Page 1

Biografija

Biography

Antonija Balić Šimrak rođena je 1969. godine u Patni, Indija. Od 1976. godine živi u Zagrebu gdje je 1983. godine upisala Školu primijenjene umjetnosti i dizajna. 1987. godine je maturirala i upisala Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu na kojoj je 1992. godine diplomirala na Kiparskom odjelu. Izlagala je na sedamnaest samostalnih (Galerija VN, Studio galerije Forum, Galerija Karas, Galerija SC, Galerija Koprivnica, Galerija Božidar Jakac-Slovenija, Gliptoteka HAZU, itd.) i brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja, a djela joj se nalaze u više umjetničkih zbirki u Republici Hrvatskoj i Sloveniji. Od 2009. godine radi na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, od 2013. u zvanju izvanredne profesorice na Katedri umjetničkog područja.

Antonija Balić Šimrak was born in 1969 in Patna, India. A resident of Zagreb since 1976, she enrolled in the School of Applied Arts and Design in 1983, from which she graduated in 1987. The same year she enrolled in the Academy of Fine Arts in Zagreb and in 1992 graduated from the Department of Sculpture. She had seventeen solo exhibitions (VN Gallery, Studio Gallery Forum, Karas Gallery, SC Gallery, Koprivnica Gallery, Božidar Jakac Gallery - Slovenia, The Glyptotheque – HAZU, etc.) and numerous group exhibitions in the country and abroad. She received several awards and acknowledgements and her work is featured in several art collections in Croatia and Slovenia. Since 2009 she has been an as associate professor at the Department of Art Education at the Faculty of Teacher Education, University of Zagreb.

Antonija Balić POLA ŽIVOTA

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika | Croatian Association of Fine Artists Galerija Bačva | Bačva Gallery Trg žrtava fašizma 16, 10000 Zagreb, Croatia | www.hdlu.hr

HALF A LIFETIME

Radno vrijeme: Srijeda – petak: 11 do 19, Subota i nedjelja: 10 do 18. Ponedjeljkom, utorkom i blagdanom zatvoreno. Working hours: Wednesday to Friday: 11am – 7pm, Saturday and Sunday: 10am – 6pm. Monday, Tuesday and holidays - closed IMPRESUM | Nakladnik/Publisher: Hrvatsko društvo likovnih umjetnika/Croatian Association of Fine Artists, Trg žrtava fašizma 16, 10 000 Zagreb, hdlu@hdlu.hr, www.hdlu.hr | Za nakladnika/For the publisher: Josip Zanki | Upravni odbor HDLU/Executive board of HDLU: Josip Zanki (predsjednik/president), Tomislav Buntak (dopredsjednik/vicepresident), Fedor Vučemilović (dopredsjednik/vicepresident), Ida Blažičko, Ivan Fijolić, Monika Meglić, Melinda Šefčić | Umjetnički savjet Galerije Bačva/Artistic board of Bačva Gallery: Tomislav Buntak, Suzana Marjanić, Koraljka Kovač Dugandžić, Leonida Kovač, Ivan Fijolić, Josip Zanki, Ivica Župan | Ravnateljica/Director: Ivana Andabaka | Stručna suradnica/Associate: Mia Orsag | Predgovor/Preface: Feđa Gavrilović | Grafičko oblikovanje kataloga/Catalogue Design: Duje Medić | Prijevod/Translation: Tomislava Balić | Lektura/Proofreading: Zana Šaškin| Tisak/Printed by Cerovski | Naklada/Copies: 150 Izložba je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba / The exhibition is financially supported by the Ministry of Culture of the Republic Croatia and by the City Office for Culture, Education and Sports Zagreb.

Otvorenje izložbe - 03. rujna 2015. u 19:00 sati | Opening of the exhibition - September 03 at 7:00 pm Galerija Bačva | 03. - 13. rujna 2015. | Bačva Gallery | September 03 - 13, 2015


Dekonstrukcija kreveta

Deconstruction of a Bed

Svoje veliko djelo Dante započinje slikom u kojoj se njegov subjekt pronalazi u šumi „na polovici našeg životnoga puta“. Taj ep prikazuje put jednoga čovjeka kroz transcendentalne sfere, a ispunjen je simbolima i nadrealnim prizorima koji oslikavaju svjetonazore i društvene pokrete svoga doba. Danas se može reći da s onostranim, podsvjesnim ili unutarnjim (kako god želimo imenovati područje nedohvatljivo razumu) komuniciramo također slikama, onima u snu. Rad Antonije Balić Šimrak predstavlja svojevrsnu dekonstrukciju kreveta, mjesta posebne intimnosti i povezanosti s ljudskim životom na obadvije strane racionalnoga spektra. Na krevetu se, naime, rađamo, on noću poput nove maternice obgrljava naše tijelo, čuvajući ga od stvarnih i zamišljenih prijetnji, on je mjesto na kojemu se upuštamo na plovidbu iracionalnim, u senzualna i emotivna pražnjenja, i sa kojega se najčešće otiskujemo preko Stiksa, neki bi rekli u novu avanturu, ili u konačan mir ništavila, predah od slika i percepcije od kojih nas ni san ne može spasiti. Tu „prljavu“ stranu krevetske intime, vlažnu od isparavanja ljudskoga tijela, prikazao je, primjerice, Oscar Kokoschka, na slici Nevjesta vjetra iz 1914, gdje s Almom Mahler lebdi kroz nedefinirane prostore na konstrukciji koja sugerira zgužvanu posteljinu, a u spektaklu sklonoj umjetnosti današnjice neizostavno je spomenuti egzibicionističku instalaciju Tracy Emin iz 1998, na kojoj krevet figurira kao otisak samoga života. Rad Antonije Balić Šimrak sastoji se od nekoliko dijelova postavljenih po galeriji, a materijal svakoga od njih povezan je s građom upravo kreveta. Naslov Pola života (preuzet od romana V. S. Naipaula) može se dovesti u vezu s početnim stihovima Božanske komedije, kao ukazivanje na mjesto rekapitulacije prijeđenoga puta i suočavanja s unutarnjim strahovima, transformiranima u neobične zvijeri. To je najočitije na poplunima s digitalnim ispisom slika povezanih s umjetničinim fascinacijama. Nejasnoća značenja, kao i grubost i proizvoljnost njihove računalno obrađene kompozicije podsjećaju na košmar. U galerijskom prostoru, u slobodnom letu, postavljene su lutke različitih boja i tekstura, čija je epiderma načinjena od materijala za tapeciranje: one se mogu pomicati, a kao punašne ljudske figure koje prkose logici i gravitaciji asociraju na bezličnost i sveličnost sna (na tu paralelu podsjeća i ime grčkog boga sna Morfeja, koje ima isti korijen kao i grčka riječ za oblik), ali i realnosti. Naime, njihova forma je građena jastučasto i tipski, oni mogu predstavljati bilo koju osobu koju sanjamo, a sve su one (projicirani, ili vizualizirani) dio sanjačeve ličnosti ili sjećanja. S druge strane, ne konstruiramo li i stvarnost slično? Nisu li naše percepcije ljudi koje susrećemo samo funkcije naše ličnosti, našeg pogleda iz kojega se ne možemo nikako izvući niti ga nadići? Opruge iz madraca izložene i osvijetljene odostraga, zahvaljujući sjenama i ponavljanju forme izgledaju kao reljef „programirane umjetnosti“, kao racionalna neokonstruktivistička tvorevina. Međutim, tri boje (magenta, žuta i narančasta) koje je autorica stavila u džepiće opruga, i koje slobodno cure ostavljajući veće ili manje mrlje, dodir su senzualnosti, dinamičko naglašavanje zanimljive teksture podloge i vizualni akcent koji, upravo suprotno od programiranja, daje dojam nasumičnosti i slobodne intervencije. Mrlje i njihovi intenziteti na tri površine tako se asocijativno povezuju s otiscima ljudskih tijela na madracu, bacanih po njemu intrizičnim i nedokučivim silama sna i strasti. Simbolička konstrukcija traume stvara se kod izloženog popluna, čiji su dijelovi razderani, pa ponovno sašiveni, ponekada s koncem uronjenim u boju, koja ostavlja mekan trag na materijalu.

Izložbeni projekt Antonije Balić Šimrak je umjetnički ambijent u kojemu su svi segmenti međusobno značenjski i konstruktivno povezani. Djeluje kao da smo na poprištu eksplozije kreveta čiji su se dijelovi našli porazbacani po galeriji, a kako nije riječ o njihovu čisto fizičkom rasapu, nego o misaonoj reinterpretaciji koja širi polja mogućih značenja, možemo reći da je detonator ovdje bila sama svijest, ili podsvijest, sanjačice na njemu.

Dante opens his great work with a scene in which his subject finds himself within a dark wood “in the middle of the journey of our life.” This epic poem depicts one man’s journey through transcendental spheres, and is full of symbols and surreal scenes that reflect worldviews and social movements of the time. Today, we can say that we also communicate with what lies beyond, with the subconscious or inner spheres (or however we want to call an area elusive to reason) through images, the ones occurring in dreams. Antonija Balić Šimrak’s work is a kind of deconstruction of a bed, a place of special intimacy and connection with human life on both sides of the rational spectrum. In fact, bed is the place where we are born, it embraces our body at night like a new womb, protecting it from real and imaginary threats, it is the place where we set off on the journey through

Feđa Gavrilović

the irrational, through sensual and emotional catharsis, and from which we usually set off across the Styx, some would say into a new adventure, or to the ultimate peace of nothingness, a respite from images and perception, which not even a dream can save us from. This “dirty” side of bed intimacy, damp from the perspiration of the human body was, for example, portrayed in Oskar Kokoschka’s painting The Bride of the Wind in 1914, where, together with Alma Mahler, he floats through the undefined spaces, on a construction suggesting crumpled bed linen. In the present day art prone to spectacle, one cannot go without mentioning the exhibitionist installation by Tracy Emin from 1998, where she constructed the bed as a blueprint of life itself. Antonija Balić Šimrak’s work consists of several parts exhibited around the gallery, the materials of which are connected with the construction of bed itself. The title Half a Life (taken from the novel by V. S. Naipaul) can relate to the initial verses of The Divine Comedy, as the indication of the point of recapitulation of the distance travelled, and confrontation with one’s inner fears, transformed into strange beasts. This is most evident on the duvets with digitally printed images related to the artist’s fascination. The ambiguity of meaning, as well as the harshness and arbitrariness of their computer-processed compositions are reminiscent of a nightmare. Dolls of different colours and textures, with epidermis made of upholstery fabric, are exhibited around the gallery space in free flight: they can be moved, and as plump human figures that defy logic and gravity they evoke neutrality and pervasiveness of dreams (the name of Morpheus, Greek god of dreams, which has the same root as the Greek word for form, also brings to mind this parallel), as well as reality. In fact, they are pillow-shaped and typical, they can represent any person we dream about, and all of them (projected, or visualized) are part of the dreamer’s personality or memories. On the other hand, is not this the way in which we also construct reality? Aren’t our perceptions of the people we meet only functions of our personality, our view, which we simply cannot overcome or escape from? The springs in the mattress, exposed and lightened from behind, look like a relief of “programmed art” because of the shadows and repetition of forms, like some rational neoconstructivist creation. However, three colours (magenta, yellow and orange), which the author placed in the spring pockets, and which drip freely, leaving behind larger or smaller stains, representing the touch of sensuality, dynamic emphasis of an interesting base texture and visual accent that, exactly the opposite from programming, gives the impression of randomness and free intervention. Stains and their intensities on three surfaces are thus associatively linked to the imprints of bodies on the mattress, tossing about it by intrinsic and unfathomable forces of dream and passion. The symbolic construction of a trauma is created by the exposed duvet, parts of which are torn and sewn together again, sometimes with a thread dipped in colour that left a soft trace on the material. The exhibition project of Antonija Balić Šimrak is the artistic site-specific intervention in which all elements are semantically and structurally related. It seems as if we are at the scene of the bed explosion whose parts scattered around the gallery, and since this is not a purely physical disintegration, but a reflective reinterpretation that expands the fields of possible meanings, one could say that the detonator was the consciousness, or the subconscious, of the dreamer who slept on it. Feđa Gavrilović

Antonija Balić - Pola Života  

Samostalna izložba u Galeriji Bačva 03.09. - 13.09.2015.

Antonija Balić - Pola Života  

Samostalna izložba u Galeriji Bačva 03.09. - 13.09.2015.

Advertisement