Cantus 153 154 web

RAZGOVOR S DAVOROM MERKAŠEM, PROMOTOROM HRVATSKE GLAZBE U SVIJETU / SIRENA — NOVO GLAZBENO–SCENSKO DJELO PERE ŠIŠE / AUTORSKI KONCERT VIKTORIJE ČOP / DJECA NOSE SVJETOVE NA DLANU / CHANSONFEST / ZAGREBFEST / CD IZLOG NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA BROJ 153/154 PROSINAC 2008.

CIJENA 20 kn

CANTUS

CANTUS

ISSN 1330–4747

publici iznimno bogatstvo i raznolikost maestrova stvaralaštva, u što se uklapa i dan ranije otvorena Delmatina slikarska izložba pod nazivom Skice lica i mista u zagrebačkoj Galeriji Lav.

Kada je riječ o autorskom stvaralaštvu tradicijske glazbe, Ljubo Stipišić je nezaobilazan. Njegovu osobnost i svestranost opisujemo s mnogo riječi: skladatelj, pjesnik, melograf, dirigent, organizator, animator, obrađivač, aranžer, utemeljitelj i voditelj zborova i klapa, glazbeni producent, sakupljač narodnog blaga i pučkih tradicija, slikar... Njegova glazbena, literarna i slikarska djela ugrađena su sadržajem i umjetničkim oblicima u hrvatsku umjetničku baštinu.

Kao melograf zapisao je velik broj melodija u narodu i otrgnuo od zaborava važan dio glazbene baštine. Zahvaljujući njemu, mnoštvo narodnih izreka, praznovjerica, običaja i pučkih oblika liječenja ostaje zabilježeno za buduće generacije.

I njegov književni rad obilježen je traganjem za odgovorima na vječna životna pitanja o smislu, istini, pravdi, vrijednostima...

Odgovore na ta pitanja ponudio je u više zbirki poezije: Kušaonica smisla, Inicijacije, Odgađanje spasa, Sjeme vremena, Djeca obećanja, Ovisnici o očajanju, U umu Um, s pjesmama duhovne i filozofske prirode. (nastavak na str. 3)

CANTUS CANTUS CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

Povodom dodjele Nagrade Franjo Ksaver Kuhač Hrvatskoga društva skladatelja za autorsko stvaralaštvo tradicijske glazbe za 2007. godinu

ROBERT MILEVOJ

CANTUS

CANTUS CANTUS

CANTUS

Zagrebu je 28. listopada 2008. u prepunoj Preporodnoj dvorani palače Narodnog doma Ljubi Stipišiću Delmati svečano dodijeljena Nagrada Franjo Ksaver Kuhač HDS–a za autorsko stvaralaštvo tradicijske glazbe za 2007. godinu. U prigodnom programu nastupili su Mješoviti zbor Ansambla Lado s oratorijem Kalvarija, ženska klapa Cesarice (Žilju moj pribili), klapa Grdelin (Testamentum), Mješoviti zbor INA (Križni puti puka našega) te klapa Nostalgija (Kod Lepanta sunce moje). Na kraju programa klape Nostalgija, Cesarice, Grdelin i Vokalisti Salone, koji su za ovu priliku specijalno došli u maestrovu čast, zajednički su otpjevali Jute san se zajubija i Dalmatino, povišću pritrujena, predstavljajući tako oduševljenoj

CANTUS

Piše: Mladen Magdalenić

CANTUS

LJUBO STIPIŠI DELMATA, JEDAN JEDINI U

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

Čestit Božić i sretnu novu 2009. godinu žele vam djelatnici Hrvatskog društva skladatelja i Cantusa d.o.o.

2

N

Pedeset godina umjetničkog djelovanja Sandra Zaninovića sklopu obilježavanja pedesete godišnjice umjetničkog djelovanja skladatelj i dirigent s kalifornijskom adresom, Sandro Zaninović, nastupit će uz Simfonijski orkestar San Fernando Valley. Tom će prigodom ravnati izvedbama obrade Bachove Arie te vlastitih skladbi Tri minijature za klavir i gudače te Koncerta za orkestar. Tim će događajem umjetnički voditelj i dirigent Komornog orkestra iz Beverly Hillsa početi niz međunarodnih obljetničkih koncerata predviđenih za sezonu 2008./2009. (B.P.K.)

U

TRIBINE TRIBINE TRIBINE

ROBERT MILEVOJ

TRIBINE TRIBINE TRIBINE

F

edor Kopsa rođen je 25. rujna 1913. u Zagrebu. Sve škole pohađao je u rodnomu gradu, gdje je diplomirao i dok-

Najstarijemu članu Hrvatskoga društva skladatelja još 1946. iskaznicu je potpisao prof. Vinko Žganec. Počasni gost jubilarnog Zagrebfesta i danas je pun energije i glazbenih ideja.

Jednu od prvih Kopsinih skladbi Tisuće želja (objavljena u nakladi »Melos«) snimio je Ivo Robić za Jugoton.

Fedor Kopsa skladao je i posvetio više pjesama rodnome gradu — Ja volim ovaj grad, Moj Zagreb, Ti nikad zaboravit nećeš, koje je također snimio i pjevao Ivo Robić. Lijepu suradnju ostvario s je s mnogim drugim glazbenicima koji su izvodili njegove pjesme, poput Tihe jadranske noći (Đuka Čajić), Domovino ne plači (Marko Novosel ) te Kušni me kušni (Ana Štefok) na Festivalu kajkavske popevke u Krapini. Na krapinskom Festivalu 2007. osvojio je treću nagradu za pjesmu Krapina, Krapina, Krapina u izvedbi Barbare Othman. Zanimljivo je da je za svoje skladbe većinom sâm pisao tekstove.

Na festivalu u Hamburgu Fedor Kopsa osvojio je drugu nagradu za pjesmu Ich geh’ allein (Idem sâm).

(D.H.)

Tribina s Fedorom Kopsom

U

Nenad Marjanović Zulim, Fedor Kopsa, Dalibor Paulik i Hrvoje Hegedušić

prostorijama Hrvatskoga društva skladatelja 19. studenoga 2008., večer uoči Zagrebfesta, održana je tribina s dr. sc. Fedorom Kopsom, skladateljem, nakladnikom i osnivačem ove manifestacije. Uz predsjednika Društva i direktora ovogodišnjega Festivala Hrvoja Hegedušića te glazbenog urednika i publicista Nenada Marjanovića Zulima (koji su govorili o nekim odrednicama Festivala od začetaka do danas), voditelj tribine dr. sc. Dalibor Paulik, razgovarajući s Fedorom Kopsom, proveo je nazočne kroz bogat i sadržajan životni i stvaralački put ovog izuzetno vitalnog devedesetpetogodišnjaka. Nekoliko glazbenih primjera Kopsina opusa te riječi ovog poduzetnog stvaratelja (doktora prava i predavača o turizmu), podsjetili su na vrijeme osnivanja Zagrebačkog festivala i prve godine ove manifestacije koja je u to vrijeme imala presudno značenje za formiranje hrvatske popularne glazbe.

(D. P.)

Odličje veleposlaniku Stahuljaku rof. Zlatko Stahuljak, prvi hrvatski veleposlanik u Republici Češkoj, primio je spomen odličje Karel Kramar.

Dodijeljeno mu je za zasluge u razvoju i napretku izvrsnih odnosa između Republike Hrvatske i Republike Češke. Njegova visoka naobrazba, diplomatske sposobnosti i posao glazbenika, glazbenog pedagoga i publicista pridonijeli su širenju uzajamnog poznavanja i poštovanja obiju zemalja i njihove povijesti i kulture. (D. H.)

P

DAVOR HRVOJ

a koncertu održanom 15. rujna u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, u organizaciji Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika, dodijeljene su Nagrade i Diplome Milka Trnina za osobito uspješne i zapažene nastupe u Republici Hrvatskoj u protekloj kalendarskoj godini. Koncert dosadašnjih laureata: sopranistice Vlatke Oršanić, violinistice Laure Vadjon, marimbistice Ivane Bilić, mezzosopranistice Dubravke Šeparović Mušović, oboista Branka Mihanovića i pijanista Dalibora Cikojevića, uz Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije i maestra Nikšu Barezu, organiziran je u povodu pedesete obljetnice dodjeljivanja te ugledne nagrade.

Stručno povjerenstvo za dodjelu Nagrade i Diplome Milka Trnina za 2007. godinu, u sastavu: Igor Gjadrov, predsjednik žirija, Pavica Gvozdić, Vlatka Oršanić, Ljerka Očić, Zlatko Rucner, Branko Mihanović i Prerad Detiček, predsjednik HDGU–a, na sastanku održanom 22. travnja ove godine odlučio je Nagradu Milka Trnina dodijeliti pijanistici Martini Filjak, gitaristici Ani Vidović, violinistu Anđelku Krpanu i dirigentu Zlatanu Srziću. Diploma Milka Trnina uručena je Programskoj službi Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, Ansamblu HNK Split za izvedbu Puccinijeve opere La Bohème, Dubrovačkom gitarskom triju i Gudačkom kvartetu Porin. (B.P.K.)

Fedor Kopsa

Početkom 1947. godine, naklada je konfiscirana, a Fedor Kopsa s obitelji napušta Zagreb i odlazi u inozemstvo. Pet godina kasnije vraća se i osniva, odnosno organizira muzičku nakladu »Horizont« u okviru poznatog časopisa »Horizont« čiji je izdavač bila »Novina mladih«. Te iste 1953. nalazi se među nekolicinom utemeljitelja prvoga zagrebačkog Festivala zabavnih melodija na kojemu se javlja kao tekstopisac za Rumbanu Miroslava Biroa.

ROBERT MILEVOJ

Dodijeljene Nagrade i Diplome Milka Trnina

Odmah nakon rata 1945. , zajedno s bratom Brankom, odvjetnikom, osniva muzičku nakladu »Melos«. U ono vrijeme to je bio prvi i jedini glazbeni nakladnik u Jugoslaviji koji je vrlo uspješno tiskao i objavljivao različite albume, od narodnih pjesama do zabavnih i plesnih melodija hrvatskih skladatelja. Nešto kasnije naklada »Melos« objavljuje i albume s melodijama engleskih, američkih i francuskih autora, kao i veća izdanja, poput kompozicija G. Gershwina, Škole za harmoniku Branka Ružića, Škole za gitaru E. Smoleja i slično.

TRIBINE

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

Davor Hrvoj, urednik

torirao na Pravnom fakultetu. Šlagere je počeo skladati za vrijeme studija, a jedna od prvih kompozicija je lagani valcer Te tvoje oči ljubim, izveden 1936. godine u Hrvatskom glazbenom zavodu s tada vrlo popularnim orkestrom »Colibri« i dirigentom Krešimirom Kovačićem.

TRIBINE

O

dmah na početku uredništvo novina Cantus želi vam blagoslovljen Božić i uspješnu 2009. godinu. Želimo vam da s vaše jelke vise milozvučne note koje ćete odabrati prema svojem ukusu. O onima koje nećete uspjeti uhvatiti tijekom sljedeće godine, izvještavat ćemo vas u Cantusu i na web stranici www.hds.hr, a od sada i na bogatijoj www. jazz.hr, stranici namijenjenoj hrvatskom jazz stvaralaštvu. Na njoj će se sustavno izvještavati o jazz aktivnostima Društva, ali i brojnim drugim temama vezanima uz koncerte i festivale, nova diskografska i druga izdanja, razgovore, glazbene radionice te radijske i televizijske emisije. Za vas smo dohvatili note na raznim događanjima, između ostalih na ovogodišnjoj 45. Glazbenoj tribini Pula. Uz osvrte na najznačajnije događaje donosimo i tekst o koncertu ansambla za suvremenu glazbu Splithesis te o dubrovačkim izvedbama glazbeno–scenskih djela Sirena i Dundo Maroje. Preslušali smo nova diskografska izdanja od kojih posebnu pažnju privlači kompaktni disk Respect — Tribute to Damir Dičić, na koji su uvrštene snimke gitarista raznih stilova u izvedbama Dičićevih skladbi. O tom izdanju govori idejni začetnik projekta Dražen Buhin.

Vjerujemo da će neka od tih ploča poslužiti kao božićni poklon vašim najmilijima. Sretno i do viđenja u novoj 2009. godini!

FEDOR KOPSA, IVOT PREPUN NOTA

TRIBINE

Poštovani čitatelji Cantusa!

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

UVODNIK

TRIBINE

BROJ 153/154, PROSINAC 2008.

Poša i prijatelji na promociji CD–a

CD Damira Poše Putnik — Brodovi su kao ljudi dvorani HDS–a promoviran je 6. listopada CD kantautora Damira Poše Putnik — Brodovi su kao ljudi. O njegovu stvaralačkom radu i CD–u uvodno je govorio dr. sc. Dalibor Paulik, a autor je izveo tri skladbe: Drž’ se zida, Sada znam i Pokaži mi put karakteristične za ovaj nosač zvuka, te tradicijsku pjesmu s Korčule u osobnoj glazbenoj obradi. U izvedbi su sudjelovali Vivien Gjurin, Zele Lipovača i Ivo Morušan.

(D. P.)

U Zlatko Stahuljak

Dešpaljevi violončelisti gostovali u Parizu, Haagu i Amsterdamu PARIZ/HAAG/AMSTERDAM — Ansambl violončelista Cellomania iz Zagreba, koji je osnovao i vodi Valter Dešpalj, upravo se vratio s uspješne turneje po Francuskoj i Nizozemskoj.

Prvi koncert održali su u Parizu, u Katedrali St. Louis des Invalides, kultnom koncertnom prostoru u sedmom arondismanu, a nakon dva dana predstavili su se u Haagu, u poznatoj koncertnoj dvorani Palaiskerk. U Amsterdamu im je ukazana čast službeno otvoriti ovogodišnji Cello Biennale,

najveće violončelističko okupljanje na svijetu. Mnogobrojna publika koja se okupila u predvorju Muziekgebouw, novog amsterdamskoga glazbenog hrama, oduševljenim povicima »Bravo!« pozdravila je njihovu izvedbu Popperove Polonaise de Concert, koja je bila uvod u tjedan ispunjen nastupima svjetski poznatih solista i njihovim majstorskim radionicama. Dan kasnije, hrvatski ansambl koji broji dvanaest članova, mahom učenika prof. Valtera Dešpalja, izveo je pred prepunom dvoranom djela I. Kuljerića, M. Brucha, C. Debussyja i M. de Falle, a na završnom svečanom koncertu nastupili su sa solistima Monikom Leskovar i Giovannijem Sollimom. Sva tri nastupa bila su popraćena ovacijama oduševljene publike i pohvalama u medijima. (Hina)

IZDAVAČI: Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić / UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Maja Sabolić / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb / E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747

3

NAGRADE

NAGRADE

BROJ 153/154, PROSINAC 2008.

Povodom dodjele Nagrade Franjo K sa ver Kuha Hr vats koga druš t va s kladatelja za autors ko st varala š t vo tradicijs ke glaz be za 2007. godinu

LJUBO STIPIŠI DELMATA, JEDAN JEDINI Piše: Mladen Magdalenić (nastavak s naslovnice:)

Na drugoj večeri nazvanoj Narodna večer ove je godine izvedeno 19 novih kajkavskih po-

Krijesnica

OBLJETNICE OBLJETNICE

DOVOLJNA JE LJUBAV – AUTORSKI KONCERT GODINE

T

ri i pol desetljeća umjetničkog rada Joška Banova obilježeno je 17. studenoga u splitskom HNKu prigodnim koncertom pred prepunim gledalištem, kako i priliči uglednom i uspješnom skladatelju. Split ne pamti da je koncert takve vrste rasprodan u tridesetak minuta. Organizacijski je bio doveden do savršenstva, a sama priredba varirala je od ushita do ovacija.

vio ne samo savršene pjevačke kreacije, nego i riječi nekih od govornika koji su ga pozdravili na pozornici: Hrvoja Hegedušića, predsjednika Hrvatskog društva skladatelja, Jakšu Fiamenga, izaslanika ministra kulture te televizijskog urednika Vinka Grgina, koji je u ime HRT-a zahvalio slavljeniku prigodnim darom. No, od splitskih gradskih »struktura«

Protekla tri i pol desetljeća bila su obilježena brojnim autorskim slavljenikovim uspjesima. Već prvim radovima Banov je ne samo naznačio izniman talent, nego je i otvorio autorsko poglavlje koje se ne susreće često u našim glazbenim krugovima. Naime, na glazbenu je scenu stupio kao cjelovit glazbenik (skladatelj, aranžer, diri- Joško Banov i Zorica Kondža gent, klavirist...). Poput slavnih prethodnika Pere Gotovca, Stjepana Mihaljinca, Nikice nitko se nije popeo na pozornicu!

Kalogjere, Miljenka Prohaske, stekao je poštovanje među glazbenicima, prven- Bilo bi gotovo nepravedno istaknuti bilo kojeg stveno svojim znanjem vođenja orkestara. od izvođača s toga svečanog koncerta. Ipak, jedan mladić (s posebnim gitarističkim gardom Banov je majstorski odabrao repertoar vjerojatno je izmamio uzdahe djevojaka) dao je svečanoga koncerta te izvođače svojih jasan signal glazbenim stručnjacima da će se djela (Davor Pekota, Maja Blagdan, Je- orkestri uskoro i na njega moći osloniti. Njelena Radan, Giuliano, Doris Dragović, govo je ime Toni Banov i najstariji je sin Zorice Klapa Maslina, Tereza Kesovija, Đani i Joška.

Stipaničev, Toni Cetinski, Vinko Coce, Vanna, Nina Badrić, Oliver Dragojević i Šlag na obljetničkoj torti bila je mala, ali vrlo Zorica Kondža te prateći vokali Teo Braj- učinkovita priča Tončija Banova, poznatoga čić, Brankica Brodarić i Alenka Milano). glumca i pjevača, Joškova starijega brata, koji Potpomognut gudačima Orkestra HNK je sitnim detaljem iz djetinjstva pod naslovom Split, Orkestar Joška Banova zvučao je Feta masti i cukra taknuo publiku u srce, a Joška rasplakao. maestralno.

Profinjene izvedbe, aranžerski prilago- Sve kao u najljepšoj glazbenoj priči koju je Jošđene izvođačima bile su melem za uho i ko Banov zaslužio, sve na jednom mjestu, na dušu, pa je inače stroga splitska publika jednom koncertu koji su Splićani već nazvali pljeskom maksimalno nagradila tumače koncertom godine.

JADRAN LAZIĆ

Podijeljene su nagrade najizvođenijima s prošloga festivala, popevkama Beli prami Tonija Eterovića i Marije Toldy Brindl u izvedbi Đuke Čaića (iz prve večeri) i Za te dragi kaj Marijana Jergovića, Rajka Stilinovića i Siniše Leopolda u izvedbi Zlatka Viteza. Treba spomenuti trud organizatora Radija Hrvatsko zagorje — Krapina i njegove direktorice Tanje Gregurović, koji djeluje već 41 godinu, među kojima je i 12 Krijesnica.

OBLJETNICE

U prvoj večeri izvedeno je 20 skladbi u etnomaniri, pa smo uz nove popevke (na primjer, Nemrem te pozabit Tonija Eterovića u izvedbi Kostadinke Velkovske) čuli i niz obrada poznatih pjesama, koje su svojom originalnošću plijenile pažnju, poput Rožica si bila Igora Savina u izvedbi Maje Grgić te Lepa Vida i Zvira voda kantautorice Lidije Bajuk. Miroslav Evačić zajedno s Vidom Balogom bio je izvođač popevke Vu krvi Zagorec, a program je završio Marjan Krajina uz Tamburaški orkestar HRT–a izvodeći Sako delo konec ima Zlatka Potočnika.

pevki. U raznorodnim popevkama sudjelovalo je niz vokalnih solista (Nikša Radovanović, Mateja Kranjčec, Mirko Bačić, Tomislav Brajša, Gordana Ivanjek, Željko Grozaj, Branko Greblički Ventek, Jasna Doležal, Boris Ćiro Gašparac i Đuka Čaić), ali i malih sastava te vokalnih ansambala (Dečki z bregov, Petkovčani, Lampaši, Lepi cajti, Črleni lajbeki, Strmosi, Vokalna skupina Jane, Klapa Bistrica). Izvođene su nove popevke naših skladatelja (Mario Bogliuni, Mišo Doležal, Marijan Jergović, Zoran Jašek, Toni Glowatzky, Siniša Doronjga, Ivica Pepelko, Tomislav Zlatić, Dalibor Paulik, Toni Eterović, Branko Meglajec, Darko Berović, Ivan Potočnik i drugi) i tekstopisaca (Mišo Doležal, Zorica Klinžić, Ladislav Prežigalo, Milivoj Pašiček, Marija Toldy Brindl...), čestih sudionika kajkavskih manifestacija, a značajan je doprinos Tamburaškog orkestra HRT–a i dirigenta Siniše Leopolda. Promociji popevki doprinose i diskografska izdanja ovogodišnjega festivala.

OBLJETNICE

U

z već tradicionalni rujanski festival kajkavskih popevki u Krapini Svečanosti kajkavskih popevki, Radio Hrvatsko zagorje — Krapina mjesec dana kasnije organizira manifestaciju Dani Krijesnice — Krapina, a u njezinom okviru i Zagorski glazbeni festival Krijesnica, koji ostaje čuvar tradicionalnih etnoizraza krajeva u kojima se govori kajkavska riječ.

Umjetnički ravnatelj Siniša Leopold naglašava da Krijesnica promiče nove pjesme nastale na tragu tradicije kajkavskoga glazbenog izričaja, čime se želi održati postojanost zagorske popevke, ali i podsjetiti na stare, autohtone zagorske napjeve koje treba sačuvati od zaborava i time doprinositi našoj kulturnoj baštini.

Piše: Goran Pelaić Strelkov

OBLJETNICE

Piše: dr. sc. Dalibor Paulik

U s plits kom HNK-u Još ko Banov obilje io 35. godiš njic u umjetni kog djelovanja

OBLJETNICE

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

Postojanost zagorske popevke

FESTIVALI

FESTIVALI

12 . Zagors ki festival K rijesnica, 10. i 11. listopada 2008 .

OBLJETNICE

njegova djela. On je pak emotivno doži-

S punim pravom!

ROBERT MILEVOJ

Istaknuo se i kao voditelj i osnivač brojnih klapa kao što su Jeka Jadrana, Oktet DC, Kantaduri, Trogir, Vokalisti Salone te mnoge druge, i za njih skladao mnoštvo svojih djela, najčešće na vlastite riječi, koja su svojim izvedbama i repertoarima utrla put današ- Ljubo Stipišić Delmata i ansambli na njegovu slavljeničkom autorskom koncertu u prepunoj Preporodnoj dvorani palače Narodnog doma njem modernom pokretu klapskog pjevanja. S jednakim entuzijazmom rodnih obrada, uz njegove pjesme skladane u prepoznatljivom stilu. 1996., Županije splitsko–dalmatinske za životno djelo 1997., Red sudjelovao je i u stvaranju i promicanju klapskog pjevanja na područjima gdje ovaj glazbeni fenomen Nažalost, premalo je prostora da bi se prezentirala sva polivalentnost Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1997.), Grb grada Raba prije nije bio poznat — u Primorju, Istri te na otocima Pagu i ove izuzetne ličnosti, dalmatinskoga barda Ljube Stipišića Dalmate, te druga nagrada za novo pasionsko stvaralaštvo (oratorij Uskrsnuće, 2006.). Porin za životno djelo dobio je 2006. godine. Uz Kuhačevu Rabu. Zato svaka klapa koja drži do svog ugleda ima na standar- pa izdvojimo bar neka priznanja. dnom repertoaru barem nekoliko Stipišićevih klapskih ili na- Nagrade: Grada Splita (1985., 1993.), Grada Solina za životno djelo nagradu, kojoj zahvaljujemo užitak koncerta na Gornjem gradu, ove godine prima nagradu Buvina za doprinos kršćanskoj kulturi.

FESTIVALI

NAGRADE

NAGRADE

NAGRADE

NAGRADE

NAGRADE

S

kladateljskim radom i obrađivanjem narodnih napjeva Ljubo Stipišić Delmata vezan je gotovo isključivo za vokalno i dalmatinsko. Sklada pretežito vokalnu glazbu za klape i zborove, koja se temelji na pučkoj tradicijskoj baštini, posebice pučko–crkvenoj, glagoljaškoj baštini.

Skladateljski mu je rukopis povezan s klapskom i pučkom crkvenom tradicijom njegova kraja, prepoznatljiv po nestandardnim skladateljskim i izvedbenim zahvatima, inspiriranima jednostavnošću pučkog višeglasnog glazbenog poimanja slobodne glazbene forme u izvornom, arhaičnom i iskonskom zvuku.

4

BROJ 153/154, PROSINAC 2008.

Pjesma u trnju ili suprotnosti se privlače Piše: Irena Paulus lada, a već sklada... — rekli bi kritičari na autorsko djelo Viktorije Čop koja, unatoč svojoj mladosti u djelima i nastupu nosi dozu autoritativnosti. U Hrvatskom glazbenom zavodu je 20. listopada 2008., u organizaciji Hrvatskoga glazbenog zavoda i Hrvatskoga društva skladatelja, održan autorski koncert Viktorijinih skladbi. A imala je što pokazati. Večer je otvorena skladbom Cantus, koju su, prvi put u Hrvatskoj, izveli flautistica Lidija Ljubičić i pijanist Ivan Bratoš. Iskušavajući trnovitost glazbenog materijala

M

Pikavost materijala Svojevrsnoj pikavosti materijala (riječ je, naravno, sasvim subjektivna), Viktorija se vratila u Mozaiku koji su izveli oboist Branko Mihanović i pijanist Ivan Bratoš. No, pokazalo se da manje pikavosti nose instrumenti sličnih boja, fagot i saksofon.

Napisavši tek nedavno tri minijature za fagot i saksofone i posvetivši ih Žarku Perišiću (na fagotu) i Gordanu Tudoru (na saksofonima), Čop je iskoristila koncert kao priliku za praizvedbu (to je,

PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE

PRAIZVEDBE

Alfi Kabiljo, Renata Penezić, Tomislav Fačini i Zagrebačka filharmonija

Nova Para eva i Tarbukova djela za guda e Piše: Ana Vidić

ANA VIDIĆ

Praizvedba Kabiljova Koncerta za flautu i orkestar uvrštena je u program koncerta u okviru ciklusa Crvena oktava Zagrebačke filharmonije 7. studenoga u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, pod ravnanjem Tomislava Fačinija. Pridruživši se tim koncertom obilježavanju međunarodnog priznanja hrvatskoga jezika, Zagrebačka filharmonija osmislila je atraktivan program u sklopu kojega su, uz Kabiljov Koncert, izvedena i djela Georgea Enescua, Arama Hačaturjana i Claudea Debussyja. Unatoč energičnosti i nastojanjima dirigenta Fačinija te sigurnom nastupu Renate Penezić, čini se da su mnogi aspekti Koncerta za flautu i orkestar ipak ostali nerazrađeni i zasjenjeni ne baš pretjeranom zainteresiranošću članova Orkestra za zbivanja Kabiljove partiture. Svakako treba odati priznanje solistici za preciznost i posvećivanje pažnje kako melodijskim pasažama, tako i izradi niza detalja i posebnih efekata svoje dionice. Ponešto manjkavo upotpunjavanje njezina nastupa orkestralnim slogom stoga je zacijelo bilo najveća prepreka u očekivanjima novoga skladateljeva uratka. Vrijedno je ipak spomenuti da Koncert već ima priliku za novu izvedbu — uvršten je u raspored sljedeće koncertne sezone Instituta Franz Schubert u Beču. (A.V.)

A zatim je došlo do iskoraka (zapravo, takav je iskorak sasvim tipičan za Viktorijin način razmišljanja): Atraktor, sasvim novo djelo pisano za fagot (Žarko Perišić) i kvartet (Zagrebački kvartet) povezivalo je dva suprotna glazbena pola — puhački i gudački. Fagot nije nastojao zvučati poput gudača niti su gudači zvučali poput fagota — svaki je instrument zadržao svoje glazbene karakteristike.

A opet, osjećala se ideja magnetizma, privlačenje jednog drugima, ideja koja je, uostalom, privukla i prilično brojnu publiku na zanimljiv i poseban, autorski jedinstven koncert djela Viktorije Čop.

D vije praiz vedbe na po etku sezone Vara dins kog komornog orkestra PRAIZVEDBE

P

rije čak četvrt stoljeća jedan od naših najplodnijih i najpoznatijih glazbenika, skladatelj, dirigent, aranžer i producent Alfi Kabiljo, na nagovor prof. Vesne Košir počeo je skladati Koncert za flautu i orkestar. Napisavši solističku dionicu, preplavljen drugim obvezama i narudžbama, odgodio je orkestraciju za neko buduće vrijeme, koje je napokon stiglo ove jeseni. Potaknut izvedbom flautistice Renate Penezić, koja je 2005. nastupila na njegovu autorskom koncertu, ponudio joj je tumačenje tada još nedovršena Koncerta za flautu. U glazbenici je našao idealna tumača djela zamišljena u tri stavka tijekom kojih solistička dionica, osim virtuoznosti, interpretu pruža i priliku za pokazivanje plemenita tona i humora. Svoje promišljanje djela skladatelj je opisao sljedećim riječima: Nisam se libio melodije, već sam i orkestralnom slogu i flauti želio udahnuti atraktivnost koja je, nažalost, sve rjeđa u suvremenoj glazbi. Zanimljivo je i da je pri nedavnoj orkestraciji građa dionice flaute ostala u najvećoj mjeri ista kao prije 25 godina.

glasovira.

PRAIZVEDBE

Novi Koncert za flautu i orkestar Alfija Kabilja

uostalom, bio povod autorskoga nastupa: rast zanimljivog opusa trebalo je nagraditi praizvedbama i prvim hrvatskim izvedbama). Naslovi minijatura — Žarko crveni odsjaj na zapadu, Gordanov alter ego i Sunce žarko obasjava tvoje rame — sugerirali su boju u ovom ili onom obliku, ali unatoč maštovitosti naziva, skladbe su naginjale glazbenom apsolutizmu, jasnoći i čistoći. To je shvatila i vrsna pijanistica Katarina Krpan (čijom je izvedbom, prema mojemu mišljenju, koncert dospio do vrhunca). Skladbu Musical Moments Krpan nije izvela kao zamišljenu i misaonu (kakvom se slušaču na prvim pogled čini), nego kao skladbu koja traži uživanje u sebi samoj — napose u specifičnoj boji

PRAIZVEDBE

Na sličnom je putu bila skladba Out of Mind, koju je izvela Lidija Ljubičić. Ideja istraživanja nastavila se i u sljedećoj skladbi, također prvi put izvedenoj u Hrvatskoj. Radi se o Two Musical Boxes u kojima je skladateljica nalazila sličnosti (ali i razlike) boja naizgled sasvim ne-

srodnih instrumenata: alt i sopran saksofona (Gordan Tudor), glasovira (Ivan Bratoš), alt saksofona (Goran Jurić) i vibrafona (Marko Mihajlović).

PRAIZVEDBE

te tražeći i nalazeći skrivenu pjesmu, Ljubičić i Bratoš zibali su se nošeni skladateljičinim motivima, pjesmama i pjesmuljcima.

Umjetnici koji su odali počast talentu mlade skladateljice

PRAIZVEDBE

Osjećala se ideja magnetizma, privlačenje jednog drugima, ideja koja je, uostalom, privukla i prilično brojnu publiku.

PRAIZVEDBE

PRAIZVEDBE

PRAIZVEDBE

PRAIZVEDBE

PRAIZVEDBE

PRAIZVEDBE

AUTORSKA VEČER

AUTORSKA VEČER

AUTORSKA VEČER

AUTORSKA VEČER

S kladateljs ka ve er V ik torije op 20. listopada 2008 . u HGZ – u

Varaždinski komorni orkestar i Mladen Tarbuk

V

araždinski komorni orkestar, ovogodišnji dobitnik prestižne Nagrade Judita na Splitskom ljetu, svoju je novu sezonu započeo čak dvjema hrvatskim praizvedbama: skladbom Bruno furioso Mladena Tarbuka te Koncertom za violinu, violu i gudače Frane Paraća, u kojemu su solističke uloge ponijeli koncertni majstor orkestra Jože Haluza te vođa dionica viola Milan Čunko. Uz ta dva djela, na programu je bio i Gudački kvartet Smrt i djevojka Franza Schuberta u obradi Gustava Mahlera za gudački orkestar.

Prvi koncert petnaeste sezone 26. listopada 2008. u Koncertnoj dvorani varaždinskoga HNK–a odvijao se pod sigurnim dirigentskim vodstvom Mladena Tarbuka, koji je članove Orkestra najprije poveo u predstavljanje svoje najnovije skladbe. Nadahnuvši se karakterom jednoga od sinova, opus je skladao kao nastavak ciklusa skladbi za deset gudača, započet 1999., a koje je posvetio svojoj djeci. Naslov djela — Bruno furioso — odražava izvor inspiracije, ali i povezanost sa stihovima Ludovica Ariosta. Građeno od pet međusobno odvojenih odsjeka, uz osnovnu

temu osmišljenu kao niz od šest tonova koja svojom inverzijom čini potpunu seriju, ostvarenje prije svega zaokuplja istaknutim ritamskim pulsom te suptilno razrađenom dinamikom preklapanja instrumenata, u čemu su članovi orkestra imali sjajno vodstvo u samome autoru.

Koncert za violinu, violu i gudače Frane Paraća, nastao upravo na narudžbu Varaždinskoga komornog orkestra, prema riječima autora, formalno proizlazi iz materijala obilježenog tonalitetnom građom tretiranom skladateljskim tehnikama 20. stoljeća. Znalački dopadljivo razrađena građa podijeljena u dva kontrastna stavka angažirala je protagoniste na više razina, izražajno prenijevši slušateljima intenzivan, bogat i komunikativan gudački zvuk. Kao stilski nastavak niza skladbi nastalih osamdesetih godina za Zagrebačke soliste, poput Muzike za gudače i Muzike za gudače i čembalo, Parać je ovaj Koncert posvetio voditeljima Varaždinskoga komornog orkestra: violinistu Joži Haluzi i violistu Milanu Čunku, davši im znatan prostor, koji su oni kao solisti vješto iskoristili.

5

BROJ 153/154, PROSINAC 2008.

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

S plits ko druš t vo za su vremenu glaz bu — projek t * S plithesis

PROSTRANSTVO VARIJANTI Piše: Ivana Tomić Ferić

N

akon prvog, promotivnog koncerta održanog u svibnju ove godine, Splitsko društvo za suvremenu glazbu (SDSG) vrlo agilno nastavlja s aktivnim promicanjem produkcije i izvođenja novih glazbenih ostvarenja splitskih skladatelja. Prema riječima Mirka Krstičevića, idejnog začetnika i predsjednika SDSG–a, plan rada uključuje dva koncerta godišnje od kojih svaki ugošćuje jednog suvremenog skladatelja iz neke od europskih ili drugih zemalja. Uspije li se, dakle, održati tempo od 14 praizvedbi godišnje, za pet godina bilo bi to 70 novih skladbi..., a ako vrijeme, kao isključivi sudac, od svega toga potvrdi samo jednu skladbu, projekt * SPLITHESIS ispunit će svoju svrhu. »Ali i bez toga«, ističe Krstičević, »ostaju zvučni i notni zapisi kao svjedoci (djelića) jednog vremena...« Sudeći po entuzijazmu i profesionalnosti glazbenika, ali i po posjećenosti, zanimanju i reakcijama publike, nije preuranjeno reći da su ovako postavljene radno–spekulativne hipoteze na pravom putu k njihovoj potvrdi.

Nakon Paola Rosata (Italija) na svibanjskom koncertu, sada se predstavio Matthias Kranbitter (Austrija) s djelom Spreu und scherben (Kukolj i krhotine), postdiplomant na studiju Contemporary Music through Non–Western Techniques u klasi Rafaela Reinea i Josa Zwaanenburga na Konzervatoriju u Amsterdamu.

Splitski autori i ovoga su puta u prostranstvu varijanti razotkrili mnogo toga vrijednog i zanimljivog u skladateljskom pogledu. Bogatstvo glazbene imaginacije i deskriptivnosti očituje se u skladbi Blaženka Juračića Adoratio sanctae Crucis za gudački kvintet i Scholu Cantorum Umjetničke akademije u Splitu koja je, kako navodi skladatelj, znak zahvalnosti za milost Križa. Nastala je na gregorijanskom napjevu Ecce lignum Crucis na koji se nadovezuju harmonijski rascjepi u tritonusnim protupomacima.

Dramaturgija kompozicije Bacchae rising 2in1 darovite splitske skladateljice Mirele Ivičević inspirirana je dramaturškom formom predstave Bakhe s ovogodišnjega Splitskog ljeta.

Napisana je za trio ansambla Splithesis (violina, klarinet, violončelo), a predstavlja naizmjence dvije priče, dva glazbena bića i njihovu

borbu za slušatelje. U konačnici, preživljava samo jedno, ono koje se svakom pojedinom slušatelju činilo zanimljivijim. Četverostavačna skladba Airborne za klarinet i gudački kvartet Ivana Božičevića rezultat je glazbenih promišljanja izgrađenih na poetskoj težnji za simboličkim samoostvarenjem u jednoj drugačijoj, mitskim značenjima bremenitoj, no nipošto mračnoj stvarnosti. Solističku, povremeno virtuozno tretiranu dionicu klarineta, izvanredno je ozvučio klarinetist Željko Milić, ostvarivši tako, zajedno s ostalim instrumentalistima i dirigentom Harijem Zlodrem, istaknuti izvedbeni doseg večeri.

rocka do glazbe istočnjačkih kultura. Zvuk tibetanskog zvona pojačava kolektivnu usredotočenost glazbenika i publike povezujući ih u zajedničkoj meditaciji.

Svježinom skladateljskog postupka, lucidnošću i invencijom istakanuo se Mirko Krstičević u skladbi Šum jutarnjih zvijezda za instrumentalni ansambl. Riječ je o tri minijature — dvije su inspirirane knjigom Vadima Zelanda Transurfing (Klatno

Tibetanska zvona Šest minijatura s naslovom DaDaThesiS za flautu i ansambl Splithesis nadasve maštovitoga Gordana Tudora produkt su njegove zaintrigiranosti dada skladateljima (Satiem, Milhaudom, Schulhoffom) i susretom s dada kinematografijom. Filmovi Hansa Richtera, Francisa Picabie, Mana Raya i Tristana Tzare nastali u razdoblju između 1918. i 1925. godine, ostavili su na skladatelja snažan dojam. Na poticaj dua Jurković–Batoš, Tudor se odlučio skladati quasi popratnu glazbu za spomenute filmove čiju su izvornu glazbu Svi sudionici novog projekta Splithesis uništili nacisti kao dekadentnu i nižerazrednu (premda su je skladali Erik Satie, Darius Milhaud, Georges i Šum jutarnjih zvijezda), a nadahnuće za treću, So Antheille...). Riječima Gordana Tudora: »To je spielte der kleine Zaratustra, sva su djeca svijeta (»... slavljenje Anti–umjetnosti i ljudskog uma u svoj uglavnom znamo kako je govorio odrasli Zaratustra. Kako se pak igrao mali Zaratustra možemo svojoj zaigranosti...« samo pretpostavljati...«). Kada bismo zaustavili Recepcijski vrlo dojmljiva skladba Dio Vlade Sun- tijek misli i jednostavno promatrali vakuum, moka za komorni ansambl i udaraljke meditativnog gli bismo čuti šum jutarnjih zvijezda, unutarnji je karaktera, zamišljena kao dio beskrajne cjeline. glas bez riječi, zvuk bez glasnoće. Svaki je čovjek Okosnicu skladbe čini dvotaktna ostinatna figura ugođen na svoj dio kruga u prostranstvu varijanti... u gudačima, inspirirana melosom užega zavičaja. Svaki živi organizam sam je po sebi klatno jer je Usporedno se javljaju motivi i teme u pretežito zasebna energetska jedinica. Kada se grupa takvih pentatoničkom okruženju asocirajući na glazbu od jedinstvenih klatna započne usklađeno njihati,

Uspije li se, dakle, održati tempo od 14 praizvedbi godišnje, za pet godina bilo bi to 70 novih skladbi, a ako vrijeme, kao isključivi sudac, od svega toga potvrdi samo jednu skladbu, projekt * SPLITHESIS ispunit će svoju svrhu.

stvara se grupno klatno. Ono stoji iznad svojih sljedbenika kao superstruktura i postavlja pravila za svoje sljedbenike kako bi ih održalo zajedno i pridobilo nove. Cilj klatna samo je jedan — dobiti energiju sljedbenika, a hoće li to koristiti samome sljedbeniku, nije ni važno.

Projekt * SPLITHESIS u ozračju kreativnosti i dobrih vibracija sve zapaženije ostvaruje visoko profilirane estetske, produktivne i reproduktivne kriterije komplementarne njegovu domišljatom sloganu 4R — Red–Rad–Radost–Radoznalost.

POSEZANJE ZA BAJKOVITIM SVIJETOM Piše: Sanja Dražić

PRAIZVEDBE Izvedba Šišine Sirene: tenor Boiko Zvetanov

no očekivali prepuno gledalište, atmosferu u kojoj se traži »karta više« ili sliku u kojoj bi dio publike izvedbu odslušao na nogama. Međutim, ništa od toga! Dapače, pogled na publiku koja je ispunila tek središnji dio više je odgovarao uobičajenom izvansezonskom tjednom koncertu Orkestra, nego iznimnom uzbuđenju i glamuru koji bi trebao prethoditi opernoj praizvedbi.

Nerazgovijetan pjev Podsjetimo da se Pero Šiša u svom stvaralačkom radu okušao u brojnim instrumentalnim i vokalno–instrumentalnim glazbenim oblicima te da ima rijetku sreću da mu se djela praizvedu vrlo brzo nakon što su napisana (čitaj: odmah). Isti je slučaj i s operom Sirena koju Šiša nije samo skladao, nego je i autor libreta te koautor teksta uz Antoniju Pavlović. Redateljski posao potpisuje Michael Vaccaro, ali ne možemo govoriti o zahtjevnu zadatku budući da se, nažalost, radi o koncertnoj izvedbi. Pjevači su uglavnom čitavo vrijeme stajali iza notnih stalaka ŽELJKO TUTNJEVIĆ

Z

gusnutost brojnih glazbenih manifestacija, različitih i po sadržaju i po umjetničkim dosezima, koje se od proljeća do jeseni organiziraju u Dubrovniku, koncertnoj publici omogućuje odmore koji se gotovo mjere na sate. Tako se između Dubrovačkih ljetnih igara i Festivala komorne glazbe Julian Rachlin i prijatelji smjestio nastavak sezone Dubrovačkog simfonijskog orkestra koji je obilježila operna praizvedba. O operi Sirena Pere Šiše, ravnatelja Dubrovačkog simfonijskog orkestra, govorilo se već duže vrijeme, a razni mediji pridonijeli su njezinoj popularnosti i važnosti znatno prije nego je praizvedena u tvrđavi Revelin. Stoga smo sasvim opravda-

PRAIZVEDBE

PRAIZVEDBE

PRAIZVEDBE

PRAIZVEDBE

Praiz vedba opere S irena Pere Šiše

presvučenih modrom tkaninom — što možda predstavlja stijenu, možda more?! — jer su pjevali iz nota. I to, osim Berislava Puškarića, uglavnom nerazgovijetno. Jasno je da time gotovo nije bilo nikakve komunikacije između solista (pa tako ni dramaturške napetosti, glume ili dinamičnosti) jer su svi bili zaokupljeni čitanjem svoje dionice i povremenim pogledima na dirigenta Zlatana Srzića.

Ono što se stalno micalo na sceni, na kojoj su barka, kormilo i mreža donekle odavali mediteransko ozračje, projekcija je mora na razapetom bijelom platnu (jedru?) iznad izvođača. S vremenom su valovi počeli djelovati iritirajuće, čime su izgubili svaki smisao i funkciju.

Bez podjela uloga Orkestar je — ovom prigodom preimenovan u Dubrovački simfoničari (?!) — sjedio u razini publike, čime su glave njegovih članova i gudala njihovih instrumenata zadirali u scenu, pa je odnos morskog, kopnenog i vilinskog svijeta bio potpuno poremećen. A sve bi to, možda, primijetili u manjoj mjeri da se radilo o scenskoj izvedbi, da opera nije rastegnuta na dva sata i da joj libreto nije siromašan. Iako u programskoj knjižici nije navedena niti jedna biografija ni imena suradnika (scenograf, kostimograf, majstor svjetla...), pa tako ni podjela uloga, ipak smo zaključili tko je tko: Sirena je Zvetelina Simeonova, njen otac je Berislav Puškarić, mladić je Boiko Zvetanov, glavna vila je Romana Vaccaro, a preostale dvije Blanka Tkalčić Breglec i Tanja Šimić–Queiroz. U izvedbi je sudjelovao i zbor Libertas čiji voditelj nije naveden. Sudjelova-

Opera Sirena uglavnom je u duhu dosadašnjih Šišinih glazbenih ostvarenja, pa pitkost nekih melodija i pjevnost arija pojedine dijelove čine izrazito dopadljivima. le su i učenice Baletnog odjela Umjetničke škole Luke Sorkočevića, ali o kojemu razredu, nastavniku i koreografu je riječ i koga djevojčice predstavljaju, također nije spomenuto u programu.

Opera Sirena uglavnom je u duhu dosadašnjih Šišinih glazbenih ostvarenja, pa pitkost nekih melodija i pjevnost arija pojedine dijelove čine izrazito dopadljivima. Međutim, ljubav između Sirene i mladića koja završava tragično nudi veliki raspon raspoloženja, osjećaja i obrata, što je trebalo biti sadržano i u glazbi. Poneke gradacije zagušila je banalna repeticija i čini nam se da su mnogi dijelovi opere mogli biti smislenije povezani. Nedostaje mostova i međudijelova, pa neočekivani rezovi cjepkaju nit radnje koja je svakako trebala biti reducirana barem za četvrtinu. Osim toga, libreto je krajnje jednostavan, a statičnost na pozornici nikako ne stvara dojam da se radi o operi. Bez obzira na to, svakako treba reći da je riječ o velikom timskom i autorskom radu, koji bi, da je upriličena prava glazbeno–scenska izvedba, možda i ostavio drukčiji dojam, odnosno neke od navedenih manjkavosti stavio u drugi plan, a neke možda i potpuno opravdao.

Odabir Pet noveletta za gudački kvartet, op.

15 Aleksandra Glazunova bio je daljnje izbjegavanje glazbe koja bi zahtijevala izrazitiju virtuoznost interpreta. Glazba iz ruske baštine nastale u vrijeme koje je tražilo afirmaciju nacionalnog idioma, tih pet kraćih stavaka evocira kontrastirajuće ugođaje s posebno vedrim Valcerom i nadahnutim All’Ungherese.

PRIKAZI

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

FESTIVALI

FESTIVALI

FESTIVALI

D

Prvu je večer gostovao Gudački ansambl Hrvatske komorne filharmonije pod ravnanjem rumunjskoga dirigenta Florina Totana. Zvijezda večeri nedvojbeno je bila sisačka mezzosopranistica Tihana Herceg dojmljivom izvedbom potresne pjesme Majka i Četiri meditacije za glas i gudače Josipa Hatzea.

Poseban gost i natjecanje U ovih osam godina festivala M. Miletić ostao je dosljedno odan svojoj najdražoj publici — mladima, kojima se ove godine, govoreći o svom životu i sk ladateljskom radu, predstavio skladatelj Pero Gotovac. Kako bi se skladateljeve Tihana Herceg i Gudački ansambl Hrvatske komorne filharmonije riječi potvrdile i nji sisački učenik Karlo Ivančić, student klavira, u zvuku njegovih djela, pobrinula se Josipa Dovranić, profesorica Marin Maras, violina, Latica Cameron, flauta u klavira u sisačkoj Glazbenoj školi, odlično pripre- pratnji Daria Sabola na klaviru, kao i spomenuti mivši svoje učenike Leu Peternel, Mariju Pavišić, Fran Šokić) — sudionici natjecanja koje je u suradTonku Brnadić, Ivonu Konjetić i Ivana Horvati- nji s Hrvatskom televizijom organizirao Zdravko ća koji su izveli Gotovčeve Minijature, skladbe za Šljivac. male pijaniste i skladbu Mladost–radost, kao i Stu- Koncertne priredbe popraćene su i izložbom notdiju br. 1 Borisa Papandopula. nih izdanja Hrvatskoga društva skladatelja, MuVečer komorne glazbe priuštio nam je Gudački zičkog informativnog centra Koncertne direkcije kvartet Cadenza uz gostovanje Tvrtka Sarića i pi- Zagreb i nakladničke kuće Berben iz Ancone, čiji janista Ivana Horvatića. Odmah potom predstav- su izlošci darovani knjižnici Glazbene škole u Siljeni su mladi talenti, takozvani kadeti (nekadaš- sku.

PRIKAZI

Preporodna d vorana pala e Narodnoga doma u Zagrebu, 22 . listopada 2008 .

PRIKAZI

GLAZBA BO IDARA KUNCA U IZVEDBI NJEGOVE K ERI IVANE KUNC Piše: Ana Vidić

Dan Franklin Smith i Ivana Kunc u Ilirskoj dvorani

P

rvi boravak i nastup Ivane Kunc u domovini njezina oca Božidara Kunca događaj je koji je izazvao ponešto veću pažnju struke negoli publike, što se može povezati s trudom koji je zadnjih nekoliko godina uložen u produbljivanje uvida u Kunčev opus. Znanstveni skup povodom obilježavanja stote obljetnice rođenja toga skladatelja i

pijanista održan 2003. te tiskano izdanje znanstvenih radova izloženih na skupu, objavljeno početkom ove godine, proširili su saznanja o djelovanju jednoga od, po mnogima, najizvornijih hrvatskih skladatelja prošloga stoljeća. Stoga je i koncert njegove kćeri — pristigle iz SAD–a u pratnji pijanista Dana Franklina Smitha — u sklopu ciklusa Piano pianissimo Koncertne direkcije Zagreb u Preporodnoj dvorani palače Narodnog doma, bio svojevrstan nastavak takvih nastojanja i u tom smislu poseban događaj. Cijeli život posvećen klaviru i skladanju, Kunc je velik dio karijere proveo surađujući s pjevačima; vješt pratitelj, svojedobno je slovio kao najtraženiji pijanist na ovim prostorima. Ta djelatnost bila je i osobit dio prisne povezanosti s tri godine mlađom mu sestrom Zinkom, pogotovo nakon što joj se 1951. pridružio u SAD–u, kada se već proslavila kao operna diva i primadona njujorškoga Metropolitana.

Rodbinske veze Ivana Kunc, nažalost, nije imala priliku za suživot

s ocem — bila joj je tek godina i pol kada je on preminuo. Rođenoj u New Yorku, u braku s njegovom trećom suprugom, glazbeno i pjesnički nadarenom De Eldom Kunc, život joj je ipak obilježila glazba, pri čemu je svakako imala koristi i od velikoga znanja tete joj Zinke Kunc. Unatoč nedostatku formalnog pjevačkog obrazovanja, Ivana Kunc je u SAD–u ostvarila niz opernih uloga, ali i recitala, izvodeći repertoar u rasponu od opernih arija i solo pjesama do hitova brodvejskih mjuzikala. U prosincu 2006., u Weill Recital Hallu (Carnegie Hall), održala je koncert posvećen djelima svojega oca, nakon čega je izdala i studijsku snimku naslovljenu Music of Božidar Kunc na kojoj su neke njegove skladbe predstavljene po prvi put. S istim programom — izborom solo pjesama u rasponu od Strepnje i Čežnje nastalih još Zagrebu 1936. do ciklusa De Elda Love Songs iz 1961., uz nekoliko skladbi za klavir — predstavila se i našoj publici.

Zanimljivost činjenice da su mnoge od tih skladbi tek sada zaživjele na koncertnom podiju, te da ih izvodi kći skladatelja, ipak nije mogla zasjeniti određene manjkavosti u interpretaciji, kako vokalnoj Ivane Kunc, tako i klavirskoj Dana Franklina Smitha. No, u smislu oživljavanja opusa Božidara Kunca, radi se o vrijednom pothvatu, te se za nadati da će još umjetnika naći u tome interesa, bez obzira na rodbinske veze, što ta glazba svakako zaslužuje.

Gudačkom kvartetu Cadenza, nažalost, nedostaje izrazitija tehnička spremnost i naglašenija uživljenost koja bi i toj manje zahtjevnoj glazbi udahnula pretpostavljeni intenzitet.

Osim toga, valja spomenuti i intonacijske poteškoće, a ni povremeno ugađanje instrumenata ne bi bilo na odmet.

SUSRETI

Kvartet Cadenza

SUSRETI

NOVIGRAD UGOSTIO 600 PJEVAČA

SUSRETI

PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI

vodnevni glazbeni događaj — 8.

Dani glazbe Miroslava Miletića — održao se 14. i 15. listopada u Sisku.

Posljednjih su godina na festivalu uglavnom bili zastupljeni hrvatski skladatelji, Miletićevi prethodnici ili suvremenici, a čuli smo tek poneko djelo samoga skladatelja. Ovogodišnji festival u potpunosti je bio posvećen hrvatskim skladateljima, ali je donio i pregršt novih glazbenih poznanstva s nekim od najvažnijih Miletićevih ostvarenja: II. gudačkim kvartetom (Dalmatinskim, 1954.), Plesom za violinu solo (1957.), Folklornim kasacijama za gudače (1967.), Sonatinom (1983.) u izvedbi mladog Frana Šokića na klaviru, Kroateskom br. 2 (2003.) za violu solo, koju je izveo poznati talijanski violist Francesco Squarcia, a čuli smo i Hommage á Ferdo Livadić / Notturno 1822 za klavir i gudače (2006.), Concerto grosso za violu i gudače (2006.) iz ciklusa Lijepa naša, za koji je dobio brojne pohvale, kao i Dječji kutić (2008.) u izvedbi gitarista Tvrtka Sarića.

PRIKAZI

Gudački kvartet Cadenza, koji čine Krešimir Mamilić i Gorjana Jurilj, violine, Mirko Boch, viola i Vinko Grubešić, violončelo, započeo je nastup obradom Dobronićevih Ugođaja za četiri viole, koje je za gudački kvartet izradio Miroslav Miletić. Kao vrstan poznavatelj kvartetskog ustrojstva, budući da je desetljećima kao violist vodio Gudački kvartet Pro arte, Miletić je Dobronićeva tri stavka s programskim aluzijama Radosno, Bolno i Bezbrižno obradio na skladan način nepretenciozne glazbe kakva je ona i u izvorniku. Slijedila je obrada krajnje minijaturne solo popijevke Warum? iz op. 13 Dore Pejačević. U verziji za glas i gudački kvartet, u interpretaciji Katje Markotić i Gudačkog kvarteta Cadenza, ta je umilna solo pjesmica zazvučala romantično nježno i odgovarajuće ugođajno prema sadržaju kratkoga teksta. Niti Pjesme moje majke Josipa Štolcera Slavenskog ne postavljaju pred izvođače veće tehničke zahtjeve. Uzorne harmonizacije međimurskih napjeva, koje je uglednom hrvatskom skladatelju pjevala njegova majka, u prvom su redu vokalne minijature kojima valja osmisliti jednostavne pa i šaljive tekstualne predloške (Međimorje kak si lepo zeleno — Andante maestoso, Tu za repu, tu za len — Allegretto scherzando, Imala je majka tri jedine kćerke — Grave i Raca plava po Dravi — Allegro scherzando). Mezzosopranistica Katja Markotić predano je, ugodno obojenim glasom i interpretativnim pregnućem izvodila solističku dionicu. Gudački kvartet usporavao je naznačena tempa, pa se Andante pretvarao u Lento, a Scherzanda su gubila na unutarnjem briju skladateljevih intencija.

Piše: Valentina Badanjak

PRIKAZI

T

reći koncert drugoga ciklusa, koji u suorganizaciji s Uredom za kulturu Grada Zagreba u Maloj dvorani KDVL–a u Zagrebu priređuje Gudački kvartet Cadenza, bio je u prvom dijelu posvećen hrvatskim skladateljima Antunu Dobroniću, Dori Pejačević i Josipu Štolceru Slavenskom a u drugome ruskom skladatelju Aleksandru Glazunovu. Održan 20. listopada, koncert je privukao znatniji broj slušatelja, što nedvojbeno treba zahvaliti sudjelovanju mezzosopranistice Katje Markotić.

Nova glazbena poznanstva

PRIKAZI

Piše: dr. sc. Zdenka Weber

8 . Dani glaz be M irosla va M ileti a u Sis ku

PRIKAZI

Bez o ekivanog intenziteta

BROJ 153/154, PROSINAC 2008.

PRIKAZI

Kvartet Cadenza i Katja Markoti izveli djela hrvatskih skladatelja

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

PRIKAZI

6

ovigrad je peti put bio uspješan domaćin središnje nacionalne manifestacije amaterskog zborskog pjevanja — 41. Susreta hrvatskih pjevačkih zborova. Velika dvorana Gradske knjižnice Novigrad ugostila je 18. i 19. listopada dvanaest najboljih hrvatskih pjevačkih zborova izabranih na županijskim smotrama i samostalnim koncertima. Nastupili su zborovi iz Bjelovara, Čakovca, Karlovca, Koprivnice, Pazina, Rijeke, Tuhelja, Valpova, Varaždina, Virovitice, Vrbovca i Zagreba, koji su okupili oko 600 pjevača. Kao posebni gosti izvan konkurencije nastupila su tri pjevačka zbora: Ženski zbor Novigrad — Cittanova, Cittanova Vocalensemble te Mješoviti pjevački zbor Obala Koper iz Slovenije. Susret su programski obilježile godišnjice hrvatskih skladatelja Ivana Lukačića, Emila Cossetta, Igora Kuljerića, Zlatka Grgoševića, Rudolfa Matza te Slavka Zlatića. Zborove je slušalo i vrednovalo stručno povjerenstvo u sastavu: Josip Jerković (predsjednik), Robert Homen te Maja Cilenšek (Slovenija). Oni su donijeli odluke da su na inozemnim natjecanjima ili susretima po kvaliteti najpozvaniji predstavljati izvrsnost hrvatskog zborskog pjevanja Pjevački zbor Josip Štolcer Slavenski iz Čakovca i Renesansni ansambl Vatroslav Lisinski iz Zagreba te kao ravnopravni — Hrvatsko pjevačko društvo Rodoljub iz Virovitice i karlovački Chorus Carolostadien. Uspješnu organizaciju Susreta potpisuju Hrvatski sabor kulture uz suorganizaciju Katedre Čakavskog sabora za glazbu Novigrad i Lagune Novigrad d.d., a uz pokroviteljstvo Ministarstva kulture te supokroviteljstvo Istarske županije, Grada Novigrada i Turističke zajednice grada Novigrada. (Dražen Jelavić i Mirko Kovačević)

N

Skup zborovođa svih zborova sa 41. Susreta u Novigradu

7

BROJ 153/154, PROSINAC 2008.

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

Razgovor s muzikologom Davorom Merkašem, voditeljem Muzi kog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb, osniva em i umjetni kim ravnateljem Festivala hrvatske glazbe u Berlinu (24. rujna — 5. listopada 2008.) i u Be u (12. listopada — 18. studenoga 2008.)

ELIMO DA NAS UJU U SVIJETU Razgovarala: Jana Haluza Kako ste došli na ideju da nakon tri godine uspješnog Festivala hrvatske glazbe u Beču organizirate sličnu manifestaciju u Berlinu?

će godine 6. studenoga gitarist Petrit Çeku održati solistički recital u ciklusu Jeunesses Musicales Austria s barem dva djela živućih hrvatskih skladatelja.

Jedna od motivacija i ishodišnih točaka bila je činjenica da se za uvoz glazbe u Hrvatskoj daju milijuni, a za izvoz, odnosno predstavljanje hrvatske glazbe u svijetu, jako malo.

Jedini modus organiziranja koncerata hrvatskih glazbenika i djela hrvatskih skladatelja izvan zemlje za sada ide preko Ministarstva vanjskih poslova, odnosno preko hrvatskih veleposlanstava. No, sustavne prezentacije hrvatske glazbe u svijetu do ovih festivala nije bilo. U ovakvom konceptu promidžbe kakav pruža bečki Festival sadržana je velika promidžbena snaga i »kumulativna energija«: za organizaciju, promidžbu i »vidljivost« svakog koncerta brine se najprije zasebno svaka austrijska institucija u suradnji s kojom organiziramo koncert, a onda mi na razini cijeloga festivala reklamiramo svaki koncert, govorimo o njima na austrijskim radijima, imamo plakate u cijelom Beču, trudimo se da se o njima i našim interpretima govori u austrijskim medijima. Dobivamo, dakle, široku platformu za puno informacija o nama i našoj glazbi.

Festival ima i velik potencijal rasta, širimo logističku mrežu, uspostavljamo nove kontakte s austrijskim institucijama, a već uspostavljene brižljivo njegujemo i čuvamo — sve to, iako je novac koji dobivamo iz Hrvatske isti ili čak i manji u odnosu na prethodne godine.

U kojem smjeru mislite nastaviti razvijati Festival?

Kako se onda financijski pokrivate? Sponzorima?

Svake godine za svoje projekte dobivamo sve više novaca od Austrijanaca, što je prekrasno.

Nikada nisam pristao na to da se Festival smanji, što mi neki savjetuju, jer to automatski znači pad. Borim se i nekako nalazim načine da dobijem sredstva i s jedne i s druge strane.

Festival je tako svake godine imao 11 do 12 koncerata, otprilike je jednako velik, a novac raste samo od strane austrijskih institucija.

Dobivali smo, recimo, sredstva od KulturKontakta, Odjela za kulturu Grada Beča, raznih organizacija s kojima surađujemo. Primjerice, sve su nam dvorane osigurali Austrijanci, imali smo i nešto pravih austrijskih sponzora, u prošlosti su to bile i austrijske banke. Iako, ovdje treba jasno reći, bez inicijalnih sredstava za Festival Ministarstva za kulturu i Ureda za kulturu Grada Zagreba, ovaj projekt ne bi bio moguć. Tendencija Festivala jest integracija naših koncerata u njihove postojeće koncertne cikluse. U Beču, gdje već dugo postojimo i imamo dobre kontakte, to je i realnost. Iduće

Na sljedećem Festivalu želimo još pojačati i proširiti taj cilj. Pokušavamo uspostaviti suradnju sa Simfonijskim orkestrom Austrijskog radija (Radio Symphonieorchester Wien), čiji je umjetnički direktor dr. Christian Scheib zainteresiran za nesvakidašnje stvari, pa nam se čini da bi taj Orkestar u okviru našega Festivala mogao izvesti jedno od orkestralnih djela Dore Pejačević. Ovom bih prilikom želio spomenuti da sam prije dvije godine uspostavio kontakt s CPO–om, velikim njemačkim nakladnikom nosača zvuka, a uspjeh toga kontakta jest da su već gotovi masteri za četiri nova CD–a Dore Pejačević, koji će biti objavljeni već sljedeće godine, s njezinim komornim i simfonijskim opusom te kompletnim opusom popijevaka. Smatram da je za hrvatsku glazbu iznimno važno to što će se njezina glazba po prvi put moći čuti svugdje po svijetu, jer oni, za razliku od nas, imaju riješenu distribuciju svojih proizvoda po cijelom svijetu.

Nakon svih ovih pokušaja i projekata, ovo je sada definitivan Dorin prodor u svijet i garancija da će njezino ime napokon postati poznato. U MIC–u ove godine izdajemo notna izdanja njezine Simfonije i Kvarteta, a već smo izdali Minijature za violinu i glasovir i Slavensku sonatu. Intenzivno radimo na tome da našu važnu skladateljicu predstavimo na europskoj razini, u gradu i kulturnom ozračju kojemu je ona i pripadala i gdje je imala brojne kontakte. Iz njezine biografije znamo da je tamo dosta boravila i prijateljevala s velikanima kao što su Karl Kraus ili Rainer Maria Rilke. U Beču bih želio predstaviti i dva velika hrvatska festivala — Varaždinske barokne večeri i Dubrovačke ljetne igre. Naša je namjera da tamo skrenemo pozornost na velike potencijale kulturne, ali i turističke promidžbe Hrvatske, predstavljajući festivale koji su poznati, ali nedovoljno istaknuti i predstavljeni. Želio bih uspostaviti suradnju i s Julianom Rachlinom i možda organizirati da se jedan od njegovih dubrovačkih koncerata izvede i u Beču. San mi je imati dovoljno novca da na našem Festivalu možemo predstaviti Tomislava Mužeka i Renatu Pokupić, zvijezde koje su već poznate u svijetu, a koje svjetskoj publici samo treba potvrditi kao Hrvate.

Ideja je da svaki koncert ima vlastitu marketinšku i promidžbenu strukturu, a mi se onda možemo samo usredotočiti na što bolju medijsku promociju Festivala.

Kako biste ocijenili ovogodišnji Festival u Beču?

Ove je godine bio najveći i najbolji Festival, po programima, po posjećenosti i vidljivosti u gradu.

Imali smo čak osam velikih svjetlećih plakata u

središtu grada, od kojih je jedan bio izravno ispred Bečke državne opere. Medijski pokrovitelj bio je Radio Stephansdom, a bilo je emisija i na Austrijskom radiju. Glazbenici su svirali dosta hrvatske glazbe, izvedena su djela Frane Đurovića (Fantazija za bijele tipke — praizvedba), Anđelka Klobučara, Alfija Kabilja, Davorina Kempfa, Antuna Tomislava Šabana i Krešimira Seletkovića, koji su svi opsežno predstavljeni u festivalskoj knjižici biografijama i fotografijom. Moram istaknuti da Festivala ne bi bilo da nije bilo vrlo važne financijske potpore Ministarstva kulture i Ureda za kulturu Grada Zagreba. Veliku pomoć i organizacijsku »kičmu« festivala činili su Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Beču: ljudi koji su shvatili važnost Festivala te nesebično i požrtvovno pomagali i kojima ovim putem želim od srca zahvaliti, veleposlaniku dr. sc.

Zoranu Jašiću i agilnoj, susretljivoj i iznimno vrijednoj kolegici Ivi Hraste Sočo, savjetnici za kulturu u Veleposlanstvu.

Reciprocitet je jako važan, na njemu bi trebalo graditi dalje i Festival će na kraju prerasti austrijsko–hrvatske okvire.

Prvi Festival hrvatske glazbe u Berlinu rađen je prema uspješnom modelu Festivala hrvatske glazbe u Beču (koji se ove godine održao četvrti put), od kojega je baštinio koncept i misiju — želju da se hrvatska glazba sustavno predstavi u svim svojim stilovima, žanrovima i vrstama, od klasične preko izvorne tradicionalne, pa sve do jazza u interpretaciji vrhunskih hrvatskih glazbenika.

Beč je ipak naša bivša prijestolnica s kojom nas vežu čvrste povijesne i kulturne veze. No, Berlin je ipak druga sredina. Kako je tamo bilo organizirati festival?

te po svuda; za neke čak niti ne znamo gdje su i u kakvom su stanju. To je iznimno važan zadatak Muzičkog informativnog centra (MIC)! Što ćemo imati bolju distribuciju i bolje informacije o skladateljima i izvođačima na webu, to ćemo lakše raditi takav festival, jer će ljudi i izvan Hrvatske imati puno više materijala o onome što predstavljamo tamo na licu mjesta. Kao MIC–ov voditelj želio bih da na svim tim hrvatskim glazbenim interesima rade sve institucije, da u naš zajednički interes uključimo ZAMP, Hrvatsko društvo skladatelja i Cantus d.o.o. U tome bi MIC trebao preuzeti ulogu koordinatora, biti »mozak« hrvatskoga glazbenog života i u promidžbi hrvatske glazbe u inozemstvu. Kada našu glazbu etabliramo »vani«, više će je cijeniti i kod kuće.

Kako bismo našli najbolju mogućnost, treba nam vremena da upoznamo dušu grada i uspostavimo kontakte. Primijetili Davor Merkaš ispred plakata za 1. Festival smo neke druge boljke u hrvatske glazbe u Berlinu vezi s Berlinom, kao što su Treće mjesto na koje se Festival hrnedostatak Hininih izvjevatske glazbe širi jest Washington stitelja ili nepoznavanje načina promidžbe jedne D. C. Zašto baš taj grad u Sjedinjenim Američkim priredbe. Nismo gubili vrijeme, već smo koristili Državama, a ne, recimo, Boston ili New York? iskustva iz Beča. U tim bismo gradovima trebali ojačati naš kulturni lobi i logistiku. Koliko mi je Washington D. C. jedno je od najvećih središta poznato, za festival bi bili zanimljivi i gradovi kao političke moći. New York je možda prevelik, za što su Pariz i London jer tamo imamo nekoliko početak, ali svakako jako zanimljiv. Vidjet ćemo... vrijednih osoba koje su se već iskazale u organi- Želio bih tamo uspostaviti suradnju s Nenadom zaciji glazbenih priredbi i predstavljanja hrvatske Bachom, koji mi je obećao da bismo mogli nešto glazbe. Festival takvog tipa važan je da shvatimo napraviti za dvije godine. Uspostavljamo kontakšto imamo ili nemamo kod kuće. Nemamo distri- te s tamošnjim organizatorima glazbenoga života buciju notnih ni diskografskih izdanja u svijet, a to na način koji, kako se pokazalo, ima maksimalnu je kamen temeljac za cijelu »građevinu«. S druge učinkovitost. strane, skladateljske su ostavštine još uvijek rasu-

FESTIVALI

FESTIVALI

FESTIVALI

FESTIVALI

FESTIVALI

Jubilarni 15. Hr vats ki dje ji festival – Zagreb 2008 .

DJECA NOSE SVJETOVE NA DLANU Piše: dr. sc. Dalibor Paulik Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu 23. studenoga održan je jubilarni 15. hrvatski dječji festival – Zagreb 2008., najmasovnije okupljanje djece osnovnoškolske dobi, tradicionalno pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, potpomognut Poglavarstvom grada Zagreba, Gradskim uredom za kulturu i Gradskim uredom za obrazovanje kulturu i šport. Pokrovitelj-umjetnik ove je godine bio istaknuti mladi likovni umjetnik međunarodnog ugleda Danijel Srdarev, čija je slika likovni identitet Festivala na programskoj knjižici, Zborniku likovnih i literarnih radova te CD-u i notnom izdanju Cantusa d.o.o. (urednik Pero Gotovac).

U

Iako se uz Festival veže koncert novoskladanih pjesama, na okruglim stolovima uz članove prosudbenih povjerenstava sudjelovali su učenici i njihovi nastavnici te je predstavljen Zbornik likovnih i literarnih radova. No, publici u dvorani, mališanima i njihovim roditeljima najvažnija je popularna dječja pjesma, koju su i ovom prigo-

dom izvodili dječji zborovi i njihovi solisti, širokoga tematskog kruga i glazbenog izraza.

Za očekivati je da će mnoge od dvadeset i dvije izvedene pjesme zaživjeti u programima radiopostaja, televizije, koncerata, škola, prenoseći poruku Djeca nose svjetove na dlanu pozdravne pjesme kojom svi izvođači na kraju koncerta u veličanstvenom ugođaju završavaju program.

Zagreb pru a ruku Ovogodišnja priredba zamišljena je kao čarolija susreta likova iz Šume Striborove Ivane Brlić Mažuranić (Baletni studio Edite Cebalo, Uršula Tolj i Hrvoje Zalar) koji dolaze u Lisinski da zajedno s djecom poslušaju i raduju se pjesmama iz zanimljive pjesmarice naših autora koji pišu za dječje zborove i njihove soliste (scenarij Zorice Klinžić). Ove su godine djeci pjesme podarili Dubravka Lemac, Meri Trošelj, Ivan Vanja Lisak, Ljubo Kuntarić, Toni Eterović, Mišo Doležal, Zoran Jašek, Davor Jašek, Maja Rogić, Narcis Grabar, Suzana Matušan, Jovica Škaro, Nikša Krpetić, Arsen Dedić, Milivoj Briški, Ratko Pogačić, Dalibor

Paulik i Natalija Banov, a među tekstopiscima su Jasna Babić, Mišo Doležal, Meri Trošelj, Nedo Zuban, Jakša Fiamengo, Marina Valković, Maja Rogić, Đurđica Miketa, Ljubica Kolarić Dumić, Ivan Kuliš, Nikša Krpetić, Arsen Dedić, Milivoj Briški, Ivanka Glogović Klarić, Zorica Klinžić i Daniel Načinović. Aranžersko ruho novim skladbama dali su Šima i Branimir Jovanovac, Robert Funčić, Mišo Doležal, Toni Eterović, Robert Grubišić. Aleksandar Valenčić, Davor Jašek, Zoran Jašek, Narcis Grabar, Leo Škaro, Elvis Stanić, Muc Softić, Ognjen Gravora i Boris Ciglenečki ml., doprinoseći njihovu svježem i suvremenom zvuku.

Izvedbom su poruke pjesama prenijeli Leopold Stašić, Mali Sesvečani, Loptice, Kikići, Stepinčevi mališani, Jarunski lopoči iz Zagreba, Varaždinski štigleci, Mali Riječani, Morčići, Ljiljani, Vokalna skupina Torretta i Vežički tići iz Rijeke, Grobnički prisunci KUD-a “Ante Kamenar” iz Grobnika (Čavle), Mići boduli iz Krka, Marjanski tići i Srdelice iz Splita, Cicibani iz Karlovca, Klinci iz kraljevskog grada Knina, Cvrčak i Zdravo maleni iz

Šibenika, Vukovarski golubići, Bonar iz Donje Stubice i Tratinčice iz Koprivnice.

Festival raste s djecom, otvara nove putove u glazbenoj spoznaji i ostavlja nezaboravna sjećanja na lijepo razdoblje njihova djetinjstva, susrete sa skladateljima, pjesnicima,

glazbenim producentima i drugim zborovima. Sve u cilju da pjesma kao jednostavna poruka ljubavi i mira živi i dalje, posvećena djeci i radosti života. A pritom, Zagreb pruža ruku, svima koji diljem naše domovine potiču djeci blisku maštu, punu dobrote i iskrenosti.

8

45. GLAZBENA TRIBINA PULA

BROJ 153/154, PROSINAC 2008.

Koncert Zagreba kih solista na 45. Glaz benoj tribini Pula 2008 . Punim jedrima

NAGLAŠENA KOMUNIKATIVNOST Piše: dr. sc. Zdenka Weber

K

oncert Zagrebačkih solista održan 8. studenoga u okviru Glazbene tribine u Puli u dvorani Circolo nosio je sadržajni naslov Punim jedrima. Znakovitost toga naslova odnosila se nedvojbeno u prvom redu na praizvedene skladbe koje tim »punim jedrima« kreću u svoju nazočnost na koncertnim podijima, ali i na usmjerenost našeg renomiranog gudačkog ansambla, koji želi u punini zamaha krenuti u uspješniju budućnost. O tome svjedoči i sama činjenica da su se Zagrebački solisti odlučili upustiti u opsežni-

»nazaduje« u odnosu na ostvarenja poznata iz pera toga skladatelja. Ali, lapidarnost varijacija opravdanje nalazi u skladateljevoj napomeni da »promjenljivost raduje«, što onda u nepretencioznoj igri vjerojatno treba obradovati i slušatelje. Najstariji u toj grupi skladatelja, N. Njirić, podario nam je djelo DEA, ADÉ! za koje je, prema vlastitom opisu, bio inspiriran slovima u imenu pokojne supruge Zdenke i okretaljkom kojom ta slova dobivaju značenje »adieu!«. Bilo kako bilo, nostalgija i usamljenost dobivaju zvukovno obličje koje nas dira svojom iskrenošću, a Njirićev skladateljski »nerv« ostvaruje slojevitu partituru. Skladatelj D. Bobić, kojemu je na koncertu uručena Nagrada Boris Papandopulo HDS–a za balet Veronika Desinićka iz prošle godine, ostvario je vehementnom Sinfonietom još jedan dokaz istinite muzikalnosti. Skladba je to koja ne napušta izražajnost trodijelne kontrastnosti i u svakom ugođaju dokazuje visoku profesionalnost svojeg autora, što je bilo i naglašeno kao uspjela završnica koncerta praizvedbi. Doista, profesionalnosti nije manjkalo na koncertu

Istars ki glaz benici (I i II) i Acoustic Projec t na Glaz benoj tribini Pula ‘ 08 .

GLAZBENICI PREDSTAVLJAJU GLAZBU Piše: Irena Paulus

N

Zajedničke značajke, racionalnost trajanja, jednostavačnost s unutarnjim tenzijama kontrastnosti atmosfera, znalačko tretiranje gudačkog korpusa i skladateljska iskrenost te profesionalnost u postupcima s odabranim materijalom i njegovom razradom, objedinile su predstavljena djela kao aktualnu glazbenu situaciju. Kod svih je skladatelja prisutna postojana težnja komunikacije sa širim slušateljskim slojevima i otvaranje njihova glazbenog razmišljanja prema ostvarenjima koja pobuđuju spontani prijam. Glazba navedenih autora želi biti lijepa i razumljiva, a u predstavljenom slijedu skladbi te su intencije bile i postignute.

Šabanova Partita za gudače ne zanemaruje razigranost i motoričnost neobarokne matrice, a na temelju recepcije prihvaćenih uzora ostvaruje individualno oblikovanje prvenstveno melodijske i ritmičke sfere. Za Božičevićeve Cascades classiques gotovo je moguće reći da sadrže previše »dobroga«. Klasičnost, štoviše romantičnost uzora, otišla je više koraka predaleko i rezultira glazbom koju će pravi ljubitelj suvremene glazbe teško prihvatiti. I J. Magdić u svojim Pastoralnim varijacijama

Zagrebačkih solista, ali se otvara i pitanje o kojoj je to »suvremenosti« riječ u hrvatskoj glazbi na početku 21. stoljeća.

E lvis Stani , elek tri na i midi gitara/ Joe Kaplow itz , kla vir (SA D) na Glaz benoj tribini Pula ‘ 08 .

a Glazbenoj tribini u Puli održana su dva matinejska koncerta u talijanskom kulturnom centru Circolo pod nazivom Istarski glazbenici vam predstavljaju.

Prvi od njih, održan u petak 7. studenoga, bio je koncert pijanistice Tamare Jukić Sviben.

Koncert je zamišljen po principu osi simetrije: djela Žige Hirschlera (Tri bizareske), Ivane Lang (Suita, op. 13 i Četiri kompozicije op. 50) i Božidara Kunca (IV. sonata u As–duru, op.

Acoustic Project u dvorani Kaštel u Grožnjanu

studenoga, donio je mnogo više raznolikosti. Na koncertu su, naime, sudjelovali razni izvođači, a na programu su bila djela raznih autora. Koncert je počeo plesnim ugođajem: pijanistice Aleksandra Santin Golojka i Jadranka Celić Bernaz (ili: duo Nesactivm) izvele su Silbenski tanac Igora Kuljerića i Danze capricciose Đeni Dekleve–Radaković (obje su skladbe pisane za klavir četveroručno).

Nataša Dragutin i Samanta Stell na flauti i alt flauti izvele su Dijalog Branka Okmace, a Vedran Vojnović na vibrafonu i Elda Krajcar Percan na glasoviru nastavili su ideju dijaloga iz prethodne skladbe. No, sada se radilo o vrsnom poznavanju instrumentalnih boja, koje su se u Toccati za vibrafon i klavir Igora Kuljerića prelijevale jedna u drugu.

Gost iz Slovenije, Borut Zagoranski, inače profesor bajana na Odjelu za glazbu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, praizveo je dva nova djela za harmoniku solo. Il gabbano del farro Massima Brajkovića i Suoni dell vento Đeni Dekleve–Radaković istražuju mogućnosti zvučanja instrumenta — i kao puhačkog i kao udaraljkaškog. Premda su efekti s vremenom postali zamorni, Zagoranskova izvedba bila je virtuozna. Na kraju programa oduševio je klavirski duo vrlo mladih glazbenika Nikole Kosa i Roberta Batelića. Oni su praizveli

S OVE STRANE JAZZA Piše: Ivan–Ivica Stamać vojevrsna točka na i ovogodišnje Glazbene tribine u Puli bio je koncert dua u čijem su sastavu Elvis Stanić (električna i midi gitara) i Joe Kaplowitz (glasovir). U subotnju večer 8. studenoga pun je auditorij dvorane Circolo doživio potpunu stopljenost dvaju solističkih perfekcionizama. Program, nazvan S onu stranu jazza, sadržavao je naslove: Billy’s bounce, Stella by starlight, Caravan, Manha de carnival, Satisfaction, Sunshine of your love i Oleo. Svaki je od navedenih sedam jazz standarda, snagom autorskog i improvizatorskog nadahnuća obojice jazz virtuoza, neosporno postajao novim djelom. Osjećalo se pritom da je srž svirke bila protkana fuzijskim elementima, primjenom najboljega iz raznih stilova suvremene žive glazbe. Rezultat je, međutim, bio nepatvoreni jazz sa svim njegovim bitnim značajkama: swinganje, blue melodika, improvizacija te ritmiziranost koja je slušatelje silila na zibanje i lupkanje nogom.

S

Pulski umjetnici na Pulskoj Tribini

43) uokvirivala su skladbu Ne baš uspavanka Frane Đurovića. Djelo je tvorilo os simetrije ne samo u programskom, nego i u skladateljskom smislu: dok su se djela Hirschlera, Kunca i Ivane Lang vjerno držale forme (pritom me se posebno dojmila skladateljičina Suita op. 13.), skladba Ne baš uspavanka nastojala se udaljiti od forme. Međutim, Tatjana Jurkić Sviben, kojoj je Đurović posvetio svoju neobičnu uspavanku (Tatjana je skladbu praizvela u Londonu), svirala je postojano i dojmljivo, nepopustljivo povezujući djela hrvatskih skladatelja starije i novije generacije.

ROBERT MILEVO

Na popratnoj tribini o suvremenoj glazbi u medijima, kada se govorilo o kritičkom praćenju hrvatskoga glazbenog života, skladatelj Tomislav Uhlik izrazio je uvjerenje kako je skladanje težak posao. Doista, moguće je nadovezati se da niti izvješćivanje o skladateljskom radu, posebice o djelima s kojima se prvi put susrećemo, nije lak zadatak. Pri prvom se susretu tek stječu osnovni dojmovi, dobiva se uvid u ugođaje koje skladba ostvaruje i ostvaruju se naziranja skladateljsko–tehničkih postupaka koji omogućuju klasifikaciju određenog autorskog pristupa. Taj je prvi susret još daleko od poniranja u iskustvenu radionicu pojedinog majstora i otkrivanja potankosti njegova skladateljskog jezika. Tako je bilo i na koncertu Zagrebačkih solista u Puli na kojemu su praizveli čak pet ostvarenja iz skladateljskih pera Antuna Tomislava Šabana, Ivana Božičevića, Josipa Magdića, Nikše Njirića i Davora Bobića. I kao što Glazbena tribina nagovještava, bio je to pravi Susret generacija.

Bilo je krajnje zanimljivo slušati i promatrati Stanićevu inventivnu gitarističku motoriku udruženu s Kaplowitzevim naizgled škrtim pijanizmom, u kojem su akordi desne ruke fiksirali robustan swing s tek povremenim izletima u virtuozno artikulirane presto–figure, dok je lijeva neumorno tkala temeljnu bas–melodiju. Ukupan zvuk te dvojice vrhunskih akademskih glazbenika, ali i zanesenih improvizatora, moguće je kratko opisati kao: Elvis Stanić = big band, Joe Kaplowitz = ritam–sekcija. Publika nije izdržala, a da pljeskom ne iznudi i jedan sjajan dodatak pod višeznačnim naslovom Mercy, mercy.

Prava je šteta što koncert nije tonski snimljen, jer se ovako plodonosna sinergija između dvojice jazzista, ali i njih i nazočne publike, događa samo u rijetkim zvjezdanim trenucima.

Hrvatska jazz glazba ostala je prikraćena za jedan vrhunski fonozapis.

Zagrebački solisti u dvorani pulskog Circola

ja praizvođenja skladbi hrvatskih autora, kao prvom izlasku tih djela pred javnost, pa time i ustanovljivanja određenih izvedbenih standarda koji će ta ostvarenja pratiti na njihovu daljnjem putu.

Stoga, poštujući Elvisov naslovni znak o tome što možemo očekivati na koncertu, ova je jazz glazba bila zaista »s ovu stranu«, u čemu ima potvrdu u reagiranju čitava auditorija. Posjetitelji, među kojima smo zapazili velik broj mladih (i starijih) Puležana, dugotrajnim su pljeskom i ovacijama izražavali svoju duboku uvučenost u čaroliju koja je sezala gotovo do razine hipnoze.

Joe Kaplowitz i Elvis Stanić u dvorani pulskog Circola

Drugi koncert Istarski glazbenici vam predstavljaju, održan u subotu 8.

četveroručne skladbe Preludij Dubravka Palanovića i Sonatu Brune Vlaheka te su na kraju dobro zabavili slušatelje izvedbom Radionice satova (L’Horlogerie) Dubravka Detonija.

Glazbena tribina većim se dijelom održavala u Puli, ali se nizanje visokokvalitetnih koncerata nastavilo 9. studenoga u Grožnjanu.

Instrumentalni sastav Acoustic Project (koji čine Dani Bošnjak, flauta, Branko Mihamović, oboa, Ivana Cvetanovski, bajan, Mario Čopor, klavir, Marko Mihajlović, udaraljke i Dubravko Palanović, kontrabas) povećavao se i smanjivao, ovisno o zahtjevima skladbi, koje su mahom (ako se izuzme odlična suita Millardon Miljenka Prohaske) bile praizvedene.

Posebnu je pozornost privukla kompozicija Pebbles u kojoj se skladatelj Ivan Božićević, ne bojeći se primicanja tonalitetu, sveudilj igrao bojama flaute, oboe, kontrabasa i klavira. Odnose među različitim instrumentima razmatrali su i Marko Ruždjak (Incontro za obou i drvene udaraljke), Željko Brkanović (Per quattro za flautu, obou, kontrabas i klavir), Massimo Brajković (Duel trio za flautu, kontrabas i klavir) te Frano Đurović. On je svojom skladbom Nahvao 2, inspiriranom retorikom Marina Držića, također nastojao (kao u ranije spomenutoj Ne baš uspavanki) uspostaviti sa-

9

45. GLAZBENA TRIBINA PULA S PULSKOG GLEDIŠTA Piše: dr. sc. Lada Duraković, glazbena urednica na Hrvatskom radiju Radio Pula i h a ) e . i a r a e e a o i i o m a e i

u e a . i o i e e . a e o i m m e -

svim nov odnos prema glazbenoj formi.

Na Glazbenoj tribini u Puli svaki je skladatelj donio nešto svoje, nešto vlastito, a jednaku su autohtonost nudili probrani izvođači. Zbog toga je, kao i zbog direktnog i indirektnog sudjelovanja publike u izvedbama djela (skladatelji, izvođači, kritičari i muzikolozi tvorili su »masu« glazbenika koja je »okupirala« Pulu), Glazbena tribina još uvijek, po 45. put, neponovljiv doživljaj u kojem glazbenici predstavljaju ono što najviše vole — Glazbu.

Zajedni ki projek t Z bora HRT– a, dirigenta Ton ija Bili a i Glaz bene tribine Pula ‘ 08 .

SACRAE CANTIONES

O

vogodišnja Glazbena tribina iznova je otvorila pitanje nazočnosti pulske, odnosno istarske publike na svojim programima. Čini se, naime, da je Tribina u Pulu smještena tek slučajnim odabirom - osim na koncertima istarskih glazbenika, što je razumljivo, i na koncertu Zagrebačkih solista, koji su, pretpostavljam, slušateljstvo privukli svojim negdašnjim ugledom, publiku smo mogli nabrojiti na prste.

I to doista nije bilo zato što su zbivanja redom bila loša i nezanimljiva, izvođači nepoznati, a djela na programu teško slušljiva, već zbog toga što se domaća publika na takva događanja nije posve naviknula. Izuzmemo li povremene izvedbe novijih djela nekih istarskih skladatelja, sa suvremenijim se glazbenim ostvarenjima ona jednostavno nema gdje susresti.

Valjalo bi, dakle, za nas koji nismo u metropoli napraviti tribinu o ozbiljnoj glazbi u medijima uopće, jer je suvremena glazba njezina nadgradnja do koje bi trebalo doći sustavnim obrazovanjem.

A obrazovanje je još jedna u nizu naših boljki. Do njega je, dakle, putem medija gotovo nemoguće doći. No, mediji nisu manjku obrazovanja primarni krivci. Publike u Puli i Istri nema, a neće je ni biti, jer je nema čak ni među onima koji bi trebali jamčiti boljitak naše glazbene sutrašnjice, među učenicima i studentima.

Napomenimo da Pula ima srednju glazbenu školu i studij glazbene pedagogije, a na koncerte ozbiljne glazbe, što je pokazala i ova Tribina, mahom ne dolaze ni njezini profesori, dakle, oni kojima je ozbiljna glazba životni poziv. Da ne bismo krivnju pripisivali samo stanju na istarskoj glazbenoj sceni, istina jest i da je Glazbena tribina previše okrenuta samoj sebi, to jest stručnim primateljima, skladateljima, izvođačima i muzikolozima, a prema njihovim svjedočenjima i oni se sve manje druže i izmjenjuju znanja i iskustva. Dakle, problem je ipak širih razmjera.

Ono što skladatelji sami mogu napraviti jest osloniti se koliko god mogu na samopromidžbu i, što je najvažnije, stvarati kvalitetu te zanimljiva, svježa, istinski nova i uzbudljiva djela koja će barem zadržati glazbeno svjesnijeg poklonika ozbiljne glazbe, a možda s vremenom stvoriti i pokojeg novog. Mjesta prevelikom optimizmu nema u ovom svijetu u kojemu je kultura pri dnu vrijednosne ljestvice, a borbene joj snage za uspinjanje iz dana u dan ponestaje.

Naša publika, nažalost, više nije odgojena

Piše: Višnja Požgaj

N

astup Zbora HRT–a pod ravnanjem Tončija Bilića pružio je izniman ugođaj 7. studenoga u prepunoj crkvi sv.

Franje u Puli. Program je bio u znaku krilatice Tribine, Susreti generacija, i to vrlo udaljenih te sastavljen od znamenite zbirke svetih pjesama Sacrae cantiones najznačajnijeg hrvatskog baroknog skladatelja Ivana Lukačića i njome inspiriranih djela suvremenih skladatelja. Četiri najčešće izvođene Lukačićeve vokalne skladbe iz te zbirke (Ex ore infantium, Quam pulchra es, Canite et psalite i Panis angelicus) izvedene su uvodno na koru uz orgulje izmjeničnim nastupima zbora i njegovih solista, kao podsjetnik na majstorstvo te jedine poznate i sačuvane Lukačićeve zbirke.

Spustivši se pred crkveni oltar, Zbor je u nastavku vrlo dobro praizveo djela suvremenih skladatelja inspiriranih Lukačićem: Kyrie eleison Dalibora Bukvića, Quam pulchra es Ante Knešaureka, Ave maris stella Anđelka Klobučara, Otče naš–glagoljski Josipa Magdića i Ne budite ljubav moju Sanje Drakulić. Većina tih skladbi koristi biblijsku poeziju zbirke Pjesma nad pjesmama i nastala je upravo za ovu prigodu. Oplemenjene Lukačićevim renesansnim, odnosno baroknim stilom, duhovnošću i skladnim harmonijama, uz tek pokoji suvremeni apartni akord, bile su prilično tradicionalne.

Veći odmak pružili su kontrasti u ekspresivnosti i velikom rasponu glasova kod Sanje Drakulić, a što je naročito zanimljivo, po-

Zbor HRT–a i Tonči Bilić u Crkvi Sv. Franje u Pul

Sudionici tribine »Suvremena glazba u medijima, 1. dio«: Ivana Kocelj, Antun Tomislav Šaban, Branimir Pofuk, Đurđa Otržan i Iva Lovrec Štefanović

ni na vrijednostima takozvanoga »klasičnog repertoara«, a kamoli da bi imala volje i razumijevanja za nešto što zahtijeva malo veći slušni angažman. Na Glazbenoj tribini, između ostalog, razgovaralo se i o prisutnosti suvremene ozbiljne glazbe u medijima — za nas radijske djelatnike, glazbene urednike i kritičare koji ne živimo u metropoli situacija je takva da većina naših nadređenih i Malu noćnu muziku u dnevnom programu doživljava gotovo kao bogohuljenje. Ozbiljna je glazba u nas nešto što je već više od desetljeća jako lijepo i pohvalno imati u programu, ali da po mogućnosti traje što kraće i da se emitira u terminima kad spavaju svi osim vatrogasaca, pekara i zaštitara.

PRVI KONCERT GLAZBENE TRIBINE PULA: CANTUS ANSAMBL antus Ansambl pod vodstvom Berislava Šipuša 6. studenoga u 18 sati otvorio je 45. Glazbenu tribinu u Puli prvim koncertom održanim u Velikoj dvorani Doma hrvatskih branitelja. Cantusovci su u Pulu stigli nakon gostovanja u Vilniusu, gdje su na Svjetskim danima glazbe 27. listopada, između ostaloga, izveli skladbu disORDER Krešimira Seletkovića. Publici Glazbene tribine donijeli su iz Litve dobru vijest: komisija Međunarodnog društva za suvremenu glazbu ponovno je nakon 2005. odabrala Muzički biennale Zagreb za domaćina Svjetskih dana glazbe u godini 2011. Na pulskom koncertu naziva Iz radionice Cantus Ansambla, uz praizvedbu skladbe Pulsations Viktorije Čop i izvedbu pjesama L’été de nuit Bogdana Gagića, praizvedena je i nova verzija ciklusa zvučnih razglednica Sjećanje na Vis Mladena Tarbuka. U osam stavaka skladatelj na živopisan i deskriptivan način razmatra različite odraze sjećanja u glazbi, dok u središnjem stavku Kod barba Pere slaže mozaik konkretnih zvukova posuđa, žamora i melodija tradicionalnih dalmatinskih pjesama kroz grla pojedinih glazbenika u ansamblu. (J.H.)

C

CANTUS ANSAMBL

sljednja skladba na programu Quam pulchra es...(Omagio à Lukačić) Igora Kuljerića, koja je nastala prije 36 godina, kada je i praizvedena , bila je i najmodernija u tom osebujnom nizu.

Tu su se Mješovitom zboru pridružile orgulje Marija Penzara i udaraljke Ivane Bilić.

CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL

BROJ 153/154, PROSINAC 2008.

Po etak sezone 2008 ./’09.

Cantus A nsambla

»STARO«, NOVO, POSUĐENO I PLAVO Piše: Dina Puhovski

T

ijekom 2008. godine Cantus Ansambl je održao 23 koncerta, od čega 9 u inozemstvu, te uz brojne soliste, goste Ansambla, gostujuće dirigente te glavnog dirigenta Berislava Šipuša izveo 56 skladbi, među njima 8 praizvedbi. Sve to objavljeno je 10. studenoga na njihovu drugom ovosezonskom — i zadnjem ovogodišnjem — koncertu u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog. I u novoj sezoni Cantus Ansambl raznoliko kombinira programe, kao po engleskoj svadbenoj poslovici: Something old, something new, something borrowed..., donoseći nešto novo (prve izvedbe u Hrvatskoj, novija djela), nešto staro (dobro, zapravo nešto manje novo), nešto posuđeno (inozemno), nešto »plavo« (s obzirom na to da se plava boja i prije bijele vezivala uz djevičanstvo, neka plave budu — praizvedbe).

Na prvom ovosezonskom koncertu 21. rujna, u suradnji s Fondacijom Gaudeamus i Festivalom Gaudeamus Music Week, Amsterdam, Nizozemska, izvedena su djela autora iz Nizozemske (Janco Verduin i Giel Vleggaar) i Hrvatske (Danijel Legin i Mirela Ivičević) — skladbe ranije izrađivane na Radionici za dirigente i skladatelje u Međunarodnom kulturnom centru Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu. Praizvedena skladba Cantus — 3 Danijela Legina, studenta završne godine kompozicije na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, u tri je kontrastna stavka ponudila čitavo mnoštvo suvremenih skladateljskih postupaka u malome. Posvećena je Ansamblu, kao i Verduinov Sfumato. Upravo je aktivno poticanje na nove skladbe važan dio Cantusove aktivnosti. Za svoju je skladbu gustih detalja, »klizajućih« tonova, razmrvljenosti, »razvučenih« tonova, Verduin (1972.) rekao: »Jasni zvukovi i akordi sažimaju odlomke koji su nejasni i neodređeni.« Mirela Ivičević (1980.) uz svoju je skladbu Dominosa FF00FF, prerađenu za Cantus Ansambl, ponudila i program — tekst kao dio partiture, kako bi izvođači »svirali kao da ga izgovaraju«. Riječi, a i glazba trebali bi ili možda tek mogli tako upućivati na san kompozitora... čije misli vještica slaže u vremenske pločice, a zatim ih slaže poput domina. Doista, kao da je mnoštvo epizoda »poslagano« u toj skladbi, titranje epizodica, seljenje iz registra u registar, s »dahovima« između pa se, uz provodni motiv bas klarineta, iz komadića , vještičjih domina, stvara forma. Ansambl je Dominosu nedavno izveo i u bečkom Centru Arnold Schönberg. Koncert je završen skladbom Post mortem Giela Vleggaara (1974.): u pet pjesama o bolničkim prizorima, o satima prije i neposredno nakon smrti bliske osobe sadržan je raspon »neugodnih« emocija, nemir, izmjenjivanje stabilnijih i nestabilnijih dijelova, možda kao znak borbe s tuđom smrću. Uz »prazninu« i smirenje, nudi i krikove i zapomaganje — pri čemu se ne vrišti (samo) glasom. Vokalna je dionica velikim dijelom utopljena u ansamblu, duboka, često s nekim instrumentom u unisonu, kao da se bori da iziđe, a tek prema kraju ostaje gotovo sama, uz harfu. Mezzosopranistica Marta Babić u projekt je uskočila tek nedugo prije koncerta i suvereno »spasila« situaciju.

Nakon nastupa u Litvi i na pulskoj Glazbenoj tribini, Cantusovci su u studenome nastavili zagrebački koncertni ciklus.

Poslije rastrgana, uznemirujućeg Arktosa Janisa Petraškevičsa (Riga, 1978.), u kojemu su provodni motiv solo fragmenti violončela i koji, prema autorovim riječima, pokazuje »otiske sveobuhvatne tame i kristalne svjetlosti sjevera«, izvedeni su Novi epigrami Španjolca Beneta Casablancasa (1956.) u tri naizgled različita, ali u izvedbi podjednako napeta stavka i Fly Vytautasa Germanavičiusa (Riga, 1969.). U toj se skladbi različitim nestandardnim načinima uporabe instrumenata stvara pokretljivost poput zujanja, stalni nemir, možda »seoba insekata«, koju spominje autor, cvilež, a uz propuhivanje, možda čak i slutnja većih životinja. Izvedbom je stvoren ugodan nemir koji potiče na radoznalost, kao prikaz avanture »letećih« bića, na kraju koje su poletjele i dirigentove note.

Skladba L’été de Nuit Bogdana Gagića (1931.) nakon tridesetak je godina doživjela ponovnu izvedbu (Cantus Ansambl izveo ju je još i u Puli i u Beču). Četiri atmosferične pjesme, prema poeziji Yvesa Bonnefoya, plod su Gagićeve autobiografske, kako kaže — felinijevske inspiracije, u kojima je izvrsna mezzosopranistica Martina Gojčeta–Silić i pjevala i govorila, no i od sedam instrumentalista tražilo se da sviranjem, samostalno, »komentiraju« tekst. Viktorija Čop (1979.) u svojim je Pulsations, završnoj skladbi večeri, izgradila zvukovni svijet oko pulsiranja marimbe i puhačkog motiva sekunde u kojemu se napeto prati hoće li puls izdržati do kraja, hoće li puknuti ili naići na prepreke u vidu novog zvukovnog materijala.

Dvama ovosezonskim koncertima zajednička je bila relativno slaba posjećenost (doduše nikakva novost za suvremenu glazbu): iako je Cantus Ansambl već izgradio čvrstu poziciju u hrvatskom glazbenom životu, s koncerata izostaju (i) mnogi koji već misle da znaju što je »ta suvremena glazba« i misle da je »sve to isto«, propuštajući prilike da se sami uvjere u spomenutu »svadbenu« raznovrsnost ponude.

dubrovačkoj tvrđavi Revelin 30. listopada koncert je održao Dubrovački simfonijski orkestar pod ravnanjem Marije Ramljak, finalistice Međunarodnog dirigentskog natjecanja V. Jordania koje će se održati u državi Tennessee, SAD, 2009. godine (prethodni krugovi natjecanja odvijali su se prema videozapisu.)

Na programu su, između ostalog, bili i 2. gudački kvartet u c–molu, op. 15 Jurja Stahuljaka i Concerto grosso za violu i gudače Miroslava Miletića sa solistom Francescom Squarciom. (B.P.K.)

Veteran Fedor Kopsa ocjenjuje: »Ja sam iz generacije koja živi od melodije i za mene je melodija važan faktor. Dajte vi meni recite kojoj od pjesama vi možete ponoviti jedan, dva takta. Isključeno. Ja to ne kritiziram. Danas je tako, to treba. Ali, Zagrebački festival osnovan je na bazi melodije.

Ta tvoja ruka mala jedanput se izvela i već ste je mogli pjevati, svirati... današnja omladina ne živi od osjećaja toliko koliko smo mi u ono vrijeme živjeli. Život je danas pretežak, stresovi su veliki, treba se gurati naprijed, nema vremena za mile– lale i ja te ljubim–ti me ljubiš; kakav je život, takve su i pjesme. Meni se svidjela recimo, Od srca do srca, imala je stil i melodiju, ako bih je dva–tri puta slušao mogao bih je i pjevati, ali od svih ovih drugih garantiram da ni jedna neće biti evergreen.«

Danas se, kažu, pjesma predstavlja na drugačiji način: videospotom, TV emisijama, MP3 fileovima, hit–listama, manjim ili većim skandalima. U vrijeme masovnog kopiranja diskova, ni diskografija više nije magnet, pa stoga ne čudi da je nedavno Hrvatska diskografska udruga prepolovila nakladu za srebrne, zlatne i platinaste tiraže. Taj začarani krug nije lako riješiti, on traje godinama i ne vidi se izlaz. Stručna komisija Hrvatskoga društva skladatelja (M. Doležal, A. Pecotić, M. Softić, H. Hegedušić) nije mogla iz ponude odabrati bolje, ali ne treba uzmicati.

Usprkos osrednjim rezultatima, treba biti uporan, tražiti samo najbolje i u godinama pred nama. Na slavnoj tradiciji možda i nastanu neke nove vrijednosti. Zagrebfest je danas tek riječ koja starijima od 40

D

a je Zagrebfest uopće održan, najviše možemo zahvaliti umjetničkom voditelju Hrvoju Hegedušiću, nakladniku Cantusu i Hrvatskom društvu skladatelja. Naime, u svome 55. izdanju (po čemu jubilarnom?) na natječaj je stiglo samo 70 radova, daleko manje nego na samome početku davne 1953. godine.

Jedini hrvatski festival lakih nota koji u prvi plan stavlja skladatelje, upravo njima nije dovoljno zanimljiv. Jasno je da su sretni dani Zagrebfesta minuli.

Stručni žiri Zagrebfesta (Mišo Doležal, Siniša Leopold, Ante Pecotić) dodijelio je Mariji Klasiček (Ni sad — Hana Hegedušić) u ime Hrvatskoga društva skladatelja nagradu za najbolji tekst, a svojom odlukom za najbolju skladbu poklopio se s odlukom žirija publike sastavljenog od deset predstavnika hrvatskog javnog života i deset nasumce odabranih posjetitelja koncertne večeri. Marko Tomasović treći put osvaja Grand prix (2000., 2006.) skladbom Kiša, napisanom u suradnji s Marijom Šimunovićem za dvadesettrogodišnju Splićanku Lidiju Bačić.

Miljenko Prohaska, doajen zagrebačkih festivala (orkestrom je dirigirao još davne 1955. ), vodeći glazbenike kroz svečanu pjesmu festivala Zagreb, Zagreb, da bi potom dirigentski štapić preuzeo Stipica Kalogjera i u vlastitoj skladbi Josip Cvitanović.

Zatim smo slušali 12 skladbi u konkurenciji za nagrade, tri ekskluzivna zagrebačka medley prisjećanja Gabi Novak, Maje Blagdan i Jacquesa Houdeka, pratili dodjelu plaketa Zagrebu odanomu Arsenu Dediću (za 70. rođendan), koji je izveo i kraći recital, te jednome od osnivača Fedoru Kopsi (za 95. rođendan), sve uz pratnju Revijskog orkestra HRT–a.

CD s novim pjesmama mogao se već u Lisinskom nabaviti po iznimno povoljnoj cijeni. Na njemu su, uz već spomenute pobjednike, zastupljeni i ostali autori festivalske večeri: Mirko Šenkovski, Marijan Milić, Miho Marušić, Josip Cvitanović/Donald Kupčinec, Darko K a log jera /Senk a Laginja, Emanuel Milković, Danijel Popović/Željko Pavičić, Zoran Mišolongin, Mario Fiedler i Vladimir Kočiš Zec. Zagrebfest i ove godine ima pobjednika debitanta. Lidija Bačić dolazi iz vokalne skupine Perle, došla je do finala u reality showu i traži svoju potvrdu. Otvori li joj zagrebačka pobjeda toliko željena vrata, očekujemo je i na drugim manifestacijama (Dora, HRF, Split) — dobro ti more Lidija.

Lidija Bačić

godina mami blag osmijeh nostalgije, asocijacije na Ivu, Gabi, Terezu, Vicu i ostalu plejadu umjetnika iz generacije koja je upravo kroz zagrebačke susrete stvarala povijest hrvatske popularne glazbe i koja je bila i ostala dijelom njihovih života.

Novi Zagrebfest spojio je trenutke sjajne povijesti i današnju glazbenu ponudu.

Pred festivalski orkestar najprije je izišao maestro

I za kraj, nekoć bi na završetku direktor pozdravio prisutne, zahvalio im i pozvao na novi susret iduće godine. Taj trenutak sad nismo doživjeli, ali unatoč tome vjerujemo da Zagrebfest ide dalje. Do viđenja 2009.!

FESTIVALI FESTIVALI

U

FESTIVALI

FESTIVALI

FESTIVALI

X I . C H A N SONF E S T

GUDAČKI KVARTET SEBASTIAN, KONCERT I PROMOCIJA NOSAČA ZVUKA Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog u ponedjeljak 3. studenoga koncert je održao Gudački kvartet Sebastian. Prvi dio večeri u cijelosti je bio posvećen hrvatskome glazbenom stvaralaštvu, pa su se tako na programu našli Balkanska suita za gudački kvintet Josipa Štolcera Slavenskog, u čijoj je izvedbi sudjelovao i kontrabasist Nikša Bobetko, moteti Quam pulchra es i Ex ore infantium Ivana Lukačića te Koncert za fagot i gudače Borisa Papandopula sa solistom Žarkom Perišićem. Na koncertu je predstavljen i novi nosač zvuka Gudačkog kvarteta Sebastian u izdanju tvrtke Croatia Records s djelima Borisa Papandopula, Jakova Gotovca i Josipa Štolcera Slavenskog, a organizirana je i izložba akademskog slikara Igora Modrića. (B.P.K.)

Piše: Maja Sabolić

DAVOR HRVOJ

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

U

TRE I GRAND PRIX MARKU TOMASOVI U

ŠANSONA PRESTAJE BITI GETO JEDNOKRATNE IZVEDBE Piše: Maja Sabolić

Z

agrebačko gradsko kazalište Komedija upravo je idealno okruženje za prezentaciju posebnih glazbenih sadržaja, pa ne čudi da je 12. studenoga ugostilo i novo izdanje Chansonfesta, međunarodnog festivala šansone.

U potpisu nositelja tradicionalnog zagrebačkog susreta šansonijera i jesenas su umjetnički direktor Zvonko Špišić, dirigent festivalskog orkestra Alan Bjelinski i šarmantni animator programa Vojo Šiljak uz »logistiku« Hrvoja Markulja. Provjereni kvartet još jednom je mali šansonijerski brodić uspješno doveo u luku na Kaptolu, što baš i nije bio najlakši posao. Ipak, nakon mukotrpnog preslušavanja ponuđenih šezdesetak uradaka, ovogodišnji laureat Porina za životno djelo za premijerno izvođenje na pozornici odabrao je 13 novih radova i tako ispunio sadržaj prvoga dijela glazbene smotre.»Upravo toliko ih stane na CD« — standardni je odgovor direktora Špišića na pitanje zašto limitira program na samo 13 skladbi. U drugom dijelu koncertne večeri dvorana prepuna dobro raspoložene publike sa zanimanjem je pratila nastup petorice splitskih prijatelja francuske šansone koji su prezentirali neke od najboljih nastupa s ranijih natjecanja u interpretacijama kultnih francuskih šansona, pa i opravdali pridjev »međunarodni« u naslovu festivala.

Nakon dugog vremena, uz mikrofone Radija Sljeme, Chansonfest su izravno prenosile kamere HTV–a. Doduše, samo na kodiranom programu HRT plus, ali vjerojatno uskoro reprizno i na jednome od dva standardna, nudeći

mogućnost daleko većem krugu publike za upoznavanje s novim radovima sljedbenika Zagrebačke škole šansone. Doduše, na tim susretima šansonijera obično nema većih iznenađenja, pa jesenas susrećemo samo jedno novo, zanimljivo ime, riječku glumicu Oliveru Baljak, koja je uz pomoć Saše Valenčića otkrila svoju dugo čuvanu tajnu pisanja stihova i njihovo glazbeno promišljanje. Publika je snažnim pljeskom posebno pozdravila svoje miljenike Đuku Čaića i Kostadinku Velkovsku, a uz uvijek rado slušanoga Bojana Kodriča istaknimo i radove Bogdana Božinovića i Igora Brešana.

Sadržaj tema najčešće je bio onaj klasični — ljubavni stihovi, od Luka Paljetka, Vesne Lukatele i Zvoni-

mira Goloba do Stjepana Križana i Djure Zifre. Uz urnebesne iskrice Voje Šiljka sve je teklo bez većih iskakanja do samog kraja prvog dijela večeri, kad je pred publiku izišao Bjelovarac Mladen Medak Gaga, dijete upravo Chansonfesta na kojemu je debitirao još 2003. godine i od tada na njemu redovito uspješno sudjelovao. Ljetos je, doduše premijerno, svoj najnoviji uradak ponudio festivalu satiričke šansone u Blatu na Korčuli i tamo nadmoćno osvojio simpatije i publike i kritike. Kako je na Chansonfestu jedina nagrada pljesak publike, Gaga je dobio priliku svoju satirično–sentimentalnu pričicu o prijatelju Petru i njegovim problemima s vjetrovima ponoviti, uz aklamacije i obilje smijeha i na Kaptolu.

DRAŽEN ŽUPIĆ

KONCERT DUBROVAČKOG SIMFONIJSKOG ORKESTRA I MARIJE RAMLJAK

FESTIVALI

P

ovodom 135. obljetnice smrti gitarista i skladatelja Ivana Padovca u Varaždinu je održan Tjedan Ivana Padovca u organizaciji Koncertnog ureda Varaždin. U okviru manifestacije posvećene rođenom Varaždincu, jednome od posljednjih europskih gitarista toga vremena koji je s velikim uspjehom koncertirao u domovini i inozemstvu, koncerte su održali Gudački kvartet Rucner i gitarist Darko Petrinjak (4. studenoga) te gitarist Neven Hrustić (8. studenoga). U opusu Ivana Padovca ističu se skladbe za gitaru, ponajviše varijacije i fantazije na popularne teme iz opera, a značajne su i solo pjesme uz pratnju gitare ili klavira, s folklornim elementima. Velik broj Padovčevih skladbi izdao je poznati bečki nakladnik Diabelli. (B.P.K.)

FESTIVALI

TJEDAN IVANA PADOVCA U VARAŽDINU

FESTIVALI

S

voj prvi ovosezonski koncert posvećen djelima hrvatskih skladatelja održala je Riječka filharmonija 30. listopada u riječkom HNK Ivana pl. Zajca u okviru ovogodišnjih Zajčevih dana. Na programu su bile Uvertira operi Lizinka, briljantno ostvarenje Ivana pl. Zajca, Suita concertante za flautu i gudački orkestar s klavirom Petra Osghiana, njegovo najizvođenije djelo iz 1955., Simfonija Frane Paraća, izrazite jasnoće i dorečenosti koju je 1993. praizvela Zagrebačka filharmonija, Simfonija o mrtvom vojniku Branimira Sakača te Simfonijsko kolo Jakova Gotovca.

Orkestrom Riječke filharmonije ravnala je dirigentica Nada Matošević, a kao solist nastupio je Davor Bušić, prvi flautist Orkestra riječke Opere. (B.P.K.)

55. Zagrebfest, K D Vatrosla va Lisins kog, 20. studenog 2008 .

FESTIVALI

VEČER HRVATSKIH SKLADATELJA U RIJECI

BROJ 153/154, PROSINAC 2008.

FESTIVALI

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

10

Mladen Medak Gaga

11

PODVORNIC I N A MUZ I KOJ A K A DE M IJI (7. i posljednji dio) Z A M EO IH VJETA R: J UR A J (ÐUK A) BI A NI

VJERNI UVAR Piše: Dubravko Detoni kagelovskih glazbenih klaunova, rastavljati, no nikako da pogodi pravu stvar. Glasovir je s groteskno uvis podignutim poklopcima na kraju njegove točke izgledao poput raskriljene nizozemske vjetrenjače koja samo što nije poletjela na vjetru.

Gromoglasniji pljesak Tada je na pozornicu stupio nenadmašan znalac Đuka, bijesnim pokretima otjerao samozvanca, ali je i njemu trebalo podosta vremena da glasovir

U

redan i nadasve pedantan nadglednik (ne i portir) Juraj (Đuka) Bičanić preuzeo je od Franca Bakoša domarstvo neuništive zgrade HGZ–a. Taj povučen, tih i miran čovjek znao bi pobjesnjeti u slučaju nečije nesposobnosti, neposluha ili nepravde. Dobro se sjećam slučaja s odnekuda zalutalim, starijim, smiješno obučenim pomoćnikom, koji je pred dupkom punom dvoranom HGZ–a izišao na pozornicu na takav način da je smjesta dobio velik, dapače, gromoglasan pljesak.

A on je došao samo popraviti malu Oglasna ploča u zgradi Muzičke akademije u Zagrebu sitnicu, rezultat zaboravnosti svojega prethodnika, naime, podići težak i za savijanje kompliciran glasovirski poklopac.

Vjerojatno iznenađen i iznerviran neočekiva- vrati u profesionalno koncertirajući položaj, pa se i nim pljeskom, koji je na starca svratio opću, on pritom prilično iznervirao. Ipak, za to je dobio poznato neugodnu pozornost, on se — inače još gromoglasniji pljesak, koji ga je dodatno razprvi put na takvu poslu, a potpuno nevješt u ljutio, jer nije znao u potpunosti razlučiti koliki se baratanju s čudovištem kakvo je glasovir — dio odnosi na njegovu pravu zaslugu, a u kolikoj je počeo čaplinovskim pokretima vrtjeti oko mjeri zastupljeno ruganje i ironija. Dotle je začuglazbala, dirati njegove sasvim krive dijelove đen i također iznerviran veliki inozemni umjetnik pa zatim naglo povlačiti ruku kao da se gad- čekao u svojoj umjetničkoj sobici, takozvanoj sano opekao. Uglavnom, na neki ga nečuveno mici pred izvršenjem smrtne kazne i nije znao ima pogrešan i zbog toga komičan način, poput li više uopće smisla izlaziti i ponovno izazvati opći

(pod)smijeh. Kada je već riječ o tome nesretnom künstlerzimmeru, u njemu je bila smještena najvruća točka zgrade, pouzdan znak nečije davne sadističke perverzije. Tamo je, naime, odmah iza ulaznih vrata, bilo uzidano zvonce, koje se na pritisak odazivalo zaglušnim pozivom publici da uđe, ali i opomenom zastrašenu izvođaču da se nevolja ili katastrofa maksimalno približila te da uskoro i neopozivo mora izići pred okrutno javno oko i uho.

Koliko li sam samo puta, od najranije mladosti — a sa mnom, vjerujem, i mnogi moji prethodnici i nasljednici — zavidno promatrao Đuku (ili nekoga ranijeg Đuku) kako savršeno miran, bez kucanja ulazi u sobicu, ravnodušno i bez i najmanjeg razumijevanja za ustreptala čovjeka pred sobom, prilazi zvoncu i netremice zureći u osuđenog jadnika — kao da mu nečujno prijeti ili se za nešto osvećuje — proizvodi onaj odvratno piskutav zvuk. Sav uzdrhtao, sa zavišću bih ga promatrao i usrdno priželjkivao zamijeniti se s njime.

On, naravno, o tome nije imao pojma. (Slično mjesto postoji u sjećanjima velikoga hrvatskoga glumca Zvonimira Rogoza, koji praškim tramvajem odlazi na premijeru Hamleta, u kojoj će začas glumiti naslovnu ulogu, i zavidno promatra smirena i ničim opterećena tramvajskoga konduktera, tajno priželjkujući zamjenu uloga. No takva je zamisao potrajala samo do prve izgovorene riječi ili do prvoga burnog pljeska.) Đuka je, inače, bio veliki neprijatelj avangarde, čime su ga zarazili vajni šefovi Glasovirskoga odjela na Akademiji. Svoj je glasovirski harem — na čelu s jednim divnim, neuništivim Bechsteinom — od nas, svirača po žicama, čuvao vjerno i ljubomorno, kao oni Slavkovi sultanovi eunusi njegove zanosne hanume.

MIREK

Koliko li sam samo puta, od najranije mladosti, zavidno promatrao Đuku kako savršeno miran, bez kucanja ulazi u sobicu, ravnodušno i bez i najmanjeg razumijevanja za ustreptala čovjeka pred sobom, prilazi zvoncu i netremice zureći u osuđenog jadnika proizvodi onaj odvratno piskutav zvuk.

OSOBNOST GLAZBENO–SCENSKE KREATIVNOSTI Piše: dr. sc. Dalibor Paulik

OBLJETNICE

OBLJETNICE

OBLJETNICE

OBLJETNICE

OBLJETNICE

O

bilježavajući 50 godina djelovanja na glazbenoj i kazališnoj sceni, Zdenka Kovačiček uvjerljivo je krenula koncertom s Big bandom HRT–a, nastavila predstavom u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija, a potvrdit će svoju trajnost i CD– om iz Zlatne kolekcije Croatia Recordsa.

Pjevačicu su prisvajali poklonici rocka i jazza, bluesa i soula, bila je sudionica festivala zabavne glazbe, kazališnih predstava; u krug suradnika bilježi grupe Nirvana, Time, Bijelo Dugme, Telephone blues band, surađivala je s uglednim hrvatskim skladateljima, a u inozemstvu je nastupala s poznatim svjetskim glazbenicima (Bill Haley, The Kinks, INK Spots). Kritičari su pisali panegirike o njenim osebujnim interpretacijama pjesama širokog i biranog repertoara, a sama je rekla: ‘‘Rock je moj život, jazz je moja strast, a kazalište moja velika ljubav’’.

U tom kontekstu treba spomenuti i koncert s Big bandom HRT–a 28. rujna u Studiju Zvonimir Bajsić, kojim je dirigirao Saša Nestorović, a kroz glazbene postaje Zdenkina puta šarmantno je vodila Jasna Bilušić. Prvi dio programa ponudio je svjetske standarde poput What a Diff ’erence a Day Made, The Shadow of Your Smile, How High the Moon, Misty, It Don’t Mean a Thing i Sweet Georgia Brown u sjajnim aranžmanima Ladislava Fidrija.

Drugi dio koncerta, osim evergreena Sumertime, New York, New York, Autumn Leaves i My Way, sadržavao je i vječne hrvatske melodije koje je pjevačica svojom interpretacijom oplemenila. To su primjerice Zbog jedne davne melodije (Miljenko Prohaska, Drago Britvić), Never in My Life (Dalibor Paulik, Dubravko Stojsavljević), Vrati se u moje dane i Žena za sva vremena (Marko Tomasović, ar. Stipica Kalogjera). Gošća u programu Helena Bastić

pridružila se izvedbom svoje Dvije sjene (ar. Igor Savin), a program su pjevačice završile u dvopjevu izvodeći ritmom eksponiranu Luda zbog tebe, što je izmamilo i dodatak, upravo briljantno donesenu (iz prvog dijela programa) pjesmu simboličkog naziva Alright, Okay, You Win. U djetinjstvu Zdenka je pohađala satove glume, pjevanja i plesa u Kazalištu mladih (tada PIK–u), a ljubav prema glazbenom kazalištu nastavlja kao baba Urša u uspješnici, rock operi Grička vještica Karla Metikoša, Ivice Krajača i Miljenka Prohaske (1979.). Potom slijedi komedija Obljetnica braka s Krešimirom Zidarićem u Učilištu Moša Pijade Zdenka Kovačiček te u Slovenskom stalnom gledališču u Trstu uloga u operi Princeza na zrnu graška (2002.). Stoga je i sasvim logična želja da godišnjicu rada obilježi u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija, glazbenom dramom S ljubavlju, Janis (25. listopada), o životu i radu karizmatične Janis Joplin, čije je pjesme Zdenka uvijek rado izvodila i potvrdila da u nas nema boljeg interpreta tog repertoara.

Komad je postavljen još 1998. za off–Broadway kazalište Village Theater (750 izvedbi) prema zamisli znanog redatelja Randala Mylera, kojega nazivaju »kroničarom americane«, a djelo je prošle godine postavljeno i u Marines Memorial Theatre u San Franciscu, gradu koji je odredio glazbene uspjehe i životnu sudbinu zvijezde pop–kulture šezdesetih. Priča o Janis autentična je, jer je rađena prema

knjizi njene šest godina mlađe sestre Laure Joplin.

Ponukana sestrinim privatnim pismima, pokušala je oslikati ne samo sudbinu prerano ugasle zvijezde, nego i istražiti glavne razloge i motive njezine prerane smrti.

Zato to nije stereotipna priča o estradi i show– businessu, već intimna priča o osamljenosti, traganju za jednostavnom ljudskom srećom i bijegu iz provincijalna okruženja, koja nas svojom energijom i strašću zaokuplja i četiri desetljeća kasnije. Zagrebačku produkciju potpisuju redatelj Lawrence Kiru, kostimografkinja Mirjana Zagorec, scenograf Dragutin Broz, prateći bend čine vrsni glazbenici Branko Bogunović–Pif, Tomas Krkač, Neven Mijač, Krešo Randić i Danko Krznarić, a u predstavi sudjeluju Jasna Palić–Picukarić (Novinarka), Davor Svedružić/Adam Končić (Novinar), a glasovima Vinko Kraljević, Ronald Žlabur, Ana Kraljević, Hrvoje Marinković–Krcko, Boris Berberić i Zlatko Kelnerić. Teret predstave nose glumica–pjevačica, mlada i talentirana Marija Borić i, naravno, Zdenka Kovačiček, koja ne samo da pjeva, pleše i govori tekst, nego je pokretač inicijative da se predstava produkcijski ostvari. Svojom neizmjernom energijom potvrđuje da nije samo »glas za sva vremena«, već i osobnost neuništive i jedinstvene glazbeno–scenske kreativnosti.

DAVOR HRVOJ

OBLJETNICE

Uz 50. obljetnic u djelovanja Zdenke Kova i ek

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

SJEĆANJA

SJEĆANJA

SJEĆANJA

SJEĆANJA

SJEĆANJA

SJEĆANJA

SJEĆANJA

SJEĆANJA

BROJ 153/154, PROSINAC 2008.

NOVI ALBUM VIKTORA VIDOVIĆA

O

smi studijski album Viktora Vidovića Krasna zemlja, u izdanju tvrtke Aquarius records, inspiriran je ljubavlju prema Istri, gostoljubivošću njenih mještana, ljepotom prirode i povrh svega osobitostima i upečatljivošću izvorne istarske glazbe. Nosač zvuka u pojedinim skladbama udružuje kreativne i interpretativne snage sestre i brata, Ane i Viktora Vidovića, a glazba je nastala tijekom ljeta 2007. kroz njihovo druženje sa skladateljima i idejnim začetnikom projekta, profesorom Karlom Kumpareom. Istarski skladatelji Nello Milotti, Elda i Bruno Krajcar, Branko Okmaca, Branka i Milan Grakalić, Đeni Dekleva–Radaković i Massimo Brajković autori su skladbi nadahnutih upravo idejom o snimanju ovoga nosača zvuka. Sva djela s albuma višestruko su izvedena prije početka snimanja na brojnim koncertima, čime se izbrusila konačna interpretacija zabilježena na nosaču zvuka. Autor glazbenih aranžmana je Viktor Vidović, a produkciju zajednički potpisuju Ana i Viktor Vidović.

(B.P.K.)

TRIO ORLANDO PRAIZVEO SKLADBU SEKVENCE I OSTINATI VJEKOSLAVA NJEŽIĆA

C

iklus u Zlatnoj dvorani Hrvatskog instituta za povijest naš ugledni komorni sastav Trio Orlando zaključio je 17. studenoga koncertom s djelima Mozarta, Piazzolle i Beethovena, a posebno mjesto na programu pripalo je praizvedbi skladbe Sekvence i ostinati Vjekoslava Nježića. Nakon Frane Đurovića i Krešimira Seletkovića, Vjekoslav Nježić je treći hrvatski skladatelj mlađe generacije koji je svoju skladbu, dovršenu u listopadu ove godine, posvetio pijanistu Vladimiru Krpanu, violinistu Tonku Niniću i violončelistu Andreju Petraču. Naslovivši skladbu Sekvence i ostinati, Nježić upućuje na skladateljske postupke kojima je započeo proces skladanja. Ta jednostavačna skladba oslobođena vremenskih okvira razvija se kroz kontrapunktske tehnike i razradu motiva koji nagovještavaju samu temu. Prema riječima skladatelja, takav razvoj ukazuje na to da je skladba možda imala svoju namjeru, svoj predodređeni put razvoja mimo skladatelja koji ju je samo opsluživao. (B.P.K.)

GOSTOVANJE ANĐELKA KRPANA I NADE MAJNARIĆ U LJUBLJANI

V

iolinist Anđelko Krpan i pijanistica Nada Majnarić održali su 5. studenoga cjelovečernji koncert u Viteškoj dvorani na Križankama u Ljubljani u sklopu Festivala komorne glazbe Spectrum. Na programu su bila djela hrvatskih skladatelja i to Tri kompozicije za violinu i klavir, op. 28 Božidara Kunca, Tri capriccia za violinu i klavir Stanka Horvata, O mejah ki so ostal... za violinu i klavir Nenada Firšta te Fantazija za violinu i klavir Borisa Papandopula, koje je publika prihvatila s oduševljenjem, izmamivši i dva dodatka. (B.P.K.)

NATJEČAJ ZA SKLADBU NADAHNUTU PASIONSKIM SADRŽAJEM Pasionska baština, Zagreb raspisuje Natječaj za skladbu nadahnutu pasionskim sadržajima, koja može biti pisana za komorni sastav, komorni orkestar, simfonijski orkestar, zbor te za sola, zbor i orkestar, čiji sastav (orkestar) ne smije prelaziti pedeset izvođača. Skladba ne može trajati manje od 15 minuta. Ocjenjivački sud Pasionske baštine objavit će rezultate Natječaja do 1. travnja 2009. dodjeljujući prvu, drugu i treću nagradu. Novčane nagrade koje dodjeljuje Pasionska baština sponzorira Gradska skupština Grada Zagreba.

Skladbe se moraju predati preporučenom pošiljkom ili osobno do 1. ožujka 2009. godine na adresu: Pasionska baština, Barutanski breg 20, 10 000 Zagreb (tel. 2421–537, mob. 091/526–5364).

Ponovno u klubu Stereo uslijedio je 7. studenoga zajednički dugo očekivani nastup grupa Ogledala i Grad. Zanimljivost koncerta je da su oba sastava predstavila nove pjesme koje će ugledati svjetlo dana tek iza Nove godine na zasebnim nosačima zvuka. Ogledala su prestala s radom krajem 80–ih, dok je Grad održao kontinuitet od samog osnivanja 1985. te su do sada objavili šest albuma. Posljednji koncert u Stereu 28. studenoga održala je grupa Grč, koja je tim koncertom predstavila svoj prvi album nakon 26 godina kontinuiranog demo statusa. Završni događaj obilježavanja trideset godina riječkog novog vala održan je 5. prosinca na riječkom Korzu u suradnji s Gradom Rijeka, nastupima mladih riječkih grupa. Ovakav koncept projekta Rijeka zove! svojom općom idejom i spajanjem različitih generacija riječkih sastava na najbolji su način ilustrirali konstantnu uzbudljivost, dinamičnost i hrabrost, kako scene, tako i grada koji živi na svoj način, drugačije, hrabrije i žešće od drugih.

Jedino što budućnost treba donijeti je još više prostora za riječku energiju i još jači vjetar u leđa, a ako je suditi po dobrom mirisu bure — to će se i dogoditi.

PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI PRIKAZI

Hr vats ki jaz z interpreti i s kladatelji predsta vili su se na mnogobrojnim jesens kim jaz z festivalima, a zabilje ili su i vrijedne me unarodne us pjehe

Iznimna aktivnost hrvatskih jazzista Piše: Vera Lončar

Z

agrebačka jazz jesen započela je 25. rujna New Zagreb Jazz Meetingom, manifestacijom održanom na južnoj obali Save koju su organizirali Međunarodni centar za usluge u kulturi (MCUK) i Hrvatski jazz klub. U Maloj dvorani MCUK–a susret jazzista započeli su The Cool Jazz Duo i Kvartet Denisa Razumovića Razza.

The Cool Jazz Duo — Veljko Glodić, klasični pijanist koji se intenzivno bavi jazzom, i Saša Nestorović, cijenjeni saksofonist, glazbenik bogate karijere u svim žanrovima, u zahtjevnoj formaciji melodijskog (saksofon) i harmonijskog instrumenta (u ovom prostoru pianino), oduševio je publiku izvedbama Glodićevih skladbi La boit du jazz, Sanja’s Dance, Hanged Man, Holly Lady i Balkan Blues.

Stati pred dobro raspoloženu i sada već publiku velikih očekivanja, bio je izazov u drugom dijelu večeri na koji je uspješno odgovorio Kvartet Denisa Razumovića Razza. Uz alt saksofonista Razumovića nastupili su gitarist Spartako Črnjarić, kontrabasist Damjan Grbac i bubnjar Tonči Grabušić. Uz standarde, izveli su i Razumovićeve skladbe Razz Ritam, Mr. Pumpman i In Umbra, opravdavši status jednoga od najboljih malih jazz sastava.

Triju Satelite pridružio se iskusni vrhunski jazz trubač Davor Križić, održavši zornu nastavu kako se interpretiraju jazz standardi. Veselje swinga pružili su Siščani Damir Kukuruzović & Gipsy swing. Jasna Bilušić & New Deal izveli su program sastavljen od stilski različitih skladbi, među kojima su osvježenje donijele jazzirane interpretacije pop–hitova kao Sve smo mogli mi Jadranke Stojaković i Madonnina hita Like a Virgin. Večer Davida Gazarova ima svoje jedinstveno obilježje. Ovaj vrhunski pijanist svira »po željama«, ali tada budite spremni naučiti istinsko značenje improvizacije u jazzu jer ćete kroz njih biti uvučeni u svijet klasičarskog romantizma i impresionizma i vraćeni natrag. U programu Jazz iz back! predstavili su se polaznici ljetne jazz škole Grožnjan 2008. Uz »stare« polaznike, 15. godišnjeg slovenskog vibrafonista Vida Jamnika, imena koja valja zapamtiti jesu ona vibrafonista Matica Črešnika i klavirista Grege Ftičara. Autorskom skladbom Boška Petrovića With Pain I Was Born u izvedbi njegova trija (Petrović, Mario Mavrin, Primož Grašič)

Profesori i u enici Od 3. do 16. listopada poklonici jazza svoje su trajno boravište zamijenili za adresu B. P. Cluba, Teslina 7, na kojoj je održan 11. Hrvatski jazz sabor. Svojim su ga Big band HRT–a, Antun Tomislav Šaban i Jon Faddis nastupom otvorili započeo je najbolji koncert 11. Jazz sab»profesori« predstavivši postignuća s ora. Petrovićeve su skladbe i danas jedtek završenog međunarodnog projekta nako moderne i svježe, što je potvrđivala Jazz Ex Tempore, održanog po četvrti svaka iduća izvedena. Posljednje večeri put u Opatiji. Uz multiinstrumentalnastupio je Denis Razumović Razz sa ista Elvisa Stanića nastupili su finska svojim Quartetom, predstavljajući album harmonikašica Johanna Juhola, britanIn Umbra izvedbama autorskih skladbi. ska pijanistica Andrea Vicari, Hristo Yotsov, izuzetan bubnjar koji dolazi iz Bugarske te nizozemski kontrabasist Dedi evi uspjesi Rico De Jeer, izvodeći naizmjence Matija Dedić je duetom s Majom Vučić autorske skladbe ponikle u vlastitoj na Hrvatskom jazz saboru obilježio 15. tradiciji s onima multikulturalnim ex godišnjicu prvog nastupa u B. P.–ju. tempore. Vjerni posjetitelji mogli su Odabir Trija Matije Dedića, u kojemu usporediti izvedbu Stanićeve skladbe uz njega sviraju kontrabasist Mladen Kisha u interpretaciji Elvis Stanić Baraković i bubnjar Borna Šercar, kao Group s onom u postavi s početka predstavnika »manje« formalnog di»sabiranja«. Uz Stanićeve autorske jela hrvatske glazbe u okviru Festivala skladbe predstavljeno je i nekoliko hrvatske glazbe u Berlinu, pokazao skladbi koje čine dio materijala s up- se punim pogotkom. Nastupom ravo završenoga CD–a Branimira u poznatom b–flat Jazzclubu 3. listoGazdika. Greenhouse Jazz Band os- pada hrvatski su jazzisti kao najbolji vojio je publiku izvedbama standarda ambasadori započeli pregovore o idućem jazza, bluesa, ali i rocka. Hot Club Za- nastupu naših jazz glazbenika u istom greb iskazao je umijeće i radost sviranja prostoru. Dedić je s međunarodnim u gipsy swing izvedbama koje su se triom uspješno nastupio i na Vip Zagreb kretale od klasičnih hot–club standarda Festivalu te je, nekoliko dana kasnije, s do Šokačkog poskakanca, Matešićeve čuvenim američkim jazzistima, kontraobrade hrvatske narodne skladbe. basistom Larryjem Grenadierom i bubOsječki Argus Quartet odsvirao je niz njarom Jeffom Ballardom, snimio glazbu jazz standarda u ravničarskoj maniri, a za svoj novi album. Svaki od tih nastupa članovi Seaside Quarteta prenijeli su bio je obilježen Dedićevim skladbama. vlastitu radost muziciranja na publiku.

Šaban susre e Dizzyja Koncertom Celebrating Dizzy Gillespie Big banda HRT–a pod dirigentskom palicom Antuna Tomislava Šabana i s gostujućim virtuozom, trubačem Jonom Fadisom, čuvarom Dizzyjeve ostavštine, 21. su listopada započeli 18. Međunarodni dani jazza u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja i Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Tijekom koncerta smjenjivale su se Šabanove skladbe Maestaral, La Vienna — Miami Conexion, balada En Passant i Happy Birthday D, s onima sâmoga Dizzyja i ostalih jazz autora. Ovaj izbor skladbi omogućio je publici jedinstveno iskustvo upoznavanja sa svakim članom Big banda u ulozi uspješnih solista predvođenih poticajnim virtuozom, trubačem Jonom Fadisom.

Prvi dio druge večeri protekao je u obiteljskoj atmosferi proslave 85. rođendana Aleksandra Bubanovića. Čestitke su mu s pozornice uputili Old Star Band s gostujućim vokalistom Stjepanom Đimijem Stanićem te Hot Club Zagreb.

Do kraja Međunarodnih dana jazza na-

DAVOR HRVOJ

Najpoznatiji liburnijski jazz glazbenik i osvajač niza Porina Elvis Stanić, nastupio je sa svojim sastavom u klubu Palach 24. listopada te tom prilikom snimio materijal za svoj prvi živi koncertni album. Očito je ova godina za lokalne glazbenike iznimno povoljno ocijenjena za realizaciju ovakvih, donedavno egzotičnih proizvoda.

PRIKAZI

Serija koncerata nastavila se 17. listopada u klubu Stereo, nastupom mlade perspektivne riječke grupe Morso, čiji se odlično primljeni album Izlog našao u Dallasovoj distribuciji početkom ovoga ljeta.

PRIKAZI

Projekt Rijeka zove! u organizaciji Svida predstavlja ne samo podsjećanje, nego i naglasak da on u Rijeci živi punim žarom i da danas, svojim novim pothvatima, zrcali gradsku kulturnu scenu te da predstavlja i ponovno svidovsko upiranje prstom u riječku beskompromisnu priču. Prvi u seriji koncerata u projektu Rijeka zove!, nastup grupe Fit, održan 3. listopada u prepunom Stereu, potvrdio je ne samo da Fitovci još uvijek znaju zapaliti publiku, nego i da publika dobro pamti i zna njihov ritam.

Fit je tada snimio svoj prvi živi tonski zapis na kojemu će biti svi hitovi njihove karijere. Belfast Food je 16. listopada na Nini 2 predstavio svoj novi album, objavljen prije nekoliko mjeseci kroz zajedničku suradnju Dallas Recordsa i Novog lista. Riječ je od dvostrukom albumu koji donosi audio i videozapis nastupa Belfast Fooda u zagrebačkoj Tvornici.

PRIKAZI

Svid radio, koji se pojavio nešto kasnije, od prvih je dana bio medij u kojem je riječki rock i cijela progresivna gradska scena pronašla frekvenciju kojom će odašiljati taj specifični zvuk.

PRIKAZI

U 2008. obilježavamo 30. obljetnicu toga prodora, upijanja i transformacije novovalnog zvuka koji je pronašao upravo Rijeku i koji je Rijeka progutala dopustivši da postane apsolutno njezin sastavni dio.

PRIKAZI

Upravo se 1978. godina i nastup Parafa u dvorani Zajednice Talijana Circolo uzima kao taj magični povijesni okidač; točnije, taj koncert predstavlja prvi službeni (prijavljeni) punk koncert u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji.

PRIKAZI

P

rije trideset godina Rijeka je među prvim gradovima bivše države uhvatila signale novovalnog zvuka Londona i New Yorka. Taj će zvuk snažno obilježiti razdoblje koje je uslijedilo i koje traje do danas. Štoviše, ta će se riječka progresivnost u prihvaćanju novog, jakog i žestokog razviti u prepoznatljivu odrednicu riječkog načina života, pa će Rijeku ostatak tadašnje države (a kasnije i nova država) često prepoznavati kao neobuzdanu, buntovnu i šokantnu. Te su odrednice, proizašle ponajprije iz prepoznatljive riječke glazbene scene, postale nešto sa čime se i danas poistovjećujemo i što smo prihvatili kao dio identiteta.

PRIKAZI

OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE

RIJEKA ZOVE — SLAVLJE ROCKA

BROJ 153/154, PROSINAC 2008.

PRIKAZI

OBLJETNICE

Piše: Vlado Simcich Vava

OBLJETNICE

Obilje a vanje 30. obljetnice rije kog novog vala

OBLJETNICE

12

stupili su Jon Fadis Quartet, Jure Punkl New York Connection, sastav DJABE, Martin Reiter s brazilskom vokalisticom Anom Paulom Da Silva te Trio Roditi – Ignatzek– Rasinfosse.

Treba li slušati Weberna kako biste shvatili Ro i a ili slušati Ro i a kako biste zavoljeli Weberna?

Ukoliko ste prisustvovali koncertu održanom 11. studenoga 2008. u Centru za kulturu Trešnjevka, u najmanju ruku dogodilo vam se ovo potonje. Renato Rožić Groove Consort — Renato Rožić (skladatelj, umjetnički voditelj, gitara), Saša Nestorović (sopran i tenor saksofon), Jan von Klewitz (alt saksofon), Davor Križić (truba), Matija Dedić (klavir), Goran Delač (bas gitara), Kruno Levačić (bubnjevi) i Karlo Dasović (gramofoni, scratch) — predstavio je dio novog Rožićeva autorskog materijala Black & White, kojim je u okviru Festivala hrvatske glazbe u Beču iz jazz kluba Porgy&Bess krenuo u osvajanje Beča, a potom i šire. Ako je prvi dio koncerta bio posvećen bijelom glazbeniku Antonu von Webernu, nakon drugog dijela posvećenoga »crnim« glazbenicima najprirodnije bi bilo reći: »Once you go... Renato Rožić Groove Consort you never go back.«

13

Razgovor s Dra enom Buhinom, inicijatorom s nimanja C D – a pos ve enog Damiru Di i u

Poštovanje naslije a Razgovarao: Davor Hrvoj

zvuka i to je zapravo bio začetak.

ZAMP

ZAMP

ZAMP

ZAMP

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

Pret r a ž iv a njem po internetu došao sam do slabih rezultata. Dič se pojavljuje samo na onim mjestima gdje se spominju albumi u kojima je sudjelovao te u nekoliko intervjua. Za početak sam na MySpace otvorio stranicu Tribute, gdje sam stavio biografiju, fotografije i neke njegove skladbe.

Nedugo zatim javili su mi se razni ljubitelji njegove glazbe, ali i glazbenici s kojima je surađivao poput Tootsa Thielemansa, Csabe Desea, Alvina Queena, Martina Drewa i drugih.

Od mnogo poruka i komentara koje su stigle izdvojio bih jednu: Zahvaljujem na pozivu i prilici da se pridružim Dičićevoj myspace stranici.

Bili smo prijatelji mnogo prije nego što je pokrenut internet i MySpace. Njegovo glazbeno naslijeđe bilo je dio mog života uključujući mnoge susrete i suradnje. Hvala svima koji sudjeluju u ovom projektu. Uz srdačne pozdrave iz Stockholma, Davor Kajfeš.

DAVOR HRVOJ

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

Na koji ste ga način realizirali?

Damir Dičić

P

rerano preminuli velikan hrvatskoga jazza, gitarist, skladatelj i aranžer Damir Dičić, 2008. godine proslavio bi svoj 70. rođendan. Na inicijativu izvršnog tajnika Hrvatske glazbene unije (HGU) Dražena Buhina, tim je povodom objavljen kompaktni disk Respect, s Dičićevim skladbama u izvedbama gitarista raznih glazbenih žanrova. U razgovoru za novine Cantus, Buhin govori o zamisli i realizaciji albuma.

Kako ste pokrenuli akciju snimanja CD–a?

Ideja se javila logično. Radio sam i družio se s Dičem nakon što je bio izabran za predsjednika HGU–a. Već 2006., samo godinu dana nakon njegove smrti, pomislio sam kako bi bilo iznimno važno na neki način obilježiti njegovo djelo. Do konkretne realizacije prošle su, nažalost, daljnje dvije godine od dobivanja pozitivnog odgovora Ministarstva kulture i Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreba, koji su dali potporu mome zahtjevu za realizaciju jednog tribute izdanja. Uz mene, kao autora i izvršnog producenta izdanja te HGU–a, kao nositelja cijelog projekta, u realizaciju se uključila i Croatia Records koja je izdavač izdanja Respect — Tribute to Damir Dičić.

Gitaristi svih glazbenih žanrova odali su mu počast 23. travnja u sklopu 18. Proljetne revije jazza, što se u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja i Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog održala u Maloj dvorani V. Lisinskog. Dio tih kolega koncertno je izvodio Dičićeve skladbe, koje su se, kao studijske snimke, sve našle i na ovom nosaču

HDS ZAMP KOLEKTIVNO OSTVARUJE I NOVINARSKA AUTORSKA PRAVA

Usporedo s tim internetskim projektom, počelo je i kontaktiranje s glazbenicima slanjem poziva gitaristima te telefonskim kontaktima i pojašnjavanjem o kakvom je projektu riječ.

Kako ste odabrali glazbenike koji izvode Dičićeva djela?

Bilo mi je važno da su gitaristi članovi HGU–a, budući da je to projekt koji smo mi pokrenuli, a zatim i da su dobitnici nekih od strukovnih nagrada (Porin, Status). Instrumentalisti–gitaristi nisu birani isključivo iz područja jazza. Želio sam pružiti širi pristup u obradama Dičićevih djela, tako da su u izvedbama primjetni utjecaji raznih glazbenih stilova: blues, fusion, soul, rock i country, ovisno o tome kako je koji od glazbenika doživio pojedinu Dičićevu skladbu. To je bit ovog izdanja, jer čemu raditi još jedan tipičan jazz album. Namjera mi je da nove generacije otkriju Diča kao skladatelja i to se iznimno dobro vidi na izdanju, gdje neke njegove pjesme zvuče posebno zanimljivo u novim, možda i neočekivanim aranžmanima.

Kako su prihvatili tu zamisao?

Reagirali su odlično. Prvotni popis izvođača kojima je ponuđeno sudjelovanje u realizaciji CD–a

D

ruštvo za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP) i Hrvatsko društvo skladatelja (HDS) potpisali su ugovor o poslovnoj suradnji u ostvarivanju i zaštiti novinarskih autorskih prava. Suradnja se prvenstveno odnosi na kolektivno ostvarivanje novinarskih autorskih prava kod korištenja novinarskih djela od strane takozvanih press–cut agencija, internetskih portala i slično. Naime, sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja te svakoga drugog od toga isključiti, ako zakonom nije drukčije određeno. Ovo pravo, kad je riječ o novinarskim pravima, obuhvaća pravo reproduciranja (pravo umnožavanja), pravo distribucije (pravo stavljanja u promet) i pravo priopćavanja autorskog djela

bio je mnogo širi, ali dio njih se, zbog vlastitih obveza, nažalost, nije mogao uključiti u projekt, dok se dio nije uspio pronaći u pjesmi i izraziti je na svoj najbolji način. Prvi, širi popis brojio je 22 gitarista koja sam kontaktirao, dok su na ovom izdanju prisutni Elvis Stanić, Mario Igrec, Bruno Kovačić, Elvis Penava, Nebojša Buhin Nebo, Ivan Kapec, Luka Udjbinac, Darko Jurković Charlie, Eduard Jimmy Matešić, Mate Matišić, Dalibor Matošević Pipo i Zoran Jaeger Jex. Posebno mi je drago da je želju za sudjelovanjem u projektu izrazio gitarist i skladatelj Ratko Zjača, koji godinama živi i djeluje u Nizozemskoj. Na CD–u je njegova skladba koju je posvetio Dičiću, a snimio ju je s međunarodnom postavom u kojoj sviraju njegov stalni suradnik saksofonist Stanislav Mitrović te čuveni američki jazzisti, kontrabasist John Patitucci i bubnjar Al Foster. Uvrštene su i dvije vokalne izvedbe koje su predstavile Gordana Kovačić uz Matu Matišića i Franciska Fis uz Ivan Kapec Trio. Osim spomenutih gitarista i pjevačica, na snimanjima su sudjelovali i Saša Nestorović, Nenad Jura Vrandečić i Borna Šercar iz Zagreb Jazz Portraita, Luka Veselinović i Marko Matošević iz Labyrintha te Kristian Terzić, Matej Deronjić, Alen Svetopetrić, Goran Rukavina, Janko Novoselić, Tihomir Hojsak, Marko Lazarić, Vjekoslav Magdalenić, Goran Delač, Henry Radanović, Marco Quarantotto, Miha Vlah i Siniša Banović. Svatko od njih — u suradnji s gitaristima koji su zamišljeni kao nositelji projekta — dali su svoj doprinos u izvedbama Dičićevih skladbi, na čemu im zahvaljujem.

Kako su odabrali skladbe?

Neki izvođači, poput Elvisa Stanića, Zagreb Jazz Portrait, Nebojše Buhina ili Zorana Jaegera, odmah su znali koju pjesmu žele snimiti.

Neki su dobili na izbor nekoliko skladbi koje sam im snimio po svom nahođenju, a ovisno o njihovoj glazbenoj orijentaciji te su izabrali onu koja im najviše odgovara. Bilo je dobro jer nije bilo preklapanja — nemamo dvije iste skladbe.

Osim toga, Dič je skladatelj s jako velikim opusom, tako da stvarno nije bilo teško odabrati. Uz skladbe i glazbu moram napomenuti i grafičko oblikovanje, koje je izvrsno napravila tvrtka Raknić dizajn iz Bjelovara.

Kako gledate na važnost Damira Dičića kao skladatelja?

Važnost Diča kao skladatelja starije generacije poznaju, a mlađe tek počinju otkrivati. Vjerujem da će i ovo izdanje pomoći u tom vrednovanju.

Birajući skladbe i preslušavajući ih, nailazio sam na prekrasne izvedbe, a nakon toga su me oduševili i novi aranžmani i glazbeni pristupi izvođača na ovom izdanju. Od Dičićeve supruge Waltraud, koja je od početka upoznata s projektom, dobio sam na posudbu njegovu arhivu, koju je vrlo brižno sakupljao, tako da i kroz taj materijal, koji ću pripremiti za web stranicu, vidim koliko je u to vrijeme velik bio i B. P. Convention te cijela generacija glazbenika, počevši od toga na kojim mjestima i s kojim imenima su nastupali. Nadam se da ćemo i iduće godine na neki drugi način obilježiti njegovo djelo i rad kako ne bi bilo zaboravljeno.

javnosti. Drugim riječima, sve one pravne ili fizičke osobe koje već objavljena novinarska autorska djela iskorištavaju na način da ih umnožavaju, distribuiraju ili priopćavaju javnosti, dužne su pribaviti odobrenje autora, odnosno udruge koja ih okuplja i platiti određenu naknadu.

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

RAZGOVORI

RAZGOVORI

BROJ 153/154, PROSINAC 2008.

CD izlog Davora Hrvoja

Razni izvo a i

Respect — Tribute to Damir Dičić Hr vats ka glaz bena unija/ C roatia Records od okriljem Hrvatske glazbene unije okupili su se gitaristi koji djeluju u različitim stilskim žanrovima kako bi odali počast prije tri godine preminulom jazz gitaristu, skladatelju, aranžeru, glazbenom pedagogu i vođi orkestra Damiru Dičiću.

Kompaktnim diskom s njihovim izvedbama Dičićevih skladbi obilježena je 70. obljetnica rođenja jednog od najznačajnijih hrvatskih jazz glazbenika.

P

Trajna vrijednost Dičićevih djela očituje se u izvedbama glazbenika koji su s njim surađivali ili bili njegovi učenici te onih koji su se tek divili njegovim djelima, ali i u prilagodljivosti raznim stilovima. Naime, osim jazzista, na album su uvrštene i izvedbe pop, rock, bossa nova i funk glazbenika. Svi su Dičićevim skladbama pristupili na osoban način predstavivši ih u posve novom svjetlu, potpuno drukčijem od onih koje znamo iz autorovih verzija.

Elvis Stanić snimio je Hotel Cactus, Zagreb Jazz Portrait, s gitaristom Mariom Igrecom, Hot Line, Elvis Penava Trio Tender Touch, Nebojša Buhin Nebo What A Little Walse Can Do, Ivan Kapec, s pjevačicom Franciskom Fis, Sedam dana nedeljno, Darko Jurković Charlie Prof. Guberina Jazz House, Luka Udjbinac City Bossa, Mate Matišić, s pjevačicom Gogom Kovačić, Guess What Happened, Labyrinth, s gitaristom Daliborom Matoševićem Pipom, Adieu, Jimmy Matešić Blues For Me And You, Bruno Kovačić Pablo’s Mood, a Zoran Jaeger Jex 12 ludih apostola.

Album zaključuje međunarodni kvartet našeg gitarista i skladatelja Ratka Zjače koji godinama živi i djeluje u Nizozemskoj. Uz stalnog suradnika Stanislava Mitrovića te slavne američke jazziste, kontrabasista Johna Patituccija i Alla Fostera, snimio je vlastitu skladbu The 5th Room, koju je posvetio Damiru Dičiću.

Osim što je odigralo značajnu ulogu u predstavljanju i očuvanju Dičićeva djela, ovo je izdanje potaknulo pitanje zašto naši jazzisti, i ne samo jazzisti, češće ne sviraju i ne snimaju skladbe hrvatskih autora koji djeluju na polju jazz glazbe. Osim Dičića i drugi su svojim autorskim radom dali doprinos hrvatskom jazz stvaralaštvu, primjerice Boško Petrović, Miljenko Prohaska, Davor Kajfeš, Silvije Glojnarić, Ladislav Fidri, Zlatko Kružić, Tomica Simović i mnogi drugi, ali i sve brojniji glazbenici novog naraštaja. Mnoge od tih skladbi zaslužuju postati hrvatskim jazz standardima, kao što bi, nakon ovog izdanja, to mogla postati i neka od Dičićevih djela.

nih ciljeva DZNAP–a jest organizacija kolektivne zaštite novinarskih autorskih prava u slučaju njihova iskorištavanja od strane trećih pravnih ili fizičkih osoba.

DZNAP će, u suradnji s HDS ZAMP–om, davati odobrenja za korištenje autorskih djela, prikupljati i raspodijeliti autorske naknade te voditi sudske, upravne i druge postupke neophodne za zaštitu autorskih novinarskih prava.

Hrvatsko društvo skladatelja i njegova stručna služba ZAMP, kao najstarija udruga u zemlji koja se bavi kolektivnim ostvarivanjem prava te udruga koja uz stručan i kvalitetan kadar uživa i povjerenje mnoštva hrvatskih i inozemnih partnera, spremno je pružila svoju potporu i suradnju Društvu za zaštitu novinarskih autorskih prava.

Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava potkraj 2007. godine osnovala je grupa novinara iz Splita i Zagreba s ciljem zaštite novinarskih autorskih prava prema uzoru na zaštitu autorskih prava glazbenika i ostalih autora. Jedan od osnov-

Društva vjeruju da će ova suradnja, na obostrano zadovoljstvo, biti dugotrajna i uspješna te da će pridonijeti jačanju opće svijesti o vrijednosti i važnosti autorskih prava kao temelja i pokretača društvenog razvoja. (M.F.J.)

14

BILE SU TO DOBRE GODINE Piše: Bojan Mušćet ack katalog Croatia Recordsa, odnosno negdašnjeg Jugotona, danas se na CD–ovima rekapitulira kroz kompilacije pojedinih izvođača raspoređene na serijale: Gold, Platinum i Ultimate Collection. Paralelno s njima funkcionira i podetiketa Perfekt Music koju vodi Siniša Škarica.

Ona zahvaća široki raspon izvođača i usredotočuje se na određena glazbena razdoblja, što je redovito popraćeno vrsnim bilješkama autora.

B

Takva je i kolekcija Zvuk šezdesetih, nesumnjivo najvažnije ovogodišnje izdanje u kategoriji popularne glazbe. Na šest dvostrukih CD–ova nalaze se kronološki poredane 323 melodije, što čini gotovo 16 sati glazbe. Između opatijskoga premijernog nastupa Vice Vukova s Mirno teku rijeke, zabilježenoga krajem 1959., i požeške Pjevat će Slavonija istog izvođača iz ljeta 1969., poredani su radijski šlageri, pop–hitovi iz juke boxa, zlatne ploče yu–diskografije, dalmatinski i meksički crossoveri, svjetske twist i rock uspješnice, električarski i beat prvijenci, prepjevane sanremske kancone i francuske šansone te laureati najvažnijih festivala ovoga podneblja: Zagreba, Opatije, Splita, Krapine, Vašeg šlagera sezone, Slovenskih popevki i drugih.

Izvrsne pjesme koje se nalaze u kolekciji odražavaju duh vremena za koji vjerujemo da je bolja prošlost.

Siniša Škarica ističe: »Glazba je tijekom šezdesetih mijenjala svijet više nego u bilo kojem desetljeću prije ili poslije. Pojavom rocka kao autentičnog izraza mladih kojim se prvi put ustanovljuje i kultura mladih uopće, o kojoj establišment — politički i ekonomski — počinje ozbiljno voditi računa, pa i zavisiti, daje snagu i oružje mladim umjetnicima da utječu na svijet oko sebe i, naravno, mijenjaju ga. Poslije Presleya i Beatlesa, pa Stonesa i Dylana, više ništa nije bilo kao prije! A nama je ta ista glazba pomogla da u svojevrsnoj globalizaciji, koja je eto počela na prijelazu iz 50–ih u 60–e, sudjelujemo od samog početka i otkrijemo ostatku svijeta, ponekima s malim kašnjenjem, da se ipak nalazimo, odnosno da smo se nalazili s ove strane tzv. željezne zavjese! Danas lišena te prevratničke uloge, glazba naprosto održava svoju poziciju jednog od rukavaca suvremene pop–kulture s naznakama svojevrsne kreativne recesije kako kod nas, tako i u svijetu.« Srećom, ovako kvalitetna izdanja podsjećaju nas na zlatno doba kad je kreativna recesija bila samo oksimoron.

CD IZLOG

Osim pojedinačnih izdanja poput Zvuka osamdesetih, objavljen je i box–set sa šest dvostrukih CD– ova. I dok je Zvuk osamdesetih bio podijeljen na dva box–seta s po pet diskova na »pop–rock« i »zabavnu« glazbu, ovdje to nije slučaj. Razlog djelomično leži u stilskoj kompaktnosti glazbe toga doba. No, kako naglašava Škarica, premda su brojni coveri bili rokerske provenijencije, »pravi rokeri« su prije svega bili u manjini da bi se u ravnopravnom omje-

Jedna od karakteristika ove kolekcije jest činjenica da prepjevi čine nešto više od polovice kolekcije, pri čemu je Siniša Škarica bio protekcionistički raspoložen prema domaćem repertoaru. Taj fenomen ovako objašnjava: »Tijekom šezdesetih, kao prelazak prema definitivno prihvaćenoj longplejci, glavnim diskografskim proizvodom, bio je singl sa četiri pjesme, tzv. EP (extended play). Najčešći odnos domaće autorske pjesme i prepjeva bio je 1:3! Izvođači, producenti, odnosno diskografske kuće birali su ih kao sigurnu opciju za uspjeh izdanja, imajući u vidu njihovu svjetsku popularnost s jedne strane i siromaštvo licencne ponude, tj. original s druge strane. Pritom, na neki način, bilo je to i doba učenja pop–pjesme. Kako se bližio kraj desetljeća, uočit ćemo i sve manju potrebu za coverima. Festivali su već predstavljali jaku garnituru domaćih snaga, a i svjetske uspješnice sve više su dolazile u izvornim verzijama. U tom smislu potreba za prepjevima gotovo je izgubila smisao.«

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

C D kolekcija Zvuk šezdesetih

CD IZLOG

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

Škarica o nastanku kompilacije kaže: »Ovu kolekciju sam pripremao odmah poslije Zvuka osamdesetih, a nešto prije Kronologije. Dakle, od 1997. do 2000. Kronologija je zbirka od deset CD–ova sa zvijezdama šezdesetih u kojoj su trebali dobiti mjesto njih 25, čija je diskografija značajno obilježila to desetljeće. Zapravo, Zvuk šezdesetih pretvorio se u Kronologiju, a nastavak Kronologije je sada ustupio mjesto Zvuku šezdesetih.«

Siniša Škarica

na njegovim skladbama Prof. Guberina Jazz House u izvedbi s basistom Mariom Mavrinom i Blues For Me And You s triom.

Na drugi disk uvršteni su jazzisti mlađeg i srednjeg naraštaja: Elvis Stanić u izvedbi vlastite skladbe Terra Sacra, Matija Dedić također u vlastitoj December te Neven Frangeš u izvedbi standarda Manha da Carnaval.

Razni izvo a i

Evergreen Collection — Jazz C roatia Records izdanju Evergreen Collection, tvrtka Croatia Records objavila je dvostruki kompilacijski kompaktni disk sa snimkama hrvatskih jazz glazbenika. Izdanje obuhvaća razdoblje od 1957. do 2002., a donosi izvedbe standarda te u većem dijelu skladbe hrvatskih autora. Ovo izdanje, vrijedan doprinos dokumentiranju hrvatskog jazz stvaralaštva na skladateljskom i interpretativnom području, svojevrsna je nadopuna snimaka zabilježenih na ploči Jazz u Hrvatskoj na nosačima zvuka 1938. — 1960. Na toj ploči, ujedno i posljednjoj vinilnoj ploči objavljenoj u nas, obrađeno je manje poznato, rano razdoblje hrvatskog jazza s raritetnim snimkama.

Hoće li ovaj dvostruki CD zapaliti iskru za početak sustavnijeg dokumentiranja hrvatskoga jazz stvaralaštva?

Sudeći prema zabilježenima, ali dosad neobjavljenim snimkama renomiranih jazzista — izvođača i skladatelja — vrijedilo bi uložiti napore u sistematiziranje i objavljivanje tih snimaka.

U

Jedina ponovljena izvedba jest Pozdrav Gani Mihajla Schwartza u izvedbi trija ovoga klavirista, a od sastava uvrštenih i na ploču zastupljeni su jedino Plesni orkestar RTV Zagreb i Kvartet Borisa Frančiškovića, no u ovom slučaju pojačan tenor saksofonistom Ozrenom Depolom te u drugoj izvedbi ventil trombonistom Ićom Kelemenom.

Miljenko Prohaska zastupljen je najpoznatijom skladbom hrvatskoga jazza, Intimom, u izvedbi Plesnog orkestra RTV Zagreb, koji je godinama vodio.

S istim orkestrom Prohaska je snimio i skladbu Anabella Silvija Glojnarića, također dugogodišnjega vođe Orkestra, sada Big Banda HRT–a, u izvedbi u kojoj im se pridružio slavni američki saksofonist Johnny Griffin.

Najzastupljeniji glazbenik na kompaktnom disku jest skladatelj i vibrafonist Boško Petrović ne samo kao vođa skupina, nego i kao skladatelj. Posebno mjesto zauzimaju izvedbe Zagrebačkog jazz kvarteta (ZJK), najznačajnije skupine u povijesti hrvatskoga jazza, u kojima uz Petrovića sviraju klavirist Davor Kajfeš, kontrabasist Miljenko Prohaska i bubnjar Silvije Glojnarić.

ZJK je zastupljen izvedbama Kajfešove skladbe Eftertanke te Petrovićeve Afternoon Walk, u kojoj im se pridružio čuveni klavirist John Lewis. Uz razne skupine koje je vodio, od B. P. Convention i B. P. Convention Big Banda, preko B. P. Jazz seksteta i Boško Petrović & Damir Dičić Big Banda do prigodnih festivalskih skupina, dua s Nevenom Frangešom i Boško Petrović Trija, Petrović je ostvario suradnju s vodećim hrvatskim jazz glazbenicima, ali i Zagrebačkim solistima, kao i uglednim svjetskim zvijezdama, među ostalima, s Artom Farmerom, Clarkom Terryjem i Erniem Wilkinsom. Nažalost, zastupljen je tek s nekoliko djela iz svog bogatog, nedovoljno vrednovanog opusa, obilježenog osebujnim skladateljskim rukopisom. Osim spomenute, to su Keka kolo, U mukama rođena, Valse For Jazz Mama, Tiffani Girl i BP Club Blues.

Osim kao član Petrovićevih skupina, gitarist i skladatelj Damir Dičić ostvario je i zapaženu samostalnu karijeru, koja je na ovom izdanju dokumentira-

Tony Lee King

The Best Of C roatia Records roj hrvatskih blues glazbenika, te posebice diskografskih izdanja na tom polju, toliko je oskudan da je objavljivanje best off izdanja gotovo senzacija. No, Tony Lee King ima dovoljno snimljenog i objavljenog materijala koji pokriva razna razdoblja i različite faze razvoja da može objaviti suvislu kompilaciju.

B

Radi se o stilski raznolikim, akustičnim i električnim izvedbama koje obuhvaćaju cjelokupnu povijest bluesa, od tradicionalnog (Robert Johnson, John Lee Hooker), preko skladbi sljedbenika crnačkih blues legendi, primjerice Erica Claptona, do suvremenijeg bluesa. Ostvario ih je u raznim postavama u kojima se izmjenjuju gitaristi Drago Vidaković, Branko Kužnar Žan, Darko Hozjan, Dražen Mišerić Mungos i Robert Vnuk, bas gitaristi Miroslav Giljanović Fix i Goran Rukavina, orguljaš Marko Križan, klavirist Goran Kovačić i bubnjari Krešo Randić, Zoran Vručinić Zok i Branko Badanjak Miško te skupina The Dragonfly.

Usporedo s obveznom blues literaturom, King je sustavno pisao skladbe koje su danas neizostavan dio njegova repertoara. Na ovo su izdanje uvrštene neke od njih: Don’t, Brandy Man (u suradnji s A. Bernardijem), There Is Nothing I Can Do, Can’t Go On, All Alone, I’ve Had Enough Now (u suradnji s A. Bernadijem) i Song For Miki (u suradnji s Darkom Hozjanom).

King ih je ostvario u razdoblju od 2000. do 2007., nakon što je napravio iskorak iz B. P. Cluba, koji je nakon dugogodišnjih lutanja i boravka u Londonu, Parizu i Münchenu krajem devedesetih postao njegovim utočištem. Njegovoj je promociji na hrvatskoj blues sceni pomogao i Boško Petrović, koji je za tvrtku Jazzette Records objavio njegov prvi hrvatski album All Alone, sa snimkama što ih je King ostvario izvan Hrvatske.

Uslijedili su albumi Live In Maremis (Memphis, 2002.) i Anytime Is The Right Time (Aquarius Records, 2005.), s kojih su uvrštene neke izvedbe. No, za istinske ljubitelje njegove glazbe ovo je izdanje više od kompilacije. Naime, dopunjeno je i nekim do sada neobjavljenim izvedbama. U svima Tony Lee King iskazuje zanos i posvećenje bluesu, a jednako je uvjerljiv kao gitarist i pjevač.

CD IZLOG

CD izlog Davora Hrvoja

ru povukla oštra crta na uvjetno »zabavnu–pop« i »pop–rock« stranu.

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

BROJ 153/154, PROSINAC 2008.

15

BROJ 153/154, PROSINAC 2008.

Live in Tvornica Dallas Records rugi live album skupine Belfast Food logično je izdanje koje, zapravo, zaokružuje njihovo pregalaštvo kroz melodije Irske i Kvarnera: na tri studijska albuma razradili su sustav kojim su vješto isprepleli irske napjeve i hrvatsko stihovlje, a sad je to sažeto live CD–om s dodatkom DVD–a.

Njihov neuobičajeni prvijenac Live in Rijeka, predstavio ih je kao reproduktivce koji mogu tradicionalne irske popijevke uvjerljivo kroatizirati (Šporki stari grad), pa nije ni čudo što im je karijera krenula upravo u tome smjeru.

Prpošni Riječani na ovom live albumu vraćaju, zapravo, pozicije koje su izgubili ne pretjerano uvjerljivim Zelenim albumom. Premda se izbor pjesama ne može smatrati najvećim hitovima, to za Belfast Food i nije toliko bitno. Na Dan sv. Patricka (17. ožujka) bend je uspio stvoriti sjajnu atmosferu, što nije očito samo na videosnimci s DVD–a, nego se prilično osjeti i na zvučnome zapisu na CD–u. Ovaj dokument stoga nije samo usputno svjedočanstvo, nego i vidljiv kamen međaš u karijeri benda.

D

Vis Lollobrigida

Moj mali svijet

Morso

Lollobrigida Inc.

Izlog

Aquarius Records

Dop/M enart

suvremenoj diskografskoj praksi nije baš čest slučaj da se glumice prihvaćaju mikrofona: na hrvatsku Barbru Streisand, Lizu Minelli, pa i Jennifer Lopez u tom ćemo smislu ipak pričekati. Ipak, pjevanjem se sporadično bavila Anja Šovagović, s malih ekrana u pjevačke vode otišla je i Antonija Šola, a nedavno je prvijenac snimila i Leonora Surian, glumica riječkog HNK–a. Glazbu i tekstove potpisuju Duško Rapotec Ute i Robert Pilepić, poznati riječki glazbenici, koji su zamislili jazzy ozračje s dozom bossa nove, a sve u maniri easy listeninga za Leonoru. Produkcija Ivana Popeskića je neujednačena, Leonorin glas prečesto se čuje nerazgovijetno. S jedne strane, očito je kako ona nema glasovni potencijal za ambiciozniji uradak, ali da je produkcija više naglasila njezin vokal, utisak bi svakako bio povoljniji. Pa, ipak, njezin album prvijenac doziva duh nekih prohujalih vremena kad su se pjevači mnogo više trudili, što je rezultiralo pjesmama za pamćenje.

U

D

Dallas Records a razliku od nekih prohujalih vremena kad je mnoštvo albuma prvijenaca instantno ulazilo u antologije jer su se bendovi kalili na koncertima i kroz demo– snimke, danas rijetko koji prvijenac barem po nekoj komponenti može izdržati test vremena.

Ipak, svako toliko pojavljuje se neki bend koji iznenadi. Tako nastupni album riječkog benda Morso zvuči kao da ga je snimio tim kojemu je ovo peti ili šesti album. Energičan i potentan pop nadgrađen gitarskom grmljavinom i sjajnom međuigrom muškoga i ženskog vokala (Ivana Bartolović i Stanislav Grdaković) vrsno je aranžiran i produciran, za što je bio zadužen Matej Zec, član benda koji paralelno svira i u Letu 3. Dvanaest pjesma ipak je previše da Morso drži napetost na visokoj razini, ali ipak gas na glazbenoj papučici ne spuštaju. Stoga je Izlog jedno od najugodnijih glazbenih iznenađenja i još jedan očit primjer kako je Rijeka i dalje rasadište zanimljivih izvođača u kategoriji rocka. Ono na čemu bi bend još trebao poraditi jest pisanje tekstova, ali u njihovu izrazu to je ipak manje bitno jer svoje ideje oni prenose energičnom i snažnom svirkom.

Majke

Massimo

Unplugged Kopito

Teotar Akvarelo Aquarius Records

D

rugi album Kopita svojim zvukom više podsjeća na Šo!Mazgoon, nego na vlastiti prvijenac. No, očito je kako zarazne kombinacije reggaea, afričkoga ju–ju musica i otočkih napjeva uspijevaju ne samo na Braču nego i na Visu, odakle potječe većina članova benda. Veličanje otočkoga načina života bez urbanih trauma (Kalono bonaca, Trešeta, Muj tovor, Jematva, Skoc u more...), a osobito bez stresova, ono je čime obiluje stihovlje albuma.

Izdanje nema onu neposrednost prvijenca, ali je očito pomnije razrađen, možda ponegdje i s određenom dozom grča, koji je u suprotnosti s glazbenim stilom. Pa, ipak, trud se isplatio.

Kopito opet ima vrlo dobar album s naglašeno ljetnom atmosferom koja odlično funkcionira i u sivim danima. Rasplesani album zacijelo sjajno funkcionira i na pozornici, a od ostatka materijala jedino odudara klapska pjesma U Marini. Posrijedi je, zapravo, a capella obrada pjesme koju u originalu izvode notorni Vatrogasci. Ovim albumom Kopito je sigurno ušlo na ono mjesto u hrvatskome pop–korpusu koje je upražnjenim ostavio Šo!Mazgoon. Stoga ne treba čuditi ako neke od ovih pjesama (kao Skoc u more) neočekivano pomrse planove favorita na top–ljestvicama.

Dancing Bear tprilike 11 godina nakon objavljivanja vrlo dobroga live albuma Život uživo, povampirene Majke vratile su se na pozornicu i snimile njegova nasljednika, ali u neuštekanoj verziji. Albumi Unplugged bili su aktualni i popularni kada su Majke snimale svoj prvi live album, a ovaj odmak od jednog desetljeća dobar je iz nekoliko razloga. Prvo, bend se u međuvremenu raspao, a pauza u kojoj je frontmen grupe Goran Bare ostvario poluuspješnu solo karijeru zacijelo ne bi pridonijela onoj važnosti i energiji koju je bend imao prije deset godina. Osim toga, i članovi benda su sazreli, pa se okretanje klasičnim rock i blues formama ne čini čudnim.

O

Drugo, povratak iz mrtvih možda je najbolje realiziran upravo formom unplugged, a ne klasičnoga koncerta uživo. Na ovaj način nudi se nešto poznato, ali ipak u drukčijem ruhu, na drukčiji način. Treće, unatoč kultu, Majke više nemaju onu poziciju koje su imale prije deset godina. Nema novog materijala, a bend, logično, ne svira Bareove solo stvari, pa je nostalgičan naboj ipak dominantan. To je moglo biti i opasno, no bend se pokazao i više nego uigranim, a njihov repertoar sjajno je prilagođen varijanti unplugged, tako da je diskografski povratak odrađen besprijekorno. Pritom je prvi CD, s pjesmama koje nisu bile okosnica njihova repertoara glazbeno razigraniji, namijenjen slušateljstvu koje uživa u svirci. Drugi CD namijenjen je obožavateljima Majki, ali i svojevrstan podsjetnik na najupečatljivije trenutke jednoga od najvećih bendova s ovih prostora zadnjih 20 godina.

rugi album šarmantnih djevojaka (s ponekim dečkom) s njihovom varijantom electro lolli–popa ne donosi ništa pretjerano nova u odnosu na prvijenac, osim ponešto razrađenije produkcije. Zarazne melodije, staromodan pristup glazbi, pjesme koje kao da su sastavljene od natuknica s riječima koje pale kod djece i omladine (sladoled, DVD, gay, italic, bold...) i jasna želja da se od ne pretjerano atraktivnog materija skroji nešto veličanstveno, Lollobrigidu drži u uskom krugu obožavatelja i mogućih znatiželjnika.

Izvan tog kruga, ove djevojke mogu samo povremeno zagrepsti jer je njihov alter–pop više dosjetka, negoli iskonski pristup glazbi.

Dakako, ne mora to biti loš potez, ali pjesme koje izvodi Lollobrigida predobre su za trash, a suviše jednoznačne za potentniji razvoj karijere. Ipak, kad bi ovaj materijal u ruke uzeo neki producent s jasnijom idejom, dalo bi se iznjedriti nekoliko hitova i pjesama s duljim vijekom trajanja. Možda ne bi bilo zgorega kada bi cure inspiraciju crpile s posljednjeg, a ne s prvog albuma B–52’s.

Z

Sunce se ponovo rađa Aquarius Records

P

rilično je čudan podatak da je prije novog albuma Sunce se ponovo rađa Massimo posljednji album s novim skladbama snimio prije šest godina. Bio je to njegov povratnički album Massimo, koji nije požeo neki komercijalni uspjeh, ali je pokazao kako Massimo Savić nije pjevač namijenjen ropotarnici povijesti, nego vrhu hrvatske pop–scene. Na dva albuma obrade (uz pokoji original), live albumu i kompilaciji kasnije, Massimo nudi posve novi materijal. Ovoga puta tu nema bojažljivih pokušaja u rascjepu između zahtjeva publike i vlastite ideje o tome što bi Massimo danas trebao predstavljati. Sunce se ponovo rađa igra je na sigurno: preuzimanje jedne talijanske pjesme (u ovom slučaju Cercami Renata Zera u prepjevu Arsena Dedića), malo slow motion autorstva Lee Dekleve i Aljoše Šerića, malo vlastita autorskog zahvata i nezaobilazna pjesma Arsena Dedića. Gotovo po istoj recepturi vjerojatno će i Oliver Dragojević napraviti sljedeći album. Kvalitetno, ali predvidljivo, pamtljivo i neuzbudljivo.

Vrhunac albuma jest duet s Nenom Belanom u skladbi Zar više nema nas, odnosno u dvije pjesme dodane kao bonus u verziji limited edition: Predinova O mladom studentu i udanoj ženi s Predinova albuma Za šaku ljubavi i obrada klasika Ranog mraza Život je more. Posrijedi je album koji tržišno ne može promašiti, mogao bi se nazvati i Vještina III, jedino što je ovdje riječ o autorskom materijalu koji je Massimo, posve očekivano, vrhunski interpretirao.

Jadranka Stojakovi

Baby Universe C roatia Records vadeset godina trajala je na ovim prostorima diskografska pauza za Jadranku Stojaković, sve od 1987., kad je snimila album Vjerujem u produkciji Rajka Dujmića. U međuvremenu je od svevremenske kantautorice postala japanska zvijezda koja je osvojila diskografsko tržište Zemlje Izlazećeg Sunca. Album Baby Universe snimljen je 1996. i objavljen je u Japanu, tako da je ovo svojevrsno licencno izdanje. No, nova verzija njezine pjesme Što te nema, koja je proglašena jednom od najboljih etno pjesama svih vremena, obrada standarda Nina Rote Romeo & Juliet iz istoimena filma Franca Zeffirellija, kao i eklektične pjesme na japanskom jeziku, čine ovo djelo i dvanaest godina nakon originalne objave iznimno zanimljivim. Tome pridonosi gitarska potpora Miroslava Tadića, koji je uz Jadranku Stojaković i Hisayukija Uehare producent albuma. Produkcija je, zapravo, prilično neuobičajena; riječ je o tipičnome lo–fi albumu, ali s neuobičajenim instrumentarijem koji uključuje saz, šamizen i biwu. Uz nježan, ali snažan glas Jadranke Stojaković, sve to ovaj album čini prilično eklektičnim djelom koje se otkriva postupno, sloj po sloj. A to je odlika istinski vrijednih ostvarenja.

D

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

Belfast Food

Leonora

CD IZLOG

CD IZLOG

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

CD izlog Bojana Mušćeta

PREMIJERE

16

BROJ 153/154, PROSINAC 2008.

Premijera opere S un anica Borisa Papandopula u Rijeci

DOBRA POLAZNA MISAO

PREMIJERE

PREMIJERE

PREMIJERE

PREMIJERE

PREMIJERE

PREMIJERE

PREMIJERE

Piše: Davor Schopf

V

eliko zanimanje vladalo je uoči premijerne izvedbe opere u tri čina Sunčanica Borisa Papandopula u Hrvatskome narodnom kazalištu Ivana pl.

Zajca u Rijeci. Nekom usmenom predajom širio se glas o izvrsnosti tog opernog prvijenca velikoga i dragog maestra Papandopula.

Opera se zadnji put mogla čuti na koncertnoj izvedbi u Zagrebu tri dana nakon skladateljeve smrti 16. listopada 1991. godine.

Čini se da su okolnosti rijetkih dosadašnjih izvedbi priječile objektivno sagledavanje Sunčanice. Nastala je tijekom 1934. i u prvoj polovini 1935.; na praizvedbu je čekala do lipnja 1942. godine. Papandopulo je tada bio dirigent, a ubrzo je postao ravnatelj zagrebačke Opere.

Političke okolnosti bile su apologetski naklonjene domaćem djelu.

Izvedena je deset puta, što je malo za tadašnje prilike i način kazališnog rada, ali treba uzeti u obzir činjenicu da je bio rat. Djelo je dalje ležalo zaboravljeno u ladici, najvjerojatnije neslužbeno označeno endehaovskom stigmom. Koncertna izvedba 1991. protekla je u okolnostima pijeteta prema preminulom skladatelju. Ta koncertna, kao i sadašnja scenska izvedba ukazuju na neprijepornu ljepotu i vrijednost Papandopulove glazbe. Ali, opera je glazbeno–scensko djelo.

Duh slavenske opere Boris Papandopulo majstor je orkestralnog lirizma. Nacionalni stil kao ideju vodilju i motive iz narodne glazbe tretirao je u Sunčanici na najvišoj umjetničkoj razini. Zato je, slično kao Fran Lhotka u baletu Đavo u selu, ostvario glazbu vlastita, samosvojna i izvorna stila.

Brojni su orkestralni ulomci prelijepi, puni topline i poetičnosti.

Detalji su dotjerani. Prokomponirani tijek i provodni motivi odaju vještinu i suvremena shvaćanja mladog skladatelja. Nekoliko je ulomaka antologijske vrijednosti, u prvome redu središnja elegična

arija naslovne junakinje u drugom činu, majstorski ocrtana tužaljka u kojoj završni melizmi izražavaju Sunčaničinu bol. A capella zbor na početku trećeg čina u najboljoj je tradiciji velebnih zborova u ruskim operama. Dojmljivi su i drugi ženski zborovi te završetak opere s glazbom koja se pretvara u pogrebnu

Čini se da je u budućnosti kod mogućih novih posezanja za Sunčanicom možda bolje ostati na njezinu koncertnom izvođenju.

koračnicu. Ratkova pjesma u trećem činu također u sebi nosi duh slavenske opere. Svi su ti i brojni drugi ulomci, promatrani fragmentarno, dobri i lijepi, ali opera ne funkcionira na razini svoje cjelovitosti. Činovi nemaju razvojnu glazbenu liniju.

Dramski tijek koji donosi libreto Marka Soljačića (prema Gundulićevu Osmanu) i napeti odnosi među likovima nemaju uporište u glazbi. Sinopsis dramskih odnosa i situacija čini se snažan. Sunčanica odbija Ratkovu prosidbu jer se želi brinuti za staroga bolesnoga oca.

Kizlar–aga je otima. Na putu prema Carigradu Vezir susreće Sunčanicu i među njima se rađa naklonost. On je u stvari njezin, u najranijem djetinjstvu otet i poturčen, brat Vojmil. Ratko i otac Ljubdrag prerušeni odlaze tražiti Sunčanicu. Sukobljuju se s Vezirom i Kizlar–agom te Ratko treba biti obješen. Vezir spoznaje istinu tko i što mu je Sunčanica. Sukobljuje se s Kizlar–agom kako bi ih zaštitio. Obojica pogibaju.

Vezir umire ne odajući svoju tajnu.

Napetost se razvodnjava lirskim refleksivnim digresijama u glazbi što odvode na puteve koji više nisu čvrsto povezani s događajima na sceni i sve je dosta razvučeno. Danak takvoj strukturi djela djelomično je platilo scensko uprizorenje. Glazbena izvedba pod dirigentskim vodstvom maestra Nikše Bareze bila je predano prostudirana, razrađena i nadahnuta, što je, uostalom, i omogućilo da navedene odlike dođu do punog

Prizor iz nove produkcije Sunčanice

izražaja. Solisti, orkestar i zbor dali su puni doprinos.

Nemilosrdni svijet današnjice Sopranistica Ingrid Haller zaokružila je naslovnom ulogom dosadašnji tijek svoje operne karijere, potvrdivši se kao pouzdana pjevačica lijepa glasa, korisna i uporabljiva u širokom spektru lirskog repertoara. Teže Sunčaničine vokalne linije suvereno je svladala i istakla se lijepim pianima. Bas Ivica Čikeš glasovno je dominirao predstavom u ulozi opakog Kizlar–age. Tenor Sergej Kiselev istakao se dojmljivo otpjevanom Ratkovom arijom. Tenor Davor Lešić uspješno je prebrodio dramske zahtjeve uloge Vezira. Bas Siniša Štork nije imao dovoljno tamnu boju glasa za lik slijepog Ljubdraga.

Kada se podigao novi svečani zastor riječkog kazališta Riječ i glazba grada autora Matka Trebotića (dio njegova Jadranskog triptiha, koji obuhvaća i svečane zastore splitskog i dubrovačkog kazališta), nije se otvorio svijet pastira, pastirica i robinjica koji senzualno ple-

šu. Nitko to nije ni očekivao, ali ipak mnoge je šokirao i razočarao sraz ogoljenog čitanja te priče redatelja Ozrena Prohića, postavljene u nemilosrdan svijet današnjice, s nacionalnim glazbenim izrazom koji je odzvanjao gledalištem.

Izvornu Sunčaničinu priču o robinjicama što ih janjičari otimlju po našim krajevima i odvode u harem turskog sultana, izvrsno je u kontekst današnjeg vremena prenijela polazna zamisao Ozrena Prohića o sumnjivom kafanskom miljeu što privlači podzemni mafijaški svijet u kojemu se odigrava trgovina ljudima i prostitucija. Možda najpotresniji trenutak te zamisli bio je, inače dosta poznat i atraktivan baletni prizor, tzv. istočnjački balet (skraćen u ovoj izvedbi samo na jedan stavak), u kojemu umjesto egzotične zavodljivosti robinjica vidimo obamrle pripadnice današnjega ljudskog roblja na putu njihove nesretne sudbine do cilja bez povratka. Izvrsna je bila suradnja za scenski pokret i koreografija Jasne Frankić–Brkljačić, ne samo u tom prizoru nego i u pozadinskoj razigranosti ansambla u prvom

Opera se zadnji put mogla čuti na koncertnoj izvedbi u Zagrebu tri dana nakon skladateljeve smrti 16. listopada 1991. godine.

činu, u nekoj vrsti audicije i pokusa u narodnjačkom klubu.

Predstava dobro funkcionira do polovine drugog čina. Tada, kada sve ostaje na međusobnim odnosima protagonista, prepuštenima da proživljavaju refleksivne odjeke emocija i postupaka svojih likova što ih prigušuje lirski simfonizirani orkestralni tijek, predstava nepovratno pada. Scenografija Dinke Jeričević i svjetlo Zorana Mihanovića sugestivno su dočarali mrak podzemlja.

Sandra Dekanić načinila je prikladne kostime, koji su s tek nekoliko detalja ukazivali na stilizirano folklorno ishodište opere. Čini se da je u budućnosti kod eventualnih novih posezanja za Sunčanicom možda bolje ostati na njezinu koncertnom izvođenju.

Ni bura nije omela oduševljenje publike Piše: Davor Schopf

O

vogodišnje Dubrovačke ljetne igre posvetile su odgovarajuću pažnju 500. obljetnici rođenja najvećega hrvatskog komediografa Marina Držića.

Izvedene su brojne Držićeve kome-

dije i predstavljeno je nekoliko knjiga o njegovu djelu. Pored drugih djela u izvedbama gostujućih kazališta i festivalskog ansambla, najizvođenija komedija bio je Dundo Maroje. Prikazali su ga Hrvatsko narodno kazalište iz

GLAZBENA SCENA

GLAZBENA SCENA

GLAZBENA SCENA

M juzikl Dundo Maroje Ðela Jusi a ponovno u Dubrovniku

Zagreba, Makedonski nacionalni teatar, Kazalište iz Debrecina i Hrvatsko narodno kazalište iz Varaždina, dok je izvan okvira festivala, na gostovanju 17. i 18. rujna, Zagrebačko gradsko kazalište Komedija predstavilo istoimeni mjuzikl. Mjuziklu Dundo Maroje 008, kako ga je prigodom svibanjske premijere u Komediji nazvao redatelj Vlado Štefančić, to nije bilo prvo predstavljanje u Dubrovniku. Godine 1989. bio je dio festivalskog programa kada je izveden na Gundulićevoj poljani. Praizveden 1972. u Komediji, gostovao je u bivšem SSSR–u (Černovice, Lenjingrad) te u brojnim jugoslavenskim gradovima.

Libreto mjuzikla temelji se na Držićevu tekstu što ga je uz stihove Stijepe Stražičića rekonstruirao Marko Fotez.

Dundo Maroje na Gundulićevoj poljani u Dubrovniku

Dirigirao je Veseljko Barešić, dok je uvertirom 2. činu prepunom dubrovačkih reminiscencija ravnao sâm skladatelj Đelo Jusić.

Skladatelj Đelo Jusić načinio je manje preinake za novu produkciju. U Držićevu slavu skladao je na stihove Luke Paljetka zborsku himnu–prolog Ave Marino, koju je na dubrovačkim izvedbama uz Komedijin ansambl pjevao i dubrovački Mješoviti zbor Libertas, kao i finale 1. čina O, zemljo radosti i finale Jedan grad. Izvedbe na Boškovićevoj poljani bile su, uz oduševljenu publiku, vrlo dobro posjećene s obzirom na jaku buru koja je puhala tih dana.

Velebna slika prostora Svakako valja istaknuti gestu dubrovačke glumice Jasne Jukić koja je na dan prve predstave uskočila u ulogu Laure, zamijenivši iznenada oboljelu Milu Elegović, i sjajno se snašla u neočekivanoj situaciji. Ambijent Boškovićeve poljane s pročeljem isusovačke Crkve sv. Ignacija i ulazom u Gimnaziju s lijeve strane, koji je poslužio kao Laurin balkon, dao je predstavi velebnu sliku. Na čelu Komedijina ansambla bili su Ronald Žlabur kao Pomet, Richard Simonelli u naslovnoj ulozi, Jasna Palić Picukarić kao Petrunjela, Đani Stipaničev kao Maro, Ivica Zadro kao Bokčilo, Boris Pavlenić kao Ugo, Damir Lončar kao Sadi, Saša Buneta kao Popiva, Mirela Brekalo kao Baba, Nina Kaić kao Pera i Dario Štulić kao Pjevač serenade. Dirigirao je Veseljko Barešić, dok je uvertirom 2. činu prepunom dubrovačkih reminiscencija ravnao sâm skladatelj Đelo Jusić.