Cantus 155 web

RAZGOVOR S TAMAROM OBROVAC: REVITALIZACIJA GLAZBENE I DIJALEKTALNE BAŠTINE U ISTRI / VELIK USPJEH ZAGREBAČKE IZVEDBE ORATORIJA EPISTOLA IVE MALECA / NOVA RUBRIKA DUBRAVKA DETONIJA: PANOPTICUM DETONICOM / HDS ZAMP PODIŽE KVALITETU USLUGE / GODIŠNJA DOBA KVARTETA RUCNER / NAJAVA 25. MBZ–A / PRLJAVCI U ARENI / CD IZLOG NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA BROJ 155 TRAVANJ 2009.

CIJENA 20 kn

CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS

CANTUS

CANTUS CANTUS

24. travnja svojim nastupima u još nepoznato vrijeme i na nepoznatom mjestu iznenađivati Zagrepčane. Uz grupu za novu glazbu Glazbenog učilišta Elly Bašić bit će to talijanski ansambl Icarus Junior s pinkflojdovskim programom Dark Side of the Moon, ansambl manhajmske Pop akademije (Hesslers) te grupa zagrebačke Rock akademije. »Budite spremni za Muziku–Diverziju!«, poručio je publici skladatelj Berislav Šipuš, umjetnički ravnatelj MBZ–a i voditelj Cantus Ansambla, uvijek spreman za akciju, čak i kada je u pitanju debitantski pjevački nastup u rockersko–kabaretskom stilu Foretićeve skladbe Melusine za ansambl i pjevajućeg dirigenta.

CANTUS

N

mladih instrumentalista pri prvom je susretu s netradicionalnom vrstom muziciranja pod njegovim vodstvom uvjerljivo svladalo tehnike improvizacije na opisane motive, nove artikulacije ili zadana ozračja, a prema partituri, koja se sastoji samo od teksta, u završnici djela uključilo se i govorom, izgovarajući riječi koje završavaju na »uj«. Pritom ih je s leđa »iznenadilo« petero Cantusovaca prekinuvši njihovu svirku višekratnim uzvicima »Fuj!«. Bila je to prava akcija unutar programa koja je razveselila mnogobrojne posjetitelje Male dvorane Vatroslava Lisinskog i najavila poseban bijenalski projekt Muzika–Diverzija sa četiri ansambla mladih glazbenika koji će između 22. i

CANTUS

Piše: Jana Haluza a svojemu zadnjem koncertu održanom u ponedjeljak, 16. ožujka, Cantus Ansambl najavio je poseban projekt ovogodišnjega 25. Muzičkog biennala Zagreb — Muzika–Diverzija. U sklopu programa pod nazivom Crossover Cantus uz crossoverska djela Gavina Bryersa, Silvija Foretića i Luciana Berija, Cantusovci su dali prostora novom naraštaju mladih zaljubljenika u suvremeno zvukovlje. Unutar svojega koncerta pružili su priliku novoustanovljenoj Grupi za novu glazbu Glazbenog učilišta Elly Bašić iz Zagreba, koja je pod vodstvom dirigenta Josipa Nalisa pripremila sasvim avangardnu, aleatoričku skladbu Tantana Milka Kelemena. Desetero

CANTUS

Cantus Ansambl najavio 25. Muzi ki biennale Zagreb

CANTUS

Koncert u M aloj d vorani Vatrosla va Lisins kog, ponedjeljak , 16. o ujka 2009.

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

ISSN 1330–4747

2

TRIBINE TRIBINE TRIBINE

Mo emo li biti zadovoljni?

Piše: Jagoda Martinčević rvatski autori u izvedbama naših ansambala bio je naslov tematske tribine održane 27. siječnja 2009. u Hrvatskom društvu skladatelja. Voditeljica Tribine Jagoda Martinčević i sugovornici: Sanda Vojković, direktorica programa Glazbene proizvodnje Hrvatske radiotelevizije i Tonči Bilić, tada još uvijek v. d. ravnatelja Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog i njezin umjetnički direktor, nastojali su odgovoriti na pitanje kolika je zastupljenost hrvatskih autora u izvedbama naših ansambala, možemo li biti zadovoljni i kakve su mogućnosti za poboljšanje toga problema.

tri praizvedbe. Istodobno, Zbor Hrvatske radiotelevizije u tom je razdoblju na 15 koncerata izveo 58 skladbi 36 naših autora, dok je Zagrebačka filharmonija na 90 koncerata (uključujući i nekoliko turneja) predstavila 81 skladbu 38 autora. Po broju izvedbi, među vodećim skladateljima bili su Stjepan Šulek, Boris Papandopulo i Igor Kuljerić, no treba istaknuti da su bili zastupljeni autori svih generacija, iako ne i dovoljno mladih i mlađih.

Statistika također svjedoči o nevelikom broju praizvedbi, ukupno svega njih desetak, što ukazuje na činjenicu da se naši orkestri uglavnom oslanjaju na provjerene vrijednosti i već poznata djela hrvatskih autora starije i srednje generacije.

Iako odaziv autora nije bio onakav kakav se očekivao s obzirom na temu o kojoj se u kuloarima često govori kao o problemu, rasprava koja se razvila bila je iznimno zanimljiva i plodna. Bez očekivanja da bi ova Tribina mogla dati neka određena rješenja, trenutačna je situacija detektirana relevantnim podacima s kojima naši autori mogu biti zadovoljni. S obzirom na poznatu zastupljenost hrvatskih autora u programima naših komornih ansambala kao što su Zagrebački solisti, Zagrebački kvartet, Kvartet Rucner, Cantus Ansambl i drugi, pozornost je prije svega bila usmjerena na dva simfonijska orkestra, onaj Hrvatske radiotelevizije i Zagrebačku filharmoniju, čiji su podaci dali iznenađujuće rezultate.

Dakako da brojke i statistike ne mogu ukazati na prave probleme, no činjenice ipak govore za sebe i hrvatski autori doista ne mogu reći da su i dalje u getu po broju izvedbi i zastupljenosti hrvatske glazbe u programima naših velikih ansambala.

H

TRIBINE

djel za glazbu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli proslavio je 22. i 23. veljače petnaest godina postojanja studija klasične harmonike. Održana su dva koncerta u Dvorani Tone Peruška i završni gala koncert u velikoj dvorani Doma hrvatskih branitelja. Završni koncert uveličale su zvijezde suvremene klasike — violončelist Vladimir Tonha i harmonikaš Friedrich Lips iz Moskve, solisti u Sedam riječi Sofije Gubajduline.

U proslavi su sudjelovali Akademski harmonikaški orkestar i Sveučilišni simfonijski orkestar pod ravnanjem Denisa Modrušana i Slavka Magdića, a osobito uspješno nastupili su i solisti Ivan Šverko, Franko Božac, The Art Rebus Duo i drugi. (Sanja Drakulić)

TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE

U program proslave uvrštene su i dvije skladbe Bashkima Shehua koji ove godine slavi 40 godina stvaralačkog rada. Vrlo efektna skladba Aproksimato br. 5 za kvintet harmonika oduševila je publiku na prvom koncertu.

Na drugomu (23. veljače) su Lidija Horvat Dunjko i Borut Zagoranski odlično izveli skladbu Velika pobjeda br. 2 / Morski žal za sopran i harmoniku. Bashkim Shehu je početkom 90–ih skladao ciklus od četiri pjesme za sopran i klavir Velika pobjeda posvećen nezavisnosti Kosova. Dosad je pjesme Velike pobjede na albanskom pjevala glasovita Merita Juniku. Za ovu je prigodu autor priredio drugu pjesmu iz ciklusa za sopran i harmoniku. Lidija Horvat Dunjko sama je prepjevala stihove Envera Gjergjekua na hrvatski, premijerno izvevši pjesmu na hrvatskom jeziku. Suradnja pjevačice i skladatelja ugodno je iznenadila pulsku publiku još prošloga Božića kad je praizvedena Shehuova Božićna pjesma za sopran, mješoviti zbor i klavir na stihove Lidije Horvat Dunjko.

TRIBINE

O

TRIBINE

PRVA IZVEDBA VELIKE POBJEDE NA HRVATSKOM JEZIKU

TRIBINE

Pozitivne statistike U razdoblju od listopada 2003. do travnja 2008. u sezonama Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije na ukupno 27 koncerata izvedeno je 35 skladbi 25 hrvatskih autora s

TRIBINE

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

Davor Hrvoj, urednik

Tribina Hr vatska glazba u iz vedbama naših ansambala

Jedan od vrlo dobrih primjera kako glazbu naših autora plasirati u izvedbe inozemnih ansambala iznio je Tonči Bilić. U nekoliko gostovanja stranih orkestara u ciklusu Lisinski subotom sudjelovali su i hrvatski autori sa svojim djelima, štoviše, jedan od njih, Dubravko Detoni, bio je nakon toga predstavljen i u Kini. I to je jedan od načina, iako zasad još sporadičan, da se plasman hrvatskih autora poboljša, kako kod kuće, tako i izvan naših granica.

Nu na infrastruktura Pritom se, istaknuo je Bilić, javljaju problemi koji su povezani sa sveukupnošću naše kulturne, a napose glazbene politike. Pri ponudi hrvatskih autora stranim ansamblima nužno je, shodno dobrim običajima, osigurati i infrastrukturu koju stranci traže, a to su, prije svega, tiskani notni materijal i nosači

zvuka. Vrlo često takvim traženjima nije moguće udovoljiti i time propadaju mogućnosti izvedbi naših autora. Stoga je nužno, rečeno je, poraditi na povezivanju svih onih čimbenika koji moraju pratiti projekt izvedbe djela hrvatskog autora ako ga želimo plasirati i na inozemnom tržištu.

U daljnjem tijeku Tribine bilo je govora i o snimanju hrvatske glazbe za Glazbenu proizvodnju Hrvatske radiotelevizije koja, osim Simfonijskog orkestra i Zbora, uključuje još i Tamburaški orkestar te Big Band. U postojećim uvjetima moramo biti zadovoljni brojem studijskih snimki, istaknula je Sanda Vojković, s obzirom na manjak kadrova među organizatorima, producentima, tonskim majstorima i ostalim djelatnostima. No, to je već problem i našega glazbenog školstva, posebice visokoga koje je, primjerice, ukinulo školovanje tonskih majstora kojih se nestašica već vidljivo osjeća i budućnost ne sluti na dobro.

O problemima plasmana hrvatske glazbe govorili su još i prof. Ruben Radica, Pero Gotovac i Ivana Bilić, a svi su se sudionici složili da samo boljom organizacijom i zajedništvom u promišljanju i planiranju projekata možemo očekivati (još) bolje dane za hrvatske autore.

Pred nama su Muzički biennale Zagreb, Dani hrvatske glazbe, Glazbena tribina u Puli te još niz drugih manifestacija na kojima će hrvatski autori biti dobro zastupljeni. A mnogo očekujemo i od Osorskih glazbenih večeri, festivala koji pomno njeguje hrvatsku glazbu. Za očekivati je da će i veliki ansambli, o kojima je na ovoj Tribini bilo riječi, nastaviti sa svojom dobrodošlom politikom izvođenja hrvatskih autora.

Tribina Hr vats koga druš t va s kladatelja

U AST 80. ROÐENDANA ADALBERTA MARKOVI A Piše: Jagoda Martinčević

B

rojni čestitari okupili su se 12. veljače na Tribini Hrvatskoga društva skladatelja održanoj povodom 80. rođendana Adalberta Markovića, istaknuta skladatelja, pedagoga i dirigenta. Najdugovječniji tajnik Društva u njegovoj povijesti (1967.–1979.) i predsjednik u čak tri mandata (1986.–1988., 1992.–1995., 1998.–2000.), Adalbert Marković svojim je cjelokupnim djelovanjem itekako zadužio i Hrvatsko društvo skladatelja, ali i hrvatsku glazbenu kulturu neumorno djelujući kao skladatelj, dirigent, pedagog, autor instruktivnih izdanja, organizator, promicatelj hrvatske glazbe...

Omiljeni Berti U društvu muzikologinje Erike Krpan i kolege skladatelja Miroslava Miletića te voditeljice Tribine Jagode Martinčević, uvijek raspoložen, duhovit i elokventan, omiljeni je Berti govorio okupljenima o svom životnom putu, mnogim događajima koje je doživio i »preživio« boreći se u Hrvatskom društvu skladatelja s najrazličitijim problemima, pa i onima u vrijeme raspada bivše države i, dakako, o svom brojnom i bogatom opusu. Skladba Aquarius te ulomci iz djela Snijeg na Mirogoju i oratorija Moj grad evocirali su taj razgranati opus koji broji više od četiristo skladbi najra-

zličitijih vrsta — od instrumentalne i komorne do vokalno–instrumentalne, zborske i oratorijske glazbe. »Rodio sam se u kući u kojoj se uvijek mnogo muziciralo...«, riječi su skladatelja koji je glazbeni život započeo s violinom, nerijetko muzicirajući u djetinjstvu s ocem Vilimom i bratom Zvonimirom, tako- Erika Krpan, Adalbert Marković, Jagoda Martinčević i Miroslav Miletić đer istaknutim glazbenicima. Nakon diplome iz kompozicije koju je stekao no djelo: Nagradu Vladimir Nazor i Snijeg na Mirogoju u inspiriranoj na Akademiji za glasbo u Ljubljani u Nagradu Hrvatskoga društva glaz- interpretaciji pokojnoga baritona razredu prof. Lucijana Marije Šker- benih i plesnih pedagoga, Nagradu Vladimira Ruždjaka, djelu lirskoga janca, Marković je djelovao na Pe- Grada Zagreba te Nagradu Boris emocionalnog naboja koje svakako pripada sâmome vrhu Markovićeva dagoškoj akademiji u Zagrebu i na Papandopulo HDS–a.

Pedagoškom fakultetu u Osijeku te Skladateljska politika Adalberta opusa. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Markovića crpila je inspiraciju, kako U povodu majstorova 75. rođendagdje je kao pročelnik vodio Odsjek je sâm istaknuo, s mnogih izvora, ne na zapisano je: »Nije naposljetku za glazbenu kulturu. Odgojio je niz priklanjajući se izričito niti jednom naodmet kazati kako se važan dio generacija mladih glazbenika, a s pravcu. smisla u dosadašnjem stvaralaštvu mladima se družio i jedno desetljeće Adalberta Markovića nazire u čistoj kao dirigent Akademskoga zbora Radost stvaranja radosti stvaranja glazbe, onkraj speIvan Goran Kovačić. Uz ostale akkulativnosti kao procesa koji bi joj a tivnosti bio je i jedan od inicijatora No, ono što ga kao autora poseb- priori zadao mjerila. Biti s glazbom te dugogodišnji umjetnički voditelj no određuje jest trajna vezanost uz i uz nju može biti dragocjen način Dana hrvatske glazbe, manifestaci- vokal, u solo pjesmi i zborovima, življenja, a Adalbert Marković je je koja se izravno naslanjala na te- a time i osebujan odabir literarnih upravo tako odredio svoj život«. meljne zadaće Hrvatskoga društva predložaka u kojima, uz stihove skladatelja u promicanju stvaralaš- Vesne Parun, Jure Kaštelana, Frana Danas, pet godina kasnije, tome se tva naših autora. Uz najviša državna Galovića ili Dragutina Tadijanovi- nema što dodati, osim da ta radost odličja Adalbert Marković dobio je ća, posebno mjesto ima pjesništvo stvaranja glazbe traje jer Berti i daza svoj rad i dva priznanja za život- Dubravka Ivančana. U to se moglo lje sklada. Poželimo mu još mnogo uvjeriti slušajući ulomak iz skladbe plodotvornih godina.

IZDAVAČI: Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić / UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Maja Sabolić / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb / E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747

ROBERT MILEVOJ

Pridružite nam se od 17. do 26. travnja na 25.

Muzičkom biennalu Zagreb, međunarodnom festivalu suvremene glazbe, koji će se ove godine održati na temu Umjetnost — Politika.

U ovom broju donosimo najavu programa, a u sljedećemu pripremamo informacije o održanim koncertima. U međuvremenu novosti o festivalu donosimo na portalu Muzičkoga biennala Zagreb: http://www.mbz.hr, kao i one s područja jazza na Hrvatskomu jazz portalu: www.jazz.hr.

TRIBINE

Uz mnogobrojne prikaze diskografskih izdanja, pratimo uspjehe naših skladatelja u inozemstvu, bilježimo praizvedbe, a od ovoga broja započinjemo objavljivati novi serijal Dubravka Detonija, Panopticum Detonicum, kroz koji će nam autor na zanimljiv način otkriti manje poznatu stranu čuvenih skladatelja.

TRIBINE

U

TRIBINE

Poštovani itatelji Cantusa! novom broju novina Cantus želimo s vama podijeliti pregršt radosti — radosti uvjetovane dobrom glazbom. Izvještavamo o Tribinama koje se redovito održavaju u dvorani Hrvatskoga društva skladatelja, o aktivnostima ZAMP–a koje su od velikoga značenja za status skladatelja, ali i o aktivnostima koje se događaju izvan Zagreba, primjerice u Varaždinu i Gospiću. U prikazu Sanje Drakulić saznajte kako se slika čuje, a glazba vidi; u razgovoru s Tamarom Obrovac pročitajte kako je ova svestrana glazbenica, dobitnica nagrade Istriana osmislila projekt Panphonia Istriana, na koji način razmišlja o zvuku te zašto više »neće jazz kantati«.

TRIBINE

UVODNIK

TRIBINE

BROJ 155, TRAVANJ 2009.

3

»ZAGRISTI« U DJELA STANKA HORVATA Piše: Irena Paulus

SJEĆANJA

SJEĆANJA

Ferdinand Radovan rođen je u Rijeci 26. siječnja 1936. godine. Pjevanje je učio za vrijeme boravka u Banjaluci i nastavio u Beogradu kod nekada slavne članice Bečke državne opere Zdenke Zikove. Usporedo je studirao medicinu, ali kako nije mogao uskladiti taj studij s ljubavlju prema glazbi, nakon dvije godine upisuje studij industrijske psihologije. Prevladala je želja da se posveti operi i u lipnju 1964. debitirao je u beogradskom Narodnom pozorištu kao Germont u Traviati. Bilo je to doba kada nisu nedostajali dobri baritoni, pa ga u Beogradu nisu angažirali. Otišao je u Sarajevo i naposljetku prihvatio dvogodišnji angažman u ljubljanskoj Operi.

Godine 1968. dobio je stalni angažman u Operi u Grazu gdje je ostao pet godina. Slijedili su Dortmund i Düsseldorf, pa opet Ljubljana. Od 1982. do 1992. bio je prvak zagrebačke Opere, ali je u njoj djelovao već od 1972. kada se predstavio nestandardnom koncepcijom Scarpije na antologijskoj premijeri Puccinijeve Tosce, pod ravnanjem Lamberta Gardellija u

Radovanov raskošan glas, urođena muzikalnost i fascinantan osjećaj za interpretaciju tragičnih verdijanskih heroja poput Simona Boccanegre i Rigoletta ili, pak, likova s primjesom komike kao što su Mozartov Figaro te (Ferdinand Radovan Rossinijevi Figaro i Don Bartolo, neponovljivi su i teško će ih biti, ako i uopće, dosegnuti. Njegova ostvarenja krasila su hrvatske operne kuće. Nižu se u sjećanju ponajprije Verdijevi likovi, a Verdi je ipak bio njegov skladatelj, uz već spomenute uloge: Jago u Otellu, Posa u Don Carlosu, Germont u Traviati, Amonasro u Aidi, Don Carlos u operi Moć sudbine, Nabucco, Macbeth, Falstaff, zatim Gerard u Giordanovu Andréu Chénieru, Jelecki u Pikovoj dami Čajkovskog, Valentin u Faustu, Kuharica u operi Zaljubljen u tri naranče Prokofjeva, Nikola Šubić Zrinjski. Tom bi se nizu mogli pridodati još mnogi drugi, spomenut ćemo samo još neke u Ljubljanskoj operi: Knez u Čarobnici Čajkovskog, Riccardo u Bellinijevim Puritancima, Michele u Puccinijevu Plaštu i Gianni Schicchi. Tu su i uloge koje je

Radovan je potpuno vladao pjevačkim umijećem i u svojemu je bogatom glasu pronalazio upravo onu boju i cijelu paletu dinamičkih nijansi koje su odgovarale interpretiranom liku.

Veliku je pozornost pridavao značenju riječi, dikcija mu je bila odlična, a predavanje teksta uzorno. Riječ i ton bili su nedjeljivi. Njegova scenska igra, korak, pokret, pogled neobično izražajnih očiju, ogledalo duše, kako je govorio, razlikovali su se od lika do lika, od prizora do prizora. Kako je shakespearovski tragičan bio njegov Rigoletto, potresan Simon, demonski Jago, mudro komičan Falstaff ! A kako li je lepršav, šarmantan, nestašan, razigran, samouvjeren bio njegov Figaro! Pripadao je velikanima operne scene kod kojih se ljepota i snaga vokalnog izričaja stapaju u nedjeljivu cjelinu sa snagom scenskog izraza. A sve je to proizlazilo iz dubine njegova nepatvoreno autentičnog umjetničkog bića! Pripadao je onome ne tako velikom broju pjevačko–scenskih veličina koje samim dolaskom na scenu zgrabe slušatelja, to jest gledatelja i drže ga do kraja predstave, nerijetko i poslije samoga njezina kraja. Na sceni nikada nije bio on nego lik koji je predstavljao.

I kolikogod se uživalo u ljepoti njegova pjevanja, toliko se vjerovalo njegovoj kreaciji.

Odlaze hrvatski operni velikani! A to je bio Ferdinand Radovan, imao je sve što čini velikog pjevača i velikog umjetnika.

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

eobična i snažno dojmljiva izložba koju je kći posvetila ocu: »Stanko Horvat / muzika — Nina Horvat / skulptura, slike, video« bila je postavljena u zagrebačkoj Galeriji Matice hrvatske od 15. do 28. siječnja 2009. godine. Nastali u protekle tri godine, izloženi radovi ugledne likovne umjetnice bili su ozvučeni snimkama znanih remek–djela skladatelja i akademika Stanka Horvata, kao što su Jama, Tišina i uzdasi, Kolo bola, Frénésie, Tri capriccia, Rocambole, Kafkopfonie, Koral, Perpetuum mobile, Quartetto, Jeu de cloches, Sonnant, Ostinati, Accords, De diebus furoris, Paysage sombre i druga.

N

»Kad sam izgubila toliko važnu osobu koliko je za mene moj tata, javio se fizički osjećaj praznine. Moji su radovi na ovoj izložbi pokušaj popunjavanja te praznine«, napisala je Nina u uvodnom tekstu letka. Iza ove jednostavno izrečene ideje izložbe otkrivena je duboka povezanost i prisnost kćeri i oca, ne samo kao obitelji, već i u stvaralačkom smislu. Nevjerojatnim se doimalo ispreplitanje i stapanje likovnoga i glazbenoga u treću uzvišenu cjelinu. Činilo se da glazba iz ozvučena prostora Galerije ulazi u slike i to sa svih strana, pa se glazbu moglo gotovo gledati. Dočim su slike izgledale kao da iz njih izvire glazba i širi se posvuda uokolo, pa ih se moglo gotovo osluškivati. Usto, na neki čudesan način prostoriju je ispunila iskrenost, nježnost i ljubav. Posjetitelji izložbe imali su rijetku mogućnost osjetiti sklad višeg reda, ne samo sklad između dviju umjetnosti, nego i sklad između dvoje autora — kćeri i oca.

Sličnost u »krupnim potezima« uočljiva je već na prvi pogled — vrlo intenzivna ekspresija, majstorstvo, sloboda, smjelost i uvjerljivost izraza te cjelovita dramaturgija djela. Onaj tko je posjetio izložbu, zauvijek će je pamtiti! Istaknimo stoga nekoliko naziva Nininih akrilika na papiru: Tata me dotaknuo, Vruće je, peče se orehnjača, Hoćeš da ti pričam kad sam bio u vojsci, Tata zaroni, Hoćeš da ti pričam kad sam bio u Južnoj Americi, Gara je preplašila divlje patke, Tata na Mrežnici u rujnu 2006., Rano sjećanje — Prag 1968., U kinu (napad na policijsku stanicu), Ljuti tata, Smijeh, ...video film »Mila Gara«...

Nina je izradila i skulpturu — portret Stanka Horvata koja je od prošle godine trajno izložena u Osoru na otoku Cresu. Nakon što je diplomirala na Likovnoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Zlatka Kesera, usavršavala se u Lisabonu (Academia dos belos artes Lisboa). Sudjelovala je na više skupnih izložbi i javnih akcija, te priredila desetak samostalnih izložbi. Više od deset godina radi kao profesor likovne kulture u osnovnim školama u Zagrebu.

Tata

VIJESTI

tumačio na snimkama hrvatskih opera: Zajčev Ban Leget, Vračar u Adelovoj pjesmi Ive Paraća, Kocelin u Porinu V. Lisinskog. Dodajmo i sjajne koncertne nastupe u Orffovoj kantati Carmina burana, u Fauréovu Requiemu te u Muci po Luki Krzysztofa Pendereckog.

VIJESTI

režiji Petera Bussea. Nakon zagrebačkog angažmana opet je otišao u ljubljansku Operu i u njoj ostao do odlaska u mirovinu. Potvrdu svoje umjetnosti dobio i diljem Europe, od Bavarske državne opere u Münchenu do Boljšoj teatra u Moskvi, u mnogim gradovima Sjedinjenih Američkih Država, sve do njujorškog Metropolitana, u kojemu je potkraj 1979. nastupio u ulozi Barnabe u Ponchiellijevoj Giocondi, a s ansamblom Metropolitana pjevao je Lunu u Verdijevu Trubaduru na turneji po Sjedinjenim Državama.

VIJESTI

N

edavno je u Ljubljani u 73. godini umro Ferdinand Radovan, jedan od najvećih umjetnika hrvatske operne scene druge polovice dvadesetoga stoljeća. Vrlo kritični mladi pjevači koji su imali prigodu čuti njegove tonske zapise i oni koji su uz to još gledali i snimku izvrsne izvedbe Verdijeva Simona Boccanegre sa Splitskoga ljeta 1978. ili Krabuljnoga plesa iz HNK u Zagrebu po glasovnom bogatstvu, ljepoti belkantističke fraze i besprijekornom legatu uspoređuju ga s Pierom Cappuccillijem. Mi, koji smo ga doživjeli u kazalištu i neposredno osjetili snagu njegove umjetnosti, ni danas ne možemo zaboraviti cijeli niz likova koje je oblikovao, ne samo pjevačkim izrazom proisteklim iz njegove goleme elementarne muzikalnosti, nego i scenskom igrom koja je svaki put bila drugačija, u skladu s karakterom koji je tumačio.

VIJESTI

Piše: Marija Barbieri

VIJESTI

Odlazak velikog umjetnika

Piše: Sanja Drakulić

Susret sa skladateljem Miroslavom Mileti em riredba pod nazivom Susret sa skladateljem Miroslavom Miletićem održana je u dvorani Pučkog otvorenog učilišta Dr. Ante Starčević 15. siječnja ove godine u okviru Gospićkoga glazbenog festivala. Djela Miroslava Miletića izvodili su violinist Tonko Ninić i gitarist Tvrko Sarić.

Izvedene su skladbe Međimurska suita za gitaru (1974.), Dječji kutić (2008., obrada za gitaru Ante Čagalj), Ples (1957.) za violinu solo i Sonatina za violinu i gitaru (1981.). Razgovor sa skladateljem vodio je muzikolog Ivan Živanović. U okviru priredbe Učiteljskom fakultetu predana je donacija glazbenih izdanja Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb i Cantusa d.o.o. Na kraju priredbe predstavljen je CD Gospiću grade pučkoga glazbenika i pripovjedača Ivice Kalanja na kojemu se maestro Miletić pojavljuje kao producent. (I. Ž.)

P

VIJESTI

SJEĆANJA

SJEĆANJA

SJEĆANJA

SJEĆANJA

SJEĆANJA

SJEĆANJA

In memoriam Ferdinandu Radovanu, hr vats kom baritonu s vjets koga glasa

UJE SE SLIKA, VIDI SE GLAZBA

VIJESTI

Unatoč matematičkom predlošku (omjeri Pitagorina trokuta), znana eteričnost Nježićeva jezika ponovno je došla do izražaja u skladbi Edo 2006 — Triangulum. Nježić voli obuhvatiti cjelokupni glazbeni univerzum, pa je poseban zvuk doslovno »okupao« Malu dvoranu V. Lisinskog. Ne znam je li to bio svojevrsni bijeg od stvarnosti u glazbu, ali je uz savršenu izvedbu Cantus Ansambla i dirigenta Berislava Šipuša, također učenika Stanka Horvata, upravo taj zvuk bio idealan završetak koncerta posvećena skladateljskim opusima Stanka Horvata i njegovih nasljednika.

Slike Nine Hor vat, k eri Stanka Hor vata

VIJESTI

ljudskim glasom (igru je oduševljeno prihvatila Martina Gojčeta–Silić, a slijedio ju je, načelom nadopunjavanja, oboist Branko Mihanović), ali se jednako čuje skladateljeva sklonost (talijanskoj) melodici i kompaktnom, glazbeno logičnom isprepletanju dionica.

VIJESTI

VIJESTI

VIJESTI

VIJESTI

U

ponedjeljak, 26. siječnja 2009., Mala dvorana V. Lisinskoga ugostila je članove Cantus Ansambla na trećem koncertu nazvanom Stanko Horvat i nasljeđe koji je održan u okviru ciklusa Cantus Ansambl&Lisinski. Organizatori su osmislili program u kojemu je prvi dio potpuno prepušten djelima akademika Stanka Horvata, prije dvije godine preminulog uglednog hrvatskog skladatelja i pedagoga na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Appel za puhački kvintet istražuje glazbeni prostor prema načelu širenja u či- Berislav Šipuš ste intervale (najčešće oktavu) i skupljanja u sekundne sudare. pojedinim instrumentima. No dok je PrijateljVeć zbog samoga glazbenog materijala, a ski duo dopuštao dodirivanje i nadopunjavanje (a zatim i zbog skladateljskog poticaja, djelo ponekad i sudaranje, ali nikad paralelu), Mahje otvorilo mogućnost brojnim unutarnjim nitost je na kontrabasima zvučala žestoko i neritamskim aktivnostima. Sve su to bili pomirljivo, poput zahuktale mašine čiji su bijes trenuci koje su članovi puhačkog kvinteta umjetnici potkrepljivali načinom potezanja guCantus Ansambla doživjeli kao izazov te dala, žestokom svirkom, pa i bacanjem notnog su ga, »grizući« glazbeni materijal, izvodili papira na pod. koristeći i šireći svoje svekoliko izvođačko Nakon ovakvih opusa, dobro je došao odmor iskustvo. kako bi se smirili dojmovi i kako bi se »HorvaJoš su snažnije glazbu »zagrizli« članovi tov dio« koncerta odvojio od dijela namijenjena dva dua, violinisti Ivan Novinc i Mislav njegovim učenicima. Tu je bilo mjesta samo za Pavlin koji su izveli Horvatov Duo ami- dvojicu — renomiranog Franu Paraća te mlacal, te Žorž Draušnik i Nikša Bobetko na doga Vjekoslava Nježića. Premda je Paraćev kontrabasima koji su predstavili sklada- zvuk nešto mekši od Horvatova, za koncert je teljevo djelo Frénésie. Koliko su sastavom odabrano njegovo rano djelo Oboe sommerso za srodne, dvije su skladbe toliko karakterom mezzosopran, obou i komorni ansambl koje suprotne, premda se i jedna i druga bave je nastalo na trećoj godini studija. U skladbi istraživanjem izvodilačkih mogućnosti na se čuju utjecaji Luciana Berija i njegovih igri s

VIJESTI

Sve ani koncert Cantus A nsambla i Berisla va Šipuš a u njihov u koncertnom ciklusu

VIJESTI

SEZONA CANTUS ANSAMBLA

SEZONA CANTUS ANSAMBLA

SEZONA CANTUS ANSAMBLA

BROJ 155, TRAVANJ 2009.

Miroslav Miletić, Ivan Živanović, Tonko Ninić i Tvrtko Sarić

BROJ 155, TRAVANJ 2009.

Koncert u enika kompozicije u raz redu Da vora Bobi a oduševio glaz benom kreativnoš u najmla ih

VARA DIN OBOGA UJE SVOJU GLAZBENU TRADICIJU Piše: dr. sc. Zdenka Weber

OSVRTI

OSVRTI

OSVRTI

OSVRTI

OSVRTI

OSVRTI

OSVRTI

OSVRTI

OSVRTI

OSVRTI

OSVRTI

OSVRTI

OSVRTI

OSVRTI

OSVRTI

OSVRTI

OSVRTI

OSVRTI

OSVRTI

OSVRTI

4

Davor Bobić i njegova kompozitorska klasa

U

okviru svečane i programski bogate proslave 180. obljetnice postojanja Glazbene škole u Varaždinu, pod naslovom Tradicija koja se čuva, od 23. studenoga do 18. prosinca 2008. održano je više koncertnih nastupa sadašnjih i bivših polaznika Škole, osobito instrumentalista okupljenih u Varaždinskom komornom orkestru. Na koncertu 12. prosinca predstavljena je klasa kompozicije čiji je voditelj ugledni skladatelj Davor Bobić, izvanredni profesor Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku i ravnatelj Varaždinskih baroknih večeri. Glazbena škola u Varaždinu, utemeljena 1. siječnja 1828. godine, tijekom svojega dugog djelovanja obrazovala je brojne glazbenike koji su se dalje

školovali na Muzičkoj akademiji u Zagrebu ili u inozemstvu. Od 2002. Glazbena škola smještena je u reprezentativnim, novoadaptiranim prostorima varaždinske Palače Erdödy, u čijoj su Velikoj dvorani održani jubilarni koncerti solista, komornih sastava, orkestara i zborova. Valja istaći da se u dvorani nalaze i nove orgulje, poklon Orguljaške zaklade Don Petar Nakić i Varaždinske županije, pa je Škola, uz sve orkestralne instrumente, pjevače i pijaniste, od 1993. uvela i orgulje kao glavni predmet. Široko glazbeno obrazovanje U varaždinskoj Glazbenoj školi fakultativno se nude razredi čembala, liturgijskog pjevanja,

kompjutorske notografije, jazza i jazz improvizacije te spomenuta klasa kompozicije. Već punih petnaest godina, što je obilježeno i kao jubilej, Davor Bobić, koji se nakon diplome iz kompozicije i harmonike na Konzervatoriju P. I. Čajkovski u Kijevu vratio u rodni Varaždin, okuplja mlade polaznike i daje im poduku iz kompozicije. U tom jedinstvenom učilištu skladateljstva za osnovno i srednjoškolsko glazbeno obrazovanje u Hrvatskoj, ustanovljenom 1993. odlukom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, podučavaju se osnove skladateljskog umijeća i poznavanje glazbenih oblika, kao i upoznavanje osnovnih značajki logičkog glazbenog mišljenja. Nastava je izbornog oblika, a ima za cilj otkrivanje potencijalno nadarene i kreativne djece i mladeži te njihovo usmjeravanje na poziv glazbene profesije kao mogućeg životnog odabira. Do sada je tu zanimljivu klasu skladateljske kreativnosti pohađalo pedesetak polaznika od kojih su mnogi već ostvarili pouzdana mjesta u hrvatskom glazbenom životu, bilo kao skladatelji, dirigenti, pjevači ili muzikolozi, a među njima su Ivan Josip Skender, Goran Čubrilo, Miljenko Turk, Boris Jakopović, Tomislav Oliver i Petra Milković.

Tiskana zbirka skladbi Na početku svečanoga koncerta ravnatelj Škole Moreno Vinceković i voditelj kompozicijskog razreda Davor Bobić predstavili su javnosti izuzetno poticajno izdanje, Zbirku skladbi učenika kompozicije. Notno izdanje izrađeno u Glazbenoj školi u razredu kompjutorske notografije, obuhvaća sva djela skladateljskog podmlatka predstavljena na

koncertu. Za njega je zacijelo moguće reći da je jedinstveno i u svjetskim razmjerima, jer malobrojni su skladateljski početnici koji se mogu pohvaliti da su njihovi kreativni prvijenci objavljeni u tako vizualno lijepoj zbirci. Ukoričena je 21 skladba, pa smo u nastavku koncerta mogli iz nota pratiti muziciranje sudionika. Dakle, nakon najmlađih Pavle Grabar i Rute Bobić, rođenih 2001., koje su same odsvirale svoje glasovirske minijaturice, slijedile su interpretacije simpatičnih i glazbeno dobro osmišljenih skladbi mladih autora, najčešće u vlastitim izvedbama, a kada je riječ o zahtjevnijim domišljatostima, u izvedbe su se uključili i profesori Škole.

Te mlade, glazbeno kreativne početnike valja barem nabrojiti kako bismo im se odužili za njihov trud. Predstavili su se Neven Boltek, Fran Bobić, Margareta Piskač, Ivan Bobić, Tomislava Turčin, Margareta Indra Ljubek, Tihana Dužević, Marko Gašparović, Luka Ivić, Amina Belovari, Branimir Krištofić, Ivan Mučić, Mladen Fotak, Ivan Ratković i Igor Horvat. Brojem i invencijom u stavcima iz ciklusa Godišnja doba za mezzosopran i glasovir, uglazbljenim stihovima iz Carmine burane za isti sastav, te Kraljevskom svadbenom pjesmom za mezzosopran, obou, violončelo i glasovir, ističe se osamnaestogodišnji Marko Gašparović, zacijelo kandidat za studij kompozicije. U cjelini, čuli smo zaista uhu ugodan pregršt skladbi u kojima se mladi Varaždinci okušavaju u svladavanju glazbenih oblika i učenju kako postupati s instrumentima i glasom. Zato valja osobito priznanje uputiti voditelju klase kompozicije, Davoru Bobiću, čije su strpljenje i požrtvovan pedagoški rad zaslužni za poticanje mladih talenata. I na kraju, Varaždin se i dalje ističe cjelovitom glazbenom kulturom i na hvalevrijedan način čuva svoju tradiciju koja je, vjerujemo, već ionako u širim razmjerima poznata.

20. M emorijal Franjo K re ma u Osijeku

Blistava budućnost Piše: Bojana Plećaš Kalebota

J

edna od najznačajnijih kulturno–glazbenih manifestacija istočne Hrvatske, Memorijal Franjo Krežma, međunarodni susret mladih gudača, održan je od 29. studenoga do 1. prosinca prošle godine u Svečanoj dvorani Filozofskog fakulteta u Osijeku.

Jubilarno, dvadeseto izdanje koje nosi ime Franje Krežme, violinista svjetskoga glasa i rođenoga Osječanina, ima za cilj promicanje mladih naraštaja gudača. Memorijal se bijenalno izmjenjuje s Memorijalom Darko Lukić, susretom mladih pijanista, a organizirala ga je Hrvatska glazbena mladež u Osijeku pod pokroviteljstvom Osječko–baranjske županije i Grada Osijeka.

Kre min ivotni put Violinski virtuoz Franjo Krežma, jedan u nizu istaknutih hrvatskih glazbenika 19. stoljeća, rođen je u Osijeku 1862. godine. Pokazavši se iznimnom nadarenim još u najranijoj dobi, s obitelji se preselio u Zagreb kako bi započeo glazbenu naobrazbu. Prvu poduku iz violine dobio je kao četverogodišnjak od Đure Eisenhutha na Glazbenoj školi Hrvatskoga glazbenog zavoda, zapanjivši svoga učitelja neobičnim glazbenim darom. Potom je sa sestrom otišao na studij u Beč profesoru Heisleru. Konzervatorij je završio u dobi od trinaest godina. Najveću je slavu stekao tijekom višegodišnjeg koncertiranja po europskim glazbenim središtima uz klavirsku pratnju sestre. Godine 1879. prihvatio je ponudu Benjamina Bilsea za mjesto koncertnoga majstora u njegovu vrlo popular-

nom orkestru u Berlinu, koji je kasnije izrastao u Berlinsku filharmoniju. S tim je orkestrom vrlo uspješno nastupao i solistički diljem Njemačke, Italije, Francuske, Austrije i drugih europskih zemalja. Uz koncertantnu aktivnost, bavio se skladanjem i dirigiranjem, a kao vrsnoga reproduktivnog umjetnika cijenili su ga mnogi slavni suvremenici, poput G. Verdija, F. Liszta i H. Vieuxtempsa. Zanimljivo je spomenuti da su se sedamdesetih i osamdesetih godina 19. stoljeća u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, uz operne produkcije, redovito održavali i koncerti, a uz poznate skladatelje i interprete, primjerice violinista Pabla de Sarasatea i violončelista Davida Poppera, tada je nastupio i Franjo Krežma! Preminuo je na vrhuncu karijere u 19. godini života, 15. lipnja 1881. u Frankfurtu na Majni od posljedica teške upale uha, a njegovi posmrtni ostaci preneseni su tri godine kasnije na zagrebački Mirogoj.

Hrvatski Paganini Poput većine romantičnih junaka, Krežma je za svoga kratkog života uspio ostvariti željene umjetničke težnje, proslaviti svoju domovinu i ostaviti neizbrisiv trag u hrvatskoj glazbenoj kulturi. Njegova skladateljska ostavština usko je vezana uz reproduktivnu djelatnost, o čemu svjedoče brojne virtuozne minijature i fantazije za violinu i klavir, pretežno salonske naravi. S obzirom na kratki životni vijek, moguće je zaključiti kako je prilično intenzivno skladao; Franjo Ksaver Kuhač naveo je oko stotinu djela od kojih valja izdvojiti Simfoniju u a–molu, tri uvertire, više koračnica i plesova, Scherzino za violinu i klavir, više skladbi za violinu i orkestar, violinske skladbe (romance, Bosanski guslar, Iz hrvatskog primorja),

gudački kvartet, zborske skladbe, solo pjesme i drugo. Vjeruje se kako je to tek dio njegova skladateljskog opusa, budući da su brojni zapisi izgubljeni. Na prerano preminuloga »hrvatskog Paganinija« podsjetio je Stjepan Tomaš u romanu Guslač od marcipana, oslanjajući se na arhivsku građu, kritike i novinske zapise iz hrvatskog i inozemnog tiska.

Na Krežmino stvaralaštvo podsjećaju i vrijedni tonski zapisi njegovih skladbi pohranjeni u fonoarhivu Hrvatskoga radija te na nekolicini diskografskih zapisa kroz koje, kao i kroz Memorijal, i danas živi njegov neupitni talent.

Sjajni mladi gusla i Osobnost Franje Krežme neodvojiva je od cjelokupne violinističke tradicije u Hrvatskoj, čime se osobito ponosi njegov rodni Osijek, što već četiri desetljeća potvrđuje i ovaj Memorijal.

Tijekom triju koncertnih večeri, uz uistinu brojnu publiku, Svečanu dvoranu Filozofskog fakulteta ispunili su zvuci nadahnutih izvedbi mladih i perspektivnih gudača. Prva večer posvećena najmlađim sudionicima, učenicima glazbenih škola iz Zagreba, Osijeka i Splita, uz pozdravni govor utemeljiteljice Memorijala profesorice Gordane Gojković počela je kratkim filmom s presjekom dosadašnjih sudionika. Potom su se neopterećenim izvedbama predstavili violinisti Marko Glogović, Marija Bašić, Zvonimir Krpan, Josip Kvetek i Tara Horvat te violončelisti Tonka Javorović, Hrvoje Hrešč, Latica Anić i Jakov Kunjko. Među učenicima osnovnih glazbenih škola svojom se prpošnom i tehnički sigurnom izvedbom osobito istaknuo violinist Zvonimir Krpan, polaznik petog razreda Glazbene škole Franje Kuhača u Osijeku (prof.

Eva Hühn). Srednjoškolce su, pak,

predvodili violinist Josip Kvetek, učenik trećeg razreda Srednje glazbene škole Pavla Markovca iz Zagreba (prof. Ines Ana Tomić), čiju svirku krase samouvjerenost, tehnička spremnost i liričnost te Hrvoje Hrešč, virtuozni violončelist, nekadašnji učenik osječke Glazbene škole Franje Kuhača, sada polaznik prvog razreda srednje škole na Glazbenom učilištu Elly Bašić u Zagrebu (prof.

Dobrila Berković–Magdalenić). Uz klavirsku pratnju Martine Fotivec nadareni je violončelist svoje sviračke vrline, izvanrednu muzikalnost i suvereno vladanje instrumentom iskazao u zaigranim Fantastičnim varijacijama Ivana pl. Zajca u obradi Nikole Ruževića.

Susret Muzi kih akademija Druge večeri 20. Memorijala Franjo Krežma uslijedio je koncert studenata Muzičkih akademija iz Bratislave, Zagreba, Budimpešte i Beča, čiji su program činila pretežno popularna ostvarenja 19. i 20. stoljeća. Slovački violinist Karol Daniš visokom razinom izvedbe dao je naslutiti kako je unatoč mladosti (student je prve godine na Akademiji za glazbu i primijenjenu umjetnost u Bratislavi) već sada riječ o zrelom umjetniku s jasnom glazbenom vizijom. Dubrovačka violinistica Đana Kahriman, studentica treće godine na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji kod profesora Leonida Sorokowa, glazbenica je zarazne energije koja se u potpunosti predaje instrumentu i glazbenome sadržaju, što je bio slučaj i s njezinim zadnjim osječkim nastupom. Barbara Gauzer, studentica četvrte godine violine na Muzičkoj akademiji Ferenc Liszt u Budimpešti, pokazala je tijekom nastupa određenu nesigurnost, nervozu i suzdržanost, no u rijetkim opuštenijim trenucima uspjela je istaknuti svoju sviračku spremu.

Franjo Krežma

Večer je zaključio samouvjereni i zreli nastup splitske violinistice Antoinette Besak, polaznice poslijediplomskoga studija kod prof. Dore Schwarzberg na Sveučilištu za glazbu i primijenjenu umjetnost u Beču. Kako manifestacija nosi ime Franje Krežme, tako je za očekivati da će narednih godina sudionici i njihovi pedagozi uvrstiti u program više skladateljevih djela, ali i ostvarenja hrvatskih skladatelja općenito. Čast da održe solistički koncert na završnoj večeri Memorijala pripala je dvojici uspješnih violinista mlađe generacije, Marinu Marasu i Marcu Grazianiju, studentima profesora Leonida Sorokowa na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Uz klavirsku pratnju Renate Hil i Julije Gubajdulline mladi su virtuozi pokazali svoju neupitnu interpretativnu vještinu, ali i posve različite umjetničke senzibilitete, potvrdivši kako je pred njima blistava budućnost. Upravo je njihovim upečatljivim koncertom zaključen još jedan uspješan međunarodni susret mladih gudača, 20. Memorijal Franjo Krežma u Osijeku koji će nesumnjivo i ubuduće u Osijek privlačiti mlade, perspektivne glazbenike željne istinskog muziciranja.

TRI STOLJE A HRVATSKE GLAZBE U BE U Svečanoj dvorani bečke Akademske gimnazije, koncert su održali 15. siječnja Verismo Orchester iz Beča, bariton Henrik Šimunković i dirigent Domeniko Briški, a na programu su bila djela hrvatskih autora u rasponu od 18. do 20. stoljeća: Ivana Jarnovića, Amanda Ivančića, Luke Sorkočevića, Josipa Štolcera Slavenskog, Krste Odaka, Frana Lhotke i Borisa Papandopula. (B.P.K.)

U

NAGRADA MEZZO TV–A JANJI VULETI Danijel Detoni pjesnikinje inspirirali su skladateljicu na lirsku i intimno intoniranu glazbu, gdje se postmoderna tonalitetnost isprepliće sa scenskim efektima i približava parlandu, uz diskretnu pratnju glasovira, što je potaknulo izuzetnu reakciju publike.

Uz Skrjabinov Preludij Danijel Detoni ispunio je drugi dio koncerta Slikama s izložbe M. P. Musorgskog, središnjim događajem večeri.

Danijel Detoni nadasve je inteligentan pijanist koji skladbama prilazi studiozno, sagledavši ih na mikro i makro planu, odredivši naglaske kojima ih je sklapa u ujednačenu cjelinu. U Slikama, stupu cjelokupne klavirske literature, ostvario je upravo takvo unutrašnje jedinstvo u kojemu se najrazličitiji žanrovi, asocijacije i strukture, od monodije do voluminoznih akorada, utapaju u jedinstveni doživljaj. To je prije svega postigao izjednačenom dinamikom (nikad više od fortissima, kako je autor i naznačio), razigranom agogikom, jedinstvenim koloritom (što je karakteristično i za Hartmannove slike koje su inspirirale Musorgskoga) i odmjerenošću u izrazu. Tako je prikazao skladbu kao avangardnu tvorbu iz vremena njezina nastanka, ali i kao klasično standardno djelo današnjega pijanizma.

(Dušan Mihalek)

HRVATSKA GLAZBA U MADRIDU astavljajući nastojanja u promicanju hrvatskoga vokalnog stvaralaštva na europskoj glazbenoj sceni, nakon Berlina i Frankfurta, naša mezzosopranistica Nataša Antoniazzo nastupila je 8. studenoga prošle godine u Madridu u okviru ciklusa vokalne lirike Voces líricas europeas. Ciklus je upravo ove koncertne sezone pokrenuo Jesus Ayllon Diaz, profesor prava na Madridskom sveučilištu i član tamošnjega Vijeća za kulturu. Nataši Antoniazzo pripala je čast otvoriti niz od pet koncerata na kojima će se španjolskoj publici, uz hrvatski, predstaviti još i vokalni repertoar

N

HRVATSKI GLAZBENICI U BE KOM MUSIKVEREINU Luka Šulić

GOSTOVANJE MARIJA PERESTEGIJA U PARIZU rvatski orguljaš Mario Perestegi nastupio je 15. veljače u pariškoj Crkvi Notre–Dame, prestižnom orguljaškom koncertnom prostoru. Uz djela francuskih skladatelja Cesara Francka i Eugenea Gigouta, naš je istaknuti umjetnik na najvećim europskim orguljama izveo i tri skladbe hrvatskih autora: Fantaziju i fugu u f–molu Albe Vidakovića, Passacagliu u g–molu Krste Odaka i Sonatu II Anđelka Klobučara. Bio je to prvi nastup jednoga hrvatskog orguljaša u tom reprezentativnom prostoru nakon 1971., kada su u Parizu gostovali Anđelko Klobučar i Željko Marasović. Katedralu je tijekom koncerta jednoga od najaktivnijih hrvatskih orguljaša, koji je dosad gostovao diljem Europe, Sjedinjenih Američkih Država i Australije, ispunilo više od 2000 slušatelja, a nazočili su mu Mirko Galić, veleposlanik Republike Hrvatske u Parizu i Seadeta Midžić, savjetnica za kulturu. Nakon izvrsno prihvaćena nastupa, uprava Katedrale pozvala je Marija Perestegija da ponovno održi koncert za dvije godine. (B.P.K.)

H

a opernom natjecanju i festivalu, na kojemu je pet poznatih europskih opernih kuća predstavilo svoje operne produkcije, hrvatska mezzosopranistica Janja Vuletić osvojila je nagradu za najbolju žensku izvedbu. Zahvaljujući iznimnim pjevačkim sposobnostima, vrsnoj glumi i interpretaciji, Janja Vuletić nagrađena je za nastup u Brittenovoj operi Otmica Lukrecije uz ansambl Baltičke opere pod ravnanjem Petera Telihaya. Natjecanje i festival organizirala je francuska glazbena televizijska postaja Mezzo tijekom studenoga prošle godine u mađarskom gradu Segedinu. (B.P.K.)

N

Mario Perestegi za orguljama pariške Notre Dame

Luki Šuliću, koji već godinama niže uspjehe na natjecanjima, ovo je dosad najveće postignuće. Iza sebe ima važne solističke nastupe sa Zagrebačkom, Slovenskom i Slovačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom Slovačke radiotelevizije te Ruskim simfonijskim orkestrom. Dvaput je predstavljao Hrvatsku na koncertima Fonda Vladimira Spivakova u Moskvi na kojima gostuju mladi talenti i laureati iz cijeloga svijeta.

Godine 2005. s velikim je uspjehom debitirao na Du-

K

VARA DINSKI ŠTIGLECI U PARIZU ječji zbor Varaždinski štigleci nastupio je sredinom siječnja na Međunarodnom festivalu zborova u Parizu u organizaciji udruge Music&Friends. Štigleci su bili najmlađi sudionici između sedam zborova iz Francuske, Italije i Španjolske. Na daleki put uputilo se dvadesetosmero tinejdžera i petnaestoro djece mlađe dobi, zajedno s dijelom roditelja i glazbenim voditeljima. Prvo su nastupili s domaćinima, francuskim zborom Les Petits chanteurs de Villepinte u Crkvi St. Vincent de Paul. Na samom početku izveli su francusku tradicionalnu pjesmu koja je izazvala oduševljenje publike koja je čestitala na dobrom izgovoru francuskog jezika. Nakon pjesama Amazing Grace i Happy Day, uz pomoć tamburaša KUD–a Varteks izveli su splet hrvatskih narodnih pjesama iz raznih krajeva u obradi Narcisa Grabara. Na kraju su oba zbora u dodatku zajednički izvela pjesmu Champs Elysées.

D

LUKI ŠULI U PRVA NAGRADA U VARŠAVI TURNEJA HRVATSKOGA H BAROKNOG ANSAMBLA PO KUBI

rvatski violončelist Luka Šulić (1987.) dobitnik je prve nagrade Međunarodnoga violončelističkog natjecanja Witold Lutoslawski upravo završenoga u Varšavi. Nagradu ravnopravno dijeli s britanskim umjetnikom Philipom Highamom. Nadasve prestižno bijenalno natjecanje, kojemu je sve do smrti počasni predsjednik bio legendarni Mstislav Rostropovič, privuklo je četrdesetak violončelista iz cijeloga svijeta. Među polufinalistima bila je i naša Kajana Pačko čime je dodatno zapažena prisutnost hrvatske čelističke škole. Četvero finalista nastupilo je uz orkestar Varšavske filharmonije pod ravnanjem maestra Krzysztofa Urbańskog. Luka Šulić oduševio je ugledne violončeliste u žiriju, kao i publiku, briljantnom izvedbom zahtjevna Schumannova Koncerta u a–molu, op.

129, te je podijelio prvo mjesto s Britancem Philipom Highamom. Za najbolju izvedbu Sacher varijacija Wittolda Lutosławskog dobio je i specijalnu nagradu.

rajem studenoga prošle godine u Brahmsovoj dvorani, drugoj po veličini i važnosti u bečkom Musikvereinu (Glazbenom zavodu), a u okviru redovitog ciklusa komornog ansambla Wiener Konzertverein (Orkestra Bečkog glazbenog zavoda), nastupili su maestro Mladen Tarbuk, sopranistica Jelena Štefanić i altistica Sofija Cingula. Mladen Tarbuk nastupio je pred bečkom publikom kao dirigent komornoga orkestra sastavljena većinom od članova Bečkih simfoničara, no predstavio se i kao autor skladbom za gudače Sebastian u snu iz 1999. godine, nastale prema stihovima austrijskoga pjesnika Georga Trakla. U prvome dijelu koncertne večeri na programu su bila djela W. A. Mozarta, a u odlično prihvaćenim izvedbama njegovih koncertnih arija sudjelovale su sopranistica Jelena Štefanić i altistica Sofija Cingula. S istim su programom umjetnici prethodno gostovali u Koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu, rodnome gradu mladih glazbenica koje studij pjevanja pohađaju upravo u Beču. Vikend nakon ovoga nastupa naših glazbenika Hrvatska je bila temom još jednoga koncerta u Musikvereinu, organiziranoga za najmlađu publiku. U jednoj od tamošnjih manjih dvorana ansambl KlingKlang predstavio se programom pod naslovom Taksijem za Hrvatsku, a na repertoaru su bile skladbe Josepha Haydna i drugih istaknutih skladatelja koje su nadahnute narodnim pjesmama gradišćanskih Hrvata. (B.P.K.)

akon prošlogodišnjih uspješnih gostovanja u Argentini i Boliviji, Hrvatski barokni ansambl krenuo je 28. siječnja na svoje prvo ovogodišnje južnoameričko gostovanje — na Kubu, gdje je nastupio na VII. Festivalu barokne glazbe Esteban Salas koji se tradicionalno održava u živopisnim autentičnim baroknim prostorima stare Havane, jezgre grada pod zaštitom UNESCO–a. Uz skladbe hrvatskih baroknih majstora, članovi Hrvatskoga baroknog ansambla pod umjetničkim vodstvom Laure Vadjon izveli su i skladbe Händela, Purcella, Vivaldija i Corellija. Na Konzervatoriju Alejandro García Caturla nastupili su 30. siječnja, dva dana kasnije u Bazilici svetog Franje Paulskog (Iglesia San Francisco de Paula), inače sjedištu međunarodno priznatoga kubanskog ansambla Ars Longa, a zadnji koncert održali 5. veljače u Crkvi svetog Franje Asiškog (Iglesia San Francisco de Asis), ujedno i naj-

Drugi dan nastupili su na prijateljskom koncertu svih zborova u palači UNESCO–a. Štigleci su nastupili s dvije skladbe, Il est né le divin enfant i Happy Day, te su na oduševljenje prepune dvorane koja je ponovno tražila dodatak, izveli dvije od deset hrvatskih narodnih pjesama. Dojam njihova nastupa pojačale su narodne nošnje u koje su bili odjeveni mali Varaždinci.

Uspješan nastup i uspostavljeno prijateljstvo urodili su pozivima u Njemačku, Italiju i Španjolsku, a Francuzi će rado doći u Varaždin. Za nagradu su cijeli naredni dan uživali u zabavnom parku Disneyland, a na povratku su posjetili Mozartovu rodnu kuću u Salzburgu. (Davor Schopf)

N

Varaždinski štigleci u Parizu

MEĐUNARODNI USPJESI

važnijemu koncertnom prostoru u Havani. Zahvaljujući uspješnim koncertima ispraćenima ovacijama, hrvatski su glazbenici dobili poziv za ponovno sudjelovanje na festivalu sljedeće godine u okviru kojega će održati i majstorske tečajeve iz barokne interpretacije. (B.P.K.)

MEĐUNARODNI USPJESI

Ivana Kiš imala je već autorske nastupe u Izraelu, a na ovome koncertu predstavila se skladbom Janabai u angažiranoj interpretaciji sopranistice Shire Kerner i pijanista Michaela Shenhava. Drevni stihovi indijske

Francuske, Portugala, Italije i, dakako, Španjolske. Treba istaći da je mezzosopranistica, inače aktivna na recitalima, ali i na sceni Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, za nastup u spomenutu ciklusu u madridskoj dvorani Al Artis u Alalpardu izabrana putem natječaja.

Ona je prva naša umjetnica koja je u Španjolskoj predstavila program posvećen isključivo hrvatskim skladateljima, kako je prigodom otvaranja koncerta ustvrdio veleposlanik Filip Vučak. U izvedbi solo pjesama Jelica i Morski sjaj Blagoja Berse, Noć je tiha i Uzdah Ivana Zajca, Serenade i Uvelo lišće Josipa Hatzea, Mornarova ljuba Jakova Gotovca, Uspavanka i Bez Nane Ivana Brkanovića, Dviju španjolskih pjesama Darka Domitrovića (na španjolskom jeziku) te nove tom prilikom praizvedene skladbe Lux aeterna za ženski glas i klavir Dalibora Bukvića, Natašu Antoniazzo pratila je Sanja Živković. Ova pijanistica s diplomom Muzičke akademije u Zagrebu (prof. Sretna Meštrović) već desetak godina djeluje upravo u Madridu gdje podučava korepeticiju. Njezin samostalni doprinos koncertu bila su dva Valcera op. 39 Božidara Kunca te ciklus Maštanja op. 17 Dore Pejačević. Dobro opremljena programska knjižica, kao i organizacija te pozitivni odjek toga događaja, uz nastup naših umjetnica, zacijelo su značajno doprinijeli upoznavanju tamošnje publike s hrvatskim vokalnim stvaralaštvom. (Ana Vidić)

MEĐUNARODNI USPJESI

Cilj Detonijevih dolazaka u Izrael izvanredni su pedagozi, majstorski tečajevi i koncerti, a prije dvije godine odlikovan je najvećom priznanjem za izvedbe suvremene glazbe, nagradom Tel Hay.

HRBA

MEĐUNARODNI USPJESI

Na koncertu 29. studenoga 2008. predstavljeni su pijanist Danijel Detoni i skladateljica Ivana Kiš. Oboje umjetnika ostvario je zadnjih godina bliske kontakte s izraelskim glazbenim životom. Detoniju je to četvrto gostovanje u Svetoj Zemlji, dok Ivana Kiš ovdje živi od prošle godine, nastavljajući uspješnu karijeru u Hrvatskoj i Nizozemskoj (gdje je studirala kod Marka Ruždjaka, Louisa Andriessena i Diderika Wagenaara).

Nataša Antoniazzo sa suradnicima i uglednicima u Madridu

MEĐUNARODNI USPJESI

D

MEĐUNARODNI USPJESI

MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI

om Samuela Ivana Schlesingera, počasnog konzula Republike Hrvatske u Izraelu, postao je značajno mjesto predstavljanja hrvatske glazbe u Svetoj Zemlji. Od ljeta 2006. do danas priređeno je ondje šest komornih koncerata s naglaskom na hrvatsku glazbe (skladateljie i umjetnike). Ciklus se organizira u čast konzulova oca Ervina Schlesingera (1904.–1961.), baritona zagrebačke Opere, čiju su karijeru prekinula nesretna zbivanja Drugog svjetskog rata, zatim preseljenje u novoosnovanu državu Izrael i prerana smrt.

MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI

brovačkim ljetnim igrama. Kao izuzetno nadareni violončelist primljen je na Muzičku akademiju u Zagrebu u dobi od 15 godina (klasa prof. Valter Dešpalj), a nakon diplome 2006., studij je nastavio u Beču kod profesora Reinharda Latzka. (S.H.)

HRVATSKA GLAZBA U IZRAELU

MEĐUNARODNI USPJESI

5

BROJ 155, TRAVANJ 2009.

BROJ 155, TRAVANJ 2009.

PRLJAVCI U ARENI

U

povodu proslave 30 godina djelovanja na rock sceni Prljavom kazalištu pripala je čast velikim koncertom službeno otvoriti zagrebačku Arenu. Za taj jedinstveni trenutak ulaznice se nisu prodavale već dijelile, ali to ne umanjuje vrijednost činjenici da je 17. siječnja dvoranu dupkom ispunilo 22.000 oduševljenih posjetitelja. Spektakularni završni koncert turneje, kojom su Prljavci predstavljali najnoviji album Tajno ime, izveden je na najvećoj dosad kod nas postavljenoj pozornici (33,5x24 metra) s ogromnim rasječenim jezikom (Ilićevim dizajnerskim rješenjem njihova prvog albuma i logom benda) koji je ulazio u publiku, izvrsno kompjuterski vođenom rasvjetom i višedijel-

nim ekranima koji su se spuštali na razinu scene.

Jedan od najboljih hrvatskih rock koncerata uopće ponudio je i primjereni spektakl, a u slavljeničkom programu bilo je s pravom mjesta i za ranije članove benda Marijana Brkića i Davorina Bogovića.

Obilje ranijih favorita vješto je bilo interpolirano u program koncerta s novim, već prihvaćenim Hourinim glazbenim pričama, i dobro je da je taj trenutak bilježilo čak 12 televizijskih kamera. Tako će ne samo slavljenici Houra, Bodalec, Fileš, Leikauf, Vorih i Zidar, nego i tisuće sretnika koji su uživali u izvrsnoj akustici nove zagrebačke športske ljepotice zauvijek imati vrijedan dokument jedinstvenog trenutka, dvosatni sažetak energije i još uvijek dječačke raspojasanosti glazbenika i publike. (M. S.)

MARIN VAJDIĆ

PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI

6

Obilje en Dan sje anja na rtve holokausta povodu Dana sjećanja na žrtve holokausta u Židovskoj općini u Zagrebu priređen je 27. siječnja 2009. prigodni program u okviru kojega su, uz projekciju dokumentarnog filma Da se ne zaboravi redateljice Ljiljane Jojić, nastupile mezzosopranistica Kristina Beck Kukavčić i pijanistica Tamara Jurkić Sviben. One su predstavile djela hrvatskog skladatelja, dirigenta i kritičara židovskog podrijetla Žige Hirschlera (1894.–1941.). Dok je dokumentarni film priča o Ottu Konsteinu, hrvatskom Židovu koji je uspio preživjeti strahote koncentracijskih logora Auschwitz i Bergen–Belsen, o Hirshleru je, koji je poput brojnih židovskih glazbenika umro u Jasenovcu, svjedočila i pričala njegova glazba. Hirschler je tako progovarao kroz Tri bizareske za klavir (Burleska, Pitoreska, Arabeska) u interpretaciji Tamare Jurkić Sviben, a Kristina Beck Kukavčić uz njezinu je pratnju praizvela Tango — Za Paulu. Tango je, naime, jedna od posljednjih skladateljevih partitura za koju se dugo nije znalo da postoji, a posvećena je Pauli Rendi koja mu je svesrdno pomagala kako bi izbjegao logor i prešao na slobodni teritorij. Uz Tango, Kristina Beck Kukavčić otpjevala je i Očekivanje, skladbu koja je upravo njezinom zaslugom uvrštena u zbirku Edicije Spiller Torta — popijevke hrvatskih skladatelja uz klavirsku pratnju. (Vesna Rožić)

Tamara Jurkić Sviben i Kristina Beck Kukavčić

Međimurski festival zabavne glazbe plovi punim jedrima

U

punoj dvorani Graditeljske škole raspoloženi su Čakovčani (6. prosinca 2008.) toplo pozdravili 21 novu natjecateljsku skladbu Međimurskog festivala zabavne glazbe (MEF) na susretu koji je u njihov grad doveo, osim hrvatskih,

no iskustvo. Po ocjenama stručnog suda najboljim mladim izvođačem proglašen je Goran Naumovski iz Makedonije, najbolju interpretaciju ponudila je Dajana Mar, najbolji je bio tekst Giovannija Furlana Ja sam sad u najboljim godinama, Mađar Roland Böröcz napisao je najbolji aranžman

Čakovčanin Boris Leiner.

Umjetnički direktor Davor Dominić radostan je solidnom zastupljenošću etno izričaja, pa su se Livio, Goga, Miroslav i Čardaš Blues Band (Voli ona) vratili u Koprivnicu s posebnom nagradom za njegovanje etno/

MILAN DOLEŽA

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI PRIKAZI

U

PRIKAZI

Sjajno raspoloženje glazbenika i posjetitelja pravi je zalog novim naporima organizatora, neprofitnoj udruzi Festa Dubrovnik, a želja je da se dogodine iznova okupimo na još sjajnijoj i raspjevanijoj Festi (ako je to uopće moguće).

(B.M.)

PRIKAZI

U

PRIKAZI

Tereza Kesovija gradu Dubrovniku, koji svoje početke bilježi još u sedmomu stoljeću, tradicija i dugovječnost igraju nemalu ulogu, pa tako svjetski slavne Igre ove godine obilježavaju 60. sezonu. Međutim malo pomalo eto i najnovije glazbene dubrovačke tradicije — već osmu godinu uoči velikoga dubrovačkog slavlja, Feste svetoga Vlaha, u Gradu se odvijaju višednevni susreti dobre glazbe. Festa Dubrovnik, četverodnevna manifestacija, kulminira velikim revijalnim koncertom, a humanitarna namjena ovogodišnjega izdanja bila je usmjerena prema Udruzi roditelja djece s Downovim sindromom u Dubrovačko–neretvanskoj županiji. Uz Festa orkestar, pojačan gudačima iz Dubrovačkoga simfonijskog orkestra pod ravnanjem Joška Banova, dupkom punu sportsku dvoranu u Gospinu polju razveselili su nastupi glazbenika koji ni ovoga puta nisu iznevjerili nadu onih slabijih i potrebitijih. Uz umjetničku ravnateljicu Terezu Kesoviju, koja je otvorila koncert pod injekcijama, smjenjivali su se interpreti zabavne i pop glazbe. Bili su to umjetnici čiji su noviji festivalski nastupi ili hit izdanja posebno zasjali na estradnom nebu — od Cambija, Kaliopi, Zorice Kondže, DaRive, Meritas, preko Nene Belana, Valetuda, Marije Husar, Femminem, Giannija Gamulina i Sandija, novog vala s Ivanom Kindl, Lukom Nižetićem, Eminom Arapović i Žanamari Lalić, do debitanata Josipa Bilaća, Tamare Kujačić i Sabine Čerimagić. Završetak koncerta pripao je Mili Hrniću., a prava je šteta što svoje vrijeme nije primjereno iskoristio.

PRIKAZI

Sve u slavu parca

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

F E S TA DUB ROV NIK 2009.

PRIKAZI

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

Prljavo kazalište

Boris Leiner prima nagradu

slovenske, mađarske i austrijske izvođače. Direktor festivala Rajko Dobošić sa zadovoljstvom je pratio rad kamera HTV–a, po prvi put na tom zadatku, svjestan da je u tom trenutku učinio najviše i najbolje što je mogao i umio. Za ovogodišnji MEF, jednu od osam festivalskih nagrada, natjecali su se i renomirani hrvatski interpreti: Miroslav Evačić, Livio Morosin, Vlado Kalember i Gazde, a njima su se priključile mlade snage solidnih potencijala iako, razumljivo, s nedovolj-

(Tavol vagyok), a Austrijanac Paul Lorenz najbolju glazbu (Hand in Hand). Publika je glasovanjem putem radio postaja i interneta proglasila najboljom pjesmu Aleksandra Hozjana Samo svoj skupine Druga Šansa iz Sevnice, a njoj je dodijeljena i Plaketa Hrvatskoga društva skladatelja, dok je stručni žiri na pobjedničko postolje pozvao čakovečkog debitanta Zorana Jelenkovića, koji je izveo vlastitu Divlju ružu u prepoznatljivu stilu, osvojivši simpatije Međimuraca.

Tradicionalno priznanje festivala za poseban doprinos hrvatskoj glazbi primio je

međimurskih tradicionalnih napjeva. Namjera je organizatora da se idućih godina MEF profilira kao vodeći zabavni festival etno predznaka.

U okviru festivala održan je i okrugli stol sudionika na temu Glazba kao identitet hrvatske kulture s porukom da Hrvatska obiluje darovitim glazbenicima i glazbenim pravcima, ali da se moraju stvoriti okviri koji će te raznolikosti sačuvati i promicati kao hrvatsku posebnost. (Maja Sabolić)

Uz koncert zbora Zvijezda Danica iz Kraljevice posve en 120. obljetnici ro enja Krste Odaka

Ujedna eni vokalni sastav Piše: Ramiro Palmić

H

rvatsko glazbeno društvo (HGD) Zvijezda Danica osnovano je 1894., a utemeljio ga je mještanin Ivan Jakovčić Hijancintov, orguljaš i zborovođa. Odmah po osnivanju počela je djelovati sekcija pjevački zbor, čija je duga i bogata tradicija jamstvo uspješnog neprekidnog rada, te i danas potvrda respektabilne kvalitete. Zbor održava cjelovečernje koncerte te nastupa na susretima, festivalima i smotrama, a posebice pamte koncerte održane prije dvije godine u rimskim Bazilikama sv. Jeronima i sv.

Petra. Ansambl broji četrdesetak pjevača sa zadovoljavajućim glasovnim mogućnostima i dobro ujednačenim zborskim grupama, što su potvrdili i ovim koncertom. Uz potporu Ministarstva kulture, Primorsko–goranske županije i Grada Kraljevice, a u povodu dana grada i Blagdana sv. Nikole, Zbor HGD–a i njihovi gosti održali su 5. prosinca 2008. u Crkvi sv. Nikole u Kraljevici dojmljiv koncert u povodu 120. godišnjice rođenja Krste Odaka (1888.– 1965.). Taj plodan

stvaralac raznovrsnih solističkih, vokalnih i instrumentalnih djela, istaknuti polifoničar svojega vremena, autor je osamdesetak numeriranih i većega broja nenumeriranih vrijednih umjetničkih skladbi. Njegova najpoznatija i najizvođenija djela su Sonata za violinu i klavir, pet gudačkih kvarteta, Passacaglia za gudače te pučka opera Dorica pleše. U Odakovu stvaralaštvu važno mjesto zauzima crkvena glazba u okviru koje se izdvajaju tri opsežne mise na staroslavenskom jeziku i Tri psalma, koja smo čuli na koncertu. Vodeći Mješoviti zbor Zvijezda Danica, maestro Ivica Frleta potvrdio se jasno i odmjereno kao uspješan glazbeni arhitekt, koji je bez suvišnih kretnji stvorio discipliniran amaterski zbor ujednačena i izbalansirana zvuka. Uvodnim napjevom Hvali duše moja Gospoda, lijepo oblikovanim kantilenama i harmonijskim sklopovima osmislio je neophodan umjetnički ugođaj. Slijedili su napjevi Raduj se Marije, Gospodi v pomoć moju i Svrši stopi moje koji su izvedeni s dovoljno izraženim tekstom, intonativno primjereno te s ukusnim gradiranjem tonskog intenziteta. Bariton Robert Kolar, solist riječke Opere, odnjegovanim i kultiviranim gla-

som ugodna timbra te na razini tražene ekspresije interpretirao je Tri psalma za bariton i klavir op. 6 (1925). Napose je imponirala izvedba Psalma 123 s impresivnim završetkom Aleluja. Poznati i svestrani riječki pijanist Vladimir Babin vrlo je skladno i pedantno surađivao sa solistom, no isto je tako dotjerano pratio i cijeli Zbor. Svirajući Odakove Preludije br. 1 i br. 2, Babin je u solističkim nastupima demonstrirao tehničku besprijekornost i senzibilnu muzikalnost.

Orguljaš Neven Kraljić tumačio je Preludij i fugu op. 35 i Coral–elevation– postludium vještim korištenjem prikladnih registara i u potrebnom dinamičkom rasponu. Ovaj uspješno koncipiran koncert posvećen Krsti Odaku jedan je u nizu tematskih nastupa kojima je maestro Frleta potvrdio smisao za koncerte slična sadržaja. Uz svoj kraljevički pjevački zbor, okupivši istodobno ugledne riječke glazbenike, ostvario je atraktivnu glazbenu večer kakvu bi mogli poželjeti i naša značajnija glazbeno–kulturna središta.

7

BROJ 155, TRAVANJ 2009.

RAZGOVORI

Razgovor s Tamarom Obrovac

NOVI IZAZOVI: REVITALIZACIJA GLAZBENE I DIJALEKTALNE BAŠTINE U ISTRI postavljam, bavi mojim djelovanjem, a s obzirom na to koliko radim, valjda sam i zaslužila. Ja sam poput onih policajaca iz serija koji kažu: »I have no life, only work«. U zadnje se vrijeme bavim različitim stvarima, pa je Panphonia bila prvo novo iskustvo izravno izvan muzike. Pritom moram svakako spomenuti mladog suradnika koji je zaslužan za vizualni identitet cijeloga projekta, a bit će zaslužan i za identitet novoga CD–a — Matiju Debeljuha. Prema njegovoj ideji Pan(theatron)phonia bila je kazališna priča, multimedijalni igrokaz koji je funkcionirao kao promocija multimedijalnog DVD–a. Ideja je bila otvoriti vrata i ući u hodnik prije upoznavanja s izdanjem, vidjeti osnovne slogane i parametre te uživo doživjeti dio predstavljenog materijala. Na DVD–u su predstavljeni govoreni, pisani i glazbeni oblici dijalekta, a isto je bilo i u kazalištu.

Bila je to moja prva ekskurzija izvan glazbenog područja s obzirom na to da se projekt prvenstveno bavi dijalektom, to jest zvučnošću sâmoga govora. To područje zadire u tri plana: izgovorenu, napisanu i uglazbljenu riječ. Bavila sam se riječju u tri emanacije, a to je vodilo projektu koji je izvan glazbe, ali ostaje u sferi zvuka. Radi se o višegodišnjem multimedijalnom projektu revitalizacije glazbene i dijalektalne baštine u Istri koji se vodi pod nazivom Panphonia Istriana (Istarsko mnogozvučje). Ideja je svake dvije godine završiti jedan DVD s određenim istarskim dijalektom. Počeli smo s istroromanskim zato što je jedan od najugroženijih arhaičnih dijalekata romanskoga podrijetla, a bavit ćemo se naravno i svim ostalima — istarskima i onima slavenskoga podrijetla, kojih je više.

Fenomen zvuka Krajem prošle godine primili ste nagradu Istriana kao priznanje za svoje sustavno djelovanje. A kako je počelo?

Spektar interesa Tamare Obrovac sveudilj se širi: uz netom objavljeni novi, elektrificirani album s matičnim bendom Transhistria, nedavno je osmislila i producirala velik projekt Panphonia Istriana.

Istroromanski dijalekt otkrila sam preko poezije Loredane Bogliun (Tuca’ la louna) i on me je odveo u razmišljanja o istarskim mikrokozmosima koji zaista postoje, zaokružuju se i preklapaju. To nije samo glazbeni i dijalektalni, nego i mikrokulturalni diskurs koji sam otkrila preko zvučnosti jer je meni zvuk naravno prvobitna stvar. Osim toga, kad razmišljam o zvuku kao fenomenu, on u sebi ima pojam vibracije i komunikacije, a dijalekt sadrži pojam emocije koji mi je vrlo bitan zato što je u mojemu poslu verbalni dio isto tako važan. Budući da sam i tekstopisac važan mi je prije svega kao prenositelj emocija. Jedino putem dijalekta mogu te emocije »iščupati« i artikulirati na pravi način. Nagrada se, pret-

Što sve DVD sadrži?

Najbliže bi bilo usporediti ga s vrlo ozbiljnom internetskom stranicom koja ima svoj glavni izbornik i podizbornike preko kojih se klikom dolazi do novih raznolikih svjetova. Konkretno, tu je podjela na pet istarskih mjesta zato što istroromanski ima pet podvrsta koji se govore u Vodnjanu, Rovinju, Balama, Galižani i Šišanu.

DAVOR HRVOJ

Što obuhvaća Vaš novi projekt Panphonia Istriana?

Tamara Obrovac

»Ne u više jazz kantati« »Neću više jazz kantati, po fureštu štroligati, samo po domaću ću gvadanjati plaću«. Novi album nosi šarmantan naslov. Što nam poručujete?

Znači, idemo se obogatiti, ha, ha. To je šaljivi uvod u novi zvuk i nepretenciozan projekt koji me jako veseli, a koji mi je dugo stajao u glavi. Naravno, prošla sam sve faze — od bluesa, gospela i funka — to su satelitski dijelovi jazza i svaki ih ozbiljan glazbenik treba proći. Kod mene je ta faza prije dvadesetak godina ostala nekako začahurena, pa su se iskristalizirale neke pjesme koje su vodile tom zvuku. Onda smo napravili i nešto novih pjesama, zaokružili ih u električni zvuk te napravili funk i soul album bliži klupskoj glazbi i zvuku.

Nova Transhistria Electric zvučnost otvara Vam i nove koncertne prostore.

Otvoreni smo svemu. Svakako je prilagođenija rokerskim i sličnim prostorima jer je instrumentarij klasične soul postave: bubanj, električni bas, električna gitara, klavijatura, tri puhača i vokal.

Prvi put u životu imala sam dva prateća vokala, dvije cure iz Riversica. Ana Jakšić i Jelena Janković odlično su otpjevale i, što je meni posebno drago, slažu nam se boje i glasovi. Sve je bilo pravo — deset ljudi na sceni, ogromna pozornica i baš sam bila vesela.

Je li to i zatvaranje vlastitoga muzičkog kruga jer Vaši su počeci bili vrlo energični, rockerski?

Nema što nisam radila kad sam bila mlada, uključujući i rock’n’roll, svirala sam saksofon, udarala u konge, puhala u flautu … između 18. i 28. godine.

Da sam to napravila u dvadesetima, nitko mi u mojim očima ne bi bio ravan. Danas nemam nekih posebnih zahtjeva, osim naravno uvijek napraviti dobru glazbu i možda se malo odmoriti od ozbiljnih emocionalnih naboja akustike.

Svoju novu zvučnost predstavili ste, tradicionalno, u Puli. Ali uz nove koncerte ipak raščistimo — ovo s ne– kantanjem jazza ne moramo Vam vjerovati?

Neće se to dogoditi, svečano obećajem!

Josipa Lisac — Valentinovo u Z K M – u

Slavlje ljubavi i života po svome Piše: Maja Savić

G

las, pojava i emocije Josipe Lisac mogu vam se sviđati ili ne. Njezina teatralnost i »nedodirljivost« možda su vam simpatične, a možda i nisu. Njezin osamnaest godina dugi post za Karlom Metikošem možda vam je dosadan i neprirodan. Ipak, jedno joj se ne može oduzeti — Josipa Lisac doista je usamljeni jahač na putu do umjetničkog savršenstva gdje hrabro i opetovano pomiče granice.

Josipa Lisac

Najsofisticiranije emocije Koncert održan 14. veljače 2009. u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM) bio je poklon onima koji su došli po najsnažnije te istodobno vrlo sofisticirane emocije koje glazba može pružiti. Bio je i inat te osvješćivanje onih koji godinama obezvređuju njezin svjetonazor, poruke i glazbeno–scenske domete. Štoviše, koncert je u hodu nadmašio prvotnu misiju, ódu čovjeku koji utjelovljuje nečiju ljubav.

ARHIVA CROATIA RECORDSA

Publika je tu večer došla mirno provesti Valentinovo ne sluteći da će se ulaskom u prostor naći u emocionalnom »vrtuljku« gdje će kroz iznenađujuće dobar Josipin stand–up, smisleno čitanje poezije i besprijekornu izvedbu doživjeti katarzu.

Kulminacija večeri dogodila se kada je David Gazarov, nakon što je Josipa poezijom upitala »Zašto je ljudima ljubav dosadna i nenormalna?«, klavirski maestralno popratio izvedbu Janinog ludila iz Metikoševe rock–opere Gubec beg.

Bubnjar Borna Šercar, gitarist Robert Vnuk, klavijaturist i aranžer Gojko Tomljanović, trubač, krilničar i harmonikaš Josip Grah, bas gitarist Davor Črnigoj te gotovo stalni član njezina benda, gitarist i harmonikaš Elvis Stanić, uz međunarodne goste — klaviriste Davida Gazarova i Joea Kaplowitza, te najvećega domaćeg jazz lisca, vibrafonista Boška Petrovića, koji je ovom prigodom svirao klavijature, zvučali su kao da voze životni slalom na Mount Everestu. Bez trunke patetike, čvrsto i disciplinirano, na izuzetno visokoj razini muziciranja, više od dva sata.

Vrhunski u itak Koncert u ZKM–u bio je ne samo Josipin rođendanski koncert, ne samo tradicionalno sjećanje na njezinu životnu ljubav te najjaču kariku u njezinu profesionalnom određenju — iznimnog skladate-

lja Karla Metikoša, već i rođenje novoga studijskog albuma Živim po svome koji je taj trenutak čekao punih devet godina. Za Elvisa Stanića, producenta i autora dviju pjesama 1000 razloga i Svijet oko nas, s kojim surađuje i nastupa već nekoliko godina Josipa će reći kako ga je jedva dočekala da bi se nakon trideset godina ponovno značajno priklonila jazzu. Prateći koncertnu suradnju dvoje glazbenika, postalo je jasno da će novi album označiti bitnu, ali ne i drastičnu prekretnicu u glazbenoj formi Josipe Lisac. Multiinstrumentalist i najnagrađivaniji jazz skladatelj mlađe generacije Elvis Stanić odradio je na albumu i polovicu sviračkog posla te se jednako dobro snašao kako u svom prirodnom okruženju jazza, bluesa i rocka, tako i u new ageu. Naslovna pjesma Živim po svom možda je najbliža sukusu cijele priče gdje se utjecaj jazza, kao i njegovih saveznika modernih fuzija osjeća u lakom pretapanju glasovira Davida Gazarova s trubom, ritmom bossa nove te vokalom stvarajući tako jobimovski ugođaj.

CD je ispunjen izvedbama pjesama raznih autora.

Osim naslovne pjesme Janija Hacea, među ostalima, to su međimurska pjesma Zvira voda, Još se zvijezde sjaje Meri Cetinić, Naivni Srđana Sekulovića–Skansija, Istina Gojka Tomljanovića te Helena lijepa i ja u kiši Drage Mlinareca. Većinu tekstova potpisala je Alka Vuica.

Ako je koncert u ZKM–u zvučao svjetski, a to će vam posvjedočiti svi koji su mu nazočili, onda album Živim po svome zvuči baš kako se i zove. Ne možete ga smjestiti ni u jednu ladicu niti ga zarobiti nijednom definicijom. Možete mu se samo prepustiti te očekivati vrhunski užitak. Nesputan je, rafiniran i neobično optimističan, pa ga se pod hitno kao terapija preporučuje svima koje love crne misli.

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

Razgovarala: Maja Sabolić

Gitarist Petrit Çeku proglašen Mladim glazbenikom 2008. godine

N

a konferenciji za novinare koncem prosinca prošle godine Hrvatska poštanska banka (HPB) i Zagrebačka filharmonija proglasili su gitarista Petrita Çekua nositeljem nagrade Mladi glazbenik godine. Uz nagradu od deset tisuća eura koju dodjeljuje HPB, laureat u sljedećoj sezoni dobiva i koncert sa Zagrebačkom filharmonijom. Za ovogodišnju nagradu natjecalo se trinaest vrhunskih mladih glazbenika, a jednoglasnom odlukom stručnog žirija u sastavu: Mladen Janjanin, predsjednik, Miljenko Puljić, Zlatko Madžar, Dražen Sirišćević, Vjekoslav Šutej, Franjo Sinković i Tomislav Mužek, Petrit Çeku proglašen je najboljim mladim glazbenikom protekle godine. Nagrada mu je uručena na Filharmonijskom balu Zagrebačke filharmonije koji je tradicionalno održan 30. prosinca. Ugledna nagrada dodjeljuje se od 1991., a od prošle godine u suradnji s HPB–om. Za nagradu su se mogli natjecati mladi glazbenici u četiri kategorije (instrumentalisti, pjevači, dirigenti i skladatelji) koji su u protekloj kalendarskoj godini imali uspješno i zapaženo solističko postignuće u Hrvatskoj i inozemstvu.

(B.P.K.)

8

BROJ 155, TRAVANJ 2009.

Bogati plodovi djelo Piše: dr. sc. Zdenka Weber

M

o n o g r a f ij e , koje obuhvaćaju djelovanje i trajanje pojedinačnih umjetničkih pregnuća na određenom prostoru i u određenom vremenu, izvori su neophodnih podataka koji ta trajanja dokumentacijski podastiru, tumače i na jednome mjestu predaju

KVARTET RUCNER

KVARTET RUCNER

KVARTET RUCNER

10 godišnjih doba , Ljetopis Guda kog k varteta Rucner

na valorizaciju budućim pokoljenjima. Pred nama je monografsko izdanje 10 godišnjih doba, Ljetopis Gudačkog kvarteta Rucner čiji je nakladnik Gudački kvartet Rucner, a sunakladnik Ogranak Matice hrvatske Metković.

Urednica i uvodničar Đurđa Otržan, zacijelo uz svesrdnu pomoć osnivača Dragana i Snježane Rucner, okupila je sve bitne podatke o nastupima Kvarteta, solistima koji su s njim surađivali, djelima hrvatskih skladatelja koja je Kvartet praizveo, a uključene su i biografije svih dosadašnjih članova, diskografski podaci, kao i bogata foto dokumentacija. Sve to, vizualno vrlo estetski osmišljeno (grafički urednik Miroslava Šobot), te sa zahvalama i uvodnom riječi prevedenom na engleski, njemački i talijanski jezik, predstavlja izuzetno vrijednu osobnu kartu koja se javlja u povodu 10. obljetnice njihova djelovanja. U svakom pogledu vrijedno pohvale.

KVARTET RUCNER

Po eci Kvarteta Od prvog javljanja 20. prosinca 1998. u okviru programa Radost muziciranja za djecu i mladež Hrvatske radiotelevizije i inauguracijskog nastupa u Zaboku 27. prosinca Gudački kvartet Rucner u svojemu prvom sastavu, u kojem su se okupili violinisti Jože Haluza i Josip Novosel, violist Dragan Rucner i violončelistica

Snježana Rucner, najavio je novosti koje je želio uvesti u hrvatski glazbeni život. Naime, već je na prvom nastupu u Preporodnoj dvorani Narodnog doma u Zagrebu s Kvartetom nastupio izvrsni američki bandoneonist Peter Soave, a na programu su bila djela argentinskog skladatelja Astora Piazzolle, repertoar koji će vremenom biti obogaćivan, međutim, upravo je Piazzollino majstorstvo postalo jednim od zaštitnih znakova Kvarteta Rucner.

Tako je na 53. Dubrovačkim ljetnim igrama 2002. u atriju Kneževa dvora s Peterom Soaveom prvi put zazvučala senzualnost njegovih tanga; 1999. godine objavljen je prvi CD s tango repertoarom, a 2003. drugi pod nazivom Five Tango Sensations. Isti taj program mogao se čuti na festivalu Festa della musica u Anconi, na turneji u Egiptu i na nizu drugih nastupa koji su oduševljavali publiku i stručnu kritiku potvrđujući izvrsno razumijevanje između Soavea i Kvarteta u populariziranju Piazzolline glazbe u Hrvatskoj i mnogo šire. Navedimo da je 2007. objavljen album Undertango 2, ponovno s istim interpretima u izvedbama Piazzollinih opusa. U 2003. godini Kvartet Rucner svečano je proslavio 25. obljetnicu umjetničkog djelovanja osnivača Dragana i Snježane Rucner te obilježio i svoju petu godinu u javnosti izvrsno primljena djelovanja. A kada je riječ o nadasve agilnom,

dinamičnom bračnom paru Rucner, voditeljima dionica u Zagrebačkoj filharmoniji, u kojoj od početka karijere djeluje Dragan Rucner, odnosno Orkestru HNK u Zagrebu, čija je članica Snježana Rucner, koji se nikada nisu prepustili jednoznačnosti orkestralnog muziciranja, nego su uvijek tražili i komorno–glazbene i solističke izazove, susrećemo se s umjetnicima koji očito dobro znaju što žele. Djelujući u uglednom Kvartetu Klima sakupljali su Rucneri dragocjena iskustva koja im je mogao pružiti proslavljeni violinist Josip Klima sve do sazrijevanja i poticaja da osnuju vlastiti gudački kvartet i postanu gazde koji, kao što potvrđuje praksa, s osobitom pažnjom osmišljavaju repertoar sastava na čijem su čelu.

Ciklus 4 godišnja doba, zamisao s dalekose nim posljedicama Uvođenjem ciklusa 4 godišnja doba, nizom od četiri koncerta s naslovima Proljeće, Ljeto, Jesen i Zima, prvo u zagrebačkoj Crkvi sv. Katarine, a aktualno u Hrvatskom glazbenom zavodu, osmislio je Gudački kvartet Rucner 2003. jedinstven repertoar s mnogim novostima, ali je pritom utvrdio i izvedbe klasične kvartetske literature, što se uspješno obnavlja punih šest godina. Već su u okviru prvoga Proljeća,

1. ožujka 2003., iskazane sadržane u brizi oko hrv štine (izveden Concerto a povodu 275. obljetnice ro nice smrti skladatelja J. M poticanju suvremenih sk komornih djela (praizved za sopran i gudački kva Klobučara). Sudjelovanje Horvat Dunjko učvrstilo da na svojim koncertima ljim vokalnim i instrum (impozantan je popis od hrvatskih i inozemnih koji su nastupali s Kvarte ristom Darkom Petrinjak 2003. godine). Nadalje, ranje koncerata izvan Za ponovljen u Mariji Bistri nastupima započeo do d nuitet, svojevrsna kulturo ta, koji se predstavlja i slu to prvi susreti s profesion u njihovim sredinama.

Dakle, praizvedbe djela lja, čak 47 popisanih skla na ostvarenja svjetskog uglednih solista, kulturn mjestima, sve su to kvalit

KVARTET RUCNER

Šesta sezona ciklusa 4 godišnja doba Guda kog k varteta Rucner

Promicanje hrvatskoga glazbeno Piše: Bojana Plećaš Kalebota

KVARTET RUCNER

KVARTET RUCNER

KVARTET RUCNER

KVARTET RUCNER

G

udački kvartet Rucner sastav je koji se od osnivanja intenzivno posvetio promicanju hrvatskoga glazbenog stvaralaštva i koji je pokazao spremnost za suradnju s drugim instrumentalistima i ansamblima, nerijetko posve različita glazbenog usmjerenja. Već šesta sezona koncertnog ciklusa srijedom u Hrvatskom glazbenom zavodu pod nazivom Četiri godišnja doba svjedoči o potrebi koncertne publike za malim odmakom od standardnoga programa komorne glazbe i osvježenim glazbenim izričajem. Pridodamo li tome respektabilan podatak o deset godina postojanja Gudačkog kvarteta Rucner, u povodu kojega je početkom prosinca predstavljena i raskošno opremljena monografija 10 godišnjih doba te trideset godina umjetničkog djelovanja okosnice ansambla, Snježane i Dragana Rucnera, jasno je kako na hrvatskom glazbenom obzorju imamo umjetnike koji će zasigurno trajati.

Padovec na prolje e Svoju šestu sezonu ciklusa Četiri godišnja doba Kvartet je ostvario u koprodukciji sa Zagrebačkom filharmonijom. Proljetni je koncert, održan 16. travnja 2008., protekao u znaku gostovanja gitarista Darka Petrinjaka s kojim su violinistice Sidonija Lebar i Ana Paula Knapić Franković, violist Dragan Rucner i violončelistica Snježana Rucner priredili prvu suvremenu izvedbu dvaju Concertina za gitaru i gudački kvartet Varaždinca Ivana Padovca, jednoga od najznačajnijih skladatelja i gitarista prve polovice 19. stoljeća. Riječ je o nedavno otkrivenim skladbama, pohranjenima na Sveučilištu za glazbu u Beču, iznimno važnima za hrvatsku glazbenu povijest budući da se uz Jarnovićeve violinske koncerte radi o predvodnicama instrumentalnih koncerata u hrvatskoj glazbenoj literaturi. Darko Petrinjak solističku je dionicu, praćenu izražajnom i stilski prilagođenom svirkom Gudačkoga

kvarteta Rucner, izveo uvjerljivo i nepretenciozno, dojmljivo oblikujući lirski obojane melodijske cjeline.

Detoni ljeti Koncert Ljeto, održan 11. lipnja prošle godine, obilježila je praizvedba skladbe Predasi tišine za gudački kvartet i klavir Dubravka Detonija kada se članovima Gudačkog kvarteta Rucner priključio mladi pijanist Danijel Detoni, dobitnik Nagrade Ivo Vuljević za proteklu godinu. Prerađeni istoimeni uradak, skladan za gudače 1994., praizvedbu je doživio godinu kasnije na 18. Muzičkom biennalu Zagreb u tumačenju Šleskog gudačkog kvarteta, a sastavljen je od niza sažetih, ugođajno kontrastnih odjeljaka, istodobno povezanih i isprekidanih promišljenim stankama. Previranja između zvuka, odnosno glazbe i tišine ostvarena su kroz dojmljivu interakciju klavira i gudačkog kvarteta.

Jesenji Njiri i Uhlik Dok je zagrebački glazbeni život početkom listopada ponovno zaživio punim plućima s početkom nove koncertne sezone, članovi Kvarteta ostali su vjerni cikličkoj izmjeni godišnjih doba, pa su 1. listopada održali svoj treći koncert Jesen. Podnaslovom koncerta U znaku violončela glazbenici su odali počast uglednome skladatelju, violončelistu i pedagogu Rudolfu Matzu u povodu dvadesete obljetnice njegove smrti, priredivši glazbenu večer gotovo u cijelosti posvećenu hrvatskoj glazbi. Uz Matzove skladbe na programu su se našle i praizvedbe opusa Nikše Njirića i Tomislava Uhlika, a gosti večeri bili su violončelisti Ana, Vinko i Zlatko Rucner, gajdaš Stjepan Večković, harfistica Doris Karamatić, Tamburaški orkestar Hrvatske radiotelevizije s dirigentom Sinišom Leopoldom i Vokalni ansambl Samoborke Tamburaškog društva Ferdo Livadić (zborovođa Bojan Pogrmilović).

Prvi dio koncerta bio je prigodni podsjetnik na dio komornog opusa Rudolfa Matza. Izvedbi živopisnoga Kvarteta za dvije violine, violu i violončelo u a–molu Gudački kvartet Rucner pristupio je studiozno, pažljivo ocrtavajući oprečna raspoloženja skladbe, od nježnih, pjevnih melodija do čvrstih

i energičnih, iznimno virtuoznih odjeljaka. Drugi je dio večeri protekao pomalo neuobičajeno, spletom violončelista, gajdaša, ženskog zbora i tamburaškoga orkestra uz dvije praizvedbe i dvije obrade.

Početak je pripao praizvedbi suite za četiri violončela U počast Maceku Nikše Njirića. Četverostavačnu skladbu za kvartet ili ansambl violončela Njirić je napisao 2001., o stotoj obljetnici Matzova rođenja, a njezin naziv potječe od nadimka kojim ga je od milja zvala supruga Margita, istaknuta pedagoginja i čembalistica. Izmjene tema, ugođaja, metra i karaktera u toj homogenoj skladbi dojmljivo su iznijeli violončelisti iz obitelji Rucner, Zlatko, Ana i Snježana, predvođeni uvjerljivom prvom dionicom Vinka Rucnera. Nakon kratkog predaha uz popularni Pachelbelov Kanon koji je za četiri violončela i harfu obradio Radovan Pablo Tarbuk, uslijedila je Neobična šestorka za gudački kvartet, gajde i violončelo Tomislava Uhlika. Uistinu je bilo neobično skladateljevo poigravanje s glazbalima, točnije, stapanje gudačkih glazbala s gajdama na kojima je sviračku vještinu iskazao Stjepan Večković, stručnjak za starohrvatske tradicijske puhačke instrumente i član Ansambla Lado. Tom koketiranju s tradicijom skladatelj je odlučio doskočiti i uporabom folklornih citata, bilo u obrisima, bilo u cjelini, a dopadljivom dojmu doprinos su dali članovi Kvarteta i violončelistica Ana Rucner. Jesenski je koncert priveden kraju glazbom Rudolfa Matza, no u Uhlikovoj obradi, ponovno za neklasični sastav koji su činili Ana Rucner, Gudački kvartet Rucner, Vokalni ansambl Samoborke i Tamburaški orkestar Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem Siniše Leopolda. Iako ljepota dvaju kontrastnih stavaka satkanih na temeljima pjevnih međimurskih napjeva do punog izražaja dolazi upravo u svojoj izvornoj inačici, pothvat obrađivača i splet raznorodnih glazbenika nesumnjivo su zadovoljnoj publici pružili zanimljiv i nesvakidašnji glazbeni doživljaj.

Zima uz Josipa Magdi a Zimski koncert održan 3. prosinca, nekoliko dana nakon predstavljanja izvrsno prihvaćene monografije, bio je ispunjen novim iznenađenjima i toplom predblagdanskom atmosferom. Tome je nesum-

njivo najveći doprinos dao odabir programa većim dijelom utemeljena na tangu te atraktivnim gostima: dugogodišnjem suradniku i prijatelju, bandoneonistu Peteru Soaveu, gitaristu Goranu Listešu, Gudačima Zagrebačke filharmonije te dirigenatima Duiliju Dobrinu i Ivanu Repušiću. Uz Gardelove, Romerove i Piazzolline uspješnice te Dobrinove i Bragatove obrade, na programu su se našle i dvije skladbe hrvatskih autora. Večer je otvorila prva zagrebačka izvedba Božićnog kvarteta op. 196 Josipa Magdića u čija se četiri stavka (Uvertira, Varijacije, Scherzo, Fughetta) skladatelj maštovito poigrava s motivima iz popularnih božićnih napjeva O, pastiri čudo novo, Djetešce nam se rodilo, Tiha noć, Tri kralja jahahu i Danas se čuje događaj novi, istodobno poštivajući zakonitosti tonaliteta i kontrapunkta. Poneseni ozračjem djela, glazbenici su njegov glazbeni sadržaj iznijeli predano i uvjerljivo. Njihov česti suradnik, skladatelj Tomislav Uhlik svoju je skladbu duhovita naslova Peter&Pans za bandoneon i gudački kvartet skladao nakon razgovora s Peterom Soaveom u jednom zagrebačkom hotelu tijekom kojega mu je vrsni bandoneonist održao kraće predavanje iz instrumentacije za to glazbalo. Posvetivši ga Kvartetu Rucner i Peteru Soaveu, Uhlik je napisao kraće djelo namijenjeno izvedbama u dodatku koncerata u kojem se poigrava dvjema temama iz njemu osobito draga cjelovečernjeg animiranog filma Walta Disneya, prožimajući ih motivima iz folklornih napjeva svoga zavičaja. Zajedničko muziciranje Petera Soavea i Gudačkog kvarteta Rucner redovito je na visokoj razini, a njihovi se temperamenti odlično nadopunjuju, što su potvrdili i izvedbom Uhlikova ostvarenja na radost brojnih poklonika u Hrvatskom glazbenom zavodu koji su nazočili slavljeničkom završetku još jedne koncertne godine.

Kvartet Rucner

9

ovanja e osnovne smjernice vatske glazbene baa quartetto, No. II, u ođenja i 220. obljetM. Stratika), kao i u kladatelja na pisanje den Korizmeni diptih artet akademika A. e sopranistice Lidije o je njihovu nakanu a sviraju s ponajbomentalnim solistima d šezdesetak imena renomiranih solista etom Rucner; s gitakom objavili su i CD uvedeno je repriziagreba, pa je koncert ici i u Virju. Tim je danas održani kontiološka misija Kvarteušateljima za koje su nalnim glazbenicima hrvatskih skladateadbi, rijetko izvođerepertoara, isticanje ne misije u manjim tete Kvarteta Rucner

koje se u bujici uvijek novih ideja kontinuirano ostvaruju. U današnjem sastavu, a čine ga violinistice Sidonija Lebar i Ana Paula

S promocije monografije

Knapić Franković, uz neumorne, iskusne Dragana i Snježanu Rucner, oni se potvrđuju kao neupitna kvaliteta na koncertnim podijima u Hrvatskoj i inozemstvu, pozivani su na turneje i festivale, rado su slušani u svim prigodama kada glazbom valja obogatiti neki kulturni događaj i uvijek su spremni na davanje koncerata u humanitarne svrhe. I na kraju, navedimo samo neke od skladatelja koji su svoja djela posvetili ovom uvijek pouzdanom i nadahnutom sastavu: Mladen Tarbuk, Srećko Bradić, Tomislav Uhlik, Berislav Šipuš, Aldo Kezić, Miljenko Prohaska, Anđelko Klobučar, Stanko Horvat, Josip Magdić, Igor Kuljerić, Zlatko Tanodi, Dubravko Detoni,

U studenom 2008. godine izašao je iz tiska Ljetopis Gudačkog kvarteta Rucner, koji rječito govori o opsežnoj aktivnosti ovog zagrebačkog sastava i o novinama koje je donio u hrvatski koncertni život tijekom proteklih deset godina

Miroslav Miletić, Sanja Drakulić, Emil Cossetto, Krešimir Seletković, Ivana Kiš, Marko Ruždjak, Nikša Njirić, Ljubomir Kuntarić, Nikola Glassl, Božo Potočnik, Siniša Leopold, Olja Jelaska, Tomislav Babić, Ivo Josipović, Anđelka Bego Šimunić, Tomica Simović. Ili, kao što je zapisala Snježana Rucner iskazujući im zahvalnost: »Svi do jednoga skladali su s ljubavlju i entuzijazmom baš za nas i udovoljavali svim našim mogućim i nemogućim željama. Najljepše su mi bile prve radne probe na kojima se stvaralo naše zajedničko dijete.

Uzajamna je bila energija između nas i to je jedan prekrasan osjećaj koji nas je motivirao da još dublje uronimo u djelo, sa željom da ga predstavimo u najboljoj mogućoj interpretaciji — to mi se čini najljepšim načinom zahvale.« A mi zahvalimo Gudačkom kvartetu Rucner za sav uloženi trud i umijeće i poželimo mu daljnja uspješna desetljeća.

og stvaralaštva

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

BROJ 155, TRAVANJ 2009.

Ve er pobjednika 5. M e unarodnog natjecanja Ferdo Livadi odr ana u ok viru 33 . S amoborske glazbene jeseni

Praizvedba Seletkovićeva Koncerta za violončelo, klavir i gudače Piše: Bojana Plećaš Kalebota d 20. rujna do 5. listopada 2008. u Samoboru je održana 33. Samoborska glazbena jesen, glazbeni festival koji svake godine privlači velik broj posjetitelja zahvaljujući raznolikoj programskoj koncepciji, atraktivnim koncertima i zvučnim imenima. Jesen u Samoboru tako je tijekom više od dva tjedna odisala svježinom i pozitivnim ozračjem istinskih ljubitelja glazbe s ciklusima Maestro čiji su gosti poznati solisti i ansambli, Junior za najmlađe te Samoborskim ciklusom u kojemu su priliku za nastup dobili mladi samoborski glazbenici. Uz popratne programe, izložbu slika Zov plemena Borne Šercara i majstorske tečajeve saksofonista Jeana–Denisa Michata i udaraljkašice Ivane Bilić, održano je više After party koncerata za

O

Hrvatski komorni orkestar i Berislav Šipuš

ljubitelje jazza, a dodatnu dinamičnost manifestaciji ponovno je udahnulo peto Međunarodno natjecanje Ferdo Livadić.

Tradicija naru ivanja od mladih skladatelja Na Večeri pobjednika 2. listopada, održanoj u samoborskoj Franjevačkoj crkvi, već se tradicionalno dodjeljuju Nagrada Ferdo Livadić za najbolju izvedbu te Nagrada Grada Samobora za najbolju izvedbu djela hrvatskoga autora, a uz novčane nagrade laureati dobivaju Statuu, autorsko djelo Mirte Čakanić te nekoliko koncerata, kao i praizvedbu skladbe suvremenog hrvatskog skladatelja. Tako je 2006. Vjekoslav Nježić posvetio skladbu tadašnjemu pobjedniku natjecanja, gitaristu Petritu Çekuu, a godinu kasnije Frano Đurović napisao je skladbu za pijanisticu Zrinku Ivančić. Oba su ostvarenja praizvedena u suradnji s Cantus Ansamblom i dirigentom Berislavom Šipušem. Prosudbena komisija u sastavu: Željko Brkanović, predsjednik, Krešimir Seletković, Branimir Pofuk, Zlatko Madžar te Goran Merčep, umjetnički ravnatelj Samoborske glazbene jeseni, između deset natjecatelja, dodijelila je Nagradu Ferdo Livadić violinistici Dunji Bontek za koncert s djelima J. Brahmsa, Pavla Dešpalja i C. Saint–Saensa.

Koncert je održan u Galeriji Prica 30. rujna, a izvrsnu dvadesetogodišnju violinisticu iz klase prof. Maje Dešpalj–Begović pratila je pijanistica Srebrenka Poljak. Za nadahnute izvedbe skladbi Ricercare Berislava Šipuša i Melodije — Hommage á Bártok Davorina Kempfa (koncert održan 28. rujna) Nagrada Grada Samobora pripala je pijanistici Jeleni Pavić, studentici treće godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Đorđa Stanettija. Uz navedene nagrade, Dunja Bontek održat će samostalni koncert u okviru 34. Samoborske glazbene jeseni. Na Večeri pobjednika praizvest će skladbu Olje Jelaske, a uz Cantus Ansambl također će nastupiti i u ciklusu u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog te u Hrvatskom glazbenom zavodu.

Pijanistica Jelena Pavić također će održati recital na festivalu sljedeće godine. Uz pobjednice natjecanju su pristupili violinistica Martina Sačer, gitarist Mak Grgić, violist Aleksandar Jakopanec, klarinetist Ante Krpan, flautistica Marija Esih, oboistica Iva Stilinović, pijanistica Željka Caparin i kontrabasist Fran Petrač.

Praizvedba Seletkovi eva Koncerta Dodjeli nagrada prethodio je koncert na kojemu su, uz Hrvatski komorni orkestar pod ravnanjem Berislava Šipuša, nastupili prošlogodišnja pobjednica Natjecanja Ferdo Livadić, violončelistica Petra Kušan i pijanist Danijel Detoni. Njihova zajednička izvedba uslijedila je nakon sabrana samostalnog nastupa Orkestra, prvo s Haydnovom Merkur Simfonijom, a potom Notturnom za gudače Stanka Horvata.

Koncert za violončelo, klavir i gudače skladao je Krešimir Seletković tijekom ljeta 2008. po narudžbi Samoborske glazbene jeseni za mladu pobjednicu prethodnog Natjecanja. Budući da je solistica izrazila želju djelo praizvesti s Danijelom Detonijem s kojim inače surađuje, Seletković je naposljetku napisao dvostruki koncert. Svojevrsni koncertantni stavak, izgrađen na temeljima dvaju tema čiju okosnicu čini klasični sonatni oblik, pomno je pretočio u domišljatu cjelinu, u kojoj se teme eterično međusobno izmjenjuju, prožimaju i suprotstavljaju zgusnutim, burnim zbivanjima. Tehničke predispozicije ravnopravnih solista najjasnije su došle do izražaja u njihovim kadencama, a svojim su predanim muziciranjem, podjednako u solističkim nastupima i u međusobnim dijalozima, kao i onima zajedničkima s gudačima, pružili uvjerljivu interpretaciju znalački oblikovana ostvarenja. Tim povodom tiskano je i predstavljeno notno izdanje naručena djela.

Tribina u HDS–u uz 75. ro endan Vinko Glasnović, iskusni pedagog, skladatelj, zborovođa, osnivač brojnih zborova (Zbor veterinara i veterinarskih tehničara, l974., Chemicae ingeniarie Alumni, l991., Kralj Zvonimir, l986.), ravnatelj glazbene škole u Bjelovaru i osnovne škole u Zagrebu te pjevač opernog ansambla u Sarajevu i Zbora HRT–a u Zagrebu, spada u red prepoznatljivih i produktivnih glazbenika i promotora zborskog pjevanja u Hrvatskoj. O svemu tome posvjedočio je Mješoviti zbor Kralj Zvonimir koji mu se svojim vrlo uspješnim koncertom u HGZ–u na pravi način odužio u prigodi proslave njegova 75. rođendana.

ZAMP ZAMP PRIKAZI

PRIKAZI

Istim povodom Hrvatsko društvo skladatelja organiziralo je 8. prosinca 2008. Tribinu o Vinku Glasnoviću kao zaslužnom skladatelju i zborovođi. Tribinu je zanimljivo koncipirao i vodio muzikolog Ivan Živanović, a o djelu laureata govorili su prof. dr.

Marija Kaštelan–Macan, Stanko Bogović, akademik Stjepan Pepeljnjak i dr. sc. Svanibor Pettan. Bogatstvo njegova skladateljskog opusa ilustrirale su snimke s koncerata u izvedbi različitih zborova i solista iz više razdoblja skladateljeva stvaralaštva, dok su uz klavirsku pratnju njegove pjesme predstavili bariton Velimir Hržan i tenor Ante Topić.

ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP

Mješoviti zbor Kralj Zvonimir započeo je svoje djelovanje l986. kao zbor Župe sv. Marka u Zagrebu. Nakon repertoarne reorganizacije kada su, osim liturgijskih pjesama, počeli izvoditi i svjetovne skladbe, zbor se uvrstio među kvalitetne pjevačke skupine grada Zagreba te danas djeluje u prostorima Vojnog učilišta Petar Zrinski. Gostovao je u europskim zemljama, dva puta u Francuskoj i Italiji, zatim u Srbiji, u tri navrata u Austriji, Belgiji i BiH, a četiri puta u Njemačkoj, Švedskoj i Sloveniji. U francuskom Reimsu Zbor je osvojio najveće priznanje na Europskom festivalu pjevačkih zborova. U repertoarnom smislu, između ostaloga, ansambl gradi svoju prepoznatljivost upravo skladbama Vinka Glasnovića, njihova zborovođe, čija djela originalnog glazbenog izričaja potiču Zbor na zanimljive kreacije. Taj metodološki pristup autora i voditelja rezultirao je glasovnim kvalitetama u njegovanju višeglasnoga sloga. Uz to, Glasnović, kao autor i voditelj, uz primjeren pedagoški pristup postiže dobru suradnju s pjevačima i odgovarajuće izvedbe svoje glazbe. Njegov umjetnički senzibilitet odlikuje se često lirskim i romantičarskim ugođajem, pjevne i čiste melodioznosti, koja kroz melodijske linije poprima široki raspon snažne izražajnosti izazivajući redovito emotivno ushićenje, kako kod interpreta, tako i kod slušatelja.

PRIKAZI

Metodološki pristup Pjevačku uvjerljivost i dojmljivost interpreti su pokazali kako u izvedbama pjesama bez instrumentalne pratnje, tako i uz klavirsku pratnju dirigenta ili uz klavijature Zorana Šonca, kojega je povremeno nenametljivo, ali sigurno pratila flautistica Vlatka Glasnović. Usprkos opsežnom programu, dvadesetak pjesama kojima još treba pridodati osam stavaka Božićne mise Čirila Juneka publika je pratila s jednakom pozornošću i oduševljenjem.

PRIKAZI

Ansambl je pokazao da je dorastao slojevitosti i stilskoj različitosti njegova glazbenog izričaja i oduševio je slušatelje svježinom i energijom kojom je svladao prilično obiman pjevački zadatak.

Lakoću pjevanja naročito je pokazao ženski dio Zbora, kao i pjevačka sigurnost njihovih solista, tenora Ante Topića i baritona Velimira Hržana.

Mješoviti zbor Kralj Zvonimir

U vo enje susta va upra vljanja k valitetom prema normi I SO 9001:2008

HDS ZAMP podi e kvalitetu usluge

U

nastojanu stalnog unapređenja poslovanja, a u interesu autora glazbenih djela i drugih nositelja prava, HDS ZAMP odlučio je uvesti sustav upravljanja kvalitetom prema normi ISO 9001:2008. Što to zapravo znači? To znači da ćemo prema zahtjevima spomenute norme, a u funkciji održavanja stalne razine kvalitete i njezina neprestanog poboljšavanja, urediti organizaciju i vođenje, upravljanje resursima, davanje usluga te na propisani način voditi dokumentiranje i praćenje svih procesa rada. Prednosti tako normirana sustava priznate su diljem svijeta.

Naime, dobro definirani i precizno opisani poslovni postupci s jasno navedenim ovlastima i odgovornostima osiguravaju bolje i racionalnije upravljanje svim raspoloživim sredstvima.

Stalna briga o kvaliteti rada i usluga,

smanjenje, analiza i neposredno otklanjanje broja mogućih pogrešaka također pridonose unapređenju poslovanja. Svakako treba istaknuti da će ovakav sustav pridonijeti boljoj motiviranosti zaposlenika i podizanju učinkovitosti rada te omogućiti znatno olakšano uvođenje novih zaposlenika u posao. Sve bi to trebalo općenito utjecati na smanjenje troškova poslovanja, izgradnju ugleda HDS ZAMP–a i na popravljanje odnosa s našim korisnicima i njihovim udruženjima. Proces uvođenje sustava upravljanja kvalitetom prema normi ISO 9001:2008. tek je započeo. Pred HDS ZAMP–om puno je posla, promatranja, prikupljanja, analiziranja i propisivanja, no uvjereni smo da ćemo u lipnju biti spremni za nadzor certifikacijske kuće CroCert te da ćemo po završetku nadzora postati nosioci certifikata o upravljanju kvalitetom prema normi ISO 9001:2008.

(MF)

Pregovori s udru enjima radijskih postaja

Dan kulturne razli itosti Europskog parlamenta

O

N

ve godine istječe Opći ugovor o uvjetima za korištenje glazbe emitirane putem radio postaja koje je HDS ZAMP sklopio s udruženjima komercijalnih radijskih postaja.

U ovoj godini predstoji novo ugovaranje naknada i međusobnih odnosa za naredno razdoblje. Prvi kontakti već su uspostavljeni, a uskoro će započeti i pregovori. (M.F.)

Ja anje aktivnosti u regiji HDS ZAMP provodi analizu prihoda iz društava regije kako bi se utvrdilo postoje li dodatne mogućnosti povećanja prihoda koji nam stižu iz tih društava.

U tu svrhu dogovorili smo s agencijama za praćenje medija probno tromjesečno praćenje napisa o glazbenim događanjima, posebice gostovanju hrvatskih umjetnika. Vjerujemo da bi kroz stalne upite sestrinskim društvima u regiji o konkretnim događanjima, a temeljem ovako prikupljenih informacija, autorima mogli pružiti još bolju zaštitu na području zemalja regije. (M.F.)

a Dan kulturne različitosti Europskog parlamenta (2. prosinca 2008.) priređen je forum za javnu raspravu o temi Kulturna različitost: razlike između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država. Forum je otvorila Katerina Batzeli, predsjednica Vijeća za kulturu i Jean–Marc Séré–Charlet, savjetnik za međunarodne poslove francuske ministrice kulture i komunikacije Christine Albanel.

Usporedba povijesnog razvoja europskih i američkih kulturnih politika pokazuje postojanje dvaju različitih modela razvoja kulture, što je bilo jasno iz izlaganja svih sudionika. Dok su pitanja kulture u Europi u nadležnosti država (dakle, Ministarstava nadležnih za kulturu i kulturni razvoj), u Sjedinjenim Američkim Državama ne postoji nacionalna kulturna politika. No, oba modela izrasla su iz načela kulturne različitosti koje je podržano u Europi, kao i u SAD–u. Sjedinjene Države, međutim, odbile su potpisati UNESCO–ovu Konvenciju o kulturnoj različitosti. Ovo je ujedno bilo prvi put da je Louise Olivier, stalna predstavnica Sjedinjenih Država pri UNESCO–u, javno govorila o pregovorima o Konvenciji o kulturnoj različitosti u kojima je i sama sudjelovala. Prema njezinim riječima Konvencija nije dovoljno jasno napisana, pa dozvoljava više interpretacija, što je bio i razlog američkog nepotpisivanja. Međutim, Louise Olivier istaknula

REORGANIZACIJA Uz ove novosti u poslovanju, u HDS ZAMP–u došlo je i do određene reorganizacije.

Tako je, s ciljem boljeg pozicioniranja kuće u javnosti što će se pozitivno odraziti i na poslovanje, poslove odnosa s javnošću i promocije preuzela Jelena Mesić Turšić, nekadašnja voditeljica odjela Članstva i distribucije.

Marina Ferić Jančić preuzela je poslove vođenja međunarodnih odnosa, kao i implementaciju sustava upravljanja kvalitetom.

Kako bi i u području individualne zaštite prava autorima ponudili još kvalitetniju uslugu, poslove je preuzeo novi pravnik Darko Stančić. Također novi kolega Davorin Penc preuzeo je područje vođenja literarnih, audiovizualnih i drugih prava u čijemu ostvarivanju pomažemo drugim udrugama.

je stav Sjedinjenih Država da se kulturna djela i dostignuća može i treba razmjenjivati i bez potpisivanja obvezujućeg dokumenta. Zaključila je da je namjera europskih zemalja i SAD–a vjerojatno ista no načini provođenja tih namjera očito su različiti. Sudionici rasprave složili su se da je potrebna bolja suradnja sa SAD–om, posebice po pitanju sprečavanja piratstva. Također je izraženo i nastojanje Europske komisije da potiče kulturnu različitost te da poduzme dodatne napore kako bi se implementirala UNESCO–va Konvencija o kulturnoj različitosti. Republika Hrvatska potpisnica je spomenute Konvencije, a HDS ZAMP spremno će pružiti potporu hrvatskim autorima kako bi, u skladu s tim važnim dokumentom, poboljšali svoj položaj u zemlji i inozemstvu. (M.F.)

Dodijeljene nagrade djelatnicima godine HDS ZAMP–a HDS ZAMP već nekoliko godina zaredom nagrađuje zaslužne djelatnike godine koji su svojim radom posebno pridonijeli poslovanju kuće te primjerom pozitivno utjecali na kolege. Ove godine izabrano je sedam zaslužnih iz različitih područja djelovanja: Tomislav Sokač, Sebastijan Prosenjak, Ana Poslončec, Maja Pirš, Franjo Mohorić, Lahorka Hrs i Martina Bačić. (M.F.)

ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP

ZAMP ZAMP

U

Hrvatskom glazbenom zavodu (HGZ) 7. prosinca 2008. održan je koncert zagrebačkog Mješovitog pjevačkog zbora Kralj Zvonimir povodom obilježavanja 75. rođendana prof. Vinka Glasnovića, njegova utemeljitelja, skladatelja i voditelja zbora. U punoj dvorani HGZ–a Zbor je pod ravnanjem svečara — laureata izveo njegovih trinaest zborskih skladbi i sedam djela hrvatskih i stranih skladatelja čije su se pjesme uklapale u koncept predbožićnog ugođaja. Koncert je tematski obuhvatio presjek Glasnovićeva zborskog stvaralaštva koji je ovom prigodom bio dirigent i pijanist.

ZAMP

Piše: Stjepan Pepeljnjak

ZAMP

SVEČANI KONCERT S POVODOM

ZAMP

Koncert M ješovitog pjeva kog z bora K ralj Zvonimir u Hr vats kom glaz benom za vodu

BROJ 155, TRAVANJ 2009.

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI

10

KARNEVALSKE LUDE NO I NAJ–KARNEVALSKIJE unih sedam godina trebalo je Andreju Baši da ideju o organiziranju Karnevalfesta provede u djelo. Pedantni direktor festivala MIK konačno je svoje zamisli ostvario 16. siječnja u Kostreni, na festivalskoj večeri s petnaest novih karnevalskih skladbi u izvedbi vrsnih interpreta s područja čitave Hrvatske. S kolegom Aleksandrom Valenčićem producirao je i organizirao tehnički i glazbeni dio priredbe koja slijedi svojedobne Cavtatske susrete. Također i slavni karneval u Rijeci, predstavljajući karneval ne samo kroz glazbu, nego i običaje, surađujući pritom s karnevalistima iz cijeloga svijeta. Kostrena, koja ima stoljetnu fašničku tradiciju, ugostila je te večeri i živopisne karnevalske skupine koje su dodatno razigrale manifestaciju. U festivalskom dijelu nastupili su, između ostalih, Đani Maršan, Vlado Kalember, Vinko Coce, Alen Nižetić, Mladen Grdović, Matko Jelavić i Emilija Kokić. Po ocjeni žirija najvedrija i «najkarnevalskija» bila je pjesma Branka Barbira i Roberta Grubišića Karnevalske noći koju je izvela paška klapa Sol. Uspjeh prvog izdanja Karnevalfesta zalog je organizatorima da se iduće godine nastavi još luđe i vedrije. (M. S.)

P

11

BROJ 155, TRAVANJ 2009.

Glazba o iš ena od zna enja rije i Piše: Ana Vidić

NOVI CD S DJELIMA IVE MALECA

F

rancuska izdavačka kuća Timpani — Classical Records objavila je novi nosač zvuka s djelima Ive Maleca, istaknutoga hrvatskog skladatelja s pariškom adresom. Na CD–u se nalaze dvije Malecove skladbe — Epistola, kantata za sopran, mezzosopran, tenor, bas, zbor i orkestar, koja je 29. siječnja 2009. doživjela svoju prvu izvedbu u Hrvatskoj, te Arc–en–cello za violončelo i orkestar. U izvedbama skladbi sudjeluju sopranistica Claudia Barainsky, mezzosopranistica Marjana Lipovšek, tenor Robin Leggate, bas Ralf Lukas, violončelist Ilia Laporev, Češki filharmonijski zbor iz Brna sa zborovođom Petrom Fialom te Filharmonijski orkestar iz Luksemburga pod ravnanjem Emmanuela Krivinea. (B.P.K.)

U

sklopu Majstorskog ciklusa Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 29. siječnja ove godine održana je izvedba djela Epistola Ive Maleca, skladatelja koji, njegujući iznimno uspješnu umjetničku karijeru, od 1959. stalno živi u Parizu. Naišavši prije desetak godina na francuski prijevod latinskoga izvornika pisma, poslanice

Marka Marulića papi Hadrijanu VI. iz 1522. godine, potresen tekstom kojim Marulić papu, ali i cijelu ondašnju kulturnu Europu moli za pomoć u obrani Splita, Dalmacije i ostalih hrvatskih krajeva od najezde Turaka, te njegovom iznenađujućom podudarnošću s tegobnim ratnim okolnostima u Hrvatskoj devedesetih godina, skladatelj je dobio snažan poticaj za promišljanje glazbenog ostvarenja. Konačno, nakon desetljeća sazrijevanja, 2006. dovršeno je djelo monumentalnih razmjera s naslovom preuzetim iz Marulićeva pisma.

Svjetska praizvedba u Luksemburgu Opsežan projekt, u kojemu se prvi put upustio u rad sa četiri solista, velikim zborom i orkestrom, Malec je po dovršetku predložio organizatoru manifestacije Luksemburg i Velika regija — Europski grad kulture 2007. godine. Organizator je u dogovoru s Luksemburškom filharmonijom djelo naručio za koncert kojim je najavljena ta svečana godina. Praizvedba je održana 10. prosinca 2006. u Velikoj koncertnoj dvorani Luksemburške filharmonije pod ravnanjem, tada novoga šefa orkestra, uglednog francuskog dirigenta Emmanuela Krivinea.

Uz Filharmoniju u izvedbi je sudjelovala međunarodna solistička postava: njemačka sopranistica Claudia Barainsky, slovenska mezzosopranistica Marjana Lipovšek, britanski tenor Robin Leggate i njemački bas–bariton Ralf Lukas, uz Češki filharmonijski zbor iz Brna. Nakon svjetske premijere, luksemburški je tisak hvalospjevima pozdravio Epistolu: »veličanstvena skladba velike ljepote«, »jedno od najvećih

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

Hr vats ka praiz vedba Epistole Ive M aleca

djela suvremene vokalne glazbe«, »rudimentarna, surova, granitna i dramatična glazba«, »rijetko suvremeno djelo koje zrači plemenitošću, koliko i snagom emocija«, »remek–djelo« te »himna mira i ljubavi«.

Nešto više od dvije godine kasnije, pripremajući se za hrvatsku izvedbu, skladatelj je unio određene preinake u partituru, prije svega pri kraju, pa se može reći da je i kod nas predstavljena prava praizvedba Epistole. U izvedbi su sudjelovali isti solisti kao i u Luksemburgu — Claudia Barainsky, Robin Leggate i Ralf Lukas, osim Marjane Lipovšek čiju je mezzosopransku dionicu preuzela naša mlada pjevačica Kora Pavelić. Također, prisutan je bio i sjajni Češki filharmonijski zbor uz Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije i dirigenta Nikšu Barezu.

Tekst se u glazbi ne razumije!

Iako je svoje 45–minutno ostvarenje Malec nazvao kantatom, to u užem smislu ne označava vezu s tradicionalnim glazbenim oblikom. Ta oznaka za autora ima isključivo osnovni smisao onoga što se pjeva. Uglazbljujući latinski izvornik, Malec je koristio samo određene dijelove Marulićeva teksta, no unatoč tom izboru, značenje riječi nije bilo presudno. Štoviše, kako je skladatelj pojasnio na novinskoj konferenciji održanoj dva dana uoči koncerta, presudne su bile ideje o zvuku koje su se kod njega javile prilikom promišljanja teksta: »Za svako djelo zvuk čujem unaprijed. To nije neki precizan zvuk osim osjećaja da u njemu, kao u svakoj ćeliji, postoji program onoga što će nastati, što će se roditi i eventualno razvijati. Međutim, nikad se ne zna, ja barem nikada ne znam što će to realno biti; kao i ovdje, znao sam da moram provjeriti. Jer, prije svega, moj je odnos prema tekstu u glazbi negativan, ne vjerujem mnogo u to zato što se tekst u glazbi ne razumije, može se govoriti što god se hoće, ali se ne razumije. Prema tome, treba izmisliti način da komponiranje teksta ima nekog smisla, preko samog razumijevanja, i s druge strane, treba ga isto tako primiti kao materijal, to jest upotrijebiti ga kao nešto što se stavlja u usta i u glas izvan značenja.« Iako je negirao značenje riječi, u zvukovnom smislu Malec je glasovne dionice očigledno znalački oblikovao, stvorivši izvanredno bogatstvo u načinu artikulacije glasa, iznimno zadivljujuće u dio-

PANOPTICUM DETONICUM

PANOPTICUM DETONICUM

Ivo Malec

nicama solista. Osobito se to odnosi na tumačenje sopranistice Claudie Barainsky te ekspresivno istaknute i vrhunski oblikovane interpretacije Češkog filharmonijskog zbora iz Brna. S glasovima, orkestrom i opsežnom sekcijom udaraljki, Malec je stvorio djelo koje, imajući na umu autorove riječi, prije svega ukazuje na ono što je u njemu kao umjetniku potaknuo i iznjedrio Marulićev tekst: »Imate tekst koji je pismo s određenim namjerama i s određenim ciljem. Što sada tu glazba ima napraviti? To je sasvim udaljeno od svakoga pjesničkog pokušaja ili nekog drugog, gdje iz samoga djela izlazi nešto što daje poticaj. Molba papi za pomoć sama po sebi nije nešto što traži i očekuje glazbeni odgovor. Međutim, s vremenom je to došlo jer je želja da se negdje manifestiram bila vjerojatno velika, i to ne samo kao domoljub, što je samo po sebi jasno, nego prije svega kao netko tko brani pojmove kakvi su mir, ljubav i sloga, što sve Marulić spominje.« Glazbeno, a ne militantno No, i u glazbi tako očišćenoj od značenja riječi teško je ne tražiti i ne uočavati određene poruke. Čak i bez znanja o tekstualnom predlošku, monumentalni razmjeri ostvarenja, kao i sama potresnost zvučanja dali bi povoda za traženje uzvišenije simbolike, a znajući za podrijetlo predloška, to je ipak nemoguće izbjeći. Sâm Malec priznao je »kako je to ipak komplicirana stvar, ima u tome i domoljublja, ali za mene je bilo važno da domoljublje ne prijeđe određene granice i da bude prije svega glazba, dakle glazbeno, a ne militantno djelo.« Svakako, o bilo kakvim izvanglazbenim konotacijama svatko ima pravo na svoj način promišljati, jednako kao što autor ima slobodu izreći nešto na svoj način, no ono što se naposljetku iščitava iz Epistole ipak je jedan jedinstveni ljudski značaj: »Tako je cijelo djelo rađeno na način da je ono što je iza riječi važno ne samo meni nego, čini mi se, za čovječanstvo, to jest da nekim riječima vratimo njihovo prvotno osnovno značenje. Znate, kad kažete da trebamo biti složni, trebamo voljeti, trebamo mir, to svi političari ponove sto puta na dan, a mira nema. Tako mislim da negdje u našim dušama, u našem duhu trebamo održati poštovanje za tu riječ, sačuvati ako već ne možemo mir, onda u najmanju ruku želju da se ide prema miru. Eto, to su stvari koje su me vodile na mojoj skromnoj razini.«

PA NOP TIC UM DETONIC UM (1)

Moj prvi susret s Igorom Stravinskim Piše: Dubravko Detoni Opak alkoholni dah Cantusov kolumnist, skladatelj i Uoči pokusa dokotrglazbeni pisac Dubravko Detoni u ljao se do predzadnjega reda gotovo prazne, svojoj rubrici započinje novi ciklus tada najmodernije tekstova o susretima sa znamenitim zagrebačke koncertne osobnostima glazbenoga života. dvorane Istra — njegov intimni pouzdanik Robert Craft, koji će odina je 1963., nedjeljravnati drugim dijelom no, dvanaesto svibanjsko koncerta, negdje se izgubio, nadvikujuprijepodne, čitav je Za- ći se iza pozornice s osobljem dvorane greb — danas nešto nezamislivo! ili orkestra — i s najvećom mukom, uz — iskreno uzbuđen dolaskom na realnu opasnost da se pritom skljoka na Muzički biennale najvećega skla- zemlju, konačno sjeo i duboko uzdahdatelja stoljeća, Igora Fjodoroviča nuo, pri čemu je najbližu okolinu, a ja Stravinskog. On osobno ima te sam slučajno, kao studentski promavečeri, u prvome dijelu koncerta trač, već ranije sjedio nekoliko stolaca Zagrebačke filharmonije, ravnati do njega, zabazdio opak alkoholni dah. izvedbama svojih djela. Starčić Najprije je, s obje ruke oslonjen na štap i je nečuveno malen, gotovo patu- teško dišući, samo sjedio i vjerojatno se ljak, i — što od artroze, što od pokušavao sjetiti gdje se to dovraga naviskija — jedva stoji nogama, pa lazi, a onda se, kao nadasve inteligenmu ni čudesno kvrgav štap kod tan čovjek, počeo polako osvrtati oko toga znatnije ne pomaže. Glasa sebe i klimati glavom, čudeći se svemu se šaljapinski promuklim basom oko sebe. Oko mu je naposljetku dotai neprestano se na nešto ljuti. (A knulo i moju tihu i sramežljivu pojavu, vjerojatno ima i razloga za to, to najprije krenulo dalje, a onda se hitro će se uskoro čuti i vidjeti.) vratilo pa me počeo sve intenzivnije i neugodnije fiksirati. Onda mi je po-

G

kretom ruke pokazao da sjednem bliže njemu pa me, kada sam to, snebivajući se, nekako i uradio, škripavo šapćućim glasom (na ruskome, jer nijedan drugi jezik nije nikada dobro naučio) upitao: – Vi Rus? – Ne, ja Hrvat.

– Pa to isto. Bogati, isto.

– Pa i ne baš, rekao sam na ruskom.

– Nu, harašo, harašo, detalji samo zamaraju svijet. A vi čto? Muzikant?

– Da, ja budu kampazjitor.

– Zaboga, ne. Budite nešto pametnije, ja znaju čto vam gavarju... Nego, skažicje, kagda budjet ta moja svirka, ja dirižjor, što se dođavola dešava, pačemu ja tako dugo čekam?

(Zanimljivo da se nije predstavio kao skladatelj. To se valjda imalo pretpostaviti samo po sebi.)

– Pa, maestro, kod nas se uvijek dugo čeka.

– Vidiš, isto k’o i kod Rusa. Mi svi isti.

Uto su se na pozornici počeli okupljati glazbenici, a pojavio se i Robert Craft te Starome s užasno brzim i krekećućim američkim nešto doviknuo. On se s mukom počeo micati i ustajati, no da nisam priskočio i pomogao mu, ne bi u tome uspio. Na odlasku mi je, teško dašćući, muklo izbasirao:

– Spasiba, kampazjitor, spasiba...

Stravinskijeva dosljednost Na svečanoj večeri nakon moje autorske večeri na Festivalu Manca u Nici, 10. veljače 1993., prijatelj Milko Šparemblek mi je pričao da se kao mlad ali već svjetski poznat plesač i koreograf u Los Angelesu sprijateljio s Igorom Stravinskim, pa ga je mogao posjećivati kad god bi to zaželio. Milkova je životna želja tada bila da na baletnu pozornicu postavi Stravinskijevu Simfoniju psalama.

No Stravinski, koliko god simpatizirao Milka, uporno je to odbijao tvrdeći da se radi o obredu, da je on ortodoksni vjernik — što baš i nije bilo sasvim točno — i da to nikad i nikad, odnosno, sve dok je on živ, nikako ne dolazi u obzir. Može se izvoditi samo u crkvama ili, eventualno, u koncertnim dvoranama. Jednoga dana Milko je ponovno usmjerio razgovor sa Stravom na istu temu, na scensku postavu Psalama.

Milko: — Maestro, oni su vrlo, vrlo

zainteresirani.

Stravinski: — Njet i njet, ja vam uže skazal, maladjec...

Milko: — Ali, maestro, ja vam garantiram da će biti sjajno, to je divan ansambl.

Stravinski (sve glasnije): — Njet i njet, panjimajecje čto vam ja gavarju?...

Milko: — Ali, maestro...

Stravinski (histerično kričeći): — NJETTTT!!!...

Milko: — Ali, maestro, oni i kompozitora plaćaju sjajno...

Stravinski: — Njet i njet i njet... (a onda, šapćući i oprezno se ogledavajući oko sebe): Skoljko??...

Predstava je bila antologijska.

U

Nagrada Ivo Vuljevi Danijelu Detoniju rema odluci prosudbenoga suda za dodjelu Nagrade Hrvatske glazbene mladeži Ivo Vuljević za 2008. godinu koji je djelovao u sastavu Ivana Tomić Ferić, Eva Sedak i Berislav Šipuš, nositeljem Nagrade za najistaknutije glazbeno ostvarenje u protekloj godini proglašen je pijanist Danijel Detoni. U povodu obilježavanja dvadesete obljetnice Nagrade dodijeljeno je i posebno priznanje ansamblu violončelista Cellomania i njihovu umjetničkom voditelju i utemeljitelju Valteru Dešpalju. Priznanje im je pripalo za dugogodišnje uspješno djelovanje i posebna dostignuća u protekloj godini. Svečanost dodjele upriličena je na Dan Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog 29. prosinca, a upotpunjena je nastupom nekolicine dosadašnjih dobitnika te svečanim večernjim koncertom dosadašnjih laureata: kornista Radovana Vlatkovića, mezzosopranistice Renate Pokupić, marimbistice Ivane Bilić i čembalista Pavla Mašića, uz Splitski komorni orkestar i maestra Pavla Dešpalja. Na programu koncerta našla su se i tri skladbe hrvatskih autora — Čežnja za gudače Pavla Dešpalja, Koncert za rog, gudače i zvona Davora Bobića te Folk–art za marimbu i gudače Igora Kuljerića u obradi Ivane Bilić. (B.P.K.)

P

Piše: Marija Barbieri

PREPORUKA ZA ČITANJE

PREPORUKA ZA ČITANJE

Pariz u srcu studenta

PREPORUKA ZA ČITANJE PREPORUKA ZA ČITANJE OSVRTI

splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu 30. siječnja premijerno je izvedena opera Judita Frane Paraća. Nakon splitske praizvedbe 2000. i premijere u riječkom HNK Ivana pl. Zajca 2006., bila je to treća postava te suvremene opere nastale u ovom desetljeću prema istoimenom spjevu Marka Marulića čiju režiju potpisuje Petar Selem. U naslovnoj ulozi betulijske udovice Judite koja svojom žrtvom spašava grad od opsade nastupila je mezzosopranistica Terezija Kusanović, ulogu vojskovođe Oloferna tumačio je nacionalni operni prvak, bas Ivica Čikeš, a u ostalim su ulogama nastupili Vinko Maroević, Božo Župić, Sergej Kiseljev, Žana Marendić Bučević, Snježana Katić, Tonči Banov, Sveto Matošić Komnenović i Ante Ivić. Ansamblom Opere HNK u Splitu ravnala je Nada Matošević. Prije same premijere ispred zgrade HNK dovršeno je postavljanje instalacije Juditini dvori autora Matka Trebotića, jednoga od naših najistaknutijih slikara koji je, izlijevanjem maslinova ulja u kamenicu smještenu u unutrašnjosti instalacije, priredio umjetnički događaj. (B. P. K.)

Tre i dio autobiografije B ranka Poli a, glaz benog novinara i pisca

N

edavno je u nakladi Durieux objavljen treći dio autobiografije Branka Polića Pariz — u srcu studenta, a prethodna dva bila su Vjetrenjasta klepsidra i Imao sam sreće. Dugogodišnji glazbeni urednik i komentator na Trećemu programu Hrvatskoga radija, redovito je objavljivao i u tisku, vrstan je prevoditelj, vrhunski intelektualac te

temeljiti poznavatelj nekoliko jezika i nekoliko vrsti umjetnosti, među kojima se ističu glazba i književnost. U knjigama opisuje vlastiti život i daje presjek jednog iznimno zanimljivog vremena u kojemu se urušio građanski poredak sa svojim nepobitnim vrijednostima i kroz burna događanja Drugoga svjetskoga rata nastajao s velikim nadama novi. Branko Polić osjetio je na vlastitoj koži blagodati djeteta imućne obitelji kojemu su se pružala najbolja moguća znanja, a on ih je prihvaćao kao otvorena knjiga da bi se to odjednom, dolaskom NDH, sunovratilo u ponor iz kojega je sretnim spletom okolnosti uspio izaći živ i kroz ratna događanja proći uzdignute glave s mnogo optimizma. Kad je rat završio, kao stipendist je došao u Pariz i kao student na glasovitom Sveučilištu Sorbonne pohlepno je upijao sve ono što mu je pružala velika metropola. Konstanta u svemu tome bila je glazba, od ranih mladenačkih uživanja u predstavama u tada izvrsnoj zagrebačkoj Operi, preko diletantskih priredbi koje su u ratu bile više od zabave, do glazbenih, dramskih i likovnih vrhunaca u Parizu. Kao čovjek svjestan svojih kvaliteta, koji ne smatra da ih treba nametljivo isticati jer su posve razvidne, prirodne, on piše lakim i razumljivim jezikom, u kojemu je sve pregledno i jasno. Kako protječe

vrijeme tako se i taj jezik na određen način uozbiljuje, ali uvijek zadržava gipkost i komunikativnost. Polić se nipošto ne služi visokoumnim, često pseudo filozofiranjima (koje razumije samo autor, a drugi se tek pretvaraju) nego jasno, ne ustručavajući se izriče vlastiti sud o nekome djelu koji se ne mora uvijek poklapati s uvriježenim mišljenjima. Naravno, njegovo doživljavanje i prosuđivanje djela koja su tada, u poslijeratnom Parizu, imala svoju premijeru, a poslije postala kultna, pokazuje njegovu sposobnost da odmah prodre u suštinu stvari. Oduševljava se, ali i to ne uvijek i bezuvjetno, Racineom i Molièreom u Comédie Française, no pozornost mu privlači i mnoštvo novih dramskih djela po manjim kazalištima kojih u Parizu ima u izobilju. Privlače ga operne izvedbe u Velikoj Operi i Operi Comique, ali mu nije teško priznati kako nije uvijek bio zadovoljan, manje djelom, a više izvedbom. Njegovo kritičko uho nije podlijegalo općeprihvaćenim shvaćanjima nego se prepuštalo vlastitom doživljaju, onome unutrašnjem uhu koje ga nije iznevjerilo. Branko Polić je iskren, jasan i izravan i u tome je poglavito privlačnost njegovih memoara. Slike koje opisuje oživljava neposrednošću i one se nižu poput filma. Njegovi prijatelji, pariški studenti, postaju nam prepoznatljivi i bliski, iako ne troši puno rečenica na njihov opis. A upravo fascinira koliko je tijekom života sklopio dugotrajnih prijateljstava! Kao što fascinira i njegova memorija!

Polić prilično opširno piše o svojim višestrukim studijima, zadivljuje njegova težnja za proširivanjem znanja i obzora, ali i ona je posve prirodna, nikako nametljiva. Isto tako nenametljivo ističe sudove o bremenitom poslijeratnom vremenu.

Zanimljivo je kako student u Parizu prihvaća zbivanja u novonastaloj državi sa zemljopisne i ideološke udaljenosti. Knjiga se čita lako, otvara se kao prozor u svijet. S nestrpljenjem očekujemo najavljeni četvrti nastavak.

Orguljs ka ba š tina grada Kor ule

Iz ostavštine obitelji Boschi Piše: Višnja Požgaj

OSVRTI

Premijera Judite Frane Para a u splitskom HNK

K

OSVRTI

O

OSVRTI

d 8. do 11. siječnja u Bjelovaru je održan 6. Međunarodni udaraljkaški tjedan — IPEW 2009. i to u znaku nekoliko obljetnica — trideset godina aktivnoga rada Igora Lešnika na udaraljkaškoj sceni, umjetničkog ravnatelja festivala, dvadeset godina postojanja studija udaraljki na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i deset godina djelovanja ansambla biNg baNg. U prepunom Domu kulture u Bjelovaru na prve tri koncertne večeri nastupili su ansambl GRUPU iz Brazila s umjetničkim voditeljem Fernandom Hashimotom, zatim ugledni američki udaraljkaški virtuoz Arthur Lipner, mladi perspektivni slovenski vibrafonist Vid Jamnik, ansambl biNg baNg pod ravnanjem Igora Lešnika, Mješoviti zbor Glazbene škole Vatroslava Lisinskog iz Bjelovara sa zborovođom Ivanom Mihajlovićem, ansambl PerKu–Va iz Španjolske s umjetničkim ravnateljem Manuelom Ramadom Balaguerom te belgijski MOL Percussion Orchesta na čelu s Leom Ourderitsom. Kao svojevrsni sažetak bjelovarske udaraljkaške priče, završna večer festivala održana je 11. siječnja pred oduševljenom zagrebačkom publikom u dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda. (B.P.K.)

OSVRTI

Odr an 6.

Me unarodni udaraljkaški tjedan — IPEW 2009.

OSVRTI

U

OSVRTI

okviru ciklusa Forte fortissimo Koncertne direkcije Zagreb, 13. siječnja u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog svečani koncert u povodu 55. godišnjice djelovanja održali su Zagrebački solisti. Pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Stjepana Mesića, ansambl je svoj jubilej proslavio koncertom satkanim od djela Corellija, Kelemena, Haydna, Piazzolle, Golijova i Martinůa. Kao gost nastupio je violončelist Matthew Barley. Program je, uz iznenađenje i sudjelovanje bivših članova, utemeljen na tradiciji maestra Antonija Janigra te na nekadašnjim velikim uspjesima Zagrebačkih solista u zemlji i inozemstvu. Uz koncert je priređena i izložba koju je osmislio fotograf Branko Hrkač. Zagrebačke soliste u buduće uspjehe nastavlja voditi njihov umjetnički ravnatelj i koncertni majstor Borivoj Martinić–Jerčić. (B.P.K.)

OSVRTI

Proslavljeno 55 godina Zagreba kih solista

BROJ 155, TRAVANJ 2009.

OSVRTI

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

12

rajem prošle godine predstavljeno je reprezentativno dvojezično notno izdanje Orguljska baština grada Korčule u izdanju Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan. Uredili su ga profesorica orgulja Ljerka Očić i njezin student Mirko Jankov, a grafički ga je lijepo oblikovao Fran Krsto Očić. Knjiga, uz dragocjene informativne i studijske tekstove urednika, sadrži notni materijal, prije svega orguljaški (uz nekoliko vokalnih skladbi uz pratnju orgulja) iz ostavštine obitelji Boschi, prvenstveno Giovannija (Ivana) Boschija (1821.–1902.), korčulanskoga plemića široke kulture, orguljaša Stolne crkve sv. Marka, dirigenta i pokretača glazbenoga života u svojoj sredini.

Taj je materijal pronađen u lošem stanju u podrumu korčulanskoga Gradskog muzeja, čija je ravnateljica Marija Hajdić također sudjelovala u projektu. Ono što je sačuvano svjedoči o razini kulture muziciranja u Korčuli, u Katedrali i u plemićkim salonima, a objedinjeno je u Zbirci Boschi koja se sastoji od raznovrsnih djela. Ona za orgulje ili s orguljama uređena su u nekoliko poglavlja, kronološki i po vrstama. Prva orguljska knjižica sadrži četrnaest pronađenih skladbi anonimnih autora 18. i 19. stoljeća, pomalo naivnih, ali šarmantnih i duhovitih. One su bile dakako pod talijanskim utjecajem, ali ponekad i s prepoznatljivim lokalnim pečatom.

Istomu razdoblju pripada i Sonatina in F talijanskoga majstora Giustija Martinellija.

Slijedi nekoliko skladbi Tomasa Restija (Tome Restića) iz prve polovice 19. stoljeća (Druga orguljska knjižica ), dok treći dio zbirke donosi orguljsku baštinu Korčule druge polovice 19. stoljeća s djelima Giuseppea Sandolija, Giovanija Cigale i sâmoga sakupljača toga blaga — Giovannija Boschija. Posljednji dio knjige sadrži vokalne skladbe uz pratnju orgulja s dva djela anonimnih autora i jednim (vjerojatno) češkoga majstora Františeka Xavera Kubika.

Kako bi ova »dražesna glazba« bila što izražajnija i kako bi što bolje zaživjela u odgovarajućim izvedbama, Ljerka Očić daje detaljne upute za artikulaciju, dinamiku, fraziranje, ornamentiku i registracijske prijedloge za svako djelo poi-

mence. A Mirko Jankov zaključuje: »Kroz djela starih majstora, znanih i neznanih, izbija njihov vedar i naivan talent u nastojanju da jednostavnim sredstvima podaju uvjerljiv izražaj svoje svježe i sretne inspiracije…«.

O kakvom se vrijednom projektu radi pokazao je i promotivni koncert održan u prosincu prošle godine u ciklusu kućnih koncerata Iz salona Očić Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan s djelima iz te zbirke.

U interpretaciji njezinih istraživača Ljerke Očić i Mirka Jankova za orguljama sudjelovalo je i troje mladih pjevača: sopranistica Marija Lešaja, altistica Jelena Kordić i bas Marko Mimica.

Kostadinka Velkovska obilježila je 35 godina umjetničkog rada svečanim koncertom održanim 9. veljače 2009. u punoj dvorani svojega matičnog Kazališta Kerempuh. Simbolički nazvan Hrvatskoj s ljubavlju — moj život, moja priča, program koncerta potvrdio je dvojnost njezina makedonsko–hrvatskog identiteta, što često ističe u svojim glazbeno–scenskim programima. Nakon diplome na Akademiji dramskih umjetnosti, angažmana u Gradskom kazalištu Marina Držića u Dubrovniku, potom trajnog zagrebačkog angažmana, gostovanja u drugim kazalištima, rada na filmu i televiziji, Kostadinka Velkovska uvijek je iskazivala zanimanje prema glazbi i glazbenoj sceni.

Kosta je tražila izraz u šansoni te naglašava: »...počela sam se baviti šansonom koja je kao forma najbliža glumi. To je za mene bio glazbeni, ali i glumački izazov jer je u šansoni jako bitna interpretacija, misao u glavi...” Učeći, kako kaže, od Lade Kos, Zvonka Špišića, Radojke Šverko i pokojnoga supruga, gitarista Damira Podkrajca, polako se otisnula u šansonijerske vode, pa je dio programa posvetila pjesmama koje su za nju pisali poznati autori. Nakon monologa Pod maskom Miroslava Krleže u interpretaciji kojoj publika vjeruje, čuli smo šansone U teatru (D. Šarac, J. Fiamengo), Nedostaje mi (T. Eterović, M. Rogić), Mogla bih u te (S. Kalogjera, Lj. Car Matutinović), Julien (T. Eterović, Dj. Zifra), Šlager i šansona (T. Eterović, V. Šiljak), Ne daj se, Kosta (T. Eterović, V. Šiljak) i Lajem, trajem (Z. Presečki, Erdelji) iz predstave Prohujalo s vihorom. Sklonost prema i zanimanje za etno–glazbu oprimjerila je popijevkom Nemrem te pozabiti (T. Eterović, D. Kovačićek), kajkavskim spletom (Vehni, vehni fijolica, Klinček stoji pod oblokom, Nikaj na svetu lepšega ni), potom dalmatinskim (O, more duboko, Oj ti dušo, Izišla je zelena naranča, Izresla ruža rumena) i slavonskim (Širok Dunav, ravan Srijem, Ej, kad sam sinoć, Jedno jutro kad je zora svanula, E, moj lolo). U predstavljanju ovoga dijela programa značajno su joj pomogli orkestar pod vodstvom Tonija Eterovića, prateći vokalni ansambl, Hrvatski gajdaški orkestar (u instrumentalnom intermezzu briljirao je Marjan Krajina na harmonici), a Kostadinka je svoju povezanost s makedonskim etnom potvrdila uz Instrumentalni sastav Aleksandrija izvodeći znane pjesme (Zajdi, zajdi, Biljana platno beleše, Lihnida kajće veslaše, Ne si go prodavaj Koljo ćiflikot, Ne stoj Done Donke), a na završetku Makedoniju Dade Topića u kojoj joj je izdašna pomoć bio sin Nikola Podkrajac.

Zahvalivši publici dodacima, Kostadinka Velkovska slavljeničkim se koncertom neprijeporno potvrdila kao glumica–pjevačica, šansonijerka i zagovornik hrvatske i makedonske etnoglazbe, potvrđujući da umjetnici koji ozbiljno pristupaju svojim glumačkim i glazbeno–scenskim zadacima, dugogodišnjim iskustvom bruse svoja stvaralačka uporišta i tragaju za novim izazovima, a u djelovanju Koste, i značajno doprinose stvaranju mostova među narodima i kulturama.

PRIKAZI

CD IZLOG

PRIKAZI PRIKAZI

Kostadinka Velikovska

Alfi Kabiljo: Jalta, Jalta, mjuzikl Zagreba ko kazalište Komedija, Revijski orkestar HRT–a Dirigent: Alfi Kabiljo Hit Records / Suzy

svojim nedavnim savezom s Mate Balotom. Oni su otvorili put širem i univerzalnom prikazu stvaralaštva poniklom iz inspiracije koju nudi istarski poluotok.

je ono što se rasprostire nakon što logos stvori formu, iz njega kao iz neiscrpna izvora nastaju novi poticaji i ako mu se tako pristupi moguće je stvoriti harmonično zajedništvo.

Autorski pristup slojevit je i autentičan, jedinstven, kako u osebujnom stilu Tamare Obrovac, tako i u skladbama Brune Krajcara. Ali da bi se jedan folklor objedinio kao grupna duša, potrebno je više autora, a dovoljan je jedan ili možda dva, tri izvođača. Takav je slučaj i s ovim pokušajem Krasne zemlje, kako glasi naslov nove ploče Viktora Vidovića koji, osim što je kvalitetna revija skladbi za gitaru iz pera hrvatskih autora, ima u sebi potencijal stvaranja idioma grupnog iskaza, supstancijalnog za istarski folklor.

Da nije tog zajedništva, ova ploča ne bi bila moguća. Ona je kontrast individualnim glazbenim postignućima individualiziranog autora ili izvođača kada se glazbena tematika nekog folklora, kao što je to na primjer slučaj s balkanskom regijom koja okružuje Makedoniju u svirci Vlatka Stefanovskog, iskazuje jedinstvenim stilom jedinstvenog umjetnika.

Leoš Janaček najizravnije je iskazao kakva je svijest koju mora imati skladatelj određenoga podneblja te kakva ga dužnost čeka. Skladatelj je, kaže Janaček, taj koji je odgovoran za filtraciju glazbenog folklora svojeg podneblja, on ili ona je filtar kojim narodni, sirovi materijal mora zadobiti svoj umjetnički pri-

Krasna zemlja deset skladatelja u izvedbi Viktora i Ane Vidović panorama je stvaralaštva koje nije preradilo, nego izrađuje abecedu od simbola i znakova autogenog narodnog stvaralaštva kakvo nam je danas poznato na Istarskom poluotoku. Ako je Dalmacija »povišću pritrujena«, Istra je ovom pločom krasna zemlja »srcem združena«.

CD izlog Dalibora Paulika Marijan Jergovi

Izabrane skladbe (Matica hrvatska /Ogranak Virovitica)

J

alta nas je približavala i vraćala našoj ljudskosti više no išta drugo u godinama kada je neljudskost ponovo počela napredovati. Od nastanka 1970. osvajala je redom srca publike i kritike, ostvarivši u dva desetljeća preko petsto izvedbi i to gotovo u istoj, legendarnoj postavi: Sanda Langerholz, Boris Pavlenić, Richard Simonelli, Vlado Krstulović, Ivona Grünbaum, Lukrecija Brešković Opalk, Josip Fišer, Mato Jelić, Tedy Sotošek, Vladimir Leib, Aleksandar Grünbaum, Ivica Kunej i Martin Sagner. Bila je tako popularna da je klavirski izvadak napravio Ivo Körbler još 1980. (ovo se već odnosi na našu poslovičnu aritmičnost u objavljivanju potrebnih nota). Autorski su se za njezin nenadmašeni uspjeh pobrinuli Milan Grgić, kao tekstopisac i skladatelj Alfi Kabiljo, a režijski Vlado Štefančić. Zlatne godine naše estrade, zlatne godine ili barem zlatni izvor za hrvatski mjuzikl.

Tri godine po nastanku i trijumfalnom bivanju na mnogim scenama Suzy Records objavila je mjuzikl u skraćenom obliku na LP pločama, koje su 2005. u izdanju Hit Records došle i na kompaktnu ploču s petnaest glazbenih točaka, što je polovica od ukupnog broja glazbenih brojeva u Jalti, mjuziklu u dva čina. Snimke su realizirane, dakle, u ranim sedamdesetim godinama kada se studijski snimalo u studiju Istra, današnjem ZKM–u, i u famoznoj Režiji 4 Radio Zagreba smještenoj na prvom katu zgrade u Šubićevoj ulici, u kojoj se snimilo valjda sve što je spjevano i skladano od Drugog svjetskog rata do Prisavlja. Dakako, tu je i Dubrava, ali što se tiče Radija koji je osiguravao plasman i popularnost zabavne glazbe, Režija 4 bila je i zauvijek ostala lansirna rampa za sve »zabavnjake«. Da je imala dobru opremu, svjedoče i ove transplantacije tonskih zapisa na kompaktnu ploču, a da su slavu s pravom zaslužili tonski majstori onoga doba, Srećko Orlić i tada puno mlađi Hrvoje Hegedušić, može se sto posto provjeriti na ovoj ploči. Ništa teže za snimanje od mjuzikla u kojem se svi kreću amo tamo, najčešće udaljeni od mikrofona, a ne pred njim, s puno zbora i plesnih nastupa, uglavnom, valjda je samo u zagrebačkoj Katedrali teže snimati, jer ton pliva i gubi se neprestano. Danas je ovaj tonski zapis relikvija hrvatske estrade, a bude li se Jalta ikada ponovo snimala, to će zasigurno biti high–tech produkt. Teško mi je zamisliti da bi dostigla onaj sunčani entuzijazam kojim je plijenila tolika desetljeća.

Viktor Vidović, gitara/ Krasna zemlja Više autora, goš a: Ana Vidovi , gitara Aquarius Records

A

quarius Records počastio nas je cjelovitim hrvatskim uratkom u autorskom, izvedbenom i repertoarnom smislu. Viktor Vidović, nakon Bacha, ponovo se okreće jednom zavijutku hrvatskoga pletera — Istri.

Gitara je bila i ostala instrument emancipacije folklornog nasljeđa cijeloga Mediterana, nama najbližega, ali kao žičani instrument bila je oduvijek vjesnikom takvih nasljeđa od dalekog Istoka, preko indijskog potkontinenta, stare Perzije, Palestine i Sirije, Grčke, Italije, Sardinije, do Iberskog poluotoka i latinskih zemalja. Naročito je gitara bila nositeljem iberskog uspona, kako u melodici, tako i u legendarnoj ritmici. Ovo je sličan pokušaj. Već je Tamara Obrovac svoj originalni autorski stil usidrila u istarskom melosu, a Bruno Krajcar

kaz da bi postao univerzalna, narodna vrijednost.

Tom su se zadaćom na ovoj ploči pozabavili već spomenuti Bruno Krajcar s nježno efektnim Balunom, a zatim i Nelo Milotti, doajen istarskoga glazbenog života, s posvetom Istri i Suitom za gitaru. Gitarski kratki trzalački izričaj kao da se srođuje s bliskim, sljubljenim intervalima istarske ljestvice i spontano, gotovo organski nas nagovara da prihvatimo istarsku glazbu ne kroz puhače, niti kroz pjevače, već kroz žice i trzalački zvuk u kojemu kao da čujemo nagovještaj nešto zapadnijeg fandanga i pjev iznenađujuće blizak dalmatinskoj klapi.

U grupi autora dalje su Elda Krajcar Percan s malom impresijom Spod Rakitja te Branko Okmaca sa Sonatom za dvije gitare u kojoj se bratu Viktoru u izvedbi pridružuje Ana Vidović.

Važan element ovih skladbi u gore spomenutom kontekstu je iskrenost kojom se pristupa stvaranju novih tvorevina na bazi starih struktura, gdje je više važan onaj Janačekov filtar negoli atrakcija ili efekt. Premda bi teško bilo zamisliti neko lažiranje u pisanju za instrument koliko intimističan, toliko i precizan. Stoga i Ombra Branke Grakalić zvuči svježe, ali kao da smo je već tisuću puta čuli jer crpi iz bezdanog bunara melosa, to jest zvuči kao hit. Uz nju se još pet autora okuplja oko grupne duše Krasne zemlje, prava mala dekada, iako je na omotu Viktor Vidović izostavio sebe ili je omaškom izostavljen kao autor Istarskog diptiha, broj 16. i 17. na ploči.

U drugoj su polovici, osim njega, Đeni Dekleva Radaković sa Suita de terra nostra, Milan Grakalić s Orijentalnom serenadom te Massimo Brajković i Mario Lorencin.

Deset skladatelja u pjevu jedne zemlje ima vlastite glazbene dijalekte, oni su podređeni instrumentu za koji su pisani, ali ipak zrače svojom aromom, svojom ekonomijom i ugođajem. I začudo, za tako veliki broj autora ujednačeni su prizmom nadahnuća istarskim melosom. Melos je sjena logosa, melos

Predstavljen nosač zvuka Krasna zemlja Viktora Vidovića Sredinom prosinca u BP Clubu održani su koncert i promocija nosača zvuka Krasna zemlja gitarista Viktora Vidovića u izdanju Aquarius Recordsa.

Nakon uvodne riječi muzikologinje Đurđe Otržan, Viktor Vidović održao je koncert s djelima Borisa Papandopula, Nella Milottija, Massima Brajkovića, Brune Krajcara te s vlastitim skladbama, ugostivši sestru, vrsnu gitaristicu Anu Vidović. Krasna zemlja osmi je studijski album Viktora Vidovića, nadahnut ljubavlju prema Istri, njezinim stanovnicima, prirodi i izvornoj glazbi. Sjedinjenje kreativnih i izvodilačkih kapaciteta dvoje istinskih umjetnika rezultiralo je inspirativnim ostvarenjem, čija je glazba nastala tijekom ljeta 2007. u opuštenoj atmosferi i kroz druženje s autorima te sa začetnikom projekta, profesorom Karlom Kumpareom. (B.P.K.)

R

ijetki su izdavački projekti koji predstavljaju cjelovit autorski opus jednog skladatelja (u nekom glazbenom žanru), što je i bila namjera virovitičkog Ogranka Matice hrvatske koji javnosti predstavlja Izabrane skladbe dr. Marijana Jergovića u povodu sedamdesete godišnjice života.

Ovim projektom virovitički gimnazijalac, zagrebački student medicine, internist, dirigent zbora HPGD–a Sloga iz Pitomače, mentor i glazbeni pedagog sastava Podravske tamburice, Podravski mužikaši i Licitari predstavlja odabir više od 350 skladbi za ansamble, soliste (ponajviše pučkih popijevki i tamburaških pjesama, zabavnih i dječjih, ali i duhovnih te prigodnih pjesama). Ipak, Jergović ima najveće zasluge u promicanju podravske pjesme, ne samo kroz notna izdanja, već i kao jedan od utemeljitelja festivala Pjesme Podravine i Podravlja u Pitomači, čiji je umjetnički ravnatelj bio šesnaest godina. U monografskom izdanju s 202 skladbe u notnom zapisu (melodije s harmonijama i tekstom) proslov daju njegovi bliski festivalski suradnici: Siniša Leopold, skladatelj i dirigent, Branko Uvodić i Željko Kovačić, urednici na HRT–u. Dok Leopold ističe suradnju s brojnim izvođačima, autorima tekstova i, naravno, Tamburaškim orkestrom HRT–a, kao i činjenicu da su mnoge pjesme postale tako popularne da ih neki čak smatraju narodnima, Uvodić podsjeća na trenutke provedene u prijateljskom okruženju kada su nastajale Jergovićeve skladbe koje brižno čuvaju duh podravske pjesme.

Kovačić smatra da ova pjesmarica ima ne samo autorsku, nego i kulturnu važnost za krajeve od Krapine, Mure, Drave do Broda i Požege.

U dvjestotinjak pjesama možemo prepoznati i neke tamburaške evergreene. Pritom, monografsko izdanje prati i 10 CD–ova a kojima se nalaze snimke pjesama Vatrogasna zabava, Tri ljubavi moje, Fališ mi, Moj ajngelek, Dok je Drava sanjala, Zlato zlatu, Tamo gdi zvira kaj, Tamo gdje srne prolaze, Suzo podravska, Procvao je bagrem bijeli, Naj domaja spi, Zvezde nad Aršanjom, Nikada nisi bio moj, Svi me puti vode do tebe, Otvori srce, Još je ljubim, Jednom, Bagremi su procvjetali, Pitomača, Za te dragi kaj...

Njima su život udahnule interpretacije brojnih izvođača kao što su Podravski mužikaši, Licitari, Najbolji hrvatski tamburaši, Gazde, Marta Nikolin, Boris Ćiro Gašparac, Đuka Čaić, Vice Vukov, Kićo Slabinac, Maja Blagdan, Viktorija Kulišić Đenka, Maja Zeko, Renata Holi, Vlatka Koćić Tena, Gordana Ivanjek, Zlatko Vitez... Na kraju treba naglasiti da je Jergović znao odabrati i prave suradnike među aranžerima i kvalitetnim pjesnicima i tekstopiscima, primjerice Dragu Britvića, Tereziju Buba Bognar, Rajka Stilinovića, Zoricu Klinžić i Maju Gjerek Lovreković, pa te zajedničke minijature traju kao primjeri pjevane tamburaške pjesme koja jednostavnim, pučkim izrazom lako nalazi put do slušatelja.

CD IZLOG

Piše: dr. sc. Dalibor Paulik

CD izlog Đurđe Otržan CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI

Doprinos stvaranju mostova me u narodima i kulturama

PRIKAZI

PRIKAZI

Kostadinkinih 35 godina, Kerempuh, 9. velja e 2009.

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

13

BROJ 155, TRAVANJ 2009.

14

Bruno Krajcar

Mate Balota (Cantus) ulski skladatelj i glazbenik Bruno Krajcar, koji već godinama svoj glazbeni izričaj čvrsto povezuje s istarskom tradicijskom glazbenom ostavštinom, objavio je album posvećen Mati Baloti (Miji Mirkoviću, 1898.– 1963.), »ribaru, mornaru i fizičkom radniku« kako je opisan u prvoj biografiji iz tridesetih godina prošloga stoljeća. A tko je ustvari bio Mate Balota? Istrani svakako znaju, a drugima recimo da je prije svega bio glas naroda Istre.

Ekonomist, profesor, dekan, ali i čovjek koji je zavičaj proživljavao i živio cijeli svoj vijek. Prvu pjesmu napisao je s devet godina, a njegova zbirka čakavskih pjesama Dragi kamen prigodom prvoga izdanja nazvana je »najistarskijom knjigom«. Upravo ona i naslovna pjesma bili su za Brunu Krajcara presudni u odabiru Mate Balote za svojega tekstualnog suradnika. Tako je nastao predložak kojim je Krajcar prije svega želio iz zaborava vratiti Balotin vrijedni pjesnički opus koji je, iako nastao daleko od Istre, ipak na pravi način dočarao život i muku istarskoga seljaka s početka 20. stoljeća. Na albumu se nalazi 13 Balotinih pjesama koje je Bruno Krajcar glazbeno želio približiti i predstaviti velikom broju slušatelja različitih afiniteta.

Možda je i zato album u cjelini dosta raznolik, iako se kroz sve pjesme neupitno proteže istarska ljestvica kroz koju i Balotini stihovi dolaze do punog izražaja i značenja. Atmosferi su doprinijeli brojni suradnici s raznih strana: od Tamare Obrovac, Radojke Šverko, Olivera Dragojevića, Meri Cetinić, Vlatka Stefanovskog do Putokaza, Nenada Bacha, klapa Fortunal i Teranke, Elis Lovrić, Marije Crnobori, Marije Kuhar Šoša i drugih. CD je popraćen bogato opremljenom dvojezičnom knjižicom i tekstovima pjesama na nekoliko jezika. Nadamo se da će i na taj način zaokupiti pažnju i doprijeti do većeg broja slušatelja, jer riječ je o nadasve vrijednom i kvalitetnom uratku koji kroz Krajcarovu glazbu i Balotinu poeziju pripovijeda o ne tako davnim vremenima.

P

CD izlog Vere Lončar

B. P. Convention, Featuring Sal Nistico

Bag’s Groove, Live at Studio »M« (Croatia Records) životu treba imati tri stvari: sreće, sreće i… sreće (Toto Cutugno). Kao prvo, sreća je da je 1970. prestankom djelovanja Zagrebačkog jazz kvarteta, a na tradiciji našeg najznačajnijeg jazz sastava, vibrafonist i skladatelj Boško Petrović, njegov član, osnovao B. P. Convention. Okupio je vodeće glazbenike tadašnje zagrebačke rock scene — Vedrana Božića, Ratka Divjaka, Maria Mavrina i Branu Živkovića. Tijekom godina izmjenjivali su se instrumentalisti različitih generacija, a po-

U

stava se ustalila u sastavu: Boško Petrović, vibrafon i marimba, Damir Dičić, gitara, Mario Mavrin, bas gitara i Ratko Divjak, bubnjevi.

Zahvaljujući karizmatičnom osnivaču, »brojač milja« sastava B. P. Convention rastao je, a sastav je gostovao na svim meridijanima i paralelama sjeverne hemisfere, pa tako i na 45°15’N, 19°51’E (koordinate na kojima leži novosadski Studio »M«). Kao drugo, sreća je imati prijatelje poput Vitomira Simundića, glazbenog urednika RTV Novi Sad, koji je sačuvao snimku koncerta što ga je B. P. Convention održao 2. srpnja 1977. pred punim gledalištem Studia »M«, te kolegu Dragu Mlinareca koji je, prema riječima Boška Petrovića, u postprodukciji poboljšao kvalitetu izvorne koncertne snimke.

Sastav je tada nastupio s gostima — trubačem Petrom Ugrinom i saksofonistom Salom Nisticom. Album otvara naslovna skladba, točnije Boško Petrović nas uvodi u najpoznatiju skladbu svojega prijatelja, vibrafonista Milta Jacksona (zvanog Bag’s), i tada se zbiva ono što je osobina velikih glazbenika koji ne skladaju/ sviraju kako bi sebi podigli spomenik. Zajedničko muziciranje preraslo je u jam session, a on se nastavio kroz sljedeće skladbe: Blue Bossa trubača Kennya Dorhama, Song For You prerano preminuloga gitarista i skladatelja Damira Dičića, Straight, No Chaser Theloniousa Monka te Summertime Georgea & Ire Gershwina u kojoj će gosti glazbenici prenijeti svu žestinu kojim cvrčci taru noge za ljetnog dana uz podršku ritam sekcije, bas gitarista Marija Mavrina i bubnjara Ratka Divjaka. Kao treće, dana vam je mogućnost da budete tvorac vlastite sreće ukoliko uvrstite Bag’s Groove u kućnu fonoteku.

svima onima koji posjeduju i trunku »dobre ćudi«. Standard Little Brown Jug svoje korijene vuče iz napitnice. Stoga poznavateljima teksta Josepha Winnera, onima s iskustvom iz prve ruke, kao i onima koji pamte izvedbu Glenna Millera iz 1940., možemo reći da ih DLQS neće razočarati. Lirsku blagost i mekoću nalazimo u dvjema Ivanušićevim skladbama — naslovnoj Mellow i Always My Love.

Makedonski narodni napjev U Kruševo ogin gori u interpretaciji DLSQ–a pokazao je kako sočan može biti zvuk saksofona. Kompozicija Lost in Html govori o Ivanušićevoj autorskoj zrelosti, a istu kvalitetu Kvartet pokazuje u izvedbi njegove skladbe Blues No. 1. Mnogostrukost značenja skrivenih u naslovu albuma zadovoljit će poklonike tradicionalnog, ali i suvremenog jazza, nudeći im da pronađu vlastiti odgovor na pitanje je li DLSQ svojim albumom Mellow »dozrio«. Da jest vidljivio je i prema nedavno objavljenoj vijesti da je Zdenko Ivanušić nominiran za glazbenu nagradu Fame Games Effigy Awards 2008. i to u tri kategorije: za najboljega jazz funk glazbenika, najbolju instrumentalnu izvedbu te najbolju jazz funk skladbu za dva ostvarenja. Nagradu dodjeljuje radijski program/webcast Fame Games koji promiče nezavisne glazbene umjetnike međunarodne glazbene scene.

Jazzy Blef

Komercijala (Dancing Bear) oklonike skladbi zagrebačke grupe Jazzy Blef kojima su se svidjela prethodna dva albuma (Pastel i Lik) razveselit će i Komercijala, CD koji ne donosi iznenađenja. Na tragu je dosadašnjeg izričaja — autorske jazz šansone. Snimljen je u postavi koja je uz stalne članove — tekstopisca, skladatelja, aranžera, pjevača i gitarista Darka Frančića te aranžera i bubnjara Milana Bojanića, upotpunjena uglednim jazz glazbenicima kojima je ovo druga, a nekima i treća uzastopna suradnja. To su kontrabasist Nenad Jura Vrandečić, pijanist Matija Dedić, tenor i sopran saksofonist Saša Nestorović, gitarist Mario Igrec, udaraljkaš Hrvoje Rupčić i Dragutin Smokrović — Smokva kao prateći vokalist. Ako ste krajem sedamdesetih prošetali na potezu »Zvečka« — »Kavkaz« i uhvatili barem jednu rečenicu onih koji su se tamo okupljali (preživjele danas nazivamo predstavnicima urbane kulture), ovaj će vas album svojim tekstovima zasigurno vratiti u jedno posebno razdoblje. Tih su se godine kao opća mjesta razgovora pojavljivale »trublje Jerihona«, »Helena« (ona Trojanska), kao i »gitara Jimija Hendrixa«, postavši motivi koji su zadržali prostor i u stihovima Darka Frančića na ovome CD–u. Možda ćete reći: »To je retro!«, no slijedom nedavnih događaja nikad niste sigurni je li u pitanju neki budući evergreen.

P

Cute

Cute Play Goodman (Vesna glazba) oput prethodnoga, i novi CD trija Cute saksofonista i klarinetista Željka Kovačevića ostvaren je u žanru tradicionalnog jazza. Odluka da se posegne za swing standardima rijetko će se pokazati pogrešnom.

Zapravo, ona se može pokazati i izuzetno dobrom kao u slučaju CD–a Cute Play Goodman.

Uz Željka Kovačevića, koji na ovim snimkama svira samo klarinet, postavu čine izuzetni umjetnici — gitarist i skladatelj Mate Matišić (zadržimo se tek na polju glazbe) te cijenjeni kontrabasist i pedagog Nenad Jura Vrandečić.

Nakon albuma Cute Play Gershwin, objavljena 2000., sastav se nastavio baviti glazbom u kojoj ne može »blefirati«, obradama djela kralja swinga Bennyja Goodmana. Uz šest njegovih skladbi: Air Mail Special, A Smooth One, Solo Flight, Jersey Bounce, Stompin’ at the Savoy i AC/DC, na CD–u se nalaze i drugi standardi, primjerice Avalon, It’s Only a Paper Moon, Memories of You, Nuages... Temeljnoj osobini Cuteove interpretacije swinga, posebice razigranosti, pridonose i gosti: vokalistica Maja Grgić, klarinetist Branko Ovčarić i gitarist Milivoj Majdak.

P

Donna Lee Saxophone Quartet

Mellow (Zivaldo Records) Bugarskoj postoji festival pod nazivom Dvoje je malo, a troje previše — što li se tek dogodi kada ih je četvero u postavi i još k tomu sami saksofoni? Donna Lee Saxophone Quartet (DLQS) u sastavu: Zdenko Ivanušić, voditelj, alt i sopran saksofon, Andrej Henigman, alt saksofon, Vanja Ileković, tenor saksofon i Aleš Suša, bariton saksofon, svojim drugim studijskim albumom kažu Mellow. I doista, When the Saints Go Marchin’ In zvukom donosi bit gospela — užitak slušanja

U

Branimir Gazdik

Friendly (Croatia Records) iječki bubnjar Branimir Gazdik albumom prvijencem iskoračio je iz sjene na koju većina bubnjara pristaje doživotno.

Slobodu kreativnog izražavanja omogućava mu odabir fusiona, pravca koji spaja razne glazbene stilove, pa su tako svoj prostor na Friendly dobili i Gazdiku omiljeni afro–kubanski i brazilski ritmovi. Uz skladbe Mind the Step (M. Kovačević/B. Gazdik), Green Bay (H. Radanović/B. Gazdik), Hope in the Distance (M. Kovačević /B. Gazdik), Friendly (B. Gazdik /I. Popeskić/H. Radanović), koje su ogledalo suradnje s prijateljima, vrhunskim jazz glazbenicima, na albumu se nalaze i skladbe čije autorstvo u potpunosti potpisuju prijatelji poput trolista pijanista: Student of the Light Maaseja Kovačevića, Measure Pleasure Ivana Popeskića i Mr. J. K. Joea Kaplowitza.

Iako skladatelj Elvis Stanić na albumu Friendly sudjeluje samo kao gitarist (Branimir Gazdik je stalni član njegova sastava Elvis Stanić Group), njegova je prisutnost nesumnjiva i teško ju je previdjeti. Sâm Gazdik je rekao: »Stanićeva je glazba imala velik utjecaj na moje glazbeno odrastanje. Kao stalni član Elvis Stanić Group puno sam naučio surađujući s njim. Bio mi je jedan od uzora u stvaranju ovoga CD–a.« Glazbenici liburnijskoga jazz kruga koji sudjeluju na albumu jesu gitarist Darko Jurković–Charlie, saksofonist Denis Razumović, pjevači Olja Dešić i Ana Jakšić, trubači Branko Sterpin i Boris Mohorić te gosti — saksofonist Saša Nestorović, trombonist Marijan Orešković, klavijaturist Fabio Valdemarin, gitarist Ivan Pešut, bas gitaristi Goran Rukavina i Vladimir Samardić te kongabubnjar i udaraljkaš Boris Popov.

R

Joe & Maja Kolektiff

Crno–bijelo (Aquarius Records) lbum Crno–bijelo, prvijenac Joe & Maja Kolektiff, simbolizira retro jazz’n’bossa zvuk koji je blizak vremenu crno–bijelih televizora. S druge strane naslov opisuje i atmosferu pjesama od kojih su neke »bijelog«, a neke »crnog« raspoloženja — piše gitarist Joe Pandur o glazbi s albuma. Ukoliko se time referira na romantičnu predodžbu kako je nekoć bilo, sve smo se iskrenije dotakli najveće kvalitete ovog albuma. Tu iskrenost u prostoru među dvjema ne–bojama, crnom i bijelom, vokalnom interpretacijom dočarat će Maja Grgić u čitavu spektru boja, kako autorskih stihova pjesama Dječak Joe, Sjena, U svakom trenu, Sve si bliže i Želim ti sve, tako i onih čiji su autori stihova Matija Dedić (Laki dodiri) i Goran Rukavina (Ostani s njom). Tako će različita raspoloženja finim nijansama podcrtati »magličasta« nenametljiva gitara Joea Pandura koju podržava Kolektiff u čijoj su postavi priznati hrvatski jazzisti dviju generacija. Na bonus broju, drugoj izvedbi skladbe Dječak Joe u čijoj verziji Maju prati Big band HRT–a pod ravnanjem Saše Nestorovića, na albumu su zastupljene sve generacije jazz glazbenika.

A

CD IZLOG

CD IZLOG

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

CD izlog Roberta Urlića

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

BROJ 155, TRAVANJ 2009.

15

BROJ 155, TRAVANJ 2009.

Dino Dvornik

Gr

Libar

The Ultimate Collection

Pandorina kutija

Još ima krvi

Prvi

Croatia Records sporedo s izdavanjem box–seta s prva tri albuma Đavola na tržištu se pojavio i uradak koji spaja uspješnice Đavola s onima u solo–karijeri Nene Belana po recepturi Sting & The Police, Van Morrison & Them, Phil Collins & Genesis i slično. Glazbeni materijal podijeljen je prema izvođačima, osim pjesme Jagode i čokolada koja se ugurala na disk Nene Belana zbog kronologije, jer je nastala u doba kratkotrajne obnove Đavola 1998. godine. Na toj kompilaciji posve je izvjesna činjenica da je Neno Belan, uz Gibonnija, ponajbolji dalmatinski kantautor koji vješto spaja pop i rock nasljeđe šezdesetih i sedamdesetih s dalmatinskim senzibilitetom klapske tradicije. Mnogo je, zapravo, utjecaja kojima su prošarane njegove pjesme, no utisak je da je on sretno upio zakonitosti koje su postavila dva najutjecajnija rock benda svih vremena — Beatlesi i Ramonesi. Prvi zbog skladateljskog umijeća, a drugi poradi izravnosti pristupa. Album predstavlja kronologiju dvadesetogodišnjega rada Nene Belana u kojemu je bilo mnogo uspona i padova. No, za razliku od mnogih drugih čije su zvijezde sjajile intenzivnije od njegove, ova kompilacija pokazuje da su njegove pjesme izdržale test vremena, što pokazuju i sjajni rasprodani koncerti gdje upravo sa starijim pjesmama Belan regrutira novu publiku.

Dancing Bear oram priznati da i nakon višestrukog preslušavanja ovog albuma ne mogu vjerovati kako Dino Dvornik više nije među živima. Jednostavno, životna energija unesena u ovaj album potencira osjećaj kao da će Dino Dvornik u svakom trenutku izaći iz CD playera i nastaviti performans uživo. Pomalo iracionalan trenutak, ali ovaj album napokon predstavlja onoga Dinu koji je žario i palio prije ne baš najpametnije kreiranih albuma Big Mamma i Svicky. To ne znači da je Pandorina kutija u klasi njegovih ranih ostvarenja, ali to se zapravo i nije očekivalo.

Jednostavno, Dino je trebao stvarati ono što mu najbolje ide — funk i pripadajuće primjese.

A toga je Pandorina kutija puna, premda ograničena samo na osam pjesama (uz dva bonusa).

Iako nije deklarirana kao hit, skladba koju je uz Željka Banića kreirao tijekom snimanja TV serije Dvornikovi — Nadahnuće onaj je prijelomni trenutak koji ga je vratio u formu. Kad se tomu dodaju pamtljivi prateći vokali na pjesmi Songkillersa Srce nevjerno (a pjesma bi sjajno legla i na ovom albumu), onda je očito kako je pred Dvornikom bio svijetao nastavak karijere.

Ali kao što su nas John Lennon, Marvin Gaye i Roy Orbison napustili nakon objavljivanja vrsnih albuma kojima su naznačili bolji nastavak karijere, to je u našim okvirima napravio Dino Dvornik. Stoga, Pandorina kutija predstavlja album koji dolično zaokružuje jednu iznimnu karijeru.

Dallas kad smo već bili uvjereni da će kasetni album skupine Grč Sloboda narodu iz 1987., izdan za ljubljanski ŠKUC, ostati jednom od najmračnijih tajni hrvatskog rocka, CD Još ima krvi koji uključuje taj album i ostale ponajbolje zapise ovog benda u zadnjih 26 godina napokon razotkriva tu tajnu. Ona je mračna iz dva razloga, prvi je činjenica da Grč nikako nije mogao biti relevantno diskografski dokumentiran zbog svoga brutalnog pristupa stvarnosti, a drugi je upravo taj mračni umjetnički izričaj, od potmule glazbe preko naturalističkih stihova do živopisnih nastupa. Zoran Štajdohar Zoff i svi članovi raznih postava Grča nadišli su svojim djelovanjem uobičajene glazbene gabarite. Iako cijeli CD zorno odražava grč njihova stvaralaštva, efektna obrada dijela poeme Jama Ivana Gorana Kovačića, uz pjesme Teške čizme na nogama slobode i Noćas se Beograd pali, koje su anticipirale ratove na balkanskim prostorima, dovoljno govore o njihovim snažnim koracima na razmeđi stvarnosti i umjetnosti.

U

M

I

Menart mnoštvu novih klapa koje gotovo svakodnevno izdaju svoj CD često ćemo naći i one koje su posegnule u pop– rock kajdanku ne bi li obogatile svoj repertoar.

Ipak, splitska klapa Libar sve ih je nadišla realiziravši album u kojem stihovlje nije temeljeno na žalu za pismom i morem, nego su posrijedi a capella verzije poznatih napjeva svjetske i hrvatske pop–baštine. Pa, ako su bendovi poput Flying Picketsa ili Take 6 na tome mogli izgraditi karijeru u svjetskim okvirima, za klapu Libar nema nijedne prepreke da to ne napravi i u domaćim. Štoviše, njihov album Prvi predstavlja sâm vrh ovogodišnje hrvatske produkcije. I dok se za obradu Here Comes The Rain Again (Eurythmics) ili Hallelujah (Leonard Cohen) pozitivan dojam još može temeljiti na konceptu, zahvat u domaću pop registraturu predstavlja onaj faktor X koji klapu Libar bez zaustavljanja vodi na vrh, od izbora pjesama (Bi mogo da mogu Haustor; Voli me još ovu noć Denis’n’Denis, Men’ se dušo od tebe ne rastaje Azra, Ajde ća Jakša i Navigatori), preko instrumentalnog ogoljenja do sjajne interpretacije.

Nedvojbeno kandidat za Porina.

U

Saša Buli

Kopomuorta Menart d davnih dana kad je Grupa Dalmatinaca Petra Tralića utemeljila suvremeni Dalmatian Sound pjesmama poput Vratija se Šime ili Da mi je proći kontradom, mandolinske napitnice i poskočice nisu imale neki znakovitiji pravac razvoja. Na neki način tradicionalna pjesma u suvremenoj vokalnoj izvedbi uz pratnju mandoline postala je glazbena podloga stina i maslina, a mnogobrojni autori koji su se predstavljali na Splitskom festivalu upravo su takav stil uzimali kao temelj svoga izričaja. U međuvremenu je dalmatinski zvuk ipak evoluirao u raznim pravcima, a danas prevladava klapski trend, odnosno pjesme najšireg raspona u klapskoj obradi. Mimo toga trenda, a naslonjen na negdašnju tradiciju pojavio se instrumentalni album Saše Bulića, poznatoga studijskog glazbenika i člana skupine Rawbau. Album zvuči poput instrumentalne matrice Ansambla Dalmacija, jedino što je produkcijski prilagođen današnjim standardima. Mandolina u prvom planu vješto prede dalmatinsko glazbeno tkivo s određenim instrumentalnim pričama, pa ćemo u skladbi Davno čuti i natruhe countryja, a u zaključnoj Buodulka za vlaha sukob glazbenih tradicija otočne i unutrašnje Dalmacije. Izrazito topao i dopadljiv album još jedanput potvrđuje kako instrumentalisti u svojim autorskim pokušajima pronose istinsku radost muziciranja, što se osjeti čak i u studijskim uvjetima. Kopomuorta je očiti primjer za to.

O Ricardo Luque

Emoción Fit Rocco i partner/Menart ok je nastupni album Ricarda Luquea uglavnom percipiran optikom njegova odlaska iz Cubisma, odnosno traženjem razlika u onome što je pjevao u Cubismu i u onome što radi u solo–karijeri, današnja je situacija posve drukčija. Prije svega, činjenica je da Cubismo nakon njegova odlaska nije napravio ništa toliko značajno kao u doba kad je on bio član benda. Evo, sigurno dobar dio fanova Cubisma ne zna ime novog vokalista, dok će sa zanimanjem čuti što novoga ima za otpjevati Ricardo Luque. A on je drugi album stvorio bez grča kojim je očito stvaran prvijenac kad je trebao pokazati da je jednako kvalitetan, ali ipak drukčiji od Cubisma. Sada nema toga imperativa i rezultati su vrlo zanimljivi.

Već uvodna pjesma, obrada klasika Besame mucho gdje mu se pridružuje Bruna Carioca, potencira putanju hita. Gosti poput Monike Leskovar ili Edina Karamazova naglašavaju elegični ugođaj skladbe A mi manera, dok se u nekoliko pjesma Luque pojavljuje i kao autor.

Premda album ne iskače iz okvira latinoameričke glazbe koju obrađuje, nesumnjivo je kako će unosom emocija Luque skupiti i veći krug poklonika.

D

Live uz Rijeku Dallas aralelno s iznenađujućom vijesti da se riječki kvartet Fit opet okuplja PGP RTB izdao je njihova oba albuma. Objavljeni prije dvadesetak godina u lošoj produkciji, bili su daleko od stvarne potentnosti benda.

Pravda je srećom dostižna, bend se okupio, u listopadu održao rasprodani koncert u Rijeci gdje je izveo gotovo kompletan repertoar s oba izdanja i pokazao kakva je njihova iskonska zvučna slika na aktualnom live CD–u. Power pop iskaz sa stamenom rock podlogom Fitu je u inicijalno doba rada priskrbio veliku popularnost zahvaljujući i dvama pop–draguljima u repertoaru, pjesmama Mačka i Zaboravit ću sve.

Ipak, Fit je uvjerljiviji u skladbama kao što su Vrisni ili u obradi hita Hangin’ on the Telephone (originalno u izvedbi Nervesa, a najpoznatiji u obradi Blondie). Zapravo, uvjerljivi su do te mjere da su u kategoriji bendova, povampirenih nositelja pop–rock spomenice osamdesetih, nadišli mnoge od njih — Bou, Film, sve do Bijelog dugmeta.

P

Prljavo kazalište

Tajno ime / Best of Live Croatia Records / Dallas otovo istodobno izašla su dva albuma Prljavog kazališta: novi dvostruki CD izdan za »staru« diskografsku kuću Croatia Records i live CD/DVD za Dallas sa snimkama koncerata u Zagrebu i Splitu 2003. i 2006. godine. Tajno ime objavljeno je i na vinilu, a bespotrebno je razvučeno na dva CD–a jer bi kompletan materijal mogao stati na jedan. Osim toga, album kao bonus sadrži tobožnje remikse tri starije pjesme koje potpisuju izvjesni Cappricornsi. Neinventivna, traljava i bespotrebna, ova tri remiksa kraj su slijepe ulice u koju je upalo Prljavo kazalište. Tajno ime pati od očitoga nedostatka inspiracije Jasenka Houre; posrijedi je, s druge strane, izvrsno odsviran i produciran album, ali utisak je da se bend više bavio tehničkim, nego autorskim pojedinostima materijala. Album zvuči poput kolekcije B–strana singlova namijenjenih isključivo fanovima. S druge strane, na albumu nezgrapno nazvanome Best of Live, Kazalište pokazuje svoju snagu u živo s provjerenim pjesmama (zagrebački koncert napravljen je nakon albuma Radio Dubrava). Brzo, žestoko, bez mnogo filozofiranja kakvomu smo, nažalost, svjedoci na Tajnom imenu, onaj koncert je recept kojega bi se Houra trebao ubuduće držati u studijskom radu. Prijašnja dva albuma pokazivala su ponovni uzlet Prljavaca. Ovoga puta su zapeli, ali srećom live album dostojna je utjeha.

G

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

Neno Belan & Ðavoli

CD IZLOG

CD IZLOG

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

CD izlog Bojana Mušćeta

16

MEÐUNARODNO NATJECANJE ZBOROVA U PETRINJI I MEÐUNARODNI NATJE AJ ZA NOVE ZBORSKE SKLADBE Ove će se godine 20. lipnja po drugi puta u Petrinji održati Međunarodno natjecanje ženskih i muških komornih zborova Lipanjski zvuci.

Organizatori su Hrvatska udruga zborovođa i Matica hrvatska Ogranak Petrinja. Uz uobičajene, dodijelit će se i posebne nagrade, poput Nagrade za najbolju izvedbu djela hrvatskoga skladatelja Hrvatskog društva skladatelja. Ovo priznanje pripalo je 2008. Muškom vokalnom ansamblu SKUD–a I. G. Kovačić iz Zagreba. U okviru Natjecanja također je raspisan Međunarodni natječaj za nove zborske skladbe za ženski ili muški zbor. Nagrade su novčane, a proglašenje dobitnika održat će se u okviru zborskoga natjecanja. Rok prijave je do 1. svibnja 2009. godine.

Sve obavijesti o Natječaju mogu se dobiti na www.huz.com.hr.

BROJ 155, TRAVANJ 2009.

XIV. MEĐUNARODNI MARKO POLO FEST, FESTIVAL PISME I VINA KORČULA 2009.

HRVATS KO DRUŠ T VO S K L A DATE L JA ras pisuje

RASPISUJE NATJE AJ

NATJE AJ

Poštovani autori i pjevači,

za nove skladbe zabavne i pop glazbe te šansone koje će biti izvedene na 56. festivalu zabavne glazbe

čast nam je pozvati vas na XIV. festivalsko izdanje koje će se održati 17., 18. i 19. srpnja 2009. godine na ljetnoj pozornici hotela Park u Korčuli, gradu Marka Pola. Autori i pjevači koji imaju želju sudjelovati na Festivalu obvezni su prijaviti skladbe najkasnije do 30. travnja 2009. na adresu organizatora: Šegedin d.o.o., Marko Polo Festival, poštanski pretinac 1, 20260 Korčula Svaki sudionik natječaja mora ispuniti sljedeće uvjete: • poslati kvalitetnu demo snimku na CD–u ili mini–disku sa sinkroniziranim vokalom i matricu bez vokala, • poslati dva potpisana primjerka ispisane melodijske linije s označenim harmonijama, • poslati dva primjerka teksta ispisana na pisaćem stroju ili pisaču s potpisom autora, • autori izabranih skladbi u cijelosti prihvaćaju uvjete ovoga Natječaja i prenose na organizatora pravo da se skladba po prvi put javno izvede, snimi na nosačima zvuka i slike, prenosi putem radija i televizije te tiska u grafičkom obliku.

Na Natječaj koji traje od 1. siječnja do 30. travnja 2009. godine mogu se prijaviti autori i pjevači iz cijeloga svijeta. Sve ostale informacije moguće je dobiti putem telefona 020/711–010, e–maila: info@marcopolofest.hr i internetske stranice: www.marcopolofest.hr.

Ivan Šegedin, direktor Festivala

ZAGREBFEST `09. koji će se održati u studenom 2009. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

Osnovni uvjeti: a) Snimljeni radovi šalju se na CD-u u audio formatu. Snimke u mp3 formatu (128 bps) mogu se iznimno slati elektroničkom poštom na adresu: hrvoje.hegedusic@zg.htnet.hr. b) Snimke moraju ponuditi konačnu verziju glazbe, teksta i izvedbe jer će ocjenjivački sud vrednovati rad u cjelini. Naknadne izmjene neće biti moguće. c) Uz snimku treba priložiti: 1. tekst pjesama u tri (3) primjerka, 2. notni zapis s upisanim tekstom i harmonijskim simbolima, 3. imena svih autora s adresama i barem jednim telefonskim brojem radi kontakta. d) Slanjem radova na Natječaj autori jamče da isti nisu bili ranije objavljivani na nosačima zvuka i slike niti javno izvođeni na koncertima ili u elektronskim medijima. e) Autori slanjem svojih radova prenose na organizatora pravo prvoga javnog izvođenja i ujedno se obvezuju na potpisivanje odgovarajućeg nakladničkog ugovora u cilju reguliranja prava i obveza zbog objavljivanja festivalskih skladbi na nosačima zvuka i slike. Sva ostala prava pripadaju autoru prema Zakonu o autorskom i srodnim pravima.

Pravo sudjelovanja na Natječaju imaju svi državljani Republike Hrvatske.

Ako ne stigne dovoljan broj kvalitetnih radova, umjetnički direktor Festivala zadržava pravo naknadne narudžbe od istaknutih skladatelja.

Skladateljima se preporučuje suradnja s tekstopiscima kako bi radovi bili što kvalitetniji.

Radove treba slati na sljedeću adresu: Hrvatsko društvo skladatelja, Berislavićeva 9, 10000 Zagreb – s naznakom »Za Zagrebfest 2009.« Radove treba predati najkasnije do 30. svibnja 2009. godine.

Zagreb, 24. ožujka 2009.

Hrvoje Hegedušić, umjetnički direktor Zagrebfesta ‘09.