiji velika pažnja posvećuje Liedu, on ipak ostaje svojina onih koji imaju daleko šire znanje od isključivo glazbenog. Vladati pjevačkom tehnikom i imati istančan senzibilitet za tu vrstu glazbe preduvjet je da joj se uopće pristupi. Dobro inerpretirati popijevku može samo pjevač široke opće naobrazbe i kulture koji k tome dobro poznaje jezik na kojemu je napisana (neovisno pjeva li je na izvorniku ili u prijevodu). Mladen Häusler diplomirao je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Marije Borčić i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je dugogodišnji urednik u Redakciji ozbiljne glazbe današnjeg Hrvatskog radija (tada Radio Zagreba), a zatim profesor solo pjevanja i pročelnik Odjela za pjevanje na Glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebu. Sve je to oblikovalo njegovu umjetničku osobnost jednog od malobrojnih hrvatskih majstora interpretacije popijevke.

CD

Prirodno je da je takav umjetnik mogao interpretirati širok izbor solo pjesama raznovrsnih stilskih zahtjeva i ugođaja, u rasponu od šarmantnih baroknih Ljubičica Alessandra Scarlattija do Tri duhovne pjesme za bariton i orgulje Alfreda Caselle, nastalih 1943., koje je prvi izveo u Hrvatskoj. Häusler ima ugodan lirski bariton svijetle boje za koji je i nastao najveći broj popijevaka. Njegova je muzikalnost naglašena, a umijeće stapanja riječi i tona, izraženo i s dobrom dikcijom, uzorno. Razvidno je to ne samo iz njegova potpunog razumijevanje teksta nego i iz dubokog poniranja u sadržaj i smisao što, naravno, dovodi do bogatstva u nijansiranju boja i dinamike, a slijedom toga do postizanja pravog ugođaja, radilo se o neopterećenoj Schubertovoj radosti (Kuda?) ili Ribaru Lisinskog, Schumannovoj sjeti (Mjesečina), dubokoj Brahmsovoj tuzi (Ah smrt, to ledena je noć), mješavini veselja i romantičnog zanosa u glasovitoj Sred bučnoga plesa Čajkovskog i za tog autora neobično iskreno radosnoj i prpošnoj Pimpinelle u talijanskom stilu. Tu je i ciklus od šest pjesama Dalekoj dragoj Ludwiga van Beethovena koji se smatra prvim pravim ciklusom pjesama u povijesti glazbe.

Posebno valja naglasiti da su na CD–u i pjesme hrvatskih autora — od moteta Probasti Domine iz zbirke Parnassia militia poznatog baroknog skladatelja, Riječanina Vinka Jelića (1596.–1636.), preko antologijskih popijevaka Lisinskog i Berse te Se lontan di me sarai iz Tri ariette Ivana pl. Zajca do onih lakšeg ugođaja Huberta Pettana i Bogdana Sepčića. Iako najveći broj popijevaka pjeva u prijevodu koji je najčešće sam priredio (ranije su se operne

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

GLAZBA...

PRIJATELJSTVO

je intenzivnog bavljenja klavirskim opusom proizašao i materijal za CD. Nije teško zavoljeti opus Brune Bjelinskog, dugogodišnjeg profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, kojega se s osobitim simpatijama sjećaju mnoge generacije njegovih studenata. Susret s tom

arije i pjesme obavezno snimale u hrvatskome prijevodu), njegova dobra jezična prilagodba ni najmanje ne umanjuje djelovanje glazbe, dapače, podcrtava njezin učinak. Valja navesti i od reda vrsne suradnike za glasovirom: Ranka Filjaka, Miru Flies Šimatović, Mladena Raukara, Branka Sepčića i Darka Lukića te ostale sudionike: tenora Josipa Novosela, Marijana Jerbića i Željka Švaglića za violončelom, Anđelka Klobučara i Maria Penzara na orguljama, kao i Simfonijski orkestar Muzičke akademije pod ravnanjem Igora Gjadrova. Popratni tekst s opširnom biografijom umjetnika napisao je urednik izdanja Davor Schopf. Ukratko, ovaj CD ima stila i ugodan je za slušanje. Preporučam!

CD IZLOG

MARIJA PAVLOVIĆ I MARTINA FILJAK

Simfonijski orkestar HRT–a, kao veliko izvedbeno tijelo, gradio je u svim tim desetljećima repertoarne prioritete na izvedbama nacionalnih rukopisa. Upravo ta činjenica izdvaja ga i čini drukčijim, što je za njegove kroničare nadasve zahvalan povijesni materijal, uz mnoge druge zanimljive okolnosti koje istodobno opisuju kulturne prilike zagrebačke i hrvatske koncertne scene. Jedan dio izvedbene produkcije zabilježen je i na slavljeničkom dvostrukom izdanju, a razdoblje od 1930. do 2010. predstavljeno je izborom iz stvaralaštva Blagoja Berse, Jakova Gotovca (čak četiri skladbe), Vatroslava Lisinskog, Frane Paraća i Natka Devčića. Riječ je, redom, o partiturama: Sunčana polja, Dvije simfonijske pjesme, Dinarka, ples bola i ponosa, Simfonijsko kolo i Dalmaro — arija Dalmaro (solistica Branka Stilinović), zatim Grande polonaise, Sarabande i Istarska suita. Preostalu skupinu oblikuju skladbe koje je Orkestar praizveo u različitim prigodama — IX. Simfonija otoka Brune Bjelinskog, Prvi klasični koncert za orkestar

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

CD IZLOG

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

CD izlog Sanje Race

USPJEH VIOLONČELISTA LUKE ŠULIĆA U LONDONU a nedavno održanom natjecanju za nagradu sponzora Kraljevske muzičke akademije u Londonu, u jakoj konkurenciji glazbenika svih profila, mladi violončelist Luka Šulić osvojio je prvo mjesto.

Natjecanju su mogli pristupiti samo odabrani studenti Akademije s međunarodnim uspjesima. Zahvaljujući osvojenim prvim nagradama na međunarodnim natjecanjima Lutoslawski u Varšavi i New Talent u Bratislavi te solističkim nastupima s inozemnim simfonijskim orkestrima, Luka Šulić je uvršten među dvanaest kandidata, od kojih je u završnici sviralo šestero. Svojom je izvedbom oduševio prepunu dvoranu i žiri u kojemu je pored eminentnih umjetnika bio i John Willan, poznati dugogodišnji producent diskografske kuće EMI. Zahvaljujući pobjedi, Luki Šuliću je ukazana čast da u svibnju ove godine održi cjelovečernji solistički koncert u londonskoj koncertnoj dvorani Wigmore Hall. (B.P.K.)

N

DODIJELJENE GODIŠNJE NAGRADE FRANJO DUGAN ruštvo za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan objavilo je dobitnike godišnje Nagrade Franjo Dugan za prošlu godinu. Dobitnicima, sopranistici Cynthiji Hansell — Bakić, pijanistu Daliboru Cikojeviću i orguljašu Edmundu Andleru Boriću nagrade su uručene 9. prosinca 2010. na početku koncerta iz ciklusa Iz Salona Očić, u izravnom prijenosu na 3. programu Hrvatskog radija. (B.P.K.)

D

23-Mar-11 12:37:55 PM

14

cant 167 05.indd 14

VORIH BLUES BAND

BLUES DE VILLE (Aquarius Records) ubravko Vorih, jedan od najcjenjenijih hrvatskih rock i jazz glazbenika duge glazbene karijere, basist, pjevač i skladatelj, upravo je objavio novi studijski album na kojemu je autor svih tekstova i glazbe. Album je prvijenac Vorih Blues Banda, dok je Vorih sa sastavom New Tribe objavio albume Mr. Clean, Catwalk i Two Faces of Jazz and Soul, a s Dubravko Vorih Quintetom Live in Sax. Stalni je član Prljavog kazališta. Riječ je o dobro zamišljenom i odličnom blues projektu koji sadrži dvanaest originalnih, prijemčivih kompozicija na engleskom jeziku.

Posvećen je »zapruđanskoj školi bluesa«, ali je također i hommage velikim pionirima bluesa.

Valja izdvojiti pjesme Cowboy Blues, Hillbilly`s Song i Let´s Rock. Uz Voriha kao basista i pjevača, Band čine pijanist Jurica Leikauff i gitarist Ivan Veljača. Bubnjara Marka Rabatića koji je svirao na albumu, zamijenio je u bendu Dražen Scholz, Vorihov dugogodišnji prijatelj i suradnik. U ovoj je postavi Vorih Blues Band pobijedio na 2nd Croatian Blues Challengeu, no nažalost zbog nedostatka novca neće predstavljati Hrvatsku u SAD–u.

D

učenik, ali u jednom trenutku je rekao — to bi bilo to, hvala, a sad dalje ja sam. To je pošten i dobar odnos prema jazzu, tradiciji i autorstvu.

Zato je ovaj »američki« album nadmašio From the Beginning. Dojmljiva je izvedba Milesove skladbe Blue in Green, kao i obrada Stingove skaldbe Fragile, koja postaje ugodni smooth jazz. Album zatvara If I Where a Boy koju je Toby Gad napisao za Beyonce — dobro je kad nam Dedić u jednom trenutku demistificira Doru Pejačević, a već u drugom se približava glazbi, na primjer Beyonce, čiji fanovi i ne moramo biti.

Autorske skladbe na ovom albumu, a i obrade, zvuče dedićevski, zaokružuju cjelinu u koju se američka ritam sekcija odlično uklopila. se u toj hrpi talenata izdvojiti i naći svoje mjesto pod suncem, za mnoge je nerješiv problem, pa će do kraja života pjevati tek na lokalnim feštama, no Artemija se odlučila na odličnu strategiju: odabrala je neke od najljepših pjesama na stihove Jakše Fiamenga i uvrstila ih na svoj novi album.

Podršku joj čine odlični glazbenici i gost Oliver Dragojević, veliki mag dalmatinske pjesme, posebno one iz pera Jakše Fiamenga. Artemijin glas je specifičan, a interpretacija je svježa i nova, pa i odabrane pjesme tako zvuče. Neke od njih je izvukla iz festivalskog okružja i dala im novu, finu formu, u kojoj glas najčešće prati klavir čime je postignuta dobra atmosfera, poput nekog kluba ili konobe. Nokturno, Pofrajat ću život, Ništa nova, ništa nova, Piva klapa ispo’ volta, Božje ure ili Lastavica — ukupno jedanaest pjesama bit će drage svima koji vole novu dalmatinsku pjesmu, a napose onu iza koje stoji Jakša Fiamengo. Od sada i Artemija Stanić koja je promišljeno i na velika vrata, ušla u hrvatski medijski prostor.

ebojša Buhin poznatiji kao Nebo, jedan je od najboljih hrvatskih gitarista, neuobičajene karijere. Posljedica su njegovi odlični albumi, poput Porinom nagrađenog Guitar Language i ovog novog Six String Diary. Na njemu je radio više od godinu dana, a spletom okolnosti, nakon blues natjecanja u Memphisu, ostvario je suradnju i s američkim glazbenicima. Prvi je producent i bubnjar Mike Gage, a drugi gitarist Greg Koch, jedan od najcjenjenijih gitarista današnjice. Uz njih su i hrvatski glazbenici Goran Kovačić, Martin Petračić, Robert Vrbančić, Marko Petrović, Krešo Oremuš i Jurica Leikauff te producent Nikša Bratoš. Na Buhinovoj internetskoj stranici piše: »Devet autorskih skladbi te obrada pjesme Erica Claptona Behind the Sun, sadržaj je albuma na kojemu će u četrdeset minuta glazbe svatko pronaći nešto za sebe. Najmanje gostiju do sada, prepoznatljiv gitaristički rukopis, električno i akustične ujednačene skladbe u maniri blues, pop–rock i fusion crossovera, najkraći su opis albuma Six String Diary.« Album se može beskonačno preslušavati, a da nikada ne dosadi.

Jer, Buhin izbjegao je sve zamke gitarističkih albuma i ponudio slušan materijal u kojemu se može izvrsno čuti njegova nenametljiva, ali sjajna svirka. Nebo nema granica...

ARTEMIJA STANIĆ

SVE U SVOJE VRIME (Dallas Records) jevačica dosad poznata tek po sudjelovanju u Showtimeu na televiziji, pokazuje koliko glazbenih talenata raste pod Marjanom. Kako

P

HGM JAZZ ORKESTAR ZAGREB

HGM PLAYS OUR SONGS

(Origin Records) lanovi i snovi o »američkom« albumu Matije Dedića srećom po hrvatski jazz nisu nestali u bespućima glazbenih možebitnosti, mogućnosti ili nemogućnosti, oni su bjelodana činjenica otisnuta na CD–u MD in NYC američkog nakladnika Origin Records iz Seattlea.

P

edna od najpopularnijih radijskih emisija klasične glazbe Klasična večer zagrebačkih šišmiša urednika i voditelja Zlatka Madžara koja se emitira na Radio Sljemenu, proslavila je u lipnju prošle godine 18. obljetnicu postojanja. Bila je to prilika za snimanje obljetničarskog koncerta, a Zlatko Madžar dao je priliku mladim glazbenicima koji imaju isto godina kao i emisija, uz posvetu mudrom i vrijednom profesoru i muzikologu istih godina, ali u obrnutom redoslijedu brojeva — 81. Riječ je o glazbenicima Filipu Merčepu, Marinu Marasu, Hrvoju Hrešću i Sari Glojnarić, a profesor je Viktor Žmegač. Uz njih su i sjajni glazbenici Srđan Filip Čaldarović, Danijel Detoni, Petrit Çeku te Zagrebački solisti. Izveli su zanimljiv koncert, s djelima Ivane Bilić, Sare Glojnarić, Keiko Abe, E. Blocha, J. Brahmsa, L. van Beethovena, C. Debussyja i R. Dyensa. CD je više od posvete jednoj emisiji i hvala Bogu da postoje izdavači koji imaju sluha objaviti takve ploče koje će, u konačnici, svakom pravom ljubitelju, ne samo Madžarove emisije nego i klasike, biti prava poslastica i mali biser u kolekciji.

J

N

CD izlog Dinka Husadžića Sanskog

MD IN NYC

(Aquarius Records)

(Dallas Records)

CD, već dvadeset i šesto izdanje na kojemu pjevaju članovi i članice Lada, novi je dokaz kvalitete rada, ali i bogomdanih glasova, a Ana Kelin je svakako bila jedan od omiljenih i najviše od svega — autentičnih.

MATIJA DEDIĆ

Tri mušketira, jedna dama i gospodin

SIX STRING DIARY

CD izlog Jelene Balent

(Aquarius Records)

MERČEP, MARAS, HREŠĆ, GLOJNARIĆ I ŽMEGAČ

NEBOJŠA BUHIN NEBO

svirače Ansambla Lado, no svaka je posebna na svoj način.

ANA KELIN

Glazbeni spomenar (Aquarius Records) ko u Hrvatskoj osim nacionalnih parkova, prirodnih ljepota i izvora pitke vode ima još išta što bi zakon trebao štititi, to su svakako neponovljivi glasovi legendarnih pjevačica Ansambla Lada, kakvima nema premca i koji su nam svima na ponos i slavu. Jedna od tih pjevačica bila je Ana Kelin koja je radila/pjevala u Ladu sve do umirovljenja 1993. Album Glazbeni spomenar pravi je dokument njenog životnog opusa u kojemu je pjevala pjesme iz različitih krajeva Hrvatske, pa ne čudi da je na CD–u čak 25 napjeva, od Dalmacije, preko Hrvatskog zagorja, Podravine, Slavonije i Baranje, do Međimurja i Gradišća. Neke je snimila uz Ladarice, druge uz

A

Ovo je Matiji bio nužno potreban izazov, adrenalinska doza planinara koji je osvojio sve vrhove, sad samo još na Himalaju, i to je to. Na hrvatskoj je sceni već puno toga rekao, ostvario manje–više sve što se moglo. Priča s albuma From the Beginning gdje se umješno uklopio, a u nekim skladbama i suvereno nametnuo, ritam sekciji Brada Mehldaua, uz sav respekt spram veličina kakve su Jeff Ballard i Larry Grenadier, ovdje poprima nešto drugo. To je potpuna kontrola situacije i »ne potreba otkrivanja tople vode« provjerenih igrača kakvi su kontrabasist Vicente Archer i bubnjar Kendrick Scott. Naime, Matija je »uletio« u priču nošen iskustvom bogatih i kvalitetnih suradnji još s albuma Visiting Bruxeless (s Jeanom–Louisom Rassinfosseom i Marekom Patrmanom), preko spomenutih Mehldauovih štićenika, do Archera i Scotta koji nisu stvar samo odradili; unijeli su dovoljno sebe u cijeli projekt, tako da je Matija još bolje mogao nametnuti skladateljski Ja. Uvijek je postojala opasnost fasciniranosti podnebljem i igračima iz prve lige, ali Dedić je ovaj album snimio s onim samopouzdanjem koje opisujemo kao ulazak u »The League of Extraordinary Gentlemen«. Album otvara lirična emotivnost našeg čovjeka u dalekom svijetu gdje je došao glazbenim poslanjem u meku jazza Amerikancima ponuditi upravo jazz — hrabro, kao da ideš Arapima prodati naftu. Skladba Her Name upravo je stvorena da nas uvede u priču. Slijedi Slawenskaya sa specifičnim grooveom, gotovo dugujući ponešto nekim momentima Joea Zawinula iz slavnih dana, no u kasnijim minutama Matija se potpuno oslobađa i raskošno poigrava na opetovane figure finog Archerova kontrabasa. Matija je od početka svjestan da je ovo njegov album i da »dječaci« u ritam sekciji imaju pred sobom osobnost koja vodi priču.

Slično je i kod ostalih autorskih skladbi, poput Update ili Cheekee Chicks, dok će kod Angst domišljatim trikovima iz svijeta elektronike postići onaj fini ugođaj puštajući Scotta da se raspuca iz svih bubnjarskih oružja. To će napraviti i s Jungle Blues, samo ovaj put će pustiti Archeru više sola.

Elektronika nas u ovoj skladbi na trenutke vraća u sedamdesete ili osamdesete, gotovo poput jazz rocka, no to ne bi držalo vodu da Matija ne vozi po klaviru vrlo precizno, u petoj brzini. Obrada skladbe Maiden Voyage Herbiea Hancocka upućuje na prave izvore, one koji idu od Evansa preko Hancocka k Jarrettu. Ovo samo pokazuje da je Dedić imao dobre učitelje i da je bio vrlo pažljiv

jazz orkestar Zagreb nakon osam uspješnih sezona publici predstavlja novi studijski uradak. Pod okriljem Hrvatske glazbene mladeži Orkestar od 2002. okuplja najmlađi naraštaj jazz glazbenika pružajući mogućnosti mladima, čak i neku vrstu školovanja i muziciranja, u nedostatku jazz odjela pri srednjim glazbenim i visokim školama u Hrvatskoj. Osam godina Orkestar sazrijeva i predstavlja neku vrstu institucije koju temeljito, predano i stručno vodi umjetnički voditelj i stalni dirigent Sigi Feigl koji je mladim glazbenicima dao prigodu da surađuju sa slavnim hrvatskim i svjetskim umjetnicima te sviraju djela ponajboljih skladatelja i aranžera za big band i to jazz i ostale stilove. Kako tradicionalna glazba kao inspiracija nije nikada bila strana klasičnoj glazbi, tako nije ni jazz stvarateljima. Odabir od devet pjesama — hrvatskih Vuprem oči i Ča je more, makedonske Jovano, Jovanke, Svilen konac iz Srbije, Madarka, Madarka iz Mađarske, austrijske Wo i geh und steh, Kje so tiste stezice iz Slovenije i O mia bella madunina iz Italije — upućuje na prelazak granica naše zemlje i na prirodnu tenziju širenja, ali i fuzije glazbenika, podneblja, stilova, pristupa big bandu kao ansamblu, spoju tradicije, klasike i jazza... Michael Philip Mossman i Don Menza autori su aranžmana pjesama na ovom Cd–u. Mossman, već u prvom, jednom od najljepših međimurskih napjeva (Vuprem oči), liričnim i sjetnim početkom uvodi slušatelja u jazz putovanje koristeći naizmjence klasične i jazz tehnike s tradicijskom melodikom i ritmovima, istodobno puštajući dovoljno slobode solistima i bandovskom tuttiju, vodeći tako dijalog, pa i temperamentna glazbena nadmetanja instrumenata — što je i karakteristično za moderni izričaj big banda. Stalno izmjenjivanje mirnoće i dramatičnosti, sola i tuttija, klasičnog i modernog zvuka big banda te spoja središnje i istočne Europe s domovinom bluesa i jazza, ne zaobilazeći ni brazilsku sambu i kubanske ritmove, HGM jazz orkestar predstavlja iznimnu glazbenu putopisnu pustolovinu koja posljednjom skladbom iz Italije (O mia bella madunina), u Don Menzinu aranžmanu, potvrđuje podatnost tradicijske glazbe jazz izričaju.

HGM

Umjetnički ravnatelj Sigi Feigl, osim što je ravnao snimanjem albuma, svoj je iznimni prilog dao i kao solist na klarinetu u sofisticiranom Mossmanovu aranžmanu slovenske Kje so tiste stezice. HGM jazz orkestar Zagreb je ovim izdanjem, umijećem i invencijom, ljubiteljima jazza i big banda darovao iznimno jazz putovanje različitim dimenzijama prostora i vremena, uma i osjeta, stvarajući dobru glazbu.

CD IZLOG

CD IZLOG

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

CD izlog Jure Ilića

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

BROJ 167, OŽUJAK 2011.

23-Mar-11 12:37:56 PM

15

BROJ 167, OŽUJAK 2011.

LEINER + HRNJAK

VIŠA SILA

SWINGERS

JINX

MASSIMO SINGS SINATRA

(Croatia Records)

LIVE IN ZAGREB

DIKSILEND

(Aquarius Records)

(Dallas)

Š

P

rugi studijski album Jinxa nakon ponovnoga ujedinjenja pokazuje kako je Coco Mosquito skladateljski uspio ujediniti polet svojstven radovima iz prvog dijela karijere banda i zrelost koju je toliko želio nametnuti na prijašnjem ostvarenju Na zapadu. Premda pametno uobličen, prošli album je kod publike više prošao na račun stare slave, negoli zbog konkretnijih novih dobačaja. U pokušaju da se definiraju »novi Jinxi«, Mosquito je tada napravio vrlo dobar, ali ne i vrlo zabavan album, a upravo je to ono gdje Jinxi nadvisuju pop konkurenciju. Live album koji je uslijedio dokumentirao je punu formu banda, a recentni uradak Diksilend takvoj je formi pridodao i skladateljski forte. Riječ je o albumu koji vješto spaja pop i soul obrasce, nešto bluesa i puno zvukova puhaćih instrumenata s pamtljivim, premda oporim tekstovima koji brzo uđu u uho. Autorski i vokalni doprinos Srđana Sachera u pjesmi Klinci su u redu predstavlja vrhunac albuma, posrijedi je sjajan vokalni dvoboj s Yayom, mnogo upečatljiviji od dueta supružnika Ivaniš u pjesmi Na zub su me uzeli, mama. Vrlina ovog albuma jest spoj nepretencioznosti i iznimno ozbiljno odrađenoga posla na svim razinama, od autorske, aranžerske i izvedbene do produkcijske. Coco Mosquito je u ovom slučaju pokazao kako pomiriti lepršavost i serioznost, a u takvoj raboti rijetko mu tko na sceni može konkurirati.

D

esnaest pjesama Franka Sinatre, dva instrumentala, Massimo kao vokalist i Big Band HRT–a pod ravnanjem Silvija Glojnarića. Može li biti iznenađenja? Dakako, ne.

Jedino što odudara od savršenog studijskog albuma jest pljesak, jer je ipak posrijedi live nastup, održan u zagrebačkoj dvorani Vatroslava Lisinskog 3. lipnja 2009. godine. Mnoštvo je takvih albuma i posveta (na primjer Swing When You’re Winning Robbiea Williamsa) Sinatri i Rat–Packu, no prva na ovim prostorima. Pritom Massimo klasično izvrsno zvuči i čega god se glasom prihvati, zvučat će vrhunski, bez obzira na kvalitetu pjesme.

Iskreno se nadam da će jedanput ostati zabilježene i njegove interpretacije određenih talijanskih i napolitanskih melodija — tu je zaista nenadmašan. Dotle, njegova vokalna vještina uvijek može donijeti neko sjajno diskografsko izdanje kao što je bio koncert posvećen stvaralaštvu Franka Sinatre. Na primjer, držim da bi Massimo bio sjajan reinterpretator pjesama Ive Robića koji je, kao što legenda kaže, nepotpisani koautor pjesme Strangers In The Night koja je proslavila Franka Sinatru i koja se, dakako, našla i na repertoaru Massimova dokumentiranog koncerta u Lisinskom.

RAZNI IZVOĐAČI

YAMMAT KOMPILACIJA MARKIZ

SAVRŠENI SVIJET (Croatia Records) jerojatno jedanput u desetljeću na hrvatsku pop scenu stupa band sa stamenom ritam sekcijom, radiofoničnim skladbama i vrsnim ženskim vokalom koji, zapravo, na svjetliju tradiciju osamdesetih kalupi suvremene produkcijske obrasce. U devedesetima je to bio Flare čiji je jedini album i dalje role model za buduća izdanja, a toga se standarda drži i Markiz na nastupnom albumu. Lider banda Andrej Babić (ne miješati s istoimenim autorom hit pjesama koje su otišle na Eurosong za razne zemlje), bivši gitarist Pipsa Alen Kraljić i vokalistica Ines Mlinarić Stakić uz Denykenovu su produkciju kreirali tipičan AOR album, ondje gdje se pop miješa s rockom i gdje se precizno mogu iscijediti hitovi, unatoč klasičnome rock instrumentariju. Hit singl Grad tipičan je primjer takvoga pristupa, posrijedi je pjesma koja sjajno legitimira band.

Savršeni svijet ipak je daleko od savršenosti, stihovi su puni stereotipija, a pjesme kvalitetom variraju, dok u pristupu baš i nema neke autentičnosti. No, ovakva kvalifikacija vrijedi za većinu izvođača s naše rock scene, a Markiz na početku karijere ipak ima korektan album, veliki hit i potencijal koji se može razvijati.

V

cant 167 05.indd 15

(Yammat/Menart) it o (ne)postojanju banda Yammat već više od pola desetljeća uveseljava poklonike i kritiku, uglavnom, zahvaljujući naporima Alena Balena koji stoji iza cijelog projekta. Nakon hvaljenoga prvijenca Plan B, band–projekt razvio se kroz drukčije formate, pa su tako nastali Headoneast, Florijan i Detour koji su objavili vlastite yammatoidne uratke (Detour i dva). No, prepoznatljiv vokal Ivane Babić ostao je unutar inicijalnog projekta, a na definiran stil nakačili su se novi izvođači: Das Wegas, Sappa, Agramsville, Nipplepeople i Egoclinique. Svi su zastupljeni na kompilaciji koja promovira i Yammat kao diskografsku kuću, a najviše su dobacili Nipplepeople s pjesmom Sutra i Das Wegas s hitom Svijet u meni. Downtempo, plesni ritovi Yammata i pridruženih frakcija imaju priličan trendy prizvuk i vrsno korespondiraju s recentnom lounge glazbom. Ono što je možda sukus ovog izdanja, zapravo je predstavljanje novih vrsnih ženskih vokala koji su produkcijski izvrsno uobličeni. Osim toga, kompilacija može iznjedriti još hitova, a unatoč sličnostima (kompilacija djeluje kao novi album Yammata), sigurno je da će se još neka od posada s kompilacije okoristiti ovakvim probnim diskografskim poligonom.

M

okušaji samoobnove poznatih bandova, ali bez uključenoga glavnog autora, odnosno lidera, uglavnom su rezultirali promašajima na tragu stare slave ili promašajima u nastojanju da se udalje od autorskih zamisli koje su im priskrbili slavu. Na primjer, From The Jam (ex–The Jam), The Heads (ex–Talking Heads) ili u bližim slučajevima — Bebek, Tifa i Alen (ex–Bijelo dugme) ili The Obala (ex–Daleka obala) nisu baš profitirali radeći na drukčijim kolosijecima od njihovih negdašnjih najisturenijih članova. Album Borisa Leinera i Miše Hrnjaka, srećom, tek zaobilazno priziva Azru.

Posrijedi je album koji kombinira međimurske napjeve s reggae napitnicama, dakle, ono što je jako dobro poznato iz repertoara Vještica, uz neskriveni utjecaj Haustora i Šo!Mazgoona.

Upravo su članovi tih bandova i gosti na albumu, pa ovaj razvedrilni karusel predstavlja još jedan nastavak stvaralaštva Haustora s jedne strane, odnosno follow–up zagrebačkih novovalnih potencijala s druge. Zapravo, da je objavljen pred četvrt stoljeća, danas bi imao kultni status, ovako, posrijedi je samo radosna i kompetentna glazbena igra negdašnjih heroja novovalne scene.

RUNDEK CARGO TRIO

PLAVI AVION (Menart) ovi set stilskih vježbi Darka Rundeka stiže na albumu Plavi avion, realiziranom u formatu trija (ali ne onoga za koji Lou Reed kaže da je nepobjediv: gitara, bas, bubanj) koji koristi raznovrsni instrumentarij, od električne violine do ukulelea. Premda je to ogoljeniji zvuk od onoga koji je proizvodio Cargo Orkestar, kombinacija glasa, violine i još pokojeg instrumenta u svakoj pjesmi ne odudara pretjerano od sporije sekcije Rundekove posade za bogatiji zvuk. Plavi album je svojevrsni work–in–progress, nabacane i nedovršene ideje od kojih neke mogu rezultirati izvrsnim pjesmama, na tragu ponajboljih Rundekovih ostvarenja, dok su ostale veliki upitnici na koje fanovi moraju pokušati naći točku ili uskličnik. Darko Rundek, zapravo, od albuma Apokalipso ne uspijeva napraviti zaokruženo djelo bez promašaja, njegovo svako sljedeće ostvarenje je glazbeno propitivanje vlastite autorske snage i mogućnosti. Pritom uvijek bira vrsne suradnike, pa je kvalitetna izvedba neprijeporna, no širenje kvalitativnih obzora nema pravila: Rundek ide u neistražena područja, a rezultati su uvijek neizvjesni, osim kod live albuma gdje pruža ono najbolje. Plavi album, nažalost, ne pripada toj kategoriji.

N

(Aquarius Records) wingersi već više od desetljeća zabavljaju publiku u zemlji i inozemstvu reinterpretacijom rock’n’roll standarda, a repertoar proširuju smislenim prekapanjem po hrvatskoj baštini i angažmanom raznih izvođača koji mlađim generacijama predstavljaju bolju pop prošlost. Live in Zagreb podsjetnik je na njihov nastup u klubu Tvornica kojim su obilježili deset godina karijere i, na neki način, rezime truda Roberta Marekovića koji nosi pedesete u genima, što je najprije pokazao kao frontmen Fantoma, čijom pjesmom Pivo, konjak, štok završava nastup, dok je za potrebe bonusa ponovno snimljena pjesma Sretan rođendan iz istog izvora. Na albumu sudjeluje nekoliko gostiju, a najzanimljiviji je vokalni doprinos Mirka Fodora u skladbi Americano.

Zapravo, Swingersi ne pružaju nešto bolju zabavu od, na primjer, Rockin’ Nene i Cadillaca ili sličnih rock–revival bandova, no konkurencija očito nije ključna riječ njihove terminologije. Na prvom mjestu je zabava, a potom reminiscencija, pa ovaj dokument valja doživjeti iz te perspektive. Uostalom, Swingersi najbolje i zvuče uživo, pa će oni kojima su novotarije sve skladbe mlađe od pola stoljeća zacijelo doći na svoje.

S

RADE ŠERBEDŽIJA & MIROSLAV TADIĆ

PONEKAD ODLAZIM, PONEKAD DOLAZIM (Croatia Records) akon razmjerno dobrog prihvata albuma Imam pjesmu za tebe nadgrađena serijom koncerata i pripadajućim DVD–om sa snimkom nastupa u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, Rade Šerbedžija i Miroslav Tadić napravili su logičan nastavak toga ostvarenja. Ista meta, isto odstojanje: jedan gitaristički velemastor i majstor izgovorenih riječi koji voli upjevavati recitacije u solidnom autorskom angažmanu, uz prepjev i obradu Barbare Fabrizija De Andrea i doprinos Miljenka Jergovića, uspijevaju bez problema napraviti solidan nastavak. Rijedak šansonijerski pristup u doba kad se i oprobani majstori toga žanra rijetko vraćaju nedosegnutoj formi, svakako nije ostvarenje koje bi moglo požnjeti opću aklamaciju kao nastupni Šerbedžijin album Ne daj se Ines. No, ovo putovanje kroz raznorodne šansonijerske obrasce svakako predstavlja zanimljiv Šerbedžijin nastavak diskografske karijere, pa nije nemoguće da njegovo sljedeće izdanje bude određeni »best of«. Dakako, ravnopravan suigrač ipak je ovdje Miroslav Tadić čije gitarističko umijeće najviše pridonosi Šerbedžijinoj vokalnoj uvjerljivosti.

N

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

MASSIMO

CD IZLOG

CD IZLOG

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

CD izlog Bojana Mušćeta

23-Mar-11 12:37:57 PM

16

cant 167 05.indd 16

BROJ 167, OŽUJAK 2011.

23-Mar-11 12:37:59 PM