Alfi kabiljo

Alfi Kabiljo rođen je 22. prosinca 1935. godine u Zagrebu. Glazbenu naobrazbu stiče u Glazbenim školama Rudolfa Matza, „Pavao Markovac“ i „Vatroslav Lisinski“ kao i usavršavanje kod Branimira Sakača, Ive Brkanovića, Stanka Horvata, dr Huberta Pettana, Tihomila Vidošića, i u Parizu kod Rogera Samyna. Studira i diplomira arhitekturu u Zagrebu 1965., iste godine odlazi u Pariz gdje djeluje kao dirigent i aranžer diskografskih izdanja edicija Salabert te sudjeluje u show programima „Olimpije“ i „Bobina“. Nakon nekoliko mladenačkih nagrada na zagrebačkim festivalima, 1965. osvaja prvu nagradu s pjesmom „Parkovi“ na festivalu šansone „Zagreb 65“, a tri godine kasnije i prvu međunarodnu nagradu na festivalu u Malti gdje je i slijedeće godine pobjednik s pjesmom „Balalajke“. Od tada niže priznanja u domovini i u inozemstvu među kojima se ističu nagrade na festivalima u Rio de Janeiru, Tokiju, Tel Avivu i Curacaou, kao i na svim festivalima u Hrvatskoj.

Autor je 12 mjuzikla među kojima najpoznatiji „Jalta, Jalta“ samo u Zagrebu bilježi 743 izvedbe, a izvođen je i u Osijeku, Rijeci, Beogradu, Zenici i Subotici, te u Trstu, Oslu i Beču.

Među ostalim glazbeno-scenskim djelima posebno se još ističu mjuzikli „Kralj je gol“, „Car Franjo Josip u Zagrebu“ i „Tko pjeva zlo ne misli“, kao i balet „Kentaur XII“ izveden u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu te opera „Casanova u Istri“ izvedena u Hrvatskom narodnom kazalištu „Ivan pl. Zajc“ u Rijeci. Uz trajnu prisutnost u popularnoj glazbi kao autor nekoliko stotina zabavnih melodija i šansona te orkestralne glazbe, Kabiljo je i istaknuti skladatelj klasičnog autorskog izraza s nizom orkestralnih djela među kojima se posebno ističe „Voda i vatra za G. F. Händela“, simfonijski hommage nastao kao narudžba Hrvatske radiotelevizije za EBU u povodu proslave 250 obljetnice Händelove smrti. U tom međunarodnom projektu Kabiljo sudjeluje kao predstavnik Republike Hrvatske.

U domeni klasične komorne glazbe Alfi Kabiljo je prisutan kao autor tridesetak često izvođenih djela među kojima se izdvajaju posebnošću dvije suite „Putujuća flauta“, pjesme „Rabëlais tripartitus“ na tekstove Mate Marasa prema Françoisu Rabelaisu, ciklus pjesama „ Balogijada“ na tekstove Zvonimira Baloga, „Guslač na ulici“ posvećen Yehudiju Menuhinu, „Liburnijski trio“ za flautu, violončelo i glasovir, „Dvije Chagalleske“ inspirirane slikama Marka Chagalla i mnoge druge. Kao autor glazbe za djecu jedan je od naših najplodnijih autora brojnih pjesama, mjuzikla i priča za djecu. Kabiljo je također najplodniji hrvatskih autora filmske glazbe koja broji više od četrdesetak naslova, među mnogima to su „Okupacija u 26 slika“ i „Pad Italije“ Lordana Zafranovića, „Banović Strahinja“ Vatroslava Mimice, „San o ruži“ Zorana Tadića, „Neka ostane među nama“ Rajka Grlića i „Lea i Darija“ Branka Ivande kao i desetak filmova inozemnih produkcija i tv serija („Gymkata“, „The Girl“, „Scissors“, „ A Patriotic Man“ i dr.) Glazba za desetak dokumentarnih filmova kao pedesetak uradaka za kazališne i radio drame te tv produkciju zaokružuju ovaj dio Kabiljova bogata opusa.

Među nagradama koje je dobio tijekom šezdesetgodišnjeg stvaralaštva posebno se ističu „Porin“ za životno djelo, tri Zlatne Arene filmskog festivala u Puli, nagrade „Josip Štolcer Slavenski“ kao i nagrade Hrvatskog društva skladatelja „Milivoj Körbler“ i „Boris Papandopulo“. Kabiljo je do sada jedini naš autor koji je dobio nagrade za ozbiljnu i popularnu glazbu, priznanja strukovnog društva kojemu je kao predsjednik bio na čelu u razdoblju 1996.1998. Godine 2004. postaje dobitnik priznanja „Status“ za životno djelo. Autorskim koncertima na Glazbenoj tribini u Opatiji Hrvatskog društva skladatelja te na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 2016. obilježio je 80. godišnjicu života i 60. godišnjicu umjetničkog djelovanja.

Skladatelj, dirigent, pijanist i aranžer Alfi Kabiljo zacijelo je danas najsvestranija glazbenička osobnost u hrvatskoj glazbi. Podjednako prisutan, uspješan, izvođen i nagrađivan u svim oblicima i žanrovima autorske izričajnosti on je ujedno i najplodniji hrvatski glazbeni autor. Svoju svestranost zahvaljuje ponajprije urođenom glazbeničkom daru, izvrsnoj naobrazbi ali i umjetničkoj znatiželji koja ga je od početnih uspjeha u popularnoj glazbi dovela do respektabilnog autora klasičnih djela. Melodičar po vokaciji razvio je svoj skladateljski talent svladavši sve alate vrsnog instrumentatora proučavajući i oslanjajući se na dosege i iskustva velikih majstora. Time je stvorio temeljne pretpostavke koje su mu omogućile prirodan put od zanosnih popularnih melodija do kompliciranih simfonijskih partitura ili delikatne komorne glazbe za najrazličitija glazbala kao i vokal, dodajući ovim odlikama još i intelektualnu sklonost prema drugim umjetničkim izrazima kao što su literatura, slikarstvo i film koji se majstorski uvjerljivo stapaju s njegovim glazbenim izrazom.

O tome svjedoče i zvučna umjetnička imena interpreta njegove glazbe, od vrhunskih tumača popularne glazbe kao što su Vice Vukov, Tereza Kesovija, Radojka Šverko, Gabi Novak, Ivo Robić i mnogi drugi sve do međunarodno priznatih glazbenika ili ansambala poput Giorgia Suriana, Alene Baneve ili National Philharmonic Orchestra, kao i hrvatskih instrumentalista koji često izvode njegova komorna djela, među mnogima Vladimir Krpan, Viktor Vidović, Renata Penezić, Anđelko Krpan, Mladen Tarbuk i dr.

Stvaralaštvo Alfija Kabilja, svestrano i vrijedno, velik je dobitak za hrvatsku glazbu našega vremena. Ono na najbolji način objedinjuje u kvaliteti popularnu i klasičnu glazbu, komunikativno je i višeslojno i podjednako prihvaćeno kod publike i izvođača.