Izložba Kompozicije toka Tonke Maleković i Sophie Freidhoff, predstavljena u okviru Programa Meštrovićevog paviljona u gostovanju u Etnografskom muzeju u Zagrebu, nastavlja dugogodišnji interes umjetnice za istraživanje grada kao fenomena, njegovog funkcioniranja i nevidljivih mehanizama koji oblikuju svakodnevni život njegovih stanovnika.
Projekt se temelji na dvogodišnjem istraživanju migracijskih kretanja u podunavskoj regiji, realiziranom u suradnji sa znanstvenicom Sophie Freidhoff, a kroz interdisciplinarni pristup spaja umjetničku praksu s metodologijom društvenih znanosti. Kompozicije toka istražuju isprepletene učinke migracija na društvenoj i individualnoj razini, uključujući različite skupine koje migracija pogađa, te povezuju simboličke, geografske, kulturne, ekonomske i fenomenološke aspekte s ciljem poticanja dijaloga na empatičkoj razini i promjene razumijevanja ovog složenog fenomena.
Video instalacija Kompozicije toka (2023.) omogućuje gledatelju pogled s povijesnog Kamenog mosta u Regensburgu prema Dunavu, gdje voda teče pored masivnog stupa i stvara dojam kretanja naprijed, dok tlo pod nogama ostaje čvrsto i stabilno. Ova vizualna metafora izražava unutarnju napetost i ambivalenciju koju mnogi migranti doživljavaju kada razmišljaju o odluci da napuste domovinu – kako se njihovi životi mijenjaju, u kojoj mjeri se poboljšavaju i koje alternative ostaju otvorene. Instalacija, site-specific po prirodi, strateški povezuje povijesni most, simbol prijelaza i pokreta, s Maksimilijanovom ulicom, glavnom pješačko-prometnom osi suvremenog grada, naglašavajući način na koji migracije oblikuju i generiraju dinamiku urbanog prostora. Sudionici projekta aktivno su doprinosili instalaciji doniranjem ili posudbom osobnih predmeta – kofera koji simboliziraju prijelaz, putovanje i prtljagu života – što je kasnije preneseno u videoformat.
Projekt se u svojoj cjelini razvija kroz tri suptilno isprepletene razine. Prva je simbolička i vizualna, u kojoj instalacija i video evociraju kretanje, prijelaz i ambivalenciju. Druga, statistička razina, prikazuje strukturalne uvjete migracije: brojke, obrazovanje, zaposlenje i ekonomske prilike, koje istovremeno informiraju i hladno kontekstualiziraju fenomen migracije unutar sustava. Treća razina je narativna, temeljena na upitniku i osobnim svjedočanstvima migranata, gdje se kroz otvorene odgovore otkrivaju nijanse njihovih iskustava – unutarnja previranja, izazovi integracije, emocionalni gubitci i ostvareni potencijali. Upravo suprotstavljanje ove tri dimenzije –simboličke, birokratske i intimno ljudske – omogućuje slojevit pristup fenomenu migracije i promišljanje o njegovoj kompleksnosti. Tonka Maleković u ovom projektu propituje grad ne kao statičnu cjelinu, već kao kompleksni sustav u kojem migracije predstavljaju temeljni pokretač rasta i transformacije. Migranti, prema umjetničinom konceptu, postaju generatori urbanog tkiva – njihova mobilnost, svakodnevne borbe, dvojbe i prilagodbe nevidljivo, ali odlučno utječu na oblikovanje grada i njegovog društvenog i fizičkog tkiva. Promatrajući statistike i brojke, ali i individualne priče, uvide i subjektivne percepcije povezane s iskustvom izgradnje novog života daleko od doma, fenomen migracija prenosi se kroz
višeslojnu umjetničko-znanstvenu perspektivu koja propituje ograničenja pojedinačnih disciplina, ali i potencijale koje otvara njihovo prožimanje.
Istraživački dio projekta uključivao je samostalno ispunjiv online upitnik, dostupan na osam jezika, te participativne formate koji su omogućili sudionicima da aktivno unesu vlastita iskustva u umjetničku instalaciju. Analiza rezultata kombinirala je kvantitativne podatke o obrazovanju, zaposlenju i ekonomskom statusu sudionika s otvorenim odgovorima u kojima migranti izražavaju nijanse svojih životnih odluka, osjećaja i izazova. Takva metodološka kombinacija otkriva višeslojnost migracije: materijalna poboljšanja često stoje nasuprot emocionalnim opterećenjima, sloboda kretanja egzistira u napetosti s nužnošću prilagodbe, a subjektivni doživljaji razotkrivaju složenost odluka koje statistike ne mogu prikazati. Naslov rada referira se na koncept ljudskog prava slobode kretanja i s njime povezane ambivalencije između teorijske ideje i stvarnih subjektivnih iskustava migranata.
Umjetnički izraz Maleković kombinira vizualnu igru perspektive i pokreta s participativnim elementima, uključujući sudionike u stvaranje instalacije, što transformira umjetnost u polje socijalnog eksperimenta. Video instalacija, istovremeno informira i emocionalno angažira, omogućujući refleksiju o proturječnostima migracije i nužnosti zajedničkog suživota u urbanoj sredini. Rezultati istraživanja, prikazani kroz višeslojnu instalaciju, potvrđuju da migracija nije jednostavan čin, već proces koji uključuje niz individualnih i strukturnih faktora: ekonomskih, kulturnih, emotivnih i institucionalnih. Primjeri iz upitnika pokazuju kako migranti balansiraju između slobodnog izbora i nužnosti, kako prilagodba novoj zemlji nosi i osobna postignuća i emocionalne troškove, te kako svaki migrantski put nosi svoju jedinstvenu kombinaciju izazova i mogućnosti.
Kroz ovu slojevitu prezentaciju, Kompozicije toka djeluju na više razina: kao umjetnički rad, istraživački projekt i društvena intervencija. Kroz site-specific instalaciju u prostoru povijesnog i suvremenog Regensburga, projekt omogućuje interakciju između umjetnosti, znanstvene analize i javnog prostora, otvarajući dijalog o migracijama, slobodi kretanja i gradskim dinamikama koje migranti nevidljivo oblikuju. Izložba potiče promišljanje o migraciji ne kao krizi, već kao kompleksnom, višeslojnom fenomenu, te prepoznaje umjetnost kao ključni alat za razumijevanje i humanizaciju društvenih procesa.
Razvoj stanovništva u Dunavskoj regiji od 1990. do 2022.:
„Ponekad žalim zbog svoje odluke da dođem u Njemačku. Ovdje nema vremena, a često ni volje, da se učini nešto za sebe. Osobno, uvijek učim, radim i slično. Često razmišljam o mogućnosti povratka u svoju domovinu jer se gospodarska situacija poboljšala. Osim toga, atmosfera i odnosi s ljudima tamo su uvijek topliji. Moj se život ovdje donekle poboljšao, ali dom je ondje gdje se osjećaš ugodno i potrebno. Čovjek mora biti cijenjen i voljen da bi njegovo postojanje imalo smisla.“
„Trenutno sam vrlo kritična prema sebi i osjećam se depresivno, iako imam sve što mi je potrebno za uspjeh. Želim se vratiti u Ukrajinu jer ovdje nakon godinu dana nisam postigla mnogo profesionalnog napretka. Teško je odrediti jesu li stvari postale bolje ili gore. Financijski sam bolje nego u Ukrajini, ali me u Njemačkoj sram moje plaće. Ovdje sam sigurna, ali sama, bez svoje obitelji. Samo želim imati mogućnost vratiti se kući u bilo kojem trenutku.“
„Ja sam majka čija je glavna zadaća pravilno odgojiti svoju djecu. Trenutno ne razmišljam o povratku, ali se svakoga dana pitam je li to bila ispravna odluka. Moj je dom ondje gdje je obitelj.“
„Dosad nisam požalio svoju odluku da se preselim u Njemačku. Planiram se u budućnosti vratiti u Bosnu i Hercegovinu, ali kada će to biti, ovisi o situaciji u BiH.“
„Ja sam osoba koja „pleše sama sa sobom“ – tako bi me opisali moji kolege. Emocionalna, empatična, s čestim prijelazima između radosti i melankolije. Sklona promjenama. Moja je migracija bila nužnost koja je donekle promijenila moj život nabolje. Financijsko poboljšanje, ali emocionalno pogoršanje.“
„Nemam nikakvih žaljenja zbog svoje migracije. Živim transnacionalno i, na sreću, imam priliku vraćati se u svoju domovinu onoliko često koliko želim. Ovdje se osjećam kao kod kuće, baš kao i tamo. Poznajem jezik, običaje; poistovjećujem se sa zajedničkim europskim vrijednostima koje dijelimo. Moje mješovito podrijetlo, rumunjsko-mađarsko, pomoglo mi je razviti razumijevanje, znatiželju i veću otvorenost prema drugim kulturama i zemljama. Već sam imao sve što mi je trebalo prije nego što sam došao u Njemačku na studij. Ovdje sam još više rasla i sazrijevala.“
“Prije rata sam mislila da sam možda pogriješila što sam napustila Ukrajinu. Sada mi je drago što živim ovdje kako moja djeca ne bi morala patiti. Moj je dom u Njemačkoj. Imam državljanstvo ove zemlje, poznajem jezik, a moj suprug i djeca žive ovdje.”
“U Njemačkoj nisam imala problema. Ovdje sam ponovno povjerovala da i običan čovjek može živjeti dostojanstveno. Ja sam skromna žena koja želi brinuti o svojoj obitelji i svom poslu. Moja prva godina bila je teška. Morala sam se boriti protiv nostalgije za domom. Kada mi je sin rekao da je Bavar-
ska sada naš dom i da ga „moj“ dom ne zanima, to me malo rastužilo. No u vrtiću je moje dijete bilo tako toplo dočekano da poslijepodne nije željelo otići kući. A u Bugarskoj je zbog stresa u vrtiću počeo mucati. Ne žalim zbog svoje odluke! U Bugarsku idem samo na odmor, na more i u planine. Nakon devet godina mogu reći da je Bavarska naš dom.”
“Jako mi nedostaje moj dom jer je sve tamo poznato i pruža osjećaj sigurnosti. Sagradila sam nešto sa svojom obitelji, uložila puno vremena i resursa kako bih poboljšala svakodnevni život. Tamo su moji prijatelji i poznanici, susjedi koji me poznaju još od djetinjstva. To su mi vrlo vrijedne stvari.”
“Uopće nisam trebao preseliti u Njemačku. Radim na tome da se vratim u Bugarsku.”
“Kada sam prolazio pokraj svoje osnovne škole i vrtića prije odlaska u Njemačku, plakao sam kao malo dijete. Inače nisam osjetljiv tip. Sada, s dolaskom Nove godine i Božića, postajem pomalo nostalgičan, ali to nije ništa loše. Sretan sam jer će moja djeca, bez obzira na razinu obrazovanja koju postignu, imati dobar početak i dobru budućnost. Kada odem u mirovinu, planiram se vratiti u svoju zemlju.”
“Nakon mjesec dana u Airbnb-u i svakodnevnog traženja stana s negativnim rezultatima, vlasnik stana (koji nam je sada stanodavac već 6 godina), stariji turski poduzetnik, zaplakao je tijekom razgledavanja jer je mogao razumjeti našu situaciju i dao nam je stan bez papirologije.”
The exhibition Compositions of Flow by Tonka Maleković and Sophia Freidhoff, presented within the Meštrović Pavilion Program in collaboration with the Ethnographic Museum in Zagreb, continues the artist’s long-standing interest in exploring the city as a phenomenon, its mechanisms of functioning, and the invisible structures that shape the everyday lives of its inhabitants.
The project is based on a two-year research of migration movements in the Danube region, carried out in collaboration with scientist Sophia Freidhoff, and through an interdisciplinary approach it intertwines artistic practice with the methodology of social sciences. Compositions of Flow investigates the interwoven effects of migration on both social and individual levels, addressing diverse groups affected by migration, and connects symbolic, geographical, cultural, economic, and phenomenological aspects with the aim of encouraging dialogue on an empathetic level and shifting the understanding of this complex phenomenon.
The video installation Compositions of Flow (2023) invites viewers to look from Regensburg’s historic Stone bridge toward the Danube, where water streams past a massive pier—suggesting motion and change while the pier itself remains firm and stable. This visual metaphor articulates the inner tension and ambivalence many migrants experience when contemplating the decision to leave their homeland – how their lives change, to what extent they improve, and which alternatives remain open. The installation, inherently site-specific, strategically links the historic bridge, a symbol of transition and movement, with Maximilianstraße, the main pedestrian and traffic axis of the contemporary city, underscoring the ways in which migration generates and reshapes the dynamics of urban space. Project participants actively contributed to the installation by donating or lending personal items – suitcases symbolizing transition, travel, and the baggage of life – which were later transposed into the video format.
The project unfolds across three subtly interwoven layers. The first is symbolic and visual, in which the installation and video evoke movement, transition, and ambivalence. The second is statistical, presenting the structural conditions of migration: numbers, education, employment, and economic opportunities, which simultaneously inform and coldly contextualize the phenomenon within systemic frameworks. The third is narrative, based on questionnaires and personal testimonies of migrants, where open-ended responses reveal nuances of their experiences – inner turmoil, challenges of integration, emotional losses, and realized potentials. It is precisely the juxtaposition of these three dimensions – symbolic, bureaucratic, and intimately human – that enables a layered approach to migration and reflection on its complexity.
In this project, Tonka Maleković approaches the city not as a static whole but as a complex system in which migration acts as a fundamental driver of growth and transformation. Migrants, in the artist’s concept, become generators of the urban fabric – their mobility, everyday struggles,
dilemmas, and adaptations invisibly yet decisively shape the city and its social tissue. By observing both statistics and numbers as well as individual stories, insights, and subjective perceptions linked to building a new life far from home, the phenomenon of migration is transmitted through a multilayered artistic-scientific perspective that questions the limitations of individual disciplines while revealing the potential of their intersections.
The research phase of the project included an independently filled-out online questionnaire, available in eight languages, as well as participatory formats enabling participants to actively insert their own experiences into the artistic installation. The analysis combined quantitative data on participants’ education, employment, and economic status with open-ended answers in which migrants articulated the nuances of their life choices, feelings, and challenges. Such a methodological combination reveals the multilayered nature of migration: material improvements often stand in contrast to emotional burdens; the freedom of movement coexists in tension with the necessity of adaptation; and subjective experiences expose the complexity of decisions that statistics alone cannot capture. The title of the work refers to the human right concept of freedom of movement and the ambivalences that arise between the theoretical idea and the lived subjective experiences of migrants.
Maleković’s artistic expression combines visual play of perspective and movement with participatory elements, involving participants in the creation of the installation and thus transforming art into a field of social experiment. The video installation simultaneously informs and engages emotionally, allowing for reflection on the contradictions of migration and the necessity of shared coexistence in the urban environment. The research results, presented through a multilayered installation, confirm that migration is not a simple act but a process involving a range of individual and structural factors: economic, cultural, emotional, and institutional. Examples from the questionnaire show how migrants balance between free choice and necessity, how adaptation to a new country brings both personal achievements and emotional costs, and how each migratory path carries its own unique combination of challenges and possibilities. Through this layered presentation, Compositions of Flow operates on multiple levels: as an artwork, a research project, and a social intervention. Through a site-specific installation in the space of both historic and contemporary Regensburg, the project enables interaction between art, scientific analysis, and public space, opening dialogue on migration, freedom of movement, and the urban dynamics that migrants invisibly shape. The exhibition encourages reflection on migration not as a crisis but as a complex, multilayered phenomenon, recognizing art as a key tool for understanding and humanizing social processes.
“I’m a Serbian who was expelled from Slavonia in the 1990s and spent half of my life in Serbia. The entire Balkans disgusted me because of its primitivism and narrow-mindedness. I lost my loved one, and when nothing could hold me anymore, I weighed anchor and came here. In Croatia, I was a native foreigner as a Serb; in Serbia, a foreigner as a refugee from Croatia; and in Germany, a foreigner as a migrant. I am an educated person who, out of indecision about political parties, never worked in a profession that matched my qualifications. Currently, I am content with life. I don’t hate anyone; I want peace.”
“My documents for the residence permit were not processed for half a year until I managed to sort it out. Despite my language skills, education, and work experience with a German company, I still have problems with finding an apartment and a well-paid job. Everything is still very difficult emotionally even after a year.”
“Home is where you were born and where your lifelong friends are. Considering the quality of my private life, I intend to return to my country soon.”
“It was a great decision; we all learned a lot, but I never considered how hard it is to live practically torn apart. I understand much more about what’s going on in Hungary, I can look back with distance, and I no longer have those toxic everyday experiences. However, I still have to fight for survival every day, but on a different level. In Budapest, I had a very stable and valuable social life, and here I feel isolated. I worry that if we stay longer, the children will become fully integrated, and we will lose the opportunity to return to our homeland. Additionally, for artists, it’s also problematic that at home you’re already part of the industry, and abroad you’re nobody again. That’s why many of my friends who are artists, actors academics, etc., do not leave Hungary.”
“Sometimes, in difficult moments, there were doubts about the decision to come to Germany, but I understood that it was the best solution…” “Everyone appreciates me at work and in the social environment. I feel like I‘m finally doing what I was trained for and what I always wanted to do. I have a better chance for research due to financial support.”
“Migration has greatly improved my life. However, my home will always be Pula – there is my sea, my market, my bay, my people.”
“I haven‘t been registered with the employment office (Arbeitsamt) for a single day. I have been working here since the first day of my arrival. I have self-funded further education, especially concerning the improvement of the German language. The minimum knowledge of level B1 is required to receive support from the office to remain in my job or to retrain. Even though I speak German well, the office always finds something to invent just to reject me and not give me any opportunity for further education. Truly dreadful.”
“The most emotionally difficult experience was leaving my parents.”
“I regret moving to Germany; I would have been much better in an English-speaking country. I am returning to Romania in a month; the situation there is better. My home is in Romania because of the people and the culture…”
“I will not return to my home country. Here in Regensburg is my home because I have the feeling of security, stability, social services, etc... I have never regretted my decision.”
“Sometimes I regret my decision to come to Germany. There is no time here, and often no desire, to do something for oneself. Personally, I am always studying, working, etc. I often think about the possibility of returning to my homeland because the economic situation has improved. Furthermore, the atmosphere and the interactions with people there are always warmer. My life has to some extent improved here, but home is where you feel comfortable and needed. A person must be appreciated and loved for their existence to be meaningful.”
Migration balance in the Danube region in 2021:
Distribution of migrants from the Danube region across individual economic sectors in Germany (2021):
