Cant 162 web

ORIENT EXPRESTO U HGZ–u / hrvatska glazbena historiografija u 19. stoljeću / RAZGOVOR S ALFIJEM KABILJOM / PORIN / 75 GODINA ERE S ONOGA SVIJETA / DIGITALNO DOBA / KALEIDOFON IZ KLASE SANDE MAJUREC / sVJETSKI DANI NOVE GLAZBE sydney 2010 / CD IZLOG NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA BROJ 162 SVIBANJ 2010.

CIJENA 20 kn

N

apokon se i to dogodilo! Nakon punih petnaest godina najpopularniji hrvatski mjuzikl Jalta, Jalta skladatelja Alfija Kabilja i libretista Milana Grgića vratio se na scenu Gradskog kazališta Komedija. Ljubitelji ove glazbeno–scenske forme željno su očekivali povratak kultnog djela koje je, od praizvedbe 1971. do 1995. godine, u istoj postavi odigrano 534 puta, s brojnim gostovanjima u zemlji i u inozemstvu.

Unatoč kasnijim mjuzikalskim uspješnicama domaćeg i stranog podrijetla, ni jedno drugo djelo nije dosegnulo popularnost i status Jalte, Jalte o čijemu se povratku često govorilo, bilo je i nekih pokušaja, no on je, eto, ostvaren tek sada te je premijera uslijedila 12. ožujka, uz najavu čak dvostrukih podjela glavnih uloga.

Zamka nostalgije

I

premda je majstor hitova Alfi Kabiljo možda napisao i dva još bolja mjuzikla Kralj je gol i Car Franjo Josip u Zagrebu, upravo je Jalta, Jalta zadržala auru vječno zelenih mjuzikalskih nota koju je teško dostići.

Ozarena lica u publici koja pjevuše Kabiljove songove zajedno s pjevačima, ali i nove generacije u gledalištu i, dakako, mnoštvo komentara od onih punih ushita do nostalgičnih uzdaha za starom Jaltom, ukratko je opis ozračja koje je autorica ovih redaka doživjela na takozvanoj drugoj premijeri. I kao što to uvijek biva s optimizmom pamćenja, doista se nije teško uhvatiti u zamku nostalgije koja priziva sjećanja, ali istodobno i oštri osjetila u susretu s novim. (nastavak na str. 3)

CANTUS

Piše: Jagoda Martinčević

CANTUS

Jalta, Jalta nakon petnaest godina

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

U zagrebačkom Gradskom kazalištu Komedija premijerno izveden mjuzikl Alfija Kabilja i Milana Grgića: Dražen Čuček, Đani Stipaničev, Sandra Bagarić i Ronald Žlabur

CANTUS

SAŠA NOVKOVIĆ

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

CANTUS

ISSN 1330–4747

Danas devedesetogodišnji, ujed­no najstariji hrvatski skladatelj, Nikola Glassl ima mnogo toga za ispričati o bogatom umjetničkom i životnom iskustvu, a prilika za to ukazala se na Tribini, uoči proslave njegova rođendana koju je Hrvatsko društvo skladatelja organiziralo 25. travnja.

Tako »veliki« rođendani uistinu nisu česti i time su dragocjeniji, osobito kada je slavljenik s velikim žarom, entuzi-

Autorski CD Anđelk a Igreca K yrie predstavl jen na Tribini u HDS – u

Varaždinski krug u središtu Zagreba A

nđelko Igrec, hrvatski skladatelj, orguljaš i zborovođa, posvetio je crkvenoj glazbi život i umjetnički rad.

Povodom izdanja CD–a Kyrie s njegovim kompozicijama, Hrvatsko društvo skladatelja organiziralo je 20. travnja predstavljanje albuma i razgovor sa skladateljem u kojemu su sudjelovali gosti, dr. sc. Josip Detoni, član varaždinskog Katedralnog zbora Chorus Angelicus (čiji je voditelj Anđelko Igrec), Nedjeljko Pintarić, urednik Glasa koncila, sunakladnik izdanja te pater Marijan Steiner, isusovac i muzikolog.

Tribini je prisustvovao i mons. Josip Mrzljak, biskup Varaždinske biskupije. Anđelko Igrec, rođen u Heidlbergu, nakon školovanja u Prelogu odlazi u Beč gdje studira kompoziciju i orgulje. Vratio se u Varaždin u kojemu je danas nositelj crkvenoga glazbenog života. Na početku razgovora napomenuo je kako se svjesno bavi primijenjenom umjetnošću, a povezanost njegove glazbe s rije-

čima liturgije osnova je oko koje kreira vlastiti glazbeni izričaj.

Kao skladatelj, okrenut prvenstveno crkvenoj glazbi i kao zborovođa izuzetno dobroga zbora, ne voli, kako se izrazio, »određena drapanja 20. stoljeća«. Njegova djela moraju ispunjavati određene funkcije koje on u svakoj prigodi uzima u obzir. Stoga je tekst iznimno bitan i iz njega crpi inspiraciju, a glazba i tekst ne mogu i ne smiju biti odvojeni jedno od drugoga. Josip Detoni istaknuo je veliku predanost kojom se Anđelko Igrec upušta u svako područje umjetničkog djelovanja, bilo da komponira, bilo da motivira Katedralni zbor i njegove članove.

Mons. Josip Mrzljak na samom je kraju Tribine izrazio iznimnu sreću i zadovoljstvo djelovanjem Anđelka Igreca koji Varaždinsku biskupiju daruje svojim skladbama, djelujući na takav način da upotpunjuje kontekst onoga što se događa unutar crkve, s onime što se događa izvan nje. (Ana Kuštrak)

Zdenko Ivanušić dobitnik radijske nagrade Fame Games Effigy Awards 2009

Z

Zdenko Ivanušić

denko Ivanušić, hrvatski saksofonist i skladatelj dobio je radijsku nagradu Fame Games Effigy Awards 2009 u kategoriji najbolje instrumentalne izvedbe. Uz odluku stručnog žirija, u čijemu su sastavu neka od značajnih imena svjetske glazbene scene (Lionel Richie...), u obzir se uzimaju i glasovi slušatelja. Osim toga priznanja, Ivanušićeva skladba Four Odd s CD–a Lost in HTML uvrštena je među najbolje jazz snimke u 2008. po izboru američkog jazz kritičara Scotta Albina. Skladba se nalazi među šesnaest najboljih snimki, zajedno s velikanima jazza, među ostalima, s Jamesom Moodyjem, Charlesom Lloydom, Hankom Jonesom, Chickom Coreaom i Garyjem Burtonom. (D.H.)

Još jedna nagrada grupi Nola

P

ovodom proslave Dana Grada Pule, na svečanoj sjednici pulskog Gradskog vijeća grupa Nola primila je priznanje »za promicanje pozitivnih vrijednosti i obogaćivanje pop–rock scene Pule i Hrvatske«. Na pozornici Istarskog narodnog kazališta nagradu im je predao gradonačelnik Pule Boris Miletić. Zahvaljujući Gradu i sugrađanima, a uoči dodjele ovogodišnjih Porina na kojima je nominirana u šest kategorija, grupa Nola održala je mali koncert. (M.S.)

SAŠA NOVKOVIĆ

IZVEDBE IZVEDBE IZVEDBE IZVEDBE IZVEDBE IZVEDBE

RAZGOVORI RAZGOVORI

Nola u pulskom INK

IZDAVAČI: Hrvat­­­­­­­­­sko društvo skladate­­­­­­­­­­­­­lja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić / UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Maja Sabolić / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb / E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747 CJENIK OGLASA ZA CANTUS  1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn 1/2 STRANICE 3.000,00 kn  1/3 STRANICE 2.000,00 kn  1/4 STRANICE 1.500,00 kn  Cijene oglasa izražene su bez PDV-a i ne uključuju dizajn oglasa  Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene.  Dodatne informacije o smještaju oglasa, posebnim formatima te pogodnostima uputiti na cantus@cantus.hr.

oveznica stare i nove Jalte ostvarena je u radu ondašnjeg i današnjeg redatelja predstave, neumornog Vlade Štefančića koji

je zasigurno bio jedan od pokretača povratka djela u Komedijin repertoar.

Valja reći, s punim pokrićem, iako se u redateljskom rukopisu od praizvedbe

do danas nije mnogo toga promijenilo.

Ostala je ista zahuktala priča o sobarima triju svjetskih državnika koji na Jalti 1945. dijele svijet, ali ne uspijevaju podijeliti jednu malu metaforičnu zelenu livadu. Nju pak u snovima prisvajaju duhoviti sobari Englez, Amerikanac i Rus koji je žele podijeliti — cijelom svijetu.

Taj jednostavan, idiličan zaplet začinjen s brojnim dogodovštinama trojice sobara i njihove domaćice Nine Filipovne, redateljska ruka Vlade Štefančića oblikovala je na njemu prepoznatljiv način, žustro, duhovito, u promjenama brzih tempa i u potpunom suglasju s glazbom Alfija Kabilja koja upravo vrvi pijevnim melodijama koje interpreti pjevaju s očitim zadovoljstvom. Među mnogim ulomcima valja svakako istaknuti neodoljivo ruski zavodljivu pjesmu Jalta, Jalta sobara Griše, kao i veliki finale Neka cijeli ovaj svijet... posvećen zele-

noj livadi i, dakako, miru u svijetu. I premda je majstor hitova Alfi Kabiljo možda napisao i dva još bolja mjuzikla Kralj je gol i Car Franjo Josip u Zagrebu, upravo je Jalta, Jalta zadržala auru vječno zelenih mjuzikalskih nota koju je teško dostići. Odličan dojam nove Jalte svakako zaokružuje i prvorazredna scenska oprema scenografa Dragutina Broza i kostimografkinje Elvire Ulip, kao i koreografija s praizvedbe Tihane Škrinjarić koju su obnovili Tina Vrtar Stipić i Mladen Mordej Vučković.

Pod dirigentskim vodstvom Veseljka Barešića / Krešimira Batinića svi su likovi dobili dvostruke tumače, a glavni ženski, Nina Filipovna, čak tri interpretkinje: Sandru Bagarić, Renatu Sabljak i Danijelu Pintarić. Ruskog sobara Grišu igraju Đani Stipaničev i Davor Radić, američkog Larryja, Ronald

Žlabur i Damir Poljičak, Engleza Stanleya, Dražen Čuček i Dražen Bratulić, a brigadirku, Mila Elegović i Jasna Palić–Picukarić. U ostalim se ulogama izmjenjuju Adalbert Turner i Dario Došlić, Mirela Brekalo i Denis Grabarić te Ranko Tihomirović, Nedim Prohić, Božidar Peričić, Boris Barberić, Adam Končić i Dario Štulić. Jedini iz praizvedbene postave, tada kao sobar Griša, Boris Pavlenić, doajen ansambla, u novoj Jalti igra ruskog generala. I, dakako, dobiva ovacije onoga dijela publike koji se sjeća nekadašnje Jalte. Njoj pripada i autorica teksta, unatoč nostalgiji, iznimno zadovoljna novim Komedijinim uratkom. Jer ne bi bilo dobro zaboraviti: u velikoj produkciji inozemnih djela mjuzikalskog žanra, hrvatski je mjuzikl u svoje vrijeme odigrao vrlo važnu ulogu. Bilo bi dobro da je tako i danas.

R a zgovor u povodu 75. ro đe nda n a i ob nov e lege nda rnog m j uz ik l a Ja lta , Ja lta u K a z a liš tu Kom e dija

Alfi Kabiljo — odgovori, ali i pitanja Na kraju Alfi Kabiljo svojoj sugovornici, ali i cijeloj hrvatskoj društvenoj javnosti postavlja pitanja na koja već godinama od mjerodavnih osoba i institucija ne dobiva odgovore.

Razgovarala: Jagoda Martinčević

H

rvatski skladatelj Alfi Kabiljo jedan je od najplodnijih i najizvođenijih naših autora. U raznorodnoj djelatnosti bilježi se i kao dirigent, aranžer, pijanist, tekstopisac, libretist i producent.

Dobitnik je mnogih priznanja, među ostalima dviju pulskih Arena, Vjesnikove nagrade Josip Štolcer Slavenski i Nagrade Porin za životno djelo. Autor je, među ostalim, desetak mjuzikla od kojih je najpopularniji Jalta, Jalta, a tisak ga je prozvao »kraljem hrvatskog mjuzikla«.

Gospodine Kabiljo, kako se osjeća autor najpopularnijeg hrvatskog mjuzikla danas, nakon što je djelo ponovno ugledalo svjetla pozornice?

Velika je sreća za svakog skladatelja kada doživi da se njegovo djelo često izvodi, pogotovo glazbeno– scensko. Vi ste od mojih prvih mjuziklskih dana pratili stvaralaštvo na tom polju. Mojemu sjajnom libretistu Milanu Grgiću i meni davali ste podršku u našem pionirskom pothvatu stvaranja hrvatskog mjuzikla. Svakako sam veoma sretan kada, na primjer, u jednom danu imam tri predstave — dvije u zagrebačkom kazalištu Komedija i jednu u HNK Osijek, i sve su unaprijed rasprodane. To je osamnaesto uprizorenje djela koje je imalo silan uspjeh. Gledajući sadašnju predstavu, opet u briljantnoj režiji »vječnog mladića« Vlade Štefančića s dvije jednakovrijedne postave, što je zasluga direktora Kazališta Nike Pavlovića koji je uspio stvoriti ansambl dostojan velikih mjuzikl scena, shvatio sam da je ipak možda najveća tajna njegove uspješnosti u našem vrlo dobrom poznavanju operne literature. Utjecaj operne dramaturgije rezultirao je apotekarskim odnosom glazbe i teksta, naravno uz ogromnu podršku dobre orkestracije i verbalnog humora. Divan je osjećaj kad naše pjesme pjevaju već četiri generacije, bilo u kazalištu zajedno sa šarmantnim protagonistima, bilo ozareno izlazeći iz Talijinog hrama. Iako Jalta već sveukupno ima otprilike 1000 izvedbi, vjerujem da će samo zagrebačka predstava prekoračiti taj broj.

Povratak ozbiljnoj glazbi Kao skladatelj širokog raspona u stvaralaštvu, u zadnje vrijeme najveće uspjehe postižete na području klasične glazbe. Dobitnik ste nagrade Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja za Koncert za flautu i orkestar, a nema tome dugo kako je u riječkoj Operi uspješno postavljena i Vaša komična opera Casanova u Istri.

Odakle taj interes za takozvanu ozbiljnu glazbu?

Od najranijeg djetinjstva vrlo sam intenzivno živio uz ozbiljnu glazbu zahvaljujući izvanrednoj zbirci gramofonskih ploča mojih roditelja gdje sam upoznao Stravinskog, Prokofjeva, Šostakoviča, Ravela, Debussya, Verdija, Puccinija, Gershwina i druge, uz bogati notni arhiv. Vrlo rano sam išao u muzičku školu izvanrednih pedagoga Rudolfa i Margite Matz gdje su Bach, Händel, Scarlatti, Schubert i Mendelssohn postali moji prijatelji. Rudolf Matz je svojim najučenicima Stipici Radiću, Dubravku Detoniju i meni posvetio klavirske sonatine, a ja sam pokušavao imitirati i sam skladati. Od desete godine idem stalno na koncerte i u kazalište, tako da sam uživo upoznao velik dio glazbene literature. S 15 godina sam bio baš na svim koncertima u HGZ–u te sezone.

U vrijeme neposredno poslije rata mogla su se u bescjenje kupiti sovjetska notna i diskografska izdanja i naručiti partiture preko francuske čitaonice. Najviše sam naučio kad sam kupio klavirsko sovjetsko izdanje Slika s izložbe Musorgskog i djelo slušao prateći note uz fantastičnu orkestraciju Stokowskog. Dok danas neki satima slušaju rock grupe, ja sam satima mogao slušati balete Žar ptica i Petruška koje sam gledao u HNK–u u koreografiji Margarete Froman. Ta predstava me potpuno fascinirala i sebi sam rekao da ću jednog dana napisati balet. Tu sam sklonost i sam realizirao baletom Kentaur XII u izvedbi zagrebačkog HNK, što je bio moj prvi veliki izlet u takozvanu ozbiljnu glazbu. Pred otprilike šest godina kada je nakon nekoliko godina rada odbijen moj mjuzikl Madame Hamlet, odlučio sam joj se vratiti. Napisao sam velik broj djela koja su s uspjehom izvedena i kod nas i u svijetu. Imao sam čak cjelovečernji autorski koncert komorne glazbe u bečkom Institutu Franz Schubert, a malo je živućih skladatelja koji to dožive. Moju glazbu izvode vrhunski interpreti (Giorgio Su-

rian, Renata Penezić, Vladimir i Katarina Krpan, Tamara Jurkić — Sviben, Krunoslav Babić, Duo Lutosławski, I musici di Montreal, Zagrebački solisti i drugi). Vrhunac stvaralaštva je komična opera Casanova u Istri na Orlićev i moj libreto koja je 3. listopada prošle godine uspješno praizvedena u operi HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Nekoliko stranih opernih kuća pokazalo je zanimanje za operu. Veoma sam ponosan na simfonijski hommage Voda i vatra za G. F. Händela, djelo koje je predstavljalo našu zemlju prigodom 250–te godišnjice skladateljeve smrti u Rimu u organizaciji EBU–a, prema mišljenju europskih urednika bilo je najbolje.

Okosnicu djela čine tri tona, (g, f, h), a vrlo kvalitetnu snimku uspješno je realizirao Mladen Tarbuk sa Simfonijskim orkestrom HRT–a.

Jedan ste od najviše nagrađivanih autora na međunarodnoj sceni zabavne glazbe.

Danas više nismo toliko prisutni u svijetu. Što mislite zbog čega?

Skoro da nema velikih festivala zabavne glazbe s vrhunskim interpretima gdje biste mogli predstaviti dobru pjesmu i vrhunskog pjevača. Danas ostaje diskografija koja je na zalazu i internet koji je u strašnom usponu i preko kojega možete mnogo toga lansirati, iako je konkurencija ogromna. Nažalost, melodijska invencija više nije u prvom planu, a tehničko umijeće produkcije to ne može zakamuflirati. Činjenica je da je zabavna glazba prvenstveno postala stvar biznisa koji nama baš ne leži.

Klaster kao zaštitni znak U Vašemu stvaralaštvu zapaženo mjesto zauzima filmska glazba. Koliko je ona važna za cjelokupni dojam filma i je li kod nas taj oblik autorstva dovoljno zapažen?

Glazba je izrazito važan element filma i nažalost danas u hrvatskom filmu uglavnom je zapostavljena ili zbog neznanja redatelja ili zbog minornih financijskih sredstava ili zbog izbora potpuno nekvalificiranih »kompozitora«. Imao sam sreću raditi s najvećim hrvatskim redateljima i pisati glazbu za simfonijske orkestre. Veliki dio moje filmske glazbe je ozbiljna glazba u funkcionalnom smislu. Koristio sam elemente takozvane poljske škole te je moj zaštitni znak u tom žanru klaster.

Mnoge su moje filmske partiture bile

zapažene, kao i nedavni film Rajka Grlića Neka ostane među nama za koji sam napisao teme koje je vrlo funkcionalno aranžirao maestro Alan Bjelinski. Tek je pojavom muzikologinje Irene Paulus glazba u našim filmovima dobila muzikološki pristup.

Dugogodišnji ste član HDS–a, bivši predsjednik, danas član Predsjedništva. Također ste i jedan od malobrojnih skladatelja koji je trajno član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Koliko je po Vašemu mišljenju važna zaštita autorskih prava, jedna od temeljnih zadaća HDS–a, odnosno koliko Vama kao autoru znači ta zaštita?

Z

aštita autorskih prava vitalna je potreba svih nas autora, jedna od temeljnih zadaća HDS–a. Nadam se da su svi članovi itekako svjesni značaja, aktivnosti, svakodnevne borbe i uvjeravanja, neumorne organizacije, prepreka, mržnje, nerazumijevanja i sličnih nedaća kroz koji prolaze mnogi istaknuti članovi našeg Društva i predstavnici ZAMP–a.

Mislim da od svih članova HDS–a imam najdulji staž u mnogim radnim tijelima našega, oduvijek vrlo dobro organiziranog Društva. Nažalost, kao umirovljenik ne mogu više biti član Zajednice umjetnika i kao takav nemam pravo koristiti beneficije javnog Poziva za projekt Poduzetništvo u kulturi Ministarstva kulture i gospodarstva što je apsurd, jer zakon dopušta da je umirovljenik i dalje umjetnik, pogotovo ako je u registru poreznih obveznika. Zaštita autorskih prava vitalna je potreba svih nas autora, jedna od temeljnih zadaća HDS–a i nadam se da su svi članovi itekako svjesni značaja, aktivnosti, svakodnevne borbe i uvjeravanja, neumorne organizacije, prepreka, mržnje, nerazumijevanja i sličnih nedaća kroz koji

DAVOR HRVOJ

Mirela Ivičević na dodjeli nagrade

RAZGOVORI

Svečanoj dvorani Sveučilišta u Beču, 29. travnja dodijeljene su nagrade Theodor Körner za 2010. godinu. Jedna od 49 ovogodišnjih laureata je Mirela Ivičević, hrvatska skladateljica na poslijediplomskom studiju u Beču kojoj je nagrada dodijeljena za drugu simfonijsku skladbu Ace of diamonds. Istoimeni fond ovu nagradu (ime nosi po inicijatoru Theodoru Körneru, jednome od austrijskih predsjednika) dodjeljuje svake godine mladim znanstvenicima i umjetnicima za njihove projekte u nastanku i to s područja medicine, prirodnih, društvenih i humanističkih znanosti, likovnih umjetnosti, literature te kompozicije. Tim je povodom u bečkoj palači Hofburg laureate primio i austrijski predsjednik dr. Heinz Fischer, a istom je prigodom izvedbu doživjelo i skladateljičino djelo DominosaDoubletime za flautu i gitaru. (B.P.K.)

RAZGOVORI

U

RAZGOVORI

»Pa gdje ste vi do sada? Dođite sutra na Akademiju!«, tim je riječima 1950. završio »prijemni ispit« za kompoziciju Nikole Glassla kod velikog autoriteta Stjepana Šuleka, nakon što mu je odsvirao svoju trostavačnu Sonatu.

Mirela Ivičević dobitnica nagrade Theodor Körner za 2010. godinu

P

RAZGOVORI

Nikola Glassl

jazmom i dobrom dozom humora spreman iskustvo podijeliti s mnogobrojnom publikom, kolegama, suradnicima, umjetnicima i svima onima koji su željeli uhvatiti dio jednoga vremena koje nema puno živih svjedoka. Nikola Glassl, čiji je skladateljski opus značajan, jednako kao i pijanističko djelovanje, rođen je u Budimpešti 1920., ali se cijela obitelj ubrzo seli u Osijek nakon što je njegov otac, glazbenik, dobio poziv osječke Opere. Već 1934., Glassl odlazi u Zagreb gdje upisuje glazbenu školu Beethoven čiji su profesori bili Antonio Janigro i Boris Papandopulo, a 1940. upisuje Muzičku akademiju, između ostaloga i kompoziciju u razredu Krste Odaka. U razdoblju od deset godina djeluje kao glazbenik i kompozitor, ali se 1950. vraća na nikada završeni studij kompozicije, s namjerom da ga završi upravo u klasi Stjepana Šuleka, što mu uspijeva 1957. godine. Nadalje, Glassl djeluje kao pijanist, asistent Milana Horvata u Zagrebačkoj filharmoniji, kao i zborovođa u HNK Zagreb, sve do preseljenja u Njemačku 1964. godine. Ruben Radica i Pavle Dešpalj, gosti Tribine, također su se osvrnuli na slavljenikov rad, pogotovo na njegov briljantni i inspirativni pijanizam, ali i na međusobno prijateljstvo, koje je, iako kratkotrajno, bilo izuzetno intenzivno. Sam Glassl ne osporava veliki Šulekov utjecaj na vlastiti skladateljski opus. Iako je kao pijanist uvijek bio otvoren za interpretacije skladbi različitih žanrovskih odrednica, što je izražajno iznio u zanimljivim anegdotama, ipak ne krije da je za njega bitna forma i glazbena smislenost te da je uvijek bio oprezan nastojeći ne izgubiti glavu i ne iznevjeriti vlastite umjetničke potencijale. Biti glazbenikom, smatra životnim zadatkom. Za njega je to jednostavno potreba, a već pune četiri generacije glazbenika obitelji Glassl, među kojima je i njegov unuk, pijanist Nikola Paskalov, svjedoče o velikoj posvećenosti i ljubavi prema tom pozivu. (Ana Kuštrak)

NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE

Ispovijest najstarijega hrvatskog skladatelja

Dirigent Tonči Bilić, dva ansambla HRT–a i dječji zborovi (uvježbala Jasenka Ostojić Radiković), ključno su pridonijeli izvrsnosti glazbenog događaja koji nije bio lišen rizika uprizorenja prilično složena izvedbena zadatka. Imponira spremnost podizanja repertoarne ljestvice u HRT–ovu Majstorskom ciklusu, posvećena nacionalnom suvremenom skladateljstvu i to emancipaciji rijetkih partitura koje govore jezikom velikih glazbenih formi.

Đani Stipaničev, Sandra Bagarić, Ronald Žlabur i Dražen Čuček

RAZGOVORI

D

alibor Bukvić, »skriveni« skladateljski potencijal koji je prvo doba nakon diplome proveo u Francuskoj na usavršavanju,

Ikonografske veze u tematskoj i oblikovnoj interpretaciji koje stoje iza cjeline ukupna opusa, otkrivaju religioznu simboliku broja četiri, ali također i rafinirani odnos prema reinterpretaciji naslijeđa na način međusobne harmonije i povezanosti skladbi. Prve tri poznate su iz ranijih izvedbi (neke od njih objavljene su 2008. na Bukvićevu autorskom CD–u u nakladi Cantusa d.o.o.), međutim povezane u realitetu zajedničke kvartetske izvedbe, one upućuju na šifrirane poruke kojima je stvaratelj zaokupljen. U tome sustavu znakova instrumentalnog teatra, od elektroakustike do živoga orkestra, put vodi riječima gdje je glazbeni sadržaj stavljen u kontekst prizora, čak i izravno kada završni Vers le ciel oživljava kroz reducirani scenski prikaz mistične procesije (režija Frana Marija Vranković).

Piše: Jagoda Martinčević

RAZGOVORI

DAVOR HRVOJ

Dalibor Bukvić

a kasnije u djelatnom pedagoškom radu, ugodno je iznenadio autorskim koncertom 1. travnja kada je predstavljen njegov Récits de l’autre monde, ciklus od četiri samostalne skladbe (2006.). Pod ravnanjem Tončija Bilića, Simfonijski orkestar i Zbor Hrvatske radiotelevizije, uz Dječji zbor Zagrebački dječaci, Djevojački zbor Zinka i dramskog umjetnika Luku Dragića, iskazali su angažirano glazbeno razumijevanje prema kompliciranom sadržaju Bukvićeva ostvarenja. Ono je sastavljeno od neovisnih skladbi Spatial — danse des apparitions (za elektroakustiku), Actus (za orkestar), Psalam (za zbor i orkestar) te, tu večer praizvedena opusa Vers le ciel (Oraculum — Lux aeterna za glumca, mješoviti i dječji zbor, orkestar i rasvjetu). Iako s prirodnim rezom između svake skladbe, skladatelj je postigao jedinstvo njihova sadržaja, a razlog je zajednička istraživačka pozadina ne samo u odnosu na fenomen zvuka, nego i u odnosu na dimenziju duhovnog.

Autorova pustolovina putovanja duhovnom stranom moći umjetnosti, ujedinila je njegove rane i novije radove, a etape toga hermetično–intimnoga putovanja kulminirale su u praizvedbi Prema nebu (Vers le ciel), ostvarenju koje zaziva latinsku liturgiju i njezinu kompleksnost Oraculuma, Proročanstva, odnosno Lux aeterna, Vječnog svijetla.

Jalta, Jalta nakon petnaest godina

RAZGOVORI

KONCERTI KONCERTI

Piše: Sanja Raca

Tribin a povodom 90. ro đe nda n a Nikole Gl a s s l a

TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE

Izvedba i praizvedba Récits de l’autre monde skladatelja Dalibora Bukvića

U z agre bač kom Gr a ds kom k a z a liš tu Kom e dija pre m ij e rno i zv e de n m j uz ik l A lfija K a bil ja i M il a n a Grgić a

RAZGOVORI

Davor Hrvoj, urednik

(nastavak sa str. 1)

Ciklus Glazba 21. stoljeća Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije

KONCERTI

Z

adovoljstvo mi je u uvodniku novoga broja vaših novina uputiti pregršt čestitki. Čestitam ovogodišnjim dobitnicima Porina, posebice skladateljima od kojih su mnogi članovi Hrvatskog društva skladatelja. Čestitke idu i Alfiju Kabilju. Naime, povratak najpopularnijeg hrvatskog mjuzikla Jalta, Jalta na scenu Gradskog kazališta Komedija još je jedna potvrda njegova iznimnog glazbenog stvaralaštva. Zaslužuju ih i svi skladatelji čiji je rad prepoznat i nagrađen u proteklom razdoblju, zatim mladi pobjednici natjecanja Lions Grand Prix, Međunarodnog susreta harmonikaša i Tribine mladih glazbenih umjetnika »Darko Lukić«, kao i oni čiji su opusi predstavljeni na Tribinama HDS–a: Nikola Glassl, povodom 90. rođendana i Anđelko Igrec, povodom objavljivanja CD–a Kyrie koji je proglašen najboljim autorskim albumom u kategoriji klasične glazbe na nedavnoj dodjeli Porina.

Na primjeren način obilježen je 75. rođendan hrvatskog jazz velikana Boška Petrovića: koncertom i diskografskim izdanjima kojima je predstavljen kao sjajan vibrafonist, ali i skladatelj. Čitajte o uspjesima hrvatske glazbe i edukaciji najmlađih skladatelja u srednjoškolskoj dobi te o novim izdanjima hrvatske diskografije od kojih će neka biti u konkurenciji za sljedeći Porin.

3

BROJ 162, SVIBANJ 2010.

Iz konc e rtnoga ž i vota — Konc e rtn a dvor a n a Vatros l ava Lis in s kog

KONCERTI

Poštovani čitatelji Cantusa!

KONCERTI

UVODNIK

KONCERTI

BROJ 162, SVIBANJ 2010.

TRIBINE

TRIBINE

TRIBINE

UVODNIK UVODNIK UVODNIK UVODNIK UVODNIK UVODNIK UVODNIK

2

Alfi Kabiljo

prolaze mnogi istaknuti članovi našeg Društva i predstavnici ZAMP–a. Cijeli život djelujem u statusu slobodnog umjetnika i uglavnom živim od skladanja, odnosno od obračuna emitiranja moje glazbe što se reflektira u obračunima ZAMP–a nakon prijava korisnika.

Nažalost, korisnici nisu uvijek precizni u prijavama i treba ih stalno kontrolirati, a to, osim ZAMP–a, moraju i sami autori.

Na kraju i ja postavljam dva otvorena pitanja: Kako to da Republika Hrvatska nema ni jedno pravo glazbeno kazalište?

Zašto Ministarstvo kulture ne daje dodatnu stimulaciju za nova hrvatska glazbena djela svim HNK–ovima, Kazalištu Komedija, Zagrebačkoj filharmoniji te mnogim drugim orkestralnim i komornim ansamblima? Takav prijedlog je, prema uzoru na famozni austrijski model i još nekih europskih zemalja, naš tajnik Antun Tomislav Šaban u pisanom obliku davno predložio bivšem ministru kulture Antunu Vujiću. I ja sam ga osobno u prisutnosti ministra Biškupića, na njegov zahtjev, dao ravnatelju Uprave za glazbu Srećku Šestanu. Do danas HDS nije dobio odgovor ni od jednog Ministarstva.

Hoće li netko odgovoriti na ta pitanja?

Sumnjam, ali je dobro da se o tome govori.

pijanistu koji je opus predstavio uz tadašnji Simfonijski orkestar Radio–televizije Zagreb i dirigenta Uroša Lajovica. Sada je, uz Zagrebačku filharmoniju i gosta dirigenta Stefana Lana, nastupila solistica Lana Genc, nekadašnja studentica prof.

Krpana, pripadnica generacije mlađih zagrebačkih pijanista.

DAVOR HRVOJ

Partitura trostavačnog Koncerta Željka Brkanovića, također pijanista (diplomanta u klasi Svetislava Stančića), nosi sve atribute koncertantnoga ostvarenja kojemu odmak od tri desetljeća daje finu aromu aktualnosti i u sadašnjem vremenu. U djelu je glasovir dominantan, ne samo kao solističko glazbalo, nego i kao dio orkestra, tako da ne pripada tipičnoj arhitekturi klavirskog koncerta.

Takvim odbacivanjem shematizirana obličja i mogućih ograničenja jedne forme, djelo se koncentriralo na apstraktnost sadržaja. Već prvi stavak, s kratkim uvodom orkestra u koji ulazi solistička dionica, do kraja energična i nemirna, naglašava da opus odstupa od kanona, a uklone u čisti pijaOrient E x pre s to i gos ti 20. ož ujk a u HGZ – u

nizam otkrio je elegantni dijalog vodećeg instrumenta s električnom bas gitarom u Largo stavku (napućenom »dubokim« bojama, primjerice onom bas klarineta), a još više u velikoj, debussyjevskoj kadenci opsežna završnog stavka.

Lana Genc, vrlo temperamentna glazbenica, lijepoga scenskog iskustva, čak i pored muzikalne i izražajne Zagrebačke filharmonije, nije naišla na suptilna dirigenta. Gost Stefan Lano pokrivao je ekstatičnim dinamikom željene nijanse između vodećeg instrumenta i orkestra, tako da je glasovir, u osnovi snažan i moćan pripadnik udaraljkaške obitelji, u okvirnim stavcima povremeno gubio bitku pred velikom snagom simfonijskog korpusa i njegovih fortissimo naleta. Cijeli koncept Brkanovićeva Koncerta za klavir i orkestar koji mrvi sintaksu standardizirana glazbenog oblika, uspostavljajući drugačije odnose, manjkavo je našao odjeka u interpretativno odsutnoj gesti gosta dirigenta i njegovim »zapovijedima« orkestralnom ansamblu.

Pijanističke eksplozije Mateja Meštrovića U organizaciji Koncertne poslovnice Arti Musices u suradnji s Millenium promocijom projekt, nakon Beča i Tokija, program prvi put predstavljen u Zagrebu Piše: dr. sc. Zdenka Weber

ada su u Velikoj dvorani HGZ–a otvorena i vrata Male dvorane, a sva mjesta i na balkonu popunjena, dokaz je da se brojno slušateljstvo odazvalo na poziv za koncert koji očito mnogo obećava. Pred tako ispunjenim HGZ–om nastupio je 20. ožujka Klavirski duo Matej Meštrović i Kristina Bjelopavlović, s udaraljkašem Bocom Bornom Šercarom i gostom, talijanskim virtuozom Paolom Cimminom na tamburellu (ciklus Pianofortissimo Koncertne poslovnice Arti Musices, u suradnji s Millenium promocijom). Na programu je bio Orient Expresto i gosti, niz skladbi s kojima se Meštrović još 2009. godine predstavio u okviru Festivala hrvatske glazbe u Beču, a glazbenici su se upravo vratili s gostovanja u Japanu gdje su nastupili na proslavi Hrvatskog turističkog dana u Tokiju. Koncert u HGZ–u bio je prvo predstavljanje zagrebačkoj javnosti. Posebnost događaja bili su svjetlosni efekti i projekcije na zidovima (autori Gordana i Zorislav Šojat) koji su dočekivali publiku pri ulasku u zgradu pod nazivom Svijetlovir, ujedno trajna vizualna nadopuna koncertu.

Ugođaji i inspiracije Matej Meštrović (Zagreb, 1969.) očito postaje ono što mediji danas vole nazivati celebrity (kako je tekstom u elektronskom zapisu na Kulisi.eu još 2008. najavila Irena Paulus).

Doista, kao autor glazbe i izvođač čiji je ciklus Twenty fingers ove godine objavio Muzički informativni centar Koncertne direkcije

Zagreb, Matej Meštrović s pijanisticom Kristinom Bjelopavlović ostvaruje krajnje dinamični i inventivno osmišljeni spoj etno zvukovnosti i formalne strukturiranosti klasične glazbe, svojevrsne eksplozije zvuka na klaviru četveroručno ili za dva klavira, originalni cross over, barem što se tiče hrvatske koncertne scene.

Amalgamirajući elemente glazbenog minimalizma s onima novoromantične pjevnosti i zahuktalih ritmova, čija su uporišta u folklornim idiomima, Meštrović postiže osebujnost izraza čija spontanost vrlo izravno dosiže razumijevanje, poglavito mlađe publike. Tim provalama tempe- Orient Expresto i gosti u HGZ–u ramenta i glazbenog nerva dobro korespondiraju udaraljke, pa je Borna Šercar klavirskoj verziji djelo je posvećeno Boži Skoku, svojim intervencijama na standardnim udaralj- prijatelju i producentu). Svakako treba naglasiti da kama i afričkim bubnjevima, kao i »svirajući« na Meštrović dobro osluškuje bîlo svojih skladbi i ne bocama, jednako neposredno dopunjavao zvučne zastranjuje nepotrebnim trajanjima. slike. Zanimljivo je da sve Meštrovićeve skladbe nose naslove s određenim programnim asocijacija- Izmjenjujući se za glasovirom četveroručno ili na ma, upućujući na raznovrsne ugođaje i inspiracije dva instrumenta, Klavirski je duo samouvjereno te smo tako u slijedu glazbeno–vizualnih impresija putovao svijetom Meštrovićeve ozvučene maštočuli skladbe Intro, Impressions from Oz, The Walls vitosti, nesputano siguran u interpretacijama, s of Jerichon, Dream (dobrodošli smiraj poticajan za očitom međusobnom usuglašenošću i nepobitnim sanjarenje), Cobra Dance, Carousell, Yellow Leaves, uvjerenjem kako upravo takva zvukovnost dotiče MacCubaCedonia (skladba koja se ističe kao du- senzibilitet suvremenih slušatelja. Oduševljenje hoviti spoj makedonskog ritma i kubanskih mo- iskazano dugim pljeskom nakon svake skladbe i tiva latino glazbe), Childs Play 123–12–12, East ovacije na kraju koncerta davale su glazbenicima West i Herzegovina — The Land of Light (projekt nedvojbenu potvrdu da za svoju glazbu nalaze fotomonografije i filma ostvaren s uglednim au- brojnu publiku. torom umjetničkih fotografija Ivom Pervanom; u

HGM ja zz orkestar Z agreb oduševio publiku na ot vorenju priredbe Kultura susreta u Osijeku

Dojmljive izvedbe skladbi Krešimira Hercega i gostiju

K

oncertom HGM jazz orkestra Zagreb pod ravnanjem Sigija Feigla, austrijskog saksofonista, klarinetista, aranžera i dirigenta, 25. ožujka u osječkome Arheološkom muzeju započeli su trodnevni Dani kulturnih susreta u organizaciji Austrijskog kulturnog foruma i Hrvatsko–austrijskog društva Osijek. Namjera organizatora bila je predstaviti i potaknuti suradnju umjetnika na međunarodnoj razini.

DAVOR HRVOJ

U programu pod nazivom Ples leptira jazz orkestar Hrvatske glazbene mladeži izvodio je djela Krešimira Hercega u aranžmanima Reinhardta Zummerera, a kao solisti su se predstavili osječki jazz glazbenici: pijanist Davor Dedić koji u Orkestru djeluje od samog osnutka te mladi gitarist Vedran Zec. U dijelu programa Orkestru se pridružila slovenska pjevačica Kristina Oberžan i otpjevala Hercegove skladbe Fascinating Star, I Do Still Hope, Our Live is Still Alive, Sweet Stories, Ocean Wave, Your Charming Smile i The Most Wonderful Feeling.

Tekstove za te pjesme napisala je britanska pjevačica Sally Night koja ih je s istim Orkestrom prije godinu dana izvodila na koncertu pod nazivom Sunday Night Special, održanom u Studiju Bajsić HRT–a.

No, Kristina Oberžan, dojmljivim i nadahnutim tumačenjima predstavila ih je u novom svjetlu, i sama zasluživši nadimak Fascinating Star.

Publika koja je ispunila sve kutke muzejske dvorane, s oduševljenjem je pozdravljala uigrane i uvjerljive

HGM jazz orkestar Zagreb u Osijeku

izvedbe Orkestra i sigurno vodstvo dirigenta Feigla. Uz to, on se, svirajući tenor saksofon i klarinet, predstavio i kao solist lijepa tona koji je svojim improvizacijama obogatio glazbeni predložak. Hercegova je glazba predstavljena s razumijevanjem, u duhu njegovih glazbenih načela zasnovanih na slušno pitkom jazzu, ljepoti melodije i profinjenosti. Njegova je glazbena estetika zasnovana na mekanim, nježnim izvedbama s logičnim slijedom misli, bez ekstravagancije i težnje za atraktivnošću, što odaje zrela i kompetentnog autora. Osim u spomenutim skladbama, Hercegov romantičarski duh progovorio je i kroz izvedbe These Little Things i Charming Smile, a dubok emotivni naboj najviše se očitovao u Close to D. D. Dich koju je posvetio prijatelju i suradniku Damiru Dičiću, preminulom jazz gitaristu, skladatelju i aranžeru. Upravo zbog tih kvaliteta njegov je način promišljanja glazbe zahvalan za inkorporiranje stihova, a sjajnu je suradnicu pronašao u Sally Night. Publika je burnim pljeskom prepoznala i pozdravila te vrijednosti, a uspjeh koncerta tim je veći jer među prisutnima nije bio velik broj stalnih ljubitelja jazza već mnogo više onih koji su na Danima kulturnih susreta pratili sva zbivanja. (Davor Hrvoj)

Dragutin Škreblin

K

IN MEMORIAM Mato Došen

M

ato Doš e n , producent, aranžer, klavijaturist i vokalist iznenada je preminuo 2. travnja od posljedica srčanog udara u 57. godini života u svome zagrebačkom domu.

Mato Došen u popularnuglazbu ulazi sedamdesetih godina kroz skupine Hobo i Izazov, da bi iznimnu popularnost stekao u osamdesetima briljantno surađujući na najtiražnijim albumima, između ostalih Miše Kovača, Magazina, Tomislava Ivčića, Meri Cetinić, Doris Dragović i Danijela Popovića Godine 1988. seli se u španjolsku Marbellu gdje je imao vlastiti studio i vodio klub. Kako nikada nije prekinuo veze s domovinom i dalje je surađivao s hrvatskim estradnim umjetnicima (Stop the War in Croatia Tomislava Ivčića, Let Ljiljane Nikolovske), a prije dvije godine definitivno se vratio u Hrvatsku.

Iznenadna smrt zatekla ga je u završavanju novog albuma Miše Kovača Ne tražim istinu. (M.S.)

In memoriam Marijanu Jergoviću, osnivaču festivala »Pjesme Podravine i Podravlja«

IZ SKLADATELJSKE RADIONICE

I

ako je za život jednoga umjetničkog djela nevažno u kojoj je prilici bilo predstavljeno i je li ta prilika bila s povodom ili ne, ipak je nositelj ciklusa Plava oktava s mjerom poŽeljko Brkanović veo računa o dvostrukom jubileju skladatelja Željka Brkanovića. U večeri 12. ožujka ove godine, lijepom gestom obilježena je 50. obljetnica njegova autorskog stvaralaštva i ujedno 30. godišnjica od praizvedbe Koncerta za klavir i orkestar, djela posvećenog Vladimiru Krpanu, uglednome

N

IZ SKLADATELJSKE RADIONICE

Piše: Sanja Raca

apustio nas je još jedan iz plejade neumornih i samozatajnih zaljubljenika u glazbu koji su joj posvetili sav svoj život. Josip Mirošević, glazbeni pisac, kritičar i pedagog djelovao je kao nastavnik na Katedri za glazbu Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. K tome, intenzivno je i vrijedno surađivao na radiju i u tisku, na javnim tribinama, napisao priručnik iz solfeggia, a jedan je od osnivača te prvi predsjednik Muzičke omladine Splita (1969.–1971.). Objavljivao je zapažene napise iz glazbenog života Splita, a bio je i dugogodišnji član Odbora Splitskog ljeta. Teško je pobrojati sve aktivnosti uglednog glazbenog radnika, ali se jedna ne smije zaboraviti, a to je Splitski festival zabavne glazbe u čijoj je povijesti nezaobilazan kao jedan od onih koji su mu stvarali ime i ugled. Uz festival je bio od samih početaka Melodija Jadrana, da bi na njegovo čelo stupio kao umjetnički direktor u razdoblju od 1972. do 1988. godine. Josipa Miroševića, prvoga prodekana Odjela za glazbenu umjetnost splitske Umjetničke akademije dostojno će se sjetiti njegovo »zabavno« dijete, splitski festival koji će mu posthumno ovog ljeta dodijeliti Nagradu za izuzetan doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi. (M.S.)

IZ SKLADATELJSKE RADIONICE

Izvedba Koncerta za klavir i orkestar Željka Brkanovića

In memoriam prof. Josip Mirošević

N

akon k raće b o lesti, u 72. godini života, u Pitomači je 7. svibnja preminuo veliki glazbeni entuzijast, doktor Marijan Jergović.

U m irov lj e n i liječnik Doma zdravlja u Virovitici, svoju životnu ljubav prema glazbi sažeo je u ideji osnivanja festivala »Pjesme Podravine i Podravlja«, glazbene manifestacije koja se profilirala u najkvalitetnije glazbene susrete sjeverne Hrvatske. Vrstan skladatelj, dirigent i pjesnik, objavio je brojne publikacije, među njima: Podravske pjesme, Polke i čardaši, Pjesme moje Podravine, Naše pjesme naši snovi, a posljednja mu je bila Izabrane skladbe. Kao autor uspješno je surađivao s brojnim imenima hrvatske tamburaške glazbe. Društveno iznimno aktivan, doktor Jergović bio je u dva mandata zamjenik župana Virovitičko–podravske županije. Više puta je odlikovan i nagrađivan. (M.S.)

Promoc ija z birk e s k l a dbi n a s ta lih u ok v iru pre dm eta Vjež b e iz kom pozicije n a Gl a z b e nom uč iliš tu Elly Ba š ić

Kaleidofon iz klase Sande Majurec Dakako da Sanda uz skladateljski talent ima sve pedagoške karakteristike potrebne za vježbe iz kompozicije. No, još je važnije da ima i što prenijeti Piše: Sanja Drakulić

O

sim što je aktivna skladateljica i čembalistica te zaposlena kao izvanredna profesorica na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, Sanda Majurec djeluje i kao vanjska suradnica na zagrebačkom Glazbenom učilištu Elly Bašić gdje se na predmetu Vježbe iz kompozicije bavi razvojem glazbene kreativnosti. U srijedu, 10. ožujka 2010. u Dvorani Hrvatskog društva skladatelja održana je promocija knjige — zbirke poetično nazvane Kaleidofon u nakladi Glazbenog učilišta Elly Bašić. Skladbe bivših i sadašnjih učenika Učilišta, uvrštene u ovu zbirku, nastale su na predmetu Vježbe iz kompozicije u klasi Sande Majurec.

Prigodom promocije izveden je koncertni program sastavljen od solističkih i komornih skladbi bivših i sadašnjih polaznika klase: Marta Šomođi (Što kornjača misli — Buga Bosanac, flauta i Fran Leboš, violončelo), Ivan Pašalić (Passepartout — Ivan Pašalić, klavir), Bianca Ban (Akva Lokvica — Bianca Ban, klavir, Boris Klarić i Sanda Majurec, udaraljke), Danijel Legin (Suita za klavir, Valcer i Polka — Ivan Pašalić, klavir), Buga Bosanac (Kad budem trava — Matija Romić, sopran, Buga Bosanac, flauta i Sanda Majurec, klavir), Fran Leboš (Sonata in A, II. stavak — Fran Leboš, violončelo i Julija Novosel, klavir), skladateljski kvartet: Bianca Ban, Petra Jagušić, Ana Kuštrak, Marta Šomođi (Peripetije oko juhice od mrkvice — Marija Saraga — Maca, sopran, Petra Antolić — Vjeverica, sopran, Ana Kuštrak — Patkica, alt, Marta Šomođi i Buga Bosanac, flaute, Fran Leboš, violončelo, Bianca Ban i Tea Sabol, klavir te Dario Sabol, Inja Jugo, Sanda Majurec i Boris Klarić, udaraljke).

U izvedbama su sudjelovali skoro svi autori.

Treptaji skladateljskog talenta Slično kao što se pomoću sprave kaleidofona (foničnog kaleidoskopa) mogu vidjeti treptaji potrebni za proizvođenje tonova, tako su u knjizi Kaleidofon razvidni treptaji potrebni za stvaranje glazbe. Nije začudno što se treptaji skladateljskog talenta njeguju upravo u Glazbenom učilištu Elly Bašić. Od osnivanja 1965. godine, u tome žarištu funkcionalne muzičke pedagogije i rasadniku glazbenih talenata, pitanje kreativnosti osnovni je cilj.

Poznata je polazišna dvojba pedagoginje Elly Bašić: »Svako je dijete kreativno — zašto to nije i svaki odrasli?« Pitanje je jednostavno, ali odgovor nije. No, nedvojbeno je da se bez stručnoga vodstva kreativna djeca sama vrlo teško mogu izraziti u skladanju glazbe. Čest je slučaj da djecu, u trenutku kada osjete stvaralački poriv, nitko ne uvede u glazbeno stvaralaštvo. Kasnije, kada odrastu, s pojavom mnoštva različitih spoznaja može se na žalost pojaviti i strah od dotad neusvojena načina izražavanja, pa im je kudikamo teže otisnuti se u nepoznate skladateljske vode.

Zato mnogi talenti ostanu neotkriveni. Da se to ne bi dogodilo, u Učilištu se pobrinula

Sanda Majurec, nekada i sama njegova polaznica, kada je 1996. godine počela podučavati Vježbe iz kompozicije, kao stalni predmet. »Tijekom prijašnjih godina«, objašnjava Majurec, »primijećeno je da postoje učenici koji imaju potrebu kreativno se izraziti, a nema ih tko voditi, pogotovo kada se žele kandidirati na prijemnom ispitu iz kompozicije.

Zato je Učilište povremeno angažiralo skladatelje na radu s nekim od učenika. Koliko se sjećam, Berislav Šipuš također je podučavao kompoziciju za vrijeme angažmana na Učilištu. Vjekoslav Nježić i Krešimir Seletković pripremali su se za prijemni ispit sa Željkom Brkanovićem. No, kada sam se ja zaposlila, profesori, odnosno tadašnja ravnateljica Ružica Ambruš — Kiš uvela je kompoziciju kao stalni predmet, jer su dobili kućnog kompozitora.« Dojmljiv je popis učenika koji su do sada u njezinoj klasi pohađali Vježbe — skladatelji: Ivana

D

ok se u kasnijem dobu još i može popraviti položaj ruke ili sličan kvar u svirača na nekom instrumentu, kod skladatelja kod kojih je način mišljenja pogrešno trasiran — praktički je nemoguće intervenirati. Primjera radi, spomenimo kič kao vrlo dopadljivu kategoriju koja lako može zavesti mlade skladatelje — lako se piše, lako se izvodi, publika ga lako percipira, ali je sadržajem tanak, eventualno samo dekorativan — pa takav stvaralački početak može ujedno značiti i stvaralački završetak.

Kiš, Viktorija Čop (mr. art., trenutno asistentica Sande Majurec na Umjetničkoj akademiji u Osijeku), Vladimir Gorup (harmonikaš i skladatelj); studenti kompozicije: Tibor Szirovicza, Luka Marohnić, Danijel Legin, Bianca Ban i Marta Šomođi (teorija i kompozicija); Ana Kuštrak, Petra Jagušić, Fran Šokić, Ivana Kurečić, Nika Bauman i Stjepan Vuger. Sadašnji Sandini učenici su Julija Novosel, Ivan Pašalić i Dominik Kisić te dvoje koji žele studirati kompoziciju — Fran Leboš i Buga Bosanac.

Uspješna klasa Temelj, uvod ili osnove u slučaju poduke iz kompozicije imaju ključnu ulogu u formiranju mladih skladateljskih ličnosti. Dok se u kasnijem dobu još i može popraviti položaj ruke ili sličan kvar u svirača na nekom instrumentu, kod skladatelja kod kojih je način mišljenja pogrešno trasiran — praktički je nemoguće intervenirati. Primjera radi, spomenimo kič kao vrlo dopadljivu kategoriju koja lako može zavesti mlade skladatelje — lako se piše, lako se izvodi, publika ga lako percipira, ali je sadržajem tanak, eventualno samo dekorativan —

pa takav stvaralački početak može ujedno značiti i stvaralački završetak.

Zbog čega su dakle polaznici klase Sande Majurec toliko uspješni i mnogi od njih postaju skladatelji? Dakako da Sanda, uz skladateljski talent, ima sve pedagoške karakteristike koje su potrebne za vježbe iz kompozicije. No, još je važnije da ima i što prenijeti. Kao i mnoge od nas, osnovama kompozicije (i estetike i filozofije...) učio nas je Stanko Horvat. Učio nas je svemu plemenitom u glazbi, da je pravi mir stvaralački nemir, da potičemo sami sebe u potrazi za boljim rješenjima i podvrgavamo se novim kušnjama, da ne upotrijebimo ništa što nam nije doista potrebno, da istražujemo partiture Beethovena, Brucknera, Ligetija..., da mi služimo glazbi, a ne ona nama, da budemo smioni i dostojanstveni, ozbiljni i dosljedni..., nije nudio uljepšanu sliku svijeta..., a uz sve to, bio je krajnje obazriv prema različitim osobnostima svih nas.

Vježbe iz kompozicije već petnaestu godinu Sanda Majurec vodi kao izborni predmet i to izborni u pravom smislu te riječi. Zainteresirani učenici bilo kojega smjera mogu ih pohađati bez ograničenja — nema prethodne selekcije, nije ograničeno vrijeme početka ni trajanje pohađanja. Sve u svemu, učenici su slobodni od bilo kakvih pritisaka. Vrata kompozicije otvorena su svima.

Vježbe su redovito popraćene javnim izvedbama — skladbe izvode učenici na priredbama Učilišta.

To znači da Vježbe podupiru i drugi nastavnici Škole. Razumije se da su takva predstavljanja vrlo poticajna i za nove polaznike.

Kako najčešće učenici krenu na Vježbe?

Učenici se javljaju sami ili ih preporuče profesori, uglavnom teoretskih predmeta, ukoliko prepoznaju kod učenika kreativnu »žicu«. Smatram da svatko ima pravo na kreativno izražavanje i da nije bitno koliko je netko talentirani i hoće li kasnije studirati kompoziciju. Ipak, dosta učenika nađe se u komponiranju... Jedina motivacija učenika jest da to zaista žele. Ovdje nema opterećenja ocjenama, rangiranja po talentu, natjecanja i sličnih »motivacija« koje su, nažalost, postale svakodnevica u školstvu. Da to ima smisla, dokazuje činjenica da učenici zaista daju maksimum; koliko ja dajem njima, od njih dobijem uvijek još više.

Za koje sastave skladaju polaznici? Čime se vodite prilikom izbora izvođačkog sastava? Imate li pritom u vidu moguću javnu izvedbu?

Svake godine priredimo produkciju učeničkih skladbi koje su nastale tijekom godine. Neke skladbe doživjele su i nekoliko izvedbi. Produkcija na kraju godine uvelike pridonosi izboru kompozicija koje ćemo skladati. Na početku godine saberemo dobre instrumentaliste na Školi i zatim odlučimo za koje instrumente ćemo pisati. Osim samih kompozitora, njihove kompozicije izvode njihovi kolege iz Učilišta. Na primjer, prošle smo godine otkrili da imamo cijelu klasu dobrih pjevača i napisali smo razne skladbe za sopran, mezzosopran, bas, bariton, uz klavir ili komorni ansambl. Zadnjih godina dosta surađujem s prof.

Hrvats k e s k l a db e u novoj s e zoni Kva rteta Ruc ne r PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE PRAIZVEDBE

Aktualan i nakon tri desetljeća

IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM IN MEMORIAM

Iz konc e rtnoga ž i vota — Konc e rtn a dvor a n a Vatros l ava Lis in s kog

5

BROJ 162, SVIBANJ 2010.

IZ SKLADATELJSKE RADIONICE

BROJ 162, SVIBANJ 2010.

KONCERTI

KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI

4

Praizvedena Uzaludna svirka Petka Kandardžijeva — Mlinca

U

sklopu prvog proljetnog koncerta u ciklusu 4 godišnja doba Gudačkog kvarteta Rucner, 31. ožujka u Hrvatskom glazbenom zavodu predstavljena je, među ostalima, nova skladba Petka Kantardžijeva — Mlinca, skladatelja i pijanista. Naslovljena Uzaludna svirka, prema riječima autora, skladba je nastala kao prisjećanje na nastupe po hotelima i klubovima u Švicarskoj, Austriji i Hrvatskoj gdje se kao pijanist susretao s »problemom motivacije i bojazni da moje sviranje ne upadne u stupicu rutine. Zato mi je bio potreban pogled zainteresiranosti samo jednog gosta koji me je pažljivo slušao, da osjetim njegovo zadovoljstvo. Od tog trenutka moja svirka više nije bila uzaludna.« Uzaludna svirka među novijim je radovima Petka Kantardžijeva — Mlinca koji je u komornom ozračju, točnije u mediju gudačkog kvarteta, pronašao idealno sredstvo izraza. Svojevrsna trodjelnost kratke skladbe stoga na početku donosi upečatljivu temu s aluzijom na stare majstore što polifonom razradom vodi do središnjega dijela drugačijeg ugođaja — plesne dvorane, ritma i koraka — da bi se potom, u obliku kratke kode, u to upleli i elementi s početka. Članovi Gudačkog kvarteta Rucner, poznati po podržavanju repertoara raznih žanrova, spretno su se odazvali skladateljevom živom i sugestivnom jeziku.

Program koncerta, u prvome dijelu u cijelosti posvećen djelima hrvatskih autora, uključio je Pjesme moje majke Josipa Štolcera Slavenskog u povodu 55. obljetnice skladateljeve smrti, koje je, nažalost s ponešto prigušenim zvukom gudača, otpjevala mezzosopranistica Aida Vidović Krilanović te ritmom bogatu skladbu Ars diaboli Ive Josipovića. Djelo je praizveo Kvartet Rucner na Muzičkom biennalu Zagreb 2007. godine, svirajući u toj prigodi i razne udaraljke. (A.V.)

Sanda Majurec

Borisom Klarićem. Osim teoretskih predmeta, on predaje komornu glazbu za teoretičare. Tako je naša suradnja urodila raznim projektima u kojima moji učenici skladaju, a njegovi je izvode.

Kako je nastala popularna »Juhica«?

Muzička priča »Peripetije oko juhice od mrkvice« nastala je iz zajedničke ideje da napravimo neko scensko djelo. Boris je napisao libreto i učenici su skladali glazbeno–scensko djelo od dvadesetak minuta. »Juhicu« smo izvodili u školi, vrtićima, festivalu dječjeg stvaralaštva… Libreto je nastao prema slikovnici »Pumpkin Soup« Helen Cooper. Glavni likovi su Maca, Patkica i Vjeverica koje zajednički kuhaju juhicu od mrkvice. Patkica se odmetne i želi juhicu kuhati sama, zbog čega se sukobi s Macom i Vjevericom. Na kraju prizna svoje grijehe i ispriča se te, naravno, priča završi happyendom. Autorice Ana Kuštrak, Marta Šomođi, Bianca Ban i Petra Jagušić skladale su leitmotive svakoga lika i prema njima razvijale glazbeni sadržaj. Svaka učenica skladala je jedan dio ili nekoliko brojeva cijele priče, a glazbena forma temelji se na sonatnom obliku. Imam potrebu napomenuti da se za ovu promociju, nakon pet godina, okupila stara ekipa koja je praizvela Juhicu (sada studenti), a Maca, Patkica i Vjeverica znale su još svoje uloge napamet! Što sadrži zbirka Kaleidofon?

Kaleidofon ne sadrži najkvalitetnija djela polaznika Vježbi iz kompozicije, nego sva djela koja smo uspjeli prikupiti. Tu se nalazi najšarolikiji spektar glazbenih oblika, tehnika i stilova. Zanimljivo je promatrati raznolikost muzičkih osobnosti, ali i osobne razvoje pojedinaca, od prve kompozicije do one, na primjer, skladane za prijemni ispit.

Kako ste uspjeli objaviti izdanje?

To je projekt entuzijazma, počevši od ravnateljice Marine Letice, preko svih autora — skladatelja, izvođača i Borisa Klarića koji je okupio ekipu Juhice. Možda bih najviše istaknula udio Danijela Legina koji se sam ponudio za redakciju notnog teksta. Prepisao je i uredio 230 stranica nota tako lijepo da se ne bi posramila ni jedna velika izdavačka kuća. Osim što je bio odličan učenik i student, pokazao se i kao odličan suradnik.

Prva izv e db a dj e l a u hrvats koj

Filharmonija iz Strasbourga izvela Ciacconu Berislava Šipuša

C

iacconu, djelo koje je Berislav Šipuš napisao još 1984. za studija, hrvatska je publika imala prigodu prvi put čuti 13. ožujka ove godine u ciklusu Lisinski subotom i to u izvedbi orkestra velikoga međunarodnog ugleda, Filharmonije iz Strasbourga pod ravnanjem Marca Albrechta. Iako je Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije Ciacconu snimio neposredno nakon nastanka, a 2002. skladbu je praizvela Sofijska filharmonija u Sofiji pod ravnanjem autora, čini se da je premijeru u Hrvatskoj vrijedilo čekati više od dva desetljeća. Autor je djelo nastavio dorađivati i usklađivati sa svojim idealima, pa ono danas na jedinstveni način utjelovljuje mladenački i zreli Šipušev rukopis, tako da je sjajno zazvučao u kontroliranom, preciznom i ekspresivno bogatom tonu Filharmonije iz Strasbourga. Orkestar, kojim su u 155 godina dugoj povijesti ravnali velikani poput Otta Klemperera, Georga Szella, Ernesta Boura, Alaina Lombarda te Jana Latham–Koeniga (Marc Albrecht na čelu mu je od 2006.), pokazao se vrsnim odabirom za kompleksno razvijene zvučne linije, jednostavno oblikovane u formi lûka. Izvedba je postupnim razvojem dionica, stalnim nadograđivanjem zvuka dovela skladbu do logična vrhunca i potom do podjednako zaokružena završetka u tišini, istodobno razotkrivajući autorov osjećaj za korištenje mogućnosti gudačkoga zvuka, kao i vještinu baratanja istančanom muzikalnošću. (A. V.)

BROJ 162, SVIBANJ 2010.

M

eđunarodni susret harmonikaša u Puli natjecateljska je manifestacija visoke profesionalne razine i svjetskoga ugleda. Na ovogodišnjem 35. Susretu sudjelovalo je oko 600 natjecatelja iz 15 zemalja. Od osnutka, 1964. godine, on je žarište okupljanja glazbenih talenata, pedagoga, glazbenika, dirigenata, skladatelja, proizvođača i ljubitelja harmonika, na kojemu se, uz natjecateljski program, održavaju stručni skupovi, prezentacije i koncerti. Susret je afirmirao Pulu kao svjetsko harmonikaško središte te je znatno doprinio prihvaćanju harmonike kao instrumenta za izvedbe umjetničke, to jest ozbiljne glazbe. Da simfonijska glazba u novome ruhu, priređena za harmonikaški orkestar može zvučati itekako zanimljivo, pokazali su i apsolutni pobjednici u ovoj kategoriji, Akademski harmonikaški orkestar Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli pod ravnanjem dirigenta Denisa Modrušana, istaknuvši se izvedbom Adagietta iz Mahlerove 5. simfonije.

Premda je izvorna harmonikaška literatura sve zastupljenija, repertoar klasičnog harmonikaša temelji se na skladbama glazbene klasike (od Corellija do Ligetija) u obradbama za harmoniku. Sve traženija su i djela hrvatskih skladatelja, tako da smo na jubilarnom 35. Međunarodnom susretu čuli izvedbe skladbi Tomislava Uhlika, Ive Lhotke–Kalinskog, Davora Bobića, Đeni Dekleva–Radaković, Ive Josipovića, J. Matanovića, Emila Cossetta i drugih. Posebnu Nagradu solistu u bilo kojoj kategoriji za najbolju izvedbu skladbe hrvatskog skladatelja u iznosu od 400 eura, Hrvatsko društvo skladatelja podijelilo je između dvoje natjecatelja.

Mirko Jevtović, student harmonike na Muzičkoj akademiji u Ljubljani (razred Boruta Zagoranskog) nagrađen je za izvedbu skladbe ARAMbesque Ive Josipovića, a Dora Karamatić, učenica Osnovne glazbene škole Slavko Zlatić pri Pučkom otvorenom učilištu Poreč (razred Dalibora Boljuna) nagrađena je za izvedbu skladbe Oluja iz Suite mjeseca veljače Đeni Dekleva–Radaković.

Piše: Sanja Drakulić

rofesoricu Josipu Hopek, učiteljicu — savjetnicu koja predaje glazbenu umjetnost na Srednjoj školi u Zlataru, viđali smo na Glazbenim tribinama u Puli. Prof. Hopek ne samo da aktivno prati sva događanja i to redovito od 2003., već ih po povratku u Zlatar prenosi svojim učenicima te promovira našu glazbu na posve jedinstven način. Nedavno je svoju djelatnost (8. ožujka), zajedno sa skupinom učenika, predstavila na Županijskom stručnom vijeću nastavnika glazbene umjetnosti srednjih škola Zagrebačke, Krapinsko–zagorske, Karlovačke županije i Grada Zagreba koje je održano u X. gimnaziji Ivan Supek u Zagrebu, u organizaciji mr. sc. Alme Zubović (prof. savjetnica, voditeljica Županijskog vijeća) i dipl. ing. Roksande Smolčić — Krnić, ravnateljice Gimnazije. Na četverosatni susret bili su pozvani nastavnici glazbene umjetnosti i kulture te gosti skladatelji, Sanja Drakulić i Tomislav Uhlik.

kako izgleda Odgoj i obrazovanje učenika za prihvaćanje suvremene glazbe. Obrađeno je nastavno područje Glazba suvremenih skladatelja, s primjerima skladbi izvedenih na pulskoj Tribini. U uvodnom dijelu učenici su slušali i prepoznali ulomak iz ranije obrađene skladbe Čembalada Sanje Drakulić (Tribina 2005.), a u završnom dijelu ulomak iz opusa Neozbiljne varijacije Tomislava Uhlika (Tribina 2004.), nakon čega su bodro zapjevali Lepe ti je Zagorje zelene, pjesmu koju je Uhlik upotrijebio u skladbi. Glavni dio sata bio je posvećen novom, učenicima dotad nepoznatom primjeru — skladbi Massima Brajkovića Recitativo concertante za fagot i harmoniku (Tribina 2005.), uz podnaslov Harmonika u suvremenoj glazbi. Jedan učenik je svirao na harmonici melodiju, demonstrirao registre upotrijebljene na harmonici, a drugi su sudjelovali izvodeći ritam..., zatim su crtali prikaz glazbe na ploči, usporedili su skladbu s glazbom klasike, a prof. Hopek je na

Tema Županijskog vijeća bila je Glazbena tribina — uvid u suvremeno glazbeno stvaralaštvo, a obrađena je u tri dijela. Josipa Hopek prvo je održala opsežno, detaljno i primjereno predstavljanje Glazbene tribine Pula prikazano u pet cjelina (Nastanak i razvoj, Programski koncept, Utjecaj Tribine na suvremeno glazbeno stvaralaštvo u Hrvatskoj, Odnos Glazbene tribine Pula i nastave glazbene umjetnosti i kulture, Prikaz Tribine od 2003. do 2009.).

Kroz praktični prikaz rada, javnog sata s učenicima Srednje škole Zlatar, potom smo imali priliku vidjeti

kraju pročitala autorov komentar o djelu.

Njezin način rada i raznovrsnost metoda zaista je zadivljujuća i vrlo učinkovita.

U trećem dijelu Vijeća, nazvanom Susret sa skladateljima suvremene glazbe, sudjelovali su Sanja Drakulić i Tomislav Uhlik.

Predstavili su i druga svoja djela (Svet za mješoviti zbor a cappella i Licem u lice za gudački orkestar S. Drakulić, Neobična šestorka za violončelo, gudački kvartet i gajde T. Uhlika) te odgovarali na brojna pitanja prisutnih nastavnika glazbene umjetnosti i zlatarskih učenika.

Da se Josipa Hopek ne ubraja u red prosječnih profesora potvrđuju i činjenice da je već desetak godina umjetnički ravnatelj festivala Dječje kajkavske popevke u Zlataru te da 25 godina kontinuirano vodi Dječji zbor višeg uzrasta zlatarske Osnovne škole Ante Kovačića, s kojim se natječe na državnoj smotri Glazbene svečanosti hrvatske mladeži u Varaždinu.

BAŠTINA

Zlatar — Pula — Zlatar ili svijetli primjer profesorice Josipe Hopek

SIMPOZIJI

N a da hnuć e Gl a z b e nom tribinom Pul a u S re dnjoj š koli u Z l ata ru

P

Erik Lukšić, pročelnik Odsjeka za obrazovanje, sport i tehničku kulturu dodjeljuje Denisu Modrušanu Prijelazni kup Grada Pule

Oba nastupa prošla su vrlo zapaženo i visoko su ocijenjena od kritike. U osvrtu na koncerte u tjedniku Kultur od 18. veljače 2010., muzikologinja i orguljašica Evgenija Krivitskaja svrstala je Zbor HRT–a u sami vrh europskih zborova. Spoj zbora Kapele i Zbora HRT–a

SIMPOZIJI

Piše: Sanja Drakulić

Ovakav zahtjevan i sveobuhvatan program Zbor je izveo izvanredno i nadasve ponosno. Pjevači su pjevali maksimalno angažirano i animirano, a

Laskavi epiteti u kritici

Spomenimo i to da je moskovska publika da sada bila relativno upoznata s našom suvremenom glazbom (festivali Moskovska jesen, Alternativa i slično), dok je naša renesansna glazba u Moskvi prvi put zazvučala. Koncerte je pozorno pratio i Nebojša Koharović, veleposlanik Republike Hrvatske u Moskvi, djelatnici Veleposlanstva te Hrvati koji žive u Moskvi. Nastupi Zbora HRT–a ostvareni su kao uzvratni posjet gostovanju Kapele u Hrvatskoj koncem 2009. godine, zahvaljujući koncertnim agencijama Artagent iz Zagreba i Sovinart iz Moskve.

Josipa Hopek s učenicima

Piše: Jagoda Martinčević

»Publika je jedini pravi kritik. Pogotovo ako nakon duljeg razdoblja

U

čemu je, dakle, tajna najizvođenije hrvatske opere koju nisu prijateljski dočekali na praizvedbi, a i kasnije je, u povremenim »ideološkim« prijeporima, ponekad bila nazivana zastarjelom i »seljačkom«? Možda ponajprije u idealnoj simbiozi libretističkog predloška književnika Milana Begovića i osunčane glazbe Jakova Gotovca.

života jednog djela da svoju zadnju ocjenu. Ako publika prihvati djelo,

onda tu kritika nema više što reći, osim da analizira djelo, ne publiku.« Riječi su to Jakova Gotovca izrečene u vrijeme kada je Ero već postigao planetarnu popularnost s tisućama izvedbi diljem bivše države, ali i mnogima u inozemstvu gdje je preveden na čak devet jezika — od engleskog, njemačkog, talijanskog do bugarskog i finskog. Fenomen opere poistovjećuje se s bujanjem nacionalnoga smjera u vrijeme kada je nastala, no njezin dugovječni opstanak na sceni danas se može i mora motriti isključivo u sastavnicama njezine umjetničke vrijednosti.

Nacionalni realizam Ero je u hrvatsku glazbu stigao u vrijeme u kojemu je cijeli jedan naraštaj skladatelja pokušavao popuniti prazninu u razvoju hrvatske opere nastalu nakon pojave Vatroslava Lisinskog i Ivana pl.

Zajca, odnosno kasnije pristiglih Josipa Hatzea i Blagoja Berse koji su nastojali slijediti europske modele opernoga skladateljstva. Ciklus nacionalnoga izraza u svijetu već je davno bio dovršen te je skladateljski krug u kojemu su bili Krsto Odak, Krešimir Baranović, Antun Dobronić, Fran Lhotka i Jakov Gotovac uspostavio mjerila koja su trebala iskazati nužan, iako prema svijetu zakašnjeli slijed razvoja. U skupini djela kao što su, primjerice, opera Dorica pleše Krste Odaka i baleti Licitarsko srce Krešimira Baranovića te Đavo u selu Frana Lhotke, Gotovčev Ero iskazao se kao predvodnica takozvana nacionalnog realizma, kako je sam Gotovac okarakterizirao svoj autorski stil i onaj svojih kolega istomišljenika.

Unatoč svemu što se u daljnjem tijeku godina, pa tako i povijesti hrvatske glazbe

s njim događalo, fenomen Ere, baš kao i dva spomenuta baleta, ostao je trajno prisutan. Do danas nije popustila pozornost kazališnih uprava, ali ni publike prema djelu koje i dalje izaziva oduševljenje auditorija, a svakako i pozornost struke.

U čemu je, dakle, tajna najizvođenije hrvatske opere koju nisu prijateljski dočekali na praizvedbi, a i kasnije je, u povremenim »ideološkim« prijeporima, ponekad bila nazivana zastarjelom i »seljačkom«?

Možda ponajprije u idealnoj simbiozi libretističkog predloška književnika Milana Begovića i osunčane glazbe Jakova Gotovca, u tijesnoj sljubljenosti stiha i tona, u rijetko postignutoj ravnoteži svih zadanih dramaturških parametara koji su stvorili okosnicu hrvatskog opernog remek–djela. Uostalom, o tome najčešće piše i brojna inozemna kritika ističući živ kolorit glazbe koja u slapovima bujne orkestracije, živih ritmova i nadasve pijevnih vokalnih linija teče neprekinutim slijedom, usko povezana s odličnim Begovićevim libretom što vrvi duhovitim i domišljatim stihovima.

Nepromijenjeno scensko ruho Ništa od toga Ero nije do danas izgubio, što je i te kako prisutno u obnovljenoj i umivenoj predstavi naše matične nacionalne kuće koja je Gotovčevu operu ponovno uvrstila u stalni repertoar u susret jubilarnoj 150–toj sezoni.

Scensko ruho, od 1992. godine kada je Ero zaigrao u 11. postavi od praizvedbe, ostalo je nepromijenjeno. U funkcionalno slikovitoj scenografiji Dalibora Laginje i antologijskim kostimima Inge Kostinčer (obnova Dženisa Pecotić) odvija se razigrana režija Krešimira

SAŠA NOVKOVIĆ

»I opet je jedan hrvatski kompozitor uzalud napisao operu...» — prognozirao je skladatelj i glazbeni kritičar Lujo Šafranek — Kavić 5. studenoga 1935. u Jutarnjem listu.

Zloguka misao odnosila se na praizvedbu novoga djela Jakova Gotovca, operu Ero s onoga svijeta koja je ugledala svjetlo dana 2. studenoga 1935. na sceni zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta. Budućnost je kritičara demantirala, a na sceni istoga kazališta nedavno smo doživjeli 660–tu izvedbu Ere, i to u obljetničkoj 75. godini postojanja!

Ženski dio zbora Zagrebačke opere u prvom prizoru opere Ero s onoga svijeta

Dolenčića, potpomognuta u finalu znamenitim završnim kolom koreografkinje Margarite Froman u obnovi Sonje Kastl. Sva tri čina, s obligatnim prekrasnim konjima, duhovito su i logično oblikovani s mjerom ukusa i stila i što je možda za Eru najvažnije, izvrsnom artikulacijom teksta glavnih tumača.

Glazbena se sastavnica odvija pod dirigentskom palicom Roberta Homena i sadrži dobar omjer zvukovnoga kolorita, ritmičke raznolikosti i precizne dinamike kakvu Gotovčeva partitura zahtijeva u svoj svojoj raznolikosti. Zbor je točan i zvučan zahvaljujući zborovođi Ivanu Josipu Skenderu.

Kazališna cedulja nudi brojnu postavu glavnih tumača, što znači da današnja zagrebačka Opera raspolaže i iskusnim umjetnicima, ali i mlađima koji će se okušavati u ni malo lakim pjevačkim dionicama Gotovčeva vokalnog sloga.

Na izvedbi 12. ožujka, naslovnu ulogu tumačio je tenor Miljenko Đuran, već

otprije poznat kao vrstan interpret uloge Ere. Sa zavidnom lakoćom ovaj se daroviti pjevač nosi sa svim teškoćama Erine dionice, ponajprije u visokim položajima glasa, dok je scenski okretan, duhovit i vrlo ležeran, što je jedan od preduvjeta za taj lik. Kao Đula predstavila se gošća iz Novog Sada, sopranistica Laura Pavlović i ugodno iznenadila zvonkim, odlično školovanim glasom i muzikalnom frazom te je za očekivati da ćemo je i nadalje slušati na zagrebačkoj opernoj sceni. U karakteru i vokalno izvrstan je Davor Radić kao mlinar Sima te vrlo korektan par Doma / Marko u tumačenjima Cecilije Car i Ivice Trubića. U ostalim ulogama pojavili su se Ana Zebić i Neven Mrzlečki te baletni solistički par Nataša Sedmakov i Ilir Kerni. »Koliko bismo bili siromašniji bez Ere! Koliko snage i vedrine u završnom kolu... A vedrina je crta na licu genija...«, davno je zapisao Veselko Tenžera.

Vrijedi i danas.

Z agre b, 8 . — 10. tr av nja , A rs Chor a lis — prv i m e đun a rodni um j etnič ko –z n a n s t v e ni s im poz ij o z bor s koj um j etnos ti, pje va nj u i gl a s u

Poklon pred umjetnošću pjevanja Sudjelovala su 43 predavača iz 14 država, od toga 19 iz Hrvatske koji su održali 50 predavanja i radionica Piše: dr. sc. Zdenka Weber organizaciji skupa, primjerice s Institutom za crkvenu glazbu Albe Vidaković, Katoličkim bogoslovnim fakultetom iz Zagreba, Hrvatskom udrugom vokalnih pedagoga, Agencijom za odbor i obrazovanje, Hrvatskim društvom skladatelja, Hrvatskim društvom glazbenih teoretičara, Edukacijsko–rehabilitacijskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskim društvom logopeda i Hrvatskim saborom kulture.

Ozračje na koncertu 9. travnja u HGZ–u

H

SIMPOZIJI

Hrvatsko društvo skladatelja potiče izvedbe djela svojih članova

Stručna publika

Koncert je privukao i mnogobrojnu stručnu publiku. Uz članove zbora Kapele, u publici smo mogli vidjeti skladatelje koji su gostovali na Muzičkom biennalu Zagreb, poput oduševljene Marine Šmotove, predsjednika Moskovskog društva skladatelja Olega Galahova, direktora festivala Moskovska jesen, dirigenta Mihajla Hohlova i druge istaknute osobe tamošnjega glazbenog života.

nazvala je eksperimentom ovjenčanim uspjehom. Istaknula je veliko pjevačko umijeće našeg zbora koji je u Katedrali pjevao vrlo prozračno da bi pri velikom zvučnom odjeku sačuvao jasnost vertikale i artikulaciju izraza, a sasvim je oduševljena načinom na koji je Tonči Bilić glazbom oživio ukupni prostor Katedrale, premještajući grupe pjevača na razna mjesta te je zaključila da je Zbor HRT–a pružio puno poučnih primjera koji će dobro poslužiti zborskim dirigentima i studentima zborskog dirigiranja koji su bili na koncertu.

SIMPOZIJI

M e đun a rodni sus ret h a r monik a ša u Puli, 22 . — 25. tr av nja 2010.

stalih tijekom 20. stoljeća skladatelja nadahnutih glagoljaškom tradicijom: Sanje Drakulić (Uskrisi), Krste Odak (Svrši stopi moje), Igora Kuljerića (Križu, daj nam ti milosti i stavci Svet / Sanctus, Osanna, / Hosanna, Aganče Boži / Agnus Dei i Pokoj vični / Requiem aeternam iz Hrvatskog glagoljaškog rekvijema) te Borisa Papandopula (stavak Svet iz Hrvatske mise). Solistica na udaraljkama bila je Ivana Bilić, a kao dodatak, Zbor je otpjevao predivnu Galeotovu pesan Igora Kuljerića.

Rimokatolička katedrala u Moskvi

Scensko ruho opere od 1992. godine, kada je Ero zaigrao u 11. postavi, od praizvedbe je ostalo nepromijenjeno

SIMPOZIJI

Sljedeći dan, 4. veljače, naši umjetnici su održali samostalni Koncert hrvatske duhovne glazbe — od renesanse do suvremenosti u Rimokatoličkoj katedrali Bezgrešnog začeća presvete Djevice Marije (sagrađena 1911., zatvorena 1937., ponovno otvorena i obnovljena 1996.) u okviru ciklusa koncerata Dobrotvornog fonda Umjetnost dobrote (De Boni Arte). Predstavljen je reprezentativni niz naših zborskih uspješnica. U prvome dijelu koncerta to su bili odabrani višeglasni biseri hrvatske i mediteranske baštine: Julije Skjavetić (Pater noster, Sancta Maria, Ego sum qui sum) Carlo Gesualdo da Venosa (Benedictus), Ivan Lukačić (Ex ore infantium i Panis angelicus) i Gregorio Allegri (Miserere).

Osobito je bilo dojmljivo pjevanje u odvojenim grupama, takozvani cori spezzati. Drugi dio koncerta označile su orguljaške skladbe Oluja Josipa Magdića i Improvisata Stanislava Prepreka u izvedbi Marija Penzara, već dobro poznatoga moskovskoj publici. Ove dvi-

maestro Bilić vodio ih je te večeri posebnim nadahnućem. Zato je i nazočna publika iskazala zasluženo poštovanje i divljenje te hrvatske goste uz ovacije ispratila stojeći. Bio je to vrlo dirljiv prizor za sve prisutne. Valja znati da razmažena moskovska publika nikome ne plješće reda radi, a rijetko je vidno oduševljenja kao tada. Uzmimo u obzir i to da je u petnaest milijunskoj Moskvi kretanje gradom tijekom cijele godine, a ne samo u zimskim uvjetima, prilično otežano, pa je potrebno i do dva sata da bi se stiglo od jedne do druge točke.

Usto, koncertna ponuda je vrlo velika i zamamna. Ipak je zanimanje za hrvatsku duhovnu zborsku glazbu bio dovoljan da napuni Katedralu!

SIMPOZIJI

Najpoznatiji i najprestižniji takav koncertni hram u Rusiji svakako je moskovska Velika dvorana Konzervatorija Petar Iljič Čajkovski, takozvana Boljšoj zal u kojoj je Zbor HRT–a nastupio 3. veljače.

Tom su prigodom u prvom dijelu večeri zajedno s Ruskom državnom akademskom simfonijskom kapelom pod ravnanjem maestra Valerija Poljanskog izveli Misu Tereziju (Teressien messe) Josepha Haydna. Naš zbor se zvukom stopio u veličanstvenu tonsku cjelinu, pa će zasigurno ruskim i našim pjevačima taj doživljaj zauvijek ostati u sjećanju. Prilikom pokusa riječi nisu bile nužne jer je univerzalni glazbeni jezik bio sasvim dostatan za komunikaciju. Savršeni spoj zbora Kapele i Zbora HRT–a obradovao je izvođače i obojicu di-

O

ba nastupa našega Zbora prošla su vrlo zapaženo i visoko su ocijenjena od kritike. U osvrtu tjednika Kultur od 18. veljače 2010., muzikologinja i orguljašica Evgenija Krivitskaja svrstala je Zbor HRT–a u sami vrh europskih zborova.

Koncert u katedrali

GLAZBENA TRIBINA PULA — POST FESTUM

Z

je, iako nevelike skladbe, povezale su poput mosta renesansu i suvremenost.

Uslijedile su izvedbe zborskih djela na-

rigenata — Valerija Poljanskog i Tončija Bilića, a ushićena publika nagradila ih je dugim pljeskom. Glazbena kritičarka Ekaterina Lobova iskazala je u Moskovskoj pravdi (8. veljače 2010.) divljenje činjenicom da su doslovno nakon jednog pokusa ruski pjevači i gosti iz Hrvatske našli »zajednički jezik« te zvučali kao jedinstveno tijelo. U drugom dijelu koncerta, Orkestar Kapele izveo je 4. simfoniju Dmitrija Šostakoviča.

75 godina Ere s onoga svijeta

SIMPOZIJI

Piše: Sanja Drakulić

SIMPOZIJI

Koncert 3. i 4. veljače u Velikoj dvorani Kozervatorija Čajkovski i Rimokatoličkoj katedrali Bezgrešnog začeća presvete Djevice Marije

BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA

N a jpopul a rnija hrvats k a ope r a ob nov l j e n a u Hrvats kom n a rodnom k a z a liš tu u Z agre bu

Zborovi spojeni, zborovi odvojeni bor Hrvatske radiotelevizije nedavno se prvi put predstavio i proslavio u Moskvi kao svestrani tumač vokalno–instrumentalne i a cappella glazbe. A nije se lako proslaviti u zemlji poznatoj po glazbenoj reprodukciji najviše razine u kojoj se tradicija prvoklasnog zborskog pjevanja osobito njeguje i visoko cijeni. Zbor HRT–a pažnju je privukao i prije nego je zapjevao.

Naime, samo mjesto održavanja koncerta iznimno je važno, jer ujedno jamči određenu kvalitetu onoga tko nastupa, kao i probranu publiku.

7

BROJ 162, SVIBANJ 2010.

Prvo gos tova nje Z bor a HRT– a u Mos k v i

GLAZBENA TRIBINA PULA — POST FESTUM

FESTIVALI

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI

MEĐUNARODNI USPJESI

6

rvatska udruga zborovođa (HUZ) koja, uz Branka Starca, predsjednika, skladatelja i pedagoga, postiže velike uspjehe na okupljanju zborskih dirigenata, vokalnih pedagoga i znanstvenika koji se bave istraživanjima vokalne tehnike i ljudskog glasa, organizirala je u Zagrebu od 8. do 10. travnja Ars Choralis, prvi međunarodni umjetničko–znanstveni simpozij o zborskoj umjetnosti, pjevanju i glasu. Sudjelovala su 43 predavača iz 14 država, od toga 19 iz Hrvatske koji su održali 50 predavanja i radionica. Odazvali su se stručnjaci iz Austrije, Njemačke, Italije, Japana, Latvije, Malezije, Norveške, Portugala, Slovenije, Južne Afrike,

Švedske, Turske i Velike Britanije, a među njima su bili svjetski afirmirani znanstvenici, muzikolozi, pedagozi i voditelji zborova, od kojih svakako treba istaknuti počasnog gosta Johana Sundberga iz Švedske, najznačajnijeg znanstvenika glasa, tvorca Znanosti o pjevanom glasu. Bile su održane i radionice s afričkom, latvijskom, malezijskom i japanskom zborskom glazbom, na koje su se u velikom broju odazvali hrvatski voditelji zborova. Uopće, valja naglasiti da je odaziv slušatelja bio izuzetno velik, pa su sva predavanja i radionice u Nadbiskupijskom pastoralnom centru na zagrebačkom Kaptolu bile izvrsno posjećene. Također treba pohvaliti organizatore simpozija na uspješno ostvarenoj mnogostrukoj suradnji pri

Simpozij je bio posvećen istaknutim maestrima Emilu Cossetu (1918.– 2006.), o kojemu je predavanje održao dirigent, solo pjevač i vokalni pedagog Bojan Pogrmilović te Sergiju Rainisu (1919.–2008.) čiji je rad predstavila muzikologinja i dirigentica Snežana Ponoš.

Svakako valja istaći izuzetno korisna predavanja Austrijanke Christiane Herbst (Vocal Fold Adduction and Registers in Classical Singing), Slovenke Irene Hočevar –Boltežar (Gastroesophageal Reflux in Singers) te Hrvatice Vesne Mildner (Glazba u mozgu). Sa zanimanjem su bila primljena i izlaganja skladatelja i tajnika HDS–a Antuna Tomislava Šabana (Osnove autorskoga prava za zborovođe), akademika Nikše Gliga (Iz repertoara udruge Ars choralis iz Woodstocka (NY) — slučaj neuobičajenog političkog angažmana) te muzikologinja, Rozine Palić — Jelavić (Neke natuknice o stanju istraživanja hrvatskoga zborskoga stvaralaštva s obzirom na radove objavljene u časopisu Arti Musice (1969.–2009.) i Zdenke Weber (Članstvo u amaterskom pjevačkom zboru — to nije samo pjevanje).

Globalni zborski projekt U okviru uspjelog simpozija, sa znanstvenim i umjetničkom odrednicama, u Hrvatskom glazbenom zavodu održan je 9. travnja koncert koji je za brojne ljubitelje zborskog pjevanja bio izuzetan događaj. Nastupili su vrsni amaterski pjevački zborovi i ansambli: Mješoviti zbor Sv. Barbare Panis angelicus s dirigentom Tomislavom Čekoljem, Djevojački zbor Cantus ante omnia s dirigenticom Snežanom Ponoš, Gospel ansambl Agape koji umjetnički vode Branka Vukmanić i Darko Kovačević, Muški vokalni ansambl Ivan Goran Kovačić s dirigentom Ozrenom Bogdanićem i Mješoviti pjevački zbor KUD–a INA s ravnateljem Bojanom Pogrmilovićem te posebni gosti simpozija, Tokyo Josei Choir i dirigent Yoichi Adachi. Na programu su bila djela niza hrvatskih i inozemnih skladatelja, od Vatroslava Lisinskog, Ivana Lukačića, Ljube Stipišića Delmate, Ivana Matetića Ronjgova, Emila Cossetta, Tomislava Uhlika i Branka Starca, do niza stranih autora, crnačkih duhovnih pjesama i osobito zanimljivih obrada tradicionalnih japanskih pjesama. Vrhunac večeri predstavljao je izlazak svih pjevača na podij, njih više od 150 koji su zajedno otpjevali Terra tremuit Jakova Gotovca pod ravnanjem Yoichija Adachija, zatim Cossettov Došel je, došel, zeleni Juraj uz vodstvo Bojana Pogrmilovića i kao završnicu, skladbu Branka Starca We move the world (Mi pokrećemo svijet), predvođenu autorom za klavirom.

Zagreb je ovim događajem postao središtem iz kojega u svijet kreće »global choral project« (globalni zborski projekt), a vrlo pijevna i radosno intonirana skladba Branka Starca koja je oduševila pri prvom masovnom izvođenju i bila ponovljena, trebala bi postati svjetskom »himnom« pokreta amaterskih zborova čije su članstvo i voditelji ovim simpozijem dobili nove znanstvene uvide na području vokalne glazbe, kao i znatne umjetničke poticaje za daljnji razvoj pjevačkoga amaterizma.

Posebno valja pohvaliti brigu koju su organizatori posvetili zaslužnima dodjeljujući im priznanja i nagrade. Dobitnici strukovnoga naziva »magister chori / magistra chori« HUZ–a i njegovi počasni članovi postali su Giovanni Acciai, Andrea Angelini, Rudolf de Beer, Thomas Caplin, Joy Hill, Harald Jers, Susanna Saw, Romans Vanags i Annemarie van der Walt, počasnim članom imenovan je japanski gost Yoichi Adachi, Nagradu HUZ–a za životno djelo dobio je Šveđanin Johan Sundberg, dok je Plaketa Sergije Rainis dodijeljena Vlatki Oršanić za njezina postignuća na području vokalne umjetnosti i pedagogije. Plaketa Emil Cossetto pripala je skladatelju Tomislavu Uhliku za stvaralaštvo na području vokalne glazbe. Doista, sadržajno izuzetno bogata događanja koja, uz sve druge kvalitete, pokazuju da se ne zaboravlja velike zborske voditelje i pedagoge bez kojih ne bi bilo današnjih uspjeha.

8

Tragom predstavljanja aktivnosti mladih autora novijih klupskih glazbenih žanrova

amo se Gibonni može usuditi krenuti na turneju po hrvatskim gradovima tek koji mjesec po izlasku novog albuma, ali i njegov »minuli rad« bio bi sam po sebi dovoljna garancija za izvanserijski glazbeni doživljaj. Ipak, Zlatan Stipišić voli se nadmetati sam sa sobom, voli postavljati nove mete i izazove, a ponajviše poštuje i cijeni svoju brojnu publiku koju je stekao i zadržao tijekom proteklih godina. Zato su i njegova dva zagrebačka koncerta bila namjerno locirana u Ciboni koja prima tek pet tisuća posjetitelja, kako bi, njemu izuzetno vrijedna i potrebna komunikacija s publikom, bila što izravnija i sadržajnija.

N. Markičević BCO Cropix

Dva i pol sata koncertnog programa protekla su u trenu s probranim novim skladbama s CD–a Toleranca, ali i dvadesetak starih, provjerenih i neizostavnih pjesama (Ovo mi je škola, U ljubav vjere nemam, Činim pravu stvar, Tempera, Projdi vilo…), prikladno revidiranih novim pristupom pratećeg ansambla.

Dodatnu uzbudljivost pružio je nadahnuti nastup Urbana, kao i provjereni vokal Maye Azucene. U zagrebačkoj koncertnoj povjesnici, 22. i 23. travnja 2010. ostat će sigurno zabilježeni velikim slovima, a nadajmo se da će ta radost glazbe uskoro doživjeti i svoj trajni zapis. (M.S.)

Gibonni u Areni

ZAMP ZAMP ZAMP

Ivo Robić uvijek među nama S

itne pahulje snijega propadale su toga sumornog podneva nad Mirogojem, posljednjim domom velikoga hrvatskog pjevača popularne glazbe, prisjećajući okupljene na prvu skladbu (Sniježi) koju je uživo pjevao u programu Državne krugovalne postaje Zagreb. Pred grobom Ive Robića i njegove supruge Marte okupila su se izaslanstva HDS–a, HGU–a i drugih strukovnih glazbenih udruga, kao i njegovi prijatelji, kolege i poštovatelji kako bi dostojno obilježili deset Izaslanstva HDS–a i HGU–a pred grobom Ive Robića godina otkako nas je napustio. Na uspjehe kakvima nema ravnih u povijesti hrvatske zabavne glazbe podsjetila je Jadranka Čubrić, a potom su okupljeni na grob položili vijence i crvene ruže.

Istog poslijepodneva u spomen na umjetnika održane su mise zadušnice u crkvi Sv. Marka u Zagrebu i u crkvi Sv. Jakova u Rijeci. Hrvatska televizija i Drugi program Hrvatskoga radija posebnim su emisijama obilježili odlazak hrvatske, europske i svjetske glazbene legende, a HGU Rijeka (Podružnica 3), uz tu su obljetnicu, pripremili i druge prigodne programe.

U Ičićima gdje je Robić godinama živio u vili na obalnom šetalištu F. Jozefa, 6. ožujka postavljena je spomen ploča. Posljednji program pripao je najmlađima, onima koji će tek kročiti u svijet lakih nota. U Zlatnoj dvorani hotela Imperial, 12. ožujka održan je koncert Mladi Opatijci u čast Ive Robića na kojem su, s Robićevim skladbama, nastupili učenici Glazbenih škola Mirković i Tarla, dječji zborovi Mići vrapčići i Opatijski dječaci, glazbeni vrtić Girotondo, Maria Marinović, DND Opatija i Mažoretkinje Grada Opatije, a posebni gosti bili su Zdenka Vučković i zbor Maestral. (Maja Sabolić)

ZAMP

ZAMP

ZAMP

ZAMP

ZAMP

ZAMP

ZAMP

ZAMP

ZAMP

ZAMP

Obil je ž e n a de s eta ob l jetnic a s m rti Iv e Robić a (Ga re š nic a , 28 . s iječ nja 1923 . — Rije k a , 9. ož ujk a 2000.)

ZAMP

Vjerujem da ćemo četvrtkom u Saxu moći ćuti sve više originalnih autora i glazbe koja nas neće ostaviti ravnodušnima.

ZAMP

Prvobitna ideja jazz sastava, radom na autorskom materijalu proširila se i na druge glazbene stilove poput tanga, world music, istočnjačkih melosa, kao i nekih drugih glazbenih izvora.

ZAMP

Trijumf prave autorske pjesme S

Danas je to toliko ispremiješano da ponekad nije moguće napraviti stilske podjele. Često se u zvuku jednoga benda čuje više različitih stilova, čak i u pojedinoj pjesmi. U najvećoj mjeri je prisutan rock, a najviše me iznena-

Sve su originalne autorske stvari, nema remakea. Njihovi autori većim su dijelom pojedinci, ali i cijeli bend. Drago mi je vidjeti bendove originalnog glazbenog izričaja. Istaknuo bih dva neobična sastava koji mi padaju na pamet. Jedan od njih je trio Druyd koji stvara čudnovatu glazbu koristeći se ogromnim drvenim didgeridoo–om, gitarom, arhaično bajkovitim glasom, melodikom i tamburicom, stvarajući tako novu dimenziju etno–alter glazbe.

Uz njih je zanimljiva grupa Kreol čije skladbe crpe značajke iz različitih glazbenih pravaca, od suvremenih i folklornih, do klasičnih.

ZAMP

Gibonni u C iboni

Koji su sve glazbeni stilovi zastupljeni u Novom zvuku?

Radi li se o autorskim pjesmama?

ZAMP

Kakva je situacija s mladim neafirmi-

Iz fonda sredstava koja su prikupljena na ime naknada za prazne medije, od ove godine ciklus je sufinancirao HDS–ZAMP temeljem natječaja za potporu programima u području popularne glazbe. HGU i HUZIP, također putem natječaja, osigurali su sredstava za pokriće dijela troškova organizacije, tako da smo mogli nastavili s radom.

Od srca im hvala. U budućnosti ćemo nastojati organizirati neku vrstu zaklade ili fonda, kao i animirati sponzore.

đuje pomak koji se dogodio u načinu sviranja toga stila i novom kreativnom pristupu kod nekih skupina. Većina ih uglavnom naginje britanskoj i američkoj nezavisnoj indie sceni i usvaja novi način sviranja, poput grupe Pangea, zagrebačkog trija rock virtuoza.

ZAMP

Bio je to ciklus u Klubu Sax gdje smo prije tri godine svakog četvrtka počeli organizirati koncerte. Riječ je o izvođačima i autorima od kojih neki nisu isključivo »demo bendovi«. Inače, nastojim izbjegavati pojam demo bendovi jer većina njih ima objavljen CD kod nekoga od diskografskih nakladnika ili

Da, prošle je godine objavljen prvi CD u nizu ciklusa Novi zvuk koji planiramo nastaviti dalje. U tome nas podržava Croatia Records, omogućavajući da najbolji dobiju mogućnost audio zapisa.

Na albumu se našlo deset izvođača koji pjevaju vlastite pjesme na hrvatskom jeziku, u stilskom okviru, što se općenito može nazvati mainstream pop–rock glazbe. Na idućem koji bi izišao krajem ove sezone, planiramo pohraniti raznolikije stilove i forme, a uz hrvatski, sadržavat će pjesme i materijale na engleskom jeziku. Smatram da bi i dobrim bendovima koji pjevaju na engleskom trebali dati priliku, premda je trenutačno u Hrvatskoj za njihovu promociju nezahvalna situacija. Možda dođu bolji dani i za njih kada uđemo u Europu.

Kako to mislite financijski pokriti?

Kreol

ZAMP

Kako ste osmislili ciklus koncerata i animirali mlade?

Druyd

Na kraju sezone radovi najboljih sudionika izlaze na kompilaciji.

Druš t v e ne m re ž e : MYs pac e , fac e book , t w it te r ...

Promocija autora u cyber prostoru Piše: Ana Kuštrak

U

doba sustavnog i brzog razvoja tehnologije, prvenstvo preuzimaju oni koji se najbolje snađu u kaosu internetskih mogućnosti za promociju. Autori i glazbenici u svijetu redovito koriste socijalne mreže i internet za međusobnu suradnju i promociju. No, kakva je situacija među hrvatskim autorima i imaju li oni uopće podjednake mogućnosti?

I

ZAMP

Što vas je ponukalo da Novim zvukom obogatite postojeću glazbenu scenu?

Prije Novoga zvuka organizirao sam Talent festival. Bilo je to prije pet, šest godina u okviru Sajma glazbe na Zagrebačkom velesajmu. Osnovna ideja bila je promocija mladih autorskih bendova, što je trajalo dvije, tri godine dok sam radio na organizaciji Sajma glazbe. Nakon toga sam započeo s radom na projektu pod imenom Novi zvuk u Klubu Sax. Moram napomenuti da su za njegov uspješan razvoj zaslužni odgovorni ljudi Saxa koji su na vrijeme prepoznali i izašli u susret projektu i na taj način pomogli promicanju velikoga broja novih glazbenih autora. Za razliku od natjecateljskog karaktera Talent festivala, u kojemu su jednom godišnje najbolji bendovi osvajali nagrade i plakete HDS–a, Novi zvuk je, prije svega, promotivno koncertni projekt. No, kroz Talent festival nekada i Novi zvuk danas, cilj je ostao isti, promicanje nove hrvatske glazbene scene.

Iz vlastita iskustva poznajem situaciju koja se nije puno promijenila od prije dvadesetak godina. To je jedan od razloga zašto radim na takvim projektima jer primjećujem da je i danas slično i da i dalje gotovo da nema mjesta gdje bi takva vrsta glazbe mogla imati svoje »sjedište« i kontinuitet. Svi bendovi i publika jako su zadovoljni s dosadašnjim koncertima u Saxu, s obzirom na kvalitetu svirke, zvuka i profesionalnu razinu, što mi je dodatni poticaj za nastavak rada. Daljnji je korak »preslikati« zagrebačku sezonu Novoga zvuka na druge veće gradove u zemlji — Split (Klub Kocka), Rijeku (Palach), Zadar (Klub Satir), Osijek i šire.

Na taj način bi bendovi imali turneje, posjećivali različite sredine i pokazivali kvalitetu na širem planu, a cijela bi priča bila zaokružena radijskom emisijom. Novim autorima danas je potrebna podrška »sa strane« jer se do sada sve zbivalo stihijski. Već duži niz godina nije bilo nešto konkretno organizirano za autore nove generacije, stoga se nadam da će Novi zvuk zaživjeti kao kontinuirana mreža koncertnih nastupa.

ZAMP

vica Duspara, gitarist, skladatelj i organizator (ex Majke i ex Matchless Gift), pokrenuo je prije tri godine projekt Novi zvuk kojim, kroz organizaciju ciklusa koncerata četvrtkom u Klubu hrvatskih glazbenika Sax, predstavlja aktivnosti mladih hrvatskih glazbenih autora novijih klupskih glazbenih žanrova. U protekle tri godine na podiju Saxa izmijenilo se više od 260 bendova i sveukupno oko tisuću glazbenika iz cijele Hrvatske, poput THP (Osijek), Karambol (Vinkovci), Embassy 516 (Dubrovnik), Orange Stripes (Labin), Stage (Slavonski Brod), Morso (Rijeka) i mnogi drugi. Na kraju godine, u suradnji s Croatia Recordsom, objavljuje se CD s kompilacijom najboljih pjesama izvedenih u protekloj sezoni, čime se dodatno upozorava na najkvalitetnije mlade autore i izvođače, dajući im priliku za daljnju promociju u medijima. Prvi je takav CD ugledao svjetlost dana u lipnju 2009., a sljedeći se objavljuje u lipnju ove godine.

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

I

ranim autorima i bendovima bila prije vašeg projekta Talent festival, odnosno Novi zvuk? Jesu li imali priliku za predstavljanje?

ZAMP

RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

Ivica Duspara

ZAMP

Razgovarala: Jana Haluza

ZAMP

Novi zvuk — Nova hrvatska glazbena scena

RAZGOVORI

RAZGOVORI

RAZGOVORI

i v ic a Dus pa r a , vodite l j konc e rtnog c ik lusa u K lubu Sa x

u vlastitoj produkciji. Pojam demo zvuči mi suviše amaterski, a činjenica je, da su barem polovina izvođača koji nastupaju na Novom zvuku, itekako profesionalni glazbenici. To su vrlo često vrhunski svirači, s dobrim autorskim pjesmama različitih glazbenih stilova. Cilj nam je bio stvoriti posebnu glazbenu scenu, unutar koje će se bendovi međusobno podržavati, razmjenjivati iskustva, snagu, energiju i publiku.

9

BROJ 162, SVIBANJ 2010.

ZAMP

BROJ 162, SVIBANJ 2010.

ako u Hrvatskoj nije provedeno relevantno istraživanje kako je gospodarska kriza utjecala na glazbenu industriju, negativne posljedice zasigurno postoje.

Osim aktivnosti za koje je lako zaključiti kako je na njih utjecala kriza, poput prodaje diskografskih izdanja koja je ionako već godinama u velikim problemima, promocijske aktivnosti glazbenika, pronalazak sponzora za financiranje turneja, albuma i slično, sigurno su također imale negativan utjecaj. No, razvojem tehnologije, a prvenstveno internetskih društvenih mreža, glazbenicima i autorima otvorio se neograničeni prostor gdje mogu ne samo plasirati vlastite uratke, već se i povezivati s fanovima, producentima, raznim institucijama, udruženjima i publikom ciljanih interesa. Živjeti bez interneta u današnjem svijetu mnogima je ravno odlasku u neko mutno kameno doba. Internet danas svima omogućava povezanost, a autorima i glazbenicima omogućava mnogo više — on postaje jedno od glavnih sredstava promocije ili je, u najmanju ruku, polazišna točka za informaciju, bilo da se radi o autoru, glazbeniku, producentu ili bendu. Imati svoju web stranicu danas je nužnost bez koje se ne može, pogotovo kada je riječ o autorima i bendovima popularne glazbe. Web stranice, uz ne preveliki trošak dizajniranja i održavanja, omogućavaju prvu postaju gdje se fanovi informiraju o aktivnostima, albumima, predstojećim koncertima i slično. Unazad nekoliko godina populariziraju se i takozvane društvene mreže.

Što su sve društvene mreže? One su zapravo besplatni on line servisi koji svojim članovima osiguravaju međusobnu povezanost, komunikaciju i razmjenu različitih sadržaja. Društvene mreže korisnicima omogućavaju da određeni željeni sadržaj dovedu točno tamo gdje žele za nikakav trošak, odnosno za nula kuna. Takva vrsta »umreženosti« dovela je do male revolucije u glazbenoj industriji jer je na vrlo jednostavan način svima postalo dostupno promovirati se i povezivati sa ciljanom publikom.

Snažan promotivni alat MySpace, Facebook i Twitter najpoznatije su globalne društvene mreže, a upravo je MySpace najsnažnije glazbeno orijentiran. Jedan od najpoznatijih mlađih engleskih rock bendova, Arctic Monkeys, otkriven je upravo putem MySpacea. Dečki su na svoj profil postavili kontakte, informacije o bendu i ono najvažnije, snimke njihovih pjesama. Producenti su ih zapazili, a ostalo je povijest. Arctic Monkeys nisu usamljeni primjer prakse kojima su društvene mreže omogućile prepoznatljivost. One su mjesto

gdje mnogi producenti i lovci na talente traže informacije o novitetima koje stvaraju mladi i još neafirmirani bendovi, ujedno i autori uradaka.

T

Ipak, to ne znači da MySpace ima ograničene mogućnosti promocije. MySpace omogućava svakom posjetitelju

odabir sadržaja, postoje top ljestvice glazbenih žanrova s najpopularnijim glazbenicima, pjesmama, video spotovima i albumima unutar kojih se također može birati nekoliko mogućnosti. Otvaranje profila omogućava upload glazbe u mp3 formatu, uz mogućnost samo preslušavanja pjesama i video spotova, ali i kupnje glazbe putem downloada.

Pritom valja imati na umu da kod svake pjesme postoje tri vrste prava: prava autora, prava izvođača i prava izdavača (proizvođača fonograma). Ukoliko je izvođač ujedno autor glazbe i teksta, ali

jedinog mjesta informiranja. Populacija koja ih koristi mnogo češće provjerava

novosti, a manje elektroničku poštu.

Informacija, ukoliko je točna, brza i svježa, naići na plodno tlo, prvenstveno kod korisnika.

Na nedavnoj konferenciji Midema u Cannesu, Juan Paz i Ralph Watson iz Music Allyja, konzultantske kompanije

I

van Dečak iz Vatre ispričao nam je kako su njihovu MySpace stranicu napravili njihovi fanovi. Oni su ih kontaktirali i rekli za stranicu, sa čime se bend složio. Dečak smatra da je to bila dobra odluka jer su im MySpace, kao i njihova web stranica izrazito korisni za kontakte upravo s fanovima koji na taj način izražavaju želje gdje bi ih i u kojemu gradu željeli vidjeti i slušati, što je za promociju benda odlična povratna informacija. Kako su vlasnici Vatrinih snimaka diskografski nakladnici (u njihovom slučaju Dallas), tako se na MySpacu glazba Vatre može samo preslušati, ali na njihovoj službenoj web stranici postoji mogućnost on line narudžbe albuma.

i vlasnik snimke, tada nema poteškoća u samostalnoj prodaji svoje glazbe. No, ukoliko to nije sadržano u jednoj osobi, potrebno je pribaviti odobrenja svih nositelja prava (izravno ili putem ovlaštena posrednika). Od hrvatskih glazbenika na MySpaceu prisutni su većinom rock bendovi poput Vatre i Hladnog piva, ali i mnogi mladi i neafirmirani alternativni sastavi koji se nadaju scenariju kakav se svojedobno odigrao u slučaju Arctic Monkeys.

Facebook i Twitter funkcioniraju na sličan način. Twitter je više blogerskog (točnije mikroblogerskog) karaktera jer svojim korisnicima i njihovu krugu sljedbenika, s kojim su povezani, omogućava ispisivanje poruke od samo 140 znakova. Iako se na Facebook mogu uploadati video radovi, oni, kao i Twitter, više služe kao promotivno glasilo za obavijesti, poput vremena i mjesta održavanja koncerata, izlaska albuma ili gostovanja u televizijskim i radijskim emisijama. Profili korisnika tih društvenih mreža mogu biti otvoreni, pa se na taj način svakom drugom korisniku omogućava neometan pristup informacijama.

Oprez — neplansko korištenje mreža može biti kontraproduktivno Ipak, njihovo korištenje, kolikogod se činilo jednostavnim, zahtjeva popriličnu angažiranost. Parcijalnim i nepotpunim ažuriranjem podataka stvara se dojam nebrige prema fanovima, a ukoliko podaci koji se ažuriraju nisu najnoviji i zanimljivi, društvene mreže gube svoju funkciju primarnog i često

zitivne promjene, s druge, zlouporaba i kršenje autorskih prava još su uvijek, nažalost, posvuda u svijetu široka pojava. Proteklih godina razvoj interneta vodio je i razvoju sustava za ostvarivanje autorskih i srodnih prava, pogotovo

za glazbenu industriju, pojasnili su taj aspekt, to jest činjenicu da je za uspješno korištenje svih mogućnosti koje nude društvene mreže nužno pomno isplanirano i redovito postavljanje novih informacija. Pritom su posebno istaknuli da se planiranje također odnosi na grupiranje i razlikovanje obožavatelja koji ne žele biti stalno bombardirani podacima i onih koji upravo to žele. Tu je potrebno pronaći kompromis, a oni ga vide upravo u razlikovanju skupina

na području glazbe. Međutim, trenutačno je u svijetu njihovo reguliranje za područje interneta uistinu problem koji je nastao intervencijom Europske komisije u svjetski sustav kolektivnog ostvarivanja prava ili bolje, intervencijom u odnose među društvima kakvo je HDS ZAMP. Naime, sustav kolektivnog ostvarivanja prava funkcionira temeljem ugovora o reciprocitetu koje društva međusobno sklapaju i temeljem kojih jedni drugima ustupaju isključiva prava ostvarivanja autorskih prava na području zemlje u kojoj im je sjedište. Društva su za područje interneta sklapala posebne ugovore kojima je društvo iz zemlje u kojoj je sjedište takozvanog content providera (onoga koji nudi sadržaj) izdavalo globalnu (svjetsku) licencu za cjelokupni svjetski glazbeni repertoar. Europska komisija smatrala je da su takvi odnosi u sukobu sa slobodnim tržištem Europske unije.

Zato je društvima sa sjedištem u Uniji naložila da međusobno ponište takve ugovore što je, dakako, urušilo sustav ostvarivanja prava kod korištenja djela

U

pitali smo u HDS ZAMP–u hoće li uskoro pokrenuti neku kampanju po pitanju takozvanog internetskog piratstva.

Promatrajući prilike u svijetu, HDS ZAMP iznosi stav da je kontraproduktivno pokretati kampanje ili veće akcije kažnjavanja građana zbog »skidanja« glazbe s nelegalnih internetskih izvora ukoliko, pritom, ne postoje kvalitetne i cijenom pristupačne mogućnosti korištenja cijelog svjetskog repertoara.

Smatraju da u edukaciji građana o nelegalnom »skidanju« glazbenih djela (što je kazneno djelo) treba krenuti istodobno s takvom ponudom. Svjesne te činjenice, hrvatske glazbene udruge rade na tome da se i u našoj zemlji (premda su u pravilu slični projekti u svijetu izrastali unutar informatičke industrije) pokrene glazbeni portal s kojega će građani legalno, uz vrlo pristupačne cijene, moći skidati kvalitetne snimke omiljenih glazbenih djela iz cjelokupnog glazbenog repertoara. Pokretanje takvog portala moglo bi uslijediti u dogledno vrijeme.

informacija, na primjer po načinu praćenja, razlikujući ekskluzivni dio gdje bi informiranost bila puno intenzivnija i prema potrebi.

Ostvarivanje i zaštita prava na internetu Plasiranje materijala na društvene mreže korisno je za promociju autora, a oni, kao i glazbenici, trebali bi ih pametno iskorištavati. Ipak, kolikogod je internet s jedne strane omogućio autorima po-

putem interneta. Europska komisija do danas nije jasno definirala kako bi sustav trebao izgledati, a društva još uvijek pokušavaju »otkriti« što Komisija zapravo želi kako bi pronašli model koji bi udovoljio svim zainteresiranim stranama. Tako su zaštita i ostvarivanje autorskih prava za djela korištena putem interneta postali veliki problem, a situacija je, kao rezultat ove intervencije, u najmanju ruku postala »mutna«, pa se društva manje–više samostalno snalaze

omislav Škulić iz Aquarius Music Publishinga odgovara na pitanje koriste li i oni društvene mreže kako bi se informirali o situaciji na području hrvatskog glazbenog stvaralaštva: »Scenu na internetu pratim svakodnevno.

Većina bendova koji nam se javljaju, prvo nas uputi na njihovu MySpace stranicu. U današnje digitalno doba internet je najjednostavniji i najjeftiniji medij predstavljanja i dolaska do informacija, pa tako i glazba brzo ili trenutačno dolazi do slušatelja«. Na pitanje je li bilo slučajeva da su počeli zastupati nekoga koga su prethodno prvo zamijetili na društvenoj mreži, odgovara potvrdno. Jedina je razlika da su ime izvođača čuli ili pročitali negdje ranije i tek tada krenuli na pretraživanje po MySpacu ili Twitteru. Naime, kako Škulić naglašava, glazbe na MySpaceu uistinu je mnogo, tako da bi pretraživanje samo po sebi, bez prethodne informacije, bilo dugotrajan i iscrpljujući posao.

Mali rječnik pojmova Društvene mreže: internetski servisi koji omogućavaju svojim korisnicima brzu i svakodnevnu komunikaciju s drugim korisnicima (prijateljima, sljedbenicima) unutar te iste mreže.

Najpoznatije su Facebook, MySpace i Twitter.

File sharing: omogućavanje pristupa svim vrstama digitalnih podataka na nekom računalu. Najpoznatiji oblik file sharinga danas su razne vrste P2P servisa.

P2P (Peer–to–Peer): distribucijska mreža koja omogućava svim umreženim korisnicima međusobnu izmjenu podataka pohranjenih na vlastitim računalima (sadržaj se izravno»skida« s računala jednoga korisnika na računalo drugoga). P2P mreže, poput Napstera, BitTorrenta i drugih, često zloupotrebljavaju autorsko–pravnu zaštitu omogućavajući izmjenu podataka bez plaćanja naknada za autorska prava. kako znaju i umiju. Portalima / servisima koji u Hrvatskoj nude glazbu, HDS ZAMP daje odobrenje za korištenje cjelokupnog svjetskog repertoara na području zemlje, a posebne napore ulaže kako bi, u opisanim teškim prilikama u Europi, prikupio naknade za djela hrvatskih autora korištenih putem interneta u inozemstvu.

Kršenje autorskih prava na internetu najčešće se dešava na servisima kao što su Torrenti i razni sustavi file sharinga koji često, bez poštivanja autorskih prava (odnosno bez odobrenja i plaćanja naknada), posreduju između svojih korisnika u međusobnoj razmjeni različitih zaštićenih sadržaja, najčešće glazbe i filmova. Takvi se servisi na pokrenutim sporovima izvlače uz obrazloženja da korisnicima samo omogućavaju izravno izmjenjivanje sadržaja, bez kontrole i uvida samog servisa. U takvim situacijama uistinu se ne može mnogo napraviti, osim i dalje podizati svijest o potrebi poštivanja prava, a za neka bolja zakonska ili tehnološka rješenja, morat će se pričekati.

BROJ 162, SVIBANJ 2010.

Piše: Ana Vidić

D

Ministarstva kulture i Gradskog ureda za obrazovanje kulturu i šport Grada Zagreba, osvrnuo se ne samo na zanemarenost opusa Dore Pejačević, već i na dugogodišnji negativni stav prema njezinu stvaralaštvu, među ostalim i zbog toga jer je riječ o ženi. Istaknuvši nadalje općeniti problem hrvatske glazbene baštine — poteškoće u pronalaženja originalnih partitura, njihova objavljivanja, a time i izvođenja — ustvrdio je kako je glavni zadatak MIC–a osvijestiti javnost za te probleme i potaknuti nadležne institucije na suradnju u tom smislu, kako bi se hrvatska glazbena baština sačuvala za budućnost.

Prve hrvatske simfonije Prije negoli je predao riječ akademkinji Koraljki Kos, Merkaš je najavio i snimanje, a krajem sljedeće godine i objavljivanje pet nosača zvuka s djelima Dore Pejačević i to u izdanju njemačke diskografske tvrtke CPO. Koraljka Kos, autorica nedavno objavljene biografije Dore Pejačević, također u redakciji MIC–a, kao i predgovora novim izdanjima, osim što se na njih osvrnula, istaknula je važnost izdavanja Simfonije u fis–molu, op. 48, uz istovrsno djelo Franje Lučića, prve moderne simfonije u povijesti hrvatske glazbe, kao i veliki značaj opusa naše skladateljice u stvaranje slike o Hrvatskoj u inozemstvu.

Na red su potom došla i ostala izdanja. Dr. sc. Vjera Katalinić predstavila je Sonate za violinu i klavir ili čembalo Ivana Mane Jarnovića. To je djelo,

kako je autor osobno naveo na partituri, svojedobno objavljeno na vlastiti trošak kod londonskog izdavača Longman&Broderipa, nastalo iz prerade njegova 6. koncerta za violinu i orke-

I

staknuvši općeniti problem hrvatske glazbene baštine — poteškoće u pronalaženja originalnih partitura, njihova objavljivanja, a time i izvođenja — Davor Merkaš je ustvrdio da je glavni zadatak MIC–a osvijestiti javnost za probleme i potaknuti nadležne institucije na suradnju, kako bi se hrvatska glazbena baština sačuvala za budućnost.

star. Ono mu je tada poslužilo kao svojevrsna reklama za ulazak na englesko tržište. Cijenjen zbog interpretativnih dosega, čistoće tona i lakoće kretanja desne ruke, Jarnović je, kao skladatelj, i danas zanimljiv violinistima, pa je upravo tu Sonatu Vjera Katalinić, spomenuvši i pedagoško izdanje Krešimira Marmilića, preporučila studentima violine viših godina.

Poznavateljica opusa Božidara Širole,

muzikologinja Erika Krpan upozorila je na zanemarenost njegove ostavštine, pozdravivši objavljivanje 24 dvoglasne invencije u svim dur i mol premetima za klavir, ostvareno na poticaj pijanistice Sretne Meštrović i u njezinoj redakciji te izrazivši nadu u uvođenje tih skladbi u školske glazbene programe. Dr. sc. Zdenka Weber, autorica uvodnog teksta za dva izdanja Brune Bjelinskog — Koncerta za klarinet i gudački orkestar (uz klavirski izvadak) i Psalama kralja Davida za sopran, alt, violinu, violončelo i klavir — ustvrdila je kako su, za razliku od prethodno spomenutih skladatelja, djela Bjelinskoga, od pedesetih godina nadalje, solidno izdavana, no opus mu još uvijek čeka na ozbiljniju obradu, čemu su doprinos dvije predstavljene tiskovine u redakciji Felixa Spillera.

Podrška lakšim žanrovima O ostalim izdanjima, kratko je govorio Davor Merkaš, naglasivši važnost objavljivanja partiture Uvertire br. 4 — Jugoslavenka Vatroslava Lisinskog te ukazavši na vrijednost stihova Rikarda Katalinića Jeretova u uglazbljenju Josipa Hatzea u njegovih pet ženskih zborova uz pratnju klavira — Pjesmi ljuvene koje se svrstavaju u vrh hrvatske vokalne komorne glazbe. Za izdanje ih je priredio skladateljev unuk, akademik Ruben Radica, u suradnji s mladim skladateljima Viktorijom Čop i Krešimirom Seletkovićem. Treba još spomenuti i objavljivanje ciklusa Moments musica-

ux te Glazbe za glasovir (3.) Dubravka Detonija, dio čega se mogao čuti u izvedbi pijanista Danijela Detonija, zatim Contrapuntus primus za gudački kvartet Davorina Kempfa, Passacaglie i fuge za klavir i gudače, mladalačkog ostvarenja Pavla Dešpalja (uz klavirski izvadak). Podršku nešto lakšim žanrovima koji svakako imaju svoju publiku, MIC je najavio objavljivanjem skladbe Twenty Fingers za klavir četveroručno i za dva klavira Mateja Meštrovića.

Izvedbe dviju skladbi iz te zbirke, Cobra Dance i East West, u tumačenju Kristine Bjelopavlović i autora, zaključile su promociju novih sedamnaest MIC–ovih izdanja koja su preduvjet ne samo za izvođenje hrvatske glazbe u Hrvatskoj, već prije svega za njezino predstavljanje u inozemstvu. Za nadati se da će ove, kao i one tiskane u budućnosti, naći svoj put do interpreta i slušatelja.

Žensko skladateljsko pismo i anglosaksonska glazba Od Dana žena i simboličkih karanfila do Novoga svijeta preko Oceana

MIRO MARTINIĆ

Piše: Maja Stanetti

Cantus Ansambl

O

d Dana žena i simboličkih karanfila do Novoga svijeta preko Oceana, kojega se još uvijek takvim doživljava, vodila su dva posljednja koncerta Cantus Ansambla u Maloj dvorani Lisinski 8. ožujka i 19. travnja.

Kao da na svim stranama Dan žena, 8. marta, u burkama ili tajicama i minicama, ponovo uzima sve više maha, nakon što je neko desetljeće njegovo obilježavanje bilo u drugome planu. Nije važno je li riječ o manifestacijama, tribinama ili činjenici da je baš sada prvi put redateljica »slučajno« dobila Oscara. Dan žena je prisutan i u kulturnoj javnosti. Tako je i Cantus Ansambl koncert u malom Lisinskom posvetio takozvanom »ženskom pismu«.

Dvije praizvedbe Naslov koncerta je bio po današnjim običajima obilježen engleštinom — Cantus 4 Cantus 4 Women. Četiri je dakako ispisan

brojkom kao u kratkim porukama s mobitela, esemesovima ili »službi za kratke poruke« (Short Mesage Service). A za dobre stare želje i običaje za Dan žena, na naslovnici tiskana programa bio je i jedan karanfil koji je, premda lijep, svojom nametnutom simbolikom postao prezren.

Koncert je bio ostvaren u suradnji s Ansamblom Zeitfluss iz Graza kojemu je domaćin Edo Mičić. I — da se engleski ne zaboravi, iz Austrije su pristigle dvije kompozicije — Open Lead Near Shore Elisabeth Harnik i Return Joanne Wozny, skladateljice rođene i prvotno školovane u Poljskoj. Elisabeth Harnik se, u Open Lead Near Shore, na asocijativni, programni način dotiče pjesme Nerudine prijateljice Sare Vial koja, kao albatros, oplakuje žrtve mora u opasnom području čileanskog rta Cape Horn. Dakako, skladateljica to sve nastoji potkrijepiti u ugođajnoj skladbi potmulih tremola i kovitlaca drugih dionica. Slijedio je i Povratak (Return) Joanne Wozny za saksofon i komorni ansambl u kojemu se viteški saksofon Clemensa Marie Frühstücka ističe tek kao dio ansambla u promjenjivim repeticijama eksponirane teme. Stanka i potom Jabuka razdora, nova skladba Sanje Drakulić. Naime, za »ženski koncert« Cantus Ansambl naručio je dvije nove kompozicije, Sanje Drakulić i srpske skladateljice Ivane Stefanović.

Dvije praizvedbe u jednoj večeri sva-

kako su dobra namjera i dobar put za osvajanje novih, danas mahom elektronskih kajdanki.

Solistička harfa i ansambl bili su zadani okviri za Jabuku razdora Sanje Drakulić.

A kako mitska harfa u povijesti glazbe nije imala puno solističkih prilika s orkestrom, Jabuka razdora koncentrirala se upravo na tu činjenicu. U naslovu se pojavila isto tako mitska jabuka ili Parisova jabuka. Nježno, tek naizgled tehnički nazahtjevno orfejsko prebiranje harfistice Mirjane Franić, u ulančanim se epizodama otporno i uspjelo suprotstavlja Ansamblu u sažetoj i efektnoj »koncertatnoj« formi.

Pesnik u staklenoj kutiji — Bajka naziv je nove skladbe Ivane Stefanović koju je, prema narudžbi, napisala i posvetila Cantus Ansamblu. Treba možda podsjetiti da je opus Ivane Stefanović stvaralaštvo maštovitih glazbenih obzora, godinama relativno redovito prisutno u Hrvatskoj. Skadateljski dijalog, dvoboj ili pak suprotstavljanje s opusom Ive Josipovića, iz iste generacije kompozitora nekadašnje, iste države, zabilježeno je na CD–u u nakladi Cantus d.o.o. U novoj kompoziciji Pesnik u staklenoj kutiji ne govori se ni o čemu značajnom jer je riječ o maloj temi i jer trenutno za Ivanu Stefanović nema velikih. To zapisuje kao moto kompozicije koja je zamišljena kao bajka, odnosno zvučna iluzija uspomena, simbola, sjećanja, nevinosti i banalnosti. U provedbi se ne libi ni muzički izražene autoironije.

U ekspresivnoj skladbi isto tako ekspresivna solistica, mezzosopranistica Marta Babić izgovara Andersenovu

rečenicu: My life is lovely story... I doista, tu počinje poticajna glazbena priča i za vlastite uspomene.

Koncert uoči turneje Cijeli je Ansambl u raznim sastavima bio angažiran oko angloameričkog programa pripremana za turneju u Britaniji i SAD–u. Plan je bio Canterbury, Washington sve do Miamija na Floridi, ali je ostala crkva sv. Petra u Canterburyju. Ponedjeljak (Monday) Michaela Torkea bio je razdijeljen od njegova Utorka (Tuesday) s Jedanaest odjeka jeseni (Eleven Echoes of Autumn) za violinu, alt flautu, klarinet i klavir Georgea Crumba. Crumb se oslonio na Lorcine stihove i glazbenike koji ih povremeno izgovaraju. Neka ljepota »prašumskih« doziva odzvanjala je iz jedanaest Crumbovih stavaka uokvirenih perpetuiranim petnaestminutnim Torkijevim danima u tjednu, toliko, da je teško poželjeti probuditi se u neku pretpostavljenu Srijedu.

Likovno djelo, crtež Paula Kleea Cvrkutava mašina pohranjena u newyorškoj Momi (Muzeju suvremene umjetnosti), sa četiri preglavate ptice bez tijela i krila, bila je Harrisonu Birtwistleu potka za zamršeni naslov skladbe — Carmen arcadiae machanichae perpetuum. Potom se zavodljivo, ponekad i jazzerski nastavio John Adams s »nasljednikom« — Son of Chamber Symphony. Za sve koji ne žele ponavljati uvijek isto gradivo, isti repertoar, svaki koncert Cantus Ansambla je, između Biennala, kakvoćom i izborom — dobar izbor.

MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI

CANTUS ANSAMBL

CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL

Dva konc e rta u s e zoni C a ntus A n sa m bl a u M a loj dvor a ni Vatros l ava Lis in s kog

Gos tova nje u v e likoj b rita niji

Cantus Ansambl u Canterburyju

M

eđunarodni festival suvremene glazbe Sounds New (7. - 16. svibnja 2010.) koji već trinaest godina svako proljeće ozvuči Canterbury, u ponedjeljak, 10. svibnja, u dvorani metodističke crkve Sv. Petra ugostio je Cantus Ansambl u njihovu prvom pohodu na Veliku Britaniju. Na festivalu koji se ove godine odvijao pod tematskim naslovom Symbolism and Numerology in Music: The Number Seven, koncert Cantus Ansambla bio je jedan od središnjih događaja, uz one ansambla Intercontemporain, ansambla Modern i CBSO Chamber Players. Od suptilnog sprezanja zvuka ansambla i elektronike u Condrad’s Seven Island Poljakinje Lidije Zielińske, (prošle jeseni gošće Ansambla u okviru EU projekta Re:New Music) i glazbe za sekvencu filma Faust (redatelj F. W. Murnau, 1926.) mlade britanske skladateljice Emily Howard, do smjele partiture Carmen Arcadiae Mechanicae britanskog skladatelja Harrisona Birtwistlea, Ansambl je pod umjetničkim i dirigentskim vodstvom Berislava Šipuša uspio prikazati svu širinu i dijapazon virtuoznosti i melodioznosti. Mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić oduševila je izvedbom Frauentanz op. 10 Kurta Weilla, a uz malu vokalnu suradnju člana Ansambla, violista Tvrtka Pavlina, nasmijala je publiku novim djelom Ten Hotti Berislava Šipuša. Po prvi puta se moglo čuti i novo djelo britanskog skladatelja Paula Maxa Edlina A Chain of Wonders. Kenterburški koncert završio je bravuroznom izvedbom dolce furioso Dubravka Detonija te ovacijama i pljeskom oduševljene publike. (N.Č.)

PANOPTICUM DETONICUM PANOPTICUM DETONICUM PANOPTICUM DETONICUM PANOPTICUM DETONICUM PANOPTICUM DETONICUM

U HDS–u 5. ožujka predstavljeno sedamnaest novih izdanja i tri klavirska izvatka

NATJECANJA NATJECANJA NATJECANJA

Bogata »berba« — sedamnaest plus tri

Pa nopticum Detonicum (7.)

NATJECANJA

baština

baština baština baština baština baština baština baština baština

Promoc ija notnih iz da nja Muz ič kog infor m ati v nog c e ntr a Konc e rtne dire kc ij e Z agre b

an 5. ožujka namjerno je izabran kako bi se u Hrvatskom društvu skladatelja promovirala nova notna izdanja Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb (MIC KDZ).

Riječ je o danu kada je 1923. godine u ženskoj klinici u Münchenu, od komplikacija uslijed poroda, preminula Dora Pejačević, naša najtalentiranija skladateljice prve polovice prošloga stoljeća. Iako je na promociji predstavljeno sedamnaest novih izdanja (plus tri klavirska izvatka), prednost je dana upravo partiturama Dore Pejačević, na čijemu objavljivanju, dugo zanemarivana i omalovažavana opusa, u posljednje vrijeme intenzivno radi MIC na čelu s voditeljem Davorom Merkašem. Riječ je o šest djela: Kvintetu za dvije violine, violu, violončelo i klavir u h–molu, op. 40, Kvartetu za dvije violine, violu i violončelo u C–duru, op. 58, Phantasie concertante u d–molu, op. 48 za klavir i orkestar (uz klavirski izvadak), Simfoniji u fis–molu, op. 41, Kvartetu u d–molu za klavir, violinu, violu i violončelo, op. 25 te Popijevkama.

Dvije od njih mogle su se čuti na početku promocije u izvedbi mladih pjevačica Branke Pleštine i Ilijane Korać, uz klavirsku pratnju Danijela Detonija. Nakon uvodne riječi Davora Žagara, ravnatelja KDZ–a, Davor Merkaš, zahvalivši se na financijskoj potpori

11

BROJ 162, SVIBANJ 2010.

Moji susreti s Graźynom Bacewicz Prizori iz usavršavanja na varšavskoj akademiji Fryderyk Chopin kod slavne poljske skladateljice i pijanistice Piše: Dubravko Detoni

M

oj se prvi susret sa slavnom poljskom skladateljicom i violinisticom Graźynom Bacewicz (1909.–1969.) odigrao polovicom listopada 1966. u osebujnom kabinetu njezine klase, na polukatu Visoke glazbene škole, danas Glazbenog sveučilišta Fryderyk Chopin u Varšavi. Uobičajeno zakasnivši, uletio sam u slabo osvijetljenu prostoriju u kojoj se čuvena skladateljica, prema kritičaru časopisa Musical America «The first lady of Music», koja je takoreći svakodnevno imala poneku izvedbu svojih djela u svijetu, nalazila okružena desetkom mladih, pa i nešto starijih lica, od kojih je svako bilo gotovo filmski čudno i osebujno, pa je sve više nalikovalo na nekakvu morbidnu seansu bergmanovskih srednjovjekovnih čarobnjačkih vijećanja ili fantazmagorični singerovski prikaz sablasnih zazivanja duhova iz Ništarije. Predstavio sam se i počeo ispričavati na ruskom jeziku, no velika me Pani grubo prekinula na savršenom francuskom: »Za svoje zakašnjenje monsieur se može ispričati i samo pokretima, dopušta se i kraći ples, to će biti dovoljno, uostalom, danas sam i ja zakasnila jer su se dva autobusa zagrlila i počela voditi ljubav nasred Marszałkowske, hi, hi! No za svoj ruski, i to usred Varšave, možete se ispričavati čitav život, ali vam se isprika ipak ne će uvažiti. U čast našeg gosta molim da svi govorimo — engleski!«

Tonski nered Počelo je, dakle, gadno i oštro. Svi su prisutni prihvatili njezin prijedlog i počeli komunicirati — za moj provincijski pojam — sjajnim engleskim, kao da smo u Skandinaviji ili, možda, u mladom društvu današnjeg Zagreba. Jedva prateći što se zbiva, nisam se bio još dovoljno oporavio od prvog udarca, a već je uslijedio idući. Bio je sat orkestracije, pa se povela riječ o fenomenu udvojenih tonova. Svaki se budući skladatelj smjesta mašio svoje partiture i želio pokazati vlastite primjere takvog efekta, no Pani Maestra je sve to prekinula, dograbila partituru mojih studentskih Preobrazba — koju je dobila od Lutosławskog, a koju sam orkestrirao pod Šule-

kovim nadzorom, ili točnije, koju je on većinom sâm orkestrirao — otvorila jednu od posljednjih stranica, uperila prst u tamošnje nesretno udvajanje flauta i violina i ljutito zakričala: »Ovo još u životu nisam vidjela! Pa u tim visinama oni vrište i gutaju jedni druge, a ishod je svega toga nejasnoća, tonski nered i opća zbrka. Ovo je savršeni primjer kako se ne smije raditi. Nego se mora ovako.« Pa je crvenom olovkom sve prekrižila i brzopotezno počela ispisivati novu inačicu te uklete stranice. Pritom je na šatrovačkom engleskom neprestano dobacivala jetke primjedbe i dosjetke koje, iskreno, znojeći se sav osramoćen, crven i nesretan, baš i nisam sve razumio. Zapravo, na trenutke sam pomišljao i na to da bez riječi napustim Maestrin kabinet. No, unatoč svojem neznanju, jasno sam shvaćao da pod njezinim majstorskim perom, kao pod krpom nadasve vješte sobarice, ista orkestralna situacija nečuvenom brzinom postaje sve čišća i razumljivija, svakako sve efektnija i briljantnija. Završivši, slavodobitno nas je — ali i nekako pomalo sramežljivo, poput skromne djevojčice, kasnije sam spoznao da je to bila ona druga strana njezine sjajne osobnosti — pogledala, rekavši nešto tiše: »To je to.

No dobro, shvaćam...« Htjela je dodati (ali nije):»...odakle sve to dolazi«. Zatim se povela riječ — a sve je teklo strjelovito, opako, resko, oštrobridno ali i zanimljivo — o korijenima same orkestracije, u čemu je bila nenadmašna pa su je mnogi poljski kolege, uključujući i samog Lutosławskog, sve odreda vrsni majstori tehnike, zaustavljali na ulici i na koncertima, odnosno nazivali telefonom, nastojeći iz nje izvući neku tehničku finesu.

Gost s Balkana »Prava orkestralna faktura proizlazi iz kvarteta«, govorila je. »Ima bezbroj primjera za to, a među najvećima su Bartókovi gudački kvarteti. A propos, kako se našem kolegi, gostu s Balkana, dopada Sedmi Bartókov kvartet?« Pitanje me donekle zateklo, ali sam brzo prepoznao zamku i drsko (tuk na luk!) odgovorio: »To je možda napisao na nebu, no tamo još nisam gostovao pa stvar ne poznam«.

Zašutjela je, kao i svi prisutni, a tek se onda odnekud iz pozadine javio polutihi smijeh. Ona je bacila značajan pogled na mene, onako izgubljenog i očajnog, ali ipak hrabrog — mnogo kasnije mi je priznala da sam u tom trenutku, makar i banalnim trikom, osvojio sve njezine

simpatije — pa je samu sebe nešto sniženijim tonom zapitala: »A što sam se ja danas tako oborila na našeg dragog gosta, to valjda u čast njegova debija? Da odmah vidi s kim ima posla, hi, hi, hi!?

Kod nas u Łódźu i u okolnim selima pravi bi otac već ujutro, još prije početka radova, za svaki slučaj opalio dobar šamar svakom svojem sinu. U gradu to baš i ne rade, pa možda zato svi pravi i veliki majstori stižu u metropolu iz provincije.

Evo, vidite na primjer mene, hi, hi, hi!« (Još danas čujem u sebi taj njezin osebujni, ali zdravi i radosni smijeh.) »Dobro, ima i iznimaka, ima i još gorih, još

»Za svoje zakašnjenje monsieur se može ispričati i samo pokretima, dopušta se i kraći ples, to će biti dovoljno, uostalom, danas sam i ja zakasnila jer su se dva autobusa zagrlila i počela voditi ljubav nasred Marszałkowske, hi, hi! No za svoj ruski, i to usred Varšave, možete se ispričavati čitav život, ali vam se isprika ipak ne će uvažiti. U čast našeg gosta molim da svi govorimo — engleski!« strožih od mene. Pa ne ću valjda biti kao moja pariška učiteljica Nadia Boulanger.

Njoj je, poslije mojoj najvećoj prijateljici, stigao s Balkana na usavršavanje jedan ogromni a naočiti i nadasve rječiti mlađi čovjek koji je u naramku, kao cjepanice drva, donio komplet nevjerojatno golemih orkestralnih partitura. Bez njegove pomoći ona ne bi mogla ni podići a ni otvoriti nijednu od njih. Na brzinu ih je razgledala i smjesta znala koliko je sati.

A on je pritom neprestano, na strašnom francuskom, pričao i pričao, valjda da je šarmira ili da se ispriča za sva ta počinjena zlodjela. Neke su ju njegove nezgrapne dosjetke čak i nasmijale! Pa ga je, s mukom zaklopivši zadnju partituru, nekako sa simpatijom pogledala i zapitala: ‘Imate li vi, mladi čovječe, negdje na svijetu ženu i, možda, djecu?’ A on, sav sretan da je u tako kratko vrijeme već zapao u tako intiman razgovor s velikom umjetnicom, blaženo odgovori: ‘Imam, imam, i ženu

i mnogo djece!’ A ona će nato: ‘Pa, dragi moj gospodine, evo vam najprijateljskijeg savjeta stare učiteljice: Vratite im se, hitno se vratite, oni vas nužno trebaju!’«

Mudre Maestrine misli Sve mi je bilo jasno, i bio sam siguran da je to bila moja prva i zadnja lekcija u razredu Graźyne Bacewicz. Međutim, sljedeće je večeri, u predahu sjajnog orkestralnog koncerta u Nacionalnoj filharmoniji, iz gomile ljudi naglo izronila Maestra Bacewicz glavom, prišla mi i, na moje zaprepaštenje, srdačno me pozdravila te, kao da ništa nije bilo, bezazleno zapitala kad ćemo se opet vidjeti. Hladno odgovorih da sam jučer sve razumio i da joj više ne namjeravam krasti vrijeme. »A ne, ni govora«, rekla je. »Pa vi jedini od svih onih tamo imate talenta. Ali znate, samo dobre valja grditi i ganjati. Izvolite se sutra neizostavno pojaviti u kabinetu! I dotle izvoljevajte orkestrirati onaj Haydnov kvartet o kojemu je jučer bilo govora.« »Do sutra?!... Čitav kvartet, pa to je nemoguće«, promucah. »O tome uopće ne želim diskutirati!«, reče i okrenu se bez pozdrava. Tako je krenulo. Mjesecima sam radio dan i noć. U kratko sam vrijeme — svega jednu školsku godinu službeno, a zatim dio iduće privatno — postao njezin najmiliji, možda i najuspješniji učenik, o čemu svjedoče mnogobrojne posvete na partiturama, neke, u skladu s njezinom vragoljastom naravi, i ponešto šaljive, a i mali, ozbiljni esej o mojem »nevjerojatnom« napretku koji je nakon njezine prerane smrti za divno čudo objavljen i u velikoj poljskoj monografiji o njoj. (Slična analiza mi nikad nije objavljena u domovini. No, nemo propheta in ...) Već za pola godine, nakon koncerata bi me, vodeći za ruku, dovodila najvećim dirigentima i solistima te, prigodom čestitanja, predstavljala i tražila od njih da izvode moja djela. Tako me privela i Boulezu, a sjećam se da joj je slavni Andrzej Markowski, koji me, doduše, nije nikad poslije izveo, potpuno mokar nakon izvedbe, djelomice se šaleći ali i prilično iznervirano kazao: »Graźynko, pa ti zloupotrebljavaš situaciju!« Bila je iznimno mudra i duhovita osoba. Govorila bi: »Neki misle da pišu apsolutnu, a to je zapravo tek primijenjena glazba, i obratno, kao što je slučaj s divnim Gershwinom.« Ili: »Istina je da sve, pa i loše napisano, koliko–toliko zvuči, pa se neke neznalice i gluhaci zavaravaju i time zadovoljavaju.

No profesionalci to ne smiju raditi. Bi

16. m e đun a rodno n atjec a nje gl a z b e ne m l a de ž i Lion s Gr a nd Pri x u Rij ec i, (23 . — 25. tr av nja)

Pobjednici Iva Kovač i Petar Klasan

N

a koncertu finalista u Hrvatskome kulturnom domu na Sušaku, s velikim je uzbuđenjem okončano 16. međunarodno natjecanje glazbene mladeži »Lions Grand Prix« u Rijeci. Svaki natjecatelj bio je obavezan u program uvrstiti barem jednu skladbu hrvatskog skladatelja u trajanju do petnaest minuta. Natjecalo se šezdesetak natjecatelja iz Hrvatske i Slovenije, a izlučna su natjecanja održana u Zagrebu, Splitu, Đakovu i Rijeci. Ocjenjivački sud imao je, zbog ujednačenosti sudionika, težak zadatak. Prvu nagradu u iznosu 7.500 kuna podijelili su flautistica Iva Kovač (17) iz Zagreba i pijanist Petar Klasan (18) iz Novske.

Drugu nagradu (3.500 kuna) podijelili su violončelistica Latica Anić (16) iz Splita i harmonikaš Hrvoje Štimac (18) iz Rijeke. Treću nagradu (2.000 kuna) podijelili su karlovačka pijanistica Irena Lenuzzi (18) i zagrebačka violinistica Katarina Kutnar (15).

Dobitnici nagrada: Filip Dujmović, Katarina Kutnar, Irena Lenuzzi, Petar Klasan, Iva Kovač, Latica Anić

Nagradu za najbolju izvedbu skladbe hrvatskog skladatelja (2.000 kuna) osvojio je saksofonist Filip Dujmović (12) iz Karlovca za izvedbu skladbe Rondo rustico Josipa Matanovića. Posebnu nagradu za promicanje instrumenta bisernice dobio je Zvonimir Miličević iz Đakova, a na završnom koncertu finalista, nagrada publike pripala je Petru Klasanu.

Natjecanje je specifično jer se odvija u jedinstvenoj kategoriji mladih glazbenika do 19 godina starosti. Bili su zastupljeni solo pjevanje, violončelo, saksofon, bisernica, klarinet, viola, glasovir, violina, flauta, i harmonika, a nastupila su i dva gitaristička orkestra iz Ivanca (17 članova od 8 do 14 godina) i Zagreba (14 članova od 14 do 18 godina). (Davor Schopf)

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

10

Graźyna Bacewicz

li tako postupao jedan Ravel?« Ali i to: »Pravi otkrivač samo otprilike — ako i toliko — zna kako nešto napisano zvuči. On mora riskirati, mora biti hazarder.

A onaj pak koji savršeno zna kako nešto zvuči i ne začudi se kad čuje svoj zapis, taj je onda tu šablonu već negdje sreo ili upotrijebio, možda i sam izmislio pa poslije prepisuje samog sebe. Simfonija, kao i roman ili slika, mora u jednom trenutku, zapravo što prije, krenuti u neočekivanom smjeru. Veliki skladatelji (primjerice, Palestrina, Bach, Mozart, Beethoven, ili naš Szymanowski) dopru do poznate točke, one na kojoj se prosječnjaci zaustave; no velikani nas od te točke iznenada odvode nekuda dalje, u neočekivano, u čudo, u šok, i tu onda počinje život nove glazbe.« Pa bi zaključila: »Uostalom, ne treba se sekirati jesmo li u životu uspjeli ili nismo. Tvrdim da su neki najveći, apsolutno nepoznati skladatelji živjeli i umrli, bili čak sretni u životu, a da nisu zapisali nijedne note!« A onda bi se opet šalila na svoj račun: »Za dirigente koji piju uvijek pišem osminke kad želim šesnaestinke.

Zašto trošiti pero? Pa oni i tako repiće ili crtice tih osminki vide dvostruko.« Rekla mi je u povjerenju: »Ne vjerujte nikome, najmanje prijateljima! Jednom sam svojoj najboljoj prijateljici u dubokom povjerenju šapnula — a nikoga nije bilo u blizini — da je sadašnji ravnatelj Filharmonije dosadan dirigent. Idući me je tjedan, on koji me je uvijek rado izvodio, prestao pozdravljati i, naravno, dirigirati moja djela.« Naoko neugodna, jetka i svadljiva, bila je u biti čestito, dobrodušno i prema ljudima pažljivo biće. No prema netalentima, prevarantima i šarlatanima bijaše neumoljiva.

Hari Rončević — Uskrsni koncert P

red nekoliko tisuća obožavatelja u maloj dvorani na Gripama, Hari Rončević održao je 4. travnja prvi pravi dvoranski koncert. Nakon nedavno objavljene Zlatne kolekcije sa 40 najvećih hitova, Rončević je svojim sugrađanima koji su ga došli slušati u velikom broju, uspješno predstavio i pjesme s najnovijeg albuma 390. Iako je na glazbenu scenu Splita ušao na velika vrata još 1994. prvom nagradom žirija i trećom nagradom publike za Getanina, a kasnijim se radom potvrdio kao jedan od najsenzibilnijih kantautora splitskog kruga, nikada nije bilo dovoljno vremena ili možda razumijevanja za cjelovit, angažirani susret s publikom rodnoga grada. NaHari Rončević kon punih šesnaest godina te nakon uspjelih solističkih koncerata u Zagrebu i Zadru, Hari je, uz glazbene goste Nenu Belana, klapu More i Pivače KUD–a Cambi, dosanjao svoj san. Njegov Split mu je pljeskom rekao — hvala! (M.S.)

Andreisove četiri Povijesti glazbe (1942., 1951.–1954., 1966., 1974.– 1976.), uz izdanje na engleskom jeziku Music in Croatia (1974.), kontinuirano su vrelo podataka i životopisa, kao i drugih potrebnih informacija kada se želi dobiti uvid u bogatu lepezu sadržaja vezanih uz područja opće i hrvatske povi-

Tekstovima Sjećanje na Josipa Andreisa akademkinje Koraljke Kos i Sjećajući se Josipa Andreisa iz pera dr. sc. Bojana Bujića, na početku su iznesena dva osobna viđenja čovjeka, pedagoga i glazbenog povjesničara, sjećanja bivših studenata i kolega. Opaska pak kako je Andreis »kao predavač povijesti glazbe (na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, op. Z. W.)

N

a kraju, svima nama koji smo slušali kolegij iz Povijesti glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu koji je predavao akademik Andreis, u sjećanju će ostati dobronamjerni i blagi profesor koji je svojim predavanjima, usprkos svojevrsnoj monotoniji izlaganja, ipak »s mnogo takta i urođene finoće mladima predavao svoje znanje i iskustvo« (K. Kos). log akademika Nikše Glige U potrazi za metodom, o historiografskom pristupu Josipa Andreisa, analiza koja Andreisov rad na povijestima glazbe definira kao kompilacijski pozitivizam. Kako su teme za istraživanja bile podijeljene prema područjima zanimanja uključenih muzikologa, redom čitamo iscrpno obra-

đena područja autora Marije Bergamo (Povijest kao važan komunikacijski događaj. Bilješke uz polustoljetni jubilej Historije muzike (1951.–’54.) Josipa Andreisa, usredotočene na prikaz glazbe slavenskih naroda), Zdravka Blažekovića (Andreisove nacionalne odrednice pri kreiranju imaginarnog muzeja hrvatske glazbe), Ennija Stipčevića (Andreisova glazbena historiografija o »renesansi« i »baroku« u hrvatskoj glazbi), Vjere Katalinić (Povijest glazbe u Hrvatskoj u razdoblju klasicizma u Povijesti hrvatske glazbe Josipa Andreisa: ishodišta i poticaji), Eve Sedak (Historiografija kao svjedočenje.

Josip Andreis o hrvatskoj glazbi 20. stoljeća), Stanislava Tuksara (Josip Andreis i njegovo djelo Uvod u glazbenu estetiku (Zagreb 1944.), Sanje Majer–Bobetko (Teme i vrste napisa o glazbi Josipa Andreisa, objavljenih do 1945. godine), Mirjane Škunca (Skladateljska epizoda Josipa Andreisa) i Nataše Cigoj–Krstulović (Prilog biografiji Josipa Andreisa: Pisma Dragotinu Cvetku).

Pronađena recenzija rukopisa Pripremajući slavljenički dvobroj, uredništvo se doista pobrinulo da na jednom mjestu dobijemo i Podatke o glagoljaškom pjevanju u radovima Josipa Andreisa (Gorana Doliner) te uvijek potrebna uporišta kao što su Kronologija Josipa Andreisa (Vedrana Juričić), Bibliografija Andreisovih tekstova o glazbi do 1945. godine (Rozina Palić –Jelavić), Prinosi Josipa Andreisa hrvatskoj glazbenoj lek-

sikografiji (Ivona Ajanović –Malinar) i Bibliografija natuknica Josipa Andreisa u Muzičkoj enciklopediji (1. i 2. izdanje, Marijana Pintar). Objavljena je i novost: u ostavštini hrvatskog skladatelja i orguljaša Franje Dugana starijeg koja se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, pronađena je i obrađena Duganova recenzija Andreisova rukopisa Pregled povijesti muzike (R. Palić — Jelavić). Doista, u nadasve opsežnim i znanstvenom akribijom ispisanim prilozima koji nam uz iscrpnu kronologiju otvaraju i kronološko obrađivanje područja glazbene povijesti, kako ih je u svojim knjigama i napisima izložio Josip Andreis, sada nalazimo i suvremena gledišta novih generacija hrvatskih muzikologa.

Na kraju, svima nama koji smo slušali kolegij iz Povijesti glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu koji je predavao akademik Andreis (osobno u prvoj generaciji novoustanovljena studija Muzikologije i glazbene publicistike — započeo je s radom 1970. godine, neposredno pred Andreisovo umirovljenje), u sjećanju će ostati dobronamjerni i blagi profesor koji je svojim predavanjima, usprkos svojevrsnoj monotoniji izlaganja, ipak »s mnogo takta i urođene finoće mladima predavao svoje znanje i iskustvo« (K. Kos). A iz njegove je cjeloživotne posvećenosti glazbi zračila i velika ljubav prema toj umjetnosti i prema glazbenicima koji ljepote zvukovlja posreduju svojim slušateljima.

N a k l a dni š t vo: S . M a je r – Bob etko, Z . B l a ž e kov ić, G. Doline r , Hrvats k a gl a z b ena his toriogr a fija u 19. s tol jeću

Skupno mjesto hrvatske glazbene historiografije u 19. stoljeću Piše: dr. sc. Zdenka Weber

T

roje hrvatskih doktora muzikologije, Sanja Majer–Bobetko, Zdravko Blažeković i Gorana Doliner, autori su knjige Hrvatska glazbena historiografija u 19. stoljeću koju je krajem prošle godine objavilo Hrvatsko muzikološko društvo (HMD) kao deseto izdanje serije Muzikološke studije (urednica Vjera Katalinić). U tome izuzetno vrijednom izdanju koje će postati neizostavnim vrelom bogate dokumentacije potrebne za muzikološka istraživanja vezana uz pisanje o glazbenim temama 19. stoljeća, okupljeni su znanstveni tekstovi kao rezultati rada koji već više godina traje u okviru znanstvenog projekta Hrvatska glazbena historiografija do 1945. godine. Taj je projekt dio djelatnosti Odsjeka za povijest hrvatske glazbe HAZU–a, a dijelom ga financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. S. Majer–Bobetko (SMB), viša znanstvena suradnica u Odsjeku za povijest hrvatske glazbe, Z. Blažeković (ZB) koji od 1987. godine djeluje u New Yorku pri središnjoj redakciji RILM–a (Répertoire International de Littérature Musicale) te kao direktor Istraživačkog centra za glazbenu

ikonografiju na City University of New York i G. Doliner (GD), znanstvena suradnica u Odsjeku za povijest hrvatske glazbe, sudjeluju u knjizi s rezultatima usklađenima s osobnim područjima istraživanja, a budući da se tijekom rada pokazalo da relevantne građe ima više

Z

a buduće istraživače koji se prihvate glazbeno–povijesnih tema iz 19. stoljeća, novo izdanje Hrvatskog muzikološkog društva bit će neizostavno štivo i mjesto na kojemu će nalaziti izvore za svoja promišljanja o hrvatskoj baštini. nego što se predmnijevalo, odlučili su se objaviti analizu glazbeno–historiografskih tekstova iz 19. stoljeća.

Sadržaj publikacije Na 252 stranice obrađena su poglavlja Glazbena historiografija, određenje pojma, Povijest glazbe i druge znanosti o glazbi (estetika, sociologija, entnomuzikologija, psihologija, glazbeno–teorijske discipline, glazbena paleografija, glazbena kritika te ostale znanosti i

discipline), Hrvatska glazbena historiografija: prolegomena (SMB), Hrvatska glazbena historiografija u 19. stoljeću, uvodne napomene (SMB), Franjo Ksaver Kuhač, utemeljitelj hrvatske glazbene historiografije (ZB), Vjekoslav Klaić, povjesničar kao glazbeni historiograf, Vjenceslav Novak, autor prve glazbeno–povijesne sinteze i Franjo Marković, prva objavljena periodizacija opće povijesti glazbe (SMB). Slijedi Glazbena historiografija u periodici i u dnevnom tisku (O svjetovnoj, crkvenoj i tradicijskoj glazbi — SMB, GD) i Monografska izdanja (O svjetovnoj, crkvenoj i tradicijskoj glazbi — SMB, GD). Osobito je vrijedno, za daljnja istraživanja korisno i iscrpno treće poglavlje, Popis izvora koje obuhvaća Raspored građe, Kriterije izbora građe, Popis izvora (do 19. i 19. stoljeće), Tiskane izvore i rukopise. Na kraju knjige su Citirani izvori i literatura, Sažetak na engleskom jeziku i Kazalo imena.

Iscrpna kompilacija bibliografske baze podataka bit će dostupna i na internetu i taj je dio posla u tijeku.

Pisanje o glazbi, glazbena historiografija obuhvaćena u najširem opsegu, počela se u Hrvatskoj razvijati tijekom 19. stoljeća. Ti su rukopisi i objavljena izdanja izuzetno vrijedni, pionirski radovi, čije je okupljanje u knjizi troje autora, dobilo nadasve iscrpnu, znanstvenom

akribijom opisanu te znanstveno provjerenu i vrednovanu dokumentiranost. Budući da je, kako je navedeno, obrada sadržaja učinjena prema znanstvenim interesima svakoga od istraživača, ne začuđuje najveća zastupljenost tekstova S. Majer –Bobetko, muzikologinje koja je sudjelovanjem na brojnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu već predstavila i za potrebe izdavanja obradila pojedine teme iz predmetnog područja zanimanja. Još 1994. priredila je za tisak u rukopisu sačuvanu Povijest glazbe Sanja Majer–Bobetko, Vjenceslava Novaka (Croatica, 25), važan dokument prve poknjizi otkriva vrlo pomna i vjerodostojvijesti glazbe u Hrvatskoj, dotad zane- na istraživačka djelatnost. Na poleđini maren. S. Majer–Bobetko zaslužna je i izdanja čitamo: Knjiga je u prvom redu za otkrića radova i njihovu valorizaciju namijenjena muzikolozima, povjesničariVjekoslava Klaića i Franje Markovića. ma i povjesničarima književnosti, studenUz bogatu građu, predstavljenu u knjizi tima muzičkih akademija, humanističkih i i opisanu u relevantnim datostima, po- društvenih studija te širem krugu čitatelja sebno obogaćenje je popis članaka koji koje zanima hrvatski kulturološki prostor. nisu registrirani u Bibliografiji rasprava Doista, za buduće istraživače koji se i članaka Jugoslavenskog leksikograf- prihvate glazbeno–povijesnih tema iz skog zavoda Miroslav Krleža te se sada 19. stoljeća, novo izdanje HMD–a bit javljaju kao novosakupljeni izvori. Tako će neizostavno štivo i mjesto na kojemu je Hrvatska glazbena historiografija u 19. će nalaziti izvore za svoja promišljanja stoljeću izdanje koje donosi objektivni, o hrvatskoj baštini. To je velika vrijedprovjerljivi znanstveni pristup. Uklju- nost knjige i izuzetno značajna zasluga čeni su i polemički tonovi o dosadaš- njezinih, u istraživanjima, nadasve strnjim objavljenim radovima, a u cijeloj se pljivih i marljivih autora.

Na Tribini mladih glazbenih umjetnika Darko Lukić skladatelj Marko Ruždjak uručio nagradu za najbolju izvedbu djela hrvatskog skladatelja

U

ponedjeljak, 3. svibnja, u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog održan je koncert nagrađenih glazbenika na 43. tribini mladih glazbenih umjetnika Darko Lukić Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (HDGU). Tom je prilikom skladatelj Marko Ruždjak, u ime Hrvatskog društva skladatelja, nagradu za najbolju izvedbu djela hrvatskog skladatelja uručio sopranistici Ivani Garaj Korpar. Radi se o izvedbi skladbe Sunovrati iz ciklusa Tri pjesme na engleski tekst, op. 53 Božidara Kunca. Tribina Darko Lukić prostor je gdje se mladi glazbenici imaju priliku predstaviti publici i steći koncertno iskustvo.

Svaki recital prati odabrani Ocjenjivački sud kojega su ove godine činili: Emin Armano, predsjednik, Predrag Detiček predsjednik HDGU–a, Višnja Požgaj, Goran Bakrač, Josip Tonžetić, Zlatko Foglar, Marko Ruždjak i Ana Boltužić. Nagradu Darko Lukić dodijelili su violončelistici Dori Kuzmin te violinistu Martinu Draušniku koji je također dobio i nagradu Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, dok je diplomu Darko Lukić primio Duo Allegro u sastavu flautistica Mila Lapov i gitarist Josip Dragnić. (A.K.)

Nagrađeni: Ivana Garaj Korpar, Dora Kuzmin, Mila Lapov, Josip Draganić i Martin Draušnik

Boško Petrović

U

organizaciji Jazz kluba Zagreb HDS–a i Koncerne dvorane Vatroslava Lisinskog, u Maloj je dvorani od 13. do 16. travnja održana 20. proljetna revija jazza. Osim poznatih europskih sastava Upper Austrian Orchestra, pod ravnanjem britanskog aranžera Michaela Gibbsa koji je predstavio suvremene aranžmane ranog orkestralnog jazza i švicarskog Christoph Stiefel Inner Language tria koji je oduševio spojem modernog jazza i srednjovjekovne glazbe, solističkim se recitalom predstavio američki pijanist i skladatelj hrvatskih korijena Chuck Marohnic. Uz standarde, Marohnic je izvodio i vlastita djela, među ostalima skladbu The Lost People, posvećenu iseljenim žiteljima Zlobina, mjesta u Primorsko–goranskoj županiji iz kojega su njegovi preci emigrirali u SAD početkom dvadesetog stoljeća.

Jedna od osnovnih značajki Revije predstavljanje je hrvatskog jazz stvaralaštva, a ovogodišnja se nije razlikovala od prethodnih. U tradicionalnom programu »Nove nade jazza Marjan Marjanović« nastupili su neafirmirani jazz glazbenici, među ostalima i polaznici zagrebačke Rock akademije i Srednje škole za popularnu glazbu i jazz. Osim nastupa u tom dijelu programa, mlada se pjevačica Thana Pavelić koja živi i djeluje u SAD–u, predstavila i samostalnim koncertom. Pjevala je vlastite obrade standarda, ali i autorske skladbe.

Središnjim koncertom festivala,»Boško Petrović presents Balwan City Kids«, slavni je jazz vibrafonist i skladatelj obilježio sedamdeset i peti rođendan. Nastup je započeo s kvartetom, u kojemu su uz njega svirali pijanist Grega Ftičar, kontrabasist Goran Rukavina i bubnjar Ratko Divjak. Uz standard Emily, izveli su Petrovićevu skladbu novijega datuma, King Arthur Castle, začinivši ju citatom iz standarda Bags Groove legendarnog vibrafonista Milta Jacksona. Bilo je to sve od predstavljanja Boška Petrovića kao instrumentalista. Naime, veći dio koncerta protekao je u znaku njegova pedagoškog djelovanja. U nastavku su nastupili polaznici Ljetne jazz škole Hrvatske glazbene mladeži što ju Petrović godinama vodi u Grožnjanu. Posebice su dojmljivo svirali mladi jazz vibrafonisti: Šimun Matišić, Vid Jamnik i Matic Črešnjik. Osim Bachove glazbe izvodili su i skladbe što ih je Petrović napisao nadahnut Grožnjanom i polaznicima Ljetne škole: Music For Summer Nights i Vid Meets Vladimir te Sky Over Grožnjan po kojoj je naslovljen album što su ga »Grožnjanci« snimili krajem prošle godine.

Predstavljanjem ovih, ali i svih drugih polaznika Ljetne škole, Petrović je pokazao da ne treba strahovati za budućnost hrvatskoga jazza. (Davor Hrvoj)

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

Ključna uloga u hrvatskoj muzikologiji

bio bez ambicija i pedagoškog erosa (kakav je na primjer imao Milo Cipra) — i nije to krio«, koju iznosi akademkinja Koraljka Kos, već na prvim stranicama donosi i kritičke tonove kakvi su prisutni u svim uključenim tekstovima.

U tom je pogledu osobito znakovit pri-

Slavljenički koncert legendarnog jazz vibrafonista, skladatelja i pedagoga

Zanemareni opus Održan koncert vokalne lirike u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci Piše: Davor Schopf

H

DAVOR HRVOJ

J

jesti glazbe. Osim toga, akademik Andreis bio je prvi urednik časopisa Arti Musices, prvoga, još uvijek i jedinoga eksplicitno muzikološkog časopisa na području Hrvatske pokrenuta 1969. u tada osnovanom Muzikološkom zavodu Muzičke akademije u Zagrebu. Kao što je u Uvodnoj riječi prvom broju časopisa Josip Andreis istakao, težište je zbornika godišnjaka bilo na objavljivanju radova u kojima se iznose teme vezane uz hrvatsku glazbenu kulturu, što ne isključuje i drukčije priloge. U proteklih četrdeset godina časopis je doista odigrao ključnu ulogu u afirmaciji hrvatske znanosti o glazbi te, zahvaljujući redovitom izlaženju i uključivanju hrvatskih i inozemnih muzikologa, znatno pridonosi obradi najraznolikijih tema vezanih uz područje kojemu je namijenjen. U časopisu se trajno afirmiraju i mlađe generacije, što ima itekako veliki značaj za razvoj muzikologije u Hrvatskoj. Stoga je bilo logično, a životnim se slučajem tako dogodilo, da svečani broj časopisa bude posvećen upravo jednom od njegovih utemeljitelja i prvom glavnom i odgovornom uredniku (352 stranice).

Pj e s m e M ilutin a Polić a n a K a movF e s tu

Jubil a rn a 20. prol jetn a re v ija ja zz a u z n a k u Boš k a Petrov ić a

FESTIVALI

Piše: dr. sc. Zdenka Weber

OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE OBLJETNICE

Povijest glazbe kao životna zadaća

TUGOMIR HRABRIĆ

TRIBINE

TRIBINE

PREPORUKA ZA ČITANJE

PREPORUKA ZA ČITANJE

PREPORUKA ZA ČITANJE

PREPORUKA ZA ČITANJE

PREPORUKA ZA ČITANJE

PREPORUKA ZA ČITANJE

Hrvats k i muz ikološ k i č a sopis A rti Mu s ice s, 40/1–2, 2009. pos v eć e n a k a de m iku Jos ipu A ndre isu (1909. — 1982 .)

ubilarno 40. godište hrvatskog muzikološkog časopisa Arti Musices, objavljeno kao dvobroj krajem 2009. godine (glavna i odgovorna urednica Sanja Majer — Bobetko), u cijelosti je posvećeno akademiku Josipu Andreisu (Split, 1909. — Zagreb, 1982.). Reprezentativna okupljenost nanstvenih radova vezanih uz teme glazbene historiografije kojoj je akademik Andreis u 20. stoljeću dao izuzetno važne prinose, svake je hvale vrijedan rezultat promišljanja rada utemeljitelja hrvatske moderne muzikologije, posebno u prigodi obilježavanja 100. obljetnice njegova rođenja. Jer, nema dvojbe da u Hrvatskoj, kao zacijelo i na području bivše Jugoslavije, nema učenika, studenta, muzikologa kao ni za pitanja povijesti glazbe zainteresirana čitatelja koji nije došao u dodir s Andreisovim knjigama o povijesti opće i hrvatske glazbe.

13

BROJ 162, SVIBANJ 2010.

rvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci ove je sezone prvi puta organiziralo manifestaciju KamovFest posvećenu Janku Poliću Kamovu, uz 100. obljetnicu njegove smrti.

Rođen je 1886. u Rijeci, a umro 1910. u Barceloni gdje je pokopan bez imena. KamovFest bi trebao redovito pridonijeti oživljavanju Kamovljeve književne i pjesničke misli koja ima posebno, iako zanemareno mjesto u hrvatskoj kulturi.

U okviru programa, sastavljena od večeri poezije, okruglog stola, dramske premijere Da je proklet Kam u režiji Laryja Zappije, baletne večeri Staše Zurovca — Pjesme nad pjesmama, održan je i koncert nacionalne operne prvakinje Mirelle Toić sa skladbama Jankova brata, Milutina Polića (1883.–1908.). Milutinov život prije nekoliko godina istražio je prof. Mladen Urem iz Državnog arhiva u Rijeci, ustvrdivši kako se u njegovim kompozicijama prvi puta u povijesti hrvatske glazbe pojavljuju značajke ekspresionizma.

Obećavajući potencijal Boležljiv od ranoga djetinjstva, kao i mnogi od njegovih četrnaestero braće i sestara, Milutin Polić bio je samouk u glazbi sve do petnaeste godine.

Privatno je učio kod Franje Vilhara, dvije godine je pohađao Glazbenu školu Hrvatskog glazbenog zavoda, a nakon toga, 1906., upisuje studij kompozicije na Konezervatoriju Benedetto Marcello u Veneciji kod Ermanna Wolf Ferrarija koji je bio oduševljen njegovim Capriccio Croato. Najpoznatija i najznačanija mu je Fantastična suita. Pisao je za razne sastave, a najbrojnije su mu vokalne skladbe. Tako je hrvatska glazba, slično kao i hrvatska književnost u slučaju njegova brata Janka, na samome početku skladateljeva stvaralačkog puta izgubila umjetnika itekako obećavajućeg potencijala. Braća su surađivala na zamislima za operu Kad slijepci progledaju, za koju je Janko napisao libreto. Milutin je umro iscrpljen dugotrajnom tuberkulozom kostiju, prije nego je dospio završiti studij. Skladao je pedesetak djela od kojih je 21 sačuvano u riječkome Državnom arhivu. Među tim materijalom nalaze se Sitne pjesme — deset skica za tenor (ili sopran) i glasovir,

Boško Petrović

B. P. Collection (Croatia Records)

Č

etverostruki CD box B. P. Collection, objavljen povodom 75. rođendana Boška Petrovića, objedinjuje četiri tematske cjeline — suradnju sa svjetskim jazzistima, suradnju s Joeom Passom, snimke njegova aktualnog Trija te suradnju sa slovenskim glazbenicima.

»Sav taj jazz« u izvedbama Boška Petrovića, s bilo kojom postavom, uz karizmatična skladatelja i vibrafonista, strukturiran je poput Krležine rečenice. Na prvi pogled duga, ponekad nam prijeti da se izgubimo u nekoj od njezinih digresija, neke njene dijelove ne razumijemo, da bi nas drugom prilikom učinila samozadovoljnima kada u njoj prepoznamo citat iz drugog žanra, pa čak i filmskog medija.

Feel So Fine! — Boško Petrović & Friends Lakoća kojom B. P. okuplja vrhunske svjetske glazbenike jednaka je onoj dječjoj kada dolazite na igralište i sklapate nova prijateljstva kroz igru.

No, jednako tako postoje neka pravila, morate se znati igrati, podijeliti svoju vještinu s dugima, biti maštoviti i dozvoliti drugima da dadu svoje prijedloge kako biste bili poželjan suigrač. Dobar osjećaj na ovom CD–u, uz Petrovića dijele Big Joe Turner, Davor Kajfeš, Kenny Drew, Buddy Catlett, N.H.Ø.Pedersen Joe Haris, Alvin Queen, Jerome Richardson, Julius Watkins, Clark Terry, Buddy De Franco,Toots Thielemans i James Newton.

osebujni prokomponirani ciklus od deset minijatura na ljubavnu liriku tragičnog predznaka Augusta Harambašića. One su, uz Pjesmu smrti za glas i klavir na tekst Vande C. Borelli, nedavno tiskane u nakladi Toić d.o.o. Rijeka (notografija Vlado Pergjun, urednica M. Toić). Naslovnica izdanja nosi jedini sačuvani prikaz Polićeva lika, portret Josipa Morettija Zajca u tehnici ulje na papiru, s kraja skladateljeva života. Mirella Toić je 2004. godine snimila Sitne pjesme na CD–u Pod Učkun (nakladnik Orfej).

Predosjećaj smrti Dok Sitne pjesme još uvijek odišu romantizmom i to na raskrižju izlaska iz ove stilske epohe, Pjesma smrti ekspresionistički donosi predsmrtnu hladnoću što ju je nesretni Milutin očito predosjećao.

Mirella Toić recital je podijelila s mezzosopranisticom Kristinom Kolar i pijanisticom Anom Anconelli. Upotpunila ga je solo popijevkama Ivana pl. Zajca i Ivana Matetića Ronjgova, zaokružujući tako riječki krug hrvatske vokalne lirike. Minuciozno je izradila svaku pjesmu — Sitne pjesme Polića, Domovini i ljubavi, Sjećaj se mene i Ostavljenu I. Zajca te Pjesmu Petrovićeve skladbe Keka Kolo. Na istome je tragu njegova Oberkreiner Lullaby, nadahnuta slovenskom narodnom glazbom. Još jedna je slavljenikova skladba, Sigurd’s Garden, bossa nova, u kojoj autor dolazi do izražaja kao solist. Nadovezuju se svjetski standardi, većinom u Petrovićevim aranžmanima, s izuzetkom skladbe Samba Da Pipi koju je napisao Mario Mavrin. Za kraj, ponuđen je izlet u prošlost — standard The Man I Love koji je Boško Petrović izveo s gitaristom Damirom Dičićem i kontrabasistom Zdravkom Šatrakom na Bledskom jazz festivalu 1960., a podsjeća na dugogodišnji Petrovićev afinitet prema postavi vibrafon, gitara, bas.

CD izlog Vere Lončar CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

BROJ 162, SVIBANJ 2010.

CD IZLOG

12

B. P. Club After Dark — Boško Petrović Meets Joe Pass Hommage ljepoti i profinjenosti u standardima i autorskim skladbama kroz koje su provučene duhovite upadice, odaju skupinu: Boško Petrović, Joe Pass, gitarist izuzetne tehnike i čistoće tona, bassist N. H. Ø. Pedersen, Damir Dičić, cijenjeni gitarist i bubnjar Ratko Divjak & String Quartet. CD donosi neprekidnu višesmjernu komunikaciju u kojoj svaka od jakih autorskih osobnosti otvara prostor svom suradniku te mu prepušta fokus da bi ga potom sam preuzeo. Varljiva lakoća kojom sviraju, prikriva vrhunsku tehniku.

With Pain I Was Born — Boško Petrović Trio Petrović je utemeljio Trio s basistom Mariom Mavrinom i gitaristom Primožom Grašičem 1992. godine. Na ovo izdanje uvršten je njihov album Live at studio M, nazvan po skladbi With Pain I Was Born, makedonskoj narodnoj pjesmi u Petrovićevoj obradi. Zahvaljujući zanimljivu aranžmanu, to je jedna od njegovih najupečatljivijih skladbi. Sjajna je izvedba sa solo dionicama u kojima se pojavljuju svi članovi sastava, što daje šarolikost boja u pojedinim trenucima te inkorporiranom temom

Round Midnight — Boško Petrović & Big Band RTV Slovenija Upravo na ovom CD–u koji sadrži standarde, ali i Petrovićeve skladbe poput Zagreb by Night, I Love You Z. J. Q, Oberkreiner Lullaby i B. P. Club Blues, najviše dolazi do potvrde uvodna opska usporedbe jazziranja Boška Petrovića s Krležinim rečenicama koja traju sa svim digresijama i citatima, sve dok se ne završi misao.

Izdanje je popraćeno knjižicom koja na 50–tak strana dvojezičnog hrvatsko–engleskog izdanja donosi tekstove novinara i glazbenih kritičara Aleksandra Dragaša, Dražena Vrdoljaka i Davora Hrvoja, upotpunjena izborom fotografija koje su, uz spomenute, Dražena Vrdoljaka i Davora Hrvoja, snimili Đuro Slako, Tošo Dabac, Marija Braut i Damil Kalogjera.

Boško Petrović — Neven Frangeš Duo

From Moscow to L. A. (Croatia Records)

N

a ovaj CD uvrštene su dosad neobjavljene snimke što ih je naš najpoznatiji jazz glazbenik, vibrafonist Boško Petrović ostvario na Berlinskom jazz festivalu 1986. sa

moje sreće i Tamo doli puli mora I. M. Ronjgova — udahnjujući im iskonskom muzikalnošću puni glazbeni život.

Kristina Kolar predano se prepustila muziciranju. Praizvela je Polićevu Pjesmu smrti, otpjevala Zajčeve Vir i Noć je tiha te Uspavanku i Tužnu rožu I. M. Ronjgova. Obje su pjevačice, uz pouzdanu glasovirsku pratnju, iskazale bogate boje glasova, završivši program atraktivnim duetima Sestra brata z iglicun budila i Ča je more I. M. Ronjgova.

Sitne pjesme uvelike obogaćuju repertoar hrvatskih vokalnih ciklusa i može ih se toplo preporučiti svakome pjevaču visokoga glasa. One ukazuju da bi vrijedilo upoznati i preostale skladbe Milutina Polića, a KamovFest čini se idealnim okvirom.

svojim dugogodišnjim suradnikom, pijanistom Nevenom Frangešom. U tri izvedbe pridružio im se tada mladi slovenski flautist Matjaž Albreht.

Na koncertu su svirali Petrovićeva djela. Već izvedbom naslovne skladbe albuma nagovijestili su uzbudljive interpretacije, s melodičnim solima i raznolikim ritmovima. Petrović je neke od skladbi obogatio etno obrascima, ostvarivši jedinstven i prepoznatljiv autorski stil. Sjajan su primjer ritmički zanimljivi opusi With Pain I Was Born i Keka Kolo u kojima je, unatoč brzim izmjenama, svaki ton ostao razgovijetan. Primjer lirske strane Petrovićeve osobnosti jest skladba Valse for Jazz Mama.

Osjećaj za blues iskazan je u Green Lobster Dream, dok je Un chien Andalou, inače nadahnuta suradnjom Luisa Buñuela i Salvadora Dalija, obogaćena citatima teme iz filma Ljubavna priča i standarda A Night in Tunisia. S filmskom bi umjetnošću mogli usporediti i Sarabandu čiji mirni početak kao da sadržava mir i suzdržanost Skandinavca Bergmana i sna njegova glavnog lika Johna u filmu Saraband, no ovaj mir tek je površinski. Kao i u spomenutom filmu, prikrivena će emocija izbiti, u ovome slučaju Frangeševim solom.

Za kraj koncerta odabrana je balada Epitaph koja je publiku osvojila emocionalnošću, izmamivši buran pljesak. Kao bonus na album su uvrštene izvedbe skladbi Silver Side Davora Kajfeša (izvodi je u duu s autorom) te Croatia ‘91 Boška Petrovića koji ju je snimio s pijanistom Louom Lewyjem, kontrabasistom Montyjem Budwigom i bubnjarom Laranceom Marableom.

BROJ 162, SVIBANJ 2010.

The Satellite

Take Off (Canta Records / IDM Music / Tom Tom Music)

A

lbumom prvijencem Satellite, kvartet vrhunskih mladih jazzista u postavi: gitarist Elvis Penava, kontrabasist Goran Rukavina, bubnjar Janko Novoselić i Sava Miletić, svirač Fender Rhodesa, predstavlja se sa sedam autorskih skladbi. Od uvodne Electric

CD izlog Dalibora Paulika

CD izlog Dinka Husadžića Sanskyja

Dalibor Prochazka

Dan pobjede (Aquarius Records)

S Zdenka Kovačićek & Big band HRT–a

Jazz Portrait (Orfej d.o.o.)

P

rošle je godine Zdenka Kovačiček koncertom s Big bandom HRT–a, kazališnom predstavom S ljubavlju, Janis i CD–om Croatia Recordsa iz serije Zlatna kolekcija obilježila pedeset godina umjetničkog djelovanja, a već je pred nama njezin novi diskografski uradak. Pjevačicu su prisvajali poklonici rocka i jazza, bluesa i soula, bila je sudionikom festivala zabavne glazbe, kazališnih predstava, a krug njezinih suradnika je golem (ansambli, skladatelji, tekstopisci), ne samo u zemlji, već i u inozemstvu. Često je naglašavala: »Rock je moj život, jazz je moja strast, a kazalište moja velika ljubav«. Neumorna Zdenka novim albumom želi pokazati strast prema glazbi na kojoj je stasala i koja je interpretativno odredila.

Na CD–u se nalazi petnaest skladbi različita ugođaja koje kronološki predstavljaju njezino jazz djelovanje. Zanimljive su prve četiri pjesme, antologijske Get ready (Budi spreman, u prijevodu Miše Doležala) i All of Me (Moj svijet se ruši, u prijevodu Vesne Lukatele) iz repertoara Elle Fitzgerald, Zdenkina pjevačkog uzora, kao i dvije naših autora — Ja ubrat ću sve zvijezde Zlatka Dvoržaka i kultna Zbog jedne davne melodije Miljenka Prohaske i Drage Britvića (Opatija ‘70.). One su obilježile sedamdesete godine i Zdenkin početak karijere.

Slijede interpretacije standarda kojima se potvrđuje njezin interes prema baladama (The

Mladen Biočina

Serenade jednog trubadura (Croatia Records)

P

jevač, kantautor i glazbenik Mladen Biočina iz Postira na Braču, od rane je mladosti, još za vrijeme učenja klasične glazbe, prikupljao, bilježio i pjevao pučke pjesme priobalnog hrvatskog kraja, pogotovo ljubavne podoknice i kasnije ih brižljivo snimao na nosačima zvuka. Iako je pjevao i skladbe niza uglednih skladatelja popularne glazbe, nastupao na festivalima urbane pjesme i etno glazbe, najveći mu je doseg ovaj CD na kojemu se pojavljuje kao pjevač, gitarist, mandolinist i obrađivač (glazbena produkcija i mastering Toni Eterović).

Na nosaču zvuka je trinaest skladbi različita ugođaja, a zajednička stilska odrednica jest pučka pjesma, podoknica — jednostavna, pitka i nenametljiva. Biočina je najuvjerljiviji upravo u obradama pjesama etno izričaja: Viruj meni, vilo lipa, E, da bi mi otvorila i Dojdi draga, dok mu se u dvije (gotovo dijaloške) vokalno pridružuje Nikolina Pinko (Tri sam mu pisma pisala, Zaljubio san se u drugu). U njihovu ozračju, skladane su i one iz pera prokušanih autora. Šlagerski je intonirana Sve dok sunce sije iznad vale Hrvoja Duspera te pokretna Kol’ko te ljubim i suptilna Plava noć Marija Nardellija.

Dinko Fio potpisao je Cviće na ponistri i Bilo cviće o’mendula. Nisku upotpunjuju duhovita Vicićeva Konoba ne vaja te jezično i glazbeno lokalna, Miletićeva Io san Bročanin i volin Broč.

Pozdravnu pjesmu Splitu donosi majstorski

vojim drugim CD–om Dalibor Prochazka u potpunosti je autorski sazrio.

Dan pobjede, u cjelini autorski projekt, donosi deset pjesama koje su osobna životna priča.

Teško bi za njega netko drugi mogao napisati tekstove i glazbu, to ne bi bio on. I teško da bi to bio album tako visoka standarda, kako iskrenošću i vokalom, tako i gotovo audiofilskom snimkom za koju se pobrinuo Ivan Popeskić, uz moćan popis glazbenika. Mnogi dolaze upravo iz jazz svemira i klasične glazbe: gitarist Elvis Stanić, basist Henry Radanović, bubnjar Marko Lazarić, violinist Bruno Urlić, trubač Antonio Geček, gitarist Ivan Pešut, violončelist Petar Kovačević, violinistica i violistica Maja i Nataša Veljak te klavijaturist Ivan Popeskić, a prateći vokali, Martina Majerle i Olja Dešić, također zaslužuju najbolje ocjene.

Većina glazbenika dobitnici su nagrada Status za najbolje instrumentaliste i višestruki dobitnici Porina.

O albumu, Prochazka, između ostaloga kaže: »Čini mi se da je sve što sam do sada radio bila priprema za ovaj album. U svaki detalj uložen je maksimalan, višegodišnji trud. Pjesme su nastajale vremenom, kao posljedica najsloženijih stanja duše. Rođenja i smrti. Iz nadahnuća.« Osim one glazbene, CD ima i poetsku dimenziju, gotovo dramsku priču borbe svjetla i tame, ali i konačnu pobjedu života nakon kliničke smrti autora 1994. godine, kad se uspio vratiti u život.

Dojmljiva je izvedba balade Tvoje srce je moj dom, jedne od onih pjesama koje se rijetko poslože, i dogode se možda jednom u karijeri autora, poput slikara koji bi teško kopirao svoju najmoćniju sliku i u kojoj je možda sve rekao.

Udruga Hrvats k i dječ ji fe s ti va l r a s pisuje

Natječaj

za pjesme koje će biti izvedene na 17. Hrvatskom dječjem festivalu Zagreb 2010. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u nedjelju 21. studenog 2010. pod motom Djeca nose svjetove na dlanu. Želja je organizatora stvoriti priredbu vrhunske kakvoće u glazbenom i scenskom izrazu, a Stručno povjerenstvo posebnu će pozornost usmjeriti na kvalitetu, raznolikost te odgojnu vrijednost stihova i glazbe.

Pjesme se natječu u kategoriji pjesama za djecu (do 13 godina starosti) i to za sastav zbora (obavezan solist uz pratnju zbora). Djela se šalju kao melodijska linija s upisanim harmonijama i tekstom (dva primjerka) te tri primjerka teksta.

Autor treba poslati i kvalitetno izrađenu snimku pjesme na CD–u, po mogućnosti takvu kakvom je zamišlja u festivalskoj izvedbi. Autorima se preporuča bliska suradnja s izvođačima — dječjim zborovima. Pjesme poslane na Natječaj ne smiju biti javno izvedene prije Festivala, ni snimljene na nosačima zvuka.

sa svih ili nekih od tih prava na treću osobu. Sva ostala prava pripadaju autorima.

Autori pjesama odabranih za festivalsku izvedbu prenose na Festival prava izvedbe, tiska i prijenosa putem medija i televizije te snimanja na nosače zvuka, odnosno prijeno-

Zbog sigurnosnih razloga u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog bit će smanjen broj sudionika — pjevačkih zborova, a svaki zbor može sudjelovati s najviše dvadeset i petero djece.

Izvođači pjesama koji će sudjelovati na Festivalu obvezuju se da će u dogovoru s nakladnikom Cantus d.o.o. otkupiti 20 festivalskih CD–ova.

Rok predaje radova je do 20. lipnja 2010. godine na adresu Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, za Hrvatski dječji festival Zagreb 2010.

Sve dodatne informacije mogu se dobiti na tel. 098/650 991 i 01/4856787 (dr. sc. Dalibor Paulik) i na www.hdf.hr

Cacadou Look

ET

Kristina

Zvonko Špišić

2 na 1 kolekcija

Powercore

Kao ruža

40 godina s glazbom

(Croatia Records)

(Hit Records)

(Bono Records)

(Scardona)

C

O

S

D

Sandi Cenov

Gibonni

Nina Romić

Marko Tolja

Daljine

Vrijeme briše istinu

(Aquarius Records)

(Aquarius Records)

roatia Records pokrenula je ediciju 2 na 1 izdavši albume pet bandova iz novovalnog razdoblja čiji se diskografski opus sveo upravo na dva izdanja. Xenia, Dorian Gray i Stidljiva ljubičica doživjeli su prvu digitalnu rekonstrukciju, dok je Denis’n’Denis obrađen tako da sadrži prvi album i mini–album iz doba kada je pjevala Marina Perazić, dok je drugi zaobiđen. Ipak, u serijalu je možda najvažnije reizdanje albuma opatijske all–girls skupine Cacadou Look jer je posrijedi prvi ženski band na ovim prostorima koji je stigao do long playa. Zanimljivo je da su prve pjesme bandu napravili poznati riječki rockeri, a onda su djevojke i same krenule u skladanje. Drugi album je zanimljiv i po produkciji Teda Haytona iz britanskog banda Art of Noise, no ubrzo nakon izdavanja Uspavanke za Zoroa, djevojke prestaju s radom. Vokalno savršen power–pop i danas ostaje uzor mnogim ženskim glazbenicama, pa ne čudi što su E.N.I. obradili skladbu Sama. Oba albuma snažno odolijevaju zubu vremena, i bez obzira na produkcijske standarde iz osamdesetih, glazba Cacadou Look djeluje svježe, zarazno i uistinu izvanvremenski.

tkako su D’Knock i Vanna napustili ET, Boytronic i sve vokalne nasljednice nisu u petnaestak godina uspjeli složiti izrazitiji hit i repetirati onu poziciju koju je band imao početkom devedesetih. Istini za volju, nije to uspjelo ni Vanni, dok je jedini pravi posao, izgleda, napravio D’Knock svojim producentskim zahvatima i etiketom Urbani zvuk. Boytronic i ET pronašli su optimalni izričaj u korištenju istočnjačkih idioma primjerenih Tončiju Huljiću, pa ono što je Huljić implementirao u lakoglazbeni stil, Boytronic je umijesio u dance–pop izričaj.

To bandu nije pomoglo da se i dalje održi na dance–tronu, jer su šlag pokupili Colonia i Karma. Tako se aktivnost ET–ja uglavnom odvijala na stranicama žute štampe jer je zanimljivije bilo kako se ponaša koja pjevačica, negoli što radi u glazbenom smislu. Album Powercore nije izuzetak od takva pristupa, no ET je napokon zabilježio prvi pravi hit od doba kad je Vanna napustila band — Prazan stan. Skladba Soba 202 na istom je tragu, jedino što su potonjoj vjerojatno skloniji ljubitelji notornoga turbo folka. U svakom slučaju, album je dokaz da se Boytronicu upornost ipak isplatila, premda njegov autorski talent ima mnogo bolje oplođenih ulaganja.

Sve što znam / Best of Toleranca (Hit Records)

(Dallas)

remda već dugo daleko od šire pažnje javnosti (u posljednjem desetljeću popularniji je u inozemstvu negoli u domovini, a za njega se čuje tek zbog sporadičnih razloga, poput nastupa na »Plesu sa zvijezdama«), Sandi Cenov realizirao je kolekciju ponajboljih mu pjesama. Inzistiranje da se na naslovnici albuma doda »featuring Elvis Stanić« sugerira da je Sandi nanovo snimio sve svoje najozbiljnije pjesme i da se odrekao koketiranja s istočnjačkim obrascima čime se bavio u posljednjih desetak godina. Zapravo, posrijedi je opatijska veza — Sandi Cenov i Elvis Stanić su Opatijci, a aranžmani i produkcija napravljeni su na način na koji je Elvis Stanić pristupio radu na albumima trećeg sugrađanina — Dražena Turine Šajete. To podrazumijeva istančani gitarski pristup u pop–kontekstu, što je omogućilo Cenovu da uistinu iscijedi ono najbolje iz svoje karijere. Doduše, nema tu stomp–hitova s njegovih početka koji su mu osigurali nacionalnu popularnost, no, to je bila mudra odluka. Sve pjesme djelo su upravo Sandija Cenova koji je u ovom produkcijskim uvjetima vrlo funkcionalno iskoristio vlastiti vokal i realizirao album koji je dobra startna osnova za nastavak karijere. Još da je zaobišao tamburaške pokušaje, posrijedi bi bilo fino ugođeno ostvarenje.

jerujem da bi kladionice napravile izvrstan posao kad bi oglasile broj Porina koji će Gibonni dobiti sljedeće godine. Deset? Dvadeset? Sve u kojima bude nominiran?

Struka će mu akceleracijski i aklamacijom zasigurno potvrditi kvalitetu osmog studijskog albuma Toleranca. Problem je jedino što je posrijedi najpredvidljiviji album ostvaren nakon apsolutno najboljeg albuma — dvostrukog live ostvarenja Acoustic / Electric. Toleranca je, zapravo, zbir klišeja koje je Gibonni uspješno implementirao u svoj izraz na prijašnja tri studijska albuma — stamene skladbe, vrsni stihovi, etablirani izraz, mnoštvo gostiju... U svemu tome nema izrazitih promašaja ni pogodaka (osim izvrsnoga prvog singla Žeđam). Može se reći da je posrijedi glazbeno i produkcijski bolji CD od Unce fibre, iako je njegov prijašnji studijski album imao hrabrih iskoraka i pjesama koje su izrezbarile put prema statusu evergreena. Toleranca je po svim značajkama jedan od najboljih albuma recentne hrvatske pop– scene, ali u odnosu na Gibonnijeve dosege, doima se tek kao pristojna kolekcija pjesama koje nisu našle mjesto na njegovim prijašnjim albumima.

P

V

uvremena kršćanska glazba prilično je medijski zapostavljena, što je zapravo paradoks s obzirom na proklamirane političke i medijske stavove kako je Hrvatska izrazito kršćanska zemlja. Suvremena kršćanska glazba tako obitava u specijaliziranim medijima, a uživo se predstavlja izvan standardnoga konteksta. Bono Records je diskografska kuća specijalizirana za takvu glazbu, a skupina Kristina, s albumom Kao ruža, stihovno, dakako, slavi Boga. Njihov izričaj potpuno odgovara radiofonskim standardima: posrijedi je korektan pop–rock stil u kojemu se ističe vrstan vokal Rahele Grozdanov, produkcija Andreja Grozdanova, gitarista banda i Andreas Mueller — Graf. Zanimljivo je kako su sve skladbe na albumu prepjevi inozemnih kršćanskih glazbenika, ali nije posrijedi tek klasičan prepjev. Naime, sve su pjesme ostvarene u dogovoru s autorima i izvornim izvođačima te njihovim izdavačkim kućama. Kao dodatak, na CD–u se nalaze i multimedijski dijelovi, tako da je posrijedi prilično zaokruženo djelo koje, sasvim sigurno, nadilazi stilske okvire tematike koju obrađuju stihovi.

U

recentnoj hrvatskoj diskografskoj praksi kantautorice predstavljaju spoj dragocjenog endema i one–hit–wondera. Vjerojatno bi se mogla napraviti sjajna kompilacija pjesama na kojoj se pojavljuju kantautorice autohtona izričaja koje se bljesnule jednom pjesmom i onda zauvijek nestale sa scene. Etno–glazbenice Lidija Bajuk, Dunja Knebl i Gordana Evačić otklon su od toga, zapažene albume imali su Suzana Horvat i djevojke iz dueta Meritas, uz još neke primjere (Lea Dekleva...), a ženski autorski rukopis, nadgrađen glasom i(li) sviračkom umješnošću, obitava izvan glavnih diskografskih tijekova. Stoga Daljine Nine Romić predstavljaju dobrodošlo diskografsko pošumljavanje takva stila. No, Daljine su mnogo više od ugodne statističke činjenice. Nježan, topao, elegičan i iskren album kao dodanu vrijednost svakako ima zanimljiv aranžerski pristup: melodiku, flautu, usnu harmoniku, banjo i druge instrumente koji oplemenjuju zvučnu sliku. Nažalost, oni ne uspijevaju razbiti povremeno monoton izričaj i jednolični pristup svakoj pjesmi, pa se emotivni naboj koji izvire iz stihova zna izgubiti upravo u nastojanju da se ne izađe iz sigurnosti stila koji najbolje leži Nini Romić. Srećom, on je vrlo zrelo uobličen, budući da je posrijedi album prvijenac.

a nikada nije kasno objaviti kvalitetan glazbeni materijal, dokaz je snimka nastupa Zvonka Špišića u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, s mnogobrojnim gostima. Bilo je to prije dvanaest godina, a dobar razlog za izdavanje albuma ukazao se prije dvije godine kada je Zvonko Špišić dobio Porina za životno djelo. Bez obzira na prigodu, objavljivanje materijala gdje kantautor pjeva najveće hitove svoje karijere, a gosti su mu Vice Vukov, Gabi Novak, Drago Diklić, Bojan Kodrić, Višnja Korbar, Tereza Kesovija, Arsen Dedić, Radojka Šverko i drugi, uistinu je iznimno reprezentativan materijal koji podsjeća na neka bolja glazbena vremena kada je glazba u svim elementima značila mnogo više nego danas. Prvi disk obuhvaća Špišićevu interpretaciju vlastitih pjesama, a na drugome se nalaze izvedbe gostiju, uz njegovu interpretaciju evergreena Barbara i Milioner.

Zvonko Špišić je definitivno zadužio korpus hrvatske popularne glazbe jer svaka je njegova pjesma uistinu najprirodniji spoj poezije i skladateljskog umijeća.

I

dok njegov ujak pokušava reaktivirati Denis’n’Denis s novom pjevačicom, Marko Tolja drugim albumom nastavlja putem koji je prokrčio, s idejom da se nametne kao hrvatski Jamie Cullum ili Michael Buble, mladi lav vokalnog jazza i swinga. Na drugome CD–u povećao je udio originalnih skladbi, tako da je obradio samo stari Oliverov hit Nedostaješ mi ti, usporivši ga do neprepoznatljivosti. Kao bonus pjesme, tu je još jedna Runjićeva skladba Budi tu i obrada Osmijeha Drage Mlinarca, s grupom Swingers. Marko Tolja ovim se albumom definitivno etablirao. Premda zvuči paradoksalno, uspio je nametnuti nenametljivi vokal u kontekstu gdje mu je konkurencija gotovo nikakva. Zapravo, Marko Tolja sa svojim glazbenim izričajem funkcionira na razmeđi između klasične lako–glazbene intermezzo šlageristike i jazzy elemenata što mu osigurava kvalitetu i komercijalnost. Ono što u toj kombinaciji nedostaje jest uzbudljivost i veliki hit, jer je, za razliku od prvijenca, album prilično predvidljiv i pravocrtan, pa bi Marko možda mogao upitati Davora za savjet kako se to radi.

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

V

iše od polovice skladbi za album Alla Maniera, jazz gitarist Darko Jurković — Charlie snimio je 2008. u suradnji s vrsnim instrumentalistima, kontrabasistom Henryjem Radanovićem i bubnjarem Krunoslavom Levačićem. Preostalih šest, od kojih pet izvodi koristeći se tehnikom »two hands tapping« na dvije gitare istodobno, bez dodatnih nasnimavanja, snimio je u studenome prošle godine. Između trinaest skladbi njih šest napisao je Jurković, jedna je Radanovićeva (Kalamota), dok su ostale standardi autora sa svih strana svijeta. No, bez obzira o kojem se žanru radilo, bile odsvirane solo ili u triju, u svim se izvedbama osjeća swing i groove. One ostaju vjerne izvorniku, ali kroz njih glazbenici izražavaju vlastite osobnosti. Upravo taj osobni karakter dolazi do izražaja u Jurkovićevim autorskim skladbama: Rolling Orange, Blues for Franta, Alla Maniera, Try Again i Early 70s.

Njegova sofisticiranost i promišljenost nalazi ravnotežu u Levačićevoj zaigranosti, dok Radanovićev puls potiče suradnike na kreativnost. Bogatstvo zvuka koje Jurković postiže svirajući na dvije gitare istovremeno dostiže zenit u posljednjoj skladbi na albumu u kojoj spaja jazz formu i elemente klasične glazbe, pa se Etude for Laura, skladba nadahnuta Bachom, doima lakom i jednostavnom.

Predstavljajući se na CD–u Serenade jednog trubadura kao kompletan glazbenik, autor obrada, pjevač, idejni nositelj projekta koji čuva narodno glazbeno blago, Mladen Biočina potvrđuje zrelost, a u buci i agresivnosti popularne glazbe njegov umirujući vokal, diskretna gitara i mandolina, svojevrsni su smiraj.

Pjesma je to koja nenametlivo živi mjenama ukusa usprkos.

CD izlog Bojana Mušćeta CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

(Sipa Music)

Na unutarnjoj strani omotnice nalaze se tekstovi nekoliko generacija jazz znalaca, od Davora Hrvoja do Mladena Mazura preko Dražena Vrdoljaka, potvrđujući da, uz svoj međunarodni ugled, Zdenka Kovačiček dokazuje ne samo osobnost glazbeno–scenske kreativnosti (u kazalištu), već i tvrdnju »glasa za sva vremena«, ponajprije zbog neuništiva i jedinstvenog smisla za interpretaciju i nadogradnju zapisana glazbenog predloška.

Pero Gotovac uglazbljujući stihove Arsena Dedića: I nije da ga falin sve se fino vidi / furešti će reći da je lip i mil’ / da barem za tri druga grada vridi / ni na svitu deset Peristil.

CD IZLOG

Alla Maniera

Shadow of Your Smile, Misty, Autumn Leaves, What a Difference a Day Makes, sve u ugođajnim aranžmanima Silvija Glojnarića) te ritmične Makin’ Whopee! i How High the Moon u efektnim aranžmanima Ladislava Fidrija.

Tu su i evergreeni poput The Way We Were i The Greatest Love of All u kojima Zdenka Kovačiček daje posve nov jazz pristup. Glazbenu zrelost potvrđuju i Natural Woman, Summertime i Sweet Georgia Brown, skladba koja u potpunosti potvrđuje vrhunac interpretativnog oslobođenja što se upravo prirodno uklapa u upečatljiv zvuk Big banda HRT–a.

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

Darko Jurković — Charlie

slide (Novoslić), otpočevši nepretenciozno, jamsessinovski daju nam do znanja da se radi o fusion bandu spremnom za drukčiji pristup.

Mnoštvo raznorodnih ideja pretočeno je u prepoznatljiv i netipičan zvuk koji atmosferom ponekad lebdi kao u Fatima’s Hand (Penava), dok će se u Bug Hunt (Novoselić) naoko neobavezno zakuhavati sve do eksplozije, u kojoj će radosna i inventivna energija banda frcati na sve strane, da bi se u konačnici slila u senzibilan zvuk Penavine gitare. I Matrix (Novoslić) potvrđuje iznimnu lakoću, izdržljivost i koncentraciju u sviranju njezina autora, kao i sjajnu dinamiku na čitavom albumu, doprinos samozatajnog Rukavine. Njih dvojica čitav kvartet drže na okupu omogućujući stalna prožimanja. Na album su uvrstili i izvedbe Miletićevih skladi, Dream About You i Back to the future, završnom izvedbom ovog kreativnog prvijenca što poziva na »fusion«.

CD IZLOG

CD IZLOG

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

CD izlog Vere Lončar

15

BROJ 162, SVIBANJ 2010.

CD IZLOG

14

16

BROJ 162, SVIBANJ 2010.

SIMPOZIJ SIMPOZIJ SIMPOZIJ SIMPOZIJ

PORIN 2010.

Porin na dobar način uplovio u godinu punoljetnosti Piše: Robert Urlić

N

Klasika i jazz opravdali zasebnu svečanost Drugu godinu za redom svečanost Porina bila je podijeljena na dva dijela, na dvije svečane dodjele.

Porin Classic, nakon prošlogodišnjeg ukazanja, vratio se u Šibensko kazalište još zanimljiviji, raznovrsniji, svečaniji.

Razdvojiti kategorije klasične glazbe i jazza od ostalih pokazalo se već lani kao puni pogodak jer se radi o različitim glazbenim senzibilitetima, a već je nakon prvih nekoliko dodjela bilo jasno da takozvani klasičari i jazzisti potpuno nezasluženo padaju u drugi plan.

Bez obzira što i kod njih možemo razgovarati o nedovoljnoj godišnjoj produkciji, vrhunski glazbenici i skladatelji, s puno više uspjeha u svijetu nego kod nas, Porin Classic svakako zaslužuju. Ovogodišnji je bio prava svečanost glazbe zahvaljujući kojoj Šibensko kazalište, u koje će se nakon gotovo 100 godina ove godine vratiti i opera, polako postaje bitno mjesto naše glazbene kulture. Porin Classic je zamišljen kao afirmacija Šibenika kao grada glazbe, a u prilog tome došla je i donacija koncertnog klavira Yamaha i to na inicijativu dr. sc. Ive Josipovića, predsjednika Republike Hrvatske. Hvale vrijedan potez za revitalizaciju Šibenika, grada vrhunskih glazbenih umjetnika. Jedan od njih, pijanist Maksim Mrvica, imao je čast prvi promovirati glazbalo.

Cinkuša, Kawasaki 3p–a, ali i Tonyja Cetinskog, Josipe Lisac, Jacquesa Houdeka, Nene Belana, Natali Dizdar, Gabi Novak i Marka Tolje.

Predugi, iako nipošto nezanimljivi bili su snimljeni skečevi, no cjelokupni dojam je pozitivan.

Kako bi se svečanost ubrzala, izostalo je i uručivanje životnih nagrada na pozornici, a na dobitnike Stipicu Kalogjeru, Julija Njikoša, Vojna Kundića i Matu Došena sjetili smo se kroz kratke priloge. Nagrade u većini kategorija dodijeljene su večer ranije, a ne uoči same svečanosti na kojoj su uručene one u osam najatraktivnijih kategorija te za hit godine, vraćen na Porin nakon sedam godina.

DRAŽEN ŽUPIĆ ŽULE

akon gotovo deset dana Porina, Šibenika i Biograda na moru, nominiranih i nagrađenih, sretnih, tužnih i ljutih, nakon brojnih promocija, koncerata i puno kiše, završila je ovogodišnja priča o najznačajnijoj hrvatskoj diskografskoj nagradi. Porin je i ove godine pokazao da može biti važan, zanimljiv i privlačan, kako glazbenicima tako i publici u dvorani ili uz televizijske ili radio prijemnike.

Dobiti Porina zadovoljstvo je za svakog glazbenika: pjevača, skladatelja, producenta. Bez obzira što i dalje ima previše kategorija, čak četrdeset i devet, bez obzira što su neke kategorije nepotrebne, neke nedefinirane, a pojedini kriteriji nisu posve jasni, što se i ove godine vidjelo osvajanjem nagrada izvođača u kategorijama kojima ne pripadaju, ova hrvatska diskografska nagrada potrebna je i poželjna.

Novi vjetrovi koji su zapuhali, donijeli su povratak vjere u sve koji na bilo koji način sudjeluju u Porinu.

Dobitnici Porina Classic: Božidar Pandurić, Krešimir Seletković, Joško Krivić, Alan Šnajder, Gabi Novak, Matija Dedić, Mladen Škalec (primio Porin u ime Vide Ramušćak) i Anđelko Igrec

Iako je dodjela nagrada za klasiku i jazz koju je osmislila i uredila Ivana Kocelj i koju je na prepoznatljiv i šarmantan način vodio Dražen Sirišćević bila zamišljena na čak tri različite pozornice, zbog vremenskih neprilika, moralo se odustati od vanjske pozornice. Izgubila se tako prilika da čujemo i Simfonijski orkestar, no bez obzira, ta nam je večer donijela pregršt sjajnih izvedbi. Na svečanosti je Porin za životno djelo dodijeljen akademiku Pavlu Dešpalju, velikom dirigentu, skladatelju i pedagogu koji se zahvalio na priznanju ravnajući svojom skladbom Čežnja u izvedbi gudača Simfonijskog orkestra HRT–a.

Motion skladatelja Krešimira Seletkovića. Najbolju snimku klasične glazbe ostvarili su ton majstori Alan Šnajder i Božidar Pandurić, a najboljom producenticom proglašena je Vida Ramušćak. Zanimljivo je da je najboljim inozemnim albumom klasične glazbe proglašen Faramondo, u kojemu je sudjelovao naš kontra tenor Max Emanuel Cenčić.

U jazz kategorijama nagrade su podi-

Uživalo se i u nastupu jedne od najstarijih hrvatskih limenih glazbi, one Šibenske, zatim koncertu Šibenčana Maksima Mrvice i orguljaša Pavla Mašića te flautistice Tamare Cohe Belan: četiri Porina, ovo je vrhunac moje karijere Mandić i harfistice Dijane Grubišić Ćiković, violinista An- jelili majka i sin, Gabi Novak i Matija đelka Krpana i pijanistice Nade Majna- Dedić. Gabi ima najbolji album In Conrić, Matije Dedića, Gabi Novak i Ante cert te je zajedno s Boškom Petrovićem Gele koji su predstavili skladbe za koje dobila Porina i za najbolju izvedbu, dok su bili nominirani. je Matiji pripala nagrada za najbolju jazz skladbu — Angela.

U kategorijama klasične glazbe dvije nagrade osvojila je čembalistica Višnja Posljednja dodjela prije Mažuran za album Domenico Scarlati punoljetnosti — 15 sonata (najbolji album i najbolja izvedba), najbolji autorski album je Nakon Šibenika, produkcijska ekipa Kyrie skladatelja Anđelka Igreca, dok Porina preselila je u Biograd na Moru. je najboljom skladbom proglašena Slow Uz mnogobrojne popratne koncerte i

promocije, u službenom dijelu održane su dvije priredbe: koncert Najbolje od Porina i svečanost dodjele u preostalih trideset i osam kategorija iz prošlogodišnje produkcije.

Najbolje od Porina donio je prisjećanje na velike hitove domaće glazbe, pjesme koje su u proteklih šesnaest godina osvajale nagrade za pjesmu ili hit godine. Prisjetili smo se tako da su nagradu osvajale Cesarica, Da ti nisam bila dovoljna, 23. prosinac, Jugo, Činim pravu stvar i mnoge druge.

Središnju svečanost, održanu 15. svibnja, scenaristički i redateljski osmislio je Goran Kulenović.

Pokušavajući se približiti sličnim priredbama u svijetu, dvorana je bila pretvorena u »klub« u kojem su posjetitelji bili oko pozornice, a svečanost je bila brža, protočnija i rokerskija.

DRAŽEN ŽUPIĆ ŽULE

PORIN 2010. PORIN 2010. PORIN 2010. PORIN 2010. PORIN 2010. PORIN 2010. PORIN 2010. PORIN 2010. PORIN 2010. PORIN 2010.

U Š ib e niku i Biogr a du n a Moru odr ž a ne dodje le dis kogr a fs k e N agr a de Porin

Iako su bila čak tri voditelja, glumci Zrinka Cvitešić, Duško Modrinić i Mladen Badovinec, pjevač grupe TBF, u prvom planu bili su sami glazbenici.

Najveća se pozornost dala živim izvedbama onih zbog kojih smo se i našli na Porinu. Iako se trajanje priredbe skratilo, na ovogodišnjoj svečanosti izvedene su tri pjesme više nego prethodnih godina.

Treba izdvojiti sjajne nastupe Leta 3,

Zbog brojnosti kategorija trebalo bi puno prostora za navesti nagrađene, no osvrnut ćemo se na najznačajnije, iako čestitke odlaze svim dobitnicima. Najzadovoljniji može biti Neno Belan koji je osvojio nagrade u svim kategorijama u kojima je bio nominiran. Njegov CD Tvornica snova proglašen je albumom godine, najboljim koncertnim albumom i najboljim rock albumom, a za izvedbu pjesme Ivona s istoga albuma nagrađen je i u kategoriji najbolje izvedbe grupe.

Najbolji muški vokal je Marko Tolja, najbolji ženski Josipa Lisac kojoj je album Živim po svome donio i Porin za najbolji pop album te najbolju snimku.

Najbolji album zabavne glazbe je Kadenca Tedija Spalata, klupski album Neću više jazz kantati Tamare Obrovac, a alternativne rock glazbe Idu Bugari grupe Kawasaki 3p. Iako su imali čak pet nominacija i to u najznačajnijim kategorijama, pulska skupina Nola okitila se sasvim zasluženo »samo« Porinom za pjesmu godine — Iznad oblaka, dok je Natali Dizdar, uz šest nominacija, i ovaj puta ostala bez ijedne nagrade. U kategoriji hita godine, između šest odabranih, odlukom publike pobijedila je skladba Tonija Cetinskog Kada žena zavoli Mire Buljana i Nene Ninčevića.

Najbolji debitanti su Valungari, a među nagrađenima su i Hladno pivo, klapa Cesarice, Cinkuši, The Bambi Molestersi, Tomislav Goluban, teta Liza, kvartet Gubec i brojni drugi.

Ovogodišnja je završna svečanost bila puno bolja nego proteklih godina, no trebalo bi još bombastičnosti, dinamike i dramatike, a jedna od važnijih stvari u samoj pripremi Porina jest glomazno glasačko tijelo koje treba smanjiti, iako ni to nije put ka idealnosti.

Na kraju stoji konstatacija »kakva glazbena godina, takav i Porin«, a uz glazbu treba još nešto. Pred svima je 365 dana da u godini punoljetnosti Porin pokušaju dignuti još koji skalin više.

U Australiji održani Svjetski dani NOVE glazbe — sljedeći će se održati u Zagrebu

O

d 30. travnja do 9. svibnja Australija je bila domaćin Svjetskih dana Nove glazbe (World New Music Days — WNMD) koji su se održali u Sydneyu i okolnim gradovima. Radi se o manifestaciji koja se održava od 1922. godine, a svaki put je domaćin druga država ili grad.

Ovogodišnji Svjetski dani Nove glazbe po prvi se puta održavaju u Australiji.

Organizator je bilo Međunarodno društvo za suvremenu glazbu (International Society of Contemporary Music — ISCM), a sastoji se od 57 nacionalnih ili regionalnih sekcija. Australski domaćini su Australian Music Centre i Aurora Festival, uz suradnju s Australskim radiom ABC koji snima ili uživo prenosi dio koncerata. Umjetnički voditelj WNMD–a je australski skladatelj i istaknuti kulturni djelatnik Matthew Hindson.

U radu WNMD–a i Skupštine ISCM–a, održane za vrije-

me festivala, kao delegat hrvatske sekcije sudjelovao je Antun Tomislav Šaban, glavni tajnik HDS–a. Važno je napomenuti da je Hrvatska domaćin Svjetskih dana Nove glazbe 2011. godine te da će se manifestacija održati u okviru 26. Muzičkog biennala Zagreb, u periodu od 7. do 17. travnja. Iz toga je razloga glavni tajnik aktivno sudjelovao u radu Skupštine ISCM–a gdje je podnio izvješće o pripremama za idući festival i predstavio njegov program.

William Motzing i Antun Tomislav Šaban nakon izvedbe skladbe Etude 125

Na ovogodišnje Svjetske dane Nove glazbe, sekcije iz cijelog svijeta poslale su nekoliko stotina partitura skladbi za različite sastave, od kojih je međunarodni žiri izabrao stotinjak, izvedenih na ukupno 24 koncerata. Od hrvatskih skladatelja izabrano je klavirsko djelo Studio 1 mladog pijanista i skladatelja Brune Vlaheka te skladba Etude 125 za jazz orkestar Antuna Tomislava Šabana. Vlahekova skladba izvedena je 4. svibnja u dvorani Australskog radija ABC, a Šabanova, 5. svibnja u velikoj dvorani sydneyskog Konzervatorija. (A.T.Š.)